Julija Domac

Po zanimanju profesor geografije. Rođena je i živi u Zagrebu. Fotografijom se aktivno bavi od 2008.godine, a fotografiju je već zavoljela u ranoj mladosti, posebno u studentskim danima na terenskoj nastavi za vrijeme studija geografije.

Sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te klubskim izložbama. Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a u 2018. planira treću.

Dobitnica je nekoliko nagrada; Cesti s d best 2014., drugo mjesto, Noć knjige 2015., treće mjesto, Noć knjige 2017., drugo mjesto, Zagreb i Zagrepčani 2014., treće mjesto

Autorici je fotografija najdraži dio njezina života. Ljubiteljica je kako landscape fotografije, tako, urbane fotografije, portretne fotografije, ulične fotografije.

Članica je Fotokluba Zagreb.

10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

Bok svima i dobrodošli u Malu školu fotografije. Novi tjedan, novi izazovi i nova lekcija su ispred nas. Prije nego započnem htio bi se zahvaliti svima Vama koji čitate i primjenjujete moje prošlotjedne savjete jer mi se jako puno vas prošli tjedan javilo putem poruka i zahvaljujem se još jednom svima na podršci. Evo i vama jedan lajk (palac gore) - makar virtualni!

S obzirom da sam se odlučio da neću raditi klasične foto kolumne i pisati jezikom svih strogo definiranih knjiga i udžbenika nego ću se više posvetiti tome da me razumiju svi od malenih do najstarijih, odnosno ono što se u narodu kaže: Od 7 do 77 današnja lekcija biti će na temu Instagrama odnosno mojih 10 savjeta kako napraviti što bolje i atraktivnije fotografije za vaš Instagram. Uzevši u obzir da današnje generacije hi-techa koriste 80% Instagram u poslove svrhe za očekivati je da je Instagram postao jako dobar medij i alat za promociju. Kao i svaki drugi fotograf, naravno da sam se i ja pridružio na taj servis prije nekoliko godina i od tada redovito na svakodnevnoj bazi pratim i objavljujem razne fotografije sa snimanja, putovanja, koncerata i slično. Iskreno, Instagram je puno jači u tom pogledu naspram Facebooka kojeg je nekako ''vrijeme pregazilo'' pa se pojavom Instagrama 2013. godine većina korisnika prebavila na drugi servis.

Danas ću vam pokazati i dati deset savjeta koje bi volio da pročitate, a svakako i primjenite jer bi volio čuti vaše reakcije nakon toga. Stoga, krenimo..

1. SAVJET - VAŠA FOTOGRAFIJA = VAŠE DJELO!

Najveći problem je kod instagrama što se koristi toliko tuđih i lažnih fotograifja tj. fotografija koje nisu djela autora koji ih objavljuje. Prvo, time kršite autorska prava i samim time ste u prekršaju i u mogućnosti da se protiv vas podigne kaznena prijava, a samim time sramotite i sebe jer zašto koristiti tuđe fotografije ako možete koristiti svoje, možda čak snimiti još i ljepše? Neka vam fotografija koju biste htjeli objaviti posluži samo kao primjer kako i vi možete stvoriti istu takvu.

2. SAVJET - BUDI ''ONLINE''

Pod time ne misim da budete stalno dostupni i na Instagramu od 0 do 24 već se pod time smatra da budete ažurni. Da barem jednom dnevno objavite fotografiju, a bilo bi sjajno i dva puta u danu. Samim time ćete steći veći broj pratitelja jer će ljudi vidjeti da pazite i brinete o svom Instagramu, da ste aktivni i možda vas zaprate, a ako imate ambicije moguće su i poslovne suradnje.

3. SAVJET - OŠTRA FOTKA POLA POSLA

Ne biste vjerovali koliko oštrina fotografije utječe na broj pratitelja i lajkova na samoj fotografiji. Da,da.. Jer, hej, tko bi još normalan volio uživati u fotografijama koje us mutne, potresene, neoštre, gdje je netko prošao ispred objektiva ili je netko zažmirio. Pripazite na sitne detalje koji bi vas mogli koštati broja pratitelja i lajkova.

4. SAVJET - Manje obrade, više prirodnosti!

Ukoliko niste profesionalan fotograf i ne čini vam se da znate dovoljno o obradi fotografija u umjerenim količinama - radije se toga nemojte niti primati! Vjerojatno ne biste tako postupili niti u tvornici rukujući strojevima, pa zašto se onda upuštati u neke stvari u koje se ne razumijete, pritom narušavajući izgled fotografije kontrastima ili saturacijama.

5. SAVJET - Više sunca - bolja fotka!

Ne biste vjerovali, ali 99% najoljhi svjetskih fotograifja snimljeno je upravo po dnevnom svjetlu, posebice u izlasku ili zalasku sunca kada je svjetlo ''najmekše'' tj. difuzno. Tada nemate sjena niti kontrasta pa će fotografije ujedno biti i prirodnije, lice će izgledati svježe na modelima, a vi ćete imati savršenu fotografiju za svoj virtualni foto album Instagram.

6. SAVJET - Kud svi, tu i mali Mujo!

Ako je svjetski dan kave - vjerojatno će vaš Instagram biti pun fotografija kave s obaveznim heštegom #svjetskidankave. Zanimljivo, zar ne? Kao da i bez toga ne bismo znali da je Dan kave. No, ajmo se malo vratiti na fotografije. Dakle, ukoliko svi toga dana objave šalicu svoje jutarnje ili poslijepodnevne šalice kave iz omiljenog lokalnog birca, ti nemoj. Budi faca i napravi nešto drugo. Zašto primjerice ne bi fotografirao zrnca kave ili modela koji ispija kavu. Ako ste u potrazi za idealnom fotografijom, vaša može biti upravo ta!

7. SAVJET - BUDI JEDINSTVEN!

U posljednje vijeme na Instagramu je počeo biti trend da se na fotografije stavljaju natpisi, ikonice ili dodatni efekti. To je u redu, ali Instagram nije oglasna ploča. Možda bi bilo bolje da vi njima pokažete kako se to može napraviti na kreativniji način. Od papira napravite jedinstven oglas, fotografirajte ga na nekom ludom mjestu i pronađite osobu koji će vam glumiti modela koji će dijeliti te letke, a vi ga pritom fotografirajte. Napravite zanimljivu priču od običnog dosadnog storija koji će trajati tek 24 sata te se potom izbrisati

8. SAVJET - VELIKE FIRME = LOŠE FOTOGRAFIJE?

Da, u nekim slučajevima na koje sam ja naletio. Naime, fotografiranje hrane kod nekih je poznatih lanaca očito ozbiljan problem. Umjesto da angažiraju stručno osobu ili se barem informiraju oni fotografiraju hranu pod lošom rasvjetom ili na nedekoriranim podlogama što fotograifju kao takvom čini manje atraktivnom, samim time dosadnom tj. prosječnom u masi istih. Zato posebice kod fotografiranja hrane pripazite kod rasvjete, birajte dnevno svjetlo, fotografirrajte uz prozor ukolio nemate reflektore, pripazite na oštre sjene i pokušajte izbjegnuti efekt ''pretjeranosti na tanjuru'' tako što ćete od normalne porcije uzeti tek 1/3 sa svim sastojcima koje to jelo čine potpunim. Ostalo ostavite kao iznenađenje za degustaciju!

9. SAVJET - BEZ PEČATA NIŠTA!

Ukoliko se bavite ozbiljnom fotografijom i želite da vas što prije ''uoče'' moj prijedlog vam je vodeni žig koji, osim što će vas zaštiti od krađe fotografija, može vam biti i odlična podsjetnica na kojoj može pisati nešto poput web stranice ili email kontakta koji neće naravno biti toliko upečatljivi, a imati će svoju svrhu i korist.

10. SVAKI DAN NAUČI NEŠTO NOVO!

Kao i za sve u životu, dajte si vremena za savladavanje osnova, pa potom krenite u ozbljniju Instagram fotografsku priču. Ukoliko niste jedna od onih osoba kojima bi Instagram mogao zaokupiti pažnju, zapamtite jednu stvar: Čak i da nikada više ne otvorite navedenu aplikaciju, pokušajte ju barem u teoriji savladati jer ako ništa, biti ćete glavne face ako krene tema u društvu o modernim tehnologijama, a vi ćete se moći pohvaliti kako rasturate Instagram i kako ste jednostavne osnove naučili upravo kod mene u Maloj školi fotografije.

Hvala sivma na pažnji. Biiti će m idrago ako sam mogao pomoći makar i jednoj osobi, također bi volio da probate primjeniti neke od tih savjeta, ne morate sve, pa mi javite vaše dojmove da li se štogod promijenilo po pitanju broja pratitelja ili lajkova na vašim fotografijama.

Do sljedećeg tjedna, Pozdrav!

Dominik Papić

11. minijatura fotografije udruge Fijaker

Pozivamo vas na svečanu podjelu nagrada 8. prosinca od 18 do 22 sata u „Slovenskom domu“, Masarykova 13, Zagreb.
U skladu s epidemiološkim napucima za održavanje izložbi neće biti svečanog otvorenja, već će se nagrade, pohvale i zahvale dodijeljivati u periodu od 18 do sata.22. Sve minijature moći će se otkupiti po jedinstvenoj cijeni od 20 kn /kom. Novac prikupljen od prodaje darovat će se, kao i svake godine, udruzi sa socijalno-humanitarnim ciljevima OZANA, Vukovarska 235, Zagreb.

U prilogu rezultati žiriranja.

Na 11. FOTO SALON MINIJATURE 2021. u organizaciji Udruge Fijaker odazvalo se 29 autora sa 114 fotografija. Povjerenstvo, u sastavu Krešimir Mehičić, predsjednik, Slavka Pavić i Ivana Planinić, članovi, dodijelilo je jednu prvu, dvije druge i tri treće nagrade, te šest pohvala i iznimno dva posebna priznanja za kolekciju od 4 fotografije.

Nagrade i pohvale pripale su:

1. nagrada
- Ljiljana Šivak

2. nagrada
-Zrinka Lovrić
-Đurđa Petrišić

3. nagrada
-Kristina Matijaš
-Zvonko Radičanin
-Davorka Trbojević

Pohvale

-Fredy Fijačko
-Biljana Knebl
-Neda Rački
-Karmen Stošić
-Nenad Tica
-Tvrtko Ujević

Posebna pohvala za kolekciju
-Nenad Martić
-Vladimir Vučinović

Svi ostali autori primit će zahvalnicu za sudjelovanje.

Na natječaj su 29 autora u konkurenciji poslali ukupno 114 radova.
Prema propozicijama natječaja, povjerenstvo je od autora koji su poslali više radova, odabralo jedan rad za konkurenciju, a svi radovi sudjeluju na izložbi.

Ostali sudionici natječaja: Branka Dimić, Ivanka Gavran, Boris Golub, Željko Grganić, Željko Grbac, Biserka Harapin, Andor Janči, Blaženka Kadija, Miroslav Kadija, Đurđica Kocijančić, Mariann Makrai, Željko Novaković, Javorka Pangerčić, Slavka Pavić, Neno Mihovil Tica-Čelić

Nagrađenim i pohvaljenim autorima čestitamo, a svim sudionicima zahvaljujemo na odazivu.

Aleksandar Tomulić

Rođen 1967. godine u Rijeci. Diplomirao strojarstvo na Tehničkom fakultetu u Rijeci 1991. godine. Živi i radi u Rijeci.

Ozbiljno se bavi fotografijom od početka 2004. godine, a druženje s fotografijom traje od djetinjstva.

Fotografijom je fasciniran zbog te magije neponovljivog zamrznutog trenutka te s osjećajem za svjetlo, kompoziciju i trenutak, u svom radu preferira uličnu fotografiju i primorske motive, a voli i eksperimentiranje s apstraktnim motivima. U ovoj galeriji su prezentirani radovi iz tri ciklusa: ulica, karneval i more.

2010. godine primljen je u članstvo HDLU Rijeka, iste godine dobio je zvanje Artist FIAP (AFIAP), a 2012. dobiva visoko zvanje Excellence FIAP (EFIAP). Izlagao je na deset samostalnih izložbi i na preko 310 skupnih izložbi i salona u preko 30 zemalja na svim kontinentima.

Dobio je preko 135 nagrada i priznanja te je sedam puta uvršten u nacionalnu selekciju Hrvatskog fotosaveza na FIAP bienalima.

Fotografije su mu objavljivane na naslovnicama knjiga i kataloga, u fotografskim časopisima i na kalendarima.

Bio je selektor i član žirija više fotografskih salona i natječaja, a od 2013. godine radi i kao fotografski instruktor i održava fotografske tečajeve i radionice.

Sve fotografije su na prodaju na foto papiru ili kao tisak na platnu u željenoj dimenziji.

Mob: 091/212-9144
www.spotfoto.info
www.facebook.com/aleksandar.tomulic

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Bitter Mjeda

Rođen 1968 godine u Ljubljani,Bitter Mjeda počeo se baviti fotografijom  od 8 razreda uz svoga oca,sa ocem zajedno radi do 1989 kada je otvorio zasebnu radnju.Tako da je Bitter Mjeda treči naraštaj u obitelji koja se bavi fotografijom.

 Slike su na prodaji i mogu se naručiti isprintane na fotografskom papiru.

Kontakt:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

facebook: bitter.mjeda

Božidar Kasal

Božidar Kasal je rođen u Zagrebu 1948. godine. Studij fizike završio je na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a magisterij iz područja mjerenja kvalitete fotografskih objektiva načinio je na Institutu Ruđer Bošković. Nakon pet godina (1978.) mijenja posao i prebacuje se na Klinički zavod za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja Kliničkog bolničkog centra Zagreb, gdje ostaje do umirovljenja krajem 2013. godine. Bio je odgovorna osoba za kontrolu kvalitete uređaja za stvaranje medicinskih slika i voditelj službe za zaštitu od zračenja KBC-a Zagreb. O kvaliteti slika i danas predaje na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Momentalno ga, sa stanovišta fotografske umjetnosti, najviše privlači putna i ulična fotografija, portreti ljudi u njihovim sredinama, u običnim i neobičnim situacijama, njihove životne priče i fotografski kolorit njihove svakodnevnice i životnog ambijenta. Poseban senzibilitet je uvijek imao prema životinjama, a ovo mu je prvi (ne i zadnji) susret s onim divljima i njihovim načinom života na njihovom prirodnom terenu.

Sudjelovao je na brojnim natjecateljskim izložbama širom svijeta i nositelj je međunarodnog umjetničkog fotografskog zvanja AFIAP. Ovo mu je jedanaesta samostalna izložba fotografija.

Živi i radi u Zagrebu kao član FotoklubaZagreb.

E-mail adresa: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Davorka Trbojević

dipl. politolog, rođena je 24.02.1959. i živi u Zagrebu. Amaterskom fotografijom bavi se još od prvih studentskih dana te otada objektivom hvata motive koji su je u nekom trenutku "dotakli" pokušavajući na svoj način fotografski interpretirati životne scene zaustavljene u vremenu.

Od 2008. godine prisutna je na internetskim portalima specijaliziranima za fotografiju, gdje pod nickom "proba2004" i avatarom tratinčice objavljuje fotografije različitih motiva. Stalno tražeći nove sadržaje kroz fotografiju interpretira svijet onako kako ga vidi i doživljava pa su njene fotografije i svojevrsno razotkrivanje emocija i intime.

Tijekom proteklih godina izlagala je na dvadesetak grupnih izložaba u Zagrebu, Rijeci, Rovinju, Zelini, Bužimu, Vrbovskom, Karlovcu, Samoboru i dr. te bila nagrađivana.

Njena samostalna izložba Kad priroda slika predstavila ju je s njenim impresionističkim pristupom fotografiji.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Dr. sc. Zdenko Balog

Zdenko Balog, povjesničar umjetnosti, rođen je u Zagrebu 1958., gdje je i odrastao i završio Školu primijenjene umjetnosti, a potom Filozofskifakultet, grupa povijesti umjetnosti i komparativneknjiževnosti. Diplomirao je 1983., a potom nastavio postdiplomski studij. Magistrirao je na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom 'Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj' 1993. godine (mentor Dr. sc. Zvonko Maković). Konačno, 2012., obranio je na Filozofskom fakultetu doktorsku tezu'Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća', te stekao akademski status doktora znanosti (mentor Prof. Dr. Igor Fisković).

Tijekom studija pokazuje sklonost terenskom i istraživačkom radu. U Istri, sudjeluje kao apsolvent, a potom i nakon diplome, u terenskom istraživanju obrambenog sustava kontinentalne Istre (Rašporski kapetanat), pod vodstvom Dr. sc. Đurđice Cvitanović. Posebno istražuje gradič Roč, koja istraživanja će mnogo kasnije sažeti u knjigu 'Roč u srednjem vijeku' (2005,).

Po završetkustudija, zapošljava se kao kustos u Dvoru Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi, tada još u sastavu Lepoglavske kaznionice. U Lepoglavi i Trakošćanu živi i radi 1986-95., te se, kroz proučavanje lepoglavske crkve i samostana razvija njegova posebna naklonost gotičkoj umjetnosti. Posebno proučava i istražuje umjetničku baštinu utemeljitelja lepoglavskog samostana, Hermana Celjskog, te utjecaje parlerijanske gotičkesinteze praškog i bečkog gradilišta na prekodravskezemlje. Specijalizira se za razdoblje od kraja 14. do polovice 15. stoljeća u slovenskoj Štajerskoj i sjevernoj Hrvatskoj.

Tijekom boravka u Lepoglavi i rada u Dvoru Trakošćan, Balog vodi istražne radove na objektu dvorca Trakošćana, te osmišljavaprijedlog za buduću muzeološku prezentaciju. Ovaj prijedlog tek je neznatno modificiran kada je kasnije dvorac obnovljen i zaokružena njegova muzejska prezentacijazbirke. Voditelj je arheoloških radova na lepoglavskom spomeničkom kompleksu, te je inicijatori voditelj prve četiri godine Lepoglavskih dana i znanstvenog skupa o Lepoglavi (1992-1995.). Inicira i uređuje Lepoglavski zbornik, koji sabire radove s ovog skupa.

1995. seli u Križevce i zapošljava se u Narodnomsveučilištu / Pučkom otvorenom učilištu, gdje radi i danas. U Križevcima nastavlja znanstveno istraživački rad: proučava srednjovjekovnu i ranonovovjekovnu povijest Križevaca i križevačkog kraja, čime nakon Zagorja i varaždinskog kraja, u svojim istraživanjima zaokružuje područje sjeverne Hrvatske. Sažetak ovih istraživanja je knjiga 'Križevačko kalničaka regija u srednjuem vijeku' (2003.), posvećena 750-godišnjici gradskih privilegija Grada Križevaca. 2013. izlazi mu knjiga 'Gradovi kontinentalne Hrvatske'.

Osim što je organizatori sudionik Lepoglavskih dana od 1992-96., stalni je sudionik i autor priloga Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, od 1984. do danas, stalni suradnik Peristila, časopisa Kaj, časopisa Cris, sudionik kongresa Saveza društava povjesničara umjetnosti Jugoslavije, te kongresaDruštva povjesničara umjetnosti Hrvatske, sudionik međunarodnih znanstvenih skupova u Križevcima, Celju, Mariboru itd.

Fotografijom se bavi od djetinjstva, ali se posebno nalazi u naglom tehnološkom razvoju digitalne fotografije. Više radova nagrađivano mu je na internetskim fotografskim natječajima, samostalno i skupno izlagao je u Križevcima i više drugih hrvatskoh gradova. U križevcima je 2009. održao samostalnu izložbu akt fotografije 'Pjesma nad pjesmama', a 2013 također samostalnu izložbu akt fotografije 'Low-Key Shades in B&W'.

https://zdenkobalog.wordpress.com/ 

FOTOFESTIVAL U JUŽNOJ KOREJI IZLOŽBE HRVATSKIH FOTOGRAFA U GRADOVIMA SEOUL I JEONJU

Izložbe su otvorene u sklopu Fotofestivala kojeg je Fotoklub Zagreb, uz suradnju AZIT fotografske grupe iz Koreje, organizirao tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2019. zajedno s predavanjima i prezentacijama na temu Hrvatske fotografije.

Prva izložba pod nazivom 'Zagreb black and white' otvorena je 22. svibnja u Seoulu, u reprezentativnom prostoru u najstrožem centru grada. Izloženo je ukupno 60 fotografija od 53 autora, članova Fotokluba Zagreb.

Druga izložba istog naziva otvorena je 1. lipnja u Nacionalnom kulturnom centru u gradu Jeonju. Posebnost ove izložbe je da su fotografije printane na tradicionalnom Korejskom Hanji papiru, koji fotografijama daje posebnu draž. Izložba ostaje otvorena do 19. lipnja.

Obje izložbe su privukle veliki broj posjetitelja, a na otvorenju su bili utjecajni ljudi iz Korejskog kulturnog i političkog života, te veleposlanik RH u Koreji dr.sc Damir Kušen. Fotoklub Zagreb predstavljali su: Hrvoje Mahović, predsjednik kluba te članovi Biljana Knebl i Božidar Kasal.

Važno je napomenuti da je, prema navodima organizatora, ovo prva skupna izložba Hrvatskih fotografa u Republici Koreji.

Inače, ovo je već treći u nizu Fotofestivala koje je Fotoklub Zagreb organizirao izvan granica Hrvatske. Prvi je organiziran 2017. godine u Australiji (gradovi: Sydney, Melbourne i Canberra), a drugi 2018. godine u Kini (gradovi Shanghai i Hangzhou).

Ukratko o Klubu

Fotoklub Zagreb osnovan je 1892. godine i spada među najstarije fotoklubove u svijetu. Klub danas broji preko 300 aktivnih članova koji se okupljaju utorcima na klupskim druženjima. Godišnje klub organizira 20-ak izložbi, 30-ak predavanja na razne fotografske teme, te 10-ak tečajeva fotografija, a posebno treba spomenuti organizaciju bijenalne međunarodne izložbe Zagreb Salon. U klubu se čuva i bogata zbirka fotografija gotovo svih značajnijih hrvatskih fotografa od tridesetih godina do danas.
Klub ima i bogatu međunarodnu suradnju s fotoklubovima i kulturnim institucijama iz Austrije, Slovenije, Finske, Italije, Australije, Novog Zelanda, Kine, Brazile, Koreje s kojima organizira izložbe i fotoradionice.

PREDSJEDNIK FOTOKLUBA ZAGREB

Hrvoje Mahović, dipl.ing.geod.

Fotografija i umjeće fotografiranja

Fotografija, kao medij koji povezuje tehniku i umjetnost, zauzima jedinstveno mjesto u suvremenoj kulturi i povijesti vizualnih umjetnosti. Od svog izuma u 19. stoljeću, fotografija je prošla kroz brojne promjene i tehnološke inovacije, od dagerotipije do digitalne slike, te je evoluirala u formu koja u sebi nosi ogroman umjetnički potencijal, sposobna prenijeti složene ideje, osjećaje i trenutke s iznimnom preciznošću i snagom.

Na tehničkoj razini, fotografija predstavlja proces hvatanja svjetlosti putem leće i njezino fiksiranje na fizički ili digitalni medij. No, ono što fotografiju izdvaja od pukog tehničkog postupka jest sposobnost fotografa da interpretira i transformira stvarnost kroz kreativne odluke o kadru, kompoziciji, svjetlu i perspektivi. Fotografija, kao oblik umjetničkog izražavanja, nije jednostavno mehanički čin snimanja, već misaoni i osjetilni proces koji zahtijeva umjetničku viziju, intuiciju i sposobnost komuniciranja priče kroz statičnu sliku.

Fotografija je svoj skromni početak imala kao tehnološka inovacija, čiji su pioniri poput Nicéphorea Niépcea i Louisa Daguerrea stvorili prve trajne slike na metalnim pločama u ranim 1800-ima. Prvotno percipirana kao znanstvena novotarija, brzo je postala predmet interesa umjetnika, znanstvenika i intelektualaca koji su prepoznali njezin potencijal za bilježenje povijesti, ljudi i krajolika na način koji nijedan drugi medij do tada nije mogao omogućiti.

Ubrzo nakon što je fotografija ušla u kulturnu svijest, pojavilo se pitanje njezina statusa kao umjetnosti. Je li fotografija, s obzirom na svoju tehničku osnovu, istinski umjetnički medij ili tek mehanički način kopiranja stvarnosti? S vremenom, mnogi fotografi, poput Anselma Adamsa, Henrija Cartier-Bressona i Cindy Sherman, pokazali su kako fotografija može biti moćan alat za stvaranje duboko umjetničkih i estetski složenih djela.

Umjetnost fotografije leži u sposobnosti fotografa da promišljeno odabere trenutak, kut i postavke koje će pretvoriti svakodnevne scene u izvanredne vizualne narative. Kroz kontrolu nad elementima poput svjetlosti, sjena, boje i teksture, fotograf može stvoriti djela koja su podjednako složena i dirljiva kao i bilo koje drugo umjetničko djelo.

Jedan od ključnih aspekata fotografskog umijeća je osjećaj za trenutak. Henri Cartier-Bresson, jedan od najpoznatijih fotografa 20. stoljeća, govorio je o "odlučujućem trenutku" – točnoj sekundi u kojoj se pokreti, geste i izrazi slažu u savršenu harmoniju, stvarajući sliku koja priča cjelovitu priču. Ova sposobnost prepoznavanja i hvatanja trenutka često je ono što odvaja prosječne fotografe od majstora ovog medija.

Kompilacija različitih stilova fotografiranja, od dokumentarne fotografije do apstraktne, pruža široki spektar umjetničkih izraza. Dokumentarna fotografija, primjerice, koristi fotografiju kao alat za bilježenje stvarnosti, često s ciljem da prikaže socijalne, političke ili ekološke teme. Fotografije Dorothee Lange, koje prikazuju teškoće američkih radnika tijekom Velike depresije, ne samo da dokumentiraju povijest već i evociraju snažne emocionalne reakcije. Nasuprot tome, apstraktna fotografija fokusira se na oblik, boju i teksturu, često izostavljajući prepoznatljive motive, i time istražuje samu suštinu vizualne percepcije.

Jedan od najvažnijih alata fotografa je svjetlost. Kontrola i manipulacija svjetlom omogućuju stvaranje različitih raspoloženja, naglašavanje određenih elemenata slike te stvaranje iluzije dubine i prostora. Svjetlost može biti prirodna ili umjetna, blaga ili oštra, direktna ili difuzna – svaka od tih kvaliteta igra ključnu ulogu u kreiranju vizualnog identiteta fotografije.

Uz svjetlost, kompozicija je još jedan presudan element fotografije. Pravilo trećina, simetrija, linije vodilje, ravnoteža elemenata u kadru – svi ovi koncepti omogućuju fotografu da vodi oko promatrača kroz sliku, usmjeravajući ga prema ključnim točkama i stvarajući osjećaj harmonične cjelokupnosti. Fotografija, kao i slikarstvo, koristi ove formalne elemente kako bi stvorila dinamične i vizualno privlačne kompozicije.

S dolaskom digitalne tehnologije, fotografija je doživjela značajne promjene, čineći je dostupnom široj populaciji te otvarajući nove kreativne mogućnosti. Digitalni aparati, pametni telefoni i napredni softveri za obradu slika omogućuju svakodnevnim korisnicima da se okušaju u ovom mediju, dok su profesionalni fotografi dobili alate za sofisticiraniju postprodukciju i manipulaciju slike.

Međutim, iako digitalna tehnologija nudi mnoge prednosti, također postavlja pitanja o autentičnosti i prirodi same fotografije. Manipulacija digitalnim slikama dovela je do stvaranja novih žanrova, poput digitalne umjetnosti, ali je također izazvala raspravu o etičkim implikacijama pretjerane obrade i retuširanja, posebno u kontekstu fotožurnalizma i dokumentarne fotografije.

Budućnost fotografije leži u njezinoj sposobnosti da se prilagodi i evoluira. Tehnološke inovacije poput virtualne stvarnosti, 3D snimanja i umjetne inteligencije već transformiraju način na koji percipiramo i stvaramo slike. Fotografi budućnosti možda će koristiti alate koji su danas tek u fazi razvoja, ali osnovna filozofija fotografije – hvatanje suštine trenutka, izražavanje emocija i pričanje priča kroz slike – ostat će nepromijenjena.

Fotografija, u svojoj srži, ostaje spoj tehnike i umjetnosti, svjetlosti i tame, trenutka i vječnosti. Ona je medij koji omogućuje promatraču da vidi svijet kroz oči umjetnika, da doživi trenutke koji bi inače mogli biti izgubljeni, i da osjeti ljepotu, složenost i dubinu svakodnevnog života. Kao takva, fotografija će i dalje igrati ključnu ulogu u oblikovanju naše kulture i umjetnosti, otvarajući vrata novim načinima gledanja na svijet.

Goran Nikić

Thanks for viewing my work. My name is Goran Nikic and I've been photographing people for about 3 years. I'd like to expand my portfolio and make it more diverse. My favorite genres of photography are non-traditional portraits (artistic), life photography and fashion.

Gordan Kos

Fotografija kojom se bavim je rezultat prije svega amaterskog entuzijazma i zanesenosti ovim hobijem. Fotografije su načinjene prvenstveno radi mog zadovoljstva i zadovoljstva onih koji su na tim fotkama.
Zainteresirani za razna snimanja, a posebice snimanja modela za različite potrebe mogu se javiti na
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Svi detalji mogu se dogovoriti i nema posebnih ograničenja s obzirom na vrijeme, mjesto ili tematiku fotkanja.
Više fotografija možete vidjeti na mojoj web stranici www.blackbirdphoto.info

Fotografije Harija Maslića – Priča o univerzalnoj ljepoti

Rođen u Bosni i Hercegovini, s prebivalištem u Njemačkoj. S umjetnošću je vezan od ranog djetinjstva, a te snove realizira danas kao menadžer umjetničkog brenda MerisCon Art and Design. Njegovo umjetničko stvaralaštvo je protkano kroz slikarstvo i kroz fotografiju.

O Hariju Masliću kao fotografu, posebno u smjeru people fotografije, najbolje govori sljedeći kritički osvrt slobodnog umjetnika i putopisca Josipa Svobode:

Fotografija predstavlja kako aktivnu tako i pasivnu umjetničku formu. Stupanj u kojem fotograf sudjeluje u svojoj umjetničkoj kreativnosti varira od fotografa do fotografa; fotograf može da ispriča jednu priču unutar fotografije ili da samo registrira životni trenutak onakvim kakav jeste. U ovom pogledu postoji jedna generalna istina kod fotografiranja: bez fotografa nema fotografije. Čak i na najjednostavnijem snimku vidljiv je utjecaj fotografa.

Hari Maslić pripada onoj grupi kreativnih fotografa-umjetnika koji su skloni da orkestriraju i koreografiraju strukturu fotografije kako bi realizirali jednu kreativnu ideju ili poruku; u slučaju ovog umjetnika to je sam život, ili još bolje rečeno to je najljepši dio života – to je mladost. U beskrajnom protjecanju momenata, Hari Maslić je za koreografiju svojih slika odabrao momente mladosti ljudskog života; u režiranim fotografijama vidi se ljubav i posvećenost autora za njegovu ideju kao i njegova očaranost mladalačkom radošću, bezbrižnošću i osmijehom. Postavši emocionalno povezan sa subjektom, Hariju Masliću je uspjelo da stvori ideje koje mu pomažu da uhvati pravu bit svog subjekta. Mladost – grupe vedrih i nasmijanih djevojaka i mladića u koreografiranim fotografijama – ne samo da prenosi snažne emocije na promatrača nego svojom izvorskom svježinom, razigranošću i čistoćom provocira u njemu poistovjećivanje i sjećanje na vlastitu mladost; u bilo koje okruženje da autor ove krasne Izložbe stavi svoj idejni subjekt –priroda ili sterilni objekti Istorijske prošlosti ili sadašnjosti – on okruženju u koji je stavljen daje novo značenje, novi sadržaj, novu priču.

Osim klasičnih fotografskih pravaca intenzivno radi i realizira fotošutinge s modelima, koji su često bili na coverima poznatih magazina.

Harijeva djela i aktivnosti možete pratiti na:

portalu MerisCon

MerisCon instagram

Photography Hari M. facebook

MerisCon Art facebook

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ŽELJKA JOVANOVIĆA "COSPLAY“

vrijeme: 09.01. - 27.01.2023. otvorenje izložbe u 19 sati
mjesto: Knjižnica Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb

Izložbom će se javnosti predstaviti cosplay, čiji naziv potječe od engleskog costume (eng. kostim) i play (eng. gluma), a koji podrazumijeva kostimiranje i oponašanje likova iz knjiga, stripova, filmova, videoigara i slično. Cosplay izvorno potječe iz Amerike i tamošn- jih konvencija znanstvene fantastike, a sam naziv je iskovan krajem 20. stoljeća u Japanu, gdje je i populariziran. Danas je cosplay ponajviše internetski fenomen, a uživo ga se može vidjeti na raznim konvencijama znanstvene fantastike, pop kulture, videoigara i slično.

Kostimi za cosplay su često u potpunosti ručno rađeni, od šivanja odjeće i obuće do izrade nakita, mačeva i sličnih dodataka, a sve u svrhu izražavanja ljubavi prema izvornom materijalu. Tim sve popularnijim hobijem često se bave potpuni amateri u šivanju i izradi rekvizita, a ponekad svoje vještine izbruse dovoljno da pređu u profesionalne vode u kazalištu, filmu ili marketingu.

Željko Jovanović svojim objektivom nastoji dočarati taj fantastični hobi te približiti svijet cosplaya hrvatskoj javnosti.

Cosplayer Iva Belina i Marija Edita Feldi

Otkako je svijeta postoji potreba čovjeka da bude netko drugi ili nešto drugo. Maskiran- je je simboličan izraz koji pomaže u odmicanju od svakodnevne rutine i pomaže biti iden- tifikacija s onim što ili koga maska predstavlja. Ono je prigodan način izražavanja emocija, misli i ponašanja, pa čak i onih neprihvatljivih, ali na primjeren općeprihvaćen način. Maskom se može naglasiti vlastita osobnost, a može biti i prilika za kreiranje nove ličnosti. Maskiranje je kreativan proces u kojem mijenjamo, prikrivamo svoju prirodnu osobnost u skladu s društvenim pritiscima odnosno očekivanjima.

Nekome je maskiranje ritual, samokreacija u kojoj mašta igra glavnu ulogu. Kostimi, maske i perike... olakšavaju preobrazbu u novoga sebe koji može biti u čistoj suprotnosti s nama u stvarnome životu. Maska nam pruža priliku da radimo ono što želimo ili ono što se ne usudimo činiti u životu.

Može se čovjek maskirati u što god želi i kad želi, no veoma čest odabir su likovi iz stripova, serijama ili videoigricama. Ovaj vid identifikacije kostimiranja zove se cosplay, trendu koji je veoma popularan u svijetu i koji je standardni dio mnogih konvencija znanstvene fantastike ili japanske kulture.

Riječ "Cosplay" spoj je engleskih riječi: costume (kostim) i play (igra), dakle igra u kostimi- ma, a skovao ju je japanski producent Studio Harda, Nobuyuki Takahashi, prilikom svoje posjete Worldconu 1984. godine u Los Angelesu, vidjevši brojne zamaskirane obožavatel- je znanstvene fantastike

"Cosplay je univerzalni jezik kojim ljudi diljem svijeta mogu izražavati svoju strast prema japanskim stripovima, animiranim filmovima, video igricama i drugim oblicima kreativ- nog izražavanja. Sudionici se oblače u svoje najdraže fiktivne japanske likove, sudjeluju u natjecanjima i dijele iskustva s ostalim ljubiteljima ovog oblika kreativnog izražavanja (Ministry of Foreign Affairs of Japan, 2017: 12-13)"

Koncepcija ove izložbe Željka Jovanovića rukovodi se predstavljanjem i portretima cosplayera koji i u Hrvatskoj uživaju sve veću popularnost .

Autor se ovim ciklusom potvrđuje kao izvrstan fotograf ne samo prezentacijsko-trendovs- ko-modne fotografije već i portretne fotografije. Snimanje portreta je jedna od vrlo zahtjevnih klasičnih fotografskih disciplina jer cilja uhvatiti samu bit osobnosti a Željko Jovanović svojim fotoaparatom upravo tu osobnost i bilježi.

Kroz fotoportretiranje otkriva nam svaki portret identifikaciju s likom koji predstavlja, čiji imidž reproducira model. Svakako da i kostim i modni dodaci identificiraju lik i svaki detalj je identifikacija, no Željko Jovanović uspostavljajući sjajan kontakt sa cosplayerima uspijeva "ogoliti" osobnost i prepoznaje glavne osobine u kojima prepoznajemo i stil autora. Gledateljima preostaje da izričaj interpretacije zaokupi svu pažnju i interes otkrivanjem likova i autorovom fotografskom interpretacijom. Željko Jovanović ovim ciklusom fotografija otkriva nam portrete likova sve popularnijeg i sveprisutnijeg trenda Cosplaya kroz njihov i svoj oblik kreativnog izražavanja.

Ova deveta samostalna izložba Željka Jovanović potvrđuje ga u njegovoj fotografskoj osobnosti i profesionalnoj vjerodostojnosti.

Davorka Trbojević, prof

Biografija:

Član je Fotokluba Zagreb od 2009. Od mladih dana amaterski se bavi analog- nom a potom i digitalnom fotografijom. Taj hobi prerasta u strast te upisuje i završava školu za specijalista digitalne fotografije i obrade.

Posebno se bavi pejzažnom,arhitekturnom i portretnom fotografijom. Sudje- luje na više zajedničkih izložbi,sa Fotoklubom Zagreb izlagao je u Italiji,Austri- ji,Kini i Južnoj Koreji. Održao je i osam samostalnih izložbi fotografija. Primio je više priznanja i pohvala.

Koristi Pentax K-3 i K3markIII te par osnovnih Pentaxovih objektiva.I Pentax WG-5 GPS za podvodno fotografiranje.

Stalni je foto suradnik nekih udruga, društava i časopisa a povremeno i za Kud Valentinovo. Njegove su fotografije korištene za izradu promotivnih materijala za URIHO i ZET.

Kako sam tvrdi želja mu je s drugima podijeliti trenutke zaustavljene objektivom, zarobljene u pokretu ili nepomičnosti. Čar fotografije nalazi se u tom zarobljenom sjećanju, na neponovljivosti koju dijele promatrač i autor – svatko svojim očima i impresijama.

Živi u Zagrebu.

Izložba Stanka Abadžića "Aktovi"

vrijeme: 17.-25.02.2024.u 19 sati
mjesto: Lauba, prilaz baruna Filipovića 23A, Zagreb

Da se riječ svjetlopis, kao hrvatska inačica riječi fotografija, ukorijenila, njena bi tvorbena analiza savršeno opisivala fotografski rukopis Stanka Abadžića. Majstorsko umijeće pisanja svjetlom dominantni je sloj čitanja magnetski privlačnih Abadžićevih fotografija – fotografa koji za sebe govori da nema poruku, ne propitkuje ništa, već samo fotografira. Uz istančano doziranje svjetla i tame, Abadžića definira i vječna radoznalost te izuzetan senzibilitet u traženju kadra. Njegov proces fotografiranja uvelike se sastoji od igre onime što je već tu, na što je na lokaciji naišao, uklapanja modela u kadar te povremene uporabe rekvizita.

Vizualno su to pametni i visoko-estetski kadrovi, dosjetljivi, s često prisutnom dozom
humora koja se čita iz izbora rekvizita naspram lokacije ili pak poze modela u zatečenoj okolini.
Očišćenost kadra i forme, osamljene lokacije, opreka svjetlost-tama te neinvazivnost u prirodnosti pokreta modela doprinose gotovo nadrealnim kompozicijama. Moć opažanja koju Abadžić posjeduje očituje se kroz ritam prirodnih sjena, preklapanja oblika dijelova tijela s prostornim oblicima te ornamentalnosti koju izvlači, kako iz prirodnih sjena, tako i kroz sjene nastale korištenjem rekvizita.

Izbor fotografskih aktova Stanka Abadžića, koji se ovom izložbom donosi, najbolje je od suvremene hrvatske fotografske produkcije. Njegove umjetničke, crno-bijele fotografije podsjećaju na pionirske fotografske tehnike poput platinotipije i mokrog kolodija. Decentnim, studioznim aktovima Abadžić veliča ljepotu ženskog tijela, ljepotu života. Proces prilagođavanja modela kadru te igra svjetlom i sjenom osnažuje ljepotu ženskog tijela. Takav koncept postiže upravo time što mu glavni sadržaj fotografije nije isključivo subjekt kojeg prikazuje, već su to i emocije te atmosfera koju prizor evocira.

Njegove fotografije nadilaze prividno, ali nisu simbolične ili reprezentativne – on druge poruke osim ljepote življenja nema.

Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je pogledom.

Josip Biondić

Rođen sam u Zagrebu, 1990.godine.

Na drugoj godini sam diplomskog studija ekoinženjerstva na Fakultetu Kemijskog Inženjerstva i Tehnologije u Zagrebu.

Za vrijeme osnovne i sve do kraja srednje škole bavio sam se plivanjem u PK Medveščak Zagreb.

Ljubav prema fotografiji pojavila se odmah s prestankom plivanja i upisom na fakultet. Na početku je sve krenulo iz hobija i ljubavi prema putovanju. Kako su godine prolazile fotografija je za mene imala sve veći značaj i od 2014. godine prestaje biti hobi i polako postaje profesija.

Za mene fototografija je bijeg od stvarnosti i oslobađanje od stresa.

Kroz fotografiju nastojim prikazati kakav je svijet oko mene, a vrste fotografija s kojima se bavim su : impresionistička fotografija, crno bijela fotografija, portretna fotografija i ulična fotografija.

Cilj mi je napredovati u fotografiji iz dana u dan i otkrivati nova područja i tehnike u samoj fotografiji.

Član sam Fotokluba Zagreb od 2014. godine. Izlagao sam do sada svoje radove na izložbi Fotonaut Zagreb u sklopu Fotokluba Zagreb zadnje dvije godine.

TEME I DILEME DIGITALNE FOTOGRAFIJE

KONCERTNA FOTOGRAFIJA – OPĆA PRAVILA I OKRUŽENJE

Koncertna fotografija poseban je žanr fotografije, jasno definirana samim imenom, te mnogo nedoumica nema. Kako sam ranije pisao u vezi portretne fotografije, postoji određeno preklapanje u slučajevima kada u okruženju koncertne fotografije nastojim izvući portret izvođača na sceni. No i to je svakako koncertna fotografija, barem ne manje nego portretna. Ukoliko koncert fotografiramo prvenstveno u svrhu izvještavanja, tada ćemo voditi računa da uhvatimo ključne situacije, publiku, izvođače kao cjelinu zajedno s pozornicom i svjetlosnim efektima. Tu smo pak jednom nogom u žurnalističkoj fotografiji.

Usko, koncertna fotografija je ona koja više prenosi ugođaj koncerta nego činjenice. Koncertna fotografija 'portretira' izvođača, odnosno grupu, ne samo na način kako to čini portretna fotografija, nego ulazi dublje. Tako su neke od najpoznatijih i najboljih fotografija izvođača na sceni postale prave ikone našeg vremena.

Koncertna fotografija traži mnogo veću pripremljenost nego većina žanrova fotografije, te je kao takva možda usporediva sa sportskom fotografijom. Fotograf mora biti izuzetno iskusan obzirom na svjetlosne uvjete u kojima radi, te odmah može zaboraviti različite predefinirane modove fotografiranja, čak i uz kompenziranje očekivanih grešaka softvera. Koncertna fotografija iziskuje dobru profesionalnu ili visoko prosumersku opremu, fotoaparate visokokvalitetnih senzora koji bez šuma podnose ISO osjetljivosti do 3200, pa i više, teleobjektive velike svjetlosne jakosti (brze). Scene su u pokretu, redovito osvijetljene raznobojnim laserskim mlazovima koji veoma brzo mijenjaju svjetlosne uvjete. Pogodni su fotoaparati dobre ergonomije, koji omogućuju mijenjanje podataka prstom ruke koja drži aparat, bez potrebe odvajanja okulara od oka.

Ponašanje fotografa na pozornici je veoma strogo uređeno. Na većim koncertima potrebno je posjedovati akreditaciju, ali i ona omogućuje samo kretanje u određenom prostoru, a i fotografiranje u kraćem vremenskom intervalu, najčešće samo prvih nekoliko pjesama. Zbog toga su nekad zahvalniji koncerti u manjim provincijskim dvoranama ili pozornicama, koji nemaju stroga pravila, omogućuju fotografiranje cijelog koncerta itd. Međutim, na provincijskim koncertima, posebno na koncertima na otvorenom nerijetko ste pomiješani s publikom, u gužvi koja je pokrenuta u ritmu koncerta. Tada morate dobro voditi računa o svojoj skupoj opremi.

No da ne dužimo, pogledajmo neke primjere:

Fotografija je napravljena na koncertu Hladnog piva u klubu u Križevcima, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Canon 100/2.8 objektivom, bez bljeskalice.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 100 mm
Ekspozicija – 1/125 sec
Zaslon – f/2.8
ISO – 1600
Balans bijeloga – AWB

Ovo je jedna tipična koncertna fotografija, kakve su bile u modi 60ih i 70ih godina prošlog stoljeća, u zlatno doba glazbenih bendova. Posebno su bile omiljene, kod samih izvođača, fotografije koje naglašavaju jedinstvenost i bliskost članova benda na pozornici. Obojenu svjetlost nikako ne treba kompenzirati, to doprinosi posebnom ugođaju koncertnog okruženja

Brzi objektiv omogućava kratku ekspoziciju, ali budući se radi o objektivu fiksne žarišne duljine, njegova je mana da se fotograf stalno mora kretati, udaljavati i približavati kako bi dobivao željene kadrove. To može izazvati negodovanje publike, ali i zaštitara.

Fotografija je napravljena na koncertu Novih fosila u sportskoj dvorani u Križevcima, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18 – 270 objektivom, bez bljeskalice.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – TV
Fokus – 18 mm
Ekspozicija – 1/80 sec
Zaslon – f/3.5
ISO – 1250
Balans bijeloga – AWB

Na ovoj fotografiji vidi se mogućnost korištenja svjetlosnih lasera kako bi se pojačao prenošeni koncertni ugođaj. Tijekom fotografiranja treba pažljivo pratiti kretanje svjetlosnih mlazova, koji se redovno kreću u pravilnim ciklusima, kako bismo predvidjeli trenutak kada će svjetlost bljesnuti na očekivani način.

Fotografija je napravljena na koncertu Prljavog kazališta na otvorenom, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18 – 270 objektivom, bez bljeskalice.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – TV
Fokus – 23 mm
Ekspozicija – 1/200 sec
Zaslon – f/3.5
ISO – 1250
Balans bijeloga – AWB

Hvatanje trenutka! Nisu svi kadrovi na koncertima jednako 'laskavi' za izvođače, pa tako ni trenutak kada se frontmen popularnog benda ruši na pozornici i u ležećem položaju nastavlja svirati, tek napola svjestan situacije. Ovakvi uhvaćeni trenutci pravi su trofeji kojima se fotografi rado vole pohvaliti. Donekle slična, u tom je smislu i sljedeća fotografija:

Fotografija je napravljena na koncertu Maje Šuput na otvorenom, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Canon 100/2.8 objektivom, bez bljeskalice.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 119 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/6.3
ISO – 800
Balans bijeloga – AWB

Grimasa koje činimo munjevito dok govorimo, pjevamo i slično, postajemo svjesni tek zahvaljujući fotografskoj tehnologiji. Grimasa popularne pjevačice na fotografiji uhvaćena je samo zahvaljujući velikom broju fotografija napravljenih na tom koncertu.

Fotografija je napravljena na koncertu Lidije Bačić na otvorenom, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Canon 100/2.8 objektivom, bez bljeskalice.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – TV
Fokus – 100 mm
Ekspozicija – 1/320 sec
Zaslon – f/2.8
ISO – 2500
Balans bijeloga – AWB

Lidija Bačić, tipična koncertna fotografija, koja nam uz hvatanje trenutka i korištenje osvjetljenja prenosi ugođaj koncerta. Ako pogledamo podatke kojima su snimljene fotografije, vidimo da im je zajedničko da su napravljene podacima koje uvjetuje kratka ekspozicija (kraća od 1/125 sec), a shodno tome maksimalan otvor zaslona, te visoka ISO vrijednost. Zbog velikog otvora zaslon fokus mora biti savršeno namješten, pa zbog toga koncertne fotografije imaju velik postotak otpada.

Kako su koncertne fotografije često ograničene svim gore navedenim okolnostima, ponekad volimo zaviriti u backstage, kako bismo napravili koju fotografiju u mirnijim okolnostima. Naravno i ovo je uglavnom rezervirano za male sredine sa manje strogim ograničenjima kretanja, čak i uz akreditaciju.

Fotografija je napravljena na dobrotvorenom koncertu na kojem su sudjelovale i tamburašice Cure Iz CEntra, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18 – 270 objektivom, te bljeskalicom Canon Speedlite 550EX. Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 25 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/8
ISO – 200
Balans bijeloga – AWB

Odmah uočavamo mnogo povoljnije podatke, što je omogućila bljeskalica. Unatoč korištenju bljeskalice lica djevojaka nisu spaljena nego su lijepo plastično osvijetljena, što je omogućio bijeli šator u kojem sam fotografirao koristeći indirektni bljesak. Ovakve fotografije nemaju možda onu 'lovačku' vrijednost ponekih gore prikazanih, ali ipak prenose ugođaj jer su doista nastale tijekom koncerta.

Poseban žanr koncertne fotografije iziskuje veliku predanost, spretnost i sredstva, te se rijetki fotografi tome žanru posvećuju kao svom glavnom interesu. Ipak, uz dobru opremu i dobru izvježbanost u žanrovima poput ulične i portretne fotografije, postizat ćete solidne rezultate na manjim koncertima i festivalima.

Autor: Zdeno Balog

Teme i dileme digitalne fotografije

 MEGAPIKSELI – MITOVI I ISTINA

Želite kupiti digitalni fotoaparat, a ne znate previše o tome. Pitate prijatelje na što da obratite pažnju?

- Megapikseli. To ti je ključno. Kvaliteta ovisi o broju megapiksela…

Tako će vjerojatno odgovoriti većina vaših prijatelja. Mada oni jednako koliko i vi znaju što su zapravo megapikseli. Ali megapiksel je pojam i brojka koja se ističe kao ključni podatak, istaknuto su ispisani na ambalaži, kao i na samom aparatu, prvi su podatka koji ćete naći guglate li preference. Koliko su megapikseli zapravo važni? Što su megapikseli?

Testirali smo četiri fotoaparata fotografiranjem crkvenog tornja sa istog mjesta pod istim uvjetima.

Fotoaparat Olympus T-100, 12.0 megapiksela

Megapikseli su milijuni piksela, točkica od kojih se sastoji digitalni zapis fotografije, te su najmanja gradbena jedinica sa vlastitim svojstvima. Svojstvo megapiksela je boja, svjetlina, ton, a izražava se u RGB brojkama, odnosno u količini jedne, druge i treće 'praboje' u izgradnji fotografije. Jasno je da je fotografija kvalitetnija, oštrija, bogatija detaljima, nježnim tonskim prelazima, mnoštvom podataka i tonova, ukoliko se sastoji od većeg broja točkica. Fotografija od 16 milijuna ovakvih pojedinačnih podataka o svjetlini, tonu, boji, svakako je bolja nego ona od 4 milijuna, itd. Pored toga takva fotografija bolje 'podnosi' ekstremna uvećavanja spremnija je za tiskovna izdanja, dozvoljava 'kropanje' odnosno odabir manjeg izreza, jer je gubitak kvalitete zanemariv. Broj piksela od kojih se sastoji fotografija bitan je i najčešće presudan za kvalitetu fotografije.

Da li to onda znači da će fotoaparat sa senzorom od 12 megapiksela praviti bolje fotografije nego onaj od 7? To bi svakako trebalo očekivati i u tom bi slučaju oni prijetlji bili u pravu, jednako kao i trgovci i proizvođači koji ističu megapiksele kao glavno svojstvo digitalnog fotoaparata. Pa ipak, razočarani kupci fotoaparata s mnoštvom megapiksela, pristupačne cijene, jako dobro znaju da se u praksi ne događa ništa slično. Baš zgodan i jeftin model fotića, poznate marke obdaren sa 12 megapiksela pravi fotografije skromne kvalitete, lošije od onog starog sa mnogo manje milijuna točkica! Kako to?

Fotoaparat Samsung Digimax, 4.0 megapiksela

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, te pružili možda malo bolji odgovor na što kod kupnje aparata treba obratiti pažnju, trebamo se malo vratiti na sam način funkcioniranja digitalne fotografije. U jednome nema razlike između digitalne i klasične (kemijske) fotografije: postoji rupa kroz koju svjetlo pada na površinu. Rupa je opremljena lećama koje te zrake svjetla artikuliraju i usmjeravaju kako bi odraz na senzibilnoj površini bio što vjerniji originalu. Osjetljiv mehanizam pomaže da svjetlost pada na površinu veoma kratko vrijeme (od nekoliko sekundi do 1/10.000 sekunde ili još kraće). Glavna razlika između klasične i digitalne fotografije je u senzibilnoj površini koja preuzima podražaj svjetlosti i pamti sliku. Dok je u klasičnoj fotografiji tu ulogu preuzimao veoma fin fotoosjetljiv kemijski premaz koji je podražaj svjetla 'pamtio' te ga kroz naknadne kemijske reakcije pretvarao u filmsku traku sa 'negativnim' sličicama, iz čega se potom izrađivala fotografija na jednako pripremljenom fotoosjetljivom papiru, u digitalnoj fotografiji svjetlost pada na senzor sastavljen od mnoštva točkica od kojih je svaka za sebe kadra prenijeti informaciju o kakvoći tog svjetla. Ove točkice taj podatak prenose u obliku koda od tri broja koji su pridruženi RGB kodu. Međutim, za razliku od klasične fotografije kod koje kemijski premaz 'pamti' podražaj svjetla za naknadnu kemijsku obradu (latentna slika), ove točkice, pikseli, podatak šalju trenutno u računalo koje je sastavni dio fotoaparata i koje sve podražaje senzora pretvara u datoteku grafičkog formata (najčešće *.jpg ili RAW). Ova se obrada događa takvom brzinom da bolji prosumer (poluprofesionalni fotoaparat) može formirati i spremiti deset takvih datoteka u jednoj sekundi. Dakle, za kvalitetu fotografije važno je (ali ne jedino važno, kako ćemo ubrzo vidjeti), koliko je ovih točkica na senzoru vašeg fotoaparata. To je stvaran broj megapiksela fotoaparata i po tom broju prepoznaju se kvalitetne oštre slike bogatih polutonova i kolorističkih nijansi. Kako je onda moguće da onaj naš jeftini s 12 megapiksela daje jadne fotografije?

Kada su proizvođači shvatili da kupci odmjeravaju fotoaparate prvenstveno prema megapikselima, a što drugo, počeli su nuditi 'muda pod bubrege'. Fotoaparat ima npr 18 milijuna fizičkih piksela. To znači da na njegovom senzoru ima toliko osjetljivih točkica. Fotografija ima dimenzije 5184 / 3456 piksela (podaci za Canon 7D). Umnožak horizontalnih i vertikalnih piksela iznosi 17,915.904, približno 18,000.000. Ako su fotografije oštre, podnose velika povećanja i bogate su polutonovima koji prelaze blago, nemamo razloga sumnjati da senzor doista ima toliko točkica. Međutim, kada fotoaparat ima npr 12 megapiksela, te slika u *.jpg formatu doista ima toliko točkica, a da je pri toma slika siromašna tonovima, djeluje sirovo, ne podnosi povećavanje tada moramo posumnjati da se radi samo o digitalnim pikselima. Fizičkih piksela ima znatno manje, te oni šalju podatke u kompjutor fotoaparata, a softver 'dodaje' piksele razvlačeći veličinu fotografije. Na taj način samo pojedini pikseli na datoteci potječu od podražaja svjetlosti prilikom fotografiranja, a ostale softver 'izmišlja' nekim algoritmom. Ne treba nikakve predznanje da bi nam bilo jasno da ćemo na ovaj način dobiti veću fotografiju, sa više piksela (time i više nepotrebnih megabajta na računalu), ali bez očekivane kvalitete. Posebno kada koristimo zoom ili kada zbog vanjskih uvjeta povisimo ISO (o ISO broju bit će opširnije govora).

Fotoaparat Olympus SP-550-UZ, 7.1 megapiksela

Kako onda odabrati dobar 'fotić', kako znati da li je jedan model bolji od drugoga? Kako ne podlijeći prevari digitalnih piksela iza kojih ne stoji realna kvaliteta? Ima raznih načina, ja volim napomenuti dva najjednostavnija (ovo se odnosi na kompaktne, konzumerske fotoaparate, budući je pretpostavka da osobe koje kupuje DSLR tip, prosumerske ili profesionalne klase znaju što kupuju).

Jedan je kriterij cijena. Digitalni fotoaparat izuzetno je složen stroj koji uključuje kvalitetnu optiku, dobru mehaniku te računalni hardver i softver. Da bi bio kvalitetan, ne može biti jeftin. Negdje u počecima digitalne fotografije cijena se kretala približno odnosom 1 megapiksel = 100.00 €. Od onda, uglavnom omasovljenjem proizvodnje i konkurencijom na tržištu, taj se kriterij ublažio, ali i dalje nije moguće kupiti kvalitetan megapiksel za 50.00 kn (primjer 12 megapiksela = 600.00 kn). Dakle, ako se radi o kreativnom kompaktu visokih konzumerskih preferenci, kada uspoređujemo dva modela, sa relativnom sigurnošću možemo reći da je skuplji model vjerojatno bolji.

Fotoaparat Canon A580, 8.0 megapiksela

Drugi kriterij je promjer vidljive leće objektiva. Ovo zvuči zbunjujuće. Međutim, kada znamo da na senzor pada samo ono što u objektiv uđe, jasno nam je da već selekcija podataka na početku procesa uvjetuje kvalitetu fotografije. Kreativni kompakt sa lećom promjera 3-5 cm svakako će pokupiti više izvornih podataka nego džepni kompakt sa lećom od 5-8 milimetara. Mobiteli, mada se hvale zavidnim brojčicama megapikesla, imaju vanjsku leću od 1-2 milimetra, što njihovu kvalitetu drastično ograničava. Netko će reći, 'pa moj mob pravi sasvim dobre fotke'. Da, asli dok ih koristi i gleda na zaslonu mobitela, gdje su jedva 5-6 centimetara velike. Ali kad se iste fotografije skinu na računalo, ispišu na pisaču, teško mogu podnijeti ozbiljnu usporedbu. Dakle, promjer leće važan je jer on propušta sve podatke koji kasnije grade fotografiju.

Mnogo drugih faktora utjecat će na kvalitetu fotografije, no kod izbora vašeg novog fotoaparata, ovo je najvažnije.

Autor: Zdenko Balog

Mišo Obranović

...u fotografiji je gotovo pola stoljeća.
Kada se radi ljubav i nije to dugo. Član je Fotokluba Zagreb i fotografske udruge Fotogard. Imao je dvije samostalne izložbe i bio sudionik brojnih skupnih.

Žena kroz portret, akt ili boudoir glavna je tema njegovih radova. To su područja koja pružaju neiscrpne mogućnosti istraživanja i izričaja. Lice i emocije, polivalentnost boja i tonaliteti, ljepota i samosvijest.

Danas je majstor fotograf i jedan od rijetkih koji se komercijalno bavi gotovo isključivo boudoir fotografijom.

Pokrenuo je projekt FotoOkvir kao skup fotografskih radionica po svemu "potpuno drugačiji od drugih" sličnih zamisli. Cilj je vlastitih pedeset godina iskustva podijeliti s kolegama.

m-photoart

FotoOkvir