Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Pavao Toth - Izložba fotografija "Iran – Persia - ljudi"

iran_perzija

U Iran sam otišao slučajno, pridruživši se grupi putnika u kojoj je svatko imao neki svoj cilj. Moj je bio da doživim zemlju o kojoj se malo zna i o kojoj postoje mnoge predrasude. Drevna Perzija je bila kolijevka brojnih civilizacija i mjesto gdje su se kasnije naselili različiti narodi, a svaki od njih je utisnuo svoj pečat u uglavnom škrto iransko pustinjsko tlo.

pavao toth

Tako je nastala i ova izložba, čiji je radni naslov „obični ljudi Irana“, a prenosi nam svakodnevicu jedne, nama fizički i mentalno udaljene zemlje. Ljudi su ono najvrijednije u svakoj zemlji, zbog njih države i postoje i to kao da je zaboravljeno u današnjem kaotičnom svijetu. Mali čovjek u svakoj zemlji je isti – nastoji živjeti život dostojan čovjeka i tek kada upoznamo te nama daleke pojedince, shvatimo da oni žive iste živote kao i mi, neki lakše, a neki teže.

Iran sam prešao javnim prijevozom i pješice. Uvijek sam bio okružen domaćim ljudima, koji su ljubazni i komunikativni. Bilo je veliko zadovoljstvo upoznati ih i fotografirati, a oni su spremno pozirali. Iran je deklarativno islamska republika. U njoj su zakonom propisani način odijevanja i ponašanja ljudi na javnim mjestima. Ovisno od mjesta do mjesta, taj se zakon provodi više ili manje restriktivno, a vrijedi i za posjetioce iz drugih zemalja.

Fotografski put me je proveo kroz Teheran, Shiraz, Isfahan i Persepolis. To su drevni Perzijski gradovi smješteni u iranskoj pustinji prepuni zanimljivih arheoloških i suvremenih islamskih lokaliteta vrijednih posjete. Izdvojio bih Isfahan zbog velikog broja mladih ljudi – studenata – koji rado pričaju engleski, a razgovor s njima upotpunjuje sliku Irana. Isfahan ima i drugi po veličini najveći trg na svijetu – Meydan Naghshe Jahan (nakon kineskog Tien an Men-a). Jedan cijeli dan, od svitanja do sumraka sam proveo na trgu, puštajući da Iran prolazi pored mene, fotografirajući ljude i arhitekturu i vodeći duge razgovore s mladim i starijim Irancima, pa i sa djevojkama koje su uvijek u društvu prilazile i prve započinjale razgovor – što je jedno od pravila ponašanja u ovoj osebujnoj državi.

Na jugu pored Hormoza, posjetio sam Minab, malo mjesto između oceana i pustinje, poznato po svojem Panjshambe bazaru. Sajam se održava četvrtkom, a poseban je po tome što su žene odjevene u šarenu odjeću, a lice pokrivaju jedinstvenim maskama u veselim bojama, ostavljajući vidljive jedino oči. S obzirom da nitko ne govori nijedan strani jezik, osim lokalnog Farsi dijalekta, potrebno je ostvariti kontakt pogledom, prijateljskom gestom ili jednostavno nešto kupiti. Čim se uspostavi komunikacija, lakše je napraviti snimak koji neće izazvati negativnu reakciju.

Iran je raj za fotografe. To je zemlja neizrecivih tehnoloških i prirodnih kontrasta. Način odijevanja i život ljudi se razlikuje kako se mijenja i prirodni okoliš, a uglavnom je vrlo različit od naše "zapadne civilizacije".

http://pavtoth.wix.com/pavaototh

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Pavle Pavlović "SIGURNI RIZICI"

vrijeme: 13. siječnja u 19:00 do 22. siječnja u 18:00

mjesto: HDLU Hrvatsko Drustvo Likovnih Umjetnika, Trg žrtava fašizma 16, 10000 Zagreb

Pavlovi junaci potječu također iz dubina, onih manje ili više dokumentiranih područja informacijskog kozmosa i košmara mreže svih mreža. On stvara repozitorij, odlagalište prizora, slika i memova prikupljenih po društvenim mrežama, digitalnim kanalima i opskurnim i tamnim zakutcima interneta. U daljnjem slikarskom procesu on je taj koji ponovno ispisuje njihove priče. Ono što digitalne plime nanesu često su bizarni motivi, lišeni bilo kakve pozadinske priče i jedino što nam preostaje su paralelni protokoli, koji će po potrebi presložiti sastavne dijelove i uvjeriti nas u istinitost prizora koji se odigrava pred našim očima.

Pavle Pavlović

Bizarnost je pritom sasvim proizvoljna kategorija upitne kvalitete. Jednako kao i određenje realnosti i realizma, ona uvelike ovisi o danom društvenom određenju norme, onome koji ima kontrolu nad narativom i njegovom/njenom obziru prema mogućem Drugom i Drugačijem. Nesumnjivo, mnogi od njegovih protagonista, svoju su karijeru pred kamerom započeli nesvjesni vlastite nezgrapnosti i vlastite vrlo niske pozicije na općoj društvenoj ljestvici, ako ne prihvatljivog, a ono barem dostojanstvenog ponašanja. U Pavlovim radovima norme i određenja normalnog u svakom slučaju nema i on nesmetano preslaguje i ugrađuje ove društvene gubitnike u jedan sasvim novi i uvjerljivi svijet.

Bezobzirni i nezaustavljivi proces gubljenja kontrole nad vlastitim narativom višestruko je naglašen u današnje doba digitalne slike. Pavlova metoda preuzimanja motiva i slika s Interneta i njihova kolažiranja, također je metoda potrgane memorije. No, on nastavlja tamo gdje potrgana memorija prestaje, ispunjava nastale praznine i ciklusi njegovih slika napućuju jedan zajednički svemir koji ima svoja pravila i svoje zakonitosti. Ova dosljednost daje uvjerljivost njegovim prizorima i od napuštenih dokumenata besmislica i suvišnog stvara nove junake od krvi i mesa.

Iz teksta predogovora Vladimira Čajkovca

Pavle Pavlović rođen je 02.11.1983. godine u Beogradu. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo u klasi prof. Zlatka Kesera, a diplomirao 2010. pod mentorstvom prof. Zoltana Novaka. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Živi i radi u Samoboru i Zagrebu.

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba.

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Performance FotoOkvir i m-photoart u JFK

vrijeme: 22.10.2016. u 20.30

mjesto: Caffe bar J.F.Kennedy, Kennedyev Trg 6b 10000 Zagreb

Kako to rade profići?
Kako to izgleda kada se promatra iz backstagea?

22.10. u 20.30 JFK otvara svoja vrata.
Dolaze:
FotoOkvir
m-photoart
Life's a Picnic

Fotografsko snimanje, šminka i styling, svjetlo i scena. Budi dio Performancea. Nudimo ti da se nakratko priključiš našoj ekipi. Nudimo ti cool večer i hrpu iznenađenja!

Performance FotoOkvir i m-photoart u JFK

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

Performans i izložba Milana Božića

vrijeme: 15.10.2016. 20,00

mjesto: Koprivnica; AK Galerija

Performans i izložba Milana Božića

U subotu, 15.listopada, s početkom u 20 sati, u AK Galeriji u Koprivnici održava se performans i jednodnevna izložba 'Veni vidi' autora Milana Božića.

Performans i izložba Milana Božića svojevrsni su nastavak performansa i izložbe 'Manipulacija tijela' prezentiranih u AK galeriji u rujnu 2015. godine. I ovaj puta autor se bavi problematikom suočavanja sa traumom ratnog vojnog invalida, no kroz radove koji su direktnije povezani sa nepravednom svakodnevicom i ljudima koji su prve žrtve tih nepravdi. Performans propituje pozadinu sustava i državnih uređenja na našim prostorima, a fotografije ukazuju na konkretne posljedice tih uređenja. Sistemi se mijenjaju, sirotinja ostaje.

'Prije odlaska u rat imao sam predodžbu da su osobne vrijednosti koje definiraju pojedinca kao društveno i socijalno biće poštenje, empatija, osjećaj za drugoga, no povratkom u svakodnevnicu uvidio sam da su te vrijednosti izgubile na značaju. Važno je samo utažiti umjetno stvorenu potrošačku glad koja nemilice guta i uništava sve što se može iskoristiti da bi se ta glad namirila. Ja se kao pojedinac, kao socijalno biće, osjećam izbačenim iz zajednice kojoj pripadam jer mi se čini da je ta zajednica potpuno neosjetljiva na čovjeka općenito. Nastali radovi pod nazivom Veni vidi refleksija su posttraumatskog doživljavanja situacija koje sam zatekao po povratku iz rata i napravljeni su u mediju fotografije s aplikacijama raznih predmeta koji su na neposredan način vezani uz pojedini rad. To može biti ambalaža neke hrane, isječak iz novina, osobna fotografija iz vlastitog albuma. Lajtmotiv marginaliziranih, odbačenih osoba te napuštenih i razrušenih objekata koji su simbol nezdravog i korumpiranog društva prisutan je u svim fotografijama, a ekspresija lica pojedinih osoba s fotografija odraz su, na neki način, moje osobne intime i ispovijesti. Dođoh...vidjeh...ali ne pobijedih.' (iz teksta Milana Božića)

Milan Božić rođen je 1958. u Zagrebu. Završio je Školu za strojarstvo i elektrotehniku 1978. te započeo studij elektrotehnike. 1982. zaposlio se u tvornici Sintal (sinter metala). 1991-1995 dragovoljac domovinskog rata. 1993. prvi časnički tečaj, drugi časnički tečaj, 1994. časnička škola HVU Petar Zrinski, 1994/ 95/ 96. Nastavnik i zapovjednik nastavnih skupina (satnija – bojna) na HVU, 1995. studij FPZ. 1999. Djelatni časnik HV u Ministarstvu obrane RH, ratni vojni invalid (prvo ranjavanje 21. 11. 1991). Od 1999. radi performanse zajedno s Vlastom Delimar i samostalno. Prvi zajednički performans „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala“ izveden je u Tvornici, Zagreb. 1999. Član je HDLUa Zagreb.

Izvor: http://www.culturenet.hr/

Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

PETAR HRANUELLI – Ljepota kamena iz Like

vrijeme: 27.10.-27.11.2017. u 19:00 sati

mjesto: Muzej Like Gospić, Ulica dr.Franje Tuđmana 3

Muzej Like Gospić ima čast pozvati Vas i Vaše prijatelje na svečano otvorenje izložbe 52. LIČKI LIKOVNI ANALE kipara PETRA HRANUELLIJA “Ljepota kamena iz Like” u petak, 27. listopada 2017. u 19.00 sati galerija Muzeja Like Gospić ( Ulic dr. Franje Tuđmana 3, Gospić). Izložba je otvorena do 27. studenog 2017.

PETAR HRANUELLI – Ljepota kamena iz Like

Prostori našeg Muzeja Like Gospić obogaćeni su, eto, još jednim kulturno – umjetničkim sadržajem. U Galeriji toga kulturno – povijesnog spomenika postavljena je 52. izložba Ličkog likovnog anala. Naime, ovogodišnji Likanale posvećen je stvaralaštvu umjetnika koji ima čvrstu, „kamenu“ poveznicu s Likom – bračkom Zagrepčaninu koji stvara i u Rasoji, u Lovincu – Petru Hranuelliju. Jer, Petar Hranuelli je prvi hrvatski kipar u povijesti Like koji je dobrano ovladao ličkim kamenom, poznavajući njegovu ćud, pronalazeći ga u prirodi od Mazina do Lovinca, i potpunoma progovorio oblicima čistog kiparskog jezika.

Naglašavamo „da je ovo izložba prvi put u povijesti koju posvećujemo ličkom kamenu koji nije samo za nasip, gradnju kuća, već se i od njega mogu raditi i umjetnička djela“, kako je to izjavio i zapisao sam autor.

Treba odmah reći da stvaralački opus Petra Hranuellija, nastajao u razdoblju od dvadeset i pet godina pokazuje raznolikost kreativnog sadržaja i izražajnih formi. Opredijelivši se od samog početka za jedan samo njemu svojstven koncept, on ga je postepeno gradio u autentičan stil, vođen prema unutarnjim diktatima oblikovnog jezika. Iako je i po vremenu stvaralačkog sazrijevanja, čak i generacijski, pripadnik danas najaktualnijim kreativnim transformacijama, Hranuelli je tek blago zahvatio takav duh vremena, mnogo se više koncentrirajući na zahtjeve nešto tradicionalnijeg, odnosno, postojanijeg kiparskog prosuđivanja. Drugim riječima, osluškujući potrebe suvremenog, nikada nije zaboravljao tradicionalno. Zato i te njegove Venere, namijenjene današnjici podsjećaju i nadovezuju se na početke te prastare umjetnosti, na prve prapovijesne kamene minijature tzv. orinjaške Venere. Zapravo, te najljepše primjere figurica žene (Venera iz Hohle Felsa, Venera iz Lespuguea, Venera iz Willendorfa) mogli bismo nazvati zajedničkim zametkom, preciznije: pramajkama – začetnicama roda Petrovih Venera.

U nečem nema dileme, po koncepciji kipar Hranuelli pripada suvremenom shvaćanju figurativnosti, on je bio i ostao „figurativac“. Njegove skulpture su prepoznatljive male nage ženske figure koje čine svojevrstan likovni dnevnik. To su stilizirani zapisi nastali ispod kiparove ruke u jednom dahu, oblikujući ih gotovo lakoćom igre.

Skulpture Petra Hranuellija su uvjetno i po pravilu nevelikih – malih dimenzija, prilagođene za držanje u ruci, zaobljenih ivica i zategnutih površina volumena. Usprkos malog formata, njegove skulpture u sebi nose naboj unutarnje mase pa tako nose obilježja monumentalne forme. Znači, Petar kao autor koji svojom izrazitom voluminoznošću (i najmanje figure djeluju masivno i monumentalno) daje uzdržljivu narativnu crtu, svi likovi nešto rade (Venera pleše, kliže se, vozi motor, žuri, trči maraton,...) ili im se nešto događa (Venera je umorna, ponekad joj je vjetar u kosi ili je, pak, dobila krila pa je postala anđeo).

Osnovna obilježja ovih skulptura sadržana su u odnosu intervencije umjetnika i prihvaćanju zadatosti materijala. To ukazuje na shvaćanje da materijal određuje gradivnost forme. Odnosno, svaka forma (djelo) se razotkriva kroz materiju, a potom materija, oduvijek kamen, utječe na oblik, na konačno djelo. Točnije: ponajprije se vrši izbor skulptorske tvari (kamen), slijedi proučavanje strukture iste tvari (glatki i šupljikavi kamen) te obrada (fina i rustična). Tvar se prosipa u jednostavne i nedorečene oblike. Dlijeto nastavlja, dubokim nagonom, tvar se kleše, brusi, polira i doživljava zatočenje u novom obliku. To su rješenja skulptorskih problema kojima Hranuelli ostvaruje svoj kiparski čin. Međutim, unatoč tomu što na Petrovim skulpturama neprikosnoveno dominira jedna težnja – doseći i izraziti ljepotu, osobito ličkog kamena, poneki prosijavaju crvenkaste tonove, težeći izrazu svoje vlastitosti, ne zanemaruje djelovanje svjetlosti koja skulpturu čini životnom i uvjerljivom.

Pored skulpture baveći se i crtežom, sigurnim i snažnim, on u većini crteža ističe potrebu za redukcijom crtačkog prostora, tj. nestaje iluzija prostora. Likovi - oblici su plošni, plastičnost oblika se reducira na geometrizirane obrise jakih okvirnih linija; u pojedinim crtežima sjenčanje daje oblicima plastičnost. Riječ je naime o crtačkim studijama koje su uspješni predlošci majstorove male plastike. Ovom prilikom tek je djelomično prikazan stvaralački opus kao dio slobodnih skulptorskih razmišljanja Petra Hranuellija bilo u skulpturi, bilo u crtežu. Pa neka ova izložba bude poticaj za daljnje akcije.

Vesna Bunčić ravnateljica MLG

PETAR HRANUELLI

PETAR HRANUELLI

Rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 44 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja.
O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,...
Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...)
Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA