Jože Tisnikar izložba slika u Zbirci Kljaković i Likovnom Centru

Otvorenje izložbe slika velikog slovenskog slikara Jože Tisnikara iz Zbirke PIGMALION na Rokovom perivoju 4 u Zbirci Joze Kljakovića i Likovnom Centru u četvrtak 13.6.2019. u 19 h.

Jože Tisnikar (12. veljače 1928. -30. listopad 1998.)rođen je u podnažju Pohorja u mjestu Mislinja, Slovenija. Izuzetno teškog djetinjstva Tisnikar napušta osnovnu školu nakon četiri godine i preuzima mjesto u tvornici kartona nakon očeve smrti. U tvornici kartona radi do regrutiranja u vojsku u Pirot, Srbija. U Pirotu provodi dvije godine u vojsci radeći u bolnici gdje dolazi po prvi put u kontakt s mrtvima. Po završetku vojnog roka vraća se u Slovenj Gradec i zapošljava u lokalnoj bolnici.

Tisnikar je već u svojim počecima bio prepoznat po jedinstvenom načinu slikanja. Njegov slikarski talnet prepoznaje prim.dr. Stane Strnad i upućuje ga na akademskog slikara Karla Pečka kako bi pod njegovim mentorstvom naučio slikarski zanat. Povoljna kulturna klima Slovenj Gradeca pomogla je Tisnikaru da uđe na umjetničku scenu 1951. godine. Kao samouki slikar 1955. godine naslikao je svoju prvu sliku bolničke okoline pod nazivom Autopsy.

Od 1958. do 1998. godine Jože Tisnkar izlaže više od 100 puta samostalno u Sloveniji i inozemstvu te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama. Tisnikar je prikazivao sitnost ljudskog života. Njegove slike dugo su uznemiravale neugodu i užas u očima nepoznatih umjetnika. Uslijed promjenjivog društvenog i ekonomskog načina života , razumijevanje Tisnikarove slikarske povezanosti života i smrti danas se različito tumači. Tisnkarove slike su jednostavne i odraz su svijeta jednostavnih ljudi.

Umro je 30. listopada 1998. godine u prometnoj nesreći par mjeseci nakon otvaranja velike retrospektivne izložbe u galeriji u Slovenj Gradecu.

Izvor: Facebook

Marcel Jean u galeriji Memorijalne zbirke Jozo Kljaković

U četvrtak, 28. 02. 2019. u 19.00 sati u galeriji Memorijalne zbirke Jozo Kljaković (Rokov perivoj 4, Zagreb) otvara se izložba slika Marcela Jeana .
Izložba se može pogledati do 10.03. 2019. godine.

Marcel Jean (1900-1993) studirao je na École Nationale des Arts Décoratifs u Parizu prije nego što je postao središnja figura nadrealističke skupine u Parizu 1932.godine. 1936. sudjelovao je na izložbi Fantastična umjetnost, Dada i Nadrealizam u Muzeju Moderne Umjetnosti u New Yorku, te ubrzo nakon toga napušta Francusku I odlazi za Budimpeštu, u Mađarskoj, gdje ostaje do kraja Drugog svjetskog rata. Njegovi radovi bili su izloženi na izložbi Exposition Internationale du Surréalisme 1947. u Galeriji Maeght. Nastavio je izlagati kao aktivni član nadrealističke grupe na svim glavnim međunarodnim izložbama nadrealizma kroz povijest pokreta. Ove izložbe obuhvaćaju izložbu Exposition Internationale du Surréalisme u Santa Cruz de Tenerife, Bruxellesu, Londonu, New Yorku, Tokiju, Parizu i Amsterdamu. Osim ovih skupnih izložbi, Jean je izlagao u nizu samostalnih izložbi diljem svijeta, proširujući svoju praksu na radove u kolažu, crtežu i skulpturi. Njegovo najpoznatije djelo Spectre du Gardenia stalno je izloženo u zbirci Muzeja Moderne Umjetnosti u New Yorku. Jean je također bio plodan pisac. Njegovi brojni objavljeni radovi uključuju konačni tekst Povijest Nadrealističkog Slikarstva (Pariz, 1959; New York, Grove Press), i Autobiografiju Nadrealizma (New York, 1980; Viking Press), antologiju nadrealističkih spisa. Njegovi radovi nalaze se u važnim javnim zbirkama, uključujući Muzej Moderne Umjetnosti, New York, NY, Muzej Moderne Umjetnosti u San Franciscu, San Francisco, CA, te Institutu za Umjetnost u Chicagu, Chicago, IL. Jeanovo djelo je nedavno doživjelo ponovno oživljavanje interesa s izložbama diljem New Yorka i San Francisca, uključujući i izložbu MoMA 2012 Exquisite Corpses: Drawing and Disfiguration.

Izvor: https://www.facebook.com/events/2322609204456995/

Stjepan Šandrk "Spektakl"

vrijeme: 24.6.2020. u 19 sati
mjesto: Likovni Centar Grada Zagreba & Zbirka Jozo Kljaković, Rokov perivoj 4, Zagreb

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Stjepana Šandrka "SPEKTAKL" u srijedu, 24.6.2020. u 19 sati u prostoru Centra za likovni odgoj Grada Zagreba i Zbirke Kljaković na Rokovom perivoju 4.

Prisjećam se kako povjesničari umjetnosti mistificiraju ljudsku potrebu za dokumentacijom vlastite prisutnosti. U pretpovijesnim otiscima ruku, u konceptualnim fotografskim ciklusima koji, tobože nepretenciozno, bilježe pogled autora, kao i u djelu onog šaljivdžije koji je prije pedesetak godina muzejima slao telegrame kojima potvrđuje da je živ, brojni će umnici naći nevjerojatnu egzistencijalnu dubinu. A stvar je, pokazuje se u posljednje vrijeme, prilično banalna. Ne treba biti senzibilni intelektualac da bi se htjelo ovjekovječiti svoju osobu u nekom vremenu i na nekom mjestu. Visokorezolucijske kamere koje danas svi imamo u mobitelima, kao i brojne društvene mreže, to potvrđuju.

Ljudska potreba za afirmacijom sebe, svoga lika i svoga iskustva, doživjela je apoteozu zahvaljujući novim tehnologijama, te se pokazala sveprisutnom i temeljnom za našu vrstu. Nema potrebe za prevelikim intelektualiziranjem tog nagona. Stjepan Šandrk ga je uočio i izražava ga na vrlo upečatljiv način. Na njegovim slikama, kao i na ovdje izloženim akvarelima, prikazani su ljudi koji poziraju za fotografije, ili fotografiraju sami sebe mobitelima ispred umjetničkih slika. Na jednome od njih oduševljene se novinarke fotografiraju pored najpopularnijeg zagrebačkog psa, Rudija. Čini se kao da Šandrk ismijava sve teorije koje ističu bilo kakvu dubinu u suvremenoj umjetnosti. Na koncu, sve je to samopromocija i spektakl (a ovim je posljednjim pojmom i okrstio taj svoj ciklus).

To je u jednu ruku cinizam. Relativizacija vrijednosti suvremene umjetnosti, kojoj se cijela jedna industrija trudi dati pedigre i značaj. Izjednačiti jednog Rothka s osobenjakom u kostimu strip-junaka (i još k tome u kostimu izrađenom u stilu neke kompjutorske igrice, koje li višestruke intermedijalnosti), ili ovjekovječiti par azijskih turista koji se fotografira kraj slike kritički priznatog nam suvremenika Nea Raucha, na neki je način kulturni eksces.
Ali to je i subverzija ili, ako hoćete, prevrednovanje vrijednosti. Tko će biti danas (a pogotovo danas) taj koji će baciti prvi kamen kritike i razgraničiti visokokulturno od popularnog, duhovno od kiča? Kao što su i na Šandrkovim slikama i akvarelima (nastalima prema predlošcima fotomontaža) različiti prizori spojeni u jednu stvarnost, tako su i sve razine kulture, nekoć vrlo diferencirane, danas nivelirane u jedinstvu općeg relativizma ukusa. Konzervativac će reći da je to svetogrđe, progresivac će u tome vidjeti korake ljudske emancipacije. U svakom slučaju to je trenutačno stanje zapadne kulture. S njime se možemo gunđajući pomiriti, a o njemu možemo i ekstatično i visokoparno filozofirati. Šandrkovi radovi sugeriraju kako je najpametnije da u njemu naprosto uživamo. Jer, na koncu, što drugo s njim možemo?

Iz predgovora Feđe Gavrilovića

Izvor: Facebook