Europski dom

  • Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

    vrijeme: 22. listopada 2019. u 19:00 – 21:00
    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

    Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

    U utorak, 22. listopada 2019. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ’’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’. Izložba će se moći pogledati do 19. studenog 2019. godine. Ulaz je slobodan. Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

    Izlažu: Anđelko Brkić, Jasminka Bukvić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Rajko Đedović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Morana Jugović, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Marija Kruljac, Alfred Freddy Krupa, Hrid Matić, Danko Merin, Stjepan Perković, Višnja Peter, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Tomislav Šilipetar, Matej Škarica, Mladen Žunjić.

    Portret / autoportret – transformacije identiteta

    Izložba ''Portret / autoportret – transformacije identiteta'' predstavlja djela 24 umjetnika, okupljena u promišljanjima ljudskog lika, koji su svojim portretima i autoportretima željeli istražiti pitanja osobnog identiteta, individualne karakteristike po kojima smo prepoznatljivi, i to one vanjske, fizičke, kao i one unutarnje, psihološke, koje prosijavaju kroz materijalnu razinu tijela u dinamičnim kolorističkim aurama. Da li naša lica odražavaju ono što nosimo iznutra, kako se transformiraju u sazrijevanju duha kroz protok vremena i što je to što privlači umjetnike nekom licu, nekoj osobi, koji su to posebni signali na razini tijela i osjećanja, koji nas nagone da zaustavimo svoj pogled i to viđenje pretočimo u inspirativni dojam i kreativno izražavanje?

    Koliko naša osobna percepcija može izmjeniti ili dočarati likove drugih ljudi, koliko istinita ona može biti, koliko nam kroz to posmatranje svijeta oko sebe, ljudi oko nas postaju bliži – ili udaljeniji? Jer lice je ponekad prozor u nepoznati svijet i dubine drugog bića koje nas vuku da ih istražimo, a ponekad je i neprozirna maska, zaštita pred suvišnim pitanjima, oprezna obrazina suspregnutih osjećanja.

    Tako smo na ovoj izložbi željeli izbjeći u našem vremenu toliko popularne hiper-realistične prikaze ljudskog lika, koji u forsiranju precizne tehničke izvedbe zanemaruju ekspresiju, nesavršenost i nedorečenost ljudske spoznaje kao potencijala razvoja, u kojemu sama kreativnost nikad nije ni savršena, ni konačna, jer počiva na otkrivanju nepoznatog, na nesigurnosti samog ulaska u to nepoznato, na eksperimentu i učenju kroz greške, kao i na transcendiranju uskih, društveno i medijski uvjetovanih stereotipa. Cilj je bio uočiti i dočarati nečiji unutarnji mali Svemir, dominantnu emocionalnu notu, izvore iz kojih se neka osoba formirala, susret prošlosti i budućnosti u psihološkom ozračju lika, ono neizrečeno u nama što ponekad puno više govori kroz izraze našeg lica, nego li kroz suvišnu bujicu objašnjenja i opravdanja.

    Željeli smo dotaknuti univerzalnost te ljudskosti u sebi i drugima, a koja nikad nije ni jednoznačna, ni jednostavna, već je prožeta raznim utjecajima, u sazvučju ili sukobu sa okolinom, privlačna ili odbojna, sa brojnim nijansama i sjenkama prošarana unutarnja priroda ljudska, razapeta između nagona i civilizacije, inovativnosti i tradicije, onoga što nas oslobođa i onoga što nas koči u izražavanju, kroz ples dvojnosti - izmirenje u suprotstavljenosti.

    Neki portreti i autoportreti na ovoj izložbi vraćaju nas u prošlost, na njima ženski likovi, gotovo mitični, izranjaju iz tmine (Brkić) ili se poput uspomene okamenjeni stapaju sa sivkastom bjelinom (Kopeti), u melankoličnom plavetnilu koje okružuje damu u crvenoj kapi (Cerovski), sa mirnim, prozračnim, a ipak zagonetnim licem (Merin), pa nas te žene uvode u meditativna promišljanja o nečemu što je ostalo iza nas, o vremenu mladosti koje je nekad bilo sočno i puno neslućenih obećanja, a danas je prožeto prigušenim patinama iskustva.

    Krupin autoportret umjetnika iz mladosti u olovci donosi otvoren, radoznao pogled prema nadolazećim mogućnostima i svježinu mladenačke idealizacije, a lice Morane Jugović upečatljivo je prošarano silnicama koje ocrtavaju slojevitost ženskog iskustva, dok Aida Hebib Raguž na portretu Arsena Dedića pogled velikog pjesnika skriva iza tamnih naočala i to lice u akvarelnoj mekoći sjetno priziva zvukove starih šansona. Autoportret Tomislava Šilipetra u virtuoznoj crtačkoj vještini donosi atmosferu uličnih grafita i pop arta, naglašavajući nehajni ponos mlađih generacija, koje suvereno redefiniraju tradiciju sa novim tehnologijama, dok iz autoportreta Suzane Gajdek prosijava iskričava radost u spontanoj i nemirnoj slikarskoj gesti.

    Neka lica posve su se rasplinula u nematerijalnom, postala su čisto gibanje i energija boje, kao na portretu (ili autoportretu?) Mladena Žunjića, koji prikazuje 'skriveno lice umjetnika', dok su neka tek ovlaš ocrtana sa bjelinom, koja je neprozirna i skriva intimu jednog para na slici Antonije Cesarec, a na fotografiji Rajka Đedovića, ''Prijatelj'', predstavljena je ljubav mlade žene prema njenom kućnom ljubimcu, pa uz ljudski portret, ravnopravnim postaje i onaj životinjski. Autori Šarabok i Radas pletu mrežu značenja kroz osobni slikarski rukopis, u licu koje tek treba sastaviti od brojnih detalja (Šarabok), ili ga prozrijeti iza raspršenih mrlja boje, u kojima se lice čovjeka stapa sa okolinom (Radas), dok Višnja Peter na svom portretu prikazuje ozbiljnu mladu ženu tamnog pogleda i hladno plavičaste kose, u kontrastu sa žarkom pozadinom.

    Perković, Bukvić i Koščak svaki na svoj način ostaju vjerni klasičnom portretu, dok Hrid Matić u mističnom simbolizmu dočarava vilinsku ljepotu žene, u čijoj pozadini iz prigušenog plavetnila izranja Dubrovnik. Neki autoportreti su hermetični (Kos, Kolić, Gojanović) i umjesto preciznih fizičkih obrisa, oni više govore o unutarnjem svijetu njihovih autorica, dok Škarica i Kruljac slikaju arhetipske likove iz narodnih priča i legendi, koji su se magično otjelotvorili iz dubina njihove fantazije.

    Tako su na ovoj izložbi umjetnici željeli otkriti sebe u drugome i drugoga u sebi, iz pozicije promatrača postati promatrani i obratno, dokučiti tajnu bića u posvećenoj introspekciji, gdje je ljudsko lice bilo polazište i za neka psihološka i filozofska pitanja o sazrijevanju, trajnosti i prolaznosti, o snazi, ali i ranjivosti čovjekovog duha.

    Nekada davno u prošlosti, portretirani su bili samo plemići i visoko svećenstvo u raskošnim opravama, dok je običan narod živio i umirao u anonimnosti, ne ostavljajući traga iza sebe. Emancipatorska uloga kreativnog ljudskog duha ipak se probila kroz sve te povijesne barijere okoštalih tradicija i jalovog strahopoštovanja prema raznim vlastodržcima, pa su portret i autoportret postali dostupni širokim slojevima ljudi kao sredstvo da bolje spoznamo sebe i svoje bližnje, da se neki pojedinac izdigne u svojoj individualnosti i osvijesti da nikoga nema sličnog njemu - ni među ljudima, ni među bogovima, i kroz tu svijest, paradoksalno, da se razvije nova svijest ovoga vremena - o sinergičnoj povezanosti različitosti jakih i kreativnih pojedinaca.

    mr. art Krešimira Gojanović

    Medijski pokrovitelj izložbe:
    Portal ''Zagrebački likovni umjetnici - https://likumzg.wordpress.com/

    HDLU Zagreb - https://hdlu-zagreb.hr/

  • Izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa - "Susret generacija"

    vrijeme: 8. veljače u 19:00
    mjesto: Europski Dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

    Prva u nizu ovogodišnjih izložbi u organizaciji HDLU Zagreb, na koju vas pozivamo: u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1 /1, Zagreb), u četvrtak, 8. veljače 2018. u 19 sati otvara se izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa, pod nazivom ”Susret generacija: Antonija Cesarec i Krešimir Radas” - dobro došli ste svi. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 23. veljače 2018.

    Susret generacija

    U slikarskom susretu Antonije Cesarec i Krešimira Radasa iskustvo se susrelo sa mladošću, introspektivno likovno promišljanje sa ljubavlju prema baštini, nudeći nam prvorazredni likovni doživljaj.

    Antonija Cesarec iskusna je slikarica, koja je kroz vrijeme izgradila svoj osebujni i prepoznatljivi slikarski izraz, temeljen na ekspresivno – lirskim zapisima svakodnevice, njezinih unutarnjih promišljanja i istraživanja, ali i maštovitih putovanja kroz vrijeme i različite prostore. Radoznalog duha i bistre percepcije, Antonija upija slike i dojmove oko sebe i prevodi ih na svoj specifičan likovni govor, gdje hipnotički plava boja u mnogobrojnim nijansama i vrtložnoj igri gradi pozornicu za njezine likove, dajući im bajkovito ozračje starih priča. Spretnom gestom i sa ljubavlju prema eksperimentu, ona savladava različite tehnike i kroz različite materijale oblikuje ustalasali, živi Univerzum, u kojem vibriraju tek ovlaš naznačena lica, svojevrsni ''energetski portreti'' njezinih znanaca, oko kojih aura boje dočarava njihov emocionalni naboj. Često su to i žene, one mitske i drevne, ali i svakodnevne znanice i prijateljice, interijeri, cvijeće, ptice - motivi i ljudi, koji u filteru njezine imaginacije postaju magično zaigrani u privlačnoj, iskričavoj duhovnoj modrini.

    Likovni pak zapisi Krešimira Radasa vezani su uz njegov dalmatinski zavičaj, naslijeđe predaka utkano u kamen, izbrazdan teškim radom naroda koji je gradio suhozide – kamene ograde, građene tehnikom ''u suho'', a koji na njegovim slikama postaju strukture nepravilnih linija, plavetno – sivkaste površine kamena ispranog od kiša, išibanog vjetrovima, dočaravajući nam zidove sa zabačenih oranica i hladnu svježinu malih bunara. To su i svojevrsni apstraktni putopisi kroz baštinu nagriženu od zuba vremena, da nas podsjete na naše korjene, isprepletene u dubinama škrte, žilave i lijepe šibenske pokrajine, gdje su ljudi morali naučiti živjeti sa prirodnim datostima, koje su iziskivale ručnu i umnu vještinu. Drugi motiv koji intrigira Krešimira je šibenska katedrala sv. Jakova, oslikana decentnim koloritom, stamena i očuvana kroz brojne povijesne nedaće, kuge, požare i vlast tuđinaca, da bi posvjedočila o težnji naroda za duhovnom nadgradnjom i kristalizacijom njegovog i skustva. Te duboke likovne impresije asociraju nas i na ponosni temperament šibenskog čovjeka, koji se isklesao u suživotu prirode i kulture, neraskidivim nitima duha i materije. (Krešimira Gojanović)

  • Izložba Dražena Pavlovića ”Metastabilna Sfera ~ Lux Aeterna”

    vrijeme: 28. studenoga 2017. u 19 sati

    mjesto: Europski Dom Zagreb Jurišićeva 1/1, 10000 Zagreb

    Izložbu će otvoriti Renata Bačić, Krešimira Gojanović i Dražen Pavlović. Izložba se može pogledati do 8. siječnja 2018.

    Izložba Dražena Pavlovića

    Metastabilna Sfera ~ Lux Aeterna

    Otvoriti um ka svemirskim daljinama, intuicijom umjetnika krenuti ka nepoznatim sazviježđima, galaktikama, kvazarima i međuzvjezdanim maglicama, slikarski je izazov varaždinskog umjetnika Dražena Pavlovića, koji je u stvaralačkom činu spoznavanja vlastitog psihičkog mikrokozmosa započeo tajanstveno putovanje prema spoznaji cjelokupne Prirode, posebno one ljudskom oku nevidljive, bilo zbog veličine golemih prostranstava Univerzuma ili zbog sićušnosti mikroskopskih čestica koje izgrađuju živi svijet oko nas, preslikavajući se iz makrokozmosa.

    Posmatrajući njegove slike, uočavamo neizoblikovanu materiju u vijugavom gibanju koju tali i oblikuje neko udaljeno svjetlo, sjajna kugla reproducirana u više manjih planetoida, koji se ponegdje izdižu iznad kaosa zmijolikih ritmova, a ponegdje u začuđujućoj simetriji plutaju prema udaljenim, hipnotički plavim jezgrima.

    Taj Draženov slikarski Svemir pulsira od života u zrakastom rastvaranju, sam sebe istražuje, osvijetljava, giba se širenjem i sažima poput kozmičkog daha, povlači nas prema sebi iluzijom prostora i dubine, te zaokuplja našu percepciju u iščekivanju novih oblika i do sada neviđenih sadržaja.

    To je i svijet jedinstva u dualnosti, gdje se emocionalna i psihička stanja, kao i procesi u čovjekovom umu i procesi u Prirodi metaforički izražavaju u susretima tame i svjetlosti, dinamičnih ritmova i statičnih formi, gdje prosijavaju i filozofska pitanja o slobodi kreacije i njezinim materijalnim ograničenjima, kao i o Univerzalnom redu koji pomaže da se kaotična kreacija izoblikuje u smislenom suživotu intuicije i logike.

    Atmosfera na tim slikama istovremeno je i duboko meditativna, vizionarska, sugerira nam daleke perspektive, uzburkane energetske tokove, prvobitno stanje stvaranja u svjetlu inteligentnog uma, koji sam sebe izgrađuje pronicljivom analizom sitnih detalja, prema širokoj sintezi cjeline u pulsirajućoj svjetlosnoj plazmi, u bujnim vrtlozima hladnih i toplih boja.

    Kroz intenzivnu dubinu plavetnila rastvaraju se prigušeno crvena jezgra kao plamen spoznaje i žudnja da se dokuči nedokučivo, a u prozračno tirkiznim tonovima poput blistavih fetusa formiraju se tijela zaokruženih oblika i sjemena novih ideja, koje svojom iluminacijom dotiču duboki prostor Psihe, do njegovih najudaljenijih kutaka.

    ”Fiat lux” poruka je ovog mistično-slikarskog putovanja, kroz koju dobijamo viziju nesagledivih mogućnosti čovjekovog uma i njegovih kreativnih potencijala, poruku o tome da smo Stvoritelji svoje realnosti u višedimenzionalnom prostoru unutarnje psihičke Prirode, koja se preslikava iz svjetlosnih matrica kozmičkih prostranstava.

    mr. art Krešimira Gojanović

    Dražen Pavlović rođen je 17. 5. 1962. godine u Varaždinu. Profesionalni je slikar snažnog i otvorenog kolorizma, te originalnog, autentičnog stila i tematskog pristupa. Predstavnik je metastabilizma, novog internacionalnog znanstveno-umjetničkog pokreta (TMM – The Metastabilian Movement), čija filozofija se temelji na teoriji komplementarne prirode (The Complementary Nature; J. A. Scott Kelso & David A. Engstrom – Cambridge, Massachusetts / London, England).

    Član je Likovne udruge Varaždin (LUV) i HDLU Zagreb (Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb). Do sada je priredio 37 samostalnih izložbi, sudjelovao je na više od 180 skupnih izložbi, te na više od 150 likovnih kolonija, umjetničkih simpozija i umjetničkih rezidencija u Hrvatskoj i inozemstvu (Slovenija, Italija, Mađarska, Austrija, Makedonija, Srbija, BiH, Grčka, Indija, SAD, Njemačka, Velika Britanija, Rusija).

    Osim štafelajnim slikarstvom, profesionalno se bavi i grafičkim dizajnom, te scenografijom i likovnom opremom interijera poslovnih i stambenih prostora. Za svoj umjetnički rad primio je nekoliko vrijednih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada.

    Kontakt organizatora HDLU Zagreb:
    098 - 429 - 278
    Kontakt Dražena Pavlovića:
    tel.: +385 95 866 7470

  • Izložba Stjepana Perkovića u Europskom domu Zagreb

    vrijeme: 10. veljače 2017. u 19 sati

    mesto: Europski dom Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb)

    Izložbu organiziraju Europski dom Zagreb i HDLU Zagreb, a otvoriti će je Renata Bačić i Krešimira Gojanović. Izložba se može pogledati do 9. ožujka 2017.

    Stjepan Perković rođen je 1974. u Vitezu, BiH. Školovao se u Zagrebu. Slikanjem i pisanjem počeo se baviti 1992. u želji da izrazi duh koji ga pokreće iznutra. Objavio je zbirku poezije ”Otisci dubine”, koju je ujedno i ilustrirao, te je ilustrirao sedam knjiga drugih autora – šest zbirki poezije i naslovnicu jednog romana.

    Izložba Stjepana Perkovića

    Član je međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Diplomirao je slikarstvo na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u klasi profesora Donalda Halla u Splitu, te je sudjelovao u trogodišnjoj slikarskoj radionici, koju je vodio profesor Carmelo Puzzolo.

    Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudionik je mnogih likovnih kolonija i radionica, a vodio je i likovno-terapeutske radionice za djecu sa posebnim potrebama, što čini i danas za djecu u vrtićima i osnovnim školama. Član je HDLU Zagreb od 2015. godine. Živi i radi u Zagrebu.

    Izvor: HDLU Zagreb

  • Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje"

    vrijeme: 22. studenog 2016. u 19h

    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb

    Ivan Listeš je do sada svoj slikarski opus većinom izlagao u Splitu i okolici, dok je u Zagrebu sudjelovao na nekoliko grupnih projekata. Ovo je njegova prva samostalna izložba u Zagrebu na kojoj će se predstaviti svojim recentnim djelima iz slikarskog opusa.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Smiraj… zvuk mora…. tišina koja govori tisuću riječi. Svijet koji se izvana čini toliko savršenim da niti ne naslućujemo što se događa unutar njega.

    Lebdeće brodice, autohtone životinje, plodna polja i ribari čine unutarnji svijet akademskog slikara Ivana Listeša. Tradicija, običaji i način života u Dalmaciji utemeljen na blagodatima prirode polako nestaje i pada u zaborav. Transformiran u daleko sjećanje taj idilični svijet mora i plodnih polja obasjanih suncem povremeno navire iz podsvijesti unoseći nemir i sjetu u naš svakodnevni život.

    Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Poentilističkim načinom gradnje snažno dinamiziranih kolorističkih površina, te pastuoznim nanosima boje Ivan Listeš stvara nadrealnu sliku realnog svijeta. Brodovi koji ne plove, već lebde, plodna polja predočena kao svjetovi za sebe i tovari u žarko crvenoj nijansi čine sastavne dijelove svemira ispunjenog otocima. Dalmacija prije modernizacije, kapitalizacije i agresivne turističke devastacije čini se kao dalek i nedokučiv svijet… Svijet za kojeg smo svjesni da je nekada postojao, ali danas je nejasan i suviše dalek da bismo ga prizvali u jasno sjećanje.

    Rad Blagoslov prikaz je nekadašnjeg načina života kad su muškarci ribareći privređivali za obitelj, dok su ih supruge dočekivale ispred prepoznatljivih kamenih kuća sa škurama na prozorima, a dalmatinski psi lunjali mjestom. Naziv djela, kao i sam sadržaj, iskaz je zahvalnosti na iskonskim vrijednostima koje u pojedinca utkiva rodno mjesto, zavičaj i sigurnost odrastanja pod okriljem obitelji, a koje danas vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.

    Djelo Gornje i Donje selo ikoničnim prikazima arhetipskih vrijednosti nastavlja interpretaciju identiteta u nestajanju. Muškarci odjeveni u narodnu nošnju s tradicionalnim glazbalima stoje na plodnoj zemlji kojom jure tovari i iz koje isijavaju snažne zrake sunca aludirajući na neophodnu sunčevu energiju bez koje nema života. Jedrilice i barke lebde u zrakopraznom prostoru dok se na udaljenoj planeti nazire klapa. Dalmatinska inačica antičkog motiva arkadijske idile tumači istinu o realnom stanju današnjice kada autohtono stanovništvo napušta otoke, što rezultira neobrađenom zemljom kojom lutaju divlje životinje, a tovari na čijim je leđima izgrađena gotovo cijela Dalmacija postaju rijedak prizor.

    Tišina

    Ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, te mogućeg i željenog doveden je do krajnjih granica u radu Naopako. Plavičaste brodice lebde na krvavo crvenoj materičnoj pozadini približavajući se otoku posve iskrivljenih proporcija i perspektive. No, unatoč svim tim nelogičnostima promatrač i dalje s lakoćom prati zbivanja na slici.

    Učestali Listešov motiv, uz plutajuće brodice, zemaljska je kugla koja preuzima ulogu simbola pojedinog otoka. Na slici Napušteni planet površinu planeta ispunjavaju polja sa suhozidom koja se u obrnutoj perspektivi protežu duž gornjeg dijela slike, dok su brodice tek minorno naznačene u podnožju slike. Autor ističe motiv plodne autohtone zemlje stavljajući je u poziciju sunca koje svojom energijom napaja cijeli svijet, ukazujući pritom na ljudsko zanemarivanje i nepoštivanje blagodati Majke Prirode.

    Iako i u radu Priprema za bijeg brodice lebde, po prvi put je prisutna linearna perspektiva i konkretno tlo pod nogama. Toplina zemljanih tonova i ribe koje plivaju oko napuštene barke daju naslutiti kako je riječ o metaforički potopljenoj crkvi koju pronalazimo na dnu mora poput olupine starog broda obrasle morskim travama. Snažno je prisutna simbolika napuštanja starog i vrijednog zbog novonametnutih poriva i načela suvremenog društva uslijed čega nismo ni svjesni što ostavljamo za sobom. Intrigantan je i rad Prolaz čija arhitektura nalikuje na spoj arhetipskih oblika babilonske kule ili zigurata i pročelja suvremenih nebodera, dok simboličan prolaz kroz njih možemo dvojako shvatiti: poput ljuštura drevne prošlosti ili pak prolaznosti i potrošnosti suvremenog doba.

    Ciklus recentnih radova Ivana Listeša ponajbolje objedinjuje rad Tišina, ujedno odabran i za naslovnicu kataloga. Usidrene brodice ukazuju na trenutak mira i tišine gdje duboko modro plavetnilo osigurava osjećaj spokoja. Izoliranost od vanjskog užurbanog i glasnog svijeta dopušta pojedincu da zastane na tren i suoči se sa samim sobom, sa svojim životom, sa svojom prošlošću, sadašnjim trenutkom, te odluči o koracima koji će definirati njegovu budućnost. Zaron ispod mora omogućuje nam susret s našim brodicama koje lebde u našem svemiru i ukazuju na naše, ponekad duboko zakopane i zaboravljene, ali i dalje prisutne vrijednosti u životu.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Samostalna izložba Višnje Peter "Čarobni svijet ptica"

    vrijeme: 10. siječnja 2017. u 19 sati

    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb

    Samostalna izložba Višnje Peter

    Višnja Peter rođena je 1948. u Zagrebu. Od 1999. stvara i izlaže na preko stotinu skupnih i šest samostalnih izložbi.

    Umjetničko obrazovanje stekla je kod akademskog slikara Dubravka Lepeja.

    Članica je Hrvatskog likovnog društva ( HLD ) u Zagrebu i HDLU Zagreb. Predstavila se do sada ciklusima "More i obale", "Zagrebačke vedute" i "Poezija slikarstva".

    Radovi joj se nalaze u različitim privatnim zbirkama u Italiji, Čileu, Južnoafričkoj republici i Hrvatskoj, a svoja djela izlagala je i u Češkoj, Slovačkoj i Ukrajini.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.