FacebookTwitterGoogle Bookmarks

Mario Romoda

  • „Oni koji opstaju“

    „Oni koji opstaju“

    Što znači preživjeti...

    Svjesnost trenutka, oživljavanje postojećeg životnog stanja nas često potiče da razmislimo što smo,gdje idemo i što bi volili postići. U takvim trenucima najviše razmišljamo što nas okružuje, da li je to dovoljno i proispitujemo svoju sreću. Priroda sa druge strane oduvijek to zna i gradi svoje svjesne grane posvuda, obnavljajući neprekidni ciklus stvaranja.

    Priroda je naš najveći tajni stvoritelj kojeg sve menje zanima za našu pripadnost jer je odavno naučila da radimo velike greške.

    Trenutačno ne želim ulazit u ekološku tematiku već istražiti koliko naša krhkost u onim situacijama kojima ne možemo manipulirati i utjecati nas ostavlja u stanju buđenja životnosti.

    Što kada ostanemo bez svega,bez stvari,bez ljudi koji nas usrećuju,bez ambicija?

    romoda

    Da li naša svjesnost u tom stanju odražava neku veću snagu za postojećim. Tragedije su odavno privlačile mnoge umjetnike da na svoj osobni i dokumentaristički način zabilježe svoj izraz . Umjetnik je oduvijek znao biti sam i razmišljati o postojećem dok nas svestrani kapitalistički div uvijek tjera na više.

    Postali smo opterećeni, ljubomorni i najsretniji kada nahranimo svoju potrošačku zvijer koja sve viže raste te nam uzima one najbitnije dobre stanice koje posjedujemo.

    Društveni antibiotik smo naučili gutat samo u onim situacijama koje su nama najugodnije, naučili smo biti viši od ostalih hraneći se sa najeftinijim proizvodima estetske ružnoće. I što sad... da li su nam tragedije zaista potrebne da bi obnovili svoju životnu temperaturu. U takvim situacijama jedino što se možemo zapitati da li smo to zbilja zaslužili vrteći svoj ego u bezizlazni vrtlog svemoguće mučnine.

    Pa opet mediji, danas neprekidno obavljaju svoju najveću dužnost, obavještavaju nas o onom najlošijem, podsječaju nas na naše velike grijehe koje neprekidno ponavljamo te nas istovremeno tješe jer se baš to nama nije dogodilo jer smo neslomljivi, jer imamo posao i voljenu osobu koja nas čeka svaki dan kao programirani robot koji ako pogriješi u najmanjem djelu našeg savršenog života mora patit.

    Nisu samo mediji ti koji nas tješe, tu je i religija koja je odavno bezobzirno iskoristila dvije ljudske jedinke kao savršeni primjer za okidač da smo grešni i nesavršeni. Pritom nas stavljajući u još veći kavez gdje su stvorena pravila za dobrotu koja iscljeljuje. Odvajaći se od tog kolektiva postaješ suvremeni rob svom sistemu koji nije ispravan i ne podržava prirodni ciklus razvitka čovječanstva. Jer religija naravno zna što je prirodno,naravno ironiziram.

    Ono što nas eto opet ironično najviše može osloboditi je gubitak,koji može biti povezan sa materijalnim i emocinalnim. Ljudski faktor ću zanemarit i oslonit se na onaj koji priroda obavlja,neprekidno čisteći svoje nove početke i obnavljajući predivne cikluse ekološkog bogatstva.

    U ovoj seriji slika bavim se takvim situacijama.Prirodne katastrofe su događaji na koje možemo utjecati ali opet i ne...

    U tim trenucima ostajemo sami, svjesni da smo junaci jer preživljavamo a ne zato što nas netko može spasiti. Nisu junaci oni koji nas sa svojim supermoćima poput novca spašavaju od određene tragedije već smo mi junaci koji se borimo u ovom slučaju protiv „prirodnih katastrofa“ kako smo ih nazvali tek tada smo shvatili kako smo zaista mali,krhki i pomalo nebitni. Oslanjajući se poredak zvijezda bezgraničini svemir još uvijek napredujemo u ovom sistemu pod izlikom da živimo bolje zato što više posjedujemo a ne volimo , da smo jači jer smo iznad nekog a ne ispod, da smo slabi ako plačemo , da smo agresivni ako se borimo, da smo mali ako se osjećamo kao djeca.

    U Kaunasu sam zamislio da napravim pet slika odnosno pet prirodnih elemenata (vatra,voda,zemlja,zrak,eter )koji utječu na promjene ne samo prirodnog ciklusa več i onog našeg životnog. Voda kao poplava, Vatra kao požar, zemlja kao potres, zrak kao vjetar. I eter kao što osvještava sve ostalo.

  • Izložba Maria Romode "Oni koji opstaju"

    Izložba Maria Romode "Oni koji opstaju"

    vrijeme: 7. prosinca u 19:00 do 18. prosinca 2016.

    mjesto: Umjetnička galerija PIKTO Branimirova 29, 10000 Zagreb, Croatia

    Izložba  Maria Romode

    Rođen sam u Vukovaru,15.04.1987.godine.U osnovnu školu kao prognanik dolazim u Malinsku,te već tada zapažam veliki intuitivni interes za likovnost.

    Da bi izrazio svoje zanimanje prema umjetnosti upisujem školu za primjenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobivam istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju,u Crikvenici i Umagu.

    Te iste godine(2004-te) osvajam generacijsku nagradu kao najbolji učenik trečih godina u Hrvatskoj.

    Moj logičan slijed je Akademija likovnih umjetnosti koju upisujem 2005-2006.Ono što sam na neki način mislio da sam obuhvatio dovoljno postaje nedovoljno. Stranica dobiva novu podlogu,novu priču,počinjem više eksperimentirati sa crtežom i slikom na trečoj godini studiranja kod Prof.Jurića gdje iste godine dobivam nagradu za najboljeg studenta.

    Diplomski studij slikarstva upisujem kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg sam komentirao kapitalističku tematiku kroz informel.

    Akademiju likovnih umjetnosti završavam sa odličnim uspjehom (2012.godine) sa tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno sam imao dvije samostalne izložbei puno skupnih.Surađujem sa kolegom na projektu (RaR),radim portrete u tvrtki Holograf te slikam svoje nove slike u ateljeu u Kučerini 1.

  • Kolumne

    Za vas pišu:

    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.


    Romoda

    Mario Romoda

    Rođen sam u Vukovaru,15.04.1987.godine.U osnovnu školu kao prognanik dolazim u Malinsku,te već tada zapažam veliki intuitivni interes za likovnost.
    Da bi izrazio svoje zanimanje prema umjetnosti upisujem školu za primjenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobivam istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju,u Crikvenici i Umagu.
    Te iste godine(2004-te) osvajam generacijsku nagradu kao najbolji učenik trečih godina u Hrvatskoj. Moj logičan slijed je Akademija likovnih umjetnosti koju upisujem 2005-2006.Ono što sam na neki način mislio da sam obuhvatio dovoljno postaje nedovoljno.
    Stranica dobiva novu podlogu,novu priču,počinjem više eksperimentirati sa crtežom i slikom na trečoj godini studiranja kod Prof.Jurića gdje iste godine dobivam nagradu zua najboljeg studenta.
    Diplomski studij slikarstva upisujem kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg sam komentirao kapitalističku tematiku kroz informel. Akademiju likovnih umjetnosti završavam sa odličnim uspjehom (2012.godine) sa tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine)
    Trenutačno sam imao dvije samostalne izložbei puno skupnih.
    Surađujem sa kolegom na projektu (RaR),radim portrete u tvrtki Holograf te slikam svoje nove slike u ateljeu u Kučerini 1.

    Galerija slika


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman

  • Mario Romoda

    Mario Romoda

    Rođen sam u Vukovaru,15.04.1987.godine.U osnovnu školu kao prognanik dolazim u Malinsku,te već tada zapažam veliki intuitivni interes za likovnost.

    Da bi izrazio svoje zanimanje prema umjetnosti upisujem školu za primjenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobivam istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju,u Crikvenici i Umagu.

    Mario Romoda

    Te iste godine(2004-te) osvajam generacijsku nagradu kao najbolji učenik trečih godina u Hrvatskoj.

    Moj logičan slijed je Akademija likovnih umjetnosti koju upisujem 2005-2006.Ono što sam na neki način mislio da sam obuhvatio dovoljno postaje nedovoljno. Stranica dobiva novu podlogu,novu priču,počinjem više eksperimentirati sa crtežom i slikom na trečoj godini studiranja kod Prof.Jurića gdje iste godine dobivam nagradu za najboljeg studenta.

    Diplomski studij slikarstva upisujem kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg sam komentirao kapitalističku tematiku kroz informel.

    Akademiju likovnih umjetnosti završavam sa odličnim uspjehom (2012.godine) sa tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno sam imao dvije samostalne izložbei puno skupnih.Surađujem sa kolegom na projektu (RaR),radim portrete u tvrtki Holograf te slikam svoje nove slike u ateljeu u Kučerini 1.

    Obrazovanje:

    Škola za primjenjenu umjetnost ,tekstil i dizajn,Osijek
    Akademija likovnih umjetnosti,Zagreb – završio 2012.godine u klasi profesora Zoltana Novaka

    Nagrade i priznanja:

    Generacijska nagrada za treću godinu za vrijeme školovanja u srednjoj školi.
    Prvo mjesto na regonialnom natjecanju 2003.godine u crtanju figure u Slavoniji
    Prvo mjesto na regonialnom natjecanju 2004.godine u crtanju figure u Slavoniji
    Četvrto mjesto na državnomnatjecanju 2004.godine u crtanju figure.
    Posebno priznanje na prvoj godini studiranja na akademiji likovnih umjetnosti,Zagreb 2006.godina
    Posebno priznanje na trečoj godini studiranja na akademiji likovnih umjetnosti,Zagreb 2008.godina
    Najbolji rad na bijenalu studentskog crteža u Beogradu,2008.godina
    Najbolji rad na akademiji likovnih umjetnosti ,2011.godina

    Popis samostalnih izložbi (odabir):

    Zlati Ajngel,Varaždin 2013.godina „Potrebne stvari“
    Greta ,2015.godina

    Popis skupnih izložbi(odabir):

    Cafe-galerija Magis,Osijek 2003.godina,Zagreb
    Galerija Društva arhitekata, 2008,godina,Zagreb
    Galerija Marisall,Izložba autoportreta,2008 godina,Zagreb
    Galerija studenskog centra u Beogradu,2009 godina
    Novi dvori,Minijature, 2013.godina, Zaprešić
    Novi dvori,Minijature,2015.godina, Zaprešić

    E-mail:  Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    • mario-romoda3
    • mario-romoda1
    • romoda
    • mario-romoda4
    • mario-romoda2
    • flood-1,-2016.
    • flood-2
    • mario-romoda

     

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.