Galerija ZILIK

  • Izložba "Ljeto u gradu" međunarodno poznatog hrvatskog vizualnog umjetnika Lonca

    Izložba "Ljeto u gradu" međunarodno poznatog hrvatskog vizualnog umjetnika Lonca

    vrijeme: 13. rujna 2018. u 19 sati

    mjesto: Galerija ZILIK Radićeva 13, Karlovac

    Izložba

    Na otvorenju izložbe govorit će kustosica izložbe i izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat. Prigodnu glazbenu točku izvest će polaznici Glazbene škole Karlovac.

    O IZLOŽBI:

    Poznat po veličanstvenim muralima diljem svijeta, Lonac će se predstaviti karlovačkoj publici posve novim, dosada neizlaganim, ciklusom crteža intimnog formata koji je nastao u proteklih nekoliko mjeseci. Ciklus broji oko 20tak crteža. Za razliku od murala, protagonisti na površini papira nisu umjetniku poznata lica već anonimni likovi zabilježeni u prolazu. Crteži su studije spontanih situacija i nepoznatih ljudi nastale crnom i bijelom tintom na toniranom papiru. Umjetnik ljude često prikazuje iz profila ili s leđa, zaokupljene u svojoj priči i svojem svijetu bez intruzije ili nametanja vlastite prisutnosti. Iako je novi ciklus radova nastao u ateljeu, on je temom vezan uz život ulice odnosno bilježi puls gradskog života tijekom ljetnih mjeseci. Lonac je stvorio vizualni dnevnik ljeta u gradu prikazujući kroz svakodnevne scene sve aspekte gradskog života. Bez umotavanja, uljepšavanja ili maskiranja neprimjerenih scena, ciklus crteža predstavlja srž i sukus grada. Lonac je grad prikazao onakvim kakav on uistinu jest, bilježeći pritom situacije s kojima se možemo poistovjetiti, jer smo ih većinu i sami doživjeli. Na koncu se postavlja pitanje naše svjesnosti o svijetu koji nas okružuje, a ona ovisi o obujmu i intenzitetu kojim ga doživljavamo.

    O AUTORU:

    Lonac je poznati hrvatski vizualni umjetnik čiji murali krase zidove diljem svijeta. Nakon završene Zagrebačke umjetničke gimnazije, Lonac je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 2016. godine. Izlagao je na tri samostalne izložbe od kojih je posljednja održana u galeriji Think Space u Los Angelesu, te nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske. Lonac je sudjelovao i na brojnim domaćim i inozemnim festivalima ulične umjetnosti. Njegovi murali nalaze se u mnogim gradovima u Hrvatskoj: Zagreb, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Sisak, Bol, Koprivnica, te u inozemstvu: Cassino u Italiji, Grenoble u Francuskoj, Nanxian u Kini, New York, West Palm Beach u USA, Sarajevo, Banja Luka, Boras u Švedskoj, Leiria u Portugalu, Bristol te Blackpool u Engleskoj. Ujedno, Lončevi murali su vrlo često uvrštavani na top liste najljepših murala na svijetu.

  • Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele "The words between us"

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele "The words between us"



    vrijeme: 5. ožujka u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele

    Ivana Mrčela održala je likovne radionice za djecu na temu "LJUDOTINE", ljudsko-životinjske figure na ovogodišnjem Malom ZILIK-u. U uvodnom dijelu Ivana je upoznala djecu sa simbolikom i karakteristikama ljudi i životinja i dala im u zadatak da osmisle vlastite "ljudotine" u tehnici kolaža. Mali ZILIK-ovci su bili iznimno originalni pa je nastao je cijeli niz čudnovatih ljudotina.

    The words between us

    Komunikacija je temeljna životna sastavnica svakog pojedinca, skupine ili društva. Ta urođena potreba za razmjenom informacija među bićima čini podlogu za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Kroz komunikaciju razmjenjujemo ne samo informacije i ideje, već i misli, emocije i stanja, te istovremeno saznajemo više o drugima, ali i o sebi. Upravo komunikacija kao unutarnja stvarnost čovjeka čini temelj rada "The words between us" autorice Ivane Mrčele.

    .

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele

    Suvremeno doba je postalo doba krajnje otuđenosti i izolacije. Paradoksalno, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas kada je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije. Pažnja i energija pojedinca se u potpunosti raspršila. Svi smo stalno u utrci s vremenom, družimo se i komuniciramo s više ljudi nego ikada prije, a da zapravo nikoga suštinski i istinski ne poznajemo, te rijetko odvojimo vrijeme za kvalitetno druženje s dragim osobama u stvarnom životu. Svi smo virtualno povezani, ali smo zapravo u potpunosti isključeni. Zbog stalne dostupnosti ostali smo uskraćeni za istinske doživljaje, te kvalitetne kontakte i međuljudske odnose. A koliko je komunikacija bitna na jedinstven način ukazuje rad Ivane Mrčele.

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele

    Dom predstavlja naše utočište i sigurnost, on je naš svijet u kojem se osjećamo zaštićeno od vanjskog svijeta, ali u koji je potrebno pustiti ljude da bismo rasli i razvijali se kao individue. Ivana Mrčela glavne aktere smješta u okruženje obiteljskog doma ukazujući pritom na bitne segmente povezanosti ljudskog bića s drugim bićem kroz element obiteljskih fotografija koje krase pozadinu, te pozicioniranjem likova u kućice sastavljene od šest dijelova čiji se segmenti slažu u cjelinu simbolizirajući pritom slojevitost i kompleksnost međuljudskih odnosa. Likovi su orijentirani jedan prema drugome, a položaj opuštenog sjeda i blagog smiješka aludira na osjećaj topline i sigurnosti obiteljskog doma. Stilizirane tapete koje čine pozadinu prikaza bude nostalgiju za prošlim vremenima. Ženski prostor krase ornamentalni, vitičasti oblici, te okrugli i ovalni okrivi s fotografijama, dok pozadinu muškog lika definiraju suvremenije, minimalističke tapete s apstraktnim geometrijskim oblicima kao i pravokutni fotografski okviri. Te suprotnosti se međusobno nadopunjuju i pružaju širu sliku života, djelujući i dalje u funkciji povratka u neka druga vremena kada su se cijenile vrijednosti poput obitelji, prijatelja, zajedničkih druženja i rada na uspostavljanju kvalitetnih međuljudskih odnosa. Na izložbi glavnu poveznicu između likova, kao i ultimativni simbol ljudske komunikacije predstavlja golub pismonoša. Korišteni tisućama godina za brzo i sigurno prenošenje poruka, golubovi ukazuju na period kada se posebno odvajalo vrijeme za sumiranje i uobličavanje vlastitih misli, htijenja i osjećaja, a informacije su se sažimale u pismima pisanim tintom na papiru. U radu Ivane Mrčele golubovi su prisutni u kući u interakciji s glavnim likovima, a potom se materijaliziraju i izlaze u prostor u formi lebdećih objekata. Prikazani u različitim kretnjama i fazama leta unose dinamiku, zaokupljaju prostor, povezuju glavne likove, ali i ostvaruju interakciju s posjetiteljem čineći ga trećim čimbenikom. Golubovi su različitog izgleda, karaktera, pozicionirani na različitim visinama i kreću se u različitim smjerovima što predstavlja metaforu nebrojenih mogućnosti komunikacije – s kime, kako, koliko često, koliko iskreno, koliko ozbiljno i duboko komuniciramo, a kada razgovaramo tek da se zadovolji forma i očekivanja druge strane. Upravo ovakva analiza ukazuje koliko je potrebno raditi, ulagati i održavati kvalitetnu komunikaciju, kao uostalom i svaki odnos za koji želimo da potraje, raste i razvija se. Svi elementi rada izvedeni su naglašeno grafički. U crtežu masnom bojicom na medijapanu dominira linija i sjenčanje tj. tonsko građenje volumena kao glavno oruđe pri oblikovanju pročišćenog i stiliziranog visoko individualiziranog prikaza. Detalji su izvedeni krajnje minuciozno, posebice tekstura kose ženskog lika i draperija hlača koji pomno plastički oblikovani potvrđuju autoričino suvereno vladanje materijom.

     

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele

    Imaginarni likovi, kao simboli važnosti komunikacije danas, isprepliću se s osobnim elementima i afinitetima autorice kao i pojedinim elementima (i likovima) iz stvarnog života. Unošenje osobne priče u koncept rada daje pečat iskrenosti i razumijevanja interpretirane problematike. Likovnim, oblikovnim i sadržajnim elementima Ivana Mrčela je ukazala na slojevitost, dubinu, širinu i važnost međuljudske komunikacije, ali i otvorila pitanje – koliko, s kime i kako danas komuniciramo?

     

    Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić "Čuvari ognjišta"

    Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić "Čuvari ognjišta"

    vrijeme: 14. prosinca 2017. u 19 sati

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Riječ je o posljednjoj izložbi u sklopu izložbi vezanih uz 44. ZILIK-a kojima predstavljamo umjetnike koji su sudjelovali na Malom ZILIK-u i održali radionice za djecu. Natalia Borčić održala je likovnu radionicu pod nazivom "Tvornica igračaka Djeda Božićnjaka" na kojoj su djeca koristeći kolaž i gotove materijale izradila cijele tvornice iz mašte u kojima nastaju igračke Djeda Božićnjaka.

    Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić

    Posjetitelji će na izložbi "Čuvari ognjišta" u Galeriji ZILIK moći razgledati posve nove radove Natalie Borčić koji do sada nisu predstavljeni u javnosti. Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

    Natalie Borčić

    O autorici:

    Natalia Borčić rođena je 1989. godine na Visu. Diplomirala je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnost u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala sam na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Za vrijeme studija boravila u Budimpešti na studentskoj razmjeni "Erasmus". Sudjelovala je na nekoliko umjetničkih rezidencija. Dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Autorica umjetničkog projekta "Umjetnost u svjetionicima", kroz koji u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom i Plovputom provodi skupne izložbe na hrvatskim svjetionicima (Palagruža). Uz svoj umjetnički rad bavi se ilustracijama dječjih priča. Član je HDLU od 2012. godine i HZSU od 2017. godine. Živi i radi u Zagrebu.

    Natalie Borčić

    ČUVARI OGNJIŠTA

    François de La Rochefoucauld spoznao je kako mir dolazi posredstvom ljubavi, razumijevanja drugih ljudi, prihvaćanjem i otpuštanjem, dodirom sa samim sobom i stvarnošću. Ovaj francuski pisac isticao je važnost pronalaska mira u sebi, jer ukoliko ga mi sami ne posjedujemo, uzaludno je tražiti mir iz vanjskih izvora. Jednom kada ga pronađemo, snaga našeg vlastitog mira imat će sposobnost poticanja mira u našoj obitelji, zajednici, gradu, zemlji i cijelom svijetu. Na tragu Rochefoucauldovih promišljanja je i američki filozof Ralph Emerson koji je isticao kako unutarnji mir možemo stvoriti isključivo mi sami. Bez obzira na vanjske okolnosti i koliko god daleko putovali, uvijek putujemo u društvu vlastite savjesti. Nemoguće je pobjeći svom unutarnjem biću, pa bismo stoga trebali težiti svijesti koja je ispunjena unutarnjom snagom i mirom - tek tada ćemo uvijek putovati u dobrom društvu.

    Natalie Borčić

    Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

    Sveto ognjište simbol je središta života, te predstavlja unutrašnje duhovno središte svakog čovjeka. Ono je ujedno i središte doma, osnovni i najstariji element strukture kuće, glavni izvor topline, te mjesto na kojem se priprema hrana i okuplja obitelj. Kako bismo i danas očuvali vječni plamen svetog ognjišta potrebno je u tišini osluškivati samoga sebe i pronaći vlastiti unutarnji mir. Potragu za suglasjem s vlastitom dušom Natalia Borčić započinje u ciklusu aktova. Slikanjem ženskog tijela u trenucima samoće i mira umjetnica prikazuje trenutak kada fizičko, umno i duhovno postaje jedno. Ogoljivanjem vlastitog tijela naslikanog u toplom inkarnatu ljudske kože kojim gradi krajnje profinjen obris u lazurnim nanosima boje na platno, Natalia se fokusira na sebe i uspostavlja unutarnji dijalog sa samom sobom. Vanjsko fizičko obličje preuzima ulogu omotača odnosno čuvara autoričine duše.

    Sličan tretman i pristup obradi motiva umjetnica primjenjuje i u prikazu amfora, glinenih posuda u kojima se u antici čuvala i prenosila hrana, odnosno blago neophodno za život. Tonsko oblikovanje ljudskog tijela u nježnim toplim ružičastim tonovima Natalia Borčić primjenjuje i u oblikovanju fragmenata amfora čija krhka i popucala površina asocira na ljudsku kožu obilježenu protokom vremena. Amfore tako postaju opne koje čuvaju blago kao što fizičko obličje tijela čuva ljudsku dušu.

    Natalie Borčić

    Antički novčići inicijalno su polazište novog ciklusa, te objedinjuju ono materijalno i duhovno u čovjeku. Umjetnica interpretira energiju novca i njegovu mogućnost razmjene i priskrbljivanja osnovnih sredstava za život kroz istraživanje novčića s motivima hrane i životinja. Novac zajedno s amforama posjeduje vrijednost drevnih predmeta. U prikazu novčića krhkost amfora zamijenjena je naglašavanjem patine, izblijedjelosti motiva na licu i naličju kovanice, te isticanjem nepravilnosti koje se javljaju u formi novčića, a do kojih je došlo čestom upotrebom i dugim protokom vremena. Početno stanje kovanica podleglo je talogu vremena, a preostale su tek naznake nekadašnjeg izgleda, kao što uostalom biva i s motivom amfora.

    Natalia Borčić ciklus zaokružuje slikom novčića s motivom Veste. Prikaz žene koja čuva sveti plamen u tišini ukazuje na važnost ognjišta kao glavnog izvora topline i energije, no ujedno i mjesta okupljanja. Ognjište istovremeno predstavlja i sveti plamen zajednice, međuljudskih odnosa i nas samih. Ukoliko zanemarimo plamen i on se ugasi u kući gubi se zajednica, a ako se ugasi i u čovjeku gubi se on sam. Ciklusom slika "Čuvari ognjišta" Natalia Borčić poziva nas da osluškujemo sebe u tišini na mjestu naše introspekcije.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić "Sama pod zvijezdama"

    Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić "Sama pod zvijezdama"

    vrijeme: 7. lipnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić

    Posjetitelji će moći razgledati izbor radova iz ciklusa grafika "Sazviježđa" autorice Sanje Pribić. U tehnici dubokog i plošnog tiska umjetnica oblikuje zvjezdane skupove nebeske sfere stvarajući pritom jedinstvene kompozicije vlastitog ritma kretanja i dinamike ostvarene među pojedinim elementima. Veliki formati papira podloga su uhvaćenog kadra zvijezda u nastanku, eksploziji ili nestanku, te ostalih nebeskih tijela koja su se našla u oblaku plinova i prašine iz kojih nastaju zvijezde. Apstraktne kompozicije definirane su odnosom kontrasta veličina, oblika, boja i tretmana površine. Istražujući neočekivane trenutke u grafici Sanja Pribić koristi boju, te taljenjem ploče dobiva teksturu kojom oblikuje izbrazdane fragmente nepravilnih rubova i površine različitog stupnja udubljenja i razvedenosti. Kontrast glatke ravnomjerne ploče i vatrom obrađene "ožiljkaste" ploče unosi specifičnu dinamiku lebdećih elemenata koji supostoje na površini papira. Naknadno dodan zlatni prah dodatno ističe boju i slojevitost pojedine forme, dok ujedno asocira na svjetlost koju zvijezde isijavaju, objedinjujući pritom i njihovu koncentriranu energiju koja se povremeno raspršuje u Svemir.

    O izložbi:

    Sanja Pribić kroz temu nebeskih tijela ostvaruje drugačiji pristup grafici dajući primat velikom formatu i boji, te gradeći kompozicije na suprotnostima likovnih elemenata. Energiju zvijezda umjetnica raspršuje po površini papira stvarajući bogatstvo oblika i intrigantnih odnosa unutar otvorenih kompozicija. Dinamika suprotstavljenih oblika, boja i tekstura omogućuje slobodu kretanja lišavajući ciklus očekivane kompozicijske kohezije. Gradivni elementi pojedinih radova koncentrirani su u samom središtu papira, dok se na drugima šire prema krajevima, povremeno izlazeći iz zadanog kadra, čime je naznačen opseg beskonačnog svemira. Cijeli ciklus tek je djelić svijeta koji je veći, kompleksniji i intrigantniji od našeg mikrouniverzuma. Davno izgubljena svjetlost nit je vodilja u ciklusu grafika "Sazviježđa" akademske umjetnice Sanje Pribić, a na promatraču ostaje mogućnost vlastitog dovršetka započete priče. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

    O umjetnici:
    Sanja Pribić rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1986. godine s pohvalom Nastavničkog vijeća, u klasi prof. Frane Para. Samostalna je umjetnica, članica hrvatskih strukovnih udruženja (HDLU, ULUPUH, HZSU ). Sudjelovala je na 104 skupne izložbe (Salon mladih, Zagrebački salon, Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti, Triennale grafike, Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu, Triennale crteža, Hrvatski biennale ilustracije, Tiennale grafike u Bitoli, Biennale ilustracije u Bratislavi, IX Biennale internazionale dell’ umorismo, Ferrara, Italija, Internacionalni biennale grafike, Evora, Portugal … itd.) u zemlji i inozemstvu (Austrija, Azerbajdžan, Bugarska, Cipar, Danska, Francuska, Italija, Makedonija, Njemačka, Portugal, Slovačka, Slovenija, Srbija, Turska). Priredila je 26 samostalnih izložbi. Autorica i koautorica koncepcija izložbi održanih u Galeriji ULUPUH i Salonu Izidor Kršnjavi, kao i članica organizacijskog odbora prvog Festivala ilustracije. Sudjeluje na likovnim simpozijima i kolonijama u zemlji i inozemstvu, te redovito održava likovne radionice za djecu i odrasle. Bavi se ilustriranjem i grafičkim dizajnom. Dosad je ilustrirala više udžbenika, slikovnica, brošura, plakata i knjiga za djecu i odrasle, a ilustracije objavljuje i u hrvatskim časopisima za djecu. Autorica je čestitke za UNICEF “Baby, hi”. Koautorica je udžbenika “Estetika odijevanja” izdanog 2000. godine. Piše i objavljuje priče za djecu. Bavi se fotografijom.

    Dobitnica je Specijalne nagrade na međunarodnom Biennalu ilustracije u Zagrebu (2016.) i pohvale nagrade Grigor Vitez za ilustracije u autorskoj slikovnici “Putovanje plave suze” (2014.). Finalistica je nagrade “Ovca u kutiji” (2016.).

  • Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"

    Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"


    vrijeme: 9. svibnja 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Marine Ćorić

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 28 slika intimnog formata koji su nastali u proteklih nekoliko godina. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti.


    DUŠEVNI INTERIJERDUŠEVNI INTERIJER



    Autoportret kao jedna od najstarijih likovnih tema odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i refleksije duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira i interpretira samog sebe. Naime, autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. 
    Marina Ćorić uzima medij slike kao primarni način komunikacije te u njemu stvara ciklus autoportreta manjeg formata kojim pruža uvid u vlastiti proces vrednovanja same sebe. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti. Dinamika ciklusa ostvarena je različitim kadrovima i očištima koja variraju od klasičnog linearnog prikaza pa sve do ptičje ili žablje perspektive koja rezultira distorzijom ljudskog tijela. Nelogičnost u prikazu tijela umjetnice dodatno je potencirana preuveličanim rukama, zglobovima i koljenima. Lice je rezignirano i odsutno, često usahlo s naglašenim podočnjacima te zorno oslikava aktualno stanje duha autorice. Značajnu ulogu ima i posebna paleta boja koja definira cjelokupnu atmosferu ciklusa. Degradacijom boje zatamnjen je ton, a boje blijede, gube na čistoći, intenzitetu i zasićenosti. Umjetnica odabire neobične kadrove koji djeluju kao isječci iz stvarnog života. Pojedinačni prikazi poput izlaska iz kupaonice, oblačenja ili brisanja u ručnik objedinjeni s ostalim radovima čine mozaik života odnosno ilustriraju jedan od mnogih slojeva kompleksnog ljudskog karaktera. Veliku ulogu u interpretaciji unutarnjih psihičkih stanja ima i sâm položaj tijela umjetnice. Pogled u pod, spuštena ramena, blago pognuta glava prema dolje i isprazan pogled bivaju oličenjem ravnodušnosti i melankolije. Prizori su kontinuirano smješteni u interijer što pojačava dojam intimnosti i introvertiranosti vlastitog umjetničinog karaktera, ali taj privatni prostor pruža i stanovitu slobodu i osjećaj sigurnosti. On ujedno predstavlja i autoričin "duševni interijer" definiran i prezentiran kao i ona sâma – osamljeno i hladno. Tematski i stilski radove objedinjuje specifičan kolorit, atmosfera, neobični kadrovi i naglašeno individualan pristup oblikovanju tijela i lica vlastitog lika.
    Izložba Marine Ćorić
    Marina Ćorić svoj slikarski stil opisuje kao "subjektivni realizam" obrazlažući kako njezine slike općenito ostavljaju realističan dojam, no povremeno su vidljiva izobličenja i netočnosti u anatomiji ljudskog tijela koja ponekad zahvaćaju i prostor u kojem je smještena figura što ukazuje na iskrivljenu percepciju sebe i stvarnosti. Svoje ideje i misli umjetnica komunicira slikama, a višeslojnost iskomuniciranog pratimo kroz radove koji sežu od vrlo životnih i svima nama bliskih situacija (Autoportret s ručnikom), preko insceniranih (Autoportret kao klaun), eksperimentalnih (Autoportret s ogledalom; Me, Myself and I), asocijativnih (Super!) pa sve do pomaknuto liričnih (Autoportret s plastičnom vrećicom) interpretacija.
    Izložba Marine Ćorić
    Valja istaknuti kao je riječ o jednom životnom periodu unutar kojeg je umjetnica stavila naglasak na interpretaciju specifičnog segmenta svoje ličnosti i vlastitog viđenja same sebe pri čemu su autoportreti nastali kao emocionalne reakcije na životne situacije tj. kao odraz trenutačnih psihičkih stanja što se odrazilo i na paletu boja i razinu distorzije vlastitog lika na slici. Naime, autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi i kao takav podložan je promjenama. Autoportreti nastali u različito vrijeme mogu se uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja.
    Izložba Marine Ćorić
    Spoznati sebe, te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećanja i djelovanja. Marina Ćorić intimnim formatima svog vizualnog dnevnika uvodi promatrača u jedan svijet distopijskog karaktera gdje je sve nekako blisko i dobro poznato, ali opet izmješteno i drugačije. Atmosfera je melankolična, vlada potpuna tišina, ali ona tišina koja izaziva nemir i komešanje kod promatrača te ga navodi da upoznavanjem tuđeg sadržajnog aspekta autoportreta zaroni i u vlastiti te upozna samog sebe. 
    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    Marina Ćorić rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je 2006. završila školu Primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je 2017. godine u klasi izv. prof. Dragane Nuić-Vučković kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, BiH. Trenutno živi i radi u Zadru. Osim slikarstvom bavi se i umjetničkom fotografijom. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija od kojih se mogu izdvojiti slikarska Eko kolonija (2014. i 2016.) i grafička kolonija Workshop Salona (2014.). Također, sudjelovala je na dvadesetak skupnih međunarodnih izložbi u regiji kako sa svojim slikarskim tako i s fotografskim radovima. Najznačajnije među njima su izložba 21. Minijature u Zaprešiću (2018.), 4. trijenale autoportreta „Pojam o sebi“ u Samoboru (2017.) i 15. izložba „Privatno i Javno“ (2017.) na kojoj je i osvojila nagradu za slikarstvo. Sa svojim fotografijama je sudjelovala na 3. Biennalu hrvatske mlade fotografije (2016./2017.), na 9. Rovinj Photodays-u gdje je osvojila 1. mjesto u kategoriji Akt/Tijelo (2016.), te na 1. Biennalu hrvatske mlade fotografije gdje je osvojila 3. mjesto odlukom žirija i 2. mjesto odlukom publike (2011./2012.). Osim skupnih izložbi, imala je i nekoliko samostalnih izložbi od kojih je bitno spomenuti izložbe: „Umjetnost spaja“ u sklopu Festivala Treće Uho u Dubrovniku (2017.), izložbu „Nuić-Ćorić-Paponja“ u Tuzli (2017.), te samostalnu izložbu „Autoportreti“ u Kninu (2018.). Osim toga, njeni fotografski radovi su objavljivani u časopisima i na naslovnicama knjiga.

    web stranica: www.marinacoric.wixsite.com/marina-coric

     

     



  • Izložba Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora "Sinergija različitih poetika".

    Izložba Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora "Sinergija različitih poetika"

    vrijeme: 12. prosinca 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora

    SINERGIJA RAZLIČITIH POETIKA

    Radost življenja pretočena u radost likovnog stvaralaštva nit je vodilja u djelovanju dvojice likovnih pedagoga i slikara – Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora. Vođeni Aristotelovom mišlju kako cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, već njihov unutarnji značaj, svaki odabire svoje prirodno područje djelovanja zadržavajući se pritom u polju figuracije.

    Krajnje nenametljiv, predan i inovativan s posebnom vrlinom nesebičnog davanja sebe i svog znanja drugima Milivoj Svoboda svoj je slikarski opus izgradio primarno u tehnici crteža i akvarela. Spoj senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike rezultirao je mnoštvom djela na temu pejzaža, urbanih veduta i mrtvih priroda pri čemu je naglasak uvijek na utjelovljenju atmosfere uhvaćenog trenutka. Ljepota slikarske bistrine ostvarena je unutarnjim osjećajem autora za postizanje idealnog omjera količine vode i zasićenosti pigmentom boje, dok bjelina papira, posebice u zimskim pejzažima, preuzima ulogu povezivanja i spajanja likovnih elemenata. Izbor akvarela nastalih u posljednjih 30 godina prezentira širok raspon tonaliteta i boja s naglaskom na snježnim zimskim pejzažima s povremenim primjesama ružičaste, te hladnim tonovima ljubičaste i plave boje kao hrabrim odabirom nesvakidašnjih ambijentalnih tonova koji u konačnici doprinose punoći, bogatstvu i specifičnosti odabranog kadra. I dok je kod pejzaža naglasak na impresiji, urbane vedute i pojedine arhitektonske interpretacije Milivoja Svobode posjeduju mnoštvo detalja te predstavljaju svojevrsni dokument u vremenu. Djela Grobnica obitelji Jelačić, Kursalon – Lipik, Selo roda i Velika Mlaka – Turopolje svjedoče o susretu autora s vrijednim povijesnim i arhitektonskim zdanjima. Drvenu arhitekturu Turopolja, Posavine i Pokuplja Milivoj Svoboda često bilježi zimi pri čemu naglasak stavlja na reprezentativnu razvedenu drvenu konstrukciju građevine  koju snježni pokrivač dodatno ističe, posebice u kontrastu s olujnim sivim nebom u pozadini. Za razliku od snenih zimskih pejzaža s čestim motivom rijeka, jezera ili brežuljaka, ljetni pejzaži obiluju posve otvorenom paletom čistih, jarkih i često kontrastnih boja poput akvarela Pučišća – otok Brač i Rastoke I – Slunj. Motiv omiljenog jezera, rijeke ili parka, te povijesnih i arhitektonskih simbola Milivoj Svoboda oblikuje s velikim poštovanjem dok suverenim vladanjem akvarelnom tehnikom prenosi jedinstvenu atmosferu i draž uhvaćena motiva. I doista, vječna zaigranost, likovna izražajnost i predani rad Milivoja Svobode rezultirali su djelima suptilnih lazurnih tonova, titravih vibrirajućih površina koje nenametljivo, ali krajnje dojmljivo i upečatljivo pričaju svoju priču.

    I dok Milivoj Svoboda za svoj primarni medij odabire crtež i akvarel, Nedeljko Tintor svoj likovni izričaj gradi dominantno u tehnici ulja na platnu. Matko Peić je istaknuo kako se uljem postiže raspon od najdublje sjene do najvišeg svjetla, jer je ono do blistavosti otvoreno i gusto do zasićenosti. I to možemo vidjeti u bogatom i raznolikom opusu Nedeljka Tintora koji interpretira različite teme od krajolika, urbanih veduta, portreta, autoportreta i aktova pa sve do animalizma. Osim u tehnici ulja na platnu, Tintor posve prirodno vlada i tehnikama akvarela, laviranog tuša, tempere i pastela. Svestranost i interes za različite motive i tehnike nikako nije umanjila kvalitetu samog izričaja umjetnika. Dapače, likovni kritičar Stanko Špoljarić opisuje ga kao "slikara reda" koji oblikuje skladne kompozicije s ritmično raspoređenim akcentima u prostoru. Radovi prezentirani na izložbi tek naznačuju bogatstvo i raznolikost stvaralaštva ovog plodonosnog umjetnika. Izbor radova iz ciklusa "Razgovor s umjetnicima prošlosti" predstavlja složenost, kompleksnost i dubinu autorovog promišljanja o povijesti umjetnosti, zakonitostima i vrijednostima likovne umjetnosti te nasljeđu velikana hrvatske i europske umjetnosti. Odabrane umjetnike Nedjeljko Tintor bilježi u trenutku stvaranja čime ostvaruje višestruki dijalog samog uprizorenja. Tema umjetnika pri radu u ateljeu jedan je od arhetipskih motiva povijesti umjetnosti kojeg Tintor spaja s motivom autoportreta kao temom koja odražava emotivna stanja, želje i potrebe odnosno sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Unutar ove klasične teme Tintor pokazuje vlastito bogatstvo raznolikosti interpretacije pa tako kipara Franu Kršinića prikazuje u intenzivno plavičastosivom tonalitetu prilikom oblikovanja skulpture ženskog torza. Boja uvelike potencira kiparov omiljeni materijal – hladnoću glatkog kamena u kojem je Kršinić izrazio svoju težnju ka jednostavnosti i sintezi čistih oblika. S druge strane, Ivana Meštrovića Tintor prikazuje u toplim zemljanim tonovima koji odgovaraju toplini drveta u kojem je Meštrović rezbario od djetinjstva. Autor utjelovljuje snažan i odlučan karakter kipara stavljajući ga u profilni položaj nasuprot skulpture čime promatrač prati skladnu, ali i napetu kompoziciju velikog Meštrovića suočenog licem u lice s vlastitim autoportretom u nastanku. U interpretaciji Slave Raškaj Tintor koristi posve drugačiji pristup. Nježna senzibilna duša umjetnice interpretirana je kroz dva portreta intimnijeg formata s njezinim amblemskim simbolom na stolu – akvarelnim bojama. Osim značajnog ciklusa sa slavnim umjetnicima prošlosti među kojima je autor interpretirao i Josipa Račića, Vjekoslava Karasa, Krstu Hegedušića, Vincent van Gogha i mnoge druge, valja spomenuti i značajan opus pejzažnog karaktera u kojem Nedeljko Tintor  bilježi blistavu svjetlost dana, čari čistih i svježih boja, dok motivi variraju od šumskih puteva, preko seoskih idila i brežuljaka pa sve do morskih motiva. Slike odlikuje kompozicijska usklađenost pri čemu je bojom i mrljom definiran prostor, a svjetlošću ostvarena atmosfera odabranog kadra. Zajedničku nit s djelima Milivoja Svobode pronalazimo u zimskim pejzažima s iznimnim koloritom gdje je bjelina snježnog pokrivača zbog sivog olujnog neba poprimila čudnovatu lila-sivo-plavu boju koja oblikuje površinu krova, okolne livade ili susjednih brežuljaka. Zajednička je i atmosfera mirnoće i spokoja, odsustvo čovjeka, bogatstvo i ljepota prirode, kao i posebnost zabilježenog trenutka ukradenog u vremenu. I dok Svoboda u akvarelu primarno bilježi pejzaže i urbane vedute, Tintor uz navedene motive zalazi i u područje animalizma. Skicuozni akvareli predstavljaju bilješke na malim formatima. Riječ je o skicama i crticama iz života (Mačka pri jelu) u kojima autor minimalistički, tonski i često akromatski utjelovljuje impresiju životinje, povremeno s naglaskom na pokret i samu fizionomiju (zec, pas), dok upotrebom kolorita ukazuje na ljepotu i bogatstvo životinjskog svijeta (leptir, morski pas).

    Milivoj Svoboda i Nedeljko Tintor likovni su umjetnici velikog zanosa slikarskog nadahnuća s razvijenim nabojem krajnje intimističke atmosfere. Njihovi opusi se ponekad dodiruju i isprepliću u zajedničkim inspirativnim polazištima, ali vrlo često i razilaze u osobnim interpretacijama naglašeno definiranih poetika izričaja. No, ono što ih svakako ujedinjuje jest povlačenje u intimu provjerenih vrijednosti te poniranje u osebujnost slikarskog izražavanja.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



    Milivoj Svoboda rođen je u Tomašici kraj Garešnice 1932. godine od majke Viktorije, rođene Kirin, i oca Božidara. Pučku školu završava kod oca učitelja, a realnu gimnaziju u Bjelovaru. Studij na Višoj pedagoškoj školi završava u klasi Mladena Veže. Radni vijek provodi na Osnovnoj školi u Rapskoj ulici u Zagrebu, gdje je za rad s djecom stekao naziv „Zaslužni likovni pedagog“. Od 1981. do 1999. godine član je likovne udruge „Grupa '69“. Sudjelovao je na likovnim kolonijama u Italiji (u pokrajini Molise, Palata, S.Felice), Dječjem selu Lekenik, Virovitici, Samoboru, Karlovcu i Lipiku. Dugogodišnji je suradnik i sudionik ZILIK-a u Karlovcu. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Godine 1998., 2001. i 2004. sudionik je Hrvatskog trijenala akvarela u Slavonskom Brodu i Karlovcu. Živi i radi u Zaprešiću.

    Nedeljko Tintor rođen je 1942. godine u selu Koreničani kraj Daruvara. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Grubišnom Polju i Daruvaru. Pedagošku akademiju u Zagrebu završio u klasi Mladena Veže 1965. godine, a 1970. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi prof. Raula Goldonija. Godine 1973. kao stipendist francuske vlade pohađa École des Beaux-Arts te slika u atelijeru prof. Gustava Singiera i pohađa predavanja iz metodologije umjetnosti i nadrealizma na drugoj visokoj školi Artes plastiques – Paris I (dio Sorbonne). Kroz čitav radni vijek bavio se pedagoškim radom kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj i srednjoj školi te kao mentor na Učiteljskoj akademiji i na ALU. Godine 1981. dobiva titulu Zaslužnog pedagoga Hrvatske. Godine 2007. odlikovan Ordenom I. reda Kantakuzine Katarine Branković. Osim pedagoškog rada, bavio se scenografijom te surađivao s amaterskim kazalištem u Selcima na Braču, kasnije sa Studentskim satiričkim glumištem u Zagrebu, Centrom za kulturu Susedgrad i glazbenim atelijerom Angelus te kazalištem Komedija. Sudionik mnogih likovnih kolonija, dobitnik priznanja i zahvalnica za donatorska djela. Dobitnik brončane medalje 1981. godine, Grubišno Polje. Izlagao na više od 70 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik 80-ak likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu, te dugogodišnji sudionik ZILIK-a u Karlovcu. Član HDLU-a, LIKUM-a i Hrvatskog vijeća Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti InSEA. Živi i radi u Zagrebu.

  • Natječaj za sudjelovanje na Velikom ZILIK-u u sklopu 48. ZILIK-a u 2021. godini

    Natječaj za sudjelovanje na Velikom ZILIK-u u sklopu 48. ZILIK-a u 2021. godini


    Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju. Kako bismo se vratili tim temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta naše djece uvodimo nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.

    Napomena:
    ZILIK se sastoji od Velikog i Malog ZILIK-a. Veliki ZILIK, na koji se odnosi ovaj natječaj, je klasična likovna kolonija koja obuhvaća dolazak umjetnika u Karlovac i stvaranje likovnih djela u ozračju dječjeg doma. U normalnim okolnostima Veliki ZILIK podrazumijeva i interakciju s djecom iz doma i djecom iz okolnih škola i domova koja dođu na ZILIK, no zbog pandemije koronavirusa iznimno ove godine neće biti moguće druženje s djecom, ali će štićenici doma za djecu putem završne izložbe vidjeti što su umjetnici na Velikom ZILIK-u stvorili.

    Od osnutka ZILIK-a 1974. godine kroz likovnu koloniju su prošle na stotine umjetnika. Na ZILIK-u su sudjelovali najeminentniji hrvatski likovni umjetnici i umjetnice XX. stoljeća među kojima su Miroslav Šutej, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Ivo Šebalj, Vasilije Josip Jordan, Josip Diminić, Kosta Angeli Radovani, Šime Vulas, Predrag Goll, Ljubomir Stahov, Ivica Antolčić, Nives Kavurić-Kurtović, Marija Braut, Jadranka Fatur, Ljerka Njerš, Branka Uzur, Alma Orlić, Dubravka Babić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Ivan Večenaj, Mijo Kovačićkao i mnogi drugi koji su svojim prisustvom i stvaralaštvom doprinijeli radu Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu, danas Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor.

    Zbog epidemioloških mjera i propisanih ograničenja, 48. ZILIK će se održati sa smanjenim brojem sudionika i popratnih sadržaja. Putem ovogodišnjeg javnog natječaja bit će izabran manji broj sudionika nego ranijih godina radi poštivanja mjera, dezinfekcije prostora i osiguranja socijalne distance ograničenjem broja sudionika u zatvorenom prostoru.

    Zbog nepredvidivosti prekograničnih putovanja ove godine će natječaj iznimno biti namijenjen isključivo domaćim autorima tj. umjetnicima iz Hrvatske.

    Opis i uvjeti sudjelovanja na Velikom ZILIK-u:

    1. ZILIK održat će se u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor u Karlovcu u periodu od 25. siječnja do 29. siječnja 2021. godine.

    Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor osigurava:

    • smještaj koji iznimno za 48. ZILIK neće biti organiziran u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor zbog poštivanja epidemioloških mjera već će biti osiguran u blizini Centra u Karlovcu (od ponedjeljka 25. siječnja do petka 29. siječnja 2021. godine)
    • tople obroke
    • radni materijal (platna, papire, boje: akril, ulje, akvarel, olovke, pastel…) – umjetnici su obavezni ponijeti svoje kistove i ostali radni pribor
    • promociju umjetnika i njihovih aktivnosti za vrijeme trajanja kolonije
    • zadnji dan kolonije organizira se Završna izložba radova nastalih na Velikom ZILIK-u

    Od sudionika se očekuje:

    • donacija minimalno jednog rada nastalog na koloniji (rad ulazi u Fundus ZILIK-a)
    • ozbiljan i profesionalan pristup radu, te afiniteti prema radu s djecom i u okruženju poticajnom za rad i razvoj kreativnosti kod djece

     

    Prijava za sudjelovanje treba obuhvaćati:

    • detaljnu profesionalnu biografiju (školovanje, djelovanje, popis samostalnih i grupnih izložbi)
    • kvalitetne fotografije radovapo vlastitom izboru iz dosadašnjeg stvaralaštva (minimalno 10-15 fotografija radova) – materijali se mogu poslati i we transferom ili filemailom
    • u nekoliko rečenica obrazložiti zašto želite sudjelovati na ZILIK-u (pola kartice do kartica teksta)

    Sve prijave šalju se isključivo na e-mail kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Ako u roku tri dana nakon slanja prijave ne dobijete potvrdu primitka iste, pošaljite ponovno mail ili poruku na FB stranicu ZILIK-a kako bi potvrdili da je prijava zaprimljena.

    Sva dodatna pitanja i detalje oko prijava i sudjelovanja možete dobiti slanjem upita na e-mail kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili slanjem poruka na messenger Facebook stranice ZILIK-a: https://www.facebook.com/ZILIK.Zimska.likovna.kolonija/

    Natječaj ostaje otvoren do 1. studenoga 2020.

    Organizatori ZILIK-a vesele se novim sudionicima i novim iskustvima koja će zasigurno obogatiti ovu posebnu likovnu koloniju. Dugogodišnja tradicija održavanja ZILIK-a oduprla se zubu vremena prvenstveno zbog predanog i kontinuiranog rada na razvoju plemenitih ljudskih vrijednosti kod djece, te kroz poticanje njihove mašte i kreativnosti, kao i pružanje osjećaja slobode u izražavanju, učeći ih kako ostvariti kvalitetan međuljudski odnos kroz vrijeme provedeno u kreativnom stvaralaštvu s umjetnicima i djecom iz lokalnih osnovnih škola i drugih domova. Upravo zbog slojevitosti  i poruka koje ZILIK nosi osiguran je kvalitetan edukativno pedagoški program koji prati rad umjetnika i nadopunjuje iskustvo koje se pruža posjetiteljima radionica, ali i kasnijih izložbi. Umjetnička djela su poput djece, otvorena interpretaciji i subjektivnom čitanju, a program ima za cilj posjetiteljima svih dobnih skupina približiti kako Centar, tako i  umjetnost, te olakšati razumijevanje domske i umjetničke djelatnosti.

                                                                                                   Vaš ZILIK


    Zimska likovna kolonija (ZILIK) kao jedna od najdugovječnijih likovnih kolonija u Hrvatskoj razlikuje se od klasičnih kolonija jer je nastala iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. ZILIK predstavlja jedinstven spoj umjetnosti i humanosti kroz rad akademskih umjetnika koji svake godine u siječnju provode tjedan dana s djecom bez odgovarajuće roditeljske skrbi kako bi oplemenili njihov život uspostavljanjem pozitivnog odnosa prema umjetnosti. Djeca na taj način proširuju vlastite obzore, obogaćuju iskustva i spoznaje, razvijaju slobodu mašte i izražavanje doživljenog, što znatno pridonosi stvaranju pozitivnog odnosa prema vanjskom okruženju. Kako bismo se vratili tim temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta naše djece uvodimo nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.

    Napomena:
    ZILIK se sastoji od Velikog i Malog ZILIK-a. Veliki ZILIK, na koji se odnosi ovaj natječaj, je klasična likovna kolonija koja obuhvaća dolazak umjetnika u Karlovac i stvaranje likovnih djela u ozračju dječjeg doma. U normalnim okolnostima Veliki ZILIK podrazumijeva i interakciju s djecom iz doma i djecom iz okolnih škola i domova koja dođu na ZILIK, no zbog pandemije koronavirusa iznimno ove godine neće biti moguće druženje s djecom, ali će štićenici doma za djecu putem završne izložbe vidjeti što su umjetnici na Velikom ZILIK-u stvorili.

    Od osnutka ZILIK-a 1974. godine kroz likovnu koloniju su prošle na stotine umjetnika. Na ZILIK-u su sudjelovali najeminentniji hrvatski likovni umjetnici i umjetnice XX. stoljeća među kojima su Miroslav Šutej, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Ivo Šebalj, Vasilije Josip Jordan, Josip Diminić, Kosta Angeli Radovani, Šime Vulas, Predrag Goll, Ljubomir Stahov, Ivica Antolčić, Nives Kavurić-Kurtović, Marija Braut, Jadranka Fatur, Ljerka Njerš, Branka Uzur, Alma Orlić, Dubravka Babić, Ivan Rabuzin, Ivan Lacković Croata, Ivan Večenaj, Mijo Kovačićkao i mnogi drugi koji su svojim prisustvom i stvaralaštvom doprinijeli radu Doma za djecu Vladimir Nazor u Karlovcu, danas Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor.

    Zbog epidemioloških mjera i propisanih ograničenja, 48. ZILIK će se održati sa smanjenim brojem sudionika i popratnih sadržaja. Putem ovogodišnjeg javnog natječaja bit će izabran manji broj sudionika nego ranijih godina radi poštivanja mjera, dezinfekcije prostora i osiguranja socijalne distance ograničenjem broja sudionika u zatvorenom prostoru.

    Zbog nepredvidivosti prekograničnih putovanja ove godine će natječaj iznimno biti namijenjen isključivo domaćim autorima tj. umjetnicima iz Hrvatske.

    Opis i uvjeti sudjelovanja na Velikom ZILIK-u:

    1. ZILIK održat će se u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor u Karlovcu u periodu od 25. siječnja do 29. siječnja 2021. godine.

    Centar za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor osigurava:

    • smještaj koji iznimno za 48. ZILIK neće biti organiziran u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor zbog poštivanja epidemioloških mjera već će biti osiguran u blizini Centra u Karlovcu (od ponedjeljka 25. siječnja do petka 29. siječnja 2021. godine)
    • tople obroke
    • radni materijal (platna, papire, boje: akril, ulje, akvarel, olovke, pastel…) – umjetnici su obavezni ponijeti svoje kistove i ostali radni pribor
    • promociju umjetnika i njihovih aktivnosti za vrijeme trajanja kolonije
    • zadnji dan kolonije organizira se Završna izložba radova nastalih na Velikom ZILIK-u

    Od sudionika se očekuje:

    • donacija minimalno jednog rada nastalog na koloniji (rad ulazi u Fundus ZILIK-a)
    • ozbiljan i profesionalan pristup radu, te afiniteti prema radu s djecom i u okruženju poticajnom za rad i razvoj kreativnosti kod djece

     

    Prijava za sudjelovanje treba obuhvaćati:

    • detaljnu profesionalnu biografiju (školovanje, djelovanje, popis samostalnih i grupnih izložbi)
    • kvalitetne fotografije radovapo vlastitom izboru iz dosadašnjeg stvaralaštva (minimalno 10-15 fotografija radova) – materijali se mogu poslati i we transferom ili filemailom
    • u nekoliko rečenica obrazložiti zašto želite sudjelovati na ZILIK-u (pola kartice do kartica teksta)

    Sve prijave šalju se isključivo na e-mail kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Ako u roku tri dana nakon slanja prijave ne dobijete potvrdu primitka iste, pošaljite ponovno mail ili poruku na FB stranicu ZILIK-a kako bi potvrdili da je prijava zaprimljena.

    Sva dodatna pitanja i detalje oko prijava i sudjelovanja možete dobiti slanjem upita na e-mail kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili slanjem poruka na messenger Facebook stranice ZILIK-a: https://www.facebook.com/ZILIK.Zimska.likovna.kolonija/

    Natječaj ostaje otvoren do 1. studenoga 2020.

    Organizatori ZILIK-a vesele se novim sudionicima i novim iskustvima koja će zasigurno obogatiti ovu posebnu likovnu koloniju. Dugogodišnja tradicija održavanja ZILIK-a oduprla se zubu vremena prvenstveno zbog predanog i kontinuiranog rada na razvoju plemenitih ljudskih vrijednosti kod djece, te kroz poticanje njihove mašte i kreativnosti, kao i pružanje osjećaja slobode u izražavanju, učeći ih kako ostvariti kvalitetan međuljudski odnos kroz vrijeme provedeno u kreativnom stvaralaštvu s umjetnicima i djecom iz lokalnih osnovnih škola i drugih domova. Upravo zbog slojevitosti  i poruka koje ZILIK nosi osiguran je kvalitetan edukativno pedagoški program koji prati rad umjetnika i nadopunjuje iskustvo koje se pruža posjetiteljima radionica, ali i kasnijih izložbi. Umjetnička djela su poput djece, otvorena interpretaciji i subjektivnom čitanju, a program ima za cilj posjetiteljima svih dobnih skupina približiti kako Centar, tako i  umjetnost, te olakšati razumijevanje domske i umjetničke djelatnosti.

                                                                                                   Vaš ZILIK

  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak

    Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog "Dohvaćene nedohvatljivosti"

    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog "Dohvaćene nedohvatljivosti"

    vrijeme: 26. travnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

    Posjetitelji će na izložbi moći razgledati izbor radova iz ciklusa koji Siniša Reberski stvara posljednjih nekoliko godina, a u kojem bilježi vlastite vizije dalekih neistraženih prostora. To su imaginarni svjetovi nastali ispreplitanjem kolektivnog poznatog i individualnog zamišljenog. Uvriježeno kolektivno nasljeđe, spoznaje i vizualna memorija o poznatom nam dijelu Svemira ne nudi konačne odgovore već otvara nebrojene mogućnosti interpretacije s krajnjim ciljem pokušaja dosezanja nedostižnog. Kreiranjem vlastite vizije svijeta i njegovih sustava, odnosa, kretanja i gibanja Reberski stvara potencijalni prostor koji nameće mogućnost promatranja i analize svega općepoznatog i priznatog pritom se pitajući koliko općeprihvaćenih činjenica počiva na apsolutnoj istini (ukoliko ona uistinu postoji), a koliko zapravo svijet funkcionira na temelju nedorečenih teorija?

    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

    O IZLOŽBI:

    "Unutar filozofskih promišljanja Siniša Reberski stvara vizije dalekih nedohvatljivih svjetova – mjesta koje je zamislio i naslikao. On ih bilježi, razvija, prati, istražuje, dokumentira i razmatra njihove potencijale. Takvim posvećenim radom ilustrirana mjesta poprimaju obrise stvarnog svijeta – ona postaju mogućnost na površini slike. Konstelacije, zvijezde, planeti, sateliti i asteroidni oblaci sastavni su dio imaginarnog svijeta ispunjenog tamnom energijom koja potiče širenje svemira. Dubina dalekih prostranstava ostvarena je bogatim i krajnje zasićenim tamnim bojama unutar kojih umjetnik oslobađa i rasvjetljuje prostor za pojedine akcente poput dramatičnih eksplozija, snažnih kolizija ili sjetnih prikaza osvjetljene strane planeta. Rastakanjem oštrih granica u prikazima kolizija planeta boje se međusobno prožimaju i stapaju u veću pulsirajuću masu. Kompozicije su definirane rasterom u funkciji geografskih koordinata, dok je mrljasto građenje dinamičnih površina planeta u kontrastu s minuciozno izvedenim kaligrafskim tekstom prisutnim u svakom djelu. Važan popratni element su svakako nazivi radova čiji je sadržaj oblikovan poput crtica iz dnevnika pasioniranog istraživača koji pri svakom novom avanturističkom poduhvatu ponosno bilježi svoja otkrića i spoznaje. Tekst je prisutan i u samim djelima – autor u zrakoprazni prostor svemira integrira kaligrafske bilješke nalik drevnim zapisima nekih drugih svjetova i naroda, odnosno kriptograma koji se pretaču u tajne kodove. Njihov meditativni karakter, koji vežemo uz duhovnu vrijednost arhetipskog običaja prepisivanja svetih tekstova, dopušta promatraču odlazak u druge svjetove u kojima će naizgled nepoznati znakovi poprimiti smisao i dobiti svoje značenje. Cijeli niz karakteristika, poput arhaičnih opisa djela, kaligrafskih crtica i tretmana površine papira natopljene bogatom zasićenom bojom, pridonosi stvaranju dojma starih kartografskih zapisa. Oni potiču buđenje kolektivne svijesti, te se kod promatrača javlja osjećaj kao da je već negdje vidio predočene vizije svijeta. Elementom prepoznavanja promatrač potvrđuje prisutnost i valorizira vjerodostojnost radova, odnosno mogućnost njihove istine, dok emocije i kolektivno iskustvo postaju medij razumijevanja slike.


    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

    Poput kroničara vremena jednog zamišljenog svijeta prepunog poznatih i nepoznatih čestica, Siniša Reberski doprinosi općoj viziji našeg svijeta uvodeći nas u intrigantan svijet njegovih mogućnosti i potencijala. Ciklus radova "Dohvaćene nedohvatljivosti" djeluje poput zbirke strastvenog istraživača koji prikuplja spoznaje, teorije, pronalaske i otkrića iz različitih izvora o jednom dalekom nedohvatljivom svijetu. Taj svijet je vizija mogućnosti i potencijala svake osobe, događaja ili predmeta za koje mislimo da ih poznajemo, jer prihvaćamo prvo i doslovno značenje koje nam je ponuđeno, no ako samo malo zagrebemo ispod površine, možemo i sami zaći u neki posve novi, dosada neistraženi svijet." (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)


    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

    O AUTORU:

    Siniša Reberski diplomirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1987. godine u klasi prof. Ante Kuduza, apsolvirao Umjetničko pismo i oblikovanje knjiga na Hochschule für Angewandte Kunst in Wien u Beču 1990. godine kod prof. Elfriede Gldschmidt i Thomasa Hansena, a 2016. godine magistrirao kaligrafiju na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani kod prof. Lucijana Bratuša.

    Radio je kao ilustrator i grafički dizajner u Hrvatskoj i Njemačkoj, a 1991. započinje predavati na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje radi i danas kao profesor na Odsjeku grafike. Predavao je i na Studiju dizajna, Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Uz nastavni rad bavi se prvenstveno kaligrafijom, slikarstvom i grafikom. Slika najčešće u tehnici akvarela koji preferira i u kaligrafiji. Kaligrafija, grafika i slikarstvo se u njegovom radu neprestano prožimaju tako da je nerijetko nemoguće odrediti spada li mu rad u jednu točno određenu kategoriju ili je mješavina više njih. Izlagao je na dvadesetak samostalnih i brojnim skupnim izložbama.


    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

    Potpisi fotografija:

    1 NEKI SUSTAV, NEKE PUTANJE I NEKI ZAPISI NAČINJENI RUKOM NEKOG AUTORA NA NEKOM PISMU U NEKOM STOLJEĆU

    akvarel na papiru, 140x100 cm

    8 MJENE SAMOTNOG PLANETA BEZ ATMOSFERE I NJEGOVOG JEDINOG PLINOVITOG SATELITA (3/4)

    akvarel na papiru, 28x28 cm

    11 INTERESANTAN PRIKAZ ORBITALNIH POREMEĆAJA PLANETA SUSTAVA 7 KLASE LUITPOLD III. S KRAJNJE NEPREDVIDIVIM POSLJEDICAMA

    akvarel na papiru, 110x70 cm

    12 NEKI DRUGI SUSTAV, NEKE DRUGE PUTANJE I NEKI DRUGI ZAPISI NAČINJENI RUKOM NEKOG DRUGOG AUTORA NA NEKOM DRUGOM PISMU, U NEKOM DRUGOM STOLJEĆU

    akvarel na papiru, 140x110 cm

    14 KONFUZNA KARTA ORBITALNIH KRETANJA NEKOLICINE PLANETA NEKOG SUSTAVA MALE ZELENE ZVIJEZDE SA ZAPISIMA NA NEPOZNATOM VJEROJATNO FONETSKOM PISMU

    akvarel na papiru, 100x70 cm


    Samostalna izložba akademskog umjetnika Siniše Reberskog

  • Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje"

    Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje"

    Samostalna izložba Karle Čurčinski

    vrijeme: 17. rujna 2020. s početkom u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILK, Radićeva 13, Karlovac

    Magistra grafike Karla Čurčinski ove godine je sudjelovala na Malom ZILIK-u te osmislila čak dvije različite radionice za djecu. Na jutarnjoj radionici pod nazivom "Moj svemir" koja je započela čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira djeca su saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, mališani su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom "Novi dinosaurusi" djeca su trebala zamisliti kako bi dinosaurusi izgledali da danas hodaju Zemljom te su svoje interpretacije dinosaurusa izveli u tehnici kolaža na kartonu.

    Čekanje

    Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja.

    U vremenu kada svi jurimo i žurimo i u stalnoj smo utrci s vremenom, čekanje pruža jedan kontemplativni trenutak jer nas primora da stanemo i... čekamo. U periodu čekanja ponekad se jave oni jedinstveni trenuci potpune bistrine i osviještenja pri čemu se suočavamo sami sa sobom, katkad iznova upoznamo sami sebe, a nerijetko se i zbližimo s drugim pojedincima koji čekaju. Upravo taj, naizgled nebitan, period čekanja koji prethodi svemu važnome čini tematsku osnovicu u radu Karle Čurčinski.

    Ciklus radova predstavlja vizualne bilješke naglašenih stanja, misli i emocija, a tek u manjoj mjeri aktivnosti i događaja. Iza svakog rada stoji osobna priča autorice, crtica iz života nastala u periodu čekanja, ali cilj nije razotkriti osobni doživljaj već u vlastitom procesu čekanja dopustiti priči da se sama izgradi na temelju viđenog, percipiranog i usvojenog. Radovi su najčešće izvedeni u kombiniranoj tehnici pri čemu autorica koristi kolaž, akvarel, ručni vez na platnu, olovku, maker, kredu, drvenu bojicu, ugljen i digitalni crtež. Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih iskustava. Punašne ljudske figure krajnje disproporcionalnih tijela nisu individue već simboli ljudske prisutnosti. Okvir unutar okvira rada realiziran linijom, plohom boje ili kolaža predstavlja omeđenost koju pojedini likovni motivi povremeno probijaju. Ta igra s likovnim elementima linije i plohe, te kombiniranje različitih tehnika koje se međusobno nadopunjuju unosi dinamiku i životnost u skladno oblikovane kompozicije. Iako bi linije spoja papira i kolaža ili plohe boje i praznine sugerirale granice i omeđenost, motiv se nesmetano nastavlja u svojoj realizaciji probijajući iluzorne granice što daje dubinu cjelokupnom prikazu, ali i dočarava protok vremena koji označava proces čekanja.

    Radovi variraju od bogato razrađenih s mnoštvom detalja, boja i primijenjenih tehnika (Džepno sunce, Jablan, Sanjala sam proljeće, Sparina) do krajnje minimalističkih koji djeluju poput haiku poezije u slici (Kada je moru hladno, Nisam mogla odoljeti, Tu sam na kratko). Likovnost radova koja je građena čistim intuitivnim osjećanjem situacije, emocije ili stanja koje se želi utjeloviti vodi promatrača na jednu višu razinu doživljaja. Iako su prikazi u pravilu figurativni, te pojedini elementi prepoznatljivi i samorazumljivi, njihova usklađenost i ukomponiranost stvara jedan svijet koji nije narativan u kontekstu uzročno-posljedičnih odnosa na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Diskurs je uzdignut na razinu ne u potpunosti objašnjenog, ali razumljivog svijeta u kojem je ključno prenošenje emocija i atmosfere pukog bivanja u stanju čekanja i svih osjetilnih faza koje ono nosi sa sobom. Važnu ulogu imaju i nazivi radova koji čine svojevrsne misaone minijature. One su asocijativne, poetične i simbolične te nadopunjuju rad u smislu da ga ne objašnjavaju već potenciraju kretanje misli dalje i šire od prvobitnih asocijacija.

    Čekanje omogućuje spoznaju i osvješćivanje onih dijelova sebe kojima se vjerojatno nikada ne bismo posvetili da nismo morali čekati. Jer uvijek postoji nešto veće, važnije, hitnije od odraza sunca na površini vode, mirisa proljeća u dašku vjetra ili pak bivanja sa samim sobom. Karla Čurčinski utjelovila je svijet čekanja ukazujući kako uz osjećaj nestrpljivosti i nelagode koji najčešće poistovjećujemo s pojmom čekanja, u samom periodu čekanja možemo otkriti i onaj divan osjećaj prepoznavanja nečeg pravog, lijepog i iskrenog. To je onaj trenutak kada "čekanje stavimo na čekanje", kada svijet stane, vrijeme nestane, a mi osjetimo nešto što je beskrajno stvarno samo i isključivo zahvaljujući tom jedinstvenom trenutku čekanja.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



  • Samostalna izložba Sunčane Simichen "Matrica prostora i posjet dudovog svilca"

    Samostalna izložba Sunčane Simichen "Matrica prostora i posjet dudovog svilca"

    vrijeme: 11. travnja 2019. s početkom u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK (Radićeva 13) u Karlovac




    Samostalna izložba Sunčane Simichen

    Sunčana Simichen rođena je 17.02.1988. u Rijeci. Nakon Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli upisala je Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je 2012. godine na temu „Prostorno uporabna instalacija u simbiozi grafičkog i industrijskog dizajna“ i stekla naziv magistre likovne pedagogije. Radi u Srednjoj školi Duga Resa na radnom mjestu nastavnice grafičkih tehnika.
    Izlagala je na brojnim izložbama i manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu poput: Karlovački likovni susreti 2017.; 7. hrvatski trijenale grafika, 2016., Zagreb; 18. Međunarodna izložba minijatura, 2015., Zaprešić; Priziv na devet mladih umjetnika, 2014., Galerija suvremene umjetnosti Grobnik; 17th Biennial Varna 2013, Bugarska; 7. EX – YU konkurs za grafiku, 2013., Novi Beograd, Srbija;...).

    Dobitnica je druge nagrade na izložbi 21. Labinskog uzleta likovnosti; nagrade "Red Carpet" koju je dodijelio Hrvatski muzej turizma u suradnji s "Roter teppich fur junge kunst" iz Beča; posebne nagrade HDLU-a Rijeka dodijeljene na manifestaciji „Mandrać 2014“; treće nagrade u kategoriji najboljeg grafičara na izložbi 6. EX-YU konkursa za grafiku i Pohvale žirija za rad "Sinergija" na izložbi Biennale mozaika Rijeka 2013.

    Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2012. godine. Živi i djeluje u Kršanu, Rijeci i Karlovcu.

    E-mail kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.



  • Samostalna izložba Tihane Karlović "Oblak"

    Samostalna izložba Tihane Karlović "Oblak"

     

    U četvrtak 21. studenoga u 19 sati u Galeriji ZILIK otvaramo samostalnu izložbu Tihane Karlović pod nazivom "Oblak". O izložbi će govoriti izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat.
    Samostalna izložba Tihane Karlović Riječ je o posljednjoj izložbi u ciklusu izložbi akademskih umjetnica koje su održale likovne radionice za djecu u sklopu 46. ZILIK-a. Tihani Karlović pripala je čast da otvori ovogodišnji Mali ZILIK, te je za male ZILIK-ovce osmislila radionicu pod nazivom "Skrivena livada". Umjetnica je prvo djeci pročitala pjesmu "Slap" Dobriše Cesarića i pitala ih koliko kapljica ima jedan slap? I kao što je svaka kapljica posebna, tako je i svako dijete posebno, te je svaki dječji crtež doprinio bogatstvu završnog zajedničkog rada. Svaki polaznik je imao određeno vrijeme za nacrtati jedan motiv, poput travke od linija, kamen od točkica i nakon svakog motiva pomaknuo bi se za nekoliko mjesta i nastavio crtati novi motiv na drugom dijelu papira. Dodavanjem novih elemenata i stalnim izmjenama svi zajedno su stvorili jednu veliku bujnu livadu.

    O izložbi:

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Tihana Karlović predstavit će se izborom crteža, grafika i umjetničkih knjiga objedinjenih pod nazivom "Oblak". Sve ono nematerijalno, duhovno i inspirativno u ljudskom biću Tihana Karlović bilježi kroz transparentno, fluidno, eterično, transformirajuće i kontemplativno u prirodi. Promjenjiva, nejasna i poprilično neodređena priroda oblaka simbol je preobrazbe viđene ne samo u jednom od njegovih izraza, već u samom postojanju. Polazeći od crteža koji se ponekad razvija u mediju grafike ili umjetničke knjige Tihana Karlović svoje istraživanje bazira na odrazu prirode koja izravno korespondira s njezinim osobnim iskustvom. Bilježeći duhovno u likovnome Tihana Karlović oblikuje akromatske crteže tušem i perom.

    U mediju grafike umjetnica koristi tehniku japanskog drvoreza koji je poznat po svojoj iznimnoj umjetničkoj izražajnosti, kolorističkim kombinacijama i specifičnom ručnom tiskovnom procesu. Crteži i grafike objedinjuju se u zajedničkom radu posebne simbolike i značenja. Umjetnička knjiga likovno je djelo koje se za razliku od drugih radova može dotaknuti i prolistati. Osim bliskog kontakta s promatračem, ona omogućuje uvid u najintimniji sadržaj umjetnice – njezine misli, ideje, stavove i osobna razmišljanja o temama koje ju zanimaju, a koje su izražene vizualnim rječnikom. Tako svaka umjetnička knjiga u konačnici postaje, kako sama umjetnica kaže, intimni univerzum zasnovan na dijalogu likovnih elemenata koji, ovisno o percepciji promatrača, mogu biti vidljivi ili skriveni, odnosno u sjeni ili obasjani svjetlošću.

    O autorici:

    Tihana Karlović rođena je 1985. godine u Rijeci. Diplomirala je 2010. godine na KBF-u u Zagrebu, područnom studiju Teologiji u Rijeci s temom „Umjetnost i duhovnost“, a 2011. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjeru Likovna pedagogija kod red. prof. Maje Franković na katedri za grafiku. 2014. godine završila je jednogodišnji poslijediplomski studij Interdisciplinarna grafika na Akademiji likovnih umjetnosti Eugeniusza Gepparta u Wroclawu.

    Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te je za svoj rad dobila više zahvala i priznanja (W. Koshatsky kunst prize 2019. i 2013. u Beču, ExTempore Grožnjan 2019., ExTempore Piran 2019....). Bavi se intimnom problemima stvaralaštva, a izražava se u tradicionalnim grafičkim tehnikama, crtežu i oblikovanju umjetničkih knjiga-objekata. Bavi se edukacijom i znanstveno istraživačkim radom, a od 2019. godine ima i status samostalne umjetnice.

    OBLAK

     

    Koja je svrha života koji je u svojoj biti tako krhak? Prolaznost životnog vijeka pojedinca često potakne na razmišljanje o samom smislu života. No, iako je život prolazan, pronalazak iskonske radosti u malim stvarima i neponovljivim životnim trenucima omogućuje čovjeku da bude ono što jest u dubini svoga bića.

    Tihana Karlović smisao i radost života otkriva istražujući što se nalazi iza kreacije. Razum, emocija ili sjećanje pretaču se u svjetlost, sjenu i zrakoprazni prostor koje umjetnica utjelovljuje u mediju crteža, grafike ili umjetničke knjige. Svi segmenti koje na prvu najmanje percipiramo ili možda uopće ne zamjećujemo postaju najintrigantniji vizualni element rada.

    No, kako uistinu vizualizirati misao ili emociju, nešto toliko apstraktno, a istovremeno krajnje relevantno za svaki trenutak našeg života? Polazeći od crteža koji se ponekad razvija u mediju grafike ili umjetničke knjige Tihana Karlović svoje istraživanje bazira na odrazu prirode koja izravno korespondira s njezinim osobnim iskustvom. Sve ono nematerijalno, duhovno i inspirativno u ljudskom biću autorica bilježi kroz transparentno, fluidno, eterično, transformirajuće i kontemplativno u prirodi. Promjenjiva, nejasna i poprilično neodređena priroda oblaka simbol je preobrazbe viđene ne samo u jednom od njegovih izraza, već u samom postojanju. Oblaci kao nositelji kiše s očitovanjem nebeske djelatnosti povezuju se s plodnošću i simbolikom vode, dok ružičasti oblaci u pojedinim civilizacijama simboliziraju sreću i veselje. Kroz maglu i izmaglicu kao simbole neodređenosti ili stanja koje dolazi prije otkrivenja postepeno zalazimo u područje svjetlosti kao simbola života, slobode i sreće. I dok je voda izraz zemaljskih sila, svjetlost poimamo kao izraz nebeskih sila. Zrake svjetlosti rađaju prostranost i otvaraju bogatstvo duhovnog sadržaja. Bilježeći duhovno u likovnome Tihana Karlović oblikuje akromatske crteže tušem i perom. Krajnje pročišćene, minimalističke kompozicije počivaju na dijalogu između koncentriranih linijskih ili perforiranih skupina oblika i velikih površina zrakopraznog prostora definiranog bjelinom odnosno čistinom neprozirnog papira. Kontrast gustoće crnih linija i perforiranih oblika što lebde unutar kompozicije stvara polje nevjerojatnog mira i tišine. U mediju grafike umjetnica koristi tehniku japanskog drvoreza koji je poznat po svojoj iznimnoj umjetničkoj izražajnosti, kolorističkim kombinacijama i specifičnom ručnom tiskovnom procesu. Kao i crteže, Tihana Karlović svoje grafike perforira, reže i otiskuje koristeći više različitih matrica, boja i papira različite gustoće što joj omogućuje istraživanje i praćenje promjena koje se odvijaju unutar planova, perforacija, igre sjena i svjetla koje prodiru kroz transparentan papir i otvore, te tako utječu na cjelokupan doživljaj djela. Fragilni japanski papir postaje baza za otiske u više boja koji se kreću od krajnje zasićenih do vrlo transparentnih tonova ostavljajući pritom dojam akvarela. Prepoznatljive forme sada slobodno ispunjavaju cijelu površinu papira često se tek nazirući u oblicima koji nastaju i nestaju. Crteži i grafike objedinjuju se u zajedničkom radu posebne simbolike i značenja. Umjetnička knjiga likovno je djelo koje se za razliku od drugih radova može dotaknuti i prolistati. Osim bliskog kontakta s promatračem, ona omogućuje uvid u najintimniji sadržaj umjetnice – njezine misli, ideje, stavove i osobna razmišljanja o temama koje ju zanimaju, a koje su izražene vizualnim rječnikom. Tako svaka umjetnička knjiga u konačnici postaje, kako sama umjetnica kaže, intimni univerzum zasnovan na dijalogu likovnih elemenata koji, ovisno o percepciji promatrača, mogu biti vidljivi ili skriveni, odnosno u sjeni ili obasjani svjetlošću.

    Rad Tihane Karlović na visoko individualiziran i krajnje suptilan, ali upečatljiv način komunicira sve ono što je oku nevidljivo, ali srcu i umu blisko. Emocije, misli, sreća, duhovnost i energija utjelovljene u tri različita medija govore istim jezikom linije, plohe, boje i oblika kroz svjetlost, nebo i oblake. Njihov krajnji cilj jest potaknuti ideju etičke i vizualne ljepote koja omogućuje doživljaj istinske radosti života.

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA