Vijesti iz kulture
Novi galeristi
Kolumna Milana Zagorca
-
POMOĆNA OPREMA – BLJESKALICA
TEME I DILEME DIGITALNE FOTOGRAFIJE
POMOĆNA OPREMA – BLJESKALICA
Ako ste iole zahtjevan korisnik digitalnog fotoaparata (a već vaše praćenje ove kolumne ukazuje na to) iznenadit ćete se da uopće spominjem fotografiranje uz pomoć bljeskalice. I tu bih se složio: bljeskalica služi da se s pomoću nje fotografira dječji rođendan, da se 'glupira' društvo na subotnjem izlasku, i slično. Ali sve je to fotografija samo po tehnologiji, a ne i po kreativnim kriterijima. Bljeskalica uništava likovnu dimenziju fotografije, spaljuje prvi plan, zadnji plan ostavlja u mraku, na licima ocrtava ružne uske oštre sjene oko nosa i pod bradom, pretvara ljude u vampire crvenih očiju, te na niz drugih načina uništava mogućnost kreiranja oku ugodne fotografije. Ovo se u svakom slučaju odnosi na ugrađenu bljeskalicu iznad objektiva fotoaparata, no nije mnogo bolji rezultat niti sa dodatnom bljeskalicom, ako ju ne koristimo na ispravan način. S druge strane tek osnovno poznavanje fizike svjetla dovoljno je da s pomoću jedne bljeskalice napravimo sjajne fotografije koje djeluju kao da su rađene s pomoću većeg broja studijskih rasvjetnih tijela. Loša vijest je da se sljedeća kolumna odnosi samo na korisnike fotoaparata iz klase DSLR, jer kompaktni fotoaparati gotovo nikad, čak niti napredniji kreativni modeli, nemaju stopicu za postavljanje dodatne bljeskalice.
Na fotoaparat se postavlja bljeskalica, koja je već u svom osnovnom položaju znatno bolja od ugrađene, jer je veća i udaljenija od objektiva. Pa ipak, i dalje se formiraju ružne sjene, a niti ujednačenost bljeska po dubini nije moguće postići. Da bismo tome pomogli moramo bljeskalicu okrenuti od modela (scene), zakretanjem glave vertikalno i horizontalno. Pri ruci mi je Canon Speedlite 550EX, uz napomenu da će sve što ću napisati vrijediti i za svaku drugu kvalitetnu bljeskalicu. Što nam je potrebno?
Osim fotoaparata i bljeskalice potrebna nam je prostorija bijelih zidova i stropa. Naravno da nije nužno da su potpuno bijeli, ali ako su jače obojani (posebno strop) bit će potrebno kompenzirati obojenu svjetlost u postprodukciji. Bolje je ako su zidovi slobodniji od namještaja, te da strop nije viši od 3-4 metra. No ubrzo ćete vidjeti da niti jedna od tih okolnosti nije tvrda, te se stvari mogu riješiti na druge načine. Dobro je uz bljeskalicu imati jedan studijski kišobran sa stalkom, jer se pomoću njega mogu postizati različita osvjetljenja neovisna o zidovima prostorije. Jeftinija verzija su fotoreflektori, sklopive okrugle površine bijele ili srebrne površine (ponekad zlatnožute), uz koje dobro dođe stalak, ili asistent. Međutim, ako imate mogućnost koristiti prostoriju dimenzija do 10/10 (ne veću), sa bijelim stropom i bijelim zidovima, bljeskalica je sasvim dovoljna. Pogodni su galerijski prostori u razdobljima kad nema izložba.
Osnovni položaj pri fotografiranju je bljeskalica na fotoaparatu glave podignute pod kutom od 90° prema objektivu (bljeskalica u potpuno ispruženom položaju), sa podignutom ugrađenom reflektirajućom površinom. Ukoliko bljeskalica nema ugrađenu reflektirajuću pločicu, lako ju je improvizirati pomoću gumice, tvrdog papira i samoljepljive srebrne tapete. Razumljiv je da kad fotografiramo u 'portrait' formatu (uspravna orijentacija), moramo zakrenuti bljeskalicu da opet bude okrenuta prema stropu.
Pogledat ćemo neke primjere:
Slučaj 09 – portret pomoću bljeskalice
Korištenje bljeskalice u povoljnim uvjetima može u potpunosti zamijeniti studijsku rasvjetu kada fotografiramo portrete. Djevojka na fotografiji (model: Ana) snimljena je u galerijskom prostoru visine nešto više od 3 metra, srednjih dimenzija s bijelim zidovima. Bljeskalica je usmjerena u strop. Na podu ispred modela postavljen je bijeli fotoreflektor.
Fotografija je napravljena DSLR Canon 7D, te objektivom Tamron 18-270, uz korištenje bljeskalice Canon Speedlite 550EX.
Podaci su bili sljedeći:Mod – M
Fokus – 119 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/7.1
ISO – 200
Balans bijeloga – AWBNajprije nekoliko općih napomena u vezi fotografiranja bljeskalicom: Fotografirat ćemo u manualnom modu (oznaka M), uz vrijeme ekspozicije koje ne smije biti kraće od 1/200 sekunde (preporučam 1/160). To je važno zbog sinkronizacije sa bljeskalicom, kako ne bi dio slike bio zamračen zbog prebrzog pada zavjesice. Uz ovu ekspoziciju (kao i svaku drugu dulju od te, 1/160 – 1/30), pri fotografiranju portreta treba voditi računa da ISO vrijednost bude niska, kako bi fotografija bila što oštrija. Ponekad je potrebno isprobati 2-3 fotografije prije nego se dobije odgovarajuća svjetlosna vrijednost. Ukoliko svjetlosni uvjeti iziskuju pojačanje svjetla, kod portreta radije preporučam pojačanu kompenzaciju snage bljeskalice (posjeduje ju većina bljeskalica), nego povisivanje ISO vrijednosti u zone rizika od šuma. No u manjim prostorijama od toga ne treba strahovati.
Ugodno razlijeganje raspršene svjetlosti koja je udarila u strop i prosula se odozgora po djevojčinom licu, djeluje kao profesionalni reflektori opremljeni softboxima, što znači da ste tog časa uštedjeli najmanje 1.000€. Sjene su meke i razlivene, te naglašavaju modelaciju lica. Kako se ipak ne bi pojavile preduboke sjene pod očima i pod bradom, preporučam da se na pod ispred modela postavi fotoreflektor koji će dio svjetlosti od stropa nježno vratiti odozdol. Za ovaj trik ne treba mnogo opreme, a rezultati su sjajni.
Slučaj 10 – portret pomoću bljeskalice
I u ovom slučaju korištena je ista oprema kao i u prethodnom. Portret je fotografiran iz 'ptičje perspektive'. Uvijek treba voditi računa da je glava bljeskalice okrenuta prema stropu, bez obzira u kojem se položaju nalazio fotoaparat. Djevojka (model: Lucija) je fotografirana u sobi na podu pokrivenom crnim platnom. Soba je manjih dimenzija sa bijelim stropom visine 2.40 metra.
Korišteni podaci:
Mod – M
Fokus – 70 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/7.1
ISO – 200
Balans bijeloga – 4.900°KMeđu podacima koji su identični prethodnom slučaju, upada u oči balans bijeloga koji je izvršen 'ručno', postavljanjem temperature u Kelvinima. To je učinjeno zbog zidova u prostoriji koji su toplih boja, pa su refleksijom neznatno podigli temperaturu fotografije. Ovo se jednako moglo izvršiti u postprodukciji, ali sve što je moguće i sve što se uoči u samom procesu fotografiranja dobro je namjestiti već unaprijed.
Slučaj 11 – portret pomoću bljeskalice u punoj figuri
Ako posjedujemo bljeskalicu odgovarajuće snage, neće predstavljati nikakav problem niti portret u punoj figuri, mada je sad područje koje obuhvaća bljesak veće. Ipak, u ovakvim slučajevima preporučljivo je ne fotografirati s prevelike udaljenosti, mada bi to bilo ugodnije zbog perspektivne distorzije. No to je kasnije mnogo lakše ispraviti u editoru nego loše sjene.
Korišteni podaci:
Mod – M
Fokus – 35 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/6.3
ISO – 200
Balans bijeloga – AWBNema bitnih razlika između podataka ovog portreta i portreta poprsja / polufigure, u prethodnim primjerima. Djevojka je na visokom stolcu (model: Ivana), koji ju odvaja od tla i raspršuje po tlu sjene figure. Također je dovoljno udaljena od zida u pozadini da ne bi došlo do ocrtavanja njene sjene na zidu. Ako bismo primijetili neugodnu perspektivnu distorziju pa bismo se poželjeli odmaknuti još više, tada treba glavu bljeskalice nagnuti naprijed, kako bi strop reflektirao svjetlost u zonu modela, postoji opasnost da dio izravne svjetlosti bljeskalice padne na model i uzrokuje oštre sjene. To ćemo izbjeći jednostavnim improviziranim zasjenjenjem glave bljeskalice, koje ne umanjuje mlaz svjetla prema stropu, ali zato priječi da svjetlost padne izravno na model.
Ovdje smo razmotrili osnove fotografiranja sa dodatnom bljeskalicom. Svaki prostor pružit će nove pretpostavke, i kad se jednom uvježbamo u bijeloj sobi 'hvatati' odraze i usmjeravati ih na ugodan način prema modelu, znat ćemo iste zakonitosti iskoristiti i u svakom prostoru u kojem se nađemo. Nakon što ovo savladamo, bit ćemo spremni za novu lekciju fotografiranja bljeskalicom – odvajanje bljeskalice od fotoaparata.
Obzirom da su ove kolumne bile posvećene uglavnom korisnicima fotoaparata DSLR klase, sljedeća će kolumna biti posvećena korisnicima kreativnih kompakta.
Autor: Zdenko Balog
-
STUDIJE SLUČAJEVA – ODABIR MODA I PODATAKA
TEME I DILEME DIGITALNE FOTOGRAFIJE
STUDIJE SLUČAJEVA – ODABIR MODA I PODATAKA
Kroz studije pojedinačnih slučajeva razmatrat ćemo fotografiranje u manualnom modu (oznaka M) te poluprogramirani sa prioritetom zaslona, odnosno trajanja ekspozicije (oznake TV, odnosno S za trajanje ekspozicije, te AV, odnosno A za otvor zaslona). Iako je intencija redovito koristiti manualni M – mod, neke će situacije biti jednostavnije koristimo li poluprogramirane modove u kojima odabiremo jedna od dva glavna podatka a drugoga fotoaparat odabire automatski. No pređimo na primjere:
Slučaj 01 – galebovi u letu
Svakako smo imali prilike uživati u igri galebova, dok smo boravili na moru. Možda smo ih već i pokušali fotografirati uz različit uspjeh. Ovdje dolaze do izražaja tehnička svojstva vašeg fotoaparata, no i uz taj obzir, bit će drastična razlika u kvaliteti ako fotografiramo ispravnim podacima. Fotografiramo li galebove u letu (ili bilo koju drugu akcijsku fotografiju) programiranim načinom, fotografija neće uspjeti iz jednostavnog razloga što automatski odabir podataka ne prepoznaje karakter motiva. Postavit će podatke koji omogućuju minimalni ISO (o tome sam pisao u prošloj kolumni), što znači da će vjerojatno vrijeme ekspozicije biti 1/250 sekunde. Ovo je za neki običan motiv dobra ekspozicija, ali za ptice u letu daleko predugo. U konkretnom slučaju, odabrao sa manualni mod. Mogao sam odabrati i prioritet trajanja ekspozicije, ali kad sam utvrdio podatke, nastavio sam fotografirati u manualnom modu. Razlog tome je jednostavan: u svakom programiranom modu fotoaparat računa podatak i za to mu treba vremena. Zbog toga je zadani, manualni mod najbrži.
Fotografija je napravljena srednje kvalitetnim DSLR Canon 1000D, uz korištenje Tamron objektiva širokog raspona 18-270. Podaci su bili sljedeći:
Mod – M
Fokus – 270 mm
Ekspozicija – 1/1.000 sec
Zaslon – f/9
ISO – 200
Balans bijeloga – AWBUočavamo da je unatoč sunčanom danu i stopostotnom osvjetljenju ISO podignut na 200. Tome ima više razloga: Iako model vrijedi kao slabiji iz DSLR klase, kvalitetni Canonov senzor bez gubitka kvalitete podnosi sve do ISO 800, čak i 1.600. Kako bih zadržao ekspoziciju od 1/1.000 (ptice u letu, teleobjektiv rastegnut do najvećeg fokusa), a istovremeno zatvorio zaslon da bih smanjio rizik od defokusacije, jedino je rješenje bilo podići ISO. Da je bilo potrebno, mogao sam još podići ISO, ali već s ovim postigao sam zadovoljavajući magični trokut. Svaka ekspozicija dulja od 1/1.000 mogla bi dovesti do manjih neoštrina na grupi galebova, čime bi se izgubio efekt 'smrznutog' trenutka. Ovaj efekt pojačava defokusirana pozadina.
Napomena:
I uz pažljivo postavljene podatke ovakve fotografije uglavnom treba fotografirati uz više pokušaja. I ova koja je dana kao primjer odabrana je iz veće serije.Slučaj 02 – Mile Kekin, koncertna
Koncertna fotografija je specifičan žanr fotografije, te fotografije koje uobičajeno 'postaju' posjetioci koncerata, snimljene mobitelima i neposredno proslijeđene na mreže poput FB ili Instagrama, nisu koncertne fotografije, nego tek informacija o koncertu. Koncertna fotografija iziskuje sofisticiraniju opremu od mobitela ili malih kompakta, te joj je cilj kroz odabrani moment prenijeti energiju koncerta, osobnost zvijezde, a kao poseban podžanr dolaze koncertni portreti. Veliki spektakularni koncerti na stadionima ili u velikim dvoranama, uz rigidno osiguranje i ograničeno trajanje dozvole za akreditirane fotografe, nisu najsretnija scenografija za koncertne fotografije. Mali koncerti u provinciji imaju mnogo više intimnosti i prilike da se fotograf 'prišulja' na nekoliko metara od izvođača i uhvati momente poput ovoga na našem primjeru.
Mile Kekin 'portretiran' je na koncertu u maloj klupskoj dvorani u Križevcima. Korištena je oprema kvalitetan DSLR Canon 7D, te objektiv Canon 2.8/100. Podaci su sljedeći:
Mod – M
Fokus – 100 mm
Ekspozicija – 1/200 sec
Zaslon – f/2.8
ISO – 1.250
Balans bijeloga – AWBOdabir 'brzog' objektiva omogućio je dobre fotografije u lošim svjetlosnim uvjetima i u gužvi publike, budući sam se nalazio u najvećoj gužvi pred samom pozornicom. Brzim objektivima nazivaju se objektivi koji omogućuju velik otvor zaslona f/2.8 i veće (veći otvor zaslona – manji f-broj!). Takvim se objektivima i uz manje svjetlo može fotografirati zadovoljavajuće kratkom ekspozicijom. ISO je podignut na 1.250. Ovaj kvalitetni fotoaparat dozvoljava znatno podizanje ISO vrijednosti bez gubitka kvalitete. Zbog scenskih efekata sa obojenom svjetlošću odabrao sam automatski izbor bijelog balansa uz naknadnu kompenzaciju u fotoeditoru.
Pjevač je na fotografiji 'uhvaćen' u malo neobičnoj gesti, nije fotografiran u trenutku dok pjeva, nego u trenutku pauze, što je u prvi plan donijelo njegovu osobnost. Na koncertu sam fotografirao mnoštvo fotografija, uglavnom portrete frontmena grupe, te sam ovu izabrao kao najuspješniju. Više govora o koncertnoj fotografiji kao žanru bit će u posebnoj kolumni.
Slučaj 03 – mariborske ljepotice, ulična
Ulična, street fotografija, žanr je fotografije kod kojega fotograf na ulici bez posebnog dogovora fotografira ljude kako bi ilustrirao ritam grada. Na ovom mjestu ne razmatramo žanr nego karakteristične podatke koje ćemo pripremiti za uličnu fotografiju. Budući da ulična fotografija pretpostavlja neočekivane situacije, fotografiranje bez pojedinačne pripreme (za koju nema vremena kad se stvori situacija), za uličnu fotografiju redovito odabirem poluprogramirani mod – prioritet trajanja ekspozicije (oznaka TV ili S, ovisno o brendu). Većina se situacija na ulici fotografira teleobjektivom, ne da bismo se sakrili, nego da reakcija osoba na fotografa ne bi pokvarila spontanost scene. Pored toga, ulica je stalno u pokretu, što su već dva razloga da odaberemo kratko vrijeme ekspozicije. Preporučam da to bude 1/200, a za življe situacije i za korištenje jačeg teleobjektiva 1/400 ili još kraće. U ovom modu fotoaparat će sam odabrati otvor zaslona. Preostaje nam još da se odlučimo da li ćemo odabrati ISO ili ćemo namjestiti opciju automatskog odabira ISO vrijednosti. Street fotografi preporučaju automatski odabir ISO vrijednosti uz kratku ekspoziciju 1/400, što uglavnom pokriva sve situacije. Kada su svjetlosni uvjeti stabilni, možemo početi fotografirati na taj način, a potom pregledom prvih fotografija odabrati odgovarajući ISO.
Ljetnog dana u Mariboru fotografirao sam grupu prolaznica. Koristio sam Canon 1000D s objektivom Tamron 18-270. Podaci su bili sljedeći:
Mod – TV
Fokus – 154 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/11
ISO – 100
Balans bijeloga – AWBIako nisam stajao daleko, te su me djevojke uočile, nisu obraćale pažnju, pa je fotografija zadržala spontanost. Zbog malog otvora zaslona f/11 defokusacija pozadine je minimalna. U nekim slučajevima odabirem veliki otvor zaslona baš zbog efekta defokusacije i izdvajanja modela, no u ovom slučaju namjera mi je bila prenijeti gužvu i šarenilo, a ovu grupu u prvom planu tek kao dio te gužve. Pored toga želio sam zadržati likovno privlačan motiv gužve prometnih znakova. Automatski balans bijeloga na dnevnom svjetlu dobro funkcionira, pa nije bilo potrebe za naknadnim korekcijama.
Slučaj 4 – fotografija munje
Fotografije munja uvijek mame uzdahe i pomalo zavist. Svaki bi se fotograf rado pohvalio 'ulovom' atraktivne munje, čak i ako mu pejzažna i astrofotografija nisu uži interes. Kada se divimo 'ulovima' fotografa podijeljenim na portalima za fotografije, treba o fotografiranju munja znati ponešto:
Postoji relativno jeftin 'lovac za munje', senzor koji postavimo na fotoaparat na stopicu za postavljanje bljeskalice, spojen s okidačem koji eksponira fotografiju onog časa kad senzor prepozna pojavu bljeska. Na taj način munje možete 'loviti' i dok spavate. Dovoljno je postaviti fotoaparat na tronožac i usmjeriti ga prema oluji, te se skloniti. Ovakvi se senzori mogu na e-bayu naći već za 100$ i manje. No ako imate u sebi nešto od one iskonske želje za lovom, ovakvim ćete igračkicama pretpostaviti pravi ulov postignut dobro postavljenim podacima i brzim refleksom. Mala ili nikakva je šansa da ćete munje uloviti kompaktnim fotoaparatom, budući kod njega vrijeme programiranja traje predugo, te će munja nestati davno prije nego se ekspozicija dogodi. Također, kada munje lovite svojim DSLR-om, sve morate postaviti na manualno, uključujući i fokus. To ćete postići tako da objektiv u načinu autofokusa (oznaka AF), usmjerite prema nekom udaljenom svjetlu, dovoljnom da izoštri, potom stisnete okidač do prvog koraka, čekajući da objektiv izoštri sliku. Nakon toga isključite autofokus (oznaka MF). U protivnom, objektiv će izoštravati dok munja prođe. Dakle, brzina je ključna. Dva su načina da potom lovite munju: ako je oluja koncentrirana na jedno područje neba, uz česte bljeskove, namjestite fotoaparat na tronošcu na veoma dugu ekspoziciju, uz prigušenje ostalih podataka, kako nebo ne bi izgorjelo. Drugi način, s namještenim podacima, ''s ruke' loviti munju kad se pojavi, koristio sam na fotografiji koja je ovdje dana kao primjer.
Fotografija je napravljena srednje kvalitetnim DSLR Canon 1000D, uz korištenje Tamron objektiva širokog raspona 18-270. Korišteni su sljedeći podaci:
Mod – M
Fokus – 18 mm
Ekspozicija – 1/15 sec
Zaslon – f/3.5
ISO – 400
Balans bijeloga – AWB
Fokus – MFŠiroki kut objektiva, 18 mm, zahvaća veći sektor neba, što povećava vjerojatnost dobrog pogotka. Malo dulja ekspozicija 1/15, važna je zbog trajanja munje, kako bismo ju uhvatili cijelu, dok ostali podaci usklađuju ukupnu zamračenost fotografije. Sve drugo je strpljenje i refleks.
Ovo su bile prve studije slučajeva koje nam pomažu da vidimo kako u potpuno različitim situacijama treba prilagođavati magični trokut i koji su još faktori osim ove tri brojkice bitni za uspješnu fotografiju. Dalji primjeri koje ćemo razmatrati bit će raspodijeljeni prema žanrovima (uz uvod o samim žanrovima), ali i prema nekim drugim specifičnostima (fotografiranje bljeskalicom, tajmerom, sa tronošcem itd).
Autor: Zdenko Balog