Alfred Freddy Krupa

  • Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

    Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

     

    Alfred Freddy Krupa: Boje vjetra

    vrijeme: 15.02.2018. - 13.03.2018.
    mjesto: Galerija Kraluš – POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina

    U četvrtak, 15. veljače 2018. u 18,30 sati, u Galeriji Kraluš - POU Zelina otvara se samostalna izložba akademskog slikara Alfreda F. Krupe, pod nazivom 'Boje vjetra'.
    Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin. Na izložbi će govoriti i likovni kritičar Ante Vranković, a izložba se može pogledati do 13. 3. 2018. godine.

    Boje vjetra u slikama Alfreda Freddyja Krupe

    'Mudrost plovi vjetrom i vremenom. I da parafraziram staru izreku, gdje ni jedna pahuljica ne pada na pogrešno mjesto, tako i sumi-e umjetnik stavlja na papir linije i tonove dovoljne da uzrokuje oblik, teksturu, i svaki dodir s kistom mora biti napunjen smislom, a beskorisni detalji eliminirani, te spajajući sve dobre točke u takvoj metodi dobivamo osobine najviše umjetnosti. Zvuk “nježne tišine”, nakon što su svi gromovi i vjetar prošli, bit će posljednja Božja riječ.

    U Kini govore o ”pisanju slikarstvom” i ”slikanju pjesmom”, gdje estetika haiku pjesama nije daleko od razmišljanja sumi-e slikara. Kaligrafski potez, riječi poezije i sposobnost slikara da hvata duh (Ch′i) prirode, a ne fotografsku sličnost. Teme iz prirode su poticaj, ali kistovi ne pokušavaju oponašati, kopirati ili upravljati prirodom. Umjesto toga, cijeni se i uživa u svakom prirodnom procesu. Ovi Zen umjetnici traže sklad sa svemirom kroz zajedništvo sa svime. Umjetnička ljepota najčešće leži u onome što je prirodno i ima osobnost. Ako se ove slike gledaju otvorenim srcem, njihovo unutarnje značenje polako postaje očito.

    Umjetnost na Zapadu razvila je kompleksni jezični simbolizam, kroz koji umjetnik manipulira svojim materijalom. Umjetnost kao komunikacija osnovna je za zapadnu estetiku, kao uzajamni odnos oblika i sadržaja. Glazba se smatra jezikom osjećaja i sastoji se od ”zvučnih pokretnih oblika”.

    Pejzažna slika u zapadnoj tradiciji nije samo estetski ugodna reprodukcija; umjetnik koristi svoje tehnike ravnoteže, perspektive i boje kako bi izrazio osobnu reakciju na krajolik, ali njegova slika je ”uslikano” ljudsko raspoloženje. Estetski objekt služi kao veza između publike i osjećaja umjetnika.

    Zen umjetnik, s druge strane, nastoji najjednostavnijim sredstvima predložiti inherentnu prirodu estetskog objekta. Sve može biti obojano ili izraženo u poeziji, a svi zvukovi mogu postati glazba. Rad umjetnika je predlagati suštinu, vječne osobine objekta, koji je sam po sebi prirodni umjetnički rad, prije nego umjetnik stigne na scenu. Da bi se to postiglo, umjetnik mora u potpunosti razumjeti unutarnju prirodu estetskog objekta.

    Ovaj koncept suštine za razliku od iluzije, temelj je Zen umjetnosti u svim fazama. U vremenu i prostoru gdje se istočni i zapadni vjetrovi miješaju, sve kvalitete koje su cijenjene kao ‘napredne’ u zapadnjačkom ekspresionizmu stoljećima su primjenjivane u istočnoj umjetnosti: gestualne metode; često ograničenje raspona boja, često crno-bijelo; kaligrafske slike, slobodni linearizam i agresivne ili brze poteze kista; visoko asimetrične kompozicije, često s velikim površinama praznih prostora; atmosferski ili ravna polja boje; spontani pristup umjetnosti koji uključuje prihvaćanje slučajnih učinaka; i pojam akta slikarstva kao samo-otkrivački događaj, psihički i somatski nabijen i implicitno povezan s umjetnikovim emocijama.

    U svom radu Alfred Freddy Krupa ide i dalje, te kaže: “Neki ljudi su fokusirani, ili čak opsjednuti, ”ljepotom” linije i njezinom gracioznošću. I to je legitimna intencija i neophodna u kaligrafskom pisanju, ali to nije moj put. ”Na kraju dana”, ja ću stvoriti moj vlastiti oblik, moju vlastitu crtačku teksturu i moju vlastitu morfologiju linije. Ja se ne brinem ukoliko je ona ”ružna”, što je gotovo uvijek subjektivan opis, ili ”nesavršena”, ili ukoliko ju ne održavam u skladu s tradicionalnim pogledom i razmatranjima ”zanata”. Ona mora biti izvorna, direktna materijalizacija i ”otisak stope” tijeka mojeg uma i njegove strukture, kao i mojih osjećaja koji prate taj tijek. I kada se takav događaj ”desi”, on po svojoj prirodi sadrži ”jasnoću” i umjetničku iskrenost. Ovim pristupom vjerujem da ću stvoriti izvornu umjetnost, izvornu u samom korijenu, moju vlastitu umjetničku gramatiku.”

    I to je stav izravnosti i nezavisnosti u kreativnom djelu.

    Zato podržimo slikara Alfreda Freddyja Krupu u izražavanju njegova unutarnjeg svijeta , gdje energija i gibanje vremena i prostora na suvremenoj umjetničkoj sceni daje još jedan osoban i autentičan umjetnički rukopis'.
    (Iz predgovora Danka Merina)

    Biografija autora

    Alfred (Freddy) Krupa rođen je 14. 6. 1971. u Karlovcu. Osnovnu školu završava u Karlovcu, a srednju u Zagrebu. Diplomirao je na ALU Zagreb 1995. godine. 1998. odlazi u Japan kao dobitnik istraživačke stipendije Japanske vlade.
    Bio je ili jest član niza strukovnih udruga u svijetu i Hrvatskoj, uključujući HDLU Zagreb. Dobitnik je niza odlikovanja, priznanja i nagrada za svoj rad, te je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim žiriranim izložbma u zemlji i inozemstvu.

    likumzg.wordpress.com



  • Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    vrijeme: 6. veljače 2017. u 19 sati

    mjesto: Fotogalerija Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb),

    U Fotogaleriji Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb), u ponedjeljak, 6. veljače 2017. u 19 sati otvara se izložba fotografija pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”, na kojoj će svoja djela izložiti članovi HDLU Zagreb. Izložba se može pogledati do 23. veljače 2017.

    Izlagači: Vlasta Pastuović Aleksić, Andro Banovac, Sabina Blažić, Dalibor Brlek Slavenski, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Damir Matijević, Ivana Režek, Sonja Šimatić, Robert Štimec

    Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    Mitska dimenzija grada i urbane legende

    Gradovi u kojima živimo slojevita su sinteza kolektivnih sjećanja iz prošlosti, ali i osobnih priča o odrastanju, generacijskim putevima kroz društvene tranzicije i transformacije prostora kojima smo svjedočili, te kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastale su priče zabilježene na ovim fotografijama, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

    Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    Kao vječiti nomadi, građani putuju kroz vrijeme i prostor na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale prijevoz u svjetlu neonskih reklama nakon noćnih izlazaka, kao na fotografiji Andre Banovca, ili se vraćaju u daleku prošlost kroz priče o zagrebačkim coprnicama u prigušenom sjaju starinskih fenjera na fotografiji Tihomira Cirkvenčića.

    Stare gradske priče pretapaju se sa psihodeličnim prizorima iz modernih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima, u bestijariju likova na fasadama zgrada, dotičući se nekih arhetipskih tema kao što su prolaznost i protočnost vremena, onaj neopipljivi déjà vu osjećaj, kojega su naši sugrađani iz prošlih vremena ostavili iza sebe, da bi bio ponovo prepoznat u suvremenim prizorima tranzicijski devastiranih i napuštenih lokala, o kojima će se također jednom iskrojiti neke nove urbane legende, da bi se nadovezale na one prijašnje.

    Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih okupljališta, koja su danas ispunjena bogatom simbolikom, te vibriraju u našim sjećanjima, obojana finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača na fotografiji Dalibora Brleka Slavenskog.

    Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i obogaćivati, pozivati nas na istraživanje, baš kao što su i autori na ovoj izložbi bili pozvani da svojim fotografijama dočaraju svoje osobne impresije, sjećanja i doživljaje.

    Tako Alfred Freddy Krupa na pomalo ironičan, simbolički način prikazuje svoju sjenu ispod sjene zastave, što asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote, naših suvremenika, kao i naših prethodnika, a Damir Matijević na svojim fotografijama ne bavi se prošlošću, nego daje jednu futurističku viziju brzine i dinamike, kada se starinsko tkivo grada osvijetli kroz apstraktne kompozicije, koje zazivaju duh modernih metropola.

    Sabina Blažić u svojoj šetnji kroz Maksimir približava nam melankoličnu, gotovo slikarsku vizuru fluidnog drvoreda u perspektivi, a Ivana Režek na svojim fotokolažima rastače oblike u slojevima, kako bi dočarala prizore snovitih iluzija.

    Sonja Šimatić obilazi stare, napuštene prostore, prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Vlasta Pastuović Aleksić fokusira se na detalje gradskih prozora i fasada, te njihovih stiliziranih struktura. Robert Štimec fotografira gradske spomenike i značajne građevine iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova drugačije detalje i perspektive, a Ivana Kolić kroz svoje dvije fotografije, Pogled u visinu i Pluto, dočarava nam dvojnost staroga i novoga u krvotoku svoga grada.

    U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao poput nekog živog organizma, čvorište naših susreta koje stalno buja i raste, kada građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

    mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.

  • Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    vrijeme: 28. svibnja 2020. u 19 sati.
    mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina
    Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Galerija Kraluš i POU Sv. Ivan Zelina (Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), pozivaju na otvorenje samostalne izložbe crteža i slika akademskog slikara Alfreda Freddya Krupe, kao i predstavljanje slikareve nove stručne knjige udžbeničkog tipa “Mislite! Think!”, u četvrtak, 28. svibnja 2020. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 28. 6. 2020.

    Na ovoj samostalnoj izložbi, nakon nepredviđene odgode otvorenja radi izbijanja pandemije COVID-19 u ožujku ove godine, posjetitelji će moći razgledati 23 nova slikareva rada nastala u razdoblju 2019. – 2020., većinom kombinirane tehnike – eksperimenti miješanja drugih slikarskih, crtačkih i grafičkih tehnika s temeljnom tehnikom tuša. Radi se o još jednoj realizaciji vlastitog programa napisanog 1996. godine, a koji se danas smatra manifestom međunarodnog slikarskog pokreta New Ink Art, tj. jednim od njegovih temeljnih dokumenata.

    U predgovoru izložbe, povjesničar umjetnosti, arheolog i likovni kritičar Ante Vranković piše: Nakon dvije godine, u Galeriji ”Kraluš” opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade.

    O velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10 najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon.

    Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama, koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art (New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina.

    Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u Galeriji Karas, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom te izložbe: ”Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i društvenom situacijom…” Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek ”izlike”, kroz koje umjetnik progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice. U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika ”Gajeva 20 na kraju svojega puta”, naslikana na listu dnevnih novina(!). Srodan motiv ”pretapanja” životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna veduta ”Karlovačka siva”, koja ipak radije predstavlja portret našeg ”olovnoga” vremena, nego li vjeran prikaz kutka slikareva grada.

    U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika ”Maskirana djevojka u providnom sivom kostimu” na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta – poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku – magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti.

    Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku (obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz ”prozor vremena”, naslikao promatrajući zapuštena polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.

    Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje predstavljaju ”intimnu ispovijed autora”, a više ”ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet” (Kundera).

    POST SCRIPTUM: ”Pjesnici su čuđenje u svijetu” – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare. Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3. 2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje!

    Ante Vranković

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.