Branka Hržić
Rođena 11. lipnja 1946. godine u idiličnom Supetru na otoku Braču, Branka Hržić oduvijek je nosila u sebi iskru umjetničkog duha. Već u mladosti pokazala je iznimnu nadarenost za likovnu umjetnost, što je dodatno potaknuto završetkom petogodišnje škole za primijenjenu umjetnost u Splitu 1966. godine, pod mentorstvom istaknutih profesora Jakova Budiše i Petra Jakelića.
Kao članica Udruženja likovnih umjetnika "Emanuel Vidović" iz Splita, Branka se ističe svojom raznolikošću i vještinom u različitim likovnim tehnikama. Njezina umjetnost obuhvaća slikanje na svili, staklu i keramici, gdje pronalazi svoj jedinstveni izričaj i način izražavanja.
Kroz svoje bogato umjetničko stvaralaštvo, Branka je imala priliku izlagati na mnogim samostalnim i grupnim izložbama diljem regije. Njezina umjetnost pronašla je put do publike u Supetru, Splitu, Mostaru, Sarajevu, Kninu, Aranđelovcu, gdje je njeno djelo bilo primljeno s divljenjem i poštovanjem.
Branka Hržić nije samo umjetnica koja stvara slike i skulpture; ona je i pripadnica bogate kulturne baštine Dalmacije, čija umjetnost odražava duh i ljepotu ovog prekrasnog kraja. Njezina djela prenose svjetlost, boje i emocije koje proživljavamo dok lutamo dalmatinskim ulicama ili uživamo u blagodatima Mediterana.
Kontakt:
Branka Hržić od onih je slikarica koje, živeći i djelujući samozatajno, podalje od avangardnih struja i izvan medijskog interesa, grade svoj zatvoreni, kontemplativni slikarski svijet oslanjajući se na klasični pristup i tradicionalni izričaj. U njezinom slučaju to je rezultiralo krajnje rafiniranom i majstorski izbrušenom likovnošću, obojenom suptilnom produhovljenošću i intimističkim ugođajem.
Ona posjeduje oštrinu zapažanja lijepog i poetičnog, dar za prepoznavanje biti događaja i ugođaja. Posjeduje snagu kojom se othrvava suvišnim detaljima. Stečeno iskustvo osigurava joj jasnoću i razumljivost. Toplinu i iskrenost koja silazi s tih slika, čini se da bi bilo teško ostvariti bez stvarnog poznavanja otoka, uvala, prirode, bez proživljenih užitaka i začudnih susreta, bez poznavanja priča i duboke zaljubljenosti u slikane motive. Prizor i vizura ne dominiraju nad likovnom stranom djela. Slikarica gradi i razgrađuje formu do stupnja koji će zadržati egzaktnost prostora, ali će motiv stvarati iz kolorističkih odnosa. Karkaterizira je slojevitost i kompleksnost slikane površine, nevjerojatna dinamika tragova kista koji idu u svim pravcima, uzdižu se i spuštaju, uvrću poput virova, međusobno se prekrivaju i otkrivaju, stvarajući sočan fluid, protočan i propustan, suveren u svojoj spontanoj slobodi. Stječe se dojam neposredne impresije i rada kista koji se ne zaustavlja, koji ne oklijeva. Njezin pejzaž je spontano, neposredno bilježenje ljepote, ali i tankoćutno i postupno traženje sklada. Objektivno nije raskošna u rasponima palete, no u razradi jedne ili dviju boja sugerira puninu spektra.
Zahvaljujući daru osmatranja prostora i osjećanja njegovih ugođaja, slikarica nalazi onu mjeru rečenog i nedorečenog, mjeru iscrtanog i zamrljanog, mjeru kojom tuđe oko može prepoznati krajolik, bunje, svjetlo, a istodobno još osjetiti, to isto uzbuđenje otkrivanja. Ono koje je zanosilo slikaricu, kada se prepuštala slikanju.
Slike Branke Hržić su i trajanje i zaustavljanje jednog trenutka. Različitost koja se ne potire nego naprotiv, doprinosi uvjerljivosti slika. One su logične i zatvorene u sebi, no i otvorene iskri emotivnoga zanosa. Nikada nisu ponavljanje uspješne formule, već radosno traganje za novim uzbuđenjima. Rukopis se prepoznaje, potez je zalog izgrađene stilistike. Bez sumnje, Branka Hržić zaljubljenca je u slikarstvo, kojemu se predala snagom svoga talenta te dojmljivi rezultati nisu izostali.
Marija Stipišić Vuković