Vijesti iz kulture
Novi galeristi
Kolumna Milana Zagorca
-
6.Zagrebački ljetni likovni salon 2022
6.Zagrebački ljetni likovni salon 2022 – Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika
U ponedjeljak, 4. srpnja 2022. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’6. Zagrebački ljetni likovni salon 2022 – Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika’’. Izložba će se moći pogledati do 30. srpnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.
Izlažu:Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Andreja Dujnić Žmirić, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristinka Klarić, Miroslava Kos, Luka Koščak, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Laura Šarabok, Matej Škarica, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Mladen Žunjić.
- Zagrebački ljetni likovni salon 2022 – Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb šestu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, ove godine sa temom ''Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika'', kroz koju smo željeli preispitati što likovni umjetnici čitaju od domaće književnosti, koji pisci i djela su im najinspirativniji, kako prevesti riječi u slike i likovnim jezikom dočarati emocije koje smo doživjeli u susretu sa omiljenim književnim djelima. I ove godine, na natječaju za izložbu u zagrebačkoj Galeriji Kontrast (Kulturni centar Dubrava) odazvao se veliki broj umjetnika, pa su za izložbu u galerijskom prostoru odabrana 22 umjetnika sa 32 slike, a novost je i prateća virtualna izložba na portalu ''Zagrebački likovni umjetnici'', na kojoj su, uz izlagače u Galeriji Kontrast, predstavljeni i oni umjetnici čiji radovi su isto bili u skladu sa konceptom izložbe, a koji zbog ograničenih kapaciteta nisu stali na postavu u Galeriji Kontrast.
Čitanje kao proces stvaranja unutarnjih slika i širenja duhovnih obzorja potaknulo je umjetnike na istraživanje različitih utjecaja koji su im kroz život pomagali da iskristaliziraju svoje likovne kreacije, dožive trenutke začudnosti i prepoznavanja suštine, uzlete mašte, otkrivanje nepoznatog ili posvećenost starim uspomenama iz mladosti. Tako su ''Priče iz davnine'' i posebno ''Šuma Striborova'' Ivane Brlić-Mažuranić nadahnule Antoniju Cesarec, Vandu Jurković, Zvonka Petanovića i Ljiljanu Tršan, koji su na različite načine ilustrirali djelo velike književnice, gdje se prožimaju realni i fantazijski likovi, ljudi i životinje u okruženju veličanstvene prirode. Antonija Cesarec kroz kolažiranje na blijedo plavoj pozadini prepliće slike i naslove bajki kao otiske sjećanja na djetinjstvo, prožeto avanturom čitanja i otkrivanja nepoznatih likova i prostora, dok Ljiljana Tršan u razgranatim strukturama stabla sučeljava plohe, igru linija, obline i oštrine koje naglašavaju dvojnost prirode, njezinu tamnu i svijetlu stranu u bogatom tkanju života. Zvonko Petanović slika ''Šumu Striborovu'' u toplim, smeđe - narančastim tonovima kroz koje se probija svjetlo iz dubine, a Vanda Jurković sićušni lik jelena i bake skriva u mreži nemirnih geometrijskih oblika, pretvorenih u krošnje kroz zgusnutu tapiseriju šume.
Marija Čingel inspirirana novelom Slavka Kolara, ''Breza'', delikatnim potezima kista istkala je vitku figuru žene, čija se aura u poetskoj impresiji transformira u zlaćeno lišće, poškropljeno po bijeloj odori i istaknuto na tamnoplavoj pozadini slike, a Kristinka Klarić nadahnuta romanom Marije Jurić Zagorke, "Jadranka'', u centar kompozicije postavlja siluetu žene u raskošnoj haljini, uzdignute glave, okruženu stiliziranim dekorativnim oblicima u pomalo tajanstvenoj atmosferi ljubičasto sumračnih tonova. Ženski likovi pojavljuju se i na slikama Miroslave Kos, Rade Marković i Juraja Jonkea, gdje nam svaki od autora predstavlja po jednu ženu iz odabranog književnog djela, pa tako Juraj Jonke slika lik Branke iz romana Augusta Šenoe, opisujući je kao krhku damu u prozračnoj haljini, čiji pogled je usmjeren prema magličastim obrisima udaljenog gradića. ''Frida'' Miroslave Kos nadahnuta je romanom Slavenke Drakulić, ''Frida ili o boli'', gdje nam slikarica prikazuje detalj ženskih leđa, premreženih metalnim kopčama kao simbol zarobljenog i bolnog tijela, a Rada Marković također je inspirirana još jednim romanom Slavenke Drakulić, ''Dora i Minotaur'', pa je naslikala lik Dore Maar sa nespokojnim licem, iz čijeg središta prosijava duboki, tamni pogled, dok hipnotički plava boja oko ženskog lika naglašava atmosferu tuge.
Alenka Tominac inspiraciju za svoje slike pronašla je u djelu Darka Berljaka, ''Više od Everesta - Hrvatska ženska ekspedicija na vrhu svijeta'', dočaravajući nam čistoću i svježinu ledene planine koju pokušavaju savladati njezine junakinje, dok nam Ana Cerovski u intenzivnom spletu tirkizne, zelene i žute boje približava svoj doživljaj romana ''Zlatarovo zlato’’ Augusta Šenoe. Anđelko Brkić nadahnut je pjesmom Josipa Pupačića, ‘’More’’, na njegovoj slici tamnoplava pučina pretvara se u bjeličasti vrtlog kapi, koji zapljuskuje kamenu obalu primorskog gradića u zanosnom susretu prirode i ljudi, a Matej Škarica na svojoj slici ''Jutro u predgrađu: čekajući tramvaj….'', inspiriran novelom A. G. Matoša, ''Cvijet s raskršća‘’, približava nam melankolični urbani pejzaž koji se proteže prema dalekoj svjetlosti izlazećeg sunca. Vedran Bukovina naslikao je Tina Ujevića u gostionici dok pali cigaretu, snatreći u toniranim, mekim obrisima prostora, a Laura Šarabok na svojoj slici rastvara police knjižnice kao prolaz u neki drugi svijet, ispunjen raznobojnim, gusto naslaganim knjigama koje pozivaju na otkrivanje tajni vremena i prostora, trenutke spokoja dok biramo priče koje će nas povesti na nova duhovna putovanja.
Višnja Peter inspirirana romanom Vjenceslava Novaka, ‘’Dva svijeta’’, slika složenu kolorističku kompoziciju, na kojoj se rastvaraju žarko crveni uznemireni obrisi u kontrastu sa hladnim plavetnilom pozadine – sukob dva svijeta, različita u svojoj strukturi i temperamentu. Jelena Martinović uronjena u prirodi, nadahnuta knjigom Milana Majerovića-Stilinovića, "Što sam naučio na planini", slika ''Planinske puteve'' koji se zgušnjavaju prema centru slike kao vrtložne energije zemlje, kamena i nemirnih oblaka na obzorju. Andreja Dujnić Žmirić u ciklusu slika ''Putevima Zagorkinih romana'' prikazuje nam ''Stari grad Lukavec'' koji se izdiže u pozadini kompozicije iza malog ribnjaka, okruženog zagasitim zelenilom valovitih krošnji. Prirodi se vraća i Luka Koščak na svojim slikama ‘’Slap 1’’ i ‘’Slap 2’’, koje se referiraju na istoimenu pjesmu Dobriše Cesarića, dok Valentina Kasapović svoju sliku ''Sreća'' stvara potaknuta pričom iz zbirke kratkih priča “Gušterov rep’’ književnice Korane Serdarević. Kratka pjesma ‘’Oče naš’’ autora Tonča Petrasova Marovića inspirirala je Mirjanu Marović na minimalističku kompoziciju, kroz koju se susreću dvije boje u vibrirajućim potezima unutarnje kontemplacije, a Mladen Žunjić na svojoj slici ''Nije sve tako crno'', kroz koju se referira na istoimeni roman Darka Pernjaka, predstavlja nam svoj karakteristični likovni izraz, unutar kojega se jake i čiste boje sukobljavaju sa upijajućim tamnim plohama, u procesu intuitivnog otkrivanja osobne poetike.
Romani, pripovjetke, bajke i poezija domaćih autora potaknuli su umjetnike na sveobuhvatno istraživanje njihovih likovnih rukopisa, slika koje su se formirale unutar njihove imaginacije na nesvjesnim nivoima dok su čitali pojedina književna djela, identificirajući se i sa nekim književnim junacima i situacijama u kojima su se oni našli. Neki autori zadržali su se na realističnim prikazima, trudeći se što jasnije dočarati atmosferu književnih djela, likove junaka, prostore u kojima se radnja odvijala, dok su neki drugi pročitane pripovjetke preveli u jezik boja, emocionalni zapis i otisak, prožet ritmom umjetničkih impresija. Ujedno su likovni umjetnici kroz temu 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona predstavili i svoje književne ukuse, te istaknuli neke domaće pisce i spisateljice kao preporuku i književnoj i likovnoj publici za buduće istraživanje i čitanje.
Također, ne manje važna poruka je i mladim generacijama da čitaju domaću književnost i pokušaju nacrtati ili naslikati pročitano, stvoriti neko novo likovno djelo nadahnuto onim književnim, povezati različite planove umjetničkog doživljavanja i izražavanja.
Kreativnost kroz spoj slika i riječi tako postaje univerzalno inspirativna, nagoneći nas na promišljanje što je to što različite umjetnike može potaknuti na stvaranje, ali i uživanje u tuđim kreacijama – želja za ljepšim svijetom, želja da se prošire granice spoznaje, da pronađemo nove uzore ili se približimo nekim povijesnim likovima koji su nas nadahnjivali, prenoseći nam trajne vrijednosti koje su prošle test vremena. Tako su na ovom 6. Zagrebačkom ljetnom likovnom salonu mnogi umjetnici kroz svoja djela, koja se referiraju na djela domaćih književnika, istaknuli i čovjekov odnos sa prirodom, potrebu za povratkom u neko intimno, nevino ozračje unutar kojega je moguće njegovati sjemena novih ideja, ali očuvati i tradiciju, pronaći trenutke magične inspiracije, smiraj u teškim vremenima, kao i nadahuće u susretu generacija, kroz koje se prenosi svevremenska mudrost. Povezujući maštu i stvarnost, prošlost i budućnost, priče kroz koje smo rasli i razvijali se, nastavljamo tako i na ovoj izložbi tumačiti složeno kreativno iskustvo kroz sintezu različitih umjetničkih disciplina, sa djelima hrvatske književnosti, opisanim u slikama hrvatskih likovnih umjetnika.
art Krešimira Gojanović
Prateća virtualna izložba 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona može se vidjeti na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’ na poveznici:
Umjetnici predstavljeni na pratećoj virtualnoj izložbi 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona:
Nataša Ač, Sandra Ban, Ana Belošević, Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Bruno Bulaja, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Zvonimir Čačić, Marija Čingel, Andreja Dujnić Žmirić, Dražen Filipović Pegla, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristinka Klarić, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Branka Riđički, Tin Samaržija, Darija Stipanić, Laura Šarabok, Matej Škarica, Vesna Špoljar, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Andrej Zbašnik, Irena Zeiner, Mladen Žunjić.
-
7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda
7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda
- izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb u Galeriji Kontrast
U ponedjeljak, 3. srpnja 2023. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda’’. Izložba će se moći pogledati do 28. srpnja 2023., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Zagreb.
Izlažu:Nataša Ač, Davorka Borić, Vedran Bukovina, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Sabina Čanić, Andreja Dujnić Žmirić, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristina Kinkela Valčić, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Ivana Mikulić, Stjepan Perković, Andrea Stanić, Matej Škarica, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb sedmu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon” u Kulturnom centru Dubrava, ove godine sa temom ''Sloboda'', kroz koju istražujemo osobne porive i nadahnuća u trenucima susreta sa sobom samima, ali i sa svijetom koji nas oblikuje, ponekad ograničava, a ponekad i oslobađa, izbacujući nas iz zone komfora u pozivu na avanturu spoznaje i stvaranja.
U spiralnom gibanju kroz nepoznati Svemir tako ispitujemo svoje granice, zapletene odnose nemirnih silnica koje nam zaklanjaju pogled na udaljene sfere kao na slici Alenke Tominac, "Ukradena sloboda", dok nas rad Antonije Cesarec, ''Život nosi neki novi pogled", svojim mekim, zagasitim bojama na marginama slike povlači u dubinu bića prema osvijetljenom liku što se izdvaja ispred kolorirane kamene pozadine, nalik na neki skriveni oltar. Kristina Kinkela Valčić na svojoj slici ''Apricot dreams'' čvrsto tkivo slike suprotstavlja tonskim previranjima koja nas podsjećaju na snoviti imaginarni krajolik, dok Nikolina Car Jergović na svojoj slici ''Tajni vrt'' prikazuje svilenaste odore cvijetnih oblika u meditativnom pretapanju slojeva boje što dočaravaju treperenje daha i povjetarca, intimu slikarskog doživljaja. Na ovim apstraktnim likovnim zapisima, sloboda kao pojam je neuhvatljiva, baš kao i u stvarnom životu, nadahnjuje nedorečenim obećanjima sa puno prostora za osobne vizije i asocijacije.
Luka Koščak i Vedran Bukovina temu slobode predstavljaju kroz likove ptice (Koščak) i konja (Bukovina), u slobodnom gibanju kroz prostranstva nebeska i zemaljska, neomeđena ljudskom rukom i prisustvom, a svojevrsni povratak prirodi vidimo i na slici Jelene Martinović, ‘’Sveto brdo i ja’’, kroz radost susreta sa Velebitskim pejzažima, gdje je spontana slikarska gesta zaokružila prostor u plohama zelenila, plavetnila i vibrirajuće bjeline. Valentina Kasapović u tehnici slikarstva na svili prikazuje mijene u rastu drveta, hod kroz godišnja doba i faze života od blistavog, mladog zelenila do ogoljenih grana, od korjenja kroz čije žile boja pulsira i povlači hranjive tvari kroz deblo prema krošnjama, u prividnoj statičnosti gdje sloboda nije svjesni odabir, nego nužnost života koji se stalno obnavlja.
Vanda Jurković u igri grafizama predstavlja nam slobodu viđenja sa kojom između apstraktnih oblika pronalazimo naznake različitih figura, a Sabina Čanić svoj doživljaj slobode predočila nam je kroz ženski lik unutar slojevitog akvareliranog crteža kao metaforu za dinamičnu prirodu, bogato razgranatu i neukroćenu, sa kojim je i biće čovjeka neraskidivo povezano. Davorka Borić na slici ''Mentalna sloboda“ žarkim bojama dočarava plamen koji rasvjetljuje središte slike, šireći se prema rubovima u simbolici duhovne vatre, a Nataša Ač na svojoj ilustraciji ''Faze oživljavanja'' prikazuje krilatu djecu zatečenu u nekom fantazijskom prostoru, sa kojim su sinergično povezana u trenucima radoznalog istraživanja.
Andrea Stanić na svojoj slici ''Majčina ljubav'' doživljaj slobode opisuje živopisnim vrtlogom toplih boja u čijem se središtu nalaze dvije povezane figure u ozračju bliskosti, a Stjepan Perković na svojoj slici ''Iskra života'' predstavlja tijelo žene okruženo florealnim motivima koji se iz njega zrakasto šire, simbolizirajući kreativne sile u prirodi. Slobodu kao kreativnost dočarava na svojim slikama i Rada Marković kroz razlivene boje koje nalikuju na Rorschachove mrlje ili iskonsku svemirsku plazmu prepunu mogućnosti u nastajanju, dok se oblici života još nisu materijalizirali. Mirjana Marović na svojoj slici "Zviježđe slobode" u minimalističkoj kompoziciji prikazuje krugove blijedo ružičaste i tamnoplave boje što nas podsjećaju na ples atoma ili simbolički prikaz neke galaksije kroz koji se probija univerzalno pitanje o postanku, njegovoj slučajnosti ili uvjetovanosti.
Ivana Mikulić na slici ''Moj mali svijet'' slika svoj dom i obitelj na maloj planeti unutar velikog Svemira prošaranog zvijezdanim rojevima, izmaglicama i nebeskim tijelima, donoseći nam osjećaj sklada i jedinstva, a Ljiljana Tršan na svom crtežu ''Iluzija slobode'' prikazuje preklapanje različitih planova kroz koje posmatramo kaotično gibanje unutar kompozicije, u subjektivnom doživljaju koji oblikuje našu realnost. Matej Škarica i Marija Tokić slobodu pronalaze u prirodi, u planinama što okružuju blistavo zelenu dolinu sa jezerom posred nje (Škarica), dok se na slici Marije Tokić, ‘’Tišina’’, drveće odražava na zrcalnoj površini vode preko koje prelijeću riječne ptice. Priroda je također nadahnuće i Tatjani Kreštan, koja širokim potezima oslikava pahuljaste cvijetne krune na slici ‘’Lakoća’’, kao i Andreji Dujnić Žmirić, koja nam predstavlja pejzaž u perspektivi iza puknute drvene ograde što se zgušnjava prema udaljenim planinama, kao cilju jednog putovanja.
Sloboda istraživanja i stvaranja, napuštanja uhodanih puteva, kroz prisjećanje na vedrinu i jednostavnost djetinjstva, kroz potrebu za sigurnošću, ali i avanturom, u suočenju sa vlastitim strahovima i skrovitim dubinama bića, u nagovještaju prolaznosti, ali i vječnosti - u svemu tome autori na ovoj izložbi pronalazili su inspiraciju za svoja likovna djela, krećući se od pojedinačnog iskustva prema univerzalnim pitanjima postojanja i životne svrhe, kroz potragu za skladom u nemirnom svijetu, u namjeri da slave ljepotu i povežu unutarnju prirodu sa onom vanjskom. Nošen imaginacijom i vizijama, put umjetnika tako postaje cilj sam po sebi, povratak izvornom biću u prostorima bezvremenosti, bez isključivih odgovora, ali sa lepezom raznolikih stvaralačkih mogućnosti, kroz koje propitujemo domete osobne slobode.
Prateća virtualna izložba 7. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona može se vidjeti na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’ na poveznici:
https://likumzg.wordpress.com/7-zagrebacki-ljetni-likovni-salon-2023-sloboda-virtualna-izlozba/
Umjetnici predstavljeni na pratećoj virtualnoj izložbi 7. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona:
Nataša Ač, Stefan Ančevski, Mateja Boljar, Davorka Borić, Vedran Bukovina, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Sabina Čanić, Mira Čikardić, Mary Crnković Pilas, Dragan Karlo Došen, Darija Dolanski Majdak, Andreja Dujnić Žmirić, Ivana Egić, Krešimira Gojanović, Jana Grgasović, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Alen Kasumović, Kristina Kinkela Valčić, Vedran Klemen, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Marina Krištofić – Marinksy, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Tomislava Mihalj, Ivana Mikulić, Sunčana Novak, Stjepan Perković, Andrea Stanić, Iva Starac, Matej Škarica, Vesna Špoljar, Senka Šerbeđija, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan.
Organizator:Narodno sveučilište Dubrava
Za organizatora:Sandra Banić Naumovski, ravnateljica
Galerija Kontrast,Dubrava 51 a, 10 040 Zagreb
tel. 2050-063, 2050-050
E-pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. Internetska adresa:www.ns-dubrava.hr
Voditelj Galerije:Svebor Vidmar
Savjet Galerije:Marcela Munger, Svebor Vidmar, Stanko Špoljarić
Koncept izložbe i predgovor, likovni postav izložbe: Krešimira Gojanović
-
Izložba Dalibora Rubida ''Bezvremenski krajolik''
Izložba Dalibora Rubida otvara se u Galeriji Kontrast
U ponedjeljak, 8. svibnja 2023. u 18 sati u Galeriji Kontrast (Dubrava 51 a, Zagreb) otvara se izložba akademskog slikara Dalibora Rubida, pod nazivom ”Bezvremenski krajolik”. Izložba je otvorena do 31. svibnja 2023. i može se pogledati radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/
Iz predgovora Svebora Vidmara: Bezvremenski krajolik Dalibora Rubida
Pejzaž je oduvijek bio jedan od omiljenih motiva u slikarstvu, u kojem su poznati umjetnici naglašavali prirodne ljepote, izražavajući pritom svoje osobne emocije i stavove prema svijetu koji ih okružuje, sa svim njegovim specifičnostima, istovremeno nas podučavajući o važnosti, ali i snazi njegove bioraznolikosti. Prve samostalne prikaze pejzaža zatičemo u antici, u aleksandrijskome krugu, a zatim pod njegovim utjecajem i u rimskome zidnome slikarstvu, karakterističnom po elementima iluzionizma i fantastike. Također, ta tema je doživjela veliku popularnost u Kini i Japanu, u 6. i 7. stoljeću, i nastavila se do današnjih dana, iznjedrivši neka od najvrjednijih ostvarenja.
U srednjem vijeku u Europi, pejzaži su bili korišteni tek kao pozadine za druge motive, poput figurativnih, mitoloških ili biblijskih prikaza. No, pravu ekspanziju doživjet će u baroku, u 17. stoljeću. Nizozemski umjetnici poput Jacoba van Ruisdaela i Jan van Goyena počeli su se fokusirati na sam pejzaž kao glavni motiv na svojim slikama, na kojima su se usredotočili na prikazivanje različitih elemenata prirode, poput planina, rijeka, šuma…, pomoću naglašenog kontrasta svjetla i sjene, kako bi dočarali svu dramatiku pojavnosti prirodnog okruženja.
Tijekom romantizma u prvoj polovici 19. stoljeća, pejzaž je dobio simboličku konotaciju, a tako i popularnost, jer su umjetnici poput Caspara Davida Friedricha i Johna Constablea u njemu reflektirali svoje emocije i duhovne stavove. Friedrichove slike često su prikazivale osamljenog pojedinca kako mirno sa strahopoštovanjem, okrenut nam leđima, promatra netaknutu prirodu, dok su Constableove slike odražavale njegovo oduševljenje i ljubav prema engleskom razigranom krajoliku.
U drugoj polovici 19. stoljeća, u malom selu Barbizonu, smještenom u blizini šume Fontainebleau, okupili su se francuski slikari koji su počeli izravno slikati u prirodi (en plein air), a ne u ateljeu kao do tada. Ova metoda slikanja bila je u to vrijeme inovativna, jer je omogućivala umjetnicima da uhvate neposredan trenutak dnevnog svjetla i atmosfere ruralnog krajolika. Njihove slike su obilježene toplim, zemljanim bojama i realističnim prikazom prirode. Ovo selo je ubrzo postalo središte umjetničkog života, iz čega se stvorio pokret Barbizonci, a glavni predstavnici bili su Théodore Rousseau i Camille Corot.
Ubrzo nakon njih, pojavili su se impresionisti, koji su se usredotočili na prikazivanje prirode i svakodnevnice, hvatajući bojom dnevnu svjetlost i njenu neprestanu mijenu. Pomoću komplementarnih mrlja, izbacivši crnu boju iz upotrebe, stvorili su efekte, kojima su stvarali živopisne, vibrantne krajolike okupane svjetlošću kakvi do tada još nisu bili viđeni. Jedan od vodećih impresionista bio je Claude Monet, po čijoj je slici i nazvan taj umjetnički pokret, a koji je bio poznat po varijacijama stogova sijena i ribnjaka s lopočima u Givernyju, u Normandiji. Zanimljiv je podatak da je upravo jedan od takvih naslikanih stogova sijena nastradao u muzeju Barberini u Potsdamu prošle godine, kao meta klimatskih aktivista koji su ga poprskali pireom od krumpira, ne bi li upozorili javnost na dramatične promjene koje su zahvatile cijeli svijet zbog sve veće upotrebe fosilnih goriva.
Nešto kasnije, pojavom postimpresionizma, dolazi i do svojevrsne autonomnosti boje, pri čemu se krajolici apstrahiraju i stiliziraju. Poznati slikar Vincent van Gogh na svojim slikama koristi jarke boje i linije, te taktilni impasto namaz, ne bi li stvorio ritmizirane kompozicije pune životne energije i ekspresije.
Već na slikama Paula Cézannea, vidljivo je rastakanje prirodnih elemenata na nepravilne, nedovršene pačetvorine, koje će nagovijestiti novi pravac – kubizam. Autor je svojom prepoznatljivom slikarskom metodom započeo rastakati vidljivu prirodu na manje plošne cjeline koje bi bojom i tonom zatim vezao, stvarajući čvrste monumentalne kompozicije, što je bilo najvidljivije u ciklusu slika planine Sainte-Victoire, postižući tako neku novu stvarnost.
U suvremenom slikarstvu, motiv pejzaža se ne prikazuje samo kao uljepšani prikaz prirode, već se koristi kao sredstvo za izražavanje različitih ideja, od socijalnih i ekoloških tema, pa sve do traganja za vlastitom poviješću i identitetom, ali i kao kritika potrošačkog društva koje sve pred sobom uništava i crpi. Ukratko, danas je pristup toj temi širok i raznolik, a umjetnici se sve više fokusiraju na aktualne probleme i izazove, kao što je očuvanje okoliša, bez obzira radilo se o fotorealističkom pristupu slikanja ili onom apstraktnom.Jedan od poznatijih suvremenih umjetnika koji se već duži niz godina bavi temom krajolika, kombinirajući tradicionalne i suvremene medije, jest i David Hockney. Njegovi idealistički pejzaži jarkih boja i predimenzioniranih razmjera, sastavljeni od više manjih slika, pomiruju dozu naivnosti i ilustrativnosti te prikazuju svu ljepotu Velikog kanjona u Coloradu, pa sve do rodnoga mu Yorkshirea u sjevernoj Engleskoj, lišeni svih negativnosti koje se odigravaju na globalnoj razini.
Također, treba spomenuti i najznačajnijeg njemačkog slikara Anselma Kiefera, koji krajolik koristi kao sredstvo za ponovno razmatranje povijesti i identiteta vlastite nacije. Kiefer oblikuje, na ekspresionistički način, krajolik kao metaforu za procese prolaznosti i nestajanja, ali i za izražavanje ideja o nadi i obnovi društva, kao priliku za ponovnom katarzom duha. Slikar upotrebljava guste namaze, koje zatim struže, spaljuje ili čak cijepa sjekirom, nanoseći pritom na površinu nove slojeve koji poprimaju karakter grubog reljefa.
Danas, u trenutku kada se lice svijeta mijenja u korist transhumanizma, gdje se u bližoj budućnosti od ljudi planira stvoriti poslušne robote kojima će netko moći upravljati putem implantiranih čipova, radi bolje produktivnosti, gdje će umjetna inteligencija voditi vodeću ulogu u kreiranju nove stvarnosti te gdje će mnoga radna mjesta biti ukinuta u korist automatiziranih sustava, i dalje postoje pojedinci koji se tim nadolazećim promjenama hrabro suprotstavljaju. Od ateljea su stvorili svoja mala utočišta u kojima nesmetano, duboko povezani s prirodom, stvaraju intimistička djela, odupirući se nametnutim trendovima ne bi li i dalje zadržali svoju autentičnost i mir.Dalibor Rubido jedan je od takvih autora, koji je spojio ljubav prema planinarenju i ronjenju sa slikarstvom. On je umjetnik klasičnog svjetonazora, jer svojim kistom uporno bilježi ljepote s kojima se neprestano susreće na svojim rekreativnim putovanjima. Finom gradacijom tonova postiže atmosfere pojedinih godišnjih doba, bilo da se radi o jeseni, zimi ili proljeću, naglašavajući pritom njihovu različitost, ali i simboliku rađanja i odumiranja prirode. I mi ljudi koji stječemo raznolika iskustva, svako malo odbacujemo onu ”staru kožu”, te na svom životnom putu mijenjamo ”tok misli” na neku novu, uzvišenu razinu, jer upravo se u prirodi osjećamo oslobođeni od svih briga i nedaća, prepušteni upečatljivim prizorima u kojima se osjećamo povezani s vlastitom unutarnjom prirodom, ponovo otkrivajući smisao svog postojanja.
Sjećam se dana kada sam se prvi puta susreo s radom Dalibora Rubida. Bilo je to u nekadašnjoj kultnoj slastičarnici ”Ivica i Marica” u Tkalčićevoj ulici, gdje je autor svojim slikama oplemenio prostor, dajući posjetiteljima osjećaj kao da su zalutali u kakvu Grimmovu bajku. Već tada se vidjelo u kojem smjeru naginje autor, dok je vješto oblikovao bogate šumske predjele i proplanke mitskog/bajkovitog karaktera.
Ovog puta na izložbi u Galeriji Kontrast, autor se predstavio s ciklusom nastalim od 2003. do 2023., koji je inspiriran ljepotom Sljemenskih potoka. Radi se o realističnim, lirskim prikazima, u kojima dominira suptilna, tajanstvena izmaglica. Rubido je majstor kompozicije, koji slika krajolike ”intuitivno”, po sjećanju, ne koristeći pritom fotografske slike kao podsjetnik. Pomno odabire motive koje zatim varira dok ne dobije zadovoljavajuće rezultate, unoseći u svaki rad nevjerojatnu autentičnost netaknute prirode. Točno zna kako treba dozirati vidljive poteze kistom, s tonskim prijelazima i naglašenom strukturom u prvom planu.
Likovnu čistoću najviše je dosegao upravo u prikazima zimskih predjela, gdje bijela boja dominira, tvoreći od riječnog rukavca ritmiziranu formu nalik kakvom grafičkom znaku. Samo očište na slici nije rađeno po mjeri čovjeka, već imamo osjećaj da krajolik promatra kakva zvijer, oživljavajući atmosferu neprikosnovene divljine. Takav mir i tišinu pronalazimo još u prikazima ranojutarnjih marina rodne Vele Luke i otoka Korčule slikara Izvora Oreba.
Rubido je slikar tehnički dobro ”potkovan”, koji će inspiraciju i nadahnuće još dugo pronalaziti u prirodi koja ga oplemenjuje i čini jednostavnim i pristupačnim umjetnikom. Autor nas navodi da sva ta naslikana stabla, rijeke i proplanci ne predstavlja samo onu pojavnu prirodu, već da brigu moramo voditi i o onoj ”nutarnjoj”, koja je preduvjet za transformiranje ovog izmučenog svijeta u bolje mjesto za suživot svih nas.
Prisjetimo se samo riječi poglavice Bika koji sjedi: ”Čuvajmo Zemlju i prirodu na njoj, jer ih nismo naslijedili od svojih djedova i očeva, nego smo ih posudili od svojih potomaka.”
Svebor Vidmar
Biografija
Dalibor Rubido rođen je 1971. godine u Sisku. Završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, odjel kiparstva, kod profesora Vinka Fabrisa, 1989. godine. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Đure Sedera, 1994. godine. U mladosti je bio regatni veslač HAVK Mladost, te aktivni sportaš. Kao veliki ljubitelj prirode bavi se rekreativnim ronjenjem i planinarenjem. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi, te sudjelovao na nekoliko likovnih kolonija. Član je HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.
-
Izložba Hrvatske udruge kreativnih amatera
Izložba Hrvatske udruge kreativnih amatera
U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, može se razgledati od 10. do 30. prosinca 2022., radnim danom od 10 do 20 sati izložba Hrvatske udruge kreativnih amatera pod nazivom “Pohvala vinu”, u sklopu manifestacije “1. VinEko”. Izlagači su: Ankica Bubić, Verica Kovač, Irena Mraz, Olga Mička, Ljiljana Tršan, Mira Šnajder, Alenka Tominac, Đuro Đurić, Štefica Đurić i Jasenka Smrekar. Ulaz je slobodan
O čemu govorimo kada govorimo o vinu?!
Prije vina bilo je sunce, bilo je krševito primorsko tlo, bila je vinova loza, bile su žuljevite ruke. Da bi se stvorilo vino potrebno je svega navedenog u obilju, a što nalazimo na poluotoku Pelješcu, u Kuni, već vjekovima. I unatoč poteškoćama, mukotrpnom radu, velikoj vjeri u svoj posao i ogromnom znanju stečenom sa svakom prolivenom kapljom znoja, u povijesti je bilo i odustajanja radi bolesti vinove loze, radi ratova, radi teškog siromaštva i nebrige države za blago u boci, no ipak, oni najuporniji nastavili su dalje… Danas imamo već priličan broj vinara, koji se vinom ozbiljno bave, koji su u tome uspjeli, ne samo kod nas, nego i u bijelom svijetu, koji su uspjeli napraviti dragocjenu kapljicu. Trebalo je mnogo rada, trebalo je učenja, trebalo je iskustva, učiti na porazima, mijenjati recepture, i tjerati dalje, ne samo stvaranjem vina, nego i osmišljavanjem brenda, marketinga, velikih ulaganja u proizvodnju i čuvanjem vina… Puno toga je trebalo, ali se mnogima i isplatilo. Za njima će možda krenuti i drugi.
Danas Lijepa naša postaje poznata u svijetu po ljepoti zemlje, plavom moru, uspješnim sportašima, ali i sve poznatijim vrstama vina. S Pelješca nam dolaze dingač, plavac mali, postup, rukatac, pošip, grgić, koji putuju svijetom kao dragocjena kapljica, uz bok velikih vinom poznatih zemalja, poput Francuske, Italije, Španjolske…
Teško je reći koje je bolje, jednostavno imamo vrhunska vina za svaku priliku, za svako jelo i za svačiji ukus. Uz vino, postajemo poznati i po maslinovom ulju, koje s njim ide uz bok i uspijeva na istom krševitom tlu.
Sada smo konačno dobili i most koji je važan jer povezuje Hrvatsku u jednu cjelinu omogučujući pristup jugu i Dubrovniku bez carine i bez zastoja. Dugo je željen i očekivan i sada smo ga konačno doživjeli, čak se preko njega i provezli, a svakako dao je tom dijelu naše obale i jednu novu dimenziju, ljepotu, značenje i simboliku. On sam će donijeti na značaju svih proizvoda koje nam taj poluotok daje i njihova plasmana.
Lijepa je to priča i zato je pretačemo na slike. Dobili smo sasvim posebnu priliku da za ovu izložbu slikamo na sasvim jedinstvenim „platnima“, odnosno na podlogama od tropa grožđa, koje izgleda kao pluto. Malo je zahtjevno slikati na takvom mediju jer je površina neravna pa se ne može postići preciznost u crtežu. Osim toga, takva podloga jako upija boju i trebalo je malo prilagođavanja da se postignu željeni efekti.
Ipak, upravo ta zahtjevnost bila je izazov te su mnoge slike sasvim lijepo riješene. Neke su rađene tehnikom 3D reljefa, jer se ova podloga pokazala povoljnom za navedeno. Mali problem kod ovog medija je sklonost uvijanju (izvijanju) podloge tako da slika uglavnom nije ravna. Slika bi trebala biti uokvirena da se ukroti ta osjetljivost na vlagu.
U slikanju su sudjelovali: Ankica Bubić s 11 slika, Verica Kovač s 12 slika, zatim Irena Mraz s 3 slike, Olga Mička s 3 slike, Ljiljana Tršan s 3 slike, Mira Šnajder s 2 slike, Alenka Tominac s 1 slikom, Đuro Đurić s 5 slika, Štefica Đurić s 5 slika i Jasenka Smrekar s 3 slike.
Verica Kovač
-
Izložba Jessice Gobert "Hidden"
Izložba Jessice Gobert "Hidden"
vrijeme: 13. ožujka u 18 sati
mjesto: Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, Zagreb
Izvor: https://ns-dubrava.hr/Jessica Gobert, francusko-engleska ilustratorica sa zagrebačkom adresom, rođena je 1995. godine u Versaillesu, u Francuskoj. Nakon srednjoškolskog programa za književnost i povijest umjetnosti, završila je studij „Slike i naracije“ na ESAL-u (Epinal, Francuska). Obrazovanje je nastavila na Cambridge School of Art u Cambridgeu, Velika Britanija, gdje je završila diplomski studij i stekla naziv MA lllustration and Book Arts.
Nakon toga, zaljubivši se u grad, preselila se u Zagreb, u kojem i danas živi, inspirirana krajolicima i kulturom. Sudjelovala je na izložbama Nesvrstani, Art fair-u i Kolektartu u Laubi 2021. U 2023. godini će imati dvije samostalne izložbe u Botaničaru, te Galeriji Događanja.
Također priprema ilustriranu knjigu sa zagrebačkim izdavačem „Vrata u podrum“. Jessica crta tušem te piše i crta stripove. Njezine ilustracije variraju od minucioznih pejzaža do slika kojima bilježi posebne trenutke. Nadahnuće za vizualni jezik i atmosferu također crpi iz noir filmova. -
Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"
Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"
Izložba plakata slovenske grafičke dizajnerice Martine Kač Nemanič pod nazivom “Zapis misli” otvara se 12. travnja u Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a u Zagrebu.
Otvorenje izložbi održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
Martina Kač Nemanič je grafička dizajnerica, pedagogica i izvanredna profesorica na Odsjeku za vizualne komunikacije Fakulteta za dizajn u Ljubljani. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu, potom je nastavila studij na Akademiji likovnih umjetnosti – smjer dizajn. Doktorski studij završila je na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim projektima te je za svoj rad dobila brojne nagrade i priznanja.
Izložba se može razgledati do 6. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati.
-
Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast
Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast
U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 6. lipnja 2022. u 18 sati Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava, u sklopu programa “Likovni život Dubrave”. Izložba se može razgledati do 30. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.
U središtu likovne kreativnosti
Ove godine odlučili smo po prvi put spojiti završnu Izložbu polaznika Na-rodnog sveučilišta Dubrava s manifestacijom Dani Dubrave, na kojoj predstavljamo ponajbolja djela likovnih programa i hrvatskog tradicijskog rukotvorstva.
Narodno sveučilište Dubrava prepoznato je u gradu Zagrebu kao poželjno mjesto susreta, u kojem polaznici svih životnih dobi stječu specifična znanja i vještine, zahvaljujući iskusnim mentorima radionica, koji budno prate njihov kreativni rast i traganje za vlastitim rukopisom. Naglasak je stavljen na sam proces u kojem se gubi strah od pogreške, uslijed čega se počinju otkrivati novi likovni svjetovi i ideje. Stjecanjem radnih navika i kvaliteta radova postaje izražajnija. Zanimljivo je da u takvom zdravom društvenom okruženju i polaznici počnu učiti jedni od drugih. Mjesta za ljubomoru nema, jer je svatko od nas različita individua sa svojim prepoznatljivim životnim stavovima i interesima. Poštujući sve te različitosti, postajemo otvoreniji za daljnje napredovanje. Također, bavljenje umjetnošću omogućuje, poput art terapije, suočavanje sa novim izazovima, pri čemu se određeni likovni problem analizira kako bi se otkrilo neko novo, originalno rješenje. Obično krećemo od lakših prema težim zadacima, pri čemu se uče osnovni likovni elementi. No, upravo takvi jednostavni zadaci često se pokazuju najtežima, jer svi očekuju brza rješenja koja bi im otkrila jeftini trik kako napraviti nešto efektno bez muke. Iskusni mentori su tu da budu potpora polaznicima, kako bi u njima probudili uspavani potencijal, poštujući pri tome njihove mogućnosti.
U Kulturnom centru u Dubravi tako se stvaraju nova, čvrsta prijateljstva. Stoga ne čudi da se mnogi polaznici ovdje osjećaju dobrodošlo, pa se s radošću svake godine ponovo upisuju na tečajeve. Zbog njihove vjernosti, likovne radionice su postale svojevrsne škole koje ih sve više motiviraju da se ambicioznije bave tom djelatnošću. U tom se procesu razina kvalitete podigla, što je vidljivo i na ovoj izložbi.
Dva su bitna događaja tome prethodila. Prvi impuls dogodio se 2017. godine kada smo odlučili u Galeriji Kontrast organizirati samostalnu izložbu mladoj polaznici tečaja crtanja i slikanja, Niki Skendrović. Vidjevši njene rezultate i drugi su polaznici počeli maštati o tome kako bi i oni jednom mogli doći na red, tako da su povećali svoju produktivnost. Drugi događaj zbio se kada su našoj polaznici crtanja i slikanja, Alenki Tominac, primljeni akvareli na skupnoj žiriranoj izložbi „One su tu”, u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima, 2020. godine, za što je dobila i nagradu publike. To je ubrzo motiviralo i druge nadarene polaznike da se okušaju na natječajnim izložbama, što je urodilo plodom, razveselivši sve nas i obogativši tako hrvatsku likovnu scenu.
Na ovoj izložbi, u tehnički dorađenim radovima, zamijetit ćete prisustvo različitih motiva kao što su krajolici, portreti, životinje, mrtve prirode…. Na-stali su po predlošcima, koje polaznici koriste samo kao “odskočnu dasku” za neka nova dostignuća i varijacije, bilo da koriste olovku, ugljen, pastelu, kolaž, tuš, temperu, akvarel ili akril.
Mala škola ilustracije i stripa prepoznatljiva je po svojoj nakladničkoj aktivnosti, gdje djeca osnovnoškolske dobi na kraju godine izrađuju zajedničku slikovnicu, razvijajući istovremeno likovne i literarne vještine. Ove godine četiri polaznika napravilo je duhovitu slikovnicu pod nazivom „Neobičan dan na plaži“, a Niki Cigoju otisnuta je i autorska slikovnica “Koze”.Mala škola primijenjene umjetnosti omogućuje svojim polaznicima da se su-sretnu s raznim crtaćim, slikarskim, grafičkim i kiparskim tehnikama, učeći ih da se one, također, mogu primjenjivati na raznovrsne načine, kako bi se stvorila djela visoke estetske vrijednosti, posvećena godišnjim dobima i značajnim svetkovinama.
Keramička i Kiparska radionica namijenjene su isključivo polaznicima koje zanima oblikovanje treće dimenzije, stvarajući tako djela primijenjenoga karaktera; od zdjela i vaza, pa sve do zanimljivih, minijaturnih skulptura i mobila.U programima hrvatskog tradicijskog rukotvorstava ističu se radionice izrade zlatoveza “Zlatne niti baštine”, čipke na iglu “Naše čipke – naš ponos”, te radionica heklanja ili kukičanja “Hekleraj”, u kojima su polaznice učile rijetka umijeća izrade i primjene tradicijskih tekstilnih rukotvorstava.
Raznolikom ponudom ustanove cilj nam je privući nove korisnike, a pritom zadržati i stare, jer je poznato da bi bez likovnosti cijeli svijet bio dehumanizirano i bezlično mjesto za život.
Svebor Vidmar
Izvor: https://ns-dubrava.hr/ -
Izložba polaznika tečajeva Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast
Izložba polaznika tečajeva Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast
vrijeme: 5. lipnja u 18 sati
mjesto: Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, ZagrebIzvor: https://ns-dubrava.hr/
Zašto se bavimo umjetnošću?!
Polaznici svih dobnih skupina već godinama u Narodnom sveučilištu Dubrava rado pohađaju likovne radionice i radionice hrvatskog narodnog rukotvorstva. Njihovi su razlozi različiti. Netko želi bolje razviti znanja i vještine iz područja likovnosti, a netko se samo želi družiti i steći nove prijatelje i po-znanstva; netko od njih želi upisati kakvu strukovnu školu, a netko želi ostva-riti san iz mladosti i postati umjetnikom ili umjetnicom. No, čest je slučaj da naši polaznici nemaju uvijek zadovoljavajuću podršku svoje okoline, pa čak ni najbližih, koji pomalo sumnjaju u njihovu darovitost. Nažalost, i dan danas ima ljudi koji će reći da uopće ne razumiju umjetnost, i to u doba kada su nam sve informacije dostupne putem jednog klika „miša“. Stoga me ta problematika navela da u ovom kratkom predgovoru, kroz nekoliko natuknica pobliže objasnim blagodati svih tih kreativnih procesa.
Ponajprije, da bi se bavili umjetnošću potreban je talent, što znači da mora postojati neka urođena predispozicija. Da bi se došlo do zadovoljavajućih rezultata, treba kontinuirano i strpljivo raditi. Remek-djela ne nastaju preko noći, već je potrebno vrijeme sazrijevanja, dok se ne stekne potrebno iskustvo i otkrije vlastiti rukopis. Ovakav tip izložbi, kakvu priređujemo svake godine u Kulturnom centru u Dubravi, omogućuje polaznicima da se predstave s najboljim radom. Uočljivo je kod onih koji imaju više iskustva, da su im djela tehnički dorađenija i izražajnija. Stoga ne čudi da imamo polaznike koji godinama vjerno pohađaju naše radionice, neprestano se usavršavajući pod stručnim vodstvom marljivih mentora.
Evo nekoliko stručnih natuknica zasnovanih na brojnim znanstvenim spoznajama i istraživanjima koja će nas trgnuti i potaknuti na drugačije promišljanje, dokazujući da predano bavljenje umjetnošću:
– kvalitetno ispunjava vrijeme pojedinca bez obzira na njegovu životnu dob, pri čemu postoji mogućnost da se stvore originalna i jedinstvena djela
– omogućuje likovno izražavanje vlastitih vrijednosti i ideja
– poboljšava sposobnosti vizualnog i logičkog promišljanja, te samokritiku
– razvija kognitivne funkcije, poput pažnje, memorije i percepcije
– uspješno razvija ljubav prema estetici i oblikuje vlastiti rukopis
– potiče radne navike kao i stjecanje novih vještina i znanja, te razvijanja kreativnih sposobnosti, kao što su mašta i intuicija
– u zdravom socijalnom okruženju omogućuje bolje povezivanje s drugim kreativnim ljudima, pri čemu nastaju vrijedni trenuci i iskustva
– potiče slobodno izražavanje različitih društvenih, političkih i ekoloških tema od interesa za cjelokupnu zajednicu
– uspješno razvija kritičko mišljenje i analizu
– pomaže pri razvoju samokontrole i smanjenju impulzivnosti
– poboljšava sposobnost rasuđivanja, te bržeg donošenja odluka što rezultira jačanjem samopouzdanja
– potiče otkrivanje vlastite izražajnosti i suočavanja s vlastitim nedostacima, ali i kvalitetama
– omogućuje eksperimentiranje s raznovrsnim medijima i materijalima, pri čemu dolazi do inovativnih ideja i pristupa
– smanjuje stres i anksioznosti, te poboljšava raspoloženje i opće menta-lno zdravlje
– razvija autentičnost i otvorenost, što rezultira boljim razumijevanjem društvenih problema
– poboljšava sposobnosti verbalne i neverbalne komunikacije
– razvija emocionalnu inteligenciju, putem empatije i suosjećanja prema drugim ljudima
– potiče učenje o povijesti umjetnosti, te o drugim kulturama, civilizacijama i običajima
– potiče razvitak novih karijernih i poslovnih mogućnosti
– omogućuje sagledavanje stvarnosti iz drugog kuta i njihova nova razumijevanja, rušeći pritom nametnute predrasude i tabue, prihvaćajući pritom različitosti
– pomaže u izražavanju i promicanju kulturnog identiteta i drugih bitnih vrijednosti
– ima pozitivan utjecaj na fizičko zdravlje, poboljšava motoričke funkcije, te smanjuje bol i krvni tlak
– također može pomoći u procesu suočavanja s traumama, gubitkom voljene osobe ili nekim drugim teškim emocionalnim situacijama
– potiče stvaranje pozitivnih promjena u društvuNa kraju bih sažeo da je kontinuirano bavljenje umjetnošću itekako poželjno te da ima brojne pozitivne učinke na pojedinca, uključujući poboljšanje njegovog fizičkog i mentalnog zdravlja, kreativnosti, socijalnih vještina, kao i emocionalnu dobrobit u širem društvenom kontekstu, bez obzira na dob, spol, vjeru ili neke druge interese i preokupacije, što je vidljivo i kod polaznika svih naših radionica: Radionice crtanja i slikanja, Male škole primijenjene umjetnosti, Male škole ilustracije i stripa, Keramike, Kiparstva, Hekleraja – stare vještine u službi novoga, Naše čipke, naš ponos – između prošlosti i budućnosti i Zlatnih niti baštine – radionice zlatoveza.
Svebor Vidmar
-
JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN Crteži i slike
JASENKA SMREKAR I LJILJANA TRŠAN
Crteži i slike– 14. 2. – 10. 3. 2022.
Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače u 18 satiSinergija različitosti
Točno se sjećam dana kada su se, krajem rujna 2019. godine, na radionici crtanja i slikanja po prvi puta pojavile nove polaznice, Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan. Obje su bile jako željne znanja i učenja o novim tehnikama, ne znajući gdje će ih ta uzbudljiva avantura usmjeriti. Nisu ni slutile da će u bliskoj budućnosti imati priliku izlagati svoja djela na samostalnoj izložbi u Galeriji Kontrast Narodnog sveučilišta Dubrava.
Jasenka Smrekar je tada bila otvorenija, s nešto više likovnog iskustva od Ljiljane Tršan, koju je krasila sramežljivost i samozatajnost. Što god da sam predložio Jasenki da nacrta, ona nikada nije odbila, iako je motiv znao biti težak i kompliciran. Takvu sigurnost u sebe još nisam kao mentor imao prilike vidjeti među svojim polaznicima. S vremenom je, i to vrlo brzo, i Ljiljana zablistala, otkrivši nove svjetove i mogućnosti u likovnom izražavanju, koji će je neprestano nadahnjivati i upotpunjavati, uspješno se odmaknuvši od plošnog pristupa kreiranja crteža, nalik fragmentiranom mozaiku, prema složenijoj slojevitosti linije i teksture.
Umjetnost i služi da bogatstvo različitih ideja uspijemo pretočiti u određeni medij na sebi svojstven način. Što su djela originalnija, ona nas više oplemenjuju svojim neponovljivim formama i kompozicijama, bez obzira na to radilo se o figurativnoj ili apstraktnoj temi.
Jasenka Smrekar i Ljiljana Tršan upravo svojim radom potvrđuju navedenu tvrdnju. Teško je u svim tim okolnostima i danim mogućnostima pronaći i otkriti „pravoga“ sebe. Često nam se u tom kompleksnom, kreativnom procesu nameću određena htijenja, predrasude i strahovi, ne bi li nas odvukli od te egzistencijalne potrage. Svaki umjetnik na ovaj način puno otkriva o svom karakteru, neprestano se suočavajući s nekim novim likovnim problemom ili izazovom. Virtuoznost linije ne ovisi samo o urođenoj nadarenosti, već i o mukotrpnom radu u kojem se ostvaruje usklađena povezanost uma, srca i ruke. Stjecanjem radnih navika postajemo samokritičniji, a i naša vizualna opažanja se izoštravaju, što je preduvjet za uspješan kreativan rast.
Fascinantno je kako Jasenka Smrekar koristi olovku i ugljen, s osjećajem za cjelinu, ne bi li s lakoćom stvorila tonsku gradaciju dubine, tj. efekt magle. Iz zadanog materijala izvlači maksimum, tako da joj raznoliki pejzaži odišu akademskim senzibilitetom u kojem, uz raznovrsne linije, prevladavaju tonovi koji se pretvaraju u ekspresivne mrlje, dajući cijelom radu neopisivu snagu, naglašene igre svjetla i sjene. U akrilima na platnu pažnju joj privlači proljetno cvijeće, kao simbol prolaznosti, dajući toj veseloj temi dozu ozbiljnosti.
Ljiljana Tršan je stvorila dva zanimljiva, ali različita opusa. Jedan je apstraktni, koji je izložen na ovoj izložbi, dok je drugi inspiriran motivom grada u tehnici tuša, i kojeg je publika imala prilike vidjeti na prošlogodišnjoj „Izložbi polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava“. Ako upitate većinu ljudi bili mogli nacrtati apstraktnu sliku, dobili bi potvrdan odgovor. No, samo rijetki mogu u toj tematici iznjedriti autentičnu umjetnost. Ljiljana je u ovoj temi pronašla plodno tlo u kojem je neprestano varirala simetrične i asimetrične geometrijske forme, koje bi minimalistički istaknula s nekoliko ploha u boji i tankih linija. Njezine apstrakcije odišu posebnom nježnošću u kojoj je istaknut karakter same autorice. Zanimljivo je pratiti Ljiljaninu likovnu evoluciju od jednostavnijih, u kojima vlada „duhovna“ harmonija, prema onim složenijim, ritmiziranim formama, koje na simboličnoj razini prikazuju društveni kaos tehnološkog doba.Jasenka i Ljiljana, potaknute svojim uspjehom, ohrabrile su se i počele izlagati na pojedinim žiriranim izložbama, ravnopravno s profesionalnim autorima, shvaćajući da na radionici crtanja i slikanja u Kulturnom centru, nisu dobile samo djelić iskustva koje mogu hobistički koristiti, već i dublji smisao, nadišavši sva svoja iščekivanja, te razvivši na tom trnovitom putu veliko prijateljstvo i ljubav prema umjetnosti.
Iako su obje autorice zakoračile u treću životnu dob, ovom hvalevrijednom izložbom dokazale su nam da nikada nije kasno za razvijanje specifičnih sposobnosti i vještina, čime se stvaraju bolji preduvjeti za psiho-fizičko zdravlje. Narodno sveučilište Dubrava na tom tragu promiče cjeloživotno učenje kao kontinuirani proces koji omogućuje nadarenim pojedincima da ostvare svoj puni životni potencijal na korist cjelokupne zajednice.
Svebor Vidmar
Jasenka Smrekar rođena je 1960. godine. Školovala se i radila kao medicinska sestra u Zagrebu. U mirovini, od 2019. godine, započinje pohađati radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava kod profesora Svebora Vidmara. Za to vrijeme ostvaruje više skupnih i žiriranih izložbi te tri samostalne. Izlagala je na 9. zagorskom likovnom salonu, međunarodnoj žiriranoj izložbi “Oni vole slikati” u galeriji MORH-a, 3. Zagrebačkom festivalu crteža u galeriji InArt, Trnsko, te na skupnim izložbama članova i prijatelja HDLU-a Zagreb, pod nazivom “Život umjetnika”. Prvu samostalnu izložbu slika i crteža imala je u Hrvatskoj udruzi kreativnih amatera 2021. godine. Članica je udruge Hrvatska udruga kreativnih amatera (HUKA) i Hrvatskog sabora kulture (HSK). Živi u Zagrebu.
Ljiljana Tršan rođena je u Zagrebu 1954. godine, gdje je pohađala osnovnu školu, gimnaziju te diplomirala na Edukacijsko – rehabilitacijskom fakultetu. Tijekom radnog vijeka, u radu s djecom i odraslim osobama, često je koristila i elemente Art terapije. U slobodno vrijeme organizirala je i provodila razne programe likovnih i kreativnih radionica. Odlaskom u mirovinu počinje se intenzivnije baviti crtanjem i slikanjem. Godine 2019. upisuje radionicu crtanja i slikanja u Narodnom sveučilištu Dubrava, koju vodi profesor Svebor Vidmar. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, te četiri samostalne. Bila je uključena i u više humanitarnih likovnih kolonija. Članica je Hrvatske udruge kreativnih amatera (HUKA), Ludvig dizajna, Hrvatskog sabora kulture (HSK), Art Croatie, te Arte – Mostra Aqui o Teu Talento. Živi u Zagrebu. -
Samostalna izložba Jadranke Pausić "Obojena pjesma"
Samostalna izložba Jadranke Pausić "Obojena pjesma"
vrijeme: 9.5.- 2.6.2022.
mjesto: NARODNO SVEUČILIŠTE DUBRAVA Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, ZagrebJadranka Pausić rođena je 1964. godine u Bjelovaru. Majka i otac po struci su bili učitelji te zbog njihove profesije već s 2 godine starosti seli u malo kordunaško mjesto Furjan, a potom u Lađevac, u kojem završava osnovnu školu. Srednju pedagošku školu završava u Slunju, a na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je predškolski odgoj 1985. godine. Vrlo rano je pokazivala sklonost ka umjetničkom izražavanju. Zanimljivo je iz današnje perspektive da to umjetničko izražavanje nije bilo u polju likovne umjetnosti, nego u domeni dramskog stvaralaštva, novinarstva i pisanja literarnih radova. Koautorica je etnografske monografije o mjestu Lađevac, u kojem je provela djetinjstvo, a promocija knjige se očekuje uskoro. Prve slikarske poteze napravila je 2014. godine. Do sada je sudjelovala na brojnim slikarskim kolonijama, najčešće humanitarnog karaktera. Svoje radove je predstavila na nekoliko skupnih izložbi u Republici Hrvatskoj i izvan nje (dvije samostalne izložbe u Sloveniji). Ovo je njezina prva samostalna izložba u Republici Hrvatskoj, a inspirirana je nebom i prirodom, kao i emocijom i senzualnošću žene.
-
Zagrebački ljetni likovni salon 2019 - priče, bajke i basne
Zagrebački ljetni likovni salon 2019 - priče, bajke i basne
U ponedjeljak, 1. srpnja 2019. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – Priče, bajke i basne’’. Izložba će se moći pogledati do 25. srpnja 2019. Ulaz je slobodan. Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.
Izlažu: Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Lora Elezović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Marsela Hajdinjak, Juraj Jonke, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Marija Kruljac, Paula Kunc, Iva Lulić, Rada Marković, Višnja Peter, Petra Popović, Luka Petrač, Laura Šarabok, Matej Škarica i Mladen Žunjić.
Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – Priče, bajke i basne
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb već treću godinu za redom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, koji se ove godine održava u Galeriji Kontrast, pod nazivom ”Zagrebački ljetni likovni salon 2019 – priče, bajke i basne” i posvećen je književnosti za djecu i mlade, a na njemu izlažu 22 umjetnika, članovi i prijatelji HDLU Zagreb. Ovom izložbom istovremeno se težilo podržati Nacionalnu strategiju poticanja čitanja, ali i navesti likovne umjetnike da se prisjete basni, bajki, priča i romana pročitanih u djetinjstvu i da ih sagledaju iz današnje perspektive odraslih osoba, slikajući one poruke, likove i prizore iz tih djela, koji su kasnije pripomogli u formiranju njihovih vrijednosti kao odraslih osoba i u razvoju njihove imaginacije. Književna djela na koja su se likovno referirali, umjetnici su odabrali po svom slobodnom izboru, te su svojim likovnim impresijama željeli kod današnje djece i mladih potaknuti poriv za čitanjem, kao i za kreativnom interpretacijom pročitanog, kroz razvijanje simboličkog mišljenja i jezika.
Nakon višegodišnjih rasprava po pitanju lektire koju bi mladi trebali čitati, kao i prijepora koji su u našoj javnosti kulminirali i početkom ove godine, bilo nam je zanimljivo istražiti koja djela za djecu i mlade preferiraju domaći likovni umjetnici i što im je od literature iz mladosti ostalo u sjećanju, stvarajući u njihovom biću svojevrsno ''unutarnje viđenje'', pretočeno u likovni govor. Pri tom je ovdje važno naglasiti da se kod većine autora ne radi o klasičnim ilustracijama koje dopunjuju neki literarni predložak, već je prije u pitanju osobna sklonost umjetnika kroz neke davne prizore urezane u njihovom sjećanju, dok su u svom djetinjstvu upoznavali život, prebirući riječi u knjigama i zamišljanjem ih pretvarajući u slike, ali i emocije i čuđenje nad nepoznatim, koje je kroz prizmu dobrih pripovjedača donosilo slutnju avantura, prepunih upečatljivih likova – vila, čarobnjaka, životinja sa ljudskim osobinama, kao i modernih urbanih junaka ili običnih ljudi, zatečenih u neobičnim situacijama.
Ponegdje su to bili dječji junaci poput neustrašive djevojčice Pipi Duge Čarape i njezinog konja, koje nam je na svojoj slici prikazala Miroslava Kos u žarkim i pulsirajućim bojama, iz čije pozadine prosijava spretno crtačko umijeće, gradeći kompoziciju i sceničnost prostora na slici. Interpretirajući poznatu bajku Vladimira Nazora, “Bijeli jelen”, Paula Kunc i Petra Popović na svojim radovima predočile su nam šumske životinje u delikatnom crtežu (Paula Kunc), odnosno tehnici linoreza (Petra Popović), kao i susret šumskih životinja sa još jednom hrabrom djevojčicom, guščaricom Ankom, koja je nakon puno iskušenja, među šumskim stanovnicima pronašla nove prijatelje i obitelj.
Na slici Antonije Cesarec, ''Posljednja noć starog gavrana'', inspiriranoj starom zbirkom pripovjetki Zlatka Špoljara, ''Priče iz prirode'' (1. izdanje 1929. godine), u zagasito plavom prostoru prikazan je pad umiruće ptice i sva tragika prolaznosti, dok je na slici Suzane Gajdek nadahnutoj bajkom Petra Pavlovića Eršova, ''Konjić Grbonjić'', lik konja prikazan u širokim preljevima tirkizne, zelene i tamnoplave boje kroz lirski rukopis i bajkovitu atmosferu.
Životinje iz književnih djela na svojim likovnim djelima još prikazuju i Lora Elezović u tehnici tuša na papiru u minucioznom crtežu, kroz lik ''Mace Papučarice'' iz priče Ele Peroci, kao i Luka Koščak u tehnici ulja na platnu, gdje je s nekoliko jasnih i prodornih boja obradio prizor iz ''Knjige o džungli'' Rudyarda Kiplinga. Višnju Peter inspirirala je ''Bajka o ribaru i ribici'' Aleksandra Sergejeviča Puškina, pri čemu ona ostaje vjerna svom apstraktnom slikarskom izričaju gdje se boje slojevito pretapaju, samo ovlaš nagovještavajući gibanje vode, prepleteno strukturom ribljeg tijela. Kroz apstraktni ekspresionizam, i Mladen Žunjić nadahnut pričom za djecu "Puž stolar" autora Ognjena Livade, dočarava atmosferu zaigrane prirode, kao i emocije veselja i bujnosti života.
Neki umjetnici odabrali su interpretirati tradicionalne priče, mitove i legende: Branka Kopeti slika motiv ''Arijadninog klupka'', koje je junaku Tezeju pomoglo da se snađe u hodnicima Minotaurovog labirinta, a Laura Šarabok inspirirana zbirkom rimskih i grčkih priča ''Najljepše priče klasične starine'' autora Gustava Schwaba, naslikala je sliku pod nazivom ''Metamorfoze Kore'', sa imaginarnim portretima mitskih vladara podzemlja, Perzefone (Kore) i Hada (Plutona). Vile i vilenjačka bića također su obrađena na ovoj izložbi u likovnim djelima Ivane Kolić (''Mjesečeva vila''), Marsele Hajdinjak (''Mala vila'') i Ive Lulić (''Vodenkinja''), koja su nadahnuta narodnim predajama i tradicionalnim pričama.
Na svojoj slici ''Legenda o ljeljama'', Marija Kruljac inspirirana djelom Ivana Lovića, ''Gorjanske ljelje'', u tehnici akrila na platnu suptilnim i prozračnim potezima prikazuje ljelje, djevojke iz sela Gorjani kod Đakova, čiji je običaj da na blagdan Duhova, odjevene kao kraljice sa ukrašenim šeširima hodaju po selu i izvode ritual sastavljen od svadbenih pjesama i mačevnog plesa, pri čemu je ovaj jedinstveni domaći običaj 2009. godine upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.
Umjetnika Luku Petrača inspirirala je priča Ivane Brlić Mažuranić, ''Šuma Striborova'' iz zbirke ''Priče iz davnine'', pa na svojoj slici on efektno sučeljava središnje likove, Guju djevojku i zavedenog sina, dok Matej Škarica, također nadahnut djelima Ivane Brlić Mažuranić, slika centralni motiv magičnog drveta sa razgranatom krošnjom pod žarko osunčanim nebom. Marija Čingel svojom slikom ‘’Poslanik’’ referira se na bajku ''Sretni kraljević'' autora Oscara Wildea, slikajući let lastavice u tmurnom zimskom podneblju, dok je Rada Marković svojim slikama prikazala kompleksnost ženske prirode u liku moderne Pepeljuge, inspirirane bajkom Charlesa Perraulta, odnosno Snjeguljičinu sebeljubivu maćehu pred ogledalom iz njemačke narodne bajke ''Snjeguljica i sedam patuljaka'', koju su zapisali Braća Grimm.
Ana Cerovski svojom slikom podsjetila nas je na ''Kuginu kuću'' Augusta Šenoe iz zbirke “Povjestice”, slikajući obrise crno – sive građevine kojoj crveni detalji daju dozu dramatike, uokvirujući svjetlost u sredini kompozicije, a Juraj Jonke pastelnom paletom sa puno svjetlosti, nostalgično i duhovito na svojim slikama obradio je neke motive iz romana poznatog pisca ‘’proze u trapericama’’, Zvonimira Majdaka, odnosno Suzane Rog, što je bio pseudonim Zvonimira Majdaka. Na ovoj izložbi još se mogu vidjeti slike i crteži inspirirani modernom bajkom Lymana Franka Bauma, “Čarobnjak iz Oza’’, pričom u stihovima "Ježeva kućica" autora Branka Ćopića, romanom Jože Horvata, “Waitapu”, bajkama Hansa Christiana Andersena, pričama spisateljice Tony Wolf, ‘’Ramskim legendama'' autora Rajka Glibe, i dr. Opsežan izbor literature za djecu i mlade koja je umjetnicima poslužila kao nadahnuće, daje naslutiti načitanost i razvijenu opću kulturu domaćih umjetnika, bogatu maštu i sposobnost zamišljanja različitih prostora, vremena, događaja i likova iz knjiga, kao i sposobnost prenošenja atmosfere književnih djela likovnom ekspresijom, odnosom likova, dinamikom kompozicije i sadržaja na njihovim slikama.
Moderni načini čitanja svakako se puno više razlikuju od onih vremena kada nije bilo interneta i društvenih mreža koje nas danas preplavljuju svim mogućim slikovnim sadržajima i dnevnim vijestima, dok se istovremeno kod mladih smanjuje koncentracija i duhovna disciplina potrebna da bi se sa razumijevanjem pročitalo zahtjevnije književno djelo, pa nas sve više zapljuskuju porazne statistike o tome koliko malo knjiga i mladi i odrasli pročitaju u toku godine. Onakraj ideoloških rasprava o tome što bi mladi trebali ili ne bi trebali čitati, zaboravljamo ponekad u njima razvijati samu ljubav prema čitanju knjiga, strpljenje i posvećenost da zamišljanjem iz riječi kreiramo svoje osobne slike i impresije, kao i vrijednosne sudove i ljudsku empatiju kroz identifikaciju sa različitim likovima i junacima iz kvalitetnih književnih djela. Likovni umjetnici mogu pomoći u ovom procesu, navodeći djecu i mlade da neko književno djelo dožive i kroz crtež, sliku, ilustraciju, umjetničku fotografiju, koja osobnim rukopisom i percepcijom umjetnika teži dočaravanju univerzalnih poruka, dojmova i uvjerenja.
Sadržaji koje nesvjesno danas upijamo preko masovnih medija trebali bi se svjesno pročistiti u težnji da odabiremo samo one sadržaje koji će obogatiti naš unutarnji život i navesti nas da ne budemo puki konzumenti preobilja informacija, već da razvijamo dublje razumijevanje svijeta i društva kultiviranjem kritičkog mišljenja, ali i holističkog unutarnjeg viđenja, te sposobnost osjećanja i kreiranja duhovnih prostora kulture, koji svojom širinom nadrastaju dnevne banalnosti i nude sveobuhvatnije razumijevanje čovjekovih motiva i temeljnih potreba, pa i kroz razvoj apstraktnog mišljenja u razumijevanju ideja i simbola, koji nadilaze nivo svakodnevne percepcije.
U dobroj književnost, kao i u dobroj likovnosti nema doslovnih interpretacija i jednostavnih rješenja ''na prvu loptu'', u njima kroz jezik simbola osluškujemo svoje unutarnje biće u snovima, na javi, kroz pokušaje da izrazimo svoju cjelovitost u komunikaciji sa svijetom, prirodom i ljudima, da se povežemo sa prošlošću, sadašnjošću i budućnošću ljudskog iskustva. Tako su i na ovoj izložbi likovni umjetnici kroz svoje osobne simbole zaronili u prostor kolektivnog iskustva književnosti za djecu i mlade, koju su i sami čitali i poželjeli je preporučiti nadolazećim generacijama. Pri tom je bilo zanimljivo pratiti odabir umjetnika iz različitih generacija: oni su ponekad bili nadahnuti istim djelima, čitanim jednako prije više desetljeća, kao i danas, što samo znači da kvalitetna književnost i umjetnost nadrasta okvire dnevne politike i odnosi nas u puno kompleksnija i humanija duhovna područja među-generacijskog, među-kulturnog i među-prostornog razumijevanja ljudi.
Granice koje danas dijele ljude na nivou različitih ideologija i političkih ukusa tako je sigurno moguće lakše prevladati, ukoliko bi se u većoj mjeri njegovala ta univerzalna područja duha i kulture, do kojih dopiremo i onda kada kvalitetno čitamo, razmišljamo, osjećamo i kreativno interpretiramo pročitano i doživljeno u nama i oko nas.
mr. art Krešimira Gojanović
Organizator: Narodno sveučilište Dubrava
Za organizatora: Željko Šturlić, ravnatelj
Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
E-pošta:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Internetska adresa: www.ns-dubrava.hrMedijski pokrovitelj izložbe:
Portal Zagrebački likovni umjetnici
https://likumzg.wordpress.com/ -
Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi
Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi
vrijeme: 6. srpnja 2020. u 19 sati
mjesto: Kulturni centar - Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, ZagrebU Galeriji Kontrast uz poštivanje mjera stožera civilne zaštite, otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ''Zagrebački ljetni likovni salon 2020 – Urbani zapisi''. Izložba će se moći pogledati do 21. srpnja 2020., ulaz je slobodan.
Izlažu: Vedran Bukovina, Darija Dolanski Majdak, Andreja Dujnić Žmirić, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Luka Koščak, Marija Kruljac, Valentina Marđetko, Rada Marković, Hrid Matić, Patricija Purgar, Laura Šarabok, Matej Škarica, Mladen Žunjić.
Izvor: Facebook events
-
ŽELJKO LESAR Bodyspace
ŽELJKO LESAR
Bodyspace – 14. 2. – 10. 3. 2022.
Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 14. veljače 2022.Savršenstvo erosa
Istinska umjetnost je iskrena. Nije okovana verigama niti jednog predznaka: političkog, aktivističkog, nacionalnog ili vjerskog. Istinska umjetnost proizlazi iz čista srca i genija umjetnika te često pliva kontra struje. Beskompromisna je. Rijetki takvi, beskompromisni umjetnici, bivaju prepoznati za života, što je očigledno velika nepravda, ali možda im je u neku ruku i velika usluga, jer „ovozemaljska slava zna uspavati i umrtviti kreativni genij“. Ponekad im je teško izdržati i samo oni najjači ustraju do kraja te s vremenom i sazrijevanjem stvaraju sve bolja i kvalitetnija umjetnička djela. Takav je i Željko Lesar, naše veliko ime, veliki čovjek i veliki karakter. Njega volite ili ne volite, nema sredine, ali to sve više govori o vama, nego o njemu. Lesar ne dozvoljava kompromise i ne pušta se onoj nesretnoj struji da ga nosi. Grčevito se bori i stvara, znajući svoj pravi i jedini put, ljudski i umjetnički.
Nekidan sam na Google-u ukucao njegovo ime i prezime te mi je pretraživač izbacio slikovne rezultate, od kojih me je jedan istinski zapanjio. U pitanju je bila jedna veduta Dubrovnika, manjeg formata, naslikana u tehnici ulja na platnu, njegov raniji rad. Poznajem Željka kao velikog majstora crteža, čovjeka koji ne koristi boju prečesto, jer se ugodnije osjeća u crtežu i s crtežom, u monokromiji, a naletim na sliku koja je, za mene, možda najbolje ostvarenje štafelajnog slikarstva s temom veduta Dubrovnika kojega sam ikada vidio, a vidio sam quasitutto, uz jednu malenu vedutu Dubrovnika Atanasija Popovića (dubrovački slikar, 1885.-1948.), slikanu između dva rata, negdje na obroncima Srđa. Te dvije slike su, koliko potpuno drugačije, toliko i slične. Obje su slikane s dušom i s velikim i neprijepornim genijem. Nisam mogao vjerovati da netko kome boja nije primarni likovni aspekt može naslikati tako jaku kolorističnu sliku, toliko kompozicijski i stilski dobru, da mu se ne može ni nadaleko približiti niti jedan dubrovački slikar, a bilo ih je zbilja mnogo u posljednjih 150 godina. Pišem tekst o Lesaru, kao jednom od najvećih hrvatskih majstora crteža uopće, a na početku teksta spominjem njegovu klasičnu štafelajnu sliku, koja je od teme ove izložbe dijametralno toliko udaljena kao i crno od bijelog. Zašto? Želim skrenuti pažnju na Željka kao svestranog likovnog umjetnika koji je jednako dobar u svakom mediju, kako slikarskom, tako i crtačkom. Lesar je uistinu hrvatski Picasso.
U suradnju sa Željkom krenuo sam pred nekoliko godina kada se spremao za izložbu u Bratislavi s temom konja. Nismo se previše viđali u tom razdoblju, ali smo stalno bili u kontaktu. On potpuno razumije mene, a ja potpuno razumijem njega. Jedna moja vizita njegovom ateljeu dovoljna je da vidim koliko je napredovao, a njemu da mu moje mišljenje i savjet budu dovoljan podstrek da dokraja ustraje u nečemu što je ionako njegov zacrtani likovni put. Slovačka izložba bio je moj prvi kritički tekst o Željku.
Ovom prilikom i s ovom izložbom, a riječ je o njegovim aktovima, započinjemo novu suradnju, svakako na samom vrhuncu Lesarovog „crteža u slikarstvu“. Nakon ptica i konja, ovo je njegov apsolutni, veliki likovni skok u puno slobodniji crtež u kojemu se, za razliku od „Ptica“, ali i puno slobodnijih „Konja“, osjeća izrazita „muška ruka“. Svaka linija ima svoj život u kojem Željko ne pati za apsolutnom akademskom i crtačkom točnošću te prirodnim omjerima. Ta linija ima svoj život, kao da prati tok slikareve svijesti, svijesti jednog jakog slikarskog, pomalo nesmirenog genija. Ptice su bile nježne, iznimno dekorativne i besprijekorne, u pomalo „školskom“ crtežu, što je bila nužna faza u prijelazu s Lesarovog slikarstva prema crtežu, dok su aktovi puni erotske i stvaralačke snage umjetnika, ne koketirajući s preširokom likovnom publikom, već davno oslobođeni svih sprega i veza s razmišljanjem o komercijalnom uspjehu. Oni su tu sami za sebe, a tko shvati poantu, bit će sretnik. Čisti larpurlartizam. Bohumil Hrabal crteža.
Ove slike nikako ne može na ovakav način nitko drugi ni naslikati. Suveren i jednostavan crtež, oštar, jak, besprijekorne, erotske, ali ipak gotovo čedne kompozicije, pomalo ekspresionistički odrezan kadar, dodatni je korak dalje u odnosu na sve prethodne faze, čak i one ponešto ranijih aktova iz nekoliko prošlih godina. Lesar ide još dublje u meditativno i refleksivno, udaljavajući se sve više od uvriježenog „lijepog“ i dekorativnog. Čak i ta, nekoć ispolirana, savršena ženska lica, tendiraju u apstrahiranje pojedinih njihovih elemenata, ali i čitavih lica, čime se ta lica izjednačavaju u crtačkoj tehnici s prikazima tijela. Sve se sažima u jedno, Lesarovi modeli, u svojoj ljudskoj i zemaljskoj nesavršenosti, s prolaznom ljepotom, na njegovim slikama (crtežima), približavaju se, barem u tom uhvaćenom i zamrznutom trenutku u umjetnosti, svojevrsnoj perfekciji, gotovo idealu antičke božanske i nikada pronađene savršene ženske ljepote. Njegovi modeli, u svojoj nagosti, u kojoj nema apsolutno ništa prosto i prostački, približavaju se gotovo apoteotičnom savršenstvu erosa, u ujednačen i praktički „savršen“ crtež.
Boja, koja je već kod „Konja“ reducirana, kod aktova zadire u još radikalniju redukciju, ostajući samo u naznakama. Osim medija platna, Lesara više ništa ne drži za pojam slike. Sve više to postaje crtež.
I bi crtež…
Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.
Popis izloženih radova:
1. Cecilija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
2. Irma, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
3. Jana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
4. Julija, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
5. Julijana, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
6. Kitty, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
7. Klara, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
8. Luiza, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
9. Lula, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
10. Magda, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
11. Mona, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
12. Pepa, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
13. Ruby, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cm
14. Veronika, 2021./2022., ugljen i akril/papir, 140×150 cmŽeljko Lesar rođen je 1961. godine u Čakovcu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira na slikarskom odjelu u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana 1985. godine. Ima status slobodnog umjetnika. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
2022. Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
2021. Galerija E, Zagreb
2018. Galerija Savoy Gallery, Bratislava, Slovačka
2018. Centar za kulturu Čakovec, Izložbeni prostor IMAGO, Čakovec
2018. HDLU, Kula stražarnica Starog grada, CIRCUS IMAGO, Varaždin
2018. Galerija i Salon Laval Nugent, Zagreb
2016. Pučko otvoreno učilište Krapina, Galerija grada Krapine, Krapina
2015. Crteži Varia Animalia, Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2014. Crteži Varia Animalia, Galerija Canvas, Zagreb
2014. Varia animalia, Gradski muzej Varaždin, Salon palače Sermage, Varaždin
2013. Varia animalia, Muzej Međimurja, Čakovec
2010. Galerija AZ, Hrvatsko slovo, Zagreb
2010. Centar za kulturu, Čakovec
2010. Galerija Kula, Split
2009. Medijateka Francuskog instituta, Zagreb
2009. Galerija svetog Krševana, Šibenik
2009. Galerija Sveti Ivan Zelina, Sveti Ivan Zelina
2008. Galerija Turnac, Novi Vinodolski
2005. Galerija Kula, Split
2005. Galerija EE, Zagreb
2004. Art Point Centar, Zagreb
2004. Muzej Međimurja, Čakovec
2004. Galerija Zlati ajngel, Varaždin
2003. Galerija Citroën, Zagreb
2002. Galerija VernissaGE, Osijek
2001. Galerija Alata Vista, Dubrovnik
2000. Galerija Milna, Milna
1998. Galerija Ulrich, Zagreba
1997. Centar za kulturu, Čakovec
1997. Zavičajno društvo Međimurja, Zagreb
1997. Galerija Kordić, Velika Gorica
1996. Galerija Garestin, Varaždin
1995. Gradska galerija, Krapina
1995. Galerija INA-trgovina, Zagreb
1995. Galerija Ulrich, Zagreba
1994. Galerija INA-commerce, Zagreb
1992. Galerija Spektar, Zagreb
1990. Galerija Arhgall, Čakovec
1989.Galerija Kavran, Čakovec