Mario Romoda

  • „Oni koji opstaju“

    Što znači preživjeti...

    Svjesnost trenutka, oživljavanje postojećeg životnog stanja nas često potiče da razmislimo što smo,gdje idemo i što bi volili postići. U takvim trenucima najviše razmišljamo što nas okružuje, da li je to dovoljno i proispitujemo svoju sreću. Priroda sa druge strane oduvijek to zna i gradi svoje svjesne grane posvuda, obnavljajući neprekidni ciklus stvaranja.

    Priroda je naš najveći tajni stvoritelj kojeg sve menje zanima za našu pripadnost jer je odavno naučila da radimo velike greške.

    Trenutačno ne želim ulazit u ekološku tematiku već istražiti koliko naša krhkost u onim situacijama kojima ne možemo manipulirati i utjecati nas ostavlja u stanju buđenja životnosti.

    Što kada ostanemo bez svega,bez stvari,bez ljudi koji nas usrećuju,bez ambicija?

    romoda

    Da li naša svjesnost u tom stanju odražava neku veću snagu za postojećim. Tragedije su odavno privlačile mnoge umjetnike da na svoj osobni i dokumentaristički način zabilježe svoj izraz . Umjetnik je oduvijek znao biti sam i razmišljati o postojećem dok nas svestrani kapitalistički div uvijek tjera na više.

    Postali smo opterećeni, ljubomorni i najsretniji kada nahranimo svoju potrošačku zvijer koja sve viže raste te nam uzima one najbitnije dobre stanice koje posjedujemo.

    Društveni antibiotik smo naučili gutat samo u onim situacijama koje su nama najugodnije, naučili smo biti viši od ostalih hraneći se sa najeftinijim proizvodima estetske ružnoće. I što sad... da li su nam tragedije zaista potrebne da bi obnovili svoju životnu temperaturu. U takvim situacijama jedino što se možemo zapitati da li smo to zbilja zaslužili vrteći svoj ego u bezizlazni vrtlog svemoguće mučnine.

    Pa opet mediji, danas neprekidno obavljaju svoju najveću dužnost, obavještavaju nas o onom najlošijem, podsječaju nas na naše velike grijehe koje neprekidno ponavljamo te nas istovremeno tješe jer se baš to nama nije dogodilo jer smo neslomljivi, jer imamo posao i voljenu osobu koja nas čeka svaki dan kao programirani robot koji ako pogriješi u najmanjem djelu našeg savršenog života mora patit.

    Nisu samo mediji ti koji nas tješe, tu je i religija koja je odavno bezobzirno iskoristila dvije ljudske jedinke kao savršeni primjer za okidač da smo grešni i nesavršeni. Pritom nas stavljajući u još veći kavez gdje su stvorena pravila za dobrotu koja iscljeljuje. Odvajaći se od tog kolektiva postaješ suvremeni rob svom sistemu koji nije ispravan i ne podržava prirodni ciklus razvitka čovječanstva. Jer religija naravno zna što je prirodno,naravno ironiziram.

    Ono što nas eto opet ironično najviše može osloboditi je gubitak,koji može biti povezan sa materijalnim i emocinalnim. Ljudski faktor ću zanemarit i oslonit se na onaj koji priroda obavlja,neprekidno čisteći svoje nove početke i obnavljajući predivne cikluse ekološkog bogatstva.

    U ovoj seriji slika bavim se takvim situacijama.Prirodne katastrofe su događaji na koje možemo utjecati ali opet i ne...

    U tim trenucima ostajemo sami, svjesni da smo junaci jer preživljavamo a ne zato što nas netko može spasiti. Nisu junaci oni koji nas sa svojim supermoćima poput novca spašavaju od određene tragedije već smo mi junaci koji se borimo u ovom slučaju protiv „prirodnih katastrofa“ kako smo ih nazvali tek tada smo shvatili kako smo zaista mali,krhki i pomalo nebitni. Oslanjajući se poredak zvijezda bezgraničini svemir još uvijek napredujemo u ovom sistemu pod izlikom da živimo bolje zato što više posjedujemo a ne volimo , da smo jači jer smo iznad nekog a ne ispod, da smo slabi ako plačemo , da smo agresivni ako se borimo, da smo mali ako se osjećamo kao djeca.

    U Kaunasu sam zamislio da napravim pet slika odnosno pet prirodnih elemenata (vatra,voda,zemlja,zrak,eter )koji utječu na promjene ne samo prirodnog ciklusa več i onog našeg životnog. Voda kao poplava, Vatra kao požar, zemlja kao potres, zrak kao vjetar. I eter kao što osvještava sve ostalo.

  • Izložba Maria Romode "Oni koji opstaju"

    vrijeme: 7. prosinca u 19:00 do 18. prosinca 2016.

    mjesto: Umjetnička galerija PIKTO Branimirova 29, 10000 Zagreb, Croatia

    Izložba  Maria Romode

    Rođen sam u Vukovaru,15.04.1987.godine.U osnovnu školu kao prognanik dolazim u Malinsku,te već tada zapažam veliki intuitivni interes za likovnost.

    Da bi izrazio svoje zanimanje prema umjetnosti upisujem školu za primjenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobivam istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju,u Crikvenici i Umagu.

    Te iste godine(2004-te) osvajam generacijsku nagradu kao najbolji učenik trečih godina u Hrvatskoj.

    Moj logičan slijed je Akademija likovnih umjetnosti koju upisujem 2005-2006.Ono što sam na neki način mislio da sam obuhvatio dovoljno postaje nedovoljno. Stranica dobiva novu podlogu,novu priču,počinjem više eksperimentirati sa crtežom i slikom na trečoj godini studiranja kod Prof.Jurića gdje iste godine dobivam nagradu za najboljeg studenta.

    Diplomski studij slikarstva upisujem kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg sam komentirao kapitalističku tematiku kroz informel.

    Akademiju likovnih umjetnosti završavam sa odličnim uspjehom (2012.godine) sa tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno sam imao dvije samostalne izložbei puno skupnih.Surađujem sa kolegom na projektu (RaR),radim portrete u tvrtki Holograf te slikam svoje nove slike u ateljeu u Kučerini 1.

  • Izložba "Patent" Maria Romode

    vrijeme: 13.4.2018. u 20.00 h

    mjesto: Galerija Siva, Pierrotijeva 11, Zagreb

    Izložba

    Na početku , netko je stvorio ideju. Ideju o životu . Na početku čovjek nije mislio. No uskoro on dobiva i mogućnost za to. Iz ideje se sve razvija. Sve što vidimo,sve što znamo stvorila je ideja. Ideja sama po sebi nije opipljiva ali ju možemo pokrenuti osjetilima s kojima raspolažemo. I tako ,kroz zamršeni vrtlog osjetila racionalnog pristupa dobivamo jednu nejasnu presliku vizije koju razvijamo .

    Razvijajući ju ideju konačno i vidimo i osjetimo. Ideje koje su orginalne imaju priliku zaživjeti u svijetu preslika unikatnog oblika koji je u mogućnosti funkcije za određenu masu ljudi. Sve što poznajemo,sve što koristimo netko je osmislio,potaknuo i realizirao na svoj posebni način. Umjetnici upravo svoj sav svijet i viziju upravo crpe iz jedne ili više neopipljivih sfera mogućnosti. Mogućnosti koje nisu četo opipljive i funcionalne na prvi pogled,no one imaju jednu puno veću svrhu,nahraniti našu svijest i postojanje. Slika ili objekt kroz vrijeme se definira i stavlja u određeni konekst naše prirode. Iako umjetnici često ne posežu za tehničkom funkcionalnošću oni ostavljaju određen trag u povijesti te na način stavljaju duboki masni pečat u ljudskoj civilizaciji. Ideja samo po sebi je svijetlo,Nikola Tesla je to znao i omogućio da se duhovni začetak transformira u svakodnevnu upotrebu. Upravo nas ta svijetlost vodi I omugućava da bolje vidimo I to ne samo doslovno već i duhovno. U novoj seriji radova svoj interes okupiram idejama.Idejama koje ne samo da su orginalne več su to ideje koju pokrenule svijet i učinili ga boljim mjestom. Odlučio sam zbog toga svoje nove slike posvetiti patentima koji su omogučili svijetu da napreduje I čini ga mjestom koje prepoznajemo.

    Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. Patent se priznaje za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu.Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može dopustiti drugim osobama davanjem licencije, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge osobe. Drugim riječima, patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tijekom određenog razdoblja.

    Tehničke specifikacije

    Svoj projekt sam zamislio kao određenu parafrazu građevinskog dijaloga koji je vremenski uvjetovan sa potršačkim konzumerizmom. Najviše ,na mene utječu ulice koje su više trag neodređenog ljudskog djelovanja . Iz njih izvlačim apstrakne momente koje se događaju na zidovima, cestama, ulazima, prozorima. Ulice jesu dokaz ljudske prisutnosti u kojem se boja troši, hrđa, lomi, propada i obnavlja.

    Propadnost kao vremenska uvjetovanost je prisutna na mojim slikama prije svega jer želim prenijeti taj mali vremenski kod naše prolaznosti. No, ta prolaznost ne mora biti suštinski melankolična, nostalgična i pomalo depresivna, već je ona i svjesna naše obnove, ona cirkulira i reciklira naš napredak.

    Na svojim slikama ideju počinjem razvijati tako da na stiropor lemilicom bušim određeni simbol ideje ili patenta(na večini radova). Sljedeći korak je beton ili masa za ljepljenje pločica koji su zaslužni za masivniju teksturalnu obradu same slike.

    Na taj način sam sebi stvaram efekt izdvojenog malog zida koji ima određenu orginalnu obradu. Ploha više nije lagana , ona je sad čvrsti subjekt . Na nju nanosim više slojeva akrilne boje, te strugajući te slojeve dobivam potrošnu patinu ulice. Sami simboli koji se na zadnjim slikama pojavljuju imaju veze sa sve većim udavaljavnjem od našeg prirodnog obitavanja u prirodi te se bavim isključivo patentima koji imaju veze sa suvremenim nadogradnjama našeg postojanja kao što su: pumpica protiv astme, virtualna stvarnost i gas maska

    O autoru:

    Mario Romoda rođen je u Vukovaru,15.04.1987.godine. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobiva istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju, u Crikvenici i Umagu.Te iste godine(2004-te) osvaja generacijsku nagradu kao najbolji učenik trećih godina u Hrvatskoj. Logičan slijed bila je Akademija likovnih umjetnosti koju upisuje 2005.-2006. Treću godinu studiranja upisuje kod Prof.Jurića gdje iste godine dobiva nagradu za najboljeg studenta.
    Diplomski studij slikarstva upisuje kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg komentira kapitalističku tematiku kroz informel. Akademiju likovnih umjetnosti završava sa odličnim uspjehom (2012.godine) s tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno je imao 5 samostalnih izložbi i puno skupnih.

    Slike sa izložbe

    • img_20180413_194927
    • img_20180413_194912
    • img_20180413_194900
    • img_20180413_194843
    • img_20180413_194853
    • img_20180413_194836
    • img_20180413_194825
    • img_20180413_194755
    • img_20180413_194742
    • img_20180413_194810
    • img_20180413_194731
    • img_20180413_194723
    • img_20180413_194656
    • img_20180413_194708

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.