FacebookTwitterGoogle Bookmarks

Sonja Švec Španjol

  • Izložba Ide Blažičko - "Dodir"

    Izložba Ide Blažičko - "Dodir"

    vrijeme: 13. listopada 2016. u 19.00

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Umjetnica poziva građane i djecu ZILIK-a da sudjeluju u stvaranju jedinstvene skulpture od papira

    Izložba Ide Blažičko -

    DODIR

    Život je otvoreni proces čija je jedina stalnost promjena. Upravo taj kontinuitet stalnih mijena definira stvarnost kao vječni proces postajanja.

    Vođena postulatima jedinstvenosti svih bića u stalnoj promjeni umjetnica Ida Blažičko koristi prostor kao osnovno sredstvo komunikacije. Početna točka njezinog stvaralaštva prirodni su oblici poput onih izvedenih u mediju papira. Savitljivost, slojevitost, lakoća, zadržavanje, upijanje i propuštanje svjetlosti karakteristike su papira koje su omogućile stvaranje lebdeće skulpture pričvršćene za strop i zidove galerije ZILIK. Papirnata skulptura ispunjava prostor, ulazi u interakciju s prostorom i mijenja njegov početni karakter. Rasvjetna tijela naglašavaju pojedine segmente skulpture, dok se prostor i skulptura isprepliću u organičkoj čipki papira koja se odražava na bijelim površinama zida galerije. Specifičnost izložene skulpture leži u činjenici kako ona nije završena, te autorica poziva posjetitelje da nastave stvaralački proces na otvorenju i u danima trajanja izložbe. Proces nastanka skulpture, kojeg je započela autorica, prepušten je djelovanju posjetitelja koji napušta funkciju pasivnog promatrača i postaje aktivni sudionik, te oblikovatelj izloženog rada. Daljnji razvoj i realizacija skulpture bazirani su na mislima, željama i vizijama promatrača. Izmjena energija i emocija, nepredvidljivost i beskonačne mogućnosti promjene prostora kroz temu rasta, osvajanja, nadilaženja i prožimanja pobuđuju promatračevu znatiželju, te naglašavaju dinamičnu interakciju ostvarenu između autorice, rada, prostora i posjetitelja.

    Izložba "Dodir" izravni je nastavak likovne radionice "Mogućnosti prostora" koju je Ida Blažičko održala u sklopu 43. ZILIK-a, a čija je primarna namjera približavanje umjetnosti svima i poticanje posjetitelja na sudjelovanje u umjetničkom stvaralaštvu. Rad Ide Blažičko predstavlja inicijalni korak i poticaj za daljnje stvaranje. Pritom se djelovanje umjetnice isprepliće s djelovanjem posjetitelja, baš kao što je to bio slučaj i na samoj likovnoj radionici. O tome svjedoči i naslovni crtež izložbe na kojem je portret umjetnice Ide Blažičko kojeg je nacrtala djevojčica Martina tijekom likovne radionice.

    Djeca su svojom nevinošću i energijom dirnula autoricu i autorica je svojom kreativnošću i neposrednošću dotakla njih čime je ostvaren esencijalni cilj ZILIK-a. Ida Blažičko proniknula je u bit Zimske likovne kolonije, a to je rad sa djecom i za djecu. Integrirala ih je ne samo u likovne radionice već i u svoju izložbu. Izložba "Dodir" posvećena je djeci i inspirirana je djecom što ju čini utjelovljenjem samog ZILIK-a.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    BIOGRAFIJA

    Izložba Ide Blažičko -

    Ida Blažičko rođena je 1985. godine u Zagrebu. Nakon završene Klasične gimnazije u Zagrebu diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2007. godine, u klasi red. prof. art. Stjepana Gračana. Doktorirala je 2012. godine na odsjeku Umjetnosti u javnom prostoru Kineske umjetničke akademije u Hangzhouu.

    Autorica je skulptura "Vjetar" (Shanghai, 2011.) i "Vjetar II" (Hangzhou, 2012.) trajno postavljenih u javnom prostoru te ambijentalne skulpture "Topologija beskraja" (2015.) u trajnoj kolekciji Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu za diplomski rad (2007.) i Nagrade Kineske umjetničke akademije za Doktorski likovni rad i disertaciju (2012.). Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

    Kontakt: Ida Blažičko
    Web: www.idablazicko.com
    E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

  • Dora Bakek - ''U potrazi za nesvjesnim''

    Dora Bakek - ''U potrazi za nesvjesnim''

    vrijeme: četvrtak 16. lipnja 2016. u 20:30h

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4. Zagreb

    Izložba ostaje otvorena do 30. lipnja i može se pogledati radnim danom od 14 do 19 sati i subotom od 11 do 15 sati.

    Dora Bakek

    Fascinirana ljudskim umom Dora Bakek ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje. Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.

    Bakek

    Dora Bakekrođena je 1990. u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
    Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.
    Tijekom studija nagrađena je državnom stipendijom u kategoriji za nadarene redovite studente sveučilišnih i stručnih studija (2013.) te sveučilišnom stipendijom za izvrsnost (2012.), dok je u akademskoj godini 2012./2013. radila kao demonstrator za litografiju na Akademiji.
    Prvu samostalnu izložbu grafika imala je u Velikoj galeriji grada Zaboka 2015. godine. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, te u raznim kulturnim manifestacijama i likovnim radionicama. Dosadašnje umjetničko stvaralaštvo uglavnom bazira na tradicionalnoj grafici, no sve se češće upušta u eksperimentiranje i propitivanje granica same grafike, pretvarajući grafičke otiske u digitalni medij. Trenutno radi kao pripravnica iz likovne umjetnosti u Gospodarskoj školi Varaždin.

    U POTRAZI ZA NESVJESNIM

    Što je sve moguće iščitati iz jedne slučajne mrlje na zidu? Zašto takvi nedefinirani oblici pobuđuju asocijacije u nama, odakle one dolaze, kako uopće donosimo zaključke i koji dijelovi naše ličnosti sudjeluju u donošenju konačnog suda? Zbog čega nas pojedini miris, okus ili zvuk vraća u djetinjstvo ili priziva u sjećanje davno zaboravljene doživljaje? Dan danas je ljudski um jedna od najvećih misterija kojom se teoretičari i znanstvenici bave od davnih vremena pokušavajući proniknuti u srž ljudske ličnosti.

    Magistrica likovne pedagogije Dora Bakek fascinirana ljudskim umom ulazi u područje psihologije, te likovnim putem interpretira dvostrukost uma rukovodeći se Freudovom podjelom psihe na svjesno, podsvjesno i nesvjesno. Svjesno je ono što nam je svima blisko, obuhvaća sve što možemo uočiti, prepoznati i razaznati, te nas dovodi do podsvjesnog kao iracionalnog dijela psihe koji voljom i koncentracijom možemo prizvati i dovesti u područje svjesnog. Međutim, nesvjesno kao najdublji i najkompleksniji dio čovjekove ličnosti najviše intrigira i privlači svojom nedostupnošću i tajnovitošću. Da bismo zašli u područje nesvjesnog gdje su pohranjene naše čežnje, misli, porivi, ali i uznemirujući sadržaji destruktivne prirode, te sjećanja na neugodna i traumatična iskustva, primjenjuju se tehnike i metode pomoću kojih osvješćujemo nesvjesne sadržaje.

    Vodeći se projektivnim tehnikama slavnih psihoanalitičara Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga, poznatim po uvriježenim teorijama o ustrojstvu psihe, Dora Bakek interpretira teze o dualnosti psihe putem vizualnih produkata koje stvara u grafici, svom primarnom mediju.

    Uzimanjem motiva ploda oraha kao izraza onostranog, Dora Bakek započinje seriju vizualizacije slika podsvjesnog i nesvjesnog. Tamo gdje je potrebna maksimalna sloboda da bi se putem automatizma i prvobitnosti reakcije zašlo u područje onostranog, autorica svjesno odabire tehniku dubokog tiska koja zahtjeva izrazitu promišljenost i trezvenost prilikom izrade, čime dolazi do kontradiktornosti između namjere i realizacije odabranog motiva.

    Doslovnost izražavanja dualizma psihe Dora Bakek napušta u sljedećoj fazi u kojoj se usmjerava na istraživanje tehničkih mogućnosti grafike s namjerom da potakne druge na osvještavanje vlastitog nesvjesnog. Od prvobitnog motiva oraha zadržava samo njegov kružni oblik prepoznajući u njemu golemu simboličku vrijednost kao elementa arhetipskog u području nesvjesnog kolektivnog. Napuštanjem tehnike dubokog tiska otvara se novo i daleko šire područje slobode u kojem Dora Bakek prilikom gradnje kružnih oblika na litografskom kamenu i kartonu odlazi korak dalje, te prepušta nesvjesnom tvorbu motiva koji su izgubili svoje realno tumačenje i prepoznatljivost i time zadobili, kako sama autorica objašnjava, još veću karakteristiku neodređenosti, polivalentnosti interpretacije i relativnosti tumačenja. Radovi nose naziv Asocijativne forme jer sadržavaju ono što promatrač želi vidjeti ili što sâm zamišlja. Ovisno o promjeni oblika ili okoline u kojoj radovi obitavaju mijenja se i sadržaj koji izbija na površinu. Viđeno i prepoznato unutar rada ovisi primarno o unutarnjem ustroju i nasljeđu samog pojedinca, pa se stoga razlikuje od osobe do osobe.

    Dublje zadiranje u područje istraživanja mogućnosti grafike rezultiralo je nastankom jedinstvenih otisaka manjih dimenzija nastalih kombinacijom otiska s kolažem neodređenog oblika ili radova otisnutih u tehnici monotipije. Smještajem grafika u kutije radovi poprimaju značenje nečeg osobnog, zatvorenog i intimnog. Time se dodatno ističe doticanje osobnijih područja i veće otkrivanje nesvjesnih sadržaja. Kod istraživanja općih sklonosti iz strukture nesvjesnog prva reakcija je uvijek najiskrenija i najautentičnija. Tako i otvaranje kutije, te prvi susret s radom dodatno ističe individualan i krajnje neposredan pristup. Grafike smještene u kutiju nisu numerirane niti potpisane, pa se na taj način povećava sloboda interpretacije. Slijedeći nadrealistički koncept ne-slike Dora Bakek stvara ne-grafike. Kako bi im povratila status grafike autorica skenira jedinstvene grafičke otiske i pretvara ih u digitalne zapise, odnosno matrice, vraćajući im mogućnost reprodukcije.

    Završni korak, koji tek očekujemo vidjeti, projekcija je skeniranih grafičkih otisaka na površinama zgrada, drveća i ljudi kako bi se završio krug spoja kolaža radova i realnosti, odnosno svjesnog i jasno vidljivog, te nesvjesnog koje je isplivalo na površinu. Svojim vizualnim i umjetničkim propitkivanjem sadržaja onostranog, autorica navodi promatrača, ali i samu sebe, na rušenje postavljenih granica i shvaćanja u životu kroz poticanje nesvjesnih procesa, te istraživanje nagona, potreba, emocija i stavova koji se kriju duboko u nama, samo je potrebno pronaći pravi put do njih.

    Sonja Švec Španjol

  • Fragmentologija

    Fragmentologija

    vrijeme: 18. studenog 2016. s početkom u 19h

    mjesto: Galerija osmijeha u Radićeva 37, Zagreb

    Fragmentologija

    Posljednja izložba ovogodišnje Fragmentologije održat će se u petak 18. studenog 2016. s početkom u 19h u Galeriji osmijeha u Radićevoj 37. Kustosica izložbe je Sonja Švec Španjol, koja je odabrala šest autora iz Erste zbirke, te pozvala studenticu četvrte godine diplomskog studija grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti Ivanu Bajcer da se predstavi svojim recentnim radovima.

    Fragmentologija je ciklus jednodnevnih pop-up izložbi radova otkupljenih u sklopu Erste fragmenata. Svaku izložbu osmišljava novi kustos u novom prostoru. Uz izbor radova iz Erste zbirke kustos izložbe predstavlja i mladog umjetnika kojem je to prva izložba.

    Erste fragmenti prepoznati su u likovnoj zajednici i šire kao važan natječaj za poticanje mladih likovnih umjetnika, no ciklusom jednodnevnih izložbi želi se napraviti i korak dalje u neposrednom približavanju publike umjetničkom djelovanju hrvatskih likovnih umjetnika.

    Fragmentologija

    Sonja Švec Španjol

  • Impressum

    Impressum

    Administrator i vlasnik domene:

    Željko Bedić

    Suradnici:

    Jasmina Tutić-autor članaka
    Jasminka Grbelja-autor tutorijala

    Kolumnisti:

    Zdenko Balog
    Milan Zagorac
    Boris Kvaternik
    Vesna Špoljar

    Novosti iz kulture:

    Vesna Špoljar
    Sonja Švec Španjol

    Stranica je rađena za osobne potrebe i nema komercijalni karakter

  • Ivo Friščić - "Neću ravnalo, hvala"

    Ivo Friščić - "Neću ravnalo, hvala"

    vrijeme: 21.06.-5.07.2016.

    mjesto: Galerija Pikto, Ulica kneza Branimira 29, Zagreb

    Ivo Friščić

    IVO FRIŠČIĆ

    "Neću ravnalo, hvala"

    Izložba "Neću ravnalo, hvala" predstavlja izbor radova iz opusa poznatog hrvatskog slikara Ive Friščića nastalih najvećim dijelom tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te nekolicinu djela iz najranijeg i kasnog perioda stvaralaštva. Riječ je o djelima izuzetne umjetničke vrijednosti i značaja za istraživanje početaka i korijena opusa Ive Friščića kao i za povijest hrvatske likovne umjetnosti druge polovice XX. stoljeća.

    Djela koja će biti prezentirana na izložbi nisu do sada bila izlagana, te pružaju uvid u umjetnikovo stvaralaštvo, koje je bilo na tragu zbivanja u tadašnjoj europskoj i svjetskoj umjetnosti. Riječ je o jednoj vrsti posthumnog povratka i valorizacije ranih stvaralačkih dometa velikog slikara Ive Friščića u hrvatsku kulturnu javnost.

    Na izložbi će biti izloženo oko dvadesetak radova, većinom ulja na platnu, iz slikareva vrlo plodnog i oblikovno zanimljivog stvaralaštva iz prve polovice 70tih godina XX. stoljeća.

    Izložba je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i HAZU.

    Ivo Friščić

    NEĆU RAVNALO, HVALA

    Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike.

    Proboj

    "Neću ravnalo, hvala" naziv je izložbe kojom se višestruko interpretira bit stvaralaštva Ive Friščića. Prvobitno, naziv tumači dvojnost autorovog karaktera utemeljenog na egzistencijalnim proturječnostima. Svaki sukob, neočekivani zaokret i promjenu karakterizira konvergentan duhovni doživljaj koji objedinjuje cjelokupni opus u koherentno djelo. Nadalje, naziv izložbe govori o vrlo plodonosnom razdoblju Friščićevog apstraktnog slikarstva geometrijskih obilježja u kojem se autor nije rukovodio očekivanom intelektualnom strogoćom kako bi postigao formalnu čistoću, već je emocijama rekadrirao plohe, boje i linije stvarajući nove prostore bazirane na čistom nagonu, te ispunjene pokretom i energijom.

    Ritmizacija

    Izbor djela predstavljenih na ovoj izložbi prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom njegovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je na geometrijskoj fazi stvaralaštva, preciznije na radovima nastalima između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Iz predgovora Sonje Švec Španjol

  • Izložba "PerceiveArt predstavlja"

    Izložba "PerceiveArt predstavlja"

    vrijeme:utorak, 04. listopada 2016. u 12:00 sati. - 25.10.2016.

    mjesto: Galerija Ericsson

    Izložba

    Suradnja Galerije Ericsson i portala PerceiveArt.com rezultirala je skupnom izložbom sedmero umjetnika različitih generacija i izričaja. Ana Ratković, Natalia Borčić, Mercedes Bratoš, Dora Bakek, Nikolina Knežević, Zoran Kakša i Relja Rajković predstavit će se svojim recentnim radovima u mediju slike, grafike i skulpture.

    Cilj izložbe je prezentirati zaposlenicima tvrtke Ericsson Nikola Tesla raznolikost i bogatstvo suvremene hrvatske likovne scene kroz diferencirane izričaje i tehnike redovima šestero akademskih umjetnika, te jednog osebujnog oblikovatelja nakita.

    Izložba će trajati do 25.10.2016

    O Galeriji Ericsson:

    Suvremeno opremljen galerijski prostor Ericssona Nikole Tesle osmišljen je kao mjesto za upoznavanje s umjetničkim stvaralaštvom zaposlenika kompanije i vanjskih umjetnika. U njemu se redovito održavaju i raznovrsne prezentacije vezane uz aktualna kompanijska događanja.

    Galerija Ericsson otvorena je još 1974. godine te, uz pauzu od 2001. do 2006. godine, već desetljećima pridonosi raznolikosti i bogatstvu društvenog života. Upotpunjujući potrebe ljudi za umjetničkim doživljajem, ona unapređuje radne uvjete i osjećaj pripadnosti kompaniji.

    Zahvaljujući kvalitetnom programu i inovativnom postavu, galerija je vrlo dobro prihvaćena među zaposlenicima, poslovnim partnerima kompanije kao i od strane umjetnika i stručnih krugova.

    http://www.ericsson.hr/izlozbe

    O portalu PerceiveArt:

    Portal PerceiveArt.com osnovan je 2013. godine s ciljem promicanja hrvatske likovne umjetnosti. Portal je u potpunosti neprofitabilan i kroz raznovrsne rubrike poput intervjua s umjetnicima, kritičkih osvrta izložbi, recenzija knjiga, te predstavljanja projekata i opusa umjetnika prati događaje na hrvatskoj likovnoj sceni.

    www.PerceiveArt.com

  • Izložba Andréa Butzera, Stefana Thatera i Thomasa Winklera

    Izložba Andréa Butzera, Stefana Thatera i Thomasa Winklera

    vrijeme: 15. lipnja u 19 sati

    Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2016., a može se pogledati od utorka do petka od 13-18h i subotom od 11-13h.

    mjesto:Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb

    Riječ je o svjetski poznatim autorima čiji se izričaji međusobno iznimno razlikuju. Butzerovi su radovi dinamični, snažni, odišu anarhijom i dječjom zaigranošću, Thater u svojim djelima istražuje i kombinira tehnike i materijale kao što su akril na dasci, tinta i uljane pastele na kartonu, beton, plastika i metal koji često završe u formi neobičnih instalacija, dok Winkler često koristi ulje i akril na platnu, a prepoznatljive su i njegove fotografije uz koje prilaže tekstualne odlomke koje gledatelja vode kroz umjetnikove misli.

    Izložbom trojice suvremenih umjetnika čija djela predstavlja zagrebačka galerija Contra hrvatska će publika imati priliku vidjeti najnovije radove umjetnika svjetskog glasa čija su djela već dobro poznata u metropolama poput Berlina, Parisa, Londona i New Yorka.

    Thomas-Winkler""

    Andre-Butzer

    Stefan-Thater

  • Izložba Natalia Borčić - "Samo sa sobom"

    Izložba Natalia Borčić - "Samo sa sobom"

    vrijeme: četvrtak 19. svibnja 2016. u 20 sati

    mjesto: Galerija "Laval Nugent" Valentina Vodnika 4, Zagreb, Croatia

    Pozivnica

    Riječ je o posve novom ciklusu slika Natalie Borčić u tehnici ulja na platnu u kojem se umjetnica bavi vrlo intimnom temom susreta sa samom sobom u intimi i tišini kupaonice.

    Proces tuširanja kao metafora rituala pranja u kojem se sve suvišno odstranjuje, tijelo u kupaonici postaje samo usamljeno mjesto u kojem i kroz kojeg se nalazimo, ovdje i sada.

    Natalia-Borcic

    Natalia-Borcic

    Samo sa sobom

    Samo sa sobom je naziv ciklusa slika koji prikazuju susrete sebe u intimi i tišini kupaonice. Ideja za rad dolazi iz poistovjećivanja osjećaja vlastite nedostupnosti i otuđenosti od same sebe - svoje suštine s osjećajem traganja za vlastitim likom u mutnom ogledalu zamagljene kupaonice.

    Natalia-Borcic

    Kako pranje metaforički predstavlja ritual u kojem se sve suvišno odstranjuje, tijelo u kupaonici postaje samo usamljeno mjesto u kojem i kroz kojeg se nalazimo, ovdje i sada. Niz malih formata platana simbolično predstavljaju pločice.

    U tom intimnom ritualu, kupaonica postaje i mjesto ostvarivanja mogućnosti za šutnju. U njoj možemo tiho ući u sebe, započeti razgovor sa sobom. No, to nije nimalo lako i ugodno jer često vidimo iskrivljenu – nametnutu vlastitu sliku, a istinu interpretiramo na neistinite načine. Zbog toga sam se koristila neobičnim kadriranjima i slikala tijelo u kontrastu s hladnim pločicama, odraženo u mutnom ogledalu, ili kako se gubi pod vodom, te dodir mokre kose i kože.

    Usprkos težini tog puta samootkrivanja, proces započet u intimi kupaonice je nezaustavljiv. Bitno je samo nastaviti nijemo tragati, a u šutnji vrijeme staje i čuva smisao, puninu odnosa povezanosti sa sobom. U ispravnom odnosu prema sebi , »ja« konačno postaje sposoban za kvalitetne odnose prema drugima, što je ujedno i cilj našeg puta, a ljubav prema sebi postaje osnova ljubavi prema bližnjemu i kao takva temeljem humanizma.

    mag. educ. art. Natalia Borčić

  • Izložba Raskršća - Mila Gvardiol

    Izložba Raskršća - Mila Gvardiol

    vrijeme: 17. studenoga u 19:00 do 30. studenoga u 20:00

    mjesto: Galerija PIKTO Branimirova 29, 10000 Zagreb, Croatia

    Mila Gvardiol

    Iz predgovora

    Počevši od njujorške škole preko minimal-arta, (primjerice, Franka Stele) pa do umjetnika s ovih prostora kao što su Miodrag B. Protić, Aleksandar Tomašević, Julije Knifer ili Radomir Damnjanović Damnjan, geometrijska apstrakcija otvorila je nesaglediva područja izražajnih likovnih mogućnosti. Poetski i vizualni efekti prisutni na ranijim slikama Mile Gvardiol (recimo na onim radovima iz ciklusa „Predjeli duše“) sada su evoluirali u pročišćen mentalni prostor koji upravo nosi iskustvo geometrijske apstrakcije. Tople, lirske kadence iz prethodnog slikarskog bavljenja ove umjetnice, sada je prevladao koncept matematičkog mišljenja koji poštuje purističke ideale čistoće i egzaktnosti, mir i harmoniju likovnih struktura, te usaglašenost prostornih planova. No, geometrija je za Milu Gvardiol samo polazište za proces poosobljene slikarske kontemplacije na temu raskršća.

    Na simboličnom i amblemskom nivou, raskršće je važno kultno, obredno i mitološko-magijsko mjesto kod mnogih indoevropskih naroda. To je epifanijski prostor pribiranja, središte svijeta odakle se pružaju zacrtani putevi. Na raskršću nam se valja zamisliti i sabrati se iznutra. Sa raskršća se odlazi u nepoznato, odakle počinje pustolovina.

    Poliptisi Mile Gvardiol ukazuju na simboličku važnost raskršća. Jer, nisu li naša bića raskršća na kojima se suočavaju različiti aspekti naših identiteta? Sklona egzaktnoj opservaciji i analizi, Mila Gvardiol izbkegla je opća mjesta i ikoničke patente geometrijske apstrakcije tako što je aktivirala individualnu mitologiju i ispovjest unutrašnjeg vida. Ona, dakle, predočava unutrašnje duhovno i duševno raskršće i tako promatraču osjetljivog duhovnog sastava otvara nove likovne obzore prostorno-iluzionističke fenomenalnosti. Slikarsko polje ovdje je sabirno mjesto, raskrižje, poligon, fundus mogućih puteva. To je mentalni i imaginativni prostor otvorenih i ogoljenih unutrašnjih cesta. Bijeli i sivi putevi koji se prepliću na crnom mat tonu imaju sugestivnost nečeg vitalistički pokretljivog. Jednom autonomnom znakovnošću ovdje je dinamizirano slikarsko polje koje u sebi nosi i nešto od dalekog odjeka Ešerovih iluzionističkih, grafičkih metamorfoza.

    U radovima Mile Gvardiol novijeg datuma prisutan je jedan drugačiji, raskošniji kromatski kod, a time i složena igra odjeka i suglasnosti, koja, što je najljepše, nije narušila formu i karakter harmonije. Oblaci su nova, neočekivana pojava u inače uigranom oblikovanju slikarskog polja. Po liniji magije ekstrema Mila Gvardiol na pojedinim slikama uvodi u svoj opsesivni svijet nediferencirane elemente kumulativnih oblaka koji sugeriraju nejasne i prilično neodređene perspektive.

    Na svojim stabilno i konzekventno oblikovanim poliptisima koji nikako nisu oslobođeni inspirativnog podstreka vidljive stvarnosti, emocionalna suzdržanost dovedena je do egzaktnosti. Sačuvavši svoje jasno estetsko mišljenje i integritet apstraktne sinteze, Mila Gvardiol pronašla je svoju intimnu psihološku dispoziciju.

    Dragan Danilov, kritičar, pjesnik, esejist

  • Izložba studenata:Neki studenti ALU

    Izložba studenata:Neki studenti ALU

    Pozivnica-ALU

    Već drugu godinu za redom Galerija PIKTO organizira izložbu studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti kako bi se studentima pružila prilika da osim izlaganja na tradicionalnoj Cash&Carry izložbi na Jabukovcu, te završnoj izložbi ALU, svoj rad predstave i izvan klasa Akademije u neovisnom galerijskom prostoru. Svake godine izbornik odabire desetak studenata u pravilu prve i druge godine diplomskog studija koji se potom na izložbi predstavljaju svojim aktualnim radovima. Nepretencioznim naslovom Neki studenti ALUizbjegnute su kvalitativne konotacije "najboljih", "najistaknutijih" i "najtalentiranijih" studenata, te je izbor prepušten stručnom oku samog izbornika.

    Antonio-Kutlesa-Dodomeki

    Tea Jurišić, Antonio Kutleša, Mia Maraković, Vida Meić, Martina Nikoljačić, Tea Pranjić, Domagoj Rogina, Mirna Savić, Vlatko Šagud, Ivana Tkalčić, Šimun Tolić i Andrej Tomić ovogodišnji su studenti čiji će radovi biti predstavljeni u Galeriji PIKTO. Cilj izložbe je prikazati raznolikost i aktualnost promišljanja studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti kroz različite medije.

    Martina-Nikoljacic

    Slikarstvoje zastupljeno radovima koji se kreću od figuracije klasičnog motiva pejzaža kroz ekspresivnu interpretaciju šumovitih krajolika inspiriranih Waldingerovim opusomu radu Bilje Andreja Tomića, preko kolorističkog prikaza interijera u radu Stubište Šimuna Tolića, pa sve do promišljanja o materiji slike, ritmu i odnosu boja kroz mikro prikaz pejzaža dovedenog do apstrakcije u radu Domagoja Rogine. Zadržavajući se na granici apstrakcije Mia Maraković koncept života tumači u polju slike uzimajući ping-pong lopticu kao jednostavnu metaforu intrigantne putanje čovjekovog života.

    Tea-Jurisic-

    Promišljanja i istraživanja u području grafike možemo pratiti kroz rad Vide Meić koja fokus stavlja na sam proces i tijek izrade otiska prilikom kojeg često dolazi do modifikacije početne ideje uz upliv emocija, razrade koncepta i promišljanja, ali i slučajnosti koja je neminovno prisutna u trenutku izrade krajnjeg otiska. Antonio Kutleša odlazi korak dalje u gradnji motiva, te u bakropisu oblikuje ljudsko lice motivom oka stavljajući promatrača u dilemu hoće li prvo primijetiti lice ili nakupinu očiju koja ga definira. Tea Pranjić fragmentira odabrani motiv prilikom čega suze viđene pod mikroskopom u otiscima kružnih formi stvaraju svjetove uhvaćenih emocija. U tehnici laviranog tuša Tea Jurišić motiv dječje igre, uz kojeg obično vežemo nevinost dječjeg pogleda na svijet, posebice kroz iskreno i doslovno poimanje svoje okoline, transformira u simbole aktualne svjetske problematike poput nestajanja humanosti, neutažive pohlepe za pozicijama moći, te neobjašnjive agresije terorizma i ratovanja u XXI. stoljeću.

    Nastavak angažiranog propitkivanja globalne svijesti kroz primjer pojedinca kao simbola uopćenog stanja vidljivo je u radu Vlatka Šaguda. On kroz već pomalo zaboravljenu tehniku keramike gradi kalup, odnosno ljušturu ljudske glave, lišene onog ključnog: svoje unutrašnjosti koja je nositelj misli, osjećaja, osobnosti i svega što čovjeka čini svjesnim bićem, te očiju kao uvriježene metafore ogledala duše. Nedostatak materije, tj. ličnosti, autor nastoji nadomjestiti gusto protkanim nitima gdje svaka nit simbolizira pomak prema obnovi rascjepkane ličnosti. Odmak od preokupacije čovjekom pronalazimo u klasičnom motivu konja – simbola snage, slobode i plemenitosti. Koristeći žicu, sadru i kudjelju Mirna Savić oblikuje konje u pokretu čija tekstura odaje dojam nemirnog i nepredvidljivog karaktera životinje prožete vjetrom i snagom galopa. Rad Martine Nikoljačićuvodi nas u svijet geometrijskih formi raznolikih poliedara. Svaki za sebe, pravilno oblikovan uglađenim stranicama mnogokuta, obogaćen je teksturom i materijom toplog karakternog drveta trešnje čije organske linije godova i tonske izmjene kolorita omekšavaju krutost geometrijske forme, te pritom simboliziraju osnovne elemente: vatru, zemlju, zrak i vodu. Peti i dimenzijama najveći segment u funkciji objedinjujućeg, ali ne i autoritativnog elementa, simbolizira svemir.

    Vlatko-Sagud

    Predstavljanje ovogodišnjih autora završavamo radom Ivane Tkalčić koji kontekstualno objedinjuje ranije navedena promišljanja o problematici današnjice. Izloženi radovi iz ciklusa Nepročitane knjige rezultat su transformativnog procesa odbačenih knjiga koje su usitnjavanjem i objedinjavanjem u formate velikih dimenzija izgubile svoj prvobitni smisao i poruku prenesenu putem tiskane riječi, ali su paralelno formirale novo značenje prožimanjem različitih intelektualnih, vjerskih, političkih, simboličkih i povijesnih činjenica, mišljenja i percepcija svijeta. Polivalentnošću rada u kontekstu višestrukih mogućnosti njegove prezentacije - obješenih poput klasičnih slika na zid ili slobodno visećih objekata u prostoru - kao i višestrukih mogućnosti percepcije i iščitavanja rada, iskazan je puls današnjeg vremena. Vremena u kojem je vrlo teško definirati što je znanje, koje su prave vrijednosti i, u krajnju ruku, tko smo i što smo i da li smo ono što želimo biti ili težimo postati?!

    Sonja Švec Španjol

  • Izložba Tanje Deman

    Izložba Tanje Deman

     

    vrijeme:  15.09.– 15.10.2016

    mjesto: Galerija Contra Frankopanskoj 22 (u dvorištu) Zagreb

    U četvrtak 15. rujna u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 (u dvorištu) otvara se izložba jedne od najpoznatijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnica mlađe generacije Tanje Deman.

    Tanja deman

    © Tanja Deman, Arena, 2013

    Tanja Deman predstavit će se radovima iz dvije vrlo zamijećene serije fotokolaža - Kolektivni narativi (2013.) i Hramovi kulture (2014.). Nakon istraživanja medija kompleksnih svjetlosnih instalacija Tanja Deman se usmjerila na fotografiju, fotokolaž i video, te se u navedenim ciklusima posvetila istraživanju odnosa između urbanih sredina, javnih ustanova i prirode.

    Tanja Deman

    © Tanja Deman, Garden of Delight, 2014

    Serija fotokolaža Kolektivni narativi (2013.) bavi se istraživanjem različitih vrsta gledateljstva i arhitektonskih objekata. Autoricu posebno privlači ritualni moment prilikom kojeg se velika grupa ljudi okuplja i dijeli zajedničko iskustvo. Pomno osmišljen i konstruiran arhitektonski ambijent stadiona i arena ispunjen je bujnom organskom prirodom, geološkim strukturama i krševitim pejzažima čime je stvoren imaginaran prostor specifične atmosfere. Vizualne metafore mjesta i situacija svjedoče o novim odnosima u urbanom prostoru prilikom kojih se čovjek pojavljuje kao promatrač.

    Serija fotokolaža Hramovi kulture (2014.) tematizira različite javne institucije koje prikupljaju, čuvaju i prezentiraju znanje, kulturu i umjetnost. Muzeje, knjižnice, kazališta, umjetničke paviljone i galerije umjetnica dekontekstualizira te stvara inačice njihovog identiteta s određenim ironijskim predznakom. Ubacivanjem prirodnog elementa u prostore namijenjene i rezervirane za ljudsku aktivnost, Tanja Deman stvara pomaknute hibridne svjetove u kojima se stapaju dva različita konteksta; prostor institucije koji podrazumijeva urbano nasljeđe te kontemplaciju prirode koja zauzima sve manje prostora u urbanim ambijentima.

    U oba ciklusa vizualna umjetnica Tanja Deman percepcijom baziranom na razmišljanju kroz prostor i sociologiju prostora ukazuje na urbanizaciju društva istovremeno omekšavajući granice prostora te stvarajući svojevrsno utočište.

  • Izložba Vilima Halbärtha "Flying boats 2"

    Izložba Vilima Halbärtha "Flying boats 2"

    vrijeme: 20. prosinca 2016. u 19h

    mjesto: Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14. Zagreb

    Punih deset godina Vilim Halbarth surađuje s trogirskim brodogradilištem, druži se sa škveranima i stvara radove posvećene brodogradnji, ljudima, kulturi i tradiciji brodogradnje koja čini sastavni dio identiteta naše zemlje. Kroz niz ciklusa Halbarth je opisao obrise i nutrinu broda, interpretirao plodnost brodogradnje, prepoznao njezin rukopis u odbačenom materijalu da bi u posljednjem ciklusu krajnjom redukcijom i razgradnjom formi brodogradnju sveo na njezinu bit – jezgru koja počiva na pravilnosti tri ključna elementa: pravcu, kružnici i elipsi.

    Flying boats

    Vilim Halbarth oblikuje niz različitih brodova sastavljenih od potpuno istih elemenata. Svaki brod nosi vlastitu priču, ali počiva na istom konstruktivnom počelu. Redukcijom brodogradnje na samu kralježnicu broda – fizičku i mentalnu – Halbarth ukazuje na nepobitnu važnost identiteta u nestajanju. Brodogradnja je utkana u kolektivnu svijest naše zemlje, te njezinim nestajanjem nestaje i dio nas, našeg znanja, iskustva i tradicije koja nas direktno vezuje uz more. Upravo brod omogućuje bijeg u daleka morska prostranstva i toliko priželjkivanu slobodu, ali istovremeno primorava čovjeka na prepuštenost samome sebi. Možda nam je upravo to i potrebno – otisnuti se u nepoznato kako bi se vratili sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Flying boats

    Vilim Halbarth rođen je 1970. godine u Trogiru. Završio je srednju školu matematičko-informatičkog smjera, te kameno – klesarsku školu u Pučišćima na Braču. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, studij kiparstva. Izlagao je na više skupnih izložbi, te na osam samostalnih izložbi. Živi i radi u Trogiru.

    Flying boats

    Samostalne izložbe:
    2010. g. / Premijere 24 – Loggia pučkog otvorenog učilišta u Splitu
    2010. g. / Svijet za nas - Muzej grada Trogira
    2011. g. / Svijet za nas 2. dio - Muzej grada Trogira
    2012. g. / Svijet za nas 3. dio – Salon Galić, Split
    2012. g. / Svijet za nas I, II, III - Hotel Le Meridien, Split
    2013. g. / Bios i eros - Muzej grada Trogira
    2014. g./ Svijet iza nas – Prodajna galerija Beograd, Beograd
    2016. g./ Flying boats - Salon Galić, Split

  • Mirjana Tomašević Dančević: Fotografije-pjesme

    Mirjana Tomašević Dančević: Fotografije-pjesme

    vrijeme: 7. rujna u 19:00 do 21. rujna u 19:00

    mjesto: Narodno Sveučilište Dubrava Cerska 1, 10040 Zagreb, Croatia

    Fotografije-pjesme

    "Posvećena istraživanju samosvojnosti Mirjana Tomašević Dančević od svoje prve izložbe dosljedno provodi i razvija ideju suživota riječi i slike koja je s godinama poprimila dnevnički karakter. Kao prirodni nastavak prethodnih dnevnika, poput Dnevnika osjećaja utemeljenog na crtežima – pjesmama koji je svoju javnu ulogu dobio kroz prisutnost na zastavama i podnim naljepnicama u javnom prostoru u sklopu festivala Cest is d'Best, autorica započinje vođenje fotografskog dnevnika unutar kojeg istražuje vlastiti bitak kroz odnos spram okoline u kojoj boravi.

    Riječ je o slojevitom dnevniku koji se tijekom godina razvijao kroz nekoliko faza objedinjujući autoportrete realizirane u formi sjene i refleksije, te upotpunjene kratkim lirskim iskazima pomoću kojih autorica dijeli svoje misli i osjećaje s promatračem. Fotografski motiv dodatno je akcentuiran ispisivanjem teksta rukom na bjelinama rubova fotografije čime se paralelno fotografije transformiraju u fotografije - pjesme. Fotografija unutar dnevničkih ciklusa nema svrhu samostalnog umjetničkog medija, već služi kao digitalni zapis kojim autorica bilježi svoje kretanje u određenom prostoru i vremenu..."

    iz predgovora Sonje Švec Španjol

  • Najava izložbe Duje Medić - "Dujić u ateljiću"

    Najava izložbe Duje Medić - "Dujić u ateljiću"

    vrijeme: 2. lipnja 2016. u 19 sati - 16. lipnja. 2016

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    pozivnica

    Atelijer umjetnika mjesto je intelektualnog i stvaralačkog procesa, te kreativno utočište koje omogućuje izoliranje od okoline i stvaranje vlastitog svijeta. Ono predstavlja intiman radni prostor unutar kojeg stvaranje postaje eminentan čin.

    Boraveći svakodnevno u svom atelijeru magistar grafike Duje Medić odlučuje pomnije istražiti predmete koji ga okružuju. Korištenjem digitalnog mikroskopa autor analizira svoj radni prostor i izdvaja vizualno zanimljive strukture koje potom fotografira, te kombinira u intrigantne slojevite kompozicije. Pogledom kroz mikroskop predmeti poput radne odjeće, stola ili knjige dobivaju posve novu dimenziju. Ono što nije vidljivo prostim okom otkriva se pogledom kroz mikroskop. Poznate vizure predmeta prelaze u čistu apstrakciju neobičnih organskih formi. Istovremeno nazivi djela otkrivaju koji su predmeti prikazani na pojedinom radu, no ujedno ostavljaju otvorenom zagonetku raspoznavanja pojedinog predmeta unutar crteža.

    Brada

    Dubokim crnilom Duje Medić definira i gradi oblike i teksture apstraktnih vizura, a finom gradacijom tonaliteta ostvaruje linearnost i voluminoznost crteža od krajnje jednostavnih formi u radu Rešo i moja brada, pa sve do detaljističkih struktura ponavljajućeg ritma u radovima Radna zelena majica, Spužva za sjedenje i Brada. Studija, odnosno portretiranje ateljea, dobiva svoj prirodni nastavak u autorovom mikroskopskom analiziranju samog sebe kao ključnog elementa radnog prostora bez kojeg atelijer gubi smisao. Mikroskopiranjem svojih prepoznatljivih fizičkih obilježja poput brade, kao i intimnijih područja poput ožiljka na tijelu, Duje Medić zaokružuje proces istraživanja. Transformiranjem predmeta u sjene i teksture koje inače nisu vidljive golim okom, Medić istražuje materiju od koje su satkani kako njegov radni prostor, tako i on sam. Postupak koji naizgled tendira razotkrivanju intime čista je iluzija, jer sam proces ne otkriva, već daje naslutiti potencijalne forme.

    Radna zelena majica

    Crtež kao rezultat misli prenesen rukom na papir medij je kojim Duje Medić oblikuje osebujne vizualne zapise. Virtuoznost i tehničke mogućnosti olovke dolaze do izraza prilikom oblikovanja kompleksnih kompozicija dinamičnog ritma. Snažnim kontrastima lišenim oštrih bridova kao i suptilnim niveliranjem akromatskih tonova autor gradi oblike koji izranjaju i gube se u crnilu grafita. Fragmenti svakodnevnog i običnog viđeni na posve novi način golicaju maštu i potiču promatrača na ponovni pogled, a ponekad čak i na istraživanje sebe i svog privatnog prostora.

    Sonja Švec Španjol

  • Sanja Jureško - Tišina

    Sanja Jureško - Tišina

    vrijeme: 23. svibnja u 20:00 do 27. svibnja u 20:00

    mjesto: Greta Ilica 92, 10000 Zagreb, Croatia

    Tisina

    "Vid, sluh, njuh, okus i dodir naša su primarna osjetilna područja i ishodište spoznaja o svijetu koji nas okružuje. No, što se dogodi kada ih prigušimo ili u potpunosti anuliramo?

    Živimo u svijetu prezasićenom bukom informacija. Svaki dan smo bombardirani podražajima najrazličitijih vrsta. Takvo okruženje dovelo je do paradoksa da se u suvremenom svijetu bavimo apsolutno svime, samo ne sami sobom. Tko smo, što smo, što nas čini jedinstvenim individuama…?

    Tim pitanjima bavi se akademska slikarica Sanja Jureško u svom ciklusu radova pod nazivom "Tišina".

    Povratak primarnim vrijednostima tj. povratak samome sebi autorica interpretira kroz bliski motiv mora odnosno kroz prirodno okruženje u kojem je odrastala.

    Upravo je materija mora poslužila kao medij za formalizaciju tišine. Sam čin zarona u morsko plavetnilo metafora je zarona u dubinu sebe samog, u svoju vlastitost i svoj identitet..."

    Iz predgovora Sonje Švec Španjol

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.