• Izložba "4 fragmenta"

    4 fragmenta

    vrijeme: 19.02.2018 u 19.00 sati
    mjesto: Fotogalerija Dubrava 51a. Zagreb


    4-fragmenta


    Značenje riječi fragment odgovara osjećaju koji poput sjene prati suvremenog čovjeka.
    Bez mogućnosti sagledavanja cjeline, ostavljen djelomičnoj istini, zaveden lažnim predodžbama, rastrgan suprotstavljenim informacijama, u nemoći povezivanja svojih vitalnih dijelova: srca, uma i tijela, čovjek današnjice vidi fragmentalno.

    Fotografija sama po sebi bira fragment iz sveukupnosti svijeta koji nas okružuje i gledati kroz okvir fotoaparata postupak je čuvanja procesa percepcije. Blježimo ono što vidimo, vidimo ono što znamo. Vid i uvid tijesno su povezani i izraženi u mediju fotografije.

    U svom Eseju o fotografiji Susan Sontag upravo piše o složenoj ulozi fotografske slike kojom stvaramo „duplikat“ svijeta i čini nam se dostupniji nego što je. „Sakupljati fotografije znači sakupljati svijet“. Dakle, želimo tražiti i potvrditi stvarnost, iskusiti svijet (i sebe) kroz sliku. A upravo smo više nego ikada do sada preplavljeni i ovisni o slikama („image-junkies“).
    U tom istraživanju stvarnosti i sebe mogu li se spojiti 4 različita svijeta, uvida i pogleda? Mogu li se u razbijenom svijetu pronaći dodirne točke? Trebaju li? Jesmo li fragmenti istog ili sličnog viđenja?
    Autori se predstavljaju crno bijelom digitalnom fotografijom. I upravo ta ne-boja govori o njihovom osvještenom opažaju i doživljaju: od trenutaka u svijetu koji nas okružuje do ljepote prirode, od trenutaka predstava do predstavljanja predstava. Od figurativnog (slikarski rečeno) do apstraktnog autori progovaraju slikovno jer „mogu komunicirati samo slikama“ (Van Gogh). U trenutku kojeg bilježi fotografija otvara se jezik mišljenja i likovnosti izražen kroz – suprotnosti. I to je ono što priča priču bez riječi.

    Na fotografjiama Maria Kocipera suprotnosti su naglašene fotografiranim riječima. Njegovi prizori pronalaze dva pola tik jedan do drugog (mladost-starost, mladenka-časna, staro-novo, nježnost –grubost itd.) i baca nas u dubinu procjepa i u potragu za izgubljenom ravnotežom. Ono što tamo nalazimo je svjež i duhovit uvid. Na utabanom tragu Bressonovog „odlučujućeg trenutka“ Kociper bilježi život oko sebe govoreći o prepoznatljivom svijetu koji se tiče ( i dotiče) nas samih.

    Ljudski lik (muški, ženski, dječji) nalazimo na fotografijama Željka Plašča. Lik je često sam, možda usamljen u svojoj okolini, a možda i ne. Blizu ili daleko likovi ne gledaju prema fotoaparatu kao da fotogaf nije primijećen niti su svjesni njegovog prisustva . Dakle, u tom samotnom svijetu Plašč nalazi mjesto svjedoka bivajući s njima u toj situaciji (kiše, mećave, odmora, šetnje, posjete...) i takav trenutak postaje „mjesto“ (dokazanog) prisustva i kao da govori „bio sam tu“. Naizgled slučajan prizor dobiva opće značenje proživljenog doživljaja, ali i dublje simbolike.

    Svjedočeći trenutke čovjek će pogledati prema nebu tražeći ili nalazeći odgovore. Davorka Trbojević upravo je to učinila u novom ciklusu fotografija „Dodir neba“. Hodajući prirodom otkrila je krošnje od oblaka i oblake nalik krošanjama. Naglašena grafička izražajnost nastavak je fotografija „Kad priroda slika“ u akromatskoj skali. Kako je motiv prirode stavljen kraj motiva arhitekture tako se (ra)stvara poveznica (ne)vidljive strukture koja ih povezuje. Bez čovjeka u kadru pogled u nebo zapravo je pogled unutra simboliziran u cvijetu.

    Nevenka Miklenić bilježi fotoaparatom motiv scenografske mreže od žice. Prostorni crtež koji je imao svoju primjenu u predstavi sada postaje nosioc poruke u foto grafskom mediju. Iz jednog svijeta u drugi prenosi se poruka životne mreže koja prepliče, zapliče, slaže i petlja naše životne trenutke. Naglašen likovni govor crne, bijele i sive nosi u sebi autoričino iskustvo grafičkih tehnika. Izdvajajući detalje likovno scenografskog rada (raz)otkriva se „stvarnost“ fotograske slike u prepletu crta, ploha, tonova, svjetla i sjene puštajući promatrača da se zaplete u vlastiti svijet asocijacija.

    Ulomci i detalji u svakom od pojedinih svijetova čine novu cjelinu izložbe. Bez ustupaka drugima, svojim radovima autori su doprinjeli zajedničkom događaju. Iako su „prisvajali“ motive svijeta oko sebe autori su odškrinuli vrata onom nevidljivom kojem fotografija može biti samo putokaz.
    Nevenka Miklenić, prof


    /fragment (lat. fragmentum), ulomak, odlomak, krhotina, sačuvan ostatak (npr. skulpture, slike, natpisa, književnog teksta, glazbene skladbe). – Fragmentaran, nepotpun, djelomičan, u ulomcima sačuvan; rastrgan, nepovezan./

  • Izložba fotografija Davorke Trbojević

    "Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri", samostalna izložba fotografija Davorke Trbojević


    vrijeme: 02. 07. 2019. u 19:30
    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    „Krug je okrugao kvadrat“, piše u poznatoj knjizi dječjih izreka „Olovka piše srcem“.
    Dječja je spontanost otkrila u opisu kvadrata suštinu oblika koji ima središte i otvara se na četiri strane svijeta, ne sluteći da tako upućuje na prepoznato značenje u svim kulturama. Doista, četvrtastom obliku pridodaju se mogobrojna značenja: četiri godišnja doba, četiri elementa i četiri razdoblja života, a povezuje se i s onim što se odnosi na „materijalizaciju života“ (ono što naše oči vide!?).

    Nismo li u tom nabrajanju izgubili neposrednost dječjeg opažaja? Onu neposrednost koja će povezati suštinu stvari zajedno. Suprotno tome, mi učimo analizirati.
    Zato pitanje:
    Što je s krugom? U odnosu na krug koji nosi simboliku „svetog, božanskog, bezgraničnog“ ili predstavlja „geometrijski arhetip duše“ dobivamo „neraskidivu vezu između duhovnog i materijalnog, odnosno duše i tijela (Carl Jung). Beskrajna kombinacija tih dvaju oblika gradi se u istočnjačkoj mandali, otvarajući značenje k univeralnom i univerzumu.

    Kako je tu duboku simboliku proživjela i prepoznala Davorka Trbojević u ovom ciklusu fotografija?
    Sa vrlo malo detalja ili motiva u kvadratnom formatu imamo dojam cjelovitosti. Naime, svaki dio fotografije jednako je važan i zapažen, te se u fotografi ranim motivima u naznakama suprotstavljaju smjerovi, teksture, prostorni planovi, pravilno i nepravilno, svjetlo i tamno, statično i dinamično, veliko i malo, jasno i nejasno.

    Estetika crno bijele fotografije (od)miče suvišne detalje te sugerira i drugu „stvarnost“ pored ove zapažene. Koju? Tražimo upravo onu koju je izreklo dijete iz prve rečenice. Suštinsku.

    Dualnost oblika zabilježenih fotografijom (krošnja – oblak, stablo – ograda, grane – voda, toranj - oblak...) dotiče pitanje o suživotu različitih karakteristika. Čini se kao da autorica propituje značenja pojmova kojima često određujemo svijet oko sebe. No, već sljedeći niz fotografi ja odvest će nas korak ka jedinstvu. Naime, u nekim se fotografi jama nazire središnja ili kružna kompozicija, sugerirajući upravo odnos kruga u kvadratu, a dominacija jednog likovnog elementa drži nas na tom tragu.
    Gledateljima autorica predstavlja vizualne poruke koje preko vidljivog i poznatog sugeriraju nevidljivo i nepoznato. Niti u primisli joj ne mogu biti zakoni širenja svjetlosti u fizici te „dualna priroda svjetlosti i materije“.
    Kako je njen unutarnji habitus intuitivan, prikazani fotografski svjetovi ne ostavljaju nas samo s jednim značenjem ili asocijacijom.

    Igrajući se s veličinama u makro fotografiji (maslačak, trava, ruža...) maleni oblici dobivaju monumentalnost i značaj, dok će velike arhitektonske konstrukcije postati plošni uzorak linijskog prepleta.

    „Ništa nije kao što se čini“, stara je uzrečica i Davorka nas poziva na zaokret u promatranju svijeta. Koliko smo spremni odreći se ustaljenih načina gledanja i mišljenja?
    Na blagi način (a kako drugačije?) Davorka nas poučava zaokretu i promjeni. Sve to tako (i naopako) ne bi bilo moguće bez gledanja srcem (jer “samo se srcem dobro vidi“).
    Upravo zato što na fotografijama nema ljudske fi gure, prisutnost svjedoka postaje unutarnja.
    Tišina fotografija gotovo je čujna. Što nam govori?

    Nevenka Miklenić, prof.

  • Izložba fotografija Davorke Trbojević "Dva lica-skriveno otkriveno"

    Izložba fotografija Davorke Trbojević "Dva lica-skriveno otkriveno"

    vrijeme: 24.02.2020.
    mjesto: Knjižnica Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb.

    Pozivam vas sve da posjetitite i moju izložbu Dva lica-skriveno otkriveno , da vidite dva lica fotografska i sakriveno otkrijte svoje lice - stavite svoje maske i 24.02.2020. se maskirani podružimo na svečenom otvorenju izložbe u Knjižnici Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb.

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    Dobro nam došla, veljača!
    Veljača, posljednji je pravi zimski mjesec i jedini mjesec ženskog roda, a postoji i zanimljiv izraz "veljača prevrtača" zbog vremena koje u tom mjesecu često mijenja svoju ćud.
    Veljača je i mjesec maškaranja i ludovanja, mjesec u kome ljubuju mačke, a zaljubljeni slave svoj dan.
    Iskoristite stoga i ovogodišnju veljaču za poneku ludost koju si ne možete priuštiti u ostatku godine!

  • Izložba fotografija Davorke Trbojević i Karmen Stošić "Paralelni svjetovi"

    Izložba fotografija Davorke Trbojević i Karmen Stošić "Paralelni svjetovi"

    vrijeme: 27.12.2019 u 19 sati
    mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna ulica 3, Sv. Ivan Zelina

    Izložba fotografija Davorke Trbojević i Karmen Stošić

    Izborom radova iz svojih opsežnih fotografskih anala Karmen Stošić i Davorka Trbojević predstavljaju vlastitu umjetničku praksu koja ima za cilj proširiti mehanikom svjetla dokumentarnost i autentičnost fotografije u širi likovni kontekst. U tom smislu radi se o nastojanju da se fotografija izrazi kao (s)likovna tema koja bilježi ono što je prije bilo nedostupno, možda i nepoznato ili tek naslućeno, da se vizualno ali i asocijativno približi autorsko viđenje (svakog) snimljena prizora, naravno, uz sugestiju da u njemu postoji još uvijek i nešto što se do tada nije vidjelo i upravo zato proširi mogućnosti percepcije. To nastojanje vidljivo je u gotovo svakom pojedinačno izloženom djelu svjedočeći kako eksperiment postaje trajnom praksom fotografskog izražavanja bez obzira radi li se o igranju duplom ekspozicijom, preklapanju ili čistoći svjetla i sjena, ili pak kadriranju koje mijenja kompoziciju postojećeg prizora čineći ga drugačijim od onog zatečenoga. I jednoj i drugoj autorici svojstvena je sloboda u pristupu iako su drugačije umjetničke naracije, ali ih povezuje upravo ta imanentna sklonost ili nastojanje da se ne drže uvriježenih fotografskih kanona kako bi ostvarile upravo ono što žele prikazati, odnosno, da ono što snime bude ujedno i izraz njihova umjetničkog habitusa, dakle, i osjećajnosti i znanja.

    Karmen Stošić izložene je radove podijelila na svjetlosne, nebeske, zvučne, kamene i vodene, dakle elementarno, u suglasju s drevnim i metafizičkim odrednicama (vatra, voda, zemlja, zrak, apeiron/zvuk) koji su zabilježeni kao osnova svega kako kod pred sokratovaca tako i kasnijih mistika. Filozofičnost vizualnoga nema, međutim, tu tek namjeru posvjedočenja drugačijeg shvaćanja vidljivog (svijeta), već i osjećajnosti koja upravo u onom što vidi i konstruira prihvaća i traži oslonac putem kojeg bi bi i takav, izmješteni svijet, bio umjetnički moguć i zabilježen. Dakle, svjetlo, nebo, zvuk, kamen, voda temelj su izlaska iz mraka, njegovog ostavljanja iza sebe i rekonstrukcije (fotografske i likovne) onih primarnih stvari, orijentira umjetničke i moguće životne perspektive.

    Davorka Trbojević svoje slikovno fotografsko istraživanje predočuje panorama krajolika i portretiranjem cvijeća, trava i drveća. S posebnim i finim lirskim osjećajem priroda i njene mijene ukazuju se ne samo kao prikaz vanjskog nego i kao dio unutarnjeg svijeta. Fotografski perfekcionizam doprinosi ugođaju melankolije i krhkosti koju posjeduju svi trenuci za koje znamo daće već idućeg trena nestati. Neke od fotografija ispituju same rubove autentičnosti vizualnoga na način da upućuju i na ono tog trena otkrivena, možda nejasnog, ali svakako proširena u odnosu na percepciju koju ima golo oko. Lirski subjektivizam u ovim je fotografijama gotovo intuitivan, i zato su one toliko delikatne i dekorativne. U nekim nas primjerima približava mogućem nesvjesnom prauzoru, grafikama izvedenih tušem. nježnih linija i fine kompozicije, gdje se bilježe igre magle i oblaka, a kakve nalazimo u srednjovjekovnom kineskom i japanskom slikarstvu (Doba pet dinastija).

    Piše: Marijan Grakalić
    Izvor: https://radiogornjigrad.wordpress.com

  • Skupna izložba fotografija “Trenutak opuštanja“

    Skupna izložba fotografija “Trenutak opuštanja“

    mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

    vrijeme: 19.studenog 2021 u 19 sati

    Izožba traje do 10.12.2021.g

    Skupna izložba fotografija “Trenutak opuštanja“Autori:
    Željko Novaković, Rocco Zorić, Ivana Zerovnik, Davorka Trbojević, Gordan Kos, Željko Jovanović, Kadija Blaženka, Kadija Miroslav, Karmen Stošić, Ivan Čagalj, Đurđa Petrišić, Tomislav Hajek, Kristina Matijas, Neno Mihovil Tica-Čelić, Liljana Šivak, Nenad Tica, Drazen Tiric,Stjepan Wershansky, Sena Zutic, Đurđica Kocijančić

    "Trenutak opuštanja" je skupna izložba 20 autora sa predstavljanjem  20 fotografija  koje  odražavaju svu raznolikost promišljanja fotografije kao vizualnog izričaja. Izložene fotografije mogu se razaznati u fotografskim žanrovima portretne fotografije, ulične fotografije, dokumentarne fotografije, umjetničke fotografijefotografije prirode, akt fotografije... u crno-bijeloj i kolor izvedbi.  Široka tematika i različitost izvedbi  kojom  autori  ovisno o svom afinitetu i senzibilitetu  u potpunosti  iskazuju osobni fotografski izričaj te svojim "zaustavljenim trenutkom"  daju i  vizualni  dojam i poruku same fotografije.

    Fotografije koje su izložene na ovoj izložbi obuhvačaju isječak i trenutak prostora i vremena. Fotografiran je ne bilo koji trenutak, već upravo onaj odlučujući  koji  autor u tom trenutku vidi a svojom fotografijom želi nešto reči ili ispričati.

    U  "Trenutku  opuštanja" autori su sa samo jednom fotografijom, vlastitim izborom motiva, bojom, svjetlom ili sjenama, portretiranjem, dokumentiranjem ili kroz vlastitu kreativnost stvorili fotografski izričaj.

    Monokromatski način snimanja filtrira boju, pomaže istaknuti svjetlo i sjenu te daje fotografijama određeni stil  i atmosferu.

    Fotografije koje su izložene monokromatski, crno-bijele  su fotografije kojim se autori koriste sa svjetlom i sjenom uz oslobađanje boje:  Gordan  Kos - Trenutak opuštanja,  Ivan Čagalj - Samo nas dvoje,  Dražen Tirić - Eva,  i  Tomislav  Hajek - koji sa svojim vlastitim senzibilitetom i rafiniranom senzualnosti  nam vizualnom jasnoćom  prenose središnji motiv žene i prostor koji ga okružuje.

     Uličnom fotografijom  kao dokumentom jednog trenutka, vizualnim zapisom jednog vremena, isticanjem osjećajnosti fotografije, estetikom (Povratak s Dolca -Ivana Žerovnik),  kroz gradsku vežu propitkivanja suprotnosti dolaska ili odlaska, crnoga i bijeloga (Haustori vrani-haustori bijeli- Neno Mihovil Tica-Čelić),  uz bogatu teksturu naglašenih kontura  poput stare grafičke tehnike  koja daje  dokumentarističku patinu, ljepotu i posebnost (Prolaz između Bakačeve i Cesarčeve-Blaženke Kadija) dok nam urbana  scena grada djeluje  u  refleksiji  tramvaja "pomaknuto"  stvara se zabilježeni zapis  koji nas podsjeća na promjenjivost i nestalnost modernog života (TRAMIRROR-Željka Jovanović).

    Fotografijama u boji predstavlja se dokumentarno ulična priča kao life fotografija  (Željko Novaković ),  istaknutim ritmom (Ni njemu nije lako-Ljiljana Šivak) sa elementima portretne fotografije (Miroslav Kadija) te crveno crne senzualnosti (Stjepan Wershansky).

    U boji su predstavljene i fotografije prirode: naglašene nježnosti tonaliteta cvijeta i leptira  (Kristine Matijaš),  sive čaplje u dugoj  ekspoziciji vode  (Sene Žutić),  atmosferični pejzaži: zime - O smiraj (Nenad Tica) i vrlo ugođajne Bonace (Rocco Zoric) te  fotografija odraza-refleksije na vodi, kako sama autorica kaže: Kad priroda slika - Jesen na vodi (Davorka Trbojević).  Nezaobilazna boja u fotografiji koja nas uvodi u maštovitost i bajkovitost  (Đurđe Petrišić) sa osobnom interpretacijom,  korelacija fotrografije s autoričinim  viđenjem  sebe  nastala s namjerom (Đurđica Kocijančić) i fotografija Zima (Karmen Stošić)  kao osmišljeni koncept koji nosi autoričinu ideju, njezin otisak s porukom koju nam ostavlja.

    Davorka Trbojević, prof

    Pri posjetu izložbi obavezno je pridržavanje epidemioloških mjera koje je propisao HZJZ i odluka koje je donio Stožer civilne zaštite RH

    • nenad tica -o smiraj
    • tomislav hajek
    • eljko novaković
    • rocco zoric - bonaca
    • kristina matijas
    • neno mihovil tica-čelić - haustor vran-bijel
    • eljko jovanović - tramirror
    • stjepan wershansky - crveno crna
    • sena žutić
    • liljana šivak - ni njemu nije lako
    • miroslavkadija - violinist
    • ivan čagalj - samo nas dvoje
    • davorka trbojevic-jesen na vodi
    • urđica kocijančić
    • blaženka kadija - zagrebačka kala
    • dražen tirić - iva
    • gordan kos trenutak opuštanja
    • urđa petrišić
    • karmen stošić - zima
    • ivana zerovnik - povratak s dolca 2017

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA