Body Painting

Foto Workshop 26.2.2017.

Boja, tijelo, sve u jednom. Ne viđamo svaki dan modele oslikane po cijelom tijelu. Dvije umjetnosti, make up i fotografija pružaju ruke jedna drugoj.

Tri ženska modela, nedjelja, 26. veljače od 18,00-22,00 i prilika da “životinje fotografirate bez teleobjektiva, iz blizine i bez ikakve opasnosti – to je sve što ćemo vam otkriti. Da, još nešto. Ovoga puta predlažemo da svijet u boji pretpostavite crno bijelom.

Body Painting

Prepustite nam sve ostalo, dođite i jednostavno uživajte!


Nedjelja, 26.2.2017.
2. Od 18,00-22,00
3. The Studio, Republike Austrije 7A, Zagreb; besplatna parking mjesta
4. Ograničen broj fotografa – 6
5. Cijena 500 kn

 

Boris Bućan "Doručak u štampariji"

vrijeme: 14.04.2016. - 29.04.2016.

mjesto: Zagreb; MSU, Avenija Dubrovnik 17

Otvorenje 14. travnja 2016. u 19 sati

Na izložbi "Povijest moderne umjetnosti od Altamire do danas" (1976) Boris Bućan objavio je rad na kojem piše: "Dozvoljavam da se moja djela reinterpretiraju u drugom vremenu ako njihov naboj oslabi." Eto četrdeset godina poslije, čini se, njihov naboj nije oslabio, ali pitanje je koliko autor ima mogućnost dopuštati ili ne dopuštati reinterpretiranje – ako ni zbog čega drugog, barem zato što njegovih djela ima diljem svijeta.

Bucan

Boris Bućan samostalno izlaže od početka 1970-ih godina i realizirao je više od stotinu samostalnih izložbi u nas i inozemstvu, a sudjelovao je i na tristotinjak skupnih izložbi. Predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 1984. Na Bijenalu u São Paulu bio je 1979.i1989, a na Trijenalu u Milanu 1992. godine. Osobito uspješna na međunarodnom planu bila mu je godina 2015. kada su njegovi radovi bili izloženi u velikim svjetskim središtima. Na izložbi The World Goes Pop u čuvenoj londonskoj galeriji Tate Modern bila su čak 33 njegova rada. U Budimpešti, u Ludwig muzeju na izložbi Ludwig Goes Pop + The East Side Story zastupljen je među svjetskim velikanima pop arta. Njujorška MoMA uzela je tri njegova plakata za izložbu Making Music Modern: Design for Ear and Eye, a među njima je bila i Žar ptica, koja tako postaje kultni plakat hrvatske umjetnosti grafičkog oblikovanja. Na istome mjestu opet je prisutan na izložbi Transmissions – Art in Eastern Europe and Latin America, 1960-1980.

Radovi Borisa Bućana nalaze se u najvažnijim muzejima i galerijama diljem svijeta, primjerice, u MoMA-i, Cooper-Hewitt Museum, New York, Staatliches Museum für Angewandte Kunst, München, Deutsches Plakat Museum, Essen, The Victoria and Albert Museum, London i drugima.

Hrvatsko dizajnersko društvo 2006. godine dodjeljuje Bućanu nagradu za životno djelo, a iste godine postaje član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Još tijekom studija slikarstva na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Bućan djeluje u krugu umjetničkog naraštaja okupljenog oko Galerije Studentskog centra. Galerija SC-a tada je živo mjesto istraživanja novih oblika umjetničkih praksi i njihovih mogućih društvenih funkcija.

Bućan, poput mnogih iz generacije sedamdesetih godina školovanih na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, istodobno djeluje i na području grafičkog oblikovanja. Ubrzo je napustio urbane intervencije kao oblik umjetničkog izričaja, ali ostao je prisutan u javnom prostoru više od dvadeset godina mijenjajući lice grada svojim plakatima.

Oduvijek kreativno nesputan, imao je sreću što je surađivao s naručiteljima koji ga nisu ograničavali, cenzurirali ili mu nametali svoja rješenja. Već je početkom sedamdesetih stekao povjerenje ključnih naručitelja: Galerije Studentskog centra, Dramskog kazališta Gavella ondašnje Galerije suvremene umjetnosti.

Rick Poynor, britanski pisac, kritičar, predavač i kustos, pomnjivo je za katalog analizirao Bućanove plakate iz tog razdoblja i reinterpretacija teško da može biti pohvalnija: "Bućanovi plakati s kraja 1960-ih i početkom 1970-ih iznenadili su me jer su se i u Europi i u Americi u to doba djela takvog tipa rijetko, ako uopće, mogla naći. Bućanovi plakati bili su iznimno originalni i upućivali na smjer izrade plakata koji nigdje drugdje nije niti približno bio istražen na tako temeljit način. Taj je prvi susret bio jedan od onih trenutaka otkrivenja koji dovode do prevrednovanja predodžbe o području koje se sve do tada činilo dobro proučenim. Neobično je što djelo tako beskompromisne inventivnosti nije bilo zapaženo u dizajnerskim krugovima engleskoga govornog područja. Drugo što valja naglasiti jest činjenica kako ta rana djela, nastala kad je Bućan bio dvadesetogodišnjak, i nakon tri desetljeća jedva da su ostarjela te su se doimala kao vrlo rana najava konceptualnih trendova koji će se u svjetskom dizajnu pojaviti tek oko 2000., stoga nakon svih ovih godina taj sud o njima još uvijek stoji."

Zbog jednog romana i jednog filma naslov ove izložbe više asocira na čežnju za glamurom, nego na buku i prljavštinu starih štamparija. Pa ipak, prije umjetničkog glamura koji je stigao mnogo godina nakon toga, Bućan je čekajući na prvi otisak plakata mnoge dane (a vjerojatno i jutra) proveo u tiskarama. Plakati bi potom slijedili svoju sudbinu završavajući na gradskim ulicama i plakatnim mjestima, da bi već nekoliko dana kasnije nestali. Tijekom godina njegovi su plakati postali svakodnevica sve dok jednog dana nisu iščezli. (R)evolucija oglašivačke industrije izmijenila je komunikacijske modele oglašivanja te su Bućanovi plakati postali dio prošlosti koja je i danas aktualna zahvaljujući muzejima.

Što otkupom, što donacijama Muzej suvremene umjetnosti danas posjeduje reprezentativnu autorsku cjelinu plakata Borisa Bućana. Ta zbirka iznimne vrijednosti tako nam je i omogućila izlaganje i istraživanje Bućanova opusa.

Osim što su njegovi plakati dio vizualne memorije mnogih generacija, važni su zbog inovacija u grafičkom dizajnu, ali i širenja pojma plakata i njegove percepcije.

Plakatni opus koji se danas nalazi u MSU-u predstavlja relevantan presjek Bućanovog stvaralaštva od samih početaka sedamdesetih godina do kraja prošloga stoljeća. Dizajnirajući plakate Boris Bućan upotrebljavao je reference iz masovne kulture, iz svakodnevnog života, kao i reference iz mnogih povijesnih umjetničkih stilova. U mediju plakata pronašao je jedinstven način preispitivanja odnosa i granica između umjetničke autonomnosti i društvenog konteksta, likovnih i dizajnerskih pravila, pokazujući dolazećim naraštajima umjetnika kako te granice valja neprestano pomicati.

Kustosica: Kristina Bonjeković Stojković

Izvor: http://www.msu.hr/

Boris Demur-Izložba slika"SPIRAL MEMORY"

izložbu slika „..SPIRAL MEMORY..., iz privatne kolekcije u organizaciji Galerije Idealni grad i Galerije Remek-djela autora BORISA DEMURA koja će se održati u Galeriji Idealni grad Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 ( Gajnice ). Svečano otvorenje dogodit će se u petak, 8. 4. 2016. u 19,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 29. 4. 2016., a možete je razgledati radnim danom od 10,00 do 18,00 sati.

Boris Demur diplomirao je slikarstvo 1975. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Raoula Goldonija.

Iste godine upisao je, a 1977. diplomirao grafiku u klasi prof. Alberta Kinerta, te paralelno pohađao Majstorsku radionicu Ljube Ivančića. Od 1994. djeluje kao slobodni umjetnik, a od 1975. član je HDLU-a. Između ostalih aktivnosti jedan je od osnivača i član Grupe šestorice autora (Demur, Jerman, Stilinović, Martek, S.Stilinović, Vučemilović) koja je svojim izložbama-akcijama, projektima i performansima djelovala od1975. do 1978. god. u javnim gradskim prostorima.

Do sada je priredio oko 80-tak samostalnih te sudjelovao na preko 200 skupnih slikarskih i kiparskih izložaba, akcija i performanasa, autorskih koncepcija u zemlji i svijetu, između ostalog i kao hrvatski predstavnik na 23. internacionalnom bijenalu u Sao Paolu (1996). Iste godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je više vrijednih nagrada i priznanja.

Djela mu se nalaze u zbirkama i stalnim postavama značajnijih muzeja i galerija te brojnim privatnim kolekcijama u zemlji i inozemstvu.Godine 2004. priređena mu je retrospektivna izložba slikarstva i kiparstva u Modernoj galeriji u Zagrebu s radovima nastalim u rasponu 1970–2000. u autorskoj interpretaciji povjesničara umjetnosti Zdenka Rusa, a 2011. tiskana i opsežna likovna monografija u izdanju Art magazina Kontura s potpisom istog autora, koji je i pisac teksta u katalogu izložbe u Umjetničkom paviljonu.

Autor: MojZagreb portal

Boris Guina: Reflexion

vrijeme: 30.03.2017. - 30.04.2017.

mjesto: Zagreb; Muzej za umjetnost i obrt, Trg maršala Tita 11

Pozicija slikara srednje generacije Borisa Guine na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni utvrđena je kroz autorski kontinuitet jasno profilirane poetike koja se od prvih izložbenih nastupa početkom devedesetih do danas nije radikalno mijenjala, iako je dosljedno nadograđivana kroz likovna istraživanja prijašnjih iskustva

Boris Guina: Reflexion

Njegova su estetska uporišta prepoznatljiva u nasljedovanju ekspresionističkog i enformelističkog kao i gestualnog slikarstva,što znači da je autorski pristup bazirao na izražavanju prvenstveno izravnih energetskih poticaja koji sudjeluju u izgradnji slojevitih, teksturnih titraja čisto formalnih sastavnica slike, više nego poetskim, idejnim ili svakako najdalje od njegovih pobuda, literarnim sadržajima. Poticaje prikuplja iz svijeta podsvjesnog i iracionalnog, s naglašeno lirskim senzibilitetom za oživljavanje površine slike kao realizacije nataloženih slojeva i struktura – vidljivih ili naslućenih, prepoznatljivih ili zamagljenih, svježih ili usahlih tragova geste.

Kompoziciju učvršćuje silovitim zamasima, isprekidanim crticama, kružnim i nepravilnim linijama, točkastim udarcima kista, grebanjem i struganjem, špricanjem i prolijevanjem boje, zbog čega bogatstvom likovnih slojeva naglašava materičnost slike, ali i unosi asocijativne i simboličke spletove čija se napetost gradi oko odnosa između vitalne nepredvidivosti slobodnog kretanja razlivene boje i programirane organizacije strukturalnog uzorka, koji ima tendenciju serijskom ponavljanju. Iz bogatog likovnog naslijeđa na koje se svojim odabirom metode Guina referira spomenimo, primjerice određenu srodnost sa stvaralaštvom Rudolfa Sablića koju je moguće uočiti u smislu autorske autentičnosti uzemljene u nepromjenjivim ludičkim premisama,a opet podatnim za beskrajne mutacije.

Ovom izložbom u Muzeju za umjetnost i obrt Guina će predstaviti odabir recentnijih radova s određenim retrospektivnim uvidom u ranije cikluse što će omogućiti publici jasniji uvid u specifičnost autorske poetike i specifičnost kontinuiteta njegove likovne ideje i kreativnih istraživanj. Kustos izložbe je Miroslav Gašparović, ravnatelj MUO.

Boris Guina (Zagreb, 1959.) diplomirao je slikarstvo na The Nordeast London Polytechnic University 1986. godine. Nakon boravka u Beču (1992./93.) nastanio se u Zagrebu gdje se bavi i uređenjem interijera. Na likovnoj sceni je prisutan od početka 1990-ih godina, a do danas je izlagao na skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu te je dobitnik međunarodne nagrade Premio Lissone (2003.)

izvor: MUO

Božo Marijančić "Fotoslike"

vrijeme: 10.10.2017. u 19,30 sati

mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb Ilica 29/III

Božo Marijančić

Povodom otvaranja izložbe čast mi je predstaviti umjetničke fotografije kolege Bože Marijančića. Moje dugogodišnje iskustvo bavljenja i procjenjivanja umjetnosti, pod tim mislim na književnost, kazalište, film, slikarstvo i kiparstvo- naime, moja cjeloživotna profesija je režija, kazališni sam i filmski redatelj, pa i pisac, dramatičar, što me prirodno vezuje uz sliku, vizualno, fotografiju- daje mogućnost da progovorim i o fotografskoj umjetnosti. Iako sam godinama drugovao s njegovim bratom, Božu Marijančića sam bolje upoznao i prijateljevao s njim za vrijeme mog veleposlaničkog mandata u Švicarskoj kad su mi on, kao vođa, i skupina likovnih umjetnika, iseljenih Hrvata, pod nazivom „Gruppe Kravata“ bili od velike pomoći. Kao veleposlanik Republike Hrvatske pokušao sam i uspjevao, uz veliki entuzijazam i malo sredstava, približiti i predstaviti švicarskoj javnosti, diplomatima i Hrvatima u iseljeništvu hrvatsku kulturu i umjetnost. U prostorijama hrvatskog veleposlanstva u Bernu, koje je u to vrijeme postalo žarište umjetnosti i kulture, iz Hrvatske su dolazili pisci, slikari, glazbenici, filmski umjetnici- uz pomoć skupine Kravata priredili smo dva puta izložbe njihovih slika. Već tada mi je zapela za oko sklonost kolege Marijančića nadrealnom, tada u slikarstvu, danas na njegovim fotografijama- slikama što je vidljivo i na ovoj izložbi.

  • yellow-clouds-come_zuti-oblaci-dolaze
  • whisper_saputanje
  • the-green-is-here_zeleni-je-tu
  • scarf_sal
  • sculptures-on-the-coast_skulpture-na-obali
  • when-the-cat-grins_kad-se-macka-smije
  • observers_promatraci
  • bozidar
  • dandelion-flower_vvjetovi-maslacka
  • madam-with-broken-wings_gospoda-sa-slomljenim-krilima
  • ilica-street-at-night_ilica-nocu
  • girl-with-a-bird_djevojka-sa-pticom
  • margrg
  • acrobat_akrobat
  • black-cloud_crni-oblak

Kratak životopis

Rođen je na Božić 1944. godine u Zagrebu. Nakon ispisa iz gimnazije završio je u Zagrebu Grafičku školu, zvanje bakroretušer. Tijekom školovanja crtao je karikature koje je objavljivao u “Poletu” i kraće vrijeme u “Večernjem listu”. Na poziv Nine Vranića i Mitje Komana 1965. godine učlanio se u “Fotoklub Zagreb”, te je do preseljenja u Švicarsku aktivno sudjelovao u radu kluba i izlagao u zemlji i inozemstvu.

Nakon dolaska u Švicarsku 1970. godine fotografiju je zapostavio i posvetio se prvenstveno slikarstvu. Tijekom sljedećih godina svoje slike je izlagao u petnaestak samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi, najviše u Švicarskoj i Njemačkoj.

U Švicarskoj je u početku radio kao retušer, reprofotograf, polygraf, te uz posao studirao grafički dizajn u “Neue Kunstschule Zürich”. Kao grafički dizajner radio je u “Rats Theatru” u Zürichu, a nakon toga je u Zürichu u “Klubschule Migros” studirao te diplomirao u zvanje Webpublisher.

U vrijeme dugogodišnjeg boravka u Švicarskoj u dva mandata je bio predsjednik likovnog udruženja EHO, koje je slijedom političkih događaja raspustio 1991. godine.

U proljeće 1992. godine u Zürichu je inicirao osnivanje udruženja u Švicarskoj nastanjenih hrvatskih likovnih umjetnika, nazvano Gruppe KRAVATA, koja je u početku brojila osam članova. Sljedećih devet godina, sve do svog povratka u Zagreb, vodio je KRAVATU da bi je potom preuzeo slikar Sandi Paučić.

Kao član Kinokluba Zürich uz slikarstvo se nekoliko godina bavio i kratkometražnim filmom, a dva njegova crtana filma nagrađena su na švicarskim nacionalnim natječajima, “Die grössten zwei” 1974. godine u Neuchatelu brončanom medaljom, te potom “Die Nachbarn von Nr. 12a” 1980. godine u Zugu srebrnom medaljom.

Poslije 31 godišnjeg boravka u Švicarskoj 2002. godine vratio se u Zagreb.

Nakon povratka nastavio je slikati u novom atelijeu u Samoboru, a od 2012. ponovno je aktivirao članstvo u “Fotoklubu Zagreb”, te se vratio izlagačkoj umjetničkoj fotografiji. Svoje fotografije izlagao je širom svijeta u više od trideset zemalja, prvenstveno na salonima pod pokroviteljstvom “Fédération Internationale de l'Art Photographique (FIAP)”. 2014. stekao je FIAP-ovo počasno zvanje AFIAP, zatim 2015. EFIAP, te 2017. EFIAP/b.

Oduvijek mi je u umjetnosti bio blizak nadrealizam, surealizam, nadstvarnost - u književnosti Breton, Tzara, Aragon, Rimbaud, u slikarstvu Chagall, Dali, Miro, Arp, Magritte, kod nas slikari Stančić, Jordan, Šercar, u kazalištu Maeterlinck, Ghelderode, Jarry i Antonine Artaud, kod nas Radovan Ivšić i njegov „Gordogan“, u filmu Bunuel i njegov najpoznatiji nadrealistički film „Andaluzijski pas“ . Najvažnije karakteristike nadstvarnosti su sloboda izražavanja, automatizam, fantastičnost krajolika, ljudskoživotinjske spodobe, apsurd, neobični odnosi predmeta u prostoru, vremenski diskontinuitet ili slobodno baratanje vremenom, omaške, snovi, nesputana mašta- postupci koji otvaraju promatraču, čitatelju, sudioniku, sustvaraocu umjetnosti neočekivan i nov pogled prema dubokom smislu našeg postojanja, ljudskoj egzistenciji, našoj ljudskoj biti, poeziji, ljepoti. Mnoge od tih osobina posjeduje „slikarstvo u fotografiji“, „slikarska intervencija u fotografiji“, fotografskoslikarske intervencije likovnog i fotografskog umjetnika Bože Marijančića. On me podučio da je stručni termin za ovu fotografsko- slikarsku tehniku –Creativ ili Alternativ Reality. Božo vjeruje „da se tim putem možda fotografi pomire sa slikarstvom“. U mnogim slikama koje ćete vidjeti na ovoj izložbi potvrđuje se ta njegova teza, ali potvrđuje vještina i dar koje posjeduje da nas povede u svoj svijet naizgled nespojivih stvari-ljudi i životinje oslobođeni sile teže na krovovima kuća, antropomorfnih stabala, stopala koje izrasta iz naplavine na plaži, voća i povrća koja poprimaju ljudske oblike, „Chagallovskih“ autoportreta i ženskih portreti sa životinjama, začudnih bića koja izlaze iz čvorova drveta, socijalne empatije u slikama derutnih zgrada u koje su umetnuti ljudski likovi i na kojima su oslikani neobični murali, Dalijevskih morskih pejsaža, usporedne drvene kućice i kućice puža, „Tolkinovskih“ autoportreta koji izrastaju iz „Stare vrbe“ uz sjekiru zabijenu u panj, zgužvanog sata koji pokazuje zaustavljeno vrijeme i svijet lišen osnovnih zakona gravitacije, druge vremenske dimenzije, nesputanog ludizma. Tu su i divovski zeleni skakavac spreman zaskočiti žrtvu, autoportret s mačkom i zastrašujućim leptirom, djevojka s licem psa koja fotografira mačku, autoportret u kruški, crveni autoportreta, lica u medaljonima, djevojka s obojanim naočalama izrasla iz kamena. Od slike do slike uranjamo u svijet ludizma, snova, začudnosti, ponekog simbola i znaka, ali nesumnjive likovne privlačnosti i drukčijosti. U nekima autor stvara kratku priču, donosi značenje, pokušava doseći smisao. Vidljiva je vještina vladanja novim tehnikama- računalnim programom, fotošopom, nova tehnologija nam olakšava tu pretvorbu fotografije u sliku, upućuje nas na putovanje u nadstvarno iz kojeg se stvarno, reality, bolje vidi i razumije, osjeća i prihvaća. Dar Bože Marijančića nam omogućuje da novu tehnologiju u fotografiji podvrgnemo sebi, svom ljudskom obliku i svrsi, da se otmemo njenom, tehnologijskom preuzimanju svijeta i nas u njemu. To vidim u ovoj izložbi kao poruku, kao nadu da ćemo kroz umjetnost, ovaj puta slikarsko-fotografsku ostati ljudi, sačuvati svoj svijet poezije, mašte i slobode nasuprot zastrašujućim mogućnostima novog svijeta fotomontaža, robotike, infromatike, mobitela, vječne mladosti, produženja života. Kao da drvena kućica i puževa kućica prenose taj smisao, to značenje, povratak jednostavnosti života i očuvanju svoje ljudskosti, sebe samoga, zaigranog i slobodnog u putovanju kroz ljudsku maštu, najbogatije i najneistraženije područje u kojem se krije ljudska sreća i duboki smisao. Valja do njih doći. Razni su putevi kojima se služe u mjetnici. Neki poput nadrealista i kroz začudno, snovito, zbunjujuće. Izbor i zaklonište Bože Marijančića pred dolaskom neizvjesne i zastrašujuće budućnosti je mašta, poezija, sloboda i igra. Što nas više od toga određuje kao ljudska bića?

Srdačne čestitke umjetniku Boži Marijančiću povodom dodjele odličja EFIAB/B od Federation internationale del'Art (FIAP) i ove izložbe koja potvrđuje dobiveno priznanje.

Dr.sc. Miroslav Međimorec

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA