Davorka Trbojević

  • Davorka Trbojević "Kad priroda slika II "

    vrijeme: 20.03.2017. u 19 sati izložba je otvorena do 06.04.2017

    mjesto: Fotogalerija Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb

    Postoje li slikari koji nisu povukli potez kistom, izmiješali nijansu boje po kojima će se pamtiti ili vidjeli stvari na nov način i otvorili drugima pogled?

    Postajemo li slikarom obrazovanjem ili je to samo vanjski znak naše slikarske duše?

    (S)poznaje li slikar sebe u okrilju velikog majstora, prirode same ili u usamljenosti kreativnog procesa vođen istim motivom prirode same?

    Davorka Trbojević

    U ovim se premisama kreće fotografski opus Davorke Trbojević, slikarice koja prepoznala umjetnički govor same prirode u šetnjama uz jezero. I doista, fotografija održava impresionističko, ekspresionističko, apstraktno ili tašističko platno same prirode.

     Nevenka Miklenić 

    Davorka Trbojević

     

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • img_20170320_184629
    • img_20170320_184642
    • img_20170320_184701
    • img_20170320_184722
    • img_20170320_184729
    • img_20170320_184734
    • img_20170320_184737
    • img_20170320_184749
    • img_20170320_184800
    • img_20170320_184807
    • img_20170320_184817
    • img_20170320_184842
    • img_20170320_184848
    • img_20170320_185609
    • img_20170320_185621
    • img_20170320_192419
    • img_20170320_192428

    .be

  • 4 fragmenta

    vrijeme: 19.02.2018 u 19.00 sati
    mjesto: Fotogalerija Dubrava 51a. Zagreb


    4-fragmenta


    Značenje riječi fragment odgovara osjećaju koji poput sjene prati suvremenog čovjeka.
    Bez mogućnosti sagledavanja cjeline, ostavljen djelomičnoj istini, zaveden lažnim predodžbama, rastrgan suprotstavljenim informacijama, u nemoći povezivanja svojih vitalnih dijelova: srca, uma i tijela, čovjek današnjice vidi fragmentalno.

    Fotografija sama po sebi bira fragment iz sveukupnosti svijeta koji nas okružuje i gledati kroz okvir fotoaparata postupak je čuvanja procesa percepcije. Blježimo ono što vidimo, vidimo ono što znamo. Vid i uvid tijesno su povezani i izraženi u mediju fotografije.

    U svom Eseju o fotografiji Susan Sontag upravo piše o složenoj ulozi fotografske slike kojom stvaramo „duplikat“ svijeta i čini nam se dostupniji nego što je. „Sakupljati fotografije znači sakupljati svijet“. Dakle, želimo tražiti i potvrditi stvarnost, iskusiti svijet (i sebe) kroz sliku. A upravo smo više nego ikada do sada preplavljeni i ovisni o slikama („image-junkies“).
    U tom istraživanju stvarnosti i sebe mogu li se spojiti 4 različita svijeta, uvida i pogleda? Mogu li se u razbijenom svijetu pronaći dodirne točke? Trebaju li? Jesmo li fragmenti istog ili sličnog viđenja?
    Autori se predstavljaju crno bijelom digitalnom fotografijom. I upravo ta ne-boja govori o njihovom osvještenom opažaju i doživljaju: od trenutaka u svijetu koji nas okružuje do ljepote prirode, od trenutaka predstava do predstavljanja predstava. Od figurativnog (slikarski rečeno) do apstraktnog autori progovaraju slikovno jer „mogu komunicirati samo slikama“ (Van Gogh). U trenutku kojeg bilježi fotografija otvara se jezik mišljenja i likovnosti izražen kroz – suprotnosti. I to je ono što priča priču bez riječi.

    Na fotografjiama Maria Kocipera suprotnosti su naglašene fotografiranim riječima. Njegovi prizori pronalaze dva pola tik jedan do drugog (mladost-starost, mladenka-časna, staro-novo, nježnost –grubost itd.) i baca nas u dubinu procjepa i u potragu za izgubljenom ravnotežom. Ono što tamo nalazimo je svjež i duhovit uvid. Na utabanom tragu Bressonovog „odlučujućeg trenutka“ Kociper bilježi život oko sebe govoreći o prepoznatljivom svijetu koji se tiče ( i dotiče) nas samih.

    Ljudski lik (muški, ženski, dječji) nalazimo na fotografijama Željka Plašča. Lik je često sam, možda usamljen u svojoj okolini, a možda i ne. Blizu ili daleko likovi ne gledaju prema fotoaparatu kao da fotogaf nije primijećen niti su svjesni njegovog prisustva . Dakle, u tom samotnom svijetu Plašč nalazi mjesto svjedoka bivajući s njima u toj situaciji (kiše, mećave, odmora, šetnje, posjete...) i takav trenutak postaje „mjesto“ (dokazanog) prisustva i kao da govori „bio sam tu“. Naizgled slučajan prizor dobiva opće značenje proživljenog doživljaja, ali i dublje simbolike.

    Svjedočeći trenutke čovjek će pogledati prema nebu tražeći ili nalazeći odgovore. Davorka Trbojević upravo je to učinila u novom ciklusu fotografija „Dodir neba“. Hodajući prirodom otkrila je krošnje od oblaka i oblake nalik krošanjama. Naglašena grafička izražajnost nastavak je fotografija „Kad priroda slika“ u akromatskoj skali. Kako je motiv prirode stavljen kraj motiva arhitekture tako se (ra)stvara poveznica (ne)vidljive strukture koja ih povezuje. Bez čovjeka u kadru pogled u nebo zapravo je pogled unutra simboliziran u cvijetu.

    Nevenka Miklenić bilježi fotoaparatom motiv scenografske mreže od žice. Prostorni crtež koji je imao svoju primjenu u predstavi sada postaje nosioc poruke u foto grafskom mediju. Iz jednog svijeta u drugi prenosi se poruka životne mreže koja prepliče, zapliče, slaže i petlja naše životne trenutke. Naglašen likovni govor crne, bijele i sive nosi u sebi autoričino iskustvo grafičkih tehnika. Izdvajajući detalje likovno scenografskog rada (raz)otkriva se „stvarnost“ fotograske slike u prepletu crta, ploha, tonova, svjetla i sjene puštajući promatrača da se zaplete u vlastiti svijet asocijacija.

    Ulomci i detalji u svakom od pojedinih svijetova čine novu cjelinu izložbe. Bez ustupaka drugima, svojim radovima autori su doprinjeli zajedničkom događaju. Iako su „prisvajali“ motive svijeta oko sebe autori su odškrinuli vrata onom nevidljivom kojem fotografija može biti samo putokaz.
    Nevenka Miklenić, prof


    /fragment (lat. fragmentum), ulomak, odlomak, krhotina, sačuvan ostatak (npr. skulpture, slike, natpisa, književnog teksta, glazbene skladbe). – Fragmentaran, nepotpun, djelomičan, u ulomcima sačuvan; rastrgan, nepovezan./

  • "Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri", samostalna izložba fotografija Davorke Trbojević


    vrijeme: 02. 07. 2019. u 19:30
    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    „Krug je okrugao kvadrat“, piše u poznatoj knjizi dječjih izreka „Olovka piše srcem“.
    Dječja je spontanost otkrila u opisu kvadrata suštinu oblika koji ima središte i otvara se na četiri strane svijeta, ne sluteći da tako upućuje na prepoznato značenje u svim kulturama. Doista, četvrtastom obliku pridodaju se mogobrojna značenja: četiri godišnja doba, četiri elementa i četiri razdoblja života, a povezuje se i s onim što se odnosi na „materijalizaciju života“ (ono što naše oči vide!?).

    Nismo li u tom nabrajanju izgubili neposrednost dječjeg opažaja? Onu neposrednost koja će povezati suštinu stvari zajedno. Suprotno tome, mi učimo analizirati.
    Zato pitanje:
    Što je s krugom? U odnosu na krug koji nosi simboliku „svetog, božanskog, bezgraničnog“ ili predstavlja „geometrijski arhetip duše“ dobivamo „neraskidivu vezu između duhovnog i materijalnog, odnosno duše i tijela (Carl Jung). Beskrajna kombinacija tih dvaju oblika gradi se u istočnjačkoj mandali, otvarajući značenje k univeralnom i univerzumu.

    Kako je tu duboku simboliku proživjela i prepoznala Davorka Trbojević u ovom ciklusu fotografija?
    Sa vrlo malo detalja ili motiva u kvadratnom formatu imamo dojam cjelovitosti. Naime, svaki dio fotografije jednako je važan i zapažen, te se u fotografi ranim motivima u naznakama suprotstavljaju smjerovi, teksture, prostorni planovi, pravilno i nepravilno, svjetlo i tamno, statično i dinamično, veliko i malo, jasno i nejasno.

    Estetika crno bijele fotografije (od)miče suvišne detalje te sugerira i drugu „stvarnost“ pored ove zapažene. Koju? Tražimo upravo onu koju je izreklo dijete iz prve rečenice. Suštinsku.

    Dualnost oblika zabilježenih fotografijom (krošnja – oblak, stablo – ograda, grane – voda, toranj - oblak...) dotiče pitanje o suživotu različitih karakteristika. Čini se kao da autorica propituje značenja pojmova kojima često određujemo svijet oko sebe. No, već sljedeći niz fotografi ja odvest će nas korak ka jedinstvu. Naime, u nekim se fotografi jama nazire središnja ili kružna kompozicija, sugerirajući upravo odnos kruga u kvadratu, a dominacija jednog likovnog elementa drži nas na tom tragu.
    Gledateljima autorica predstavlja vizualne poruke koje preko vidljivog i poznatog sugeriraju nevidljivo i nepoznato. Niti u primisli joj ne mogu biti zakoni širenja svjetlosti u fizici te „dualna priroda svjetlosti i materije“.
    Kako je njen unutarnji habitus intuitivan, prikazani fotografski svjetovi ne ostavljaju nas samo s jednim značenjem ili asocijacijom.

    Igrajući se s veličinama u makro fotografiji (maslačak, trava, ruža...) maleni oblici dobivaju monumentalnost i značaj, dok će velike arhitektonske konstrukcije postati plošni uzorak linijskog prepleta.

    „Ništa nije kao što se čini“, stara je uzrečica i Davorka nas poziva na zaokret u promatranju svijeta. Koliko smo spremni odreći se ustaljenih načina gledanja i mišljenja?
    Na blagi način (a kako drugačije?) Davorka nas poučava zaokretu i promjeni. Sve to tako (i naopako) ne bi bilo moguće bez gledanja srcem (jer “samo se srcem dobro vidi“).
    Upravo zato što na fotografijama nema ljudske fi gure, prisutnost svjedoka postaje unutarnja.
    Tišina fotografija gotovo je čujna. Što nam govori?

    Nevenka Miklenić, prof.

  • Izložba fotografija Davorke Trbojević "Kad priroda slika..."

    vrijeme: 13.01.- 03.02.2017g.

    mjesto: Caffe bar LP, Račkoga 11, Zagreb

    Davorka Trbojević, dipl. politolog, rođena je 24.02.1959. i živi u Zagrebu. Amaterskom fotografijom bavi se još od prvih studentskih dana te otada objektivom hvata motive koji su je u nekom trenutku "dotakli" pokušavajući na svoj način fotografski interpretirati životne scene zaustavljene u vremenu.

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    Od 2008. godine prisutna je na internetskim portalima specijaliziranima za fotografiju, gdje pod nickom "proba2004" i avatarom tratinčice objavljuje fotografije različitih motiva. Stalno tražeći nove sadržaje kroz fotografiju interpretira svijet onako kako ga vidi i doživljava pa su njene fotografije i svojevrsno razotkrivanje emocija i intime.

    Tijekom proteklih godina izlagala je na dvadesetak grupnih izložaba u Zagrebu, Rijeci, Rovinju, Zelini, Bužimu, Karlovcu i dr. te bila nagrađivana.

    • davorka_trbojevic1
    • davorka_trbojevic
    • davorka_trbojevic2
    • davorka_trbojevic5
    • davorka_trbojevic4
    • davorka_trbojevic3
  • Izložba fotografija Davorke Trbojević "Što intrigira... otkriva ili skriva ?

     

    vrijeme: 13. listopada u 18 sati - 26. listopada 2018
    mjesto: Galerija "SOL" Trnsko 34a, Zagreb

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    Što intrigira... otkriva ili skriva ?

    Priče o zagrebačkim i ponekim prozorima . . .


    Dugi niz godina Davorka Trbojević kolekcionarskom strašću "skuplja" fotografske kadrove zagrebačkih prozora. A svaki prozor bio četvrtast, okrugao, sa štukaturom ili je potpuno oronuo, stvara u promatrača vizualni doživljaj. Davorkini prozori bude emocije i potiču maštu. Svaki prozor je jedinstvena priča, pa je kolaž njenih fotografija istodobno kolaž priča o prozorima.

    Prozori su poput svjedoka u vremenu. U njih su utkane priče o arhitekturi, o dizajnu, o urbanom ritmu grada. Oni su i svjedoci prolaznosti vremena. Nažalost nekih prozora više nema... Davorkine fotografije su stoga vrijedan dokument o njihovom postojanju. Priča o prozorima je ujedno i priča o stanovicima i njihovoj brizi, ili ne brizi za životni prostor. A prozori? Svaki na svoj način ispunjava zadaću postojanja. Uloga im je dvojaka. S jedne strane oni mame poglede vanjskog svijeta, a s druge čuvaju intimu vlasnika od tih istih pogleda.

    Vesna Tomljanović, prof.

    Izložba fotografija Davorke Trbojević



  • Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”

    vrijeme: 31.08.2017 u 19 sati

    mjesto:Caffe bar LP, Račkoga 11. Zagreb

    Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”otvara se u četvrtak 31.08 u 19 sati u Caffe baru LP, Račkoga 11. U kultnom zagrebačkom kafiću i okupljalištu fotografa svoje radove izlaže 20 autora gdje svaki od njih zadržava svoju slobodu i osobnost u izboru motiva i fotografija za izlaganje.

    Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”

    Autori:

    Davorka Trbojević
    dipl. politolog, rođena je 24.02.1959. i živi u Zagrebu. Amaterskom fotografijom bavi se još od prvih studentskih dana te otada objektivom hvata motive koji su je u nekom trenutku "dotakli" pokušavajući na svoj način fotografski interpretirati životne scene zaustavljene u vremenu. Od 2008. godine prisutna je na internetskim portalima specijaliziranima za fotografiju, gdje pod nickom "proba2004" i avatarom tratinčice objavljuje fotografije različitih motiva. Stalno tražeći nove sadržaje kroz fotografiju interpretira svijet onako kako ga vidi i doživljava pa su njene fotografije i svojevrsno razotkrivanje emocija i intime. Tijekom proteklih godina izlagala je na dvadesetak grupnih izložaba u Zagrebu, Rijeci, Rovinju, Zelini, Bužimu, Vrbovskom, Karlovcu, Samoboru i dr. te bila nagrađivana.

    Dražen Tirić
    rođen je u Bjelovaru. Educirao se u okviru edukativnih modula Škole fotografije Fotonaut u Zagrebu, kao i na radionicama inozemnih fotografa. Do sada je održao četri samostalne izložbe: „Crnomorci“, „Extra muros“ , „Extra muros plus“ i "Models". Sudjelovao je i na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Velika Britanija, Finska, Mađarska, Italija, Austrija i dr.)

    Dren Butković
    dipl. ing., rođen u Puli 1970. godine. Osnove fotografije učim od oca koji je također bio zaljubljenik u fotografiju. 1989. godine dolazim u Zagreb na studij elektrotehnike i računarstva a slobodno vrijeme često provodim u planinama. Ljepote planina za mene su očaravajuće te iste pokušavam “sačuvati” na nekoliko stotina 35mm diapozitiva.
    U planinama upoznajem svoju družicu Tanju, danas moju suprugu i majku našeg sina Gorana.
    Kupnjom digitalnog SLR aparata 2005. godine, moja fotografska “groznica” poprima još teži oblik. Počinjem intenzivnije fotografirati, više učiti i uspoređivati se s drugim autorima. Želja za napretkom je velika ali nakon nekoliko godina samoobrazovanja dolazim do točke gdje više ne vidim pozitivne pomake u mojim radovima. 2010. godine postajem član Fotokluba Zagreb i odlučujem, bez obzira na prethodno znanje i iskustvo, upisati školu fotografije Fotonaut koju vodi Damir Tiljak, poznati fotograf i urednik portala Fot-o-grafiti.hr. Pohađam niz tečajeva i radionica na kojima dobijam nova znanja i vještine a moj pogled na fotografiju mijenja se iz korijena.
    Dolaskom u FKZ počinjem izlagati fotografije i do sada su moje fotografije bile izložene na nekoliko salona fotografije te klubskih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Pretežno radim crno-bijele fotografije. Zagreb, rodna Pula i Istra česti su motivi mojih fotografija. Portretna fotografija također je u fokusu mojeg interesa.

    Đurđica Kocijančić
    rođena 9.ožujka 1971. godine u Sisku. Nakon školovanja je stekla zvanje diplomiranog inženjera tekstilne tehnologije, trenutno radi na Tekstilno –tehnološkom fakultetu u zvanju stručnog suradnika. Sudjeluje na mnogim grupnim umjetničkim i stručnim projektima. Aktivno bavljenje fotografijom počinje 2005. kada postaje član Fotokluba Zagreb. Izlaže na nacionalnim, međunarodnim, klubskim i FIAP izložbama, te dobiva brojne nagrade, diplome i pohvale.
    Oduševljavaju je razne teme- od prirode do apstraktne fotografije pri čemu su fotografije u boji , a manje crno- bijele.

    Gordan Kos
    Rođen sam sad već pomalo davnih '60-tih godina prošloga stoljeća i s fotografijom sam se prvi put susreo već u najranijem djetinjstvu, gledajući svog djeda koji je fotografirao čudnovatom crnom kutijicom. Posebno me fasciniralo to da je djed, kako bi dobio slike, odlazio kod nekih ljudi koji su imali tajnovite mračne prostorije u kojima su nastajale te slike.
    Kasnije, u '70-tima i sam sam počeo fotografirati i izrađivati crno bijele fotografije uz crveno svjetlo tamne komore. Negdje u '80-tima pod uticajem mnogih okolnosti ovaj lijepi hobi sam zapustio i trebalo je proći skoro 20 godina da mu se opet posvetim, ovaj puta koristeći digitalnu tehnologiju.
    Pri tome se držim izreke da oprema ne čini fotografa. Motivi koje fotografiram su različiti, ali s vremenom usmjerio sam se najviše na fotkanje modela. Ne znam objasniti kako to da sam krenuo baš u tom smjeru, ali mislim da nisam pogriješio. Fotografiram prije svega zato jer to volim, te volim kad se ta fotografiranja i njihov rezultat dopadnu i drugima.

    Ivana Zerovnik
    Po struci sam učiteljica razredne nastave s pojačanim programom iz likovne kulture. Fotografijom se bavim iz hobija od 2009. godine, kada sam se učlanila u fotografsku sekciju iz Nove Gradiške.
    Moji najdraži i najzastupljeniji motivi su pejzaži, detalji iz prirode, ali često snimam i apstraktne kompozicije s papirnatim oblicima.
    U fotografiji volim igre sa žarkim bojama, igre sa svjetlom i sjenama, grafizme... Budući da sam 7 godina radila u Davoru (mjestu u Brodsko-posavskoj županiji uz rijeku Savu), često sam odlazila na Savu i snimala savske motive i riječne pejzaže.
    Ova fotografija nastala je jednog maglovitog jesenjeg jutra. Iskoristila sam pauzu n poslu i odšetala do rijeke ne bih li nešto snimila . Društvo su mi pravila dva psa koja su trčkarala oko mojih nogu i igrala se u riječnoj vodi. Tako sam odlučila snimiti Savu, koja je toliko narasla da je preplavila i šetnicu i pse koji se igraju u vodi.

    Biondić Josip
    Rođen sam u Zagrebu, 1990. godine. Ljubav prema fotografiji javlja se upisom na fakultet kao hobi, a kasnije poprima sve veći značaj i polako postaje profesija. Kroz fotografiju nastojim prikazati kakav je svijet oko mene, a vrste fotografija s kojima se bavim su : impresionistička fotografija, crno bijela fotografija, portretna fotografija i ulična fotografija.

    Josip Grgurić
    Rođen sam 1982. godine u Rijeci. Živim i radim u Zagrebu. Fotografijom sam se počeo baviti unatrag dvije godine, no ljubav prema fotografiji i umjetnosti uopće je započela u mladosti zahvaljujući mome ocu.
    Za fotografiju volim reći da se radi o pravcu koji ponekad otvara prozore ljudske duše, zato su na mojim fotografijama glavni motiv ljudi, sasvim slučajne osobe, duše. Sebe sam pronašao u uličnoj i dokumentarističkoj fotografiji s naglaskom na crno bijelu tehniku, pošto u njoj ponekada vidim više boje nego li to ijedan kolor može prikazati.

    Josip Klarica
    Rođen je 18. 06. 1946. u Beogradu. Od 1961. do 1966.a godine uči fotografiju na Školi za primjenjenu umjetnost u Zagrebu, a 1969. upisuje na Karlovom univerzitetu u Pragu, Filmsku akademiju – Filmsko snimanje. 1977. diplomirao je i potom se vraća u Zagreb gdje od 1977. živi i radi.
    Tijekom profesionalnog rada djeluje kao filmski snimatelj, propagandni i umjetnički fotograf.
    Kao umjetnički fotograf izučavao je povijest fotografskih tehnika i fotokemijske procese. Uspješno je rekonstruirao nekoliko starih fotografskih postupaka koje je prezentirao na autorskim izložbama.
    U svojem radu koristi kameru obscuru i repliku panoramske komore (Paris 1845) koju je sam rekonstruirao i prilagodio svom radu.

    Julija Domac
    članica je Fotokluba Zagreb. Fotografijom se aktivno bavi od 2008. godine. Sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te klupskim izložbama. Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a u 2018. planira treću. Dobitnica je nekoliko nagrada; Cest is d best 2014., drugo mjesto, Noć knjige 2015., treće mjesto, Noć knjige 2017., drugo mjesto, Zagreb i Zagrepčani 2014., treće mjesto, diploma na 22. Međunarodnoj izložbi Otok i more.
    Ljubiteljica je landscape fotografije te urbane, portretne i ulične fotografije.

    Karmen Stošić
    studirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i već od ranih godina bavi se fotografijom i drugim medijima.
    Izlaganja radova na samostalnim izložbama intenzivirala je u proteklih 9 godina stvarajući više tematski povezanih serija.
    Sudjelovala je i na tridesetak natječajnih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu na kojima je osvojila niz nagrada od kojih treba istaknuti neke: počasna vrpca Fiap-a za pojedinačnu fotografiju na 34. Zagreb Salonu Fotografija, prva nagrada na izložbi Fotografkinje 2014., druga nagrada Žene snimaju 2016., prva nagrada „Bicikl-čovjek-bicikl“, 2016. itd.
    Fotografija je polazište svakog njenog rada, iz nje se digitalnim postupcima rađaju obrade koje ističu motiv, ideju i estetiku, stvarajući nestvaran doživljaj temeljen na najrealnijem mediju, fotografiji.

    Krešimir Delač
    rođen sam i živim u Zagrebu. Fotografijom se amaterski bavim od 2015. g., iako je ljubav prema umjetnosti i stvaranju počela puno ranije s glazbom.
    Fotografirati sam počeo jer sam shvatio da me tempo života prisilio da uopće ne primjećujem svijet oko sebe i samo bezglavo jurim kroz prostor i vrijeme.
    Danas, s kamerom u ruci, primjećujem ljepotu na svakom koraku i pokušavam to što vidim podijeliti sa svijetom. Iako sam još u potrazi za vlastitim stilom, primijetio sam da me privlače tamni tonovi s motivima krajobraza, ulice i mrtve prirode.
    Od nedavno sam u svoju fotorafiju uključio i duge ekspozicije jer me privukao način na koji ta tehnika pojednostavi kadar i odmakne ga od realizma.

    Magdalena Rikanović
    rođena je u Rijeci 1987. godine. Odrasla je na otoku Krku i nakon završene osnovne škole u Vrbniku, 2002. god. upisuje Školu za primjenjenu umjetnost u Rijeci, smjer grafički dizajn. Nakon toga upisuje 2006. god. Filozofski fakultet, smjer povijest i povijest umjetnost.
    Posvećuje se po prvi put fotografiji nakon eksperimentiranja s ilustracijama i crtežima mrtve prirode, žanr-scena i panorama.
    U fotografiji pronalazi svoju srodnu dušu i prihvaća polemiku u kojoj živi i koju stvara kao prijelaz intimne ispovijesti uma između fotografije i sebe.
    Aktivno djeluje na njenom području od 2014. godine i kreće surađivati s različitih udrugama grada Rijeke i radi na fotodokumentacijima izložbi i prostora, kao i na fotodokumentacijama za MMSU-u Rijeci, te djeluje na periodičnim velikim kulturnim priredbama i natjecanjima, raspravama, predavanjima.
    Kasnije započinje njezin ciklus koncertnih fotografija u koje uključuje tekstove i objavljuje ih na riječkom portalu Korzo.net. i stranicama Ri Rock, te nekolicina za Novi List.
    Te isto tako ciklus analogne fotografije povezane s kulturnom baštinom grada Rijeke, te isto tako propalom industrijom grada Rijeke pod serijalom: „ Ono što je nekoć bilo “.

    Nikolina Plejić
    dolazi iz Pule i ima 26 godina. Osim fotografije voli dizajn, video igrice i Star Wars.
    Fotografijom se počela baviti davne 2008 kada je prvi put dobila fotić. Osim što voli pejzažnu fotografiju, najdraži su joj stilovi modna i astrofotografija, a ponekad i spoj istih.

    Ognjen Karabegović
    Rođen 1959. u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Fotografijom se bavim iz ljubavi od 1973 godine.
    Kao clan Fotokluba Zagreb,od 2006g. do 2009.g.izlažem fotografije na klupskim izložbama. Volim fotografirati sve oko sebe ,jer u svemu je ljepota,samo je treba prepoznati.
    Za mene fotografija predstavlja ozbiljnu igru,ali i istraživanje stvarnosti. Fotografija je i određena vrsta terapije,koja pomaže bijeg iz svakodnevog sivila u čaroban svijet boja. Stoga, Živjela fotografija!!!!
    Član sam fotografske udruge Fotogard. Od srpnja 2011 godine,kao fotoreporter freelancer surađujem sa fotoagencijom HALOPIX iz Zagreba. Do sada su mi primljeni radovi u časopisima Digitalfoto (Hrvatska),PHOTO (Francuska), Travel magazin(Hrvatska),RIDERS DIGEST(Hrvatska). Krajem ožujka 2008 imao sam samostalnu izložbu u Art Center, Atikokan, Kanada. Tijekom 2009,samostalna izložba u Caffe galeriji LP,Zagreb. Samostalna izložba 2010.g. u Galeriji IDI I VIDI,Zagreb. Polovinom 2009.g. 30 mojih fotografija prikazano je na PHOTOFESTIVAL u New Yorku.
    Sudjelovao sam sa 5 fotografija u Makedoniji u sklopu ulične izložbe fotokluba FOTOGRAFIKA,iz Skopja. U sklopu akcije POTPISUJEM SVE ŠTO JE PLAVO, primljeno i izloženo 5 fotografija u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (prosinac 2009). Magazin RIDERS DIGEST ( Hrvatska),u veljači 2010.g., objavio je jedan od mojih radova na svojoj poleđini. Tijekom 2010,na natječaju EPSON (Hrvatska),jedna fotografija je osvojila prvo mjesto. U suradnji sa dječijom knjižnicom u Hradec Kralove,Češka,2010,izlagao 30 fotografija na temu DJECA ZAGREBA. Na natječaju koji su zajednički raspisali INA i riječki NOVI LIST, jedan od mojih radova je uvršten u godišnji kalendar za 2012. godinu. U siječnju 2012 novinska agencija REUTERS objavila je moju fotografiju na svom web portalu. U studenom 2012.g. u galeriji Bošnjačke Nacionalne zajednice za grad Zagreb,otvorena je moja peta samostalna izložba pod nazivom IMAGINACIJA ŽIVOTA. Hrvatski magazin NATIONAL GEOGRAPHIC, na natječaju FOTOTALENT 2012, jedan moj rad izabrao je za svoj kalendar za 2013. godinu.
    U lipnju 2015.godine imao sam samostalnu izložbu u Zagrebu na temu ulične fotografije Zagreba.

    Rocco Zorić
    Fotograf ili foto amater sam koji unatoč svim tehnološkim postignućima još uvijek voli analogiju, pogotovo crno-bijelu analogiju.
    Kompoziciju i motive trebam više nego boju a nijanse sive su mi često dovoljne za doživjeti taj trenutak, bio ponovljen iz moga kadra ili tek doživljen iz percepcije drugog kolege fotografa.
    Ne protivim se tehnolškom napretku ali uživam u starim tehnikama kao npr. i u kadrovima Camere Obscure koju također prakticiram.

    Stjepan Wershansky
    Rođen 27. ožujka 1961. godine U Osijeku, Hrvatska
    Radio je kao novinar u mnogim hrvatskim i inozemnim novinama.
    Grafički dizajner, fotograf i publicist (do sada objavljeno deset knjiga - fotomonografije) Slikar i glazbenik (vokal, gitara, glasovir...)
    Radi u tvrtki Anverra - Film Production iz Grčke kao urednik art efekata

    Suzana Prnjat
    profesorica engleskog i njemačkog jezika u osnovnoj školi u Osijeku.
    Fotografijom se amaterski bavi posljednje dvije godine. Omiljeni motivi su detalji, uvijek obavijeni nostalgijom i sjetom.
    Najvažnijim aspektom fotografije smatra ugođaj koji ona pobuđuje u očima publike.

    Tomislav Hajek
    je rođen u Novoj Gradišk, živi u Zagrebu i već se u mladosti počeo baviti fotografijom koja mu je ostala hobi sve do danas. Članstvo u klubovimama gradova u kojima je živio: foto klub Marin Getaldić-Dubrovnik, foto klub Zagreb-Zagreb i foto klub F4-Nova Gradiška.
    Do sada je imao dvije samostalne izložbe, u Novoj Gradiški i Zagrebu, zajedničku izložbu u Vinkovcima pod nazivom „4 erotske priče“ i zajedničku izložbu u Istanbulu nazvanu „Zagreb Photographic Quintet“. Također je svoje fotografije izlagao na mnogim salonima fotografija bivše države.
    Njegova fotografija „Iluzija“, 2002.godine osvojila je prvu nagradu-zlatnu plaketu na Salonu fotografije u Osijeku, a ista fotografija je te godine proglašena i „Najfotografijom godine“ na tradicionalnoj izložbi u foto klubu Zagreb.

    Tomislav Tompa Zebic
    Iako mi fotogafija nije prva ljubav, postala mi je svakako najdraži način izražavanja.
    Unazad 15 godina, zaokuplja mi pažnju i s vremenom sam postao i ostao vjeran samo fotografskom izražaju.
    Preferiram cb fotografiju, ulične motive ili "ukradene portrete". Kako sam oduvijek oduševljen analognom fotografijom, a ne bavim se njome osim hobistički i previše rijetko, pokušavam svoje digitalije napraviti da liče na film fotografiju. Kroz navedeno vrijeme imao sam nekoliko malih grupnih izložaba, dok sam najviše radio sa KUD-ovima za potrebe kalendara i snimanje njihovih aktivnosti.
    Snimao sam za izložbene kataloge nekoliko HR slikara i slikarica te napravio jedan broj "Uličnih Svjetiljki" na što sam ponosan jer se radi o časopisu od kojeg novac ide beskućnicima.
    Živim i radim u Zagrebu.

    • tomislav-tompa-zebic
    • tomislav-hajek
    • rocco-zoric
    • stjepan-wershansky
    • suzana-prnjat
    • ognjen-karabegovic
    • kresimir-delac
    • karmen_stosic
    • nikolina-plejic
    • magdalena_rikanovic
    • josip-biondic
    • josip-grguric
    • julija-domac
    • josip-klarica
    • gordan-kos
    • ivana-zerovnik
    • dren-butkovic
    • drazen-tiric
    • davorka-trbojevic
    • djurdjica-kocijancic

    Galerija fotografija

    • wershansky5
    • wershansky6
    • wershansky2
    • wershansky1
    • tompa2
    • wershansky3
    • wershansky4
    • ognjen7
    • tompa1
    • tompa
    • ognjen8
    • ognjen9
    • ognjen2
    • ognjen4
    • ognjen6
    • ognjen15
    • ognjen3
    • ognjen1
    • ognjen13
    • ognjen
    • ognjen12
    • ognjen10
    • mary3
    • mary4
    • mary
    • lp
    • lea4
    • lea3
    • lea
    • lea1
    • lea2
    • kociancic8
    • kociancic6
    • kociancic5
    • kociancic39
    • kociancic7
    • kociancic4
    • kociancic38
    • kociancic34
    • kociancic31
    • kociancic29
    • kociancic36
    • kociancic30
    • kociancic3
    • kociancic22
    • kociancic26
    • kociancic23
    • kociancic25
    • kociancic24
    • kociancic1
    • karmen6
    • karmen7
    • kociancic2
    • kociancic
    • karmen3
    • karmen4
    • karmen5
    • karmen2
    • karmen1
    • hajek1
    • hajek
    • karmen
    • hajek2
    • 5

    .be

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.