Dominik Papić

  • 10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

    10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

    Bok svima i dobrodošli u Malu školu fotografije. Novi tjedan, novi izazovi i nova lekcija su ispred nas. Prije nego započnem htio bi se zahvaliti svima Vama koji čitate i primjenjujete moje prošlotjedne savjete jer mi se jako puno vas prošli tjedan javilo putem poruka i zahvaljujem se još jednom svima na podršci. Evo i vama jedan lajk (palac gore) - makar virtualni!

    S obzirom da sam se odlučio da neću raditi klasične foto kolumne i pisati jezikom svih strogo definiranih knjiga i udžbenika nego ću se više posvetiti tome da me razumiju svi od malenih do najstarijih, odnosno ono što se u narodu kaže: Od 7 do 77 današnja lekcija biti će na temu Instagrama odnosno mojih 10 savjeta kako napraviti što bolje i atraktivnije fotografije za vaš Instagram. Uzevši u obzir da današnje generacije hi-techa koriste 80% Instagram u poslove svrhe za očekivati je da je Instagram postao jako dobar medij i alat za promociju. Kao i svaki drugi fotograf, naravno da sam se i ja pridružio na taj servis prije nekoliko godina i od tada redovito na svakodnevnoj bazi pratim i objavljujem razne fotografije sa snimanja, putovanja, koncerata i slično. Iskreno, Instagram je puno jači u tom pogledu naspram Facebooka kojeg je nekako ''vrijeme pregazilo'' pa se pojavom Instagrama 2013. godine većina korisnika prebavila na drugi servis.

    Danas ću vam pokazati i dati deset savjeta koje bi volio da pročitate, a svakako i primjenite jer bi volio čuti vaše reakcije nakon toga. Stoga, krenimo..

    10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

    1. SAVJET - VAŠA FOTOGRAFIJA = VAŠE DJELO!

    Najveći problem je kod instagrama što se koristi toliko tuđih i lažnih fotograifja tj. fotografija koje nisu djela autora koji ih objavljuje. Prvo, time kršite autorska prava i samim time ste u prekršaju i u mogućnosti da se protiv vas podigne kaznena prijava, a samim time sramotite i sebe jer zašto koristiti tuđe fotografije ako možete koristiti svoje, možda čak snimiti još i ljepše? Neka vam fotografija koju biste htjeli objaviti posluži samo kao primjer kako i vi možete stvoriti istu takvu.

    2. SAVJET - BUDI ''ONLINE''

    Pod time ne misim da budete stalno dostupni i na Instagramu od 0 do 24 već se pod time smatra da budete ažurni. Da barem jednom dnevno objavite fotografiju, a bilo bi sjajno i dva puta u danu. Samim time ćete steći veći broj pratitelja jer će ljudi vidjeti da pazite i brinete o svom Instagramu, da ste aktivni i možda vas zaprate, a ako imate ambicije moguće su i poslovne suradnje.

    3. SAVJET - OŠTRA FOTKA POLA POSLA

    Ne biste vjerovali koliko oštrina fotografije utječe na broj pratitelja i lajkova na samoj fotografiji. Da,da.. Jer, hej, tko bi još normalan volio uživati u fotografijama koje us mutne, potresene, neoštre, gdje je netko prošao ispred objektiva ili je netko zažmirio. Pripazite na sitne detalje koji bi vas mogli koštati broja pratitelja i lajkova.

    10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

    4. SAVJET - Manje obrade, više prirodnosti!

    Ukoliko niste profesionalan fotograf i ne čini vam se da znate dovoljno o obradi fotografija u umjerenim količinama - radije se toga nemojte niti primati! Vjerojatno ne biste tako postupili niti u tvornici rukujući strojevima, pa zašto se onda upuštati u neke stvari u koje se ne razumijete, pritom narušavajući izgled fotografije kontrastima ili saturacijama.

    5. SAVJET - Više sunca - bolja fotka!

    Ne biste vjerovali, ali 99% najoljhi svjetskih fotograifja snimljeno je upravo po dnevnom svjetlu, posebice u izlasku ili zalasku sunca kada je svjetlo ''najmekše'' tj. difuzno. Tada nemate sjena niti kontrasta pa će fotografije ujedno biti i prirodnije, lice će izgledati svježe na modelima, a vi ćete imati savršenu fotografiju za svoj virtualni foto album Instagram.

    6. SAVJET - Kud svi, tu i mali Mujo!

    Ako je svjetski dan kave - vjerojatno će vaš Instagram biti pun fotografija kave s obaveznim heštegom #svjetskidankave. Zanimljivo, zar ne? Kao da i bez toga ne bismo znali da je Dan kave. No, ajmo se malo vratiti na fotografije. Dakle, ukoliko svi toga dana objave šalicu svoje jutarnje ili poslijepodnevne šalice kave iz omiljenog lokalnog birca, ti nemoj. Budi faca i napravi nešto drugo. Zašto primjerice ne bi fotografirao zrnca kave ili modela koji ispija kavu. Ako ste u potrazi za idealnom fotografijom, vaša može biti upravo ta!

    10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

    7. SAVJET - BUDI JEDINSTVEN!

    U posljednje vijeme na Instagramu je počeo biti trend da se na fotografije stavljaju natpisi, ikonice ili dodatni efekti. To je u redu, ali Instagram nije oglasna ploča. Možda bi bilo bolje da vi njima pokažete kako se to može napraviti na kreativniji način. Od papira napravite jedinstven oglas, fotografirajte ga na nekom ludom mjestu i pronađite osobu koji će vam glumiti modela koji će dijeliti te letke, a vi ga pritom fotografirajte. Napravite zanimljivu priču od običnog dosadnog storija koji će trajati tek 24 sata te se potom izbrisati

    8. SAVJET - VELIKE FIRME = LOŠE FOTOGRAFIJE?

    Da, u nekim slučajevima na koje sam ja naletio. Naime, fotografiranje hrane kod nekih je poznatih lanaca očito ozbiljan problem. Umjesto da angažiraju stručno osobu ili se barem informiraju oni fotografiraju hranu pod lošom rasvjetom ili na nedekoriranim podlogama što fotograifju kao takvom čini manje atraktivnom, samim time dosadnom tj. prosječnom u masi istih. Zato posebice kod fotografiranja hrane pripazite kod rasvjete, birajte dnevno svjetlo, fotografirrajte uz prozor ukolio nemate reflektore, pripazite na oštre sjene i pokušajte izbjegnuti efekt ''pretjeranosti na tanjuru'' tako što ćete od normalne porcije uzeti tek 1/3 sa svim sastojcima koje to jelo čine potpunim. Ostalo ostavite kao iznenađenje za degustaciju!

    9. SAVJET - BEZ PEČATA NIŠTA!

    Ukoliko se bavite ozbiljnom fotografijom i želite da vas što prije ''uoče'' moj prijedlog vam je vodeni žig koji, osim što će vas zaštiti od krađe fotografija, može vam biti i odlična podsjetnica na kojoj može pisati nešto poput web stranice ili email kontakta koji neće naravno biti toliko upečatljivi, a imati će svoju svrhu i korist.

    10. SVAKI DAN NAUČI NEŠTO NOVO!

    Kao i za sve u životu, dajte si vremena za savladavanje osnova, pa potom krenite u ozbljniju Instagram fotografsku priču. Ukoliko niste jedna od onih osoba kojima bi Instagram mogao zaokupiti pažnju, zapamtite jednu stvar: Čak i da nikada više ne otvorite navedenu aplikaciju, pokušajte ju barem u teoriji savladati jer ako ništa, biti ćete glavne face ako krene tema u društvu o modernim tehnologijama, a vi ćete se moći pohvaliti kako rasturate Instagram i kako ste jednostavne osnove naučili upravo kod mene u Maloj školi fotografije.

    Hvala sivma na pažnji. Biiti će m idrago ako sam mogao pomoći makar i jednoj osobi, također bi volio da probate primjeniti neke od tih savjeta, ne morate sve, pa mi javite vaše dojmove da li se štogod promijenilo po pitanju broja pratitelja ili lajkova na vašim fotografijama.

    Do sljedećeg tjedna, Pozdrav!

    Dominik Papić

  • PUTOPIS S POTPISOM

    ADVENT U BEČU

    ADVENT U BEČU

    Spoj tradicije i modernog, vrlo bogat izbor trgovina i velika hladnoća te gužvau vrijeme adventa. To je ukratko opis ovog predivnog mjesta kojeg sam posjetio jučer, a priču i dojmove kroz fotografije donosim vam u nastavku!

    Putovanje je počelo u 4:30 sati ujutro. Vani je bio još je bio mrkli mrak, a prijateljcia Ivana i ja smo već sjedili u busu za Beč. Mom uzbuđenju nije bilo kraja. Uz usputna stajanja i bez dužih čekanja na granici u Beč smo stigli oko 10:30h. Krenuli smo s razgledom grada. Prvo smo obišli uži centar i došli do kraljevska palače Hofburg. Kasnije smo krenuli u samostalno razgledavanje i osobne programe!

    Beč

    Na svakom koraku pratio nas je zvuk kopita odnosno kočije, a to je ujedno i jedan od većih simbola Beča. Cijena je sama po sebi vrtoglava. Vožnja iznosi od 20 do 30 eura, ovisi kojim danom i u koje doba godine. Za te novce možete dobiti i sobu u bečkom hotelu, ali bome i ručak. Nakon prvog dijela šetnje oko 14 sati Ivana i ja smo ogladnili pa smo posjetili Božićni sajam. S obzirom da je ona bila već u Beču 2012. godine spomenula mi je da je vidjela kako na sajmu prodaju nešto slično varivu u kruhu. Kada smo došli odmah prvo što smo vidjeli je upravo to jelo koje se u originalu zove Bohnen Suppe u prijevozu s njemačkog juha od graha. Dakle, izrezano pevico ili kruh u sredini u koje dolazi grah u tekućem izdanju i gore odrezani dio koji ja zovem ''kapica''čine ovo jelo vrlo ukusnim i vrlo zasitnim za gotovo 8 eura. Možda za naše pojmove nije toliko jeftino, ali za Austrijance je itekako niska cijena.

    Beč

    Kako je oko 16 sati počela padati noć tako je i brojka ljudi na ulicama postala puuuno veća, a iako se tako ne čini Beč ima gotovo 2 milijuna stanovnika, a u centru nisam primjetio niti jednog siromašnog čovjeka niti beskućnika što znači da vrlo dobro brinu za njihove socijalne slučajeve (za razliku od Hrvatske nažalost). U hodu sam ulovio i par fotografija konjanika u sjeni te neke veće znamenitosti poput dvorca Schönbrunn, rezidenciju Hofburg i park Palmenhaus Schönbrunn. Inače interijer navedenog restorana i bara Palmenhause je upravo nazvan tako (kuća palmi) zato jer je pun stabala palmi i izgleda poput džungle u zatvorenom porostoru. Jako zanimljivo!

    U cijelom Beču se ulazak u WC naplaćuje od 0,50 do 1 euro ovisno u kojem se dijelu grada, ali su jako čisti i uredni. U centrima je gužva malo manja nego na ulicama i trgovima, a najviše ljudi je u restoranima i kafićima. Kada sam već spomenuo kafiće, bili smo i u popularnom starbucks i oboje naručili toplo čokoladu jer bi od još jedne kave (nakon one jutarnje na odmorištu) bili prepuni kofeina i šećera i trčali kao ludi po Beču. Ovako smo bili samo sretni što nam je toplo jer je vanjska temperatura bili oko nule, a nakon 16 sati i niža. Brrr...

    Beč

    Sve ukupnoi gledajući Beč je grad po mojoj mjeri. S obzirom da sam živio u Njemačkoj kao dijete i učio jezik još tijekom cijele osnovne škole te kasnije slušao njemačke programe brzo bi se prilagodio njihovom mentalitetu, načinu rada i životu. Ono što me posebno oduševilo je koliko drže do čistoće grada, fasada i ulica, na sajmu obilaze čistačice koje za vama skupljaju prazne čaše i kartonske papire, kutije i ostalo smeće, a time se vidi i koliko brinu o ljudima i zaposlenosti.

    Beč je jedan od onih gradova koje već dulje vrijeme gledam samo na fotografijama i planiram datum. Sada se poklopilo da sam nakon isteka ugovora o radu imao slobodan vikend i iskorristio priliku. Dojmovi se još nisu slegli, ali gledajući fotografije svaki dan poželim da živim tamo. Niti jedan negativan trenutak nisam doživio, niti sam osjetio da me netko pokušao prevariti prilikom plaćanja i slično. Bečani, odlični ste i nadam se da se vidimo uskoro!

    Auf Wiedersehen!

    Autor: Dominik Papić

  • PUTOPIS S POTPISOM

    DOČEK NOVE GODINE U BEČU

    DOČEK NOVE GODINE U BEČU

    Pozdrav!

    Prije svega, htio bi vam čestitati SRETNU NOVU 2017. GODINU te da vam bude bar upola bolja od prethodne. Neka bude što više zdravlja, prijatelja i ljudi oko vas koje volite, neka bude i malo (puno) više novaca i puuuno putovanja 😂 Naravna poslovica kaže: ''Kako uđeš u Novu godinu takva će ti biti cijela godina''. Ako je vjerovati poslovicama, ova godina bi mi mogla biti vrhunska jer sam ju dočeka u Beču!

    Putovanje je započelo u subotu u 8 ujutro. Krenuli smo dosta rano jer su se iz agencije bojali gužve na granicama, a kad tamo - ni žive duše! Uz usputna stajanja u Sloveniji i Austriji, vožnja je trajala oko 5 sati. U Beč smo stigli par minuta poslije 15 sati.

    Dnevnog sunčevog svjetla baš i nismo imali puno jer je taman počeo zalazak sunca, a već sat vremena kasnije polumrak. Dok je bilo sunce temperatura je bila skroz ugodna, mogu čak reći i topla, a iza 16 sati je naglo pala na 0C°.

    Uz kratki obilazak proveo sam prijatelja kroz Beč i glavne znamenitosti s obzirom da sam tri tjedna prije bio već u Beču na adventu i upoznat sam bar s ovim glavnim centrom i sadržajima u njemu. Ručali smo u McDonaldsu jer nismo imali puno izbora s obzirom da su se oko 17 sati počele zatvarati trgovine, a za luksuzne restorane nismo imali novaca. Jedan ručak bi nas koštao oko 20-tak eura, a za solidan burger i krumpiriće te salatu i malu Coca Colu i kolačem na kraju samo 6 eura.

    Poslije ''večere'' smo nastavili hodati gradom, kupovali suvenire, tražili toalete i onda otišli na glavni trg gdje je bila pozornica i gdje je organiziran doček Nove godine. Uz odlične bendove raznih žanrova i kuhano vino koje se isparavalo iz naših ustiju, napokon je kucnuo čas da odbrojavamo zadnje minute do ponoći.

    Na žalost, novogodišnji vatromet nisam imao prilike puno fotografirati niti snimiti jer mi se baš u tom trenutku baterija ispraznila, ali onih par sekundi što sam ulovio objavio sam na svojoj Facebook stranici. Ostalo ćete na žalost morati pogledati na web stranicama Austrije.

    Hvala na čitanju!

    • bec
    • bec1
    • bec2
    • bec5
    • bec4
    • bec3
    • bec7
    • bec6
    • bec8
    • bec9

    Autor: Dominik Papić

  • DOMINIK PAPIĆ: Vrijeme je za moju prvu samostalnu izložbu

    dominik papic

    Mladi zagrebački fotograf kojeg ste upoznali na našem portalu Ludvig dizajn kroz njegove putopisne članke odlučio je napraviti veliki korak naprijed i predstaviti se javnosti sa svojom prvom samostalnom izložbom. U razgovoru pročitajte kako je došlo do ideje, zašto je tek sada odlučio napraviti samostalnu izložbu te kakve planove još ima u ovoj godini.

    Pozdrav Dominik! Za početak, hvala na izdvojenome vremenu. Znamo da si u pripremama i žurbi oko prve samostalne izložbe. Kako je došlo do te ideje?

    Moram reći da je ideja došla spontano. Nisam uopće planirao nikakvu izložbu u skorije vrijeme, a pogotov ne samostalnu. S obzirom da se dosta promoviram putem društvenih mreža u današnje vrijeme izložbe su više ''preselile'' na internet i svi se na taj način promoviraju. U razgovoru sa svojim prijateljem Nenadom natuknuo mi je prije otprilike godinu dana da ima jednu ideju koja bi mi se svidjela. Kada mi je rekao da bi volio da organiziramo moju izložbu nekako me ta ideja iskreno preplašila. Nisam znao kako reagirati u tom trenutku pa sam se samo nasmijao i na tome je ostalo. Od tada je prošlo dosta vremena kada mi je tu istu ideju ponovio,ali sada malo ozbiljnijim tonom. To je bilo krajem 2017. godine. Rekao sam mu da moram razmisliti i da ću mu svoju konačnu odluku reći nakon Nove godine. Ali kako sam ja čovjek koji voli brzati, a pritom ne razmišlja o detaljima tako sam mu već iduće jutro rekao neka počne pripremati projekt jer bi volio da se izložba realizira u 2018. Tako smo od obične ''ćakule'' došli do ove sasvim ozbiljne izložbe.

    No, izložba nije klasična. Potrudili ste se u ovo nadolazeće vrijeme blagdana i Uskrsa nekome uljepšati dane. O čemu je riječ?

    Tako je. Prije nego sam pristao na izložbu, rekao sam Nenadu da mora pristati na 2 uvjeta inače može otpisati izložbu. Prvi je uvjet bio da na izložbi ne moram puno govoriti, bilo bi idealno gotovo ništa (mo'š mislit') a drugi je da bude humanitarnoga karaktera. Prvi uvjet je već u prvom razgovoru propao jer sam shvatio da ne mogu otvoriti izložbu, a makar ne pozdraviti goste i uzvanike. Htio sam da moja prva samostalna izložba bude drugačija, po nečemu posebnija. Znam da to jako malo ljudi u Hrvatskoj radi i da nije običaj, ali smatram da živimo u teškim vremenima i da jedni drugima, ako možemo moramo biti od koristi. Ja sam vrlo nepoznat javnosti u toliko što nisam javna osoba i nemam veliki utjecaj na ljude i medije da bi mogao pozvati 100 ili 200 ljudi na izložbu pa da zajedno skupimo novac. Ali odluka je da se uz izložbu napravi i prodaja fotografija te prigodnih darova, a novac od akcije bi išao u dobrotvorne svrhe. O detaljima kojoj udruzi ćemo donirati novac biti će govora na samoj izložbi.

    Dominik Papić

    Rekao si da nisi jako popularan i poznat široj masi ljudi. Smatraš li da to može biti dobro ili loše u ovakvim akcijama? Hoće li se ljudi više odazvati ljudima koje poznaju putem medija ili anonimnim građanima?

    Ne postoji formula niti recept. Svi znamo koliko se Hrvati rado odazovu bilo kojoj humanitarnoj pomoći, bez obzira jesu li u nju uključene osobe iz javnog života, pjevači, političari ili obični građani. Nedavno sam bio na jednom predavanju gdje se sakupljao novac za lječenje od malignih bolesti. Predavanje je bilo informativnog karaktera, a na kraju su svi mogli u kutiju ubaciti dobrovoljni prilog za žene oboljele od raka vrata maternice i dojke. Nisam gledao koju ću novčanicu izvući jer znam da mi kasnije neće biti žao. Mislim da je svatko kao ja razmišljao jer bi ga razgovor, debata i fotografije koje su se vrtile na ekranu tokom predavanja nagnale da isto učini. Prema tome, mislim da nije važno jesam li ja kao autor poznata ličnost, bitno je da se ljudima sviđa moj rad i da ih to potakne na donaciju. A sve ostalo je manje bitno,usudio bih se reći potpuno nebitno!

    S obzirom da je prošlo službeno 10 godina od tvog upisa u srednju školu, a 7 otkako nosiš titulu fotografa, misliš li da si i prije već trebao imati neku svoju vlastititu izložbu ili je upravo sada pravi trenutak?

    Reći ću vam iskreno, sada je pravi trenutak. Nije da nisam razmišljao već o tome, čak i prije 2 godine sam bio na korak da dogovorim nešto,ali sam se u posljednji trenutak ipak predomislio jer nisam imao hrabrosti i sigurnosti, a sada kada gledam iz današnje perspektive dobro sam odlučio. Fotografije koje su nastale u posljednjih 10 godina uvelike se razlikuju iz godine u godinu. Na svakoj godini se vidi mali napredak, bolja kvaliteta, bolje kadriranje, korištenje nekih osnovnih fotografskih pravila poput zlatnog reza tj. pravila trećine koje do nedavno uopće nisam imao imao u glavi prilikom snimanja iako sam to već u teoriji savladao. Možda nisam znao bolje, možda nisam imao mogućnosti od koga naučiti, ali moram iskreno reći da sam do svakog novog segmenta i novih informacija - došao sam! Nisam imao nikoga tko će samnom raditi nakon srednje škole, nikakve mentore ili učitelje,nisam plaćao tečaj fotografije niti sam gledao video tutorijale. Išao sam logikom da učim na greškama i vodio se time da ću kroz vrijeme vidjeti promjene. I upravo to me dovelo do dobrih rezultata koje danas ponosno nosim. Da se razumijemo, ni danas nisam vrhunski u svome poslu i dalje učim i savladavam nove prepreke i učim tehnike, ali sam u razdoblju od svog upisa u fotogrfsku školu do danas mnogo napredovao.

    Što češ sve ponuditi zagrebačkom publici i koje nas fotografije čekaju na izložbi?

    Očekuje vas putovanje kroz vrijeme, doslovno. Svi ćete se pomladiti za 10 godina, haha. Šalim se :) Izložbu sam zamislio kao presjek nekih radova unatrag nekoliko godina do danas i svih onih radova koji su bili prepoznati ne samo od ljudi koji prate moj rad putem društvenih mreža već i svih onih koji su me kao autora nagradili tako što je moja fotografija bila na čak 4 izložbe u roku 3 godine. Za mene kao mladog autora sa samo 24 godine to je vrlo dobar uspjeh, a ponavljam nisam niti jednom bio u medijima, novinama niti na televiziji. Moj rad isključivo je koncipiran putem interneta jer to je danas najjači medij 21. stoljeća. Zato će fotografije možda većini već biti dosta poznate,ali ipak bi volio da nešto ostavimo i za iznenađenje.

    Dominik Papić

    Sudjelovao si 2015. ,2016. te 2017. godine na izložbi 'Čuvajmo pčele' kao autor, Prošle godine si također bio autor s dvije fotografije na izložbama 'Zakaj volim Zagreb' s fotografijom Tunel Grič i na izložbi Jedra kvarnera s fotografijom 'Jedrilice'. Izdao si 3 autorska foto kalendara od kojih je posljednji prodan u više od 30 primjeraka. Putovao si u nekoliko država, gradova i mjesta. Pišeš putopisne članke za naš portal. Što nam sljedeće spremaš?

    Uf, kada ovako sve nabrojite, zvuči puno, ali mene do veseli. I još bi volio da je bilo više izložbi,ali nažalost nisam se stigao posvetiti fotografiji koliko bi htio jer sam paralelno radio u firmi Pets Only kao šetač pasa i to mi je oduzimalo previše vremena. Sada kada sam odlučio otići i uzeti pauzu od posla htio sam svo slobodno vrijeme maksimalno uložiti u fotografiju jer znam da će sljedeći posao, koji god da on bude, također zahtjevati svo vrijeme moje posvećenosti. Zato sam sada u ovoj fazi pokrenuo priču zvanu autorski foto kalendar koji je rezultirao odličnim uspjehom, nevjerojatno koliko mi se ljudi očelo javljati od početka studenog kada je krenula promocija foto kalendara. Imao sam pozive od mlađih i starijih ljudi, ljudi iz Hrvatske, pa čak i jedan iz inozemstva tj. Njemačke što me posebno iznenadilo i bio sam presretan jer su moji radovi prepoznati i u drugim državama izvan Lijepe naše. Putovanja su moj hobi i koristio sam ih upravo zato da bi mogao krajem prošle godine ispuniti obećanje ljudima i dati im foto kalendar koji su toliko priželjkivali. Svi koji me prate znaju da volim putovanja i bilo je puno toga, od Austrije,Italije, Slovenije preko BIH do Hrvatske. Stvarno se toga skupilo, ali sada sam malo uzeo pauzu da bi se ponovo posvetio izložbi koja zahtjeva veliku koncentraciju, dobru organiziranost, uigranost mog tima i mene i na kraju puno vremena. Ali siguran sam da ću si ovoga ljeta priušitit bar jedan izlet ili putovanje.

    Dominik, od srca ti želimo da ti izložba prođe u najboljem ozračju i da bude sve kako si isplanirao te željno iščekujemo izvještaj s izložbe kao i tvoje nove 'Putopise s potpisom'. Sretno!

    Hvala Vama puno na podršci. Nadam se da će biti sve kako sam planirao, ali u mom slučaju uvijek neka sitnica promakne. Nadam se da neće baš i ovaj put biti tako. Neka me loše stvari ovoga puta poštede. Nove putopise očekujte vrlo brzo. Pozdrav svim čitateljima portala Ludvig Dizajn!

  • IZLOŽBA RETROSPEKTIVA




    IZLOŽBA RETROSPEKTIVA

    Izložba 'Retrospektiva' autora Dominika Papića njegova je prva i jedinstvena izložba u karijeri. Prvi je to korak u obilježavanju njegove 10 godišnjice rada, računajući od upisa u srednju fotografsku školu pa sve do danas. Vrijeme je to u kojem nas autor vraća u jesen 2008. kada se po prvi puta upoznaje s osnovama i tehnikama, raznim metodama i načinima snimanja te pravom profesionalnom fotografskom opremom. Prve kadrove snimio je upravo u zgradi Obrtničke škole odakle i kreće njegov 10-godišnji rad. Njegov entuzijazam i želja za napredovanjem samo su rasli što potvrđuje i činjenica da je slao fotografije na školski natječaj ''Zlatni objektiv''. Dominik u lipnju 2011. s vrlo dobrim uspjehom maturirao te stekao zvanje fotografa, a iste godine u rujnu nastavlja daljenje školovanje u Pučkom otvorenom sveučilištu u Zagrebu gdje se upisuje prekvalifikaciju za program medijski tehničar.

    Završetkom školovanja u listopadu 2012. godine na poziv glavne vizažistice i make up artistice Marije Koprtle dolazi na modno događanje ''Modni Ormar'' gdje se po prvi puta susreće s profesionalnim uvjetima rada i načinima snimanja u fotografskom smislu. Suradnja s Modnim Ormarom nastavlja se u sljedećih godina sve do 2015. godine kada je i službeno, zbog odlaska glavne profesorice Nine Režek Wilson u mirovinu. Dominik svoje fotografsko putovanje nastavlja kao jedan od autora u izložbi ''Čuvajmo pčele'' kojemu je cilj osvjestiti ljude na važnost očuvanja pčelinjih zajednica i to kroz fotografije. Kao redoviti autor u istoimenoj izložbi sudjeluje s autorskim fotografijama 2016. te 2017. godine, a izložba je bila izložena u Zagrebu, te gradovima Istre: Novigrad,Pazin te Umag. U svibnju 2017. godine Domiink sudjeluje u izložbi ''Zakaj volim Zagreb'' s fotografijom ''Tunel Grič'' kao jedini autor s tim motivom grada Zagreba. Iste godine u listopadu održana je fotografska izložba ''Jedra kvarnera'' u Riječkoj galeriji Principij gdje je kao autor sudjelovao s fotografijom ''Silueta jedrilice''.

    Uz prirodni talent koji je neosporan, Dominik kaže da svega ne bi bilo bez truda i rada. Iako je za mnoge fotografija tek čisti klik na fotoaparatu, tvrdi da tu postoji puno faktora koji ljudi ne vide niti ne znaju za njih. Ovo je izložba kojom će ovaj mladi autor zatvoriti jedno poglavlje kako u karijeri tako i u životu. Školovanje, mladost, odrastanje i sazrijevanje - to su čimbenici koji su ključni za ovu prvu fazu.

    Nadamo se da do sljedeće samostalne izložbe ipak neće proći toliko puno vremena!

     

    HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA

    Autorova želja je bila da svoju prvu samostalnu izložbu na neki način obilježi. U dogovoru s Galerijom te svim suradnicima i partnerima koji sudjeluju u ovoj izložbi RETROSPEKTIVA dogovor je da se pokrene HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA koje bi bile posebno označene na samoj izložbi odnosno ispod njih bi uz naziv te godinu fotografije bila napisana i humanitarna cijena.

    • img_3671
    • img_3669
    • img_3705
    • img_3681
    • img_3700
    • img_3677
    • img_3701
    • img_3685
    • img_3702
    • img_3707
    • img_3715
    • img_3699
    • img_3695
    • img_3690
  • Za vas pišu:

    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

     


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman

  • PUTOPIS S POTPISOM

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Dosta ljudi mi se u posljednje vrijeme javlja s porukama i upitima o putovanju. S obzirom da se nikada nisam pozabavio tom temom, pokušat ću se ovdje osvrnuti na neke od svojih putovanja i razloge zašto sam počeo tako intenzivno putovati!

    Dakle, priča počinje u rujnu 2013. kada sam odlučio da ću svoj jubilarni 20. rođendan proslaviti na jedan dosta neobičan način i to ni manje ni više nego - putovanjem :) Činili mi se to kao dobra prilika da se upoznam sa predivnim ljepotama Hrvatske, družim se s prijateljem koji je išao samnom i kojem sam tom prilikom platio put, a usput i upoznam neke meni drage ljude. Tako je prva destinacija bila malo mjesto u Gorskom Kotaru - FUŽINE!

    U Fužinama smo uživali u predivnom krajoliku, prirodi, delicijama iz tog kraja, kušali domaći liker od šumskog voća i vozili se brodom po jezeru Bajer. Fužine su svakako mjesto koje morate posjetiti ako već niste. Iako sam prošle godine opet bio tamo, ali samo na kratko u prolazu, volio bi se zadržati nekoliko dana i malo detaljnije istražiti ovaj predivan biser Gorskog Kotara. Sljedeća odredišta samo su se nizala, već u prosincu 2013. sam posjetio Čazmu i predivno imanje Božićna Bajka Obitelji Salaj okićeno s nekoliko tisuća lampica i dekoracija. Iako je te zime bilo dosta hladno, atmosfera je bila užarena, ljudi oduševljeni, a gastro ponuda tog kraja ostala mi je u trajnom sjećanju!

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Posjetio sam i Nacionalni Park Brijuni u travnju 2014. godine, a u sklopu tog putovanja bio sam i u Puli i posjetio Pulsku Arenu. Ambijent je predivan, jednostavno neopisiv. Sada razumijem hrvatske glazbenike koji se doslovno ''bore'' za tu lokaciju za održavanje koncerta. U prosincu 2014. bio sam u Sloveniji (Bled,Ljubljana), a par mjeseci kasnije posjetio sam Piranski zaljev i Savudriju. Prošle zime bio sam u Austriji točnije u Grazu. Jedino mjesto koje me zaista jako zanimalo, a svakako ću se potruditi vidjeti ga i ovog adventa. Predivan i topao ambijent, ljudi srdačni i nasmiješeni, ugodni za razgovor. Meni je dodatna okolnost bila ta što znam njemački jezik pa nije bilo problema u komunikaciji. Problema je jedino bilo što je bila nedjelja pa trgovine nisu radile, ali možda i bolje jer bi cijelu plaću tamo potrošio.

    U pripremi imam već neke lokacije koje bi volio posjetiti, ali pričekati će jesen i vrijeme koje će biti primjerenije za dulja putovanja. Meni osobno su favoriti Fužine od hrvatskih I Bled od inozemnih destinacija. Zašto volim putovati? Zato jer putovanja smiruju, oplemenjuju, proširuju vidike i daju mogućnost da upoznate svijet onakvim kakav zaista je, ne preko ekrana već u realnom svijetu. Volim dotaknuti neku planinu, osjetiti miris mora, kušati hranu iz nekog kraja, a vama savjetujem također da putujete.

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    MOJA PUTOVANJA

    Nadam se da i vi volite putovati, pa slobodno podijelite neke fotografije i priče s vašim putovanja u komentare!

    Autor: Dominik Papić

  • OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    Bok svima!

    Moje ime je Dominik i siguran sam da me svi jako dobro znate ukoliko pratite redovito portal Ludvig dizajn. Fotograf, grafički dizajner, putopisac, šetač pasa, klaun povremeno (šalim se) :) Dobrodošli u moju novu autorsku rubriku o fotografiji koja je svojevrstan nastavak moje rubrike o putovanjima serijal ''Putopis s potpsom'' koji mi je bio veoma drag serijal, ali nažalost zbog brojnih obveza više nisam mogao pratiti taj tempo i nisam našao vremena pisati pa sam početkom godine stao. No obečajem, dat' ću sve od sebe da ovaj serijal doživi svoj puni potencijal i da ga vi prihvatite jer u krajnjoj liniji ovo i jest serijal za vas. Za sve vas svih uzrasta!

    Prvo bi htio napomenuti da je ovo autorski projekt i nitko mi ne sugerira teme, tako da ću tu potpunu slobododu iskoristiti na najbolji mogući način i svoje stečeno znanje kroz svoje školovanje, praktičnu nastavu i 10 godina bavljenja fotografijom iskoristiti da vama prezentiram teme i neke osnove pa ako i jedna osoba odluči nakon čitanja krenuti mojim putem ili se ozbiljnije zainteresira za fotografiju ja ću biti presretan!

    Za prvu temu u ovoj rubrici zamislio sam da krenemo od početka. Ok, ne baš od osnova-osnova, ali recimo od stvari koje svaki ozbiljniji amater pa čak i profesinala moraju imati. Ok, krenimo redom...

    OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    Objektiv u fotografiji mogu usporediti kao oči u glavi. Nešto bez čega nema slike, zar ne? Ok, dakle, imamo različite vrste objektiva, koje dijelimo u tri kategorije: NORMALNI, ŠIROKOKUTNI I TELEOBJEKTIVI. Možda već po nazivima možete zaključiti kakvi su prva 2 objektiva, a za ovaj treći ne brinite - naziv nema veze s teletinom, teletom ili sličnim izvedenicama riječi!

    Normalni objektiv je u rasponu od 35mm do 70 mm a prepoznat ćete ga po svom ovalnom plitkom obliku.Recimo još da se normalni objektivi koriste prilikom snimanja portreta za dokumente ili općenito potreta u prirodi ukoliko želimo da osoba na fotografiji izgleda što 'prirodnije'' pritom mislim na izobličenje lica i slično. Njih često koriste amateri jer su im dovoljni za snimanje makro fotografija, a također i širih kadrova poput građevina ili obiteljske zabave. Cijena im varira ovisno od trgovine do trgovine, najčešće se dobivaju uz sklopu KIT paketa što znatno financijski olakšava samu nabavku malo ozbiljnije opreme!

    Širokokutnisu objektivi koji hvataju 180° vidnog polja još se nazivaju „riblje oko“ (fisheye) Ovakvim objektivima snimamo širok prostor, ali im je slika na rubovima izobličena pa se recimo mogu se primjenjivati u kreativnoj fotografiji. Najčešće se koriste u koncertnoj fotografiji ili prilikom fotografiranja zgrada ili uredskih prostora (interijeri).

    Posljednja kategorija su Teleobjektivičija riječ „thelos“ na grčkom jeziku znači „udaljen“. Ovi se objektivi još koriste za približavanje vrlo udaljenih predmeta te se najčešće koriste za snimanje sporta, ali i za portrete i pejzaže. Teško se mogu primjenjivati u zatvorenim prostorima, jer najbolje hvataju udaljenije predmete.

    U nastavku vam donosim nekoliko primjera snimljenih s različitim vrstama objektiva...

    OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    Teleobjektiv
    (Canon objektiv 75-300 mm EF f/4-5,6 USM III)

    OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    Normalan objektiv
    (Canon EF-S 18-55mm f/3.5-5.6 IS II)

    OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

    Normalan objektiv sa širokokutnim vidnim rasponom
    (Canon EF-S 18-55mm f/3.5-5.6 IS II)

    Imajte na umu da su navedeni objektivi kupljeni u KIT paketu što je znatnije povoljnije nego li pojedinačna kupnja svakog navedenog objektiva, a kao što možete vidjeti iz mojih fotografija, prilično dobro rade i nakon 10 godina. Također bi želio naglasiti da su objektivi osovina svake dobre fotografije i da o njima puno ovisi kako će izgledati vaša fotografija. Naravno da kao i u svemu u životu vrijedi ona - Više para, bolja muzika tako vrijedi i u fotografiji. Cijene kao što sam napomenuo variraju od proizvođača do proizvođača, međutim imajte na umu da jednom kupljen dobar kvalitetan objektiv možetei mati godinama i trajno s njime raditi savršene fotografije. Ono što možda nije dobra investicija su rabljeni objektivi jer se zna dogoditi da se prilikom prodaje lako navućete na neke greške koje niste niti svjesni kao amater, a tek kasnije shvatite da ste nasamareni i prevareni. Primjerice sitne ogrebotine na staklu objektiva koje tek kasnije prilikom izrade fotografije ili pregledavanja na računalu uočito. Zato, oprez prilikom takve vrste shoppinga!

    I dragi moji, to vam je to za ovaj prvi put. Nadam se da vam je bilo zanimljivo čitati, da ste ponešto naučili i da ćete primjeniti moje savjete ukoliko se krenete ozbiljnije baviti fotografijom. Sljedeći tjedan očekujem vas ponovo u ''Maloj školi fotografije'' a do tada lijep pozdrav i iskoristite lijepo vrijeme za fotografiranje - Pa makar i mobitelom!

    Autor teksta i fotografija: Dominik Papić
    Posjetite službenu stranicu i pratite Dominika na društvenim mrežama:
    www.dominiikpapic.webs.com
    www.facebook.com/dominikpapic.webs.com
    www.instagram.com/dominikpapic_

  • PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Jedna priča kaže da je prije 16 godina na kraju nekog tajnovitog sela iz potpunog mraka zasvjetlila žaruljica. Ne bilo kome već gospodin Salaj koji je ostvario svoje dječje snove. Iz potpunog mraka pokrenuo je predivnu priču za mlade i stare i osvjetlio svoje imanje, a cijela priča dobila je i nevjerojatnu turisičku promociju za mjesto Grabovnica pokraj Čazme. Danas vas u 'Putopisu s potpisom' vodim na imanje Salaj, točnije Božićnu bajku obitelji Salaj.

    Priča je svima već dobro poznata i ne treba puno predstavljati obitelj Salaj i njihovo imanje prepuno lampica, ove sezone više od 2,5 milijuna njih. Ne treba niti reći koliko je divno samo imanje. No ja ću vam danas ispričati kako je izgledao moj treći po redu posjet tom imanju. Zasigurno za mene vrijedi treća sreća!

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Iz Zagreba smo krenuli prema Čazmi u nedjelju u 15 sati kod Muzeja suvremene umjetnosti te usput skupljali putnike na stanicama kroz grad. Cijelim putem pratilo nas je sunce i lijepo vrijeme, a to je već bio dobar preduvjet da nam nedjeljni izlet s agencijom Darojković Promet bude jedno od nezaboravnih iskustava. Ovo mi je prvi ovogodišnji izlet, a veće putovanje planiram za veljaču. Idealna je bila prilika za samo 80 kn preko agencije za kupnju Crno Jaje dobiti prijevoz i ulaznicu za imanje tako da nisam morao puno nagovarati prijatelje.

    Na samo imanje stigli smo nešto iza 16 sati, a već iz daljine se vidjela sva raskoš imanja koje je ove godine prošireno puno više od onog od mog prvog posjeta 2013. te drugog 2016. godine. O samoj popularnosti imanja dovoljno govore i nekoliko autobusa iz Slovenije koji su bili ispred nas parkirani te nekoliko desetaka ljudi koji su iz istog i izlazili. Na ulasku su nas dočekali redari koji su nas odmah puštali na samo imanje s obzirom da smo imali plaćene ulaznice. Već na prvi pogled imanje je izgledalo nevjerojatno i ni približno nije izgledalo kao kod posljednjeg posjeta koje je bilo prije samo dvije godine.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Krenuli smo od ulaska prema desno i držali se neke rute. Novost ove godine je definitivno tunel (fotografija 1 i 2) koji je glavni hit na imanju i svim društvenim mrežama. Nezaobilazan selfie u njemu ili snimanje, a meni inspiracija jer sam se dobro pripremio što se opreme tiče i uzeo stativ sa sobom kako bi lampice dobile efekt zvijezdice pri duljim ekdpozicijama. Već na prvom fotografiji se može vidjeti efekt koji sam postigao i koji sam već dugo godina priželjkivao. Nastavak je logično, bio samo odabrati motive i uživati. A tako je i bilo. U sklopu navedenog tunela još se mogu nać i adventske kućice u kojima vrijedni OPG-ovci prodaju svoje domaće proizvode, a na svakom koraku šire se mirisi kobasica, graha, zelja, kuhanoga vina i fritula. S obzirom da je bilo dosta rano, tek nešto iza 17 sati nije mi odgovara navedena gastro kuhinja, pa sam kavalirski odbio i nastavio šetnju dalje.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Tisuće i tisuće lampica s raznih motiva osvjetljavalo je cijelo imanje. Nisam znao gdje bi prije krenuo i što bi prvo fotografirao. Zanimljive ovogodišnje instalacije poput saonica u kojima se djeca mogu fotografirati s pravim Djedom Mrazom ili sobovi tek su dio onoga što imanje nudi. Predivno jezero nešto niže dio je koji je posebno atraktivan i mogu se uloviti predivni kadrovi s odrazom u vodi, a baloni koji svjetle također su dio novije ponude imanja.

    Oko 18 sati voditeljica programa najavila je svečani vatromet na što smo svi brže-bolje pojurili prema centralnome dijelu, a ja brz i spretan kakav jesam imao sam sreće i stao tik do spomenika koji je bio odličan motiv za fotografiju iznad kojeg se vidi vatromet.

    Božićna bajka obitelji Salaj

    Kako je na samom imanju već bilo prilično hladno, prijatelj i ja odlučili smo se zagrijati u gastronomskom dijelu tj. drvenoj kući iz koje su se širili raznorazni mirisi. Nas dvojica počastili smo se kuhanima čajem i zasladili medenjacima koje je prijatelj kupio na početku našeg obilaska. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo dalje stazom koja nas je odvela do Štrumf sela, atrakcije u kojoj najviše uživaju djeca. Papa Štrumf, Štrumfeta i Gargamel tek du dio onoga što ovaj dio imanja nudi,ali sigurno uz svjetleći tunel motiv koji ćete najčešće vidjeti na fotografijama posjetitelja.

    Uz malo plesa, glazbe i zabave oko 20 sati bilo je vrijeme za okupljanje i odlazak kući. Na brzinu sam odabrao ručno rađeni suvenir i kupio paket medenjaka za svoju obitelj te sjeo u autobus. Putem smo pregledavali stotine fotografija s imanja, umorni i crvenih noseva, ali zadovoljni i sretni jer nas je obuzeo osjećaj sreće jer smo makar na par sati svi zajedno opet postali djeca. A to je ipak neprocjenjivo iskustvo, zar ne!?

    Hvala Vam na čitanju!

    Do sljedećeg Putopisa s potpisom,
    Pozdrav!

  • PUTOPIS S POTPISOM

    SARAJEVO

    PUTOPIS S POTPISOM

    Sarajevo je grad čije su priče toliko bliske i pune života da čak i ako ga nikad niste posjetili imate dojam da poznate njegove ljude, znamenitosti, ulice, trgove, mostove i parkove. Sada je pravi trenutak da doživite taj grad izbliza i uvjerite se da je još zanimljiviji nego u vašoj mašti! Grad na Miljacki svojim posebnim šarmom oduševljava svakoga tko ga posjeti. Iako ga možda možete zavoljeti izdaleka, kroz pjesme njegovih grupa, djela njegovih pisaca, duhovitost umjetnika, okuse bureka i ćevapa... ništa se ništa ne može usporediti s boravkom u Sarajevu i užitku druženja s tim gostoljubivim ljudima, šetnjama krivudavom Baščaršijom i otkrivanju svih ljepota koje vam ovaj grad nudi na pladnju.

    Putovanje je počelo u noći s petka na subotu. Točnije u subotu u 1,30. Početna stanica bila je kod zagrebačke Inine zgrade preko puta MSU (Muzej suvremen umjetnosti) u Novom Zagrebu. Prijateljica Marija koja je putovala samnom već je bila tamo. Obično ja uvijek kasnim što i nije neka novost, ali ni vrijedno spomena. Uglavnom, krenuli smo prema istoku Hrvatske, točnije do granice s BIH kod Slavonskog Broda. Do tamo s jednim stajanjem nam je trebalo otprilike 2 i pol sata. Čekanje na granici zaustavilo nas je na još dodatnih pola sata zbog jedne putnice koja nije imala dokumente sa sobom. Na tugu svih putnika pa i mene morali smo otkazati drugu pauzu za wc i pušenje jer smo i ovako već debelo otišli izvan plana i programa. Negdje oko 9 sati ujutro napokon smo ugledali prve kuće u okolici i par minuta poslije stigli u dugoočekivi grad Sarajevo.

    Sam obilazak i nije tako dugo trajao s obzirom da smo imali mladog vodiča koji nas je uputio i proveo kroz osnovne glavne spomenike, znamenitosti i mostove u gradu, usput pričajući priču o povijesti i životu Sarajeva koji je tada bio pod Osmanskkm carstvom. Na kraju ture vodič Vedran, pravi izvorni Sarajlija spomenuo je jednu scenu koja mu je bila zgodna za ispričati svakoj grupi do sada pa tako i nama. Riječ je o legendarnom filmu ''Valter brani Sarajevo'' i posljednja scena gdje Valter pokazuje suborcima grad i govori riječi: ''Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!'' što u prijevozu s njemačkog jezika znači: ''Vidite li ovaj grad? To je Walter!

    SARAJEVO

    SARAJEVO

    Nakon službenog dijela grada oko 11,30 počela je naša privatna tura. Marija i ja odluči smo se prvo pozabaviti prvo kupnjom suvenira za prijatelje i sebe, a onda uživati u obilasku, fotografiranju i gastronomiji Sarajeva. Tako smo vidjeli sebilj na glavnom trgu Baščaršiji, Carevu džamiju, Staru pravoslavnu crkvu, Latinsku čupriju (Principov most) bili smo u muzeju Sarajevska pivara i tamo kupili nekoliko suvenira, fotografirali se, vidjeli franjevačku crvku i naravno kušali nezaobilazne čevape i lepinje, baklavu i sve skupa zalili sa pravom Sarajevskom pivom. Upoznali puno dragih ljudi, s nekima smo se odmah upoznalii razmjenili brojeve telefona. S nekima ćemo se možda opet susresti na nekom novom putovanju, a neki će tek ostati zaboravljeni putnici kao i mi njima.

    Bačva

    Moram priznati da mi je ovo bilo jedno od naljepših putovanja, izuzev vožnje od 16 sati (8 sati u jednom i 8 sati u drugom smjeru) no ukupno gledajući imam razloga biti zadovoljan. Iako sam se veselio i Ljubljani, Piranu i Portorožu, Grazu i Fužinama, kao i Čazmi te Puli i Brijunima, nigdje se nisam osjećao više ''kod kuće'' kao u Sarajevu. Da li je to do ljudi, mentaliteta, nacionalnosti, hrane, prirode, čega kod ja sam bio oduševljen. I mislim da ću se vratiti. Možda za pola, godinu dana, možda za dvije... ne znam točno! Samo znam da je još jedno divno putovanje ostavilo trag u mom životu i upisano zlatnim slovima, a sve ostalo je manje bitno.

    Sarajevo, ostaj mi lijep i divan grad kao i tvoji stanovnici. Do nekog novog susreta...

    Pozdrav!

    Autor: Dominik Papić

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.