FacebookTwitterGoogle Bookmarks

Dominik Papić

  • ADVENT U BEČU

    PUTOPIS S POTPISOM

    ADVENT U BEČU

    ADVENT U BEČU

    Spoj tradicije i modernog, vrlo bogat izbor trgovina i velika hladnoća te gužvau vrijeme adventa. To je ukratko opis ovog predivnog mjesta kojeg sam posjetio jučer, a priču i dojmove kroz fotografije donosim vam u nastavku!

    Putovanje je počelo u 4:30 sati ujutro. Vani je bio još je bio mrkli mrak, a prijateljcia Ivana i ja smo već sjedili u busu za Beč. Mom uzbuđenju nije bilo kraja. Uz usputna stajanja i bez dužih čekanja na granici u Beč smo stigli oko 10:30h. Krenuli smo s razgledom grada. Prvo smo obišli uži centar i došli do kraljevska palače Hofburg. Kasnije smo krenuli u samostalno razgledavanje i osobne programe!

    Beč

    Na svakom koraku pratio nas je zvuk kopita odnosno kočije, a to je ujedno i jedan od većih simbola Beča. Cijena je sama po sebi vrtoglava. Vožnja iznosi od 20 do 30 eura, ovisi kojim danom i u koje doba godine. Za te novce možete dobiti i sobu u bečkom hotelu, ali bome i ručak. Nakon prvog dijela šetnje oko 14 sati Ivana i ja smo ogladnili pa smo posjetili Božićni sajam. S obzirom da je ona bila već u Beču 2012. godine spomenula mi je da je vidjela kako na sajmu prodaju nešto slično varivu u kruhu. Kada smo došli odmah prvo što smo vidjeli je upravo to jelo koje se u originalu zove Bohnen Suppe u prijevozu s njemačkog juha od graha. Dakle, izrezano pevico ili kruh u sredini u koje dolazi grah u tekućem izdanju i gore odrezani dio koji ja zovem ''kapica''čine ovo jelo vrlo ukusnim i vrlo zasitnim za gotovo 8 eura. Možda za naše pojmove nije toliko jeftino, ali za Austrijance je itekako niska cijena.

    Beč

    Kako je oko 16 sati počela padati noć tako je i brojka ljudi na ulicama postala puuuno veća, a iako se tako ne čini Beč ima gotovo 2 milijuna stanovnika, a u centru nisam primjetio niti jednog siromašnog čovjeka niti beskućnika što znači da vrlo dobro brinu za njihove socijalne slučajeve (za razliku od Hrvatske nažalost). U hodu sam ulovio i par fotografija konjanika u sjeni te neke veće znamenitosti poput dvorca Schönbrunn, rezidenciju Hofburg i park Palmenhaus Schönbrunn. Inače interijer navedenog restorana i bara Palmenhause je upravo nazvan tako (kuća palmi) zato jer je pun stabala palmi i izgleda poput džungle u zatvorenom porostoru. Jako zanimljivo!

    U cijelom Beču se ulazak u WC naplaćuje od 0,50 do 1 euro ovisno u kojem se dijelu grada, ali su jako čisti i uredni. U centrima je gužva malo manja nego na ulicama i trgovima, a najviše ljudi je u restoranima i kafićima. Kada sam već spomenuo kafiće, bili smo i u popularnom starbucks i oboje naručili toplo čokoladu jer bi od još jedne kave (nakon one jutarnje na odmorištu) bili prepuni kofeina i šećera i trčali kao ludi po Beču. Ovako smo bili samo sretni što nam je toplo jer je vanjska temperatura bili oko nule, a nakon 16 sati i niža. Brrr...

    Beč

    Sve ukupnoi gledajući Beč je grad po mojoj mjeri. S obzirom da sam živio u Njemačkoj kao dijete i učio jezik još tijekom cijele osnovne škole te kasnije slušao njemačke programe brzo bi se prilagodio njihovom mentalitetu, načinu rada i životu. Ono što me posebno oduševilo je koliko drže do čistoće grada, fasada i ulica, na sajmu obilaze čistačice koje za vama skupljaju prazne čaše i kartonske papire, kutije i ostalo smeće, a time se vidi i koliko brinu o ljudima i zaposlenosti.

    Beč je jedan od onih gradova koje već dulje vrijeme gledam samo na fotografijama i planiram datum. Sada se poklopilo da sam nakon isteka ugovora o radu imao slobodan vikend i iskorristio priliku. Dojmovi se još nisu slegli, ali gledajući fotografije svaki dan poželim da živim tamo. Niti jedan negativan trenutak nisam doživio, niti sam osjetio da me netko pokušao prevariti prilikom plaćanja i slično. Bečani, odlični ste i nadam se da se vidimo uskoro!

    Auf Wiedersehen!

    Autor: Dominik Papić

  • DOČEK NOVE GODINE U BEČU

    PUTOPIS S POTPISOM

    DOČEK NOVE GODINE U BEČU

    DOČEK NOVE GODINE U BEČU

    Pozdrav!

    Prije svega, htio bi vam čestitati SRETNU NOVU 2017. GODINU te da vam bude bar upola bolja od prethodne. Neka bude što više zdravlja, prijatelja i ljudi oko vas koje volite, neka bude i malo (puno) više novaca i puuuno putovanja 😂 Naravna poslovica kaže: ''Kako uđeš u Novu godinu takva će ti biti cijela godina''. Ako je vjerovati poslovicama, ova godina bi mi mogla biti vrhunska jer sam ju dočeka u Beču!

    Putovanje je započelo u subotu u 8 ujutro. Krenuli smo dosta rano jer su se iz agencije bojali gužve na granicama, a kad tamo - ni žive duše! Uz usputna stajanja u Sloveniji i Austriji, vožnja je trajala oko 5 sati. U Beč smo stigli par minuta poslije 15 sati.

    Dnevnog sunčevog svjetla baš i nismo imali puno jer je taman počeo zalazak sunca, a već sat vremena kasnije polumrak. Dok je bilo sunce temperatura je bila skroz ugodna, mogu čak reći i topla, a iza 16 sati je naglo pala na 0C°.

    Uz kratki obilazak proveo sam prijatelja kroz Beč i glavne znamenitosti s obzirom da sam tri tjedna prije bio već u Beču na adventu i upoznat sam bar s ovim glavnim centrom i sadržajima u njemu. Ručali smo u McDonaldsu jer nismo imali puno izbora s obzirom da su se oko 17 sati počele zatvarati trgovine, a za luksuzne restorane nismo imali novaca. Jedan ručak bi nas koštao oko 20-tak eura, a za solidan burger i krumpiriće te salatu i malu Coca Colu i kolačem na kraju samo 6 eura.

    Poslije ''večere'' smo nastavili hodati gradom, kupovali suvenire, tražili toalete i onda otišli na glavni trg gdje je bila pozornica i gdje je organiziran doček Nove godine. Uz odlične bendove raznih žanrova i kuhano vino koje se isparavalo iz naših ustiju, napokon je kucnuo čas da odbrojavamo zadnje minute do ponoći.

    Na žalost, novogodišnji vatromet nisam imao prilike puno fotografirati niti snimiti jer mi se baš u tom trenutku baterija ispraznila, ali onih par sekundi što sam ulovio objavio sam na svojoj Facebook stranici. Ostalo ćete na žalost morati pogledati na web stranicama Austrije.

    Hvala na čitanju!

    • bec
    • bec1
    • bec2
    • bec5
    • bec4
    • bec3
    • bec7
    • bec6
    • bec8
    • bec9

    Autor: Dominik Papić

  • Kolumne

    Za vas pišu:

    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

     


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman

  • MOJA PUTOVANJA

    PUTOPIS S POTPISOM

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Dosta ljudi mi se u posljednje vrijeme javlja s porukama i upitima o putovanju. S obzirom da se nikada nisam pozabavio tom temom, pokušat ću se ovdje osvrnuti na neke od svojih putovanja i razloge zašto sam počeo tako intenzivno putovati!

    Dakle, priča počinje u rujnu 2013. kada sam odlučio da ću svoj jubilarni 20. rođendan proslaviti na jedan dosta neobičan način i to ni manje ni više nego - putovanjem :) Činili mi se to kao dobra prilika da se upoznam sa predivnim ljepotama Hrvatske, družim se s prijateljem koji je išao samnom i kojem sam tom prilikom platio put, a usput i upoznam neke meni drage ljude. Tako je prva destinacija bila malo mjesto u Gorskom Kotaru - FUŽINE!

    U Fužinama smo uživali u predivnom krajoliku, prirodi, delicijama iz tog kraja, kušali domaći liker od šumskog voća i vozili se brodom po jezeru Bajer. Fužine su svakako mjesto koje morate posjetiti ako već niste. Iako sam prošle godine opet bio tamo, ali samo na kratko u prolazu, volio bi se zadržati nekoliko dana i malo detaljnije istražiti ovaj predivan biser Gorskog Kotara. Sljedeća odredišta samo su se nizala, već u prosincu 2013. sam posjetio Čazmu i predivno imanje Božićna Bajka Obitelji Salaj okićeno s nekoliko tisuća lampica i dekoracija. Iako je te zime bilo dosta hladno, atmosfera je bila užarena, ljudi oduševljeni, a gastro ponuda tog kraja ostala mi je u trajnom sjećanju!

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Posjetio sam i Nacionalni Park Brijuni u travnju 2014. godine, a u sklopu tog putovanja bio sam i u Puli i posjetio Pulsku Arenu. Ambijent je predivan, jednostavno neopisiv. Sada razumijem hrvatske glazbenike koji se doslovno ''bore'' za tu lokaciju za održavanje koncerta. U prosincu 2014. bio sam u Sloveniji (Bled,Ljubljana), a par mjeseci kasnije posjetio sam Piranski zaljev i Savudriju. Prošle zime bio sam u Austriji točnije u Grazu. Jedino mjesto koje me zaista jako zanimalo, a svakako ću se potruditi vidjeti ga i ovog adventa. Predivan i topao ambijent, ljudi srdačni i nasmiješeni, ugodni za razgovor. Meni je dodatna okolnost bila ta što znam njemački jezik pa nije bilo problema u komunikaciji. Problema je jedino bilo što je bila nedjelja pa trgovine nisu radile, ali možda i bolje jer bi cijelu plaću tamo potrošio.

    U pripremi imam već neke lokacije koje bi volio posjetiti, ali pričekati će jesen i vrijeme koje će biti primjerenije za dulja putovanja. Meni osobno su favoriti Fužine od hrvatskih I Bled od inozemnih destinacija. Zašto volim putovati? Zato jer putovanja smiruju, oplemenjuju, proširuju vidike i daju mogućnost da upoznate svijet onakvim kakav zaista je, ne preko ekrana već u realnom svijetu. Volim dotaknuti neku planinu, osjetiti miris mora, kušati hranu iz nekog kraja, a vama savjetujem također da putujete.

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Nadam se da i vi volite putovati, pa slobodno podijelite neke fotografije i priče s vašim putovanja u komentare!

    Autor: Dominik Papić

  • PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj

    PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Jedna priča kaže da je prije 16 godina na kraju nekog tajnovitog sela iz potpunog mraka zasvjetlila žaruljica. Ne bilo kome već gospodin Salaj koji je ostvario svoje dječje snove. Iz potpunog mraka pokrenuo je predivnu priču za mlade i stare i osvjetlio svoje imanje, a cijela priča dobila je i nevjerojatnu turisičku promociju za mjesto Grabovnica pokraj Čazme. Danas vas u 'Putopisu s potpisom' vodim na imanje Salaj, točnije Božićnu bajku obitelji Salaj.

    Priča je svima već dobro poznata i ne treba puno predstavljati obitelj Salaj i njihovo imanje prepuno lampica, ove sezone više od 2,5 milijuna njih. Ne treba niti reći koliko je divno samo imanje. No ja ću vam danas ispričati kako je izgledao moj treći po redu posjet tom imanju. Zasigurno za mene vrijedi treća sreća!

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Iz Zagreba smo krenuli prema Čazmi u nedjelju u 15 sati kod Muzeja suvremene umjetnosti te usput skupljali putnike na stanicama kroz grad. Cijelim putem pratilo nas je sunce i lijepo vrijeme, a to je već bio dobar preduvjet da nam nedjeljni izlet s agencijom Darojković Promet bude jedno od nezaboravnih iskustava. Ovo mi je prvi ovogodišnji izlet, a veće putovanje planiram za veljaču. Idealna je bila prilika za samo 80 kn preko agencije za kupnju Crno Jaje dobiti prijevoz i ulaznicu za imanje tako da nisam morao puno nagovarati prijatelje.

    Na samo imanje stigli smo nešto iza 16 sati, a već iz daljine se vidjela sva raskoš imanja koje je ove godine prošireno puno više od onog od mog prvog posjeta 2013. te drugog 2016. godine. O samoj popularnosti imanja dovoljno govore i nekoliko autobusa iz Slovenije koji su bili ispred nas parkirani te nekoliko desetaka ljudi koji su iz istog i izlazili. Na ulasku su nas dočekali redari koji su nas odmah puštali na samo imanje s obzirom da smo imali plaćene ulaznice. Već na prvi pogled imanje je izgledalo nevjerojatno i ni približno nije izgledalo kao kod posljednjeg posjeta koje je bilo prije samo dvije godine.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Krenuli smo od ulaska prema desno i držali se neke rute. Novost ove godine je definitivno tunel (fotografija 1 i 2) koji je glavni hit na imanju i svim društvenim mrežama. Nezaobilazan selfie u njemu ili snimanje, a meni inspiracija jer sam se dobro pripremio što se opreme tiče i uzeo stativ sa sobom kako bi lampice dobile efekt zvijezdice pri duljim ekdpozicijama. Već na prvom fotografiji se može vidjeti efekt koji sam postigao i koji sam već dugo godina priželjkivao. Nastavak je logično, bio samo odabrati motive i uživati. A tako je i bilo. U sklopu navedenog tunela još se mogu nać i adventske kućice u kojima vrijedni OPG-ovci prodaju svoje domaće proizvode, a na svakom koraku šire se mirisi kobasica, graha, zelja, kuhanoga vina i fritula. S obzirom da je bilo dosta rano, tek nešto iza 17 sati nije mi odgovara navedena gastro kuhinja, pa sam kavalirski odbio i nastavio šetnju dalje.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Tisuće i tisuće lampica s raznih motiva osvjetljavalo je cijelo imanje. Nisam znao gdje bi prije krenuo i što bi prvo fotografirao. Zanimljive ovogodišnje instalacije poput saonica u kojima se djeca mogu fotografirati s pravim Djedom Mrazom ili sobovi tek su dio onoga što imanje nudi. Predivno jezero nešto niže dio je koji je posebno atraktivan i mogu se uloviti predivni kadrovi s odrazom u vodi, a baloni koji svjetle također su dio novije ponude imanja.

    Oko 18 sati voditeljica programa najavila je svečani vatromet na što smo svi brže-bolje pojurili prema centralnome dijelu, a ja brz i spretan kakav jesam imao sam sreće i stao tik do spomenika koji je bio odličan motiv za fotografiju iznad kojeg se vidi vatromet.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Kako je na samom imanju već bilo prilično hladno, prijatelj i ja odlučili smo se zagrijati u gastronomskom dijelu tj. drvenoj kući iz koje su se širili raznorazni mirisi. Nas dvojica počastili smo se kuhanima čajem i zasladili medenjacima koje je prijatelj kupio na početku našeg obilaska. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo dalje stazom koja nas je odvela do Štrumf sela, atrakcije u kojoj najviše uživaju djeca. Papa Štrumf, Štrumfeta i Gargamel tek du dio onoga što ovaj dio imanja nudi,ali sigurno uz svjetleći tunel motiv koji ćete najčešće vidjeti na fotografijama posjetitelja.

    Uz malo plesa, glazbe i zabave oko 20 sati bilo je vrijeme za okupljanje i odlazak kući. Na brzinu sam odabrao ručno rađeni suvenir i kupio paket medenjaka za svoju obitelj te sjeo u autobus. Putem smo pregledavali stotine fotografija s imanja, umorni i crvenih noseva, ali zadovoljni i sretni jer nas je obuzeo osjećaj sreće jer smo makar na par sati svi zajedno opet postali djeca. A to je ipak neprocjenjivo iskustvo, zar ne!?

    Hvala Vam na čitanju!

    Do sljedećeg Putopisa s potpisom,
    Pozdrav!

  • SARAJEVO

    PUTOPIS S POTPISOM

    SARAJEVO

    PUTOPIS S POTPISOM

    Sarajevo je grad čije su priče toliko bliske i pune života da čak i ako ga nikad niste posjetili imate dojam da poznate njegove ljude, znamenitosti, ulice, trgove, mostove i parkove. Sada je pravi trenutak da doživite taj grad izbliza i uvjerite se da je još zanimljiviji nego u vašoj mašti! Grad na Miljacki svojim posebnim šarmom oduševljava svakoga tko ga posjeti. Iako ga možda možete zavoljeti izdaleka, kroz pjesme njegovih grupa, djela njegovih pisaca, duhovitost umjetnika, okuse bureka i ćevapa... ništa se ništa ne može usporediti s boravkom u Sarajevu i užitku druženja s tim gostoljubivim ljudima, šetnjama krivudavom Baščaršijom i otkrivanju svih ljepota koje vam ovaj grad nudi na pladnju.

    Putovanje je počelo u noći s petka na subotu. Točnije u subotu u 1,30. Početna stanica bila je kod zagrebačke Inine zgrade preko puta MSU (Muzej suvremen umjetnosti) u Novom Zagrebu. Prijateljica Marija koja je putovala samnom već je bila tamo. Obično ja uvijek kasnim što i nije neka novost, ali ni vrijedno spomena. Uglavnom, krenuli smo prema istoku Hrvatske, točnije do granice s BIH kod Slavonskog Broda. Do tamo s jednim stajanjem nam je trebalo otprilike 2 i pol sata. Čekanje na granici zaustavilo nas je na još dodatnih pola sata zbog jedne putnice koja nije imala dokumente sa sobom. Na tugu svih putnika pa i mene morali smo otkazati drugu pauzu za wc i pušenje jer smo i ovako već debelo otišli izvan plana i programa. Negdje oko 9 sati ujutro napokon smo ugledali prve kuće u okolici i par minuta poslije stigli u dugoočekivi grad Sarajevo.

    Sam obilazak i nije tako dugo trajao s obzirom da smo imali mladog vodiča koji nas je uputio i proveo kroz osnovne glavne spomenike, znamenitosti i mostove u gradu, usput pričajući priču o povijesti i životu Sarajeva koji je tada bio pod Osmanskkm carstvom. Na kraju ture vodič Vedran, pravi izvorni Sarajlija spomenuo je jednu scenu koja mu je bila zgodna za ispričati svakoj grupi do sada pa tako i nama. Riječ je o legendarnom filmu ''Valter brani Sarajevo'' i posljednja scena gdje Valter pokazuje suborcima grad i govori riječi: ''Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!'' što u prijevozu s njemačkog jezika znači: ''Vidite li ovaj grad? To je Walter!

    SARAJEVO

    SARAJEVO

    Nakon službenog dijela grada oko 11,30 počela je naša privatna tura. Marija i ja odluči smo se prvo pozabaviti prvo kupnjom suvenira za prijatelje i sebe, a onda uživati u obilasku, fotografiranju i gastronomiji Sarajeva. Tako smo vidjeli sebilj na glavnom trgu Baščaršiji, Carevu džamiju, Staru pravoslavnu crkvu, Latinsku čupriju (Principov most) bili smo u muzeju Sarajevska pivara i tamo kupili nekoliko suvenira, fotografirali se, vidjeli franjevačku crvku i naravno kušali nezaobilazne čevape i lepinje, baklavu i sve skupa zalili sa pravom Sarajevskom pivom. Upoznali puno dragih ljudi, s nekima smo se odmah upoznalii razmjenili brojeve telefona. S nekima ćemo se možda opet susresti na nekom novom putovanju, a neki će tek ostati zaboravljeni putnici kao i mi njima.

    Bačva

    Moram priznati da mi je ovo bilo jedno od naljepših putovanja, izuzev vožnje od 16 sati (8 sati u jednom i 8 sati u drugom smjeru) no ukupno gledajući imam razloga biti zadovoljan. Iako sam se veselio i Ljubljani, Piranu i Portorožu, Grazu i Fužinama, kao i Čazmi te Puli i Brijunima, nigdje se nisam osjećao više ''kod kuće'' kao u Sarajevu. Da li je to do ljudi, mentaliteta, nacionalnosti, hrane, prirode, čega kod ja sam bio oduševljen. I mislim da ću se vratiti. Možda za pola, godinu dana, možda za dvije... ne znam točno! Samo znam da je još jedno divno putovanje ostavilo trag u mom životu i upisano zlatnim slovima, a sve ostalo je manje bitno.

    Sarajevo, ostaj mi lijep i divan grad kao i tvoji stanovnici. Do nekog novog susreta...

    Pozdrav!

    Autor: Dominik Papić

Prodaja slika Online

Najnovije na stranici

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.