Branka Hržić

Rođena 11. lipnja 1946. godine u idiličnom Supetru na otoku Braču, Branka Hržić oduvijek je nosila u sebi iskru umjetničkog duha. Već u mladosti pokazala je iznimnu nadarenost za likovnu umjetnost, što je dodatno potaknuto završetkom petogodišnje škole za primijenjenu umjetnost u Splitu 1966. godine, pod mentorstvom istaknutih profesora Jakova Budiše i Petra Jakelića.

Kao članica Udruženja likovnih umjetnika "Emanuel Vidović" iz Splita, Branka se ističe svojom raznolikošću i vještinom u različitim likovnim tehnikama. Njezina umjetnost obuhvaća slikanje na svili, staklu i keramici, gdje pronalazi svoj jedinstveni izričaj i način izražavanja.

Kroz svoje bogato umjetničko stvaralaštvo, Branka je imala priliku izlagati na mnogim samostalnim i grupnim izložbama diljem regije. Njezina umjetnost pronašla je put do publike u Supetru, Splitu, Mostaru, Sarajevu, Kninu, Aranđelovcu, gdje je njeno djelo bilo primljeno s divljenjem i poštovanjem.

Branka Hržić nije samo umjetnica koja stvara slike i skulpture; ona je i pripadnica bogate kulturne baštine Dalmacije, čija umjetnost odražava duh i ljepotu ovog prekrasnog kraja. Njezina djela prenose svjetlost, boje i emocije koje proživljavamo dok lutamo dalmatinskim ulicama ili uživamo u blagodatima Mediterana.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Branka Hržić od onih je slikarica koje, živeći i djelujući samozatajno, podalje od avangardnih struja i izvan medijskog interesa, grade svoj zatvoreni, kontemplativni slikarski svijet oslanjajući se na klasični pristup i tradicionalni izričaj. U njezinom slučaju to je rezultiralo krajnje rafiniranom i majstorski izbrušenom likovnošću, obojenom suptilnom produhovljenošću i intimističkim ugođajem.

Ona posjeduje oštrinu zapažanja lijepog i poetičnog, dar za prepoznavanje biti događaja i ugođaja. Posjeduje snagu kojom se othrvava suvišnim detaljima. Stečeno iskustvo osigurava joj jasnoću i razumljivost. Toplinu i iskrenost koja silazi s tih slika, čini se da bi bilo teško ostvariti bez stvarnog poznavanja otoka, uvala, prirode, bez proživljenih užitaka i začudnih susreta, bez poznavanja priča i duboke zaljubljenosti u slikane motive. Prizor i vizura ne dominiraju nad likovnom stranom djela. Slikarica gradi i razgrađuje formu do stupnja koji će zadržati egzaktnost prostora, ali će motiv stvarati iz kolorističkih odnosa. Karkaterizira je slojevitost i kompleksnost slikane površine, nevjerojatna dinamika tragova kista koji idu u svim pravcima, uzdižu se i spuštaju, uvrću poput virova, međusobno se prekrivaju i otkrivaju, stvarajući sočan fluid, protočan i propustan, suveren u svojoj spontanoj slobodi. Stječe se dojam neposredne impresije i rada kista koji se ne zaustavlja, koji ne oklijeva. Njezin pejzaž je spontano, neposredno bilježenje ljepote, ali i tankoćutno i postupno traženje sklada. Objektivno nije raskošna u rasponima palete, no u razradi jedne ili dviju boja sugerira puninu spektra.

Zahvaljujući daru osmatranja prostora i osjećanja njegovih ugođaja, slikarica nalazi onu mjeru rečenog i nedorečenog, mjeru iscrtanog i zamrljanog, mjeru kojom tuđe oko može prepoznati krajolik, bunje, svjetlo, a istodobno još osjetiti, to isto uzbuđenje otkrivanja. Ono koje je zanosilo slikaricu, kada se prepuštala slikanju.

Slike Branke Hržić su i trajanje i zaustavljanje jednog trenutka. Različitost koja se ne potire nego naprotiv, doprinosi uvjerljivosti slika. One su logične i zatvorene u sebi, no i otvorene iskri emotivnoga zanosa. Nikada nisu ponavljanje uspješne formule, već radosno traganje za novim uzbuđenjima. Rukopis se prepoznaje, potez je zalog izgrađene stilistike. Bez sumnje, Branka Hržić zaljubljenca je u slikarstvo, kojemu se predala snagom svoga talenta te dojmljivi rezultati nisu izostali.

Marija Stipišić Vuković

Skupna izložba "Slika mog svijeta"

vrijeme: 18.04. – 02.05. 2018 u 19. sati

mjesto: Slovenski dom Masarykova 13, Zagreb

Autori:

Angelina Đoković Janjušević, Barbara Špiljak, Branka Hržić, Branka Šinko, Denis Kaplan, Dijana Mlinarić Daić, Đurđica Pirkić, Emina Jaić, Janica Šterc, Josip Rubes, Karmela Bojić, Kristina Tot Kaša, Maja Perić, Marija Božić, Mercedes Bratoš, Miroslav Odavić, Neva Pavlin, Veseljka Kos, Zoran Hercigonja

Ova je izložba pregled individualnosti i osobnog pristupa slikarskom stvaranju različitih utjecaja, škola, ambicija, dobnih razlika i vlastitog umijeća.
Ima stvarno slika koje su rađene do visoke umjetničke perfekcije. Sistemetazacija ili razvrstavanje je gotovo onemogućeno zbog vrlo jakih i različitih individualnosti. Izložba se ne može imenovati po nekim povijesnim razdobljima, stilovima ili tehnikama. Koherentnost je prisutna pa smo tako i pristupili individualno ponaosob riječ dvije o svakom umjetniku.

Talijanski jezik ima fino razrađenu terminologiju za područje slikarstva npr.: maestria, freschezza, sfumato, primavista... vaghezza. Ovo potonje označava milinu i prijatnost, a ova izložba upravo tome doprinosi.

prof. Nedeljko Tintor

ANGELINA ĐOKOVIĆ JANJUŠEVIĆ Put kao prolaznost kroz pejzaž poznate i nepoznate krajeve, likovi u prolazu i nagibu i u iznenadnim situacijama svakog nam putovanja, i putešestvija.

BARBARA ŠPILJAK Prisutna vrlo smiona tehnika primjenom raznih materijala kao i aplikacija uspješno kolažirana što dopunjava materijalnost i autentičnost podneblja.

BRANKA HRŽIĆ Uhvaćen mediteranski kolorit uz osjećaj primorskih vjetrova, bure juga ili široka, akrilom uspješno zabilježeno.

BRANKA ŠINKO Do perfekcije dorađen pejzaž naročito u prikazu drveća i ostalog raslinja kompoziciju dopunjava stafažna figura ženskog lika.

DENIS KAPLAN Apstrakcija sa jakom individualnošću dopunjena aluzijama na Jackson Pollocka.
Dualitet je prisutan u ta dva plana.

DIJANA MLINARIĆ DAIĆ Bukolički prikaz idiličnog prizora uz uspješno kadriranje prvog, drugog i trećeg plana.

ĐURĐICA PIRKIĆ Dva su vrhunska majstora prikazivanja mora. Englez William Turner i armenac Ivan Ajvazovski. Približavanje njima samo je vrlo pohvalno.

EMINA JAIĆ Akrilikom vrlo pojednostavljeno rješenje ženskog lika modernizirano poput američkih stripova.

JANICA ŠTERC Monokromatsko sa komplementarnim akcentima u donjoj polovici slike; nježni senzibilitet što pokazuje ova slika šetnjom pod kišobranima.

JOSIP RUBES Kumulonimbusi onako kako ih uspješno pokazuju holanđani uz kompoziciju koja također liči na njihove slike pejzaža niskog horizonta. Bravo Josipe.

KARMELA BOJIĆ Žensko lice senzualno prikazano uz prisustvo orijentalnih atributa, turbana, sjaja, raskoši sa aluzijom na priče iz Šeherezade.

KRISTINA TOT KAŠA Kompozicija pokazuje dualitet, podijeljenost u dva dijela prikaz lica i neodređenosti uz izvjesna iznenađenja.

MAJA PERIĆ Vrlo kvalitetna izvedba do perfekcije postavljenih boja i odnosa istih suprostavljajući ili uravnotežujući uglate i amorfne oblike.

MARIJA BOŽIĆ Vrlo ugodan klasičan pejzaž u kojemu dinamiku daju dijagonalno nagnuta stabla nad vodom.

MERCEDES BRATOŠ Uspješnost kombinacije printa uz autorsku dorađenost kompozicije konkretno rukom doslikanog lustera kao i dekorativno kadriranje što se odnosi na okvir.

MIROSLAV ODAVIĆ Ekvilibriranje između ranog i prvog začetnika apstrakcije Vasilija Kandinskog (godina 1910.) i prve violine hrvatskog slikarstva Ede Murtića.

NEVA PAVLIN Sivilo kao neodređenost sa prizvukom plavetnila (nade) uz dva crvena (topla akcenta) koja možda donekle poznajemo u vječitom pitanju beskonačnosti.

VESELJKA KOS Meditativno dohvaćanje nedokučivih pojava u samoći na izmaku dana i sunca koje je netom zašlo.

ZORAN HERCIGONJA Hrabro primijenjena tehnika lakova sa usklađenošću crvene i crne kao i crne i bijele boje. Sve odiše jakim intenzitetom u ekspresiji.