galerija PIKTO

  • Ivo Friščić - "Neću ravnalo, hvala"

    vrijeme: 21.06.-5.07.2016.

    mjesto: Galerija Pikto, Ulica kneza Branimira 29, Zagreb

    Ivo Friščić

    IVO FRIŠČIĆ

    "Neću ravnalo, hvala"

    Izložba "Neću ravnalo, hvala" predstavlja izbor radova iz opusa poznatog hrvatskog slikara Ive Friščića nastalih najvećim dijelom tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te nekolicinu djela iz najranijeg i kasnog perioda stvaralaštva. Riječ je o djelima izuzetne umjetničke vrijednosti i značaja za istraživanje početaka i korijena opusa Ive Friščića kao i za povijest hrvatske likovne umjetnosti druge polovice XX. stoljeća.

    Djela koja će biti prezentirana na izložbi nisu do sada bila izlagana, te pružaju uvid u umjetnikovo stvaralaštvo, koje je bilo na tragu zbivanja u tadašnjoj europskoj i svjetskoj umjetnosti. Riječ je o jednoj vrsti posthumnog povratka i valorizacije ranih stvaralačkih dometa velikog slikara Ive Friščića u hrvatsku kulturnu javnost.

    Na izložbi će biti izloženo oko dvadesetak radova, većinom ulja na platnu, iz slikareva vrlo plodnog i oblikovno zanimljivog stvaralaštva iz prve polovice 70tih godina XX. stoljeća.

    Izložba je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i HAZU.

    Ivo Friščić

    NEĆU RAVNALO, HVALA

    Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike.

    Proboj

    "Neću ravnalo, hvala" naziv je izložbe kojom se višestruko interpretira bit stvaralaštva Ive Friščića. Prvobitno, naziv tumači dvojnost autorovog karaktera utemeljenog na egzistencijalnim proturječnostima. Svaki sukob, neočekivani zaokret i promjenu karakterizira konvergentan duhovni doživljaj koji objedinjuje cjelokupni opus u koherentno djelo. Nadalje, naziv izložbe govori o vrlo plodonosnom razdoblju Friščićevog apstraktnog slikarstva geometrijskih obilježja u kojem se autor nije rukovodio očekivanom intelektualnom strogoćom kako bi postigao formalnu čistoću, već je emocijama rekadrirao plohe, boje i linije stvarajući nove prostore bazirane na čistom nagonu, te ispunjene pokretom i energijom.

    Ritmizacija

    Izbor djela predstavljenih na ovoj izložbi prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom njegovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je na geometrijskoj fazi stvaralaštva, preciznije na radovima nastalima između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Iz predgovora Sonje Švec Španjol

  • Izložba Raskršća - Mila Gvardiol

    vrijeme: 17. studenoga u 19:00 do 30. studenoga u 20:00

    mjesto: Galerija PIKTO Branimirova 29, 10000 Zagreb, Croatia

    Mila Gvardiol

    Iz predgovora

    Počevši od njujorške škole preko minimal-arta, (primjerice, Franka Stele) pa do umjetnika s ovih prostora kao što su Miodrag B. Protić, Aleksandar Tomašević, Julije Knifer ili Radomir Damnjanović Damnjan, geometrijska apstrakcija otvorila je nesaglediva područja izražajnih likovnih mogućnosti. Poetski i vizualni efekti prisutni na ranijim slikama Mile Gvardiol (recimo na onim radovima iz ciklusa „Predjeli duše“) sada su evoluirali u pročišćen mentalni prostor koji upravo nosi iskustvo geometrijske apstrakcije. Tople, lirske kadence iz prethodnog slikarskog bavljenja ove umjetnice, sada je prevladao koncept matematičkog mišljenja koji poštuje purističke ideale čistoće i egzaktnosti, mir i harmoniju likovnih struktura, te usaglašenost prostornih planova. No, geometrija je za Milu Gvardiol samo polazište za proces poosobljene slikarske kontemplacije na temu raskršća.

    Na simboličnom i amblemskom nivou, raskršće je važno kultno, obredno i mitološko-magijsko mjesto kod mnogih indoevropskih naroda. To je epifanijski prostor pribiranja, središte svijeta odakle se pružaju zacrtani putevi. Na raskršću nam se valja zamisliti i sabrati se iznutra. Sa raskršća se odlazi u nepoznato, odakle počinje pustolovina.

    Poliptisi Mile Gvardiol ukazuju na simboličku važnost raskršća. Jer, nisu li naša bića raskršća na kojima se suočavaju različiti aspekti naših identiteta? Sklona egzaktnoj opservaciji i analizi, Mila Gvardiol izbkegla je opća mjesta i ikoničke patente geometrijske apstrakcije tako što je aktivirala individualnu mitologiju i ispovjest unutrašnjeg vida. Ona, dakle, predočava unutrašnje duhovno i duševno raskršće i tako promatraču osjetljivog duhovnog sastava otvara nove likovne obzore prostorno-iluzionističke fenomenalnosti. Slikarsko polje ovdje je sabirno mjesto, raskrižje, poligon, fundus mogućih puteva. To je mentalni i imaginativni prostor otvorenih i ogoljenih unutrašnjih cesta. Bijeli i sivi putevi koji se prepliću na crnom mat tonu imaju sugestivnost nečeg vitalistički pokretljivog. Jednom autonomnom znakovnošću ovdje je dinamizirano slikarsko polje koje u sebi nosi i nešto od dalekog odjeka Ešerovih iluzionističkih, grafičkih metamorfoza.

    U radovima Mile Gvardiol novijeg datuma prisutan je jedan drugačiji, raskošniji kromatski kod, a time i složena igra odjeka i suglasnosti, koja, što je najljepše, nije narušila formu i karakter harmonije. Oblaci su nova, neočekivana pojava u inače uigranom oblikovanju slikarskog polja. Po liniji magije ekstrema Mila Gvardiol na pojedinim slikama uvodi u svoj opsesivni svijet nediferencirane elemente kumulativnih oblaka koji sugeriraju nejasne i prilično neodređene perspektive.

    Na svojim stabilno i konzekventno oblikovanim poliptisima koji nikako nisu oslobođeni inspirativnog podstreka vidljive stvarnosti, emocionalna suzdržanost dovedena je do egzaktnosti. Sačuvavši svoje jasno estetsko mišljenje i integritet apstraktne sinteze, Mila Gvardiol pronašla je svoju intimnu psihološku dispoziciju.

    Dragan Danilov, kritičar, pjesnik, esejist

  • Izložba Škola za nebo / Ivana Ognjanovac

    mjesto: 16.01.2018. 19:00 do 21:00
    mjesto: Galerija PIKTO, Branimirova 29, 10000 Zagreb

    Motiv dječje igre poznate kao ‘kala’ ili ‘školica’ poistovjetila sam s ‘igranjem života’ u odrasloj dobi. Ambiciozno bacajući kamen na brojevima označena polja, te dosljedno skačući za njim na jednoj klimavoj, ali upornoj nozi, konkuriramo za osvajanje jedanaestog, ne više brojem, nego slovima označenog polja – takozvanog ‘neba’. Igra je to, društvena, konkurentna, puna dvosmislenih pravila, nadmetanja, podmetanja, udruživanja, razvođenja, ponavljanja, uspjeha, neuspjeha, usporedbi i vječite težnje ka blagostanju.
    Sami ili u paru, ‘likovi’, odnosno personificirane siluete glava i anatomski crteži muških i ženskih zdjelica, razračunavaju se s društvenim pravilima, pravilima igre (prometni znakovi/oznake smjera), s pojmom vlasništva (ograde, dvorišta), s dominacijom (veličina, debljina, položaj, brojevi), s egzaktnošću kao mjerilom uvjerljivosti (ne/preciznost linija i jezika), s intimom (blizina/udaljenost) i drugim univerzalnim vrijednostima koje čovjek kroz svoj cjelokupan vijek uči razumjeti i uvažavati.

    Ivana Ognjanovac

    Izvezeni oblici izvučeni su iz čvorišta linija stvorenog precrtavanjem dječjih crteža iz moje bilježnice iz prvog razreda osnovne škole na transparentne folije i preklapanjem s kolažima dijagramskih crteža ljudske anatomije nacrtanih nedavno, u odrasloj dobi. Ovakvim postupkom formalno sam ispreplela dvije, do sada odvojene niti kojima ‘vezem’ svoj opus; fascinaciju dječjom percepcijom i dječjim izričajem te fascinaciju suodnosom/balansiranjem dvaju vrsta inteligencije kojima se služimo u stvaranju svjetskog reda i nereda: inteligencije ‘glave’ ili namjere i inteligencije ‘utrobe’ ili poriva.

    Većina radova nastala je 2016. godine, tijekom CreArtovog rezidencijalnog programa u Kristiansandu u Norveškoj. Mentori Mette Stausland (crtež), Robert M. Wood (kiparstvo) i Annemor Sundbo (obrada vune i tapiserija) na razne su me načine podržali u tome da svoj osnovni jezik – crtež, razvijem putem vezenja i crtanja vunom u prstoru, do instalacije u prostoru. Iz instalacije ‘Paradis’, za izložbu u galeriji Pikto izdvojila sam 38 goblena veličine 30x40cm, vezenih crnom vunom na bijelom lanenom platnu . Nazvala sam ih ‘Škola za nebo’.

    Ivana Ognjanovac

     

  • Izložba studenata:Neki studenti ALU

    Pozivnica-ALU

    Već drugu godinu za redom Galerija PIKTO organizira izložbu studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti kako bi se studentima pružila prilika da osim izlaganja na tradicionalnoj Cash&Carry izložbi na Jabukovcu, te završnoj izložbi ALU, svoj rad predstave i izvan klasa Akademije u neovisnom galerijskom prostoru. Svake godine izbornik odabire desetak studenata u pravilu prve i druge godine diplomskog studija koji se potom na izložbi predstavljaju svojim aktualnim radovima. Nepretencioznim naslovom Neki studenti ALUizbjegnute su kvalitativne konotacije "najboljih", "najistaknutijih" i "najtalentiranijih" studenata, te je izbor prepušten stručnom oku samog izbornika.

    Antonio-Kutlesa-Dodomeki

    Tea Jurišić, Antonio Kutleša, Mia Maraković, Vida Meić, Martina Nikoljačić, Tea Pranjić, Domagoj Rogina, Mirna Savić, Vlatko Šagud, Ivana Tkalčić, Šimun Tolić i Andrej Tomić ovogodišnji su studenti čiji će radovi biti predstavljeni u Galeriji PIKTO. Cilj izložbe je prikazati raznolikost i aktualnost promišljanja studenata zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti kroz različite medije.

    Martina-Nikoljacic

    Slikarstvoje zastupljeno radovima koji se kreću od figuracije klasičnog motiva pejzaža kroz ekspresivnu interpretaciju šumovitih krajolika inspiriranih Waldingerovim opusomu radu Bilje Andreja Tomića, preko kolorističkog prikaza interijera u radu Stubište Šimuna Tolića, pa sve do promišljanja o materiji slike, ritmu i odnosu boja kroz mikro prikaz pejzaža dovedenog do apstrakcije u radu Domagoja Rogine. Zadržavajući se na granici apstrakcije Mia Maraković koncept života tumači u polju slike uzimajući ping-pong lopticu kao jednostavnu metaforu intrigantne putanje čovjekovog života.

    Tea-Jurisic-

    Promišljanja i istraživanja u području grafike možemo pratiti kroz rad Vide Meić koja fokus stavlja na sam proces i tijek izrade otiska prilikom kojeg često dolazi do modifikacije početne ideje uz upliv emocija, razrade koncepta i promišljanja, ali i slučajnosti koja je neminovno prisutna u trenutku izrade krajnjeg otiska. Antonio Kutleša odlazi korak dalje u gradnji motiva, te u bakropisu oblikuje ljudsko lice motivom oka stavljajući promatrača u dilemu hoće li prvo primijetiti lice ili nakupinu očiju koja ga definira. Tea Pranjić fragmentira odabrani motiv prilikom čega suze viđene pod mikroskopom u otiscima kružnih formi stvaraju svjetove uhvaćenih emocija. U tehnici laviranog tuša Tea Jurišić motiv dječje igre, uz kojeg obično vežemo nevinost dječjeg pogleda na svijet, posebice kroz iskreno i doslovno poimanje svoje okoline, transformira u simbole aktualne svjetske problematike poput nestajanja humanosti, neutažive pohlepe za pozicijama moći, te neobjašnjive agresije terorizma i ratovanja u XXI. stoljeću.

    Nastavak angažiranog propitkivanja globalne svijesti kroz primjer pojedinca kao simbola uopćenog stanja vidljivo je u radu Vlatka Šaguda. On kroz već pomalo zaboravljenu tehniku keramike gradi kalup, odnosno ljušturu ljudske glave, lišene onog ključnog: svoje unutrašnjosti koja je nositelj misli, osjećaja, osobnosti i svega što čovjeka čini svjesnim bićem, te očiju kao uvriježene metafore ogledala duše. Nedostatak materije, tj. ličnosti, autor nastoji nadomjestiti gusto protkanim nitima gdje svaka nit simbolizira pomak prema obnovi rascjepkane ličnosti. Odmak od preokupacije čovjekom pronalazimo u klasičnom motivu konja – simbola snage, slobode i plemenitosti. Koristeći žicu, sadru i kudjelju Mirna Savić oblikuje konje u pokretu čija tekstura odaje dojam nemirnog i nepredvidljivog karaktera životinje prožete vjetrom i snagom galopa. Rad Martine Nikoljačićuvodi nas u svijet geometrijskih formi raznolikih poliedara. Svaki za sebe, pravilno oblikovan uglađenim stranicama mnogokuta, obogaćen je teksturom i materijom toplog karakternog drveta trešnje čije organske linije godova i tonske izmjene kolorita omekšavaju krutost geometrijske forme, te pritom simboliziraju osnovne elemente: vatru, zemlju, zrak i vodu. Peti i dimenzijama najveći segment u funkciji objedinjujućeg, ali ne i autoritativnog elementa, simbolizira svemir.

    Vlatko-Sagud

    Predstavljanje ovogodišnjih autora završavamo radom Ivane Tkalčić koji kontekstualno objedinjuje ranije navedena promišljanja o problematici današnjice. Izloženi radovi iz ciklusa Nepročitane knjige rezultat su transformativnog procesa odbačenih knjiga koje su usitnjavanjem i objedinjavanjem u formate velikih dimenzija izgubile svoj prvobitni smisao i poruku prenesenu putem tiskane riječi, ali su paralelno formirale novo značenje prožimanjem različitih intelektualnih, vjerskih, političkih, simboličkih i povijesnih činjenica, mišljenja i percepcija svijeta. Polivalentnošću rada u kontekstu višestrukih mogućnosti njegove prezentacije - obješenih poput klasičnih slika na zid ili slobodno visećih objekata u prostoru - kao i višestrukih mogućnosti percepcije i iščitavanja rada, iskazan je puls današnjeg vremena. Vremena u kojem je vrlo teško definirati što je znanje, koje su prave vrijednosti i, u krajnju ruku, tko smo i što smo i da li smo ono što želimo biti ili težimo postati?!

    Sonja Švec Španjol

  • Otvorenje izložbe Crveni patuljak & Crna Rupa / Robert Pauletta




    vrijeme: 8. ožujka u 19.00 sati

    mjesto: PIKTO, Branimirova 29, Zagreb

    Otvorenje izložbe Crveni patuljak & Crna Rupa / Robert Pauletta

    Izložba „Crveni patuljak & Crna Rupa“ donosi niz novih radova Roberta Paulette koji bilježe umjetnikov odnos spram političkog okruženja. Slike, instalacije i kaligrami tvore jedinstvenu, ikonografski šaroliku cjelinu, koja se može tumačiti kao arabeskno-groteskni niz ironija i opaski te sasvim osebujnih opservacija. Usuđujući se dirati u „Ono što se ne-smije“ umjetnik nas, nikad lišen humora, katkad koketnom, a katkad vulgarnom provokacijom, sprovodi kroz galeriju društvenih Totema i Tabua, kojih je danas bremenita i sama suvremena umjetnost.

    Izložba traje do 18.03.2018. i može se pogledati od ponedjeljka do subote od 17 - 20 sati.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.