Ivan Paulić - MODERNA MITOLOGIJA

vrijeme: 18. LIPNJA 2021. U 20:00
mjesto: Galerija Alvona, Giuseppine Martinuzzi 15, Labin

Gospodar mitologije

„O beata solitudo, o tu sola beatitudo“
Pamtim zapis otkriven na venecijanskom otočiću Torccello koji govori o blagoslovu ili blagoslovima samoće. Kako sve češće čujem pitanja o smislu takozvanog štafelajnoga slikarstva, odgovor nalazim u „blagoslovima samoće“ što je sintagma-sinonim za susret sa sobom. Odgovora je, dakle, koliko i umjetnika, i više, a jedan od najuvjerljivijih odgovora nalazimo u „Modernoj Mitologiji“ slikara Ivana Paulića koji, u susretu sa sobom, oponira besmislu, matrici bez aure. Ako prostor Paulićeve slike odredimo (kako ga prvotno i doživljavamo) kao sferu, jednu razinu do beskonačnosti, ondje, na pola puta k vječnosti, nalazimo iste a drukčije likove određene starim ikonografijama s pridodanim novim atributima „muke“, od ljepote do sile i jada slikane „na starinsku“. Proživljena je tema, motiv i način slikanja.
Paulić oponira matrici bez aure. Jer, što je „Bildung ohne Bilder“, arheologija bez fotografije, mit bez aure? Što je ostalo „dan poslije“, poslije „postmoderne“ (umjetnicima uopće i onima s interesom, sa željom da govore o umjetnosti)? Što je ostalo nego plutanje sferama mogućnosti gdje na pola puta nalazimo ili nailazimo na manje ili više prerađene mitove koji se „kompakiraju“ u arhetipove. Postmodernu nazivamo još i grobljem mogućnosti, grobljem “optimalne projekcije avangardi“ (A. Flaker). Iz njih proizašle stilske inačice u 20. stoljeću, „izmi“, nove metode i tehnologije određuju inflaciju, fundus nemogućnosti... Sve dok Paulić nije stao za štafelaj razrađujući ideju za novu ili prvu sliku. Ovo je doduše metafora koja želi ukazati na proživljenost mita o slikarstvu, od Caravaggia do Balthusa. U tome vremenu „blagoslova samoće“ oponira ikonografskim hrpama, nagomilanom imaginariju na odlagalištima postmoderne koja je zapečatila vrata spoznaje pod izlikom masovne kreativnosti. Paulić otvara vrata: koristi imaginarij s postmodernog odlagališta i svi su njegovi likovi i situacije (Mars, Afrodita, Bahus, Krist, wc školjka, kemijska olovka iz 21. stoljeća) slikani u kombiniranim tehnikama ulja. U cijelosti i detalju, uvijek dvostruki likovi, uzdignutih glava, otvorenih usta s atributima „muke“, atributima djelatnosti koju obavljaju, onoga čime su u svakodnevnici određeni, sudbinski određeni, kako ih je odredio mit. Paulićeva anakronistična kreacija podastire sliku i spoznaju. Zapis na zabatu ne može postati slogan: „O beata solitudo, o tu sola beatitudo“.
Paulić je, birajući i tematizirajući matricu i auru, svoje slikarstvo odredio rasponom značenja, od komentiranja suvremenih mitova, multikulturalnosti, u ulozi „kozmičkoga šetača” i tako unazad do interpretiranja naslijeđene mitologije. U prepoznatljivom nizu pod nazivom "Moderna mitologija", introspekivnim pogledom u tišinu spoznaje Paulić ulazi u povijest ovodobne umjetnosti kao slikar opčinjen klasičnim mitom kojega razrađuje na tragu proživljene svakodnevnice. U fundus Imaginarnoga muzeja (Malraux) Paulić ulazi slikama koje sabiru arhetip, antički mit sa svim reinterpretacijama, mit o slikarstvu. Jer postoji/opstoji mit o slikarstvu zapisan u vječnom osvrtanju za aurom.
Lilijana Domić

BIOGRAFIJA:
Ivan Paulić, mag.art.
2. rujan 1989. , Rijeka, Hrvatska
Galerija/Atelje "Paulić", Primorje BB, 51222 Bakar, Hrvatska
2008. završio Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci, industrijski dizajn
2008. upisao Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci
2013. završeni dodiplomski studij likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti
Sveučilišta u Rijeci
2014. završeni diplomski studij primijenjene umjetnosti na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci
Smjer: Slikarstvo u klasi Damira Stojnića
Član HDLU Rijeka od 2016.

Izložba Hane Marmarac

vrijeme: 31.08.2018.
mjesto: Galerija Alvona, G. Martinuzzi 15, Labin

Vedran Šilipetar: "U moru radova više manje postimpresionističke provenijencije magnetski me privukla slika tirkizno-plavičaste game s crnim linijama u prvom planu koja u potpunosti ruši granice između figuracije i bilo kakvog realističnog poimanja stvari. "To je to", pomislio sam."Ovo obećava. Ima smisla. Ova žena osjeća. Želi više od sebe i od svojeg izraza. Bori se protiv onoga što vidi i daje prednost osjećajima. Želi korak dalje, treba joj druga(čija) realnost, želi napredak, traži pomak.“ A upravo je to ono što svaki izraz čini vrijednim, ma koliko prokušan bio ili obilježen deja vu efektom....

„Naslovna slika kataloga, po mojem je skromnom mišljenju, ponajbolji primjer stapanja pejzažnog imaginarija i crtačkih afiniteta u skladnu cjelinu koja po svim parametrima struke može parirati ili se u najmanju ruku kretati u smjeru umjetnosti primjerice portugalske slikarice Marie Helene Vieira da Silva. Duboko vjerujem da je novi likovni put labinske autorice naznačen upravo u toj slici te da će ukoliko bude i dalje ustrajala u radu u skoroj budućnosti osvanuti još smjelija, a u stručnom kontekstu i zrelija rješenja. Izložba u prestižnoj galeriji Alvona zasigurno je tek početak jedne fantastične likovne priče i nadasve autoričinog (sa)zrije(va)nja. Iz tog razloga treba joj iskreno čestitati na ustrajnosti i entuzijazmu.“ (Vedran Šilipetar)

Hana Marmarac, rođena je 1952. u Tuzli, a Labin postaje njezinim domom krajem 60-tih. Slikarstvo je oduvijek bilo njezina velika ljubav i strast te je kao autodidatka marljivo radila i istraživala tehnike slikanja gradeći svoj put. 2010.godine je u Beču kod akademskog slikara i grafičara Radisava Đokića polazila tečaj stručnog usavršavanja. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama amaterskih stvaratelja, a samostalno izlaže od 2006. u Labinu, Poreču, Pazinu, Funtani, Raši, Barbanu i Svetvinčentu.

Izvor: galerija-alvona.hr