• Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"

    Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"

    Izložba plakata slovenske grafičke dizajnerice Martine Kač Nemanič pod nazivom “Zapis misli” otvara se 12. travnja u Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a u Zagrebu.

    Izložba Martine Kač Nemanič

    Otvorenje izložbi održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.

    Martina Kač Nemanič je grafička dizajnerica, pedagogica i izvanredna profesorica na Odsjeku za vizualne komunikacije Fakulteta za dizajn u Ljubljani. Diplomirala je na Arhitektonskom  fakultetu, potom je nastavila studij na Akademiji likovnih umjetnosti – smjer dizajn. Doktorski studij završila je na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim projektima te je za svoj rad dobila brojne nagrade i priznanja.

    Izložba se može  razgledati  do 6. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati.

  • Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast

    Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast

    U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 6. lipnja 2022. u 18 sati Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava, u sklopu programa “Likovni život Dubrave”. Izložba se može razgledati do 30. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

    Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast

    U središtu likovne kreativnosti

    Ove godine odlučili smo po prvi put spojiti završnu Izložbu polaznika Na-rodnog sveučilišta Dubrava s manifestacijom Dani Dubrave, na kojoj predstavljamo ponajbolja djela likovnih programa i hrvatskog tradicijskog rukotvorstva.

    Narodno sveučilište Dubrava prepoznato je u gradu Zagrebu kao poželjno mjesto susreta, u kojem polaznici svih životnih dobi stječu specifična znanja i vještine, zahvaljujući iskusnim mentorima radionica, koji budno prate njihov kreativni rast i traganje za vlastitim rukopisom. Naglasak je stavljen na sam proces u kojem se gubi strah od pogreške, uslijed čega se počinju otkrivati novi likovni svjetovi i ideje. Stjecanjem radnih navika i kvaliteta radova postaje izražajnija. Zanimljivo je da u takvom zdravom društvenom okruženju i polaznici počnu učiti jedni od drugih. Mjesta za ljubomoru nema, jer je svatko od nas različita individua sa svojim prepoznatljivim životnim stavovima i interesima. Poštujući sve te različitosti, postajemo otvoreniji za daljnje napredovanje. Također, bavljenje umjetnošću omogućuje, poput art terapije, suočavanje sa novim izazovima, pri čemu se određeni likovni problem analizira kako bi se otkrilo neko novo, originalno rješenje. Obično krećemo od lakših prema težim zadacima, pri čemu se uče osnovni likovni elementi. No, upravo takvi jednostavni zadaci često se pokazuju najtežima, jer svi očekuju brza rješenja koja bi im otkrila jeftini trik kako napraviti nešto efektno bez muke. Iskusni mentori su tu da budu potpora polaznicima, kako bi u njima probudili uspavani potencijal, poštujući pri tome njihove mogućnosti.

    U Kulturnom centru u Dubravi tako se stvaraju nova, čvrsta prijateljstva. Stoga ne čudi da se mnogi polaznici ovdje osjećaju dobrodošlo, pa se s radošću svake godine ponovo upisuju na tečajeve. Zbog njihove vjernosti, likovne radionice su postale svojevrsne škole koje ih sve više motiviraju da se ambicioznije bave tom djelatnošću. U tom se procesu razina kvalitete podigla, što je vidljivo i na ovoj izložbi.

    Dva su bitna događaja tome prethodila. Prvi impuls dogodio se 2017. godine kada smo odlučili u Galeriji Kontrast organizirati samostalnu izložbu mladoj polaznici tečaja crtanja i slikanja, Niki Skendrović. Vidjevši njene rezultate i drugi su polaznici počeli maštati o tome kako bi i oni jednom mogli doći na red, tako da su povećali svoju produktivnost. Drugi događaj zbio se kada su našoj polaznici crtanja i slikanja, Alenki Tominac, primljeni akvareli na skupnoj žiriranoj izložbi „One su tu”, u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima, 2020. godine, za što je dobila i nagradu publike. To je ubrzo motiviralo i druge nadarene polaznike da se okušaju na natječajnim izložbama, što je urodilo plodom, razveselivši sve nas i obogativši tako hrvatsku likovnu scenu.

    Na ovoj izložbi, u tehnički dorađenim radovima, zamijetit ćete prisustvo različitih motiva kao što su krajolici, portreti, životinje, mrtve prirode…. Na-stali su po predlošcima, koje polaznici koriste samo kao “odskočnu dasku” za neka nova dostignuća i varijacije, bilo da koriste olovku, ugljen, pastelu, kolaž, tuš, temperu, akvarel ili akril.
    Mala škola ilustracije i stripa prepoznatljiva je po svojoj nakladničkoj aktivnosti, gdje djeca osnovnoškolske dobi na kraju godine izrađuju zajedničku slikovnicu, razvijajući istovremeno likovne i literarne vještine. Ove godine četiri polaznika napravilo je duhovitu slikovnicu pod nazivom „Neobičan dan na plaži“, a Niki Cigoju otisnuta je i autorska slikovnica “Koze”.

    Mala škola primijenjene umjetnosti omogućuje svojim polaznicima da se su-sretnu s raznim crtaćim, slikarskim, grafičkim i kiparskim tehnikama, učeći ih da se one, također, mogu primjenjivati na raznovrsne načine, kako bi se stvorila djela visoke estetske vrijednosti, posvećena godišnjim dobima i značajnim svetkovinama.
    Keramička i Kiparska radionica namijenjene su isključivo polaznicima koje zanima oblikovanje treće dimenzije, stvarajući tako djela primijenjenoga karaktera; od zdjela i vaza, pa sve do zanimljivih, minijaturnih skulptura i mobila.

    U programima hrvatskog tradicijskog rukotvorstava ističu se radionice izrade zlatoveza “Zlatne niti baštine”, čipke na iglu “Naše čipke – naš ponos”, te radionica heklanja ili kukičanja “Hekleraj”, u kojima su polaznice učile rijetka umijeća izrade i primjene tradicijskih tekstilnih rukotvorstava.

    Raznolikom ponudom ustanove cilj nam je privući nove korisnike, a pritom zadržati i stare, jer je poznato da bi bez likovnosti cijeli svijet bio dehumanizirano i bezlično mjesto za život.

    Svebor Vidmar

    Izvor: https://ns-dubrava.hr/

  • JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN Crteži i slike

    JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN

    Crteži i slike– 14. 2. – 10. 3. 2022.

    Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
    Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače u 18 sati

    JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN Crteži i slike

    Sinergija različitosti

    Točno se sjećam dana kada su se, krajem rujna 2019. godine, na radionici crtanja i slikanja po prvi puta pojavile nove polaznice, Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan. Obje su bile jako željne znanja i učenja o novim tehnikama, ne znajući gdje će ih ta uzbudljiva avantura usmjeriti. Nisu ni slutile da će u bliskoj budućnosti imati priliku izlagati svoja djela na samostalnoj izložbi u Galeriji Kontrast Narodnog sveučilišta Dubrava.

    Jasenka Smrekar je tada bila otvorenija, s nešto više likovnog iskustva od Ljiljane Tršan, koju je krasila sramežljivost i samozatajnost. Što god da sam predložio Jasenki da nacrta, ona nikada nije odbila, iako je motiv znao biti težak i kompliciran. Takvu sigurnost u sebe još nisam kao mentor imao prilike vidjeti među svojim polaznicima. S vremenom je, i to vrlo brzo, i Ljiljana zablistala, otkrivši nove svjetove i mogućnosti u likovnom izražavanju, koji će je neprestano nadahnjivati i upotpunjavati, uspješno se odmaknuvši od plošnog pristupa kreiranja crteža, nalik fragmentiranom mozaiku, prema složenijoj slojevitosti linije i teksture.

    Umjetnost i služi da bogatstvo različitih ideja uspijemo pretočiti u određeni medij na sebi svojstven način. Što su djela originalnija, ona nas više oplemenjuju svojim neponovljivim formama i kompozicijama, bez obzira na to radilo se o figurativnoj ili apstraktnoj temi.

    Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan upravo svojim radom potvrđuju navedenu tvrdnju. Teško je u svim tim okolnostima i danim mogućnostima pronaći i otkriti „pravoga“ sebe. Često nam se u tom kompleksnom, kreativnom procesu nameću određena htijenja, predrasude i strahovi, ne bi li nas odvukli od te egzistencijalne potrage. Svaki umjetnik na ovaj način puno otkriva o svom karakteru, neprestano se suočavajući s nekim novim likovnim problemom ili izazovom. Virtuoznost linije ne ovisi samo o urođenoj nadarenosti, već i o mukotrpnom radu u kojem se ostvaruje usklađena povezanost uma, srca i ruke. Stjecanjem radnih navika postajemo samokritičniji, a i naša vizualna opažanja se izoštravaju, što je preduvjet za uspješan kreativan rast.

    Fascinantno je kako Jasenka Smrekar koristi olovku i ugljen, s osjećajem za cjelinu, ne bi li s lakoćom stvorila tonsku gradaciju dubine, tj. efekt magle. Iz zadanog materijala izvlači maksimum, tako da joj raznoliki pejzaži odišu akademskim senzibilitetom u kojem, uz raznovrsne linije, prevladavaju tonovi koji se pretvaraju u ekspresivne mrlje, dajući cijelom radu neopisivu snagu, naglašene igre svjetla i sjene. U akrilima na platnu pažnju joj privlači proljetno cvijeće, kao simbol prolaznosti, dajući toj veseloj temi dozu ozbiljnosti.

    Ljiljana Tršan je stvorila dva zanimljiva, ali različita opusa. Jedan je apstraktni, koji je izložen na ovoj izložbi, dok je drugi inspiriran motivom grada u tehnici tuša, i kojeg je publika imala prilike vidjeti na prošlogodišnjoj „Izložbi polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava“. Ako upitate većinu ljudi bili mogli nacrtati apstraktnu sliku, dobili bi potvrdan odgovor. No, samo rijetki mogu u toj tematici iznjedriti autentičnu umjetnost. Ljiljana je u ovoj temi pronašla plodno tlo u kojem je neprestano varirala simetrične i asimetrične geometrijske forme, koje bi minimalistički istaknula s nekoliko ploha u boji i tankih linija. Njezine apstrakcije odišu posebnom nježnošću u kojoj je istaknut karakter same autorice. Zanimljivo je pratiti Ljiljaninu likovnu evoluciju od jednostavnijih, u kojima vlada „duhovna“ harmonija, prema onim složenijim, ritmiziranim formama, koje na simboličnoj razini prikazuju društveni kaos tehnološkog doba.

    Jasenka i Ljiljana, potaknute svojim uspjehom, ohrabrile su se i počele izlagati na pojedinim žiriranim izložbama, ravnopravno s profesionalnim autorima, shvaćajući da na radionici crtanja i slikanja u Kulturnom centru, nisu dobile samo djelić iskustva koje mogu hobistički koristiti, već i dublji smisao, nadišavši sva svoja iščekivanja, te razvivši na tom trnovitom putu veliko prijateljstvo i ljubav prema umjetnosti.

    Iako su obje autorice zakoračile u treću životnu dob, ovom hvalevrijednom izložbom dokazale su nam da nikada nije kasno za razvijanje specifičnih sposobnosti i vještina, čime se stvaraju bolji preduvjeti za psiho-fizičko zdravlje. Narodno sveučilište Dubrava na tom tragu promiče cjeloživotno učenje kao kontinuirani proces koji omogućuje nadarenim pojedincima da ostvare svoj puni životni potencijal na korist cjelokupne zajednice.

    Svebor Vidmar

     Jasenka Smrekar

    Jasenka Smrekar rođena je 1960. godine. Školovala se i radila kao medicinska sestra u Zagrebu. U mirovini, od 2019. godine, započinje pohađati radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava kod profesora Svebora Vidmara. Za to vrijeme ostvaruje više skupnih i žiriranih izložbi te tri samostalne. Izlagala je na 9. zagorskom likovnom salonu, međunarodnoj žiriranoj izložbi “Oni vole slikati” u galeriji MORH-a, 3. Zagrebačkom festivalu crteža u galeriji InArt, Trnsko, te na skupnim izložbama članova i prijatelja HDLU-a Zagreb, pod nazivom “Život umjetnika”. Prvu samostalnu izložbu slika i crteža imala je u Hrvatskoj udruzi kreativnih amatera 2021. godine. Članica je udruge Hrvatska udruga kreativnih amatera (HUKA) i Hrvatskog sabora kulture (HSK). Živi u Zagrebu.

    Ljiljana Trsan.


    Ljiljana Tršan
     rođena je u Zagrebu 1954. godine, gdje je pohađala osnovnu školu, gimnaziju te diplomirala na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu. Tijekom radnog vijeka, u radu s djecom i odraslim osobama, često je koristila i elemente Art terapije. U slobodno vrijeme organizirala je i provodila razne programe likovnih i kreativnih radionica. Odlaskom u mirovinu počinje se intenzivnije baviti crtanjem i slikanjem. Godine 2019. upisuje radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava, koju vodi profesor Svebor Vidmar. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, te četiri samostalne. Bila je uključena i u više humanitarnih likovnih kolonija. Članica je Hrvatske udruge kreativnih amatera (HUKA), Ludvig dizajna, Hrvatskog sabora kulture (HSK), Art Croatie, te Arte – Mostra Aqui o Teu Talento. Živi u Zagrebu.

  • Samostalna izložba Jadranke Pausić "Obojena pjesma"

    Samostalna izložba Jadranke Pausić "Obojena pjesma"

    vrijeme: 9.5.- 2.6.2022.
    mjesto: NARODNO SVEUČILIŠTE DUBRAVA Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, Zagreb

    Samostalna izložba Jadranke Pausić

    Jadranka Pausić rođena je 1964. godine u Bjelovaru. Majka i otac po struci su bili učitelji te zbog njihove profesije već s 2 godine starosti seli u malo kordunaško mjesto Furjan, a potom u Lađevac, u kojem završava osnovnu školu. Srednju pedagošku školu završava u Slunju, a na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je predškolski odgoj 1985. godine. Vrlo rano je pokazivala sklonost ka umjetničkom izražavanju. Zanimljivo je iz današnje perspektive da to umjetničko izražavanje nije bilo u polju likovne umjetnosti, nego u domeni dramskog stvaralaštva, novinarstva i pisanja literarnih radova. Koautorica je etnografske monografije o mjestu Lađevac, u kojem je provela djetinjstvo, a promocija knjige se očekuje uskoro. Prve slikarske poteze napravila je 2014. godine. Do sada je sudjelovala na brojnim slikarskim kolonijama, najčešće humanitarnog karaktera. Svoje radove je predstavila na nekoliko skupnih izložbi u Republici Hrvatskoj i izvan nje (dvije samostalne izložbe u Sloveniji). Ovo je njezina prva samostalna izložba u Republici Hrvatskoj, a inspirirana je nebom i prirodom, kao i emocijom i senzualnošću žene.

     

  • Zagrebački ljetni likovni salon 2019 - priče, bajke i basne

    Zagrebački ljetni likovni salon 2019 - priče, bajke i basne

     

    U ponedjeljak, 1. srpnja 2019. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – Priče, bajke i basne’’. Izložba će se moći pogledati do 25. srpnja 2019. Ulaz je slobodan. Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

    Zagrebački ljetni likovni salon 2019 - priče, bajke i basne

    Izlažu: Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Lora Elezović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Marsela Hajdinjak, Juraj Jonke, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Marija Kruljac, Paula Kunc, Iva Lulić, Rada Marković, Višnja Peter, Petra Popović, Luka Petrač, Laura Šarabok, Matej Škarica i Mladen Žunjić.

    Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – Priče, bajke i basne

    Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb već treću godinu za redom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, koji se ove godine održava u Galeriji Kontrast, pod nazivom ”Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – priče, bajke i basne” i posvećen je književnosti za djecu i mlade, a na njemu izlažu 22 umjetnika, članovi i prijatelji HDLU Zagreb. Ovom izložbom istovremeno se težilo podržati Nacionalnu strategiju poticanja čitanja, ali i navesti likovne umjetnike da se prisjete basni, bajki, priča i romana pročitanih u djetinjstvu i da ih sagledaju iz današnje perspektive odraslih osoba, slikajući one poruke, likove i prizore iz tih djela, koji su kasnije pripomogli u formiranju njihovih vrijednosti kao odraslih osoba i u razvoju njihove imaginacije. Književna djela na koja su se likovno referirali, umjetnici su odabrali po svom slobodnom izboru, te su svojim likovnim impresijama željeli kod današnje djece i mladih potaknuti poriv za čitanjem, kao i za kreativnom interpretacijom pročitanog, kroz razvijanje simboličkog mišljenja i jezika.

    Nakon višegodišnjih rasprava po pitanju lektire koju bi mladi trebali čitati, kao i prijepora koji su u našoj javnosti kulminirali i početkom ove godine, bilo nam je zanimljivo istražiti koja djela za djecu i mlade preferiraju domaći likovni umjetnici i što im je od literature iz mladosti ostalo u sjećanju, stvarajući u njihovom biću svojevrsno ''unutarnje viđenje'', pretočeno u likovni govor. Pri tom je ovdje važno naglasiti da se kod većine autora ne radi o klasičnim ilustracijama koje dopunjuju neki literarni predložak, već je prije u pitanju osobna sklonost umjetnika kroz neke davne prizore urezane u njihovom sjećanju, dok su u svom djetinjstvu upoznavali život, prebirući riječi u knjigama i zamišljanjem ih pretvarajući u slike, ali i emocije i čuđenje nad nepoznatim, koje je kroz prizmu dobrih pripovjedača donosilo slutnju avantura, prepunih upečatljivih likova – vila, čarobnjaka, životinja sa ljudskim osobinama, kao i modernih urbanih junaka ili običnih ljudi, zatečenih u neobičnim situacijama.

    Ponegdje su to bili dječji junaci poput neustrašive djevojčice Pipi Duge Čarape i njezinog konja, koje nam je na svojoj slici prikazala Miroslava Kos u žarkim i pulsirajućim bojama, iz čije pozadine prosijava spretno crtačko umijeće, gradeći kompoziciju i sceničnost prostora na slici. Interpretirajući poznatu bajku Vladimira Nazora, “Bijeli jelen”, Paula Kunc i Petra Popović na svojim radovima predočile su nam šumske životinje u delikatnom crtežu (Paula Kunc), odnosno tehnici linoreza (Petra Popović), kao i susret šumskih životinja sa još jednom hrabrom djevojčicom, guščaricom Ankom, koja je nakon puno iskušenja, među šumskim stanovnicima pronašla nove prijatelje i obitelj.

    Na slici Antonije Cesarec, ''Posljednja noć starog gavrana'', inspiriranoj starom zbirkom pripovjetki Zlatka Špoljara, ''Priče iz prirode'' (1. izdanje 1929. godine), u zagasito plavom prostoru prikazan je pad umiruće ptice i sva tragika prolaznosti, dok je na slici Suzane Gajdek nadahnutoj bajkom Petra Pavlovića Eršova, ''Konjić Grbonjić'', lik konja prikazan u širokim preljevima tirkizne, zelene i tamnoplave boje kroz lirski rukopis i bajkovitu atmosferu.

    Životinje iz književnih djela na svojim likovnim djelima još prikazuju i Lora Elezović u tehnici tuša na papiru u minucioznom crtežu, kroz lik ''Mace Papučarice'' iz priče Ele Peroci, kao i Luka Koščak u tehnici ulja na platnu, gdje je s nekoliko jasnih i prodornih boja obradio prizor iz ''Knjige o džungli'' Rudyarda Kiplinga. Višnju Peter inspirirala je ''Bajka o ribaru i ribici'' Aleksandra Sergejeviča Puškina, pri čemu ona ostaje vjerna svom apstraktnom slikarskom izričaju gdje se boje slojevito pretapaju, samo ovlaš nagovještavajući gibanje vode, prepleteno strukturom ribljeg tijela. Kroz apstraktni ekspresionizam, i Mladen Žunjić nadahnut pričom za djecu "Puž stolar" autora Ognjena Livade, dočarava atmosferu zaigrane prirode, kao i emocije veselja i bujnosti života.

    Neki umjetnici odabrali su interpretirati tradicionalne priče, mitove i legende: Branka Kopeti slika motiv ''Arijadninog klupka'', koje je junaku Tezeju pomoglo da se snađe u hodnicima Minotaurovog labirinta, a Laura Šarabok inspirirana zbirkom rimskih i grčkih priča ''Najljepše priče klasične starine'' autora Gustava Schwaba, naslikala je sliku pod nazivom ''Metamorfoze Kore'', sa imaginarnim portretima mitskih vladara podzemlja, Perzefone (Kore) i Hada (Plutona). Vile i vilenjačka bića također su obrađena na ovoj izložbi u likovnim djelima Ivane Kolić (''Mjesečeva vila''), Marsele Hajdinjak (''Mala vila'') i Ive Lulić (''Vodenkinja''), koja su nadahnuta narodnim predajama i tradicionalnim pričama.

    Na svojoj slici ''Legenda o ljeljama'', Marija Kruljac inspirirana djelom Ivana Lovića, ''Gorjanske ljelje'', u tehnici akrila na platnu suptilnim i prozračnim potezima prikazuje ljelje, djevojke iz sela Gorjani kod Đakova, čiji je običaj da na blagdan Duhova, odjevene kao kraljice sa ukrašenim šeširima hodaju po selu i izvode ritual sastavljen od svadbenih pjesama i mačevnog plesa, pri čemu je ovaj jedinstveni domaći običaj 2009. godine upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.

    Umjetnika Luku Petrača inspirirala je priča Ivane Brlić Mažuranić, ''Šuma Striborova'' iz zbirke ''Priče iz davnine'', pa na svojoj slici on efektno sučeljava središnje likove, Guju djevojku i zavedenog sina, dok Matej Škarica, također nadahnut djelima Ivane Brlić Mažuranić, slika centralni motiv magičnog drveta sa razgranatom krošnjom pod žarko osunčanim nebom. Marija Čingel svojom slikom ‘’Poslanik’’ referira se na bajku ''Sretni kraljević'' autora Oscara Wildea, slikajući let lastavice u tmurnom zimskom podneblju, dok je Rada Marković svojim slikama prikazala kompleksnost ženske prirode u liku moderne Pepeljuge, inspirirane bajkom Charlesa Perraulta, odnosno Snjeguljičinu sebeljubivu maćehu pred ogledalom iz njemačke narodne bajke ''Snjeguljica i sedam patuljaka'', koju su zapisali Braća Grimm.

    Ana Cerovski svojom slikom podsjetila nas je na ''Kuginu kuću'' Augusta Šenoe iz zbirke “Povjestice”, slikajući obrise crno – sive građevine kojoj crveni detalji daju dozu dramatike, uokvirujući svjetlost u sredini kompozicije, a Juraj Jonke pastelnom paletom sa puno svjetlosti, nostalgično i duhovito na svojim slikama obradio je neke motive iz romana poznatog pisca ‘’proze u trapericama’’, Zvonimira Majdaka, odnosno Suzane Rog, što je bio pseudonim Zvonimira Majdaka. Na ovoj izložbi još se mogu vidjeti slike i crteži inspirirani modernom bajkom Lymana Franka Bauma, “Čarobnjak iz Oza’’, pričom u stihovima "Ježeva kućica" autora Branka Ćopića, romanom Jože Horvata, “Waitapu”, bajkama Hansa Christiana Andersena, pričama spisateljice Tony Wolf, ‘’Ramskim legendama'' autora Rajka Glibe, i dr. Opsežan izbor literature za djecu i mlade koja je umjetnicima poslužila kao nadahnuće, daje naslutiti načitanost i razvijenu opću kulturu domaćih umjetnika, bogatu maštu i sposobnost zamišljanja različitih prostora, vremena, događaja i likova iz knjiga, kao i sposobnost prenošenja atmosfere književnih djela likovnom ekspresijom, odnosom likova, dinamikom kompozicije i sadržaja na njihovim slikama.

    Moderni načini čitanja svakako se puno više razlikuju od onih vremena kada nije bilo interneta i društvenih mreža koje nas danas preplavljuju svim mogućim slikovnim sadržajima i dnevnim vijestima, dok se istovremeno kod mladih smanjuje koncentracija i duhovna disciplina potrebna da bi se sa razumijevanjem pročitalo zahtjevnije književno djelo, pa nas sve više zapljuskuju porazne statistike o tome koliko malo knjiga i mladi i odrasli pročitaju u toku godine. Onakraj ideoloških rasprava o tome što bi mladi trebali ili ne bi trebali čitati, zaboravljamo ponekad u njima razvijati samu ljubav prema čitanju knjiga, strpljenje i posvećenost da zamišljanjem iz riječi kreiramo svoje osobne slike i impresije, kao i vrijednosne sudove i ljudsku empatiju kroz identifikaciju sa različitim likovima i junacima iz kvalitetnih književnih djela. Likovni umjetnici mogu pomoći u ovom procesu, navodeći djecu i mlade da neko književno djelo dožive i kroz crtež, sliku, ilustraciju, umjetničku fotografiju, koja osobnim rukopisom i percepcijom umjetnika teži dočaravanju univerzalnih poruka, dojmova i uvjerenja.

    Sadržaji koje nesvjesno danas upijamo preko masovnih medija trebali bi se svjesno pročistiti u težnji da odabiremo samo one sadržaje koji će obogatiti naš unutarnji život i navesti nas da ne budemo puki konzumenti preobilja informacija, već da razvijamo dublje razumijevanje svijeta i društva kultiviranjem kritičkog mišljenja, ali i holističkog unutarnjeg viđenja, te sposobnost osjećanja i kreiranja duhovnih prostora kulture, koji svojom širinom nadrastaju dnevne banalnosti i nude sveobuhvatnije razumijevanje čovjekovih motiva i temeljnih potreba, pa i kroz razvoj apstraktnog mišljenja u razumijevanju ideja i simbola, koji nadilaze nivo svakodnevne percepcije.

    U dobroj književnost, kao i u dobroj likovnosti nema doslovnih interpretacija i jednostavnih rješenja ''na prvu loptu'', u njima kroz jezik simbola osluškujemo svoje unutarnje biće u snovima, na javi, kroz pokušaje da izrazimo svoju cjelovitost u komunikaciji sa svijetom, prirodom i ljudima, da se povežemo sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću ljudskog iskustva. Tako su i na ovoj izložbi likovni umjetnici kroz svoje osobne simbole zaronili u prostor kolektivnog iskustva književnosti za djecu i mlade, koju su i sami čitali i poželjeli je preporučiti nadolazećim generacijama. Pri tom je bilo zanimljivo pratiti odabir umjetnika iz različitih generacija: oni su ponekad bili nadahnuti istim djelima, čitanim jednako prije više desetljeća, kao i danas, što samo znači da kvalitetna književnost i umjetnost nadrasta okvire dnevne politike i odnosi nas u puno kompleksnija i humanija duhovna područja među-generacijskog, među-kulturnog i među-prostornog razumijevanja ljudi.

    Granice koje danas dijele ljude na nivou različitih ideologija i političkih ukusa tako je sigurno moguće lakše prevladati, ukoliko bi se u većoj mjeri njegovala ta univerzalna područja duha i kulture, do kojih dopiremo i onda kada kvalitetno čitamo, razmišljamo, osjećamo i kreativno interpretiramo pročitano i doživljeno u nama i oko nas.

    mr. art Krešimira Gojanović

     

    Organizator: Narodno sveučilište Dubrava
    Za organizatora: Željko Šturlić, ravnatelj
    Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
    E-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    Internetska adresa: www.ns-dubrava.hr

     

    Medijski pokrovitelj izložbe:
    Portal Zagrebački likovni umjetnici
    https://likumzg.wordpress.com/



  • Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi

    Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi

    vrijeme: 6. srpnja 2020. u 19 sati
    mjesto: Kulturni centar - Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb

    Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi

    U Galeriji Kontrast uz poštivanje mjera stožera civilne zaštite, otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ''Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi''. Izložba će se moći pogledati do 21. srpnja 2020., ulaz je slobodan.

    Izlažu: Vedran Bukovina, Darija Dolanski Majdak, Andreja Dujnić Žmirić, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Luka Koščak, Marija Kruljac, Valentina Marđetko, Rada Marković, Hrid Matić, Patricija Purgar, Laura Šarabok, Matej Škarica, Mladen Žunjić.

    Izvor: Facebook events

  • ŽELJKO LESAR Bodyspace

    ŽELJKO LESAR

    Bodyspace  – 14. 2. – 10. 3. 2022.

     

    Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
    Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače 2022.

    ŽELJKO LESAR Bodyspace

    Savršenstvo erosa

    Istinska umjetnost je iskrena. Nije okovana verigama niti jednog predznaka: političkog, aktivističkog, nacionalnog ili vjerskog. Istinska umjetnost proizlazi iz čista srca i genija umjetnika te često pliva kontra struje. Beskompromisna je. Rijetki takvi, beskompromisni umjetnici, bivaju prepoznati za života, što je očigledno velika nepravda, ali možda im je u neku ruku i velika usluga, jer „ovozemaljska slava zna uspavati i umrtviti kreativni genij“. Ponekad im je teško izdržati i samo oni najjači ustraju do kraja te s vremenom i sazrijevanjem stvaraju sve bolja i kvalitetnija umjetnička djela. Takav je i Željko Lesar, naše veliko ime, veliki čovjek i veliki karakter. Njega volite ili ne volite, nema sredine, ali to sve više govori o vama, nego o njemu. Lesar ne dozvoljava kompromise i ne pušta se onoj nesretnoj struji da ga nosi. Grčevito se bori i stvara, znajući svoj pravi i jedini put, ljudski i umjetnički.

    Bodyspace

    Nekidan sam na Google-u ukucao njegovo ime i prezime te mi je pretraživač izbacio slikovne rezultate, od kojih me je jedan istinski zapanjio. U pitanju je bila jedna veduta Dubrovnika, manjeg formata, naslikana u tehnici ulja na platnu, njegov raniji rad. Poznajem Željka kao velikog majstora crteža, čovjeka koji ne koristi boju prečesto, jer se ugodnije osjeća u crtežu i s crtežom, u monokromiji, a naletim na sliku koja je, za mene, možda najbolje ostvarenje štafelajnog slikarstva s temom veduta Dubrovnika kojega sam ikada vidio, a vidio sam quasitutto, uz jednu malenu vedutu Dubrovnika Atanasija Popovića (dubrovački slikar, 1885.-1948.), slikanu između dva rata, negdje na obroncima Srđa. Te dvije slike su, koliko potpuno drugačije, toliko i slične. Obje su slikane s dušom i s velikim i neprijepornim genijem. Nisam mogao vjerovati da netko kome boja nije primarni likovni aspekt može naslikati tako jaku kolorističnu sliku, toliko kompozicijski i stilski dobru, da mu se ne može ni nadaleko približiti niti jedan dubrovački slikar, a bilo ih je zbilja mnogo u posljednjih 150 godina. Pišem tekst o Lesaru, kao jednom od najvećih hrvatskih majstora crteža uopće, a na početku teksta spominjem njegovu klasičnu štafelajnu sliku, koja je od teme ove izložbe dijametralno toliko udaljena kao i crno od bijelog. Zašto? Želim skrenuti pažnju na Željka kao svestranog likovnog umjetnika koji je jednako dobar u svakom mediju, kako slikarskom, tako i crtačkom. Lesar je uistinu hrvatski Picasso.

    ŽELJKO LESAR Bodyspace

    U suradnju sa Željkom krenuo sam pred nekoliko godina kada se spremao za izložbu u Bratislavi s temom konja. Nismo se previše viđali u tom razdoblju, ali smo stalno bili u kontaktu. On potpuno razumije mene, a ja potpuno razumijem njega. Jedna moja vizita njegovom ateljeu dovoljna je da vidim koliko je napredovao, a njemu da mu moje mišljenje i savjet budu dovoljan podstrek da dokraja ustraje u nečemu što je ionako njegov zacrtani likovni put. Slovačka izložba bio je moj prvi kritički tekst o Željku.

    Ovom prilikom i s ovom izložbom, a riječ je o njegovim aktovima, započinjemo novu suradnju, svakako na samom vrhuncu Lesarovog „crteža u slikarstvu“. Nakon ptica i konja, ovo je njegov apsolutni, veliki likovni skok u puno slobodniji crtež u kojemu se, za razliku od „Ptica“, ali i puno slobodnijih „Konja“, osjeća izrazita „muška ruka“. Svaka linija ima svoj život u kojem Željko ne pati za apsolutnom akademskom i crtačkom točnošću te prirodnim omjerima. Ta linija ima svoj život, kao da prati tok slikareve svijesti, svijesti jednog jakog slikarskog, pomalo nesmirenog genija. Ptice su bile nježne, iznimno dekorativne i besprijekorne, u pomalo „školskom“ crtežu, što je bila nužna faza u prijelazu s Lesarovog slikarstva prema crtežu, dok su aktovi puni erotske i stvaralačke snage umjetnika, ne koketirajući s preširokom likovnom publikom, već davno oslobođeni svih sprega i veza s razmišljanjem o komercijalnom uspjehu. Oni su tu sami za sebe, a tko shvati poantu, bit će sretnik. Čisti larpurlartizam. Bohumil Hrabal crteža.

    Ove slike nikako ne može na ovakav način nitko drugi ni naslikati. Suveren i jednostavan crtež, oštar, jak, besprijekorne, erotske, ali ipak gotovo čedne kompozicije, pomalo ekspresionistički odrezan kadar, dodatni je korak dalje u odnosu na sve prethodne faze, čak i one ponešto ranijih aktova iz nekoliko prošlih godina. Lesar ide još dublje u meditativno i refleksivno, udaljavajući se sve više od uvriježenog „lijepog“ i dekorativnog. Čak i ta, nekoć ispolirana, savršena ženska lica, tendiraju u apstrahiranje pojedinih njihovih elemenata, ali i čitavih lica, čime se ta lica izjednačavaju u crtačkoj tehnici s prikazima tijela. Sve se sažima u jedno, Lesarovi modeli, u svojoj ljudskoj i zemaljskoj nesavršenosti, s prolaznom ljepotom, na njegovim slikama (crtežima), približavaju se, barem u tom uhvaćenom i zamrznutom trenutku u umjetnosti, svojevrsnoj perfekciji, gotovo idealu antičke božanske i nikada pronađene savršene ženske ljepote. Njegovi modeli, u svojoj nagosti, u kojoj nema apsolutno ništa prosto i prostački, približavaju se gotovo apoteotičnom savršenstvu erosa, u ujednačen i praktički „savršen“ crtež.       

    Boja, koja je već kod „Konja“ reducirana, kod aktova zadire u još radikalniju redukciju, ostajući samo u naznakama. Osim medija platna, Lesara više ništa ne drži za pojam slike. Sve više to postaje crtež.

    I bi crtež…

    Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.

      Popis izloženih radova:
      1. Cecilija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      2. Irma, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      3. Jana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      4. Julija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      5. Julijana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      6. Kitty, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      7. Klara, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      8. Luiza, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
      9. Lula, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
    10. Magda, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
    11. Mona, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
    12. Pepa, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
    13. Ruby, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
    14. Veronika, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm

    Željko Lesar rođen je 1961. godine u Čakovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana 1985. godine. Ima status slobodnog umjetnika. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.

    Samostalne izložbe:
    2022. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
    2021. Galerija E, Zagreb
    2018. Galerija Savoy Gallery, Bratislava, Slovačka
    2018. Centar za kulturu Čakovec, Izložbeni prostor IMAGO, Čakovec
    2018. HDLU, Kula stražarnica Starog grada, CIRCUS IMAGO, Varaždin
    2018. Galerija i Salon Laval Nugent, Zagreb
    2016. Pučko otvoreno učilište Krapina, Galerija grada Krapine, Krapina
    2015. Crteži Varia Animalia, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
    2014. Crteži Varia Animalia, Galerija Canvas, Zagreb
    2014. Varia animalia, Gradski muzej Varaždin, Salon palače Sermage, Varaždin
    2013. Varia animalia, Muzej Međimurja, Čakovec
    2010. Galerija AZ, Hrvatsko slovo, Zagreb
    2010. Centar za kulturu, Čakovec
    2010. Galerija Kula, Split
    2009. Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
    2009. Galerija svetog Krševana, Šibenik
    2009. Galerija Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Zelina
    2008. Galerija Turnac, Novi Vinodolski
    2005. Galerija Kula, Split
    2005. Galerija EE, Zagreb   
    2004. Art Point Centar, Zagreb
    2004. Muzej Međimurja, Čakovec
    2004. Galerija Zlati ajngel, Varaždin
    2003. Galerija Citroën, Zagreb
    2002. Galerija VernissaGE, Osijek
    2001. Galerija Alata Vista, Dubrovnik
    2000. Galerija Milna, Milna
    1998. Galerija Ulrich, Zagreba
    1997. Centar za kulturu, Čakovec
    1997. Zavičajno društvo Međimurja, Zagreb
    1997. Galerija Kordić, Velika Gorica
    1996. Galerija Garestin, Varaždin
    1995. Gradska galerija, Krapina
    1995. Galerija INA-trgovina, Zagreb
    1995. Galerija Ulrich, Zagreba
    1994. Galerija INA-commerce, Zagreb
    1992. Galerija Spektar, Zagreb
    1990. Galerija Arhgall, Čakovec
    1989.Galerija Kavran, Čakovec

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA