Boris Kvaternik

  • Što nam to pokušavaju prodati?

    Svi smo mi barem na nekom spoznajnom stupnju svjesni da su reklame laž. Ništa novo.

    Pa ipak, danas bih želio pričati o tome koliko je ta kolektivno tolerirana vrsta laži postala podmukla i besramna.

    Ako doista počnete obraćati pažnju na poruke iz reklama koje se u zadnje vrijeme vrte na televiziji, uvidjet ćete koliko su reklame zapravo evoluirale.

    Naime, još u nedavnom socijalizmu primjer tipične reklame bila je, recimo, reklama za deterdžent za pranje posuđa. Poruka takvih reklama bila je vrlo izravna i konkretna: „Naš proizvod je bolji od drugih. Naš proizvod bolje odmašćuje i pere, a s njim možete oprati više posuđa.“

    Ako obratite pažnju, shvatit ćete da je takva strategija u današnjim modernim reklamama gotovo pa izumrla.

    Ono što je fascinantno, a zapravo i duboko zabrinjavajuće, jest to da vam tipične reklame današnjice više ne govore baš ništa o samom proizvodu koji vam pokušavaju prodati.

    Reklame vam više uopće ne pokušavaju prodati proizvod, već životni stil.

    Kakve veze ima ispijanje piva s domoljubljem? Zaista, tko mi to uspije objasniti, vodim ga na ručak – ovo je obećanje. Ipak, gotovo sve trenutne reklame za pivo ciljaju na tu poveznicu između ljubavi prema Hrvatskoj i opijanja. Ako ne pijete određenu vrstu piva, niste pravi domoljub.

    Nećemo stati na ovom primjeru. Recimo, tipično je da reklame koje vam pokušavaju prodati gazirano piće postavljaju sljedeći scenarij – mladić ili djevojka strašno se dosađuju, zatrpani su obavezama ili su osamljeni. Odjednom, ispred njih se nađe kričavo obojana boca gaziranog napitka. Popivši je, protagonisti reklame se počnu ponašati kao da su ispili eliksir života (ili ušmrkali kokain). Zabava odmah počinje. Prijatelji kucaju na vrata, počinje raspojasani party, sve obaveze vječno su odgođene, protagonist je voljen i okružen mladim i zgodnim ljudima koji plešu nasred ulice, bez i jedne brige u svijetu. On se provodi kao nikad u životu. I sve to, izgleda, ima neke veze s tim što je popio gazirano piće.

    Dalje, reklame za ženske higijenske proizvode zadržale su nešto arhaičniji štih, u smislu da vam u dvije-tri sekunde ipak saopće kako baš ti tamponi najbolje upijaju. No, ostatak reklame nema baš nikakve veze sa samim proizvodom, već tipično prikazuje neovisne i jake žene koje nezaustavljivo poput tigrica koračaju uredom, ili se pak ludo zabavljaju u klubu. Sve vi koje se osjećate potlačeno zapravo trebate samo novu vrstu tampona i vaši su problemi riješeni – instant postajete nova osoba.

    Možda se ovaj fenomen o kojem danas govorim najbolje očituje u modernim reklamama za automobile, zato što je automobil proizvod koji, za razliku od piva, doista možete predstaviti konkretnim statističkim podacima o njegovim performansama, i na taj ga način usporediti s automobilima konkurentskih proizvođača. Pa ipak, baš nitko se ne odlučuje za takav konkretan (i iskren) pristup.

    Umjesto toga, imate reklame u kojima protagonisti hodaju ulicom i ljudi padaju pod njihov utjecaj, imate kadrove nepomućenog mira i prirode, imate adrenalinske prizore lude jurnjave, kao i one u kojima se izravno sugerira kako samo moćni, mladi, neovisni i utjecajni ljudi voze neku vrstu automobila. Štoviše, automobil je zaslužan za njihovu neovisnost, moć i društveni utjecaj, a ne obratno. O samom automobilu ne doznajete apsolutno ništa.

    U svim ovim primjerima, kojih bi moglo biti još zaista mnogo mnogo više, očita je sljedeća tendencija – uopće nije bitno izreći niti jedan podatak o samom proizvodu, već prenijeti poruku da su proizvodi ključan element u formiranju našeg socijalnog identiteta.

    To je čudovišna poruka, kada malo bolje razmislite o tome. Želi nas se uvjeriti da je preduvjet naše sreće recimo određena marka kave, žele nas uvjeriti da smo oni koji jesmo zbog našeg izbora određene kreditne kartice.

    Naravno, ovo nije potpuno nov trend, a nije niti moguće kao nožem povući vremensku granicu između novih i starih tipova marketinga. I prije je postojalo reklama koje su prodavale životne stilove, npr. reklame za cigarete koje su u njima pušili samo bogati i utjecajni poslovnjaci. Također, i danas se još uvijek zna „zalomiti“ poneka reklama starog štiha, poput neke reklame za deterdžent za pranje rublja u kojoj vas kućanica uvjerava da određeni prašak najbolje pere (istovremeno vam sugerirajući i kako će susjede iz nekog razloga biti ljubomorne na vaš besprijekorno oprani veš).

    Poanta uopće nije u tome da se povlače ikakve stroge granice između starog i novog marketinga. To ionako ničem ne služi. Bitno je jedino uočiti kako je danas prodavanje životnih stilova daleko prevagnulo nad svim ostalim vrstama marketinga.

    Stoga učinite sebi uslugu i smjesta otiđite u dnevnu sobu, iskopčajte televizor iz struje i kroz prozor ga zavitlajte na ulicu. Zatim se posvetite kukičanju, zviždukanju, okupajte se iz užitka, pročitajte knjigu, zasadite vrt, pogladite mačku, odite na javni otpad i promatrajte zanimljivo smeće, skupljajte markice, divlje masturbirajte, kuhajte splačine, naučite svirati didžeridu... Radite bilo što drugo, samo više ne dopuštajte da vas se uvjerava kako pomoću stvari i brendova postajete kompletne osobe. Vozite se u kajaku, posjetite prostitutku, napijte se na koncertu, slušajte krčanje između radijskih stanica, promatrajte golubove, skinite se goli nasred ulice, naučite raditi kolutove od dima, izrađujte snjegoviće od blata, piškite u tuš-kabini, naučite jodlati.

    Autor: Boris Kvaternik

  • Vox populi

    Hrvati su poznati po jalu na tuđi uspjeh, visokom stupnju nekulture, balkanskom mentalitetu i odbojnosti prema svemu što doživljavaju stranim. U Hrvatskoj se još uvijek vode desetljećima stari i završeni ratni sukobi. Koliko istine u tim epitetima ima, može se veoma lako ustanoviti svakodnevnim čitanjem komentara čitatelja na raznim internetskim portalima koji objavljuju vijesti iz Hrvatske i svijeta. Jer, glas naroda tamo se izriče uglavnom bez cenzure, pa je moguće doista vidjeti kakav mentalitet njegujemo u Lijepoj našoj. Glas naroda je odraz unutarnjeg zdravlja neke nacije.

    Vox populi

    Pa, za danas sam vam pripremio jednu malu kompilaciju zanimljivih komentara čitatelja s drugih portala, kako bismo zajedno proučili krvnu sliku naše nacije. Pritom moram biti pošten i reći da daleko od toga da su svi komentari koje sam pročitao bili u duhu i tonu komentara koje sam odlučio izdvojiti. No, njihov broj bio je duboko uznemirujuć, i mislim da je krajnje vrijeme da se zapitamo kakva budućnost očekuje naciju koja izražava toliku količinu krvožednosti, primitivizma, naslađivanja tuđom nesrećom, neobrazovanosti, neinformiranosti, zatupljenosti i čobanluka.

    Sve komentare ili dijelove komentara prenio sam bez ispravaka, jer sam želio i da u punom sjaju zablista hrvatski odnjegovani jezik, elokvencija i obrazovanost našeg čovjeka.

    Prijeđimo na prvi primjer. Pomislio sam da bih ispod teksta o vremenskoj prognozi trebao naići na donekle normalne, smislene i civilizirane komentare. Dakako, prevario sam se. Jedan od komentatora ispod teksta o Vakulinom predviđanju vremena poručuje:

    “Boga mi nije naj bolji.Sjebo je prognozu jer nije srbe izvijestio da dolazi OLUJA !!!”

    Drugi komentator pun se bijesa, iz nekog samo njemu poznatog razloga, oborio na Vakulu osobno:

    “Neka on u stihovima medijski ne eksponira svoju najvjerovatnije na državni proračun naslonjenu guzičetinu..jednu od mnogih.. nego se uhvati posla i pomogne ljudima koji se bore za preživit.”

    Nacionalizam, ratna tematika, vrijeđanje javnih ličnosti, zavist. Sve to ispod običnog teksta o prognozi vremena! Razmislimo na trenutak malo o tome. Komentatori čak prozivaju Vakulu kao neradnika kojem bi umjesto prognoziranja vremena bilo bolje da pomaže gladnima. Vrhunac hrvatskog licemjerja.

    Ovo je tek početak.

    Idući članak na koji su me zanimali komentari bio je tekst o incidentu na Rabu u kojem je jedan ugostitelj švicaskom turistu zbog prigovora razbio lubanju valjkom za tijesto. Mislio sam, bit će zanimljivo vidjeti jesu li Hrvati u stanju reagirati empatijom na priču o teškim ozljedama, nepravdi i bezakonju.

    Nisu.

    Izdvajam sljedeće komentare:

    “U Hrvatskoj dotepenci rade doslovno što hoće, Šiptari tuku turiste a kad prolaziš pored njihovog ugostiteljskog objekta iz usta im ispadaju bonboni, Romi kradu sve do čega stignu, ne smiješ im ništa”

    “Covjek je samo valjao tjesto, a svicarac se spotaknuo i udario glavom u valjak. I tako pet-sest puta:)”

    Izgleda da je mišljenje naših sunarodnjaka da je nasilje zabavno, kao i to da su za nasilje na hrvatskim ulicama krivi isključivo dotepenci.

    Nakon toga sam nabasao na populistički članak koji je saopćavao da je u nekom istraživanju napokon otkriveno zašto žene doživljavaju orgazam. Ovo će biti zanimljivo, pomislio sam.

    Evo jednog komentara jednog od naših dičnih sunarodnjaka koji teoriju evolucije smatra izmišljotinom, a raspravljanje o ženskom orgazmu izgleda da ga ljuti:

    “Teorija evolucija je sranje na sesnaestu.A ova nadri sranja o zenskom orgazmu su nadogradnja sranja svima koji su povjerovali u tu blesavu teoriju evolucije.”

    Zatim sam zavirio ispod “žutog” članka o Severininim fotografijama u badiću, samo da bih pronašao riznicu zornih primjera o hrvatskom jalu i bezumnoj mržnji uspješnijih od nas samih:

    “zgleda ko tiranosaur. Čije noge su joj namontirali? Roberta Carlosa? Kričer. Jezivo.”

    “Stara kanta”

    “Kolika stopala ima! Broj 46?“

    “Stara potrošena srbofilka“

    “Noge obješene,pune vena,stopala užasno velika ,dali je to baš toliko savršeno ne znam?????“

    “A vidi papak, bog te...može se skijati na vodi bez skija. Kad čovjek ne bi dobro pogledao, mislio bi da si je nataknula dva mala čamca!“

    Nije da osobno gajim simpatije prema Severini. Mislim da nitko ne bi trebao okretati tolike pare na račun fizičke privlačnosti i pjevanja lakih nota. Mislim da je to bezumno i nepravedno prema običnom čovjeku. Ali količina mržnje, jala, ismijavanja i pljuvanja na koju sam naišao u komentarima jest apsurdna.

    Nakon toga sam naišao na članak s viješću da se nekoj ženi na plaži u oko zabila riba igla, te da je morala biti hitno prebačena na operaciju u Zagreb ne bi li joj spasili vid. Što je primjerenija reakcija na takvu vijest od duhovitog sprdanja s njezinom nesrećom?

    “Žalim sto se gospođi to dogodolio. Eto sad joj moraju vaditi Dalmaciju iz oka.“

    Zatim sam prešao na članke s političkim temama, iako mi se već okretao želudac od blagoglagoljivosti, elokvencije i dobronamjernosti onog najglasnijeg dijela našeg naroda.

    Zavirio sam ispod članka u kojem bivši predsjednik Josipović osuđuje toleriranje ustaških ispada i huškačke govore na proslavi Oluje u Kninu. Dakle, poanta članka bila je prenijeti demokratsko mišljenje našeg bivšeg predsjednika o osuđivanju raspirivanja međudržavne netolerancije jebenih 30 godina nakon završetka rata, kao i osuda nezakonitog veličanja režima koji je odgovoran za smrt više od 300.000 ljudi.

    Komentari su ovdje bili i više nego očekivani:

    “kažeš sramotni govori a oni nikad bolji kako te nije stid đubre crveno da se uopšte javljaš da sam na tvom mjestu ja bi se pokrio ušima i šutijo budi sretan što te nitko ne proziva i ne optužuje za anti hrvatsku djelatnost pljuc izrode hrvatski“

    “gospodine yusipovicu vi se ponasate kao da ne volite hrvatsku --sta ste ucinili---sta sa paragrafom 23 i 24 ----sa branom koju ste dali srusiti zajedno sa pusickom milanovicem ----zasto idete po savjete u sebiju vucicu --jeli niste musko nemate svoje rijeci -----zasto nas hocete ujediniti sa srbijom”

    Izgleda da je, prema nekima, nemoguće biti Hrvat ako osuđujemo ustaške zločine. Primijetite i kako razina pismenosti u ovakvim komentarima strmoglavo pada.

    Za kraj, pogledajmo još par komentara na članak koji osuđuje ilegalno paljenje sprske zastave na proslavi Oluje:

    “Stoko novinarska triba vam zabranit rad sve dok ne budete novinari a ne huškači”

    “Nije lako ložit na ovu žegu, al to su naši momci,čvrsti i nepokolebljivi. Svaka čast dečki.”

    “Pali krpu. Trebali su ih najmanje još 10 spalit.”

    Jedan komentator odgovara drugome koji je zgrožen barbarskim činom paljenja tuđe zastave: “smanji brlju. To je srpska ne hrvatska zastava.”

    Drugi hrabri komentator također je osudio ovakav primitivizam i kršenje zakona:

    “Jesam Hrvat ali to što ovi pijani primitivci pale srpsku zastavu je sramotno i za svaku osudu.“ Na to mu pravi Hrvati katolici odgovaraju:

    “U bi te tuga Markane. Al...jbte pa slobodno priznaš da si srbin, što se bojiš. Biti srbin je sramota al nije protuzakonito.

    “Priznaj da si smrdin, imat ćeš veća prava u Hrvatskoj od Hrvata.“

    Zaključak ove male ali sramotne i porazne kompilacije jest da su naši političari ipak sposobni i pametni. Naime, uspijevaju držati narod podijeljen i 30 godina nakon rata. Svi mrze svakoga, svi su u stanju grča, netrpeljivosti, neprilagođenosti i zavisti. Ako nemamo razlog za mržnju ili zavist, sami ćemo ga izmisliti. Mrzimo pripadnike drugih naroda, ali mrzimo i vlastiti narod, samo ako nisu iz istog mjesta kao mi. Mrzimo, mrzimo, mrzimo. A to je jako dobra politička strategija, barem izgleda da kod nas dobro funkcionira.

    Naime, ako se cijelo vrijeme usredotočujemo na ljubomorno pljuvanje po drugima, na mržnju drugih naroda, kao i na mržnju ljudi iz drugih regija Hrvatske, onda nitko više nema ni vremena ni snage uočiti da nam je politički vrh sastavljen od nekompetentnih, pokvarenih i kriminalnih individua. Upravo zbog toga se u Hrvatskoj sve manje i manje ulaže u obrazovanje, a ispadi mržnje prema svemu i svakome se prešutno toleriraju, iako su protuzakoniti.

    To je korisno za vođe. Lakše je na lancu voditi džukele i majmune nego svjesne ljude. A ako prije izbora bude potrebe za dodatnim glasovima, dovoljno je samo reći: “Ovi su lijevi / desni. Oni su crveni / crni”. Nakon toga, sve ostalo postaje nebitno. I tako se vrtimo u krug već 30 godina.

    Autor: Boris Kvaternik

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.