• "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    Slikovnica "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    SLIKOVNICA SE MOŽE KUPITI PREKO E- MAILA Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    I SREDSTVA SU NAMJENSKA IDU ZA DONACIJU ZA NEZBRINUTE ŽIVOTINJE .

    PREDGOVOR

    Draga i poštovana čitateljice/čitatelju,
    u rukama držite jedan, nadamo se, zanimljiv i simpatičan, netipični književni uradak, slikovnicu "Dvije pahuljice: Lori i Dori", posvećene dvjema malim, mladim i slatkim mačkicama koje se zovu Lorina i Dorina, koje sam prije nekog vremena s velikom ljubavlju i srećom udomila.
    Za izradu ove slikovnice inspirirala me je nedavna objava sisačkih volontera za skrb o napuštenim životinjama, o napuštenim psima i mačkama, objavljena na društvenim mrežama, kako im treba svaka potpora i pomoć za zbrinjavanje napuštenih malih maca, posebno hrana i lijekovi.

    Kako sam udomila dvije slatke i meni najljepše i najslađe mačkice, dvije blizanke, ali potpunorazličite boje, karaktera i navika, a također skrbim i o udomljenoj kujici mješanki Bornici, u trenu sam, inspirirana time, pripremila prigodni tekst o njima, koji je konačno dopunio, obradio i opremio naš sisački novinar Željko Maljevac, glavni i odgovorni urednik "Novog Sisačkog tjednika", a grafički uobličio i pripremio inž. grafike Krešimir Cvitković, grafički urednik NST-a.

    Gordana Sedmak JednačekNadam se da smo Vam ponudili zanimljivu i posebnu, nesvakidašnju priču koju nam pričaju dvije mačkice Lori i Dori, koju u formi slikovnice izdajem u vlastitoj nakladi, uz vlastita inicijalna sredstva, uz potporu sponzora i donatora.
    Dio prihoda od prodaje ove slikovnice dat ćemo sisačkim volonterima za zbrinjavanje napuštenih životinja s kojima smo već surađivali, za nabavu hrane i lijekova za napuštene mace i pse, a podržavamo i ideju o podizanju skloništa za životinje u Sisačko-moslavačkoj županiji.

    Primite puno lijepih pozdrava od mojih mačkica, od Lori i Dori, zaigranih, znatiželjnih i slatkih bića koje su mi uljepšale život i umirovljeničke dane, a iskreno se nadam da će i Vama, kada pročitate ovu slikovnicu, izmamiti osmijeh na lice i donijeti osjećaj ljubavi i sreće u Vaša dobra i draga srca jer ćete osjetiti radost i ponos zbog vaše solidarnosti i dobrote.

    Pozdravlja Vas i poštuje vaša Gordana.

    Vole Vas vaše
    Lori i Dori.

    Gordana Sedmak Jednačak

     

    DVIJE PAHULJICE – MAČKICE

    Dvije pahuljice – mačkice

    Svojim dolaskom

    Oplemenile su moj dom

    Jedna bijela – albino i druga

    Simetričnih smeđe crnih šara

     

    Svojom iskrenom ljubavlju

    Oplemenile su moj dom

    Iskrom zadovoljstva koju osjetimo

    Svaki put kada naprave nešto

    Neočekivano i vragolasto

     

    Sestre blizanke, a tako različite

    Po izgledu, reakcijama, karakteru

     

    Šarena pahuljica – Lori

    Prosto mami svojim velikim

    Toplim očima koje kao da su

    Obrubljene crnom crtom

     

    Mirna je Lori , statična,

    Ona sve stigne ,

    Nikud  joj se ne žuri .

     

     

    Ponekad, samo kada želi,

    Poigra se , hvatajući mušice po zraku ili staklu

    Ali ako ne uspije , ništa zato , ima tko će.....

    Njezina seka Dorina, bijela – Albina ,

    Curica nemirnog duha , stalno je u pokretu

     

    Njoj niti jedna mušica ne može pobjeći

    Njoj udaljenost ne predstavlja problem

    Ona zna iznači načina za što se uhvatiti

    Na što skočiti  te na kraju

    Kako do mušice doći.

    Pravi je lovac.

     

    Dorina živahna, vragolasta , ušiju

    Stalno uzdignutih u zrak

    Osluškuje svaki šum

    Ništa joj ne može promaknuti

     

    Njezine uši pokrivene tankom

    Bijelom dlakom , nježne su

    Roza boje kao i njuškica i

    Jastučići na nogama

    Sunce joj smeta , jer je Albino,

    Stoga je zaštita od sunca za nju

    Neophodna.

     

     

    Njoj igre nikada dosta

    Čak i sestru blizanku tjera na igru,

    Povlačeći je za rep.

     

    Sestra Lori ili prihvati igru

    Ili nastavi spavati a nekad

    Jednostavno pobjegne

     

    Eto to su moje dvije mačkice pahuljice

    Koje su u mom domu našle smiraj

     

    Uživaju one u novom domu i životu

    A mi uživamo u njima i u

    Njihovim nestašlucima.

    Kujica Borna

    BORNA

    Neshvakidašnjeg  imena

    Nadjenutog u skloništu

    Udomljena kujica Borna

    Uveseljava me svaki dan

     

    Kažu da udomljeni ljubimci

    Vole na poseban , njima svojstven način.

    Oni u sebi imaju osjećaj pripadnosti ,odanosti

     Osobi koja ih je odabrala i prihvatila

     

    U njima je stalno prisutna bojazan da će biti ostavljeni ,

    Prepušteni snalaziti se kako znaju i umiju ,

     na meti raznih nemilih događaja

     

    Izetno cijene dobivenu ljubav ,

    Uzvraćajući je u daleko većem obimu

    Vežu se za osobu koja im je pružila

    Njihov  „ zauvijek dom“ ,

    Prate ju u stopu , bojeći se da ju ne izgube

     

    Upravo takva je i moja Bornica

    Svojim umilnim , poslušnim i poniznim ponašanjem

    Zahvaljuje za odabir i brigu

    Osjeća  da joj prihvaćanjem u svoj dom

    Dajem  neizmjernu ljubav i pažnju.

     

    Kada je sa godinu dana došla na upoznavanje ,

    Bila je sitna, tankih nogica  i plaha

    Čuvarica ju je vodila na uzici , a ona je išla uz nju ,

     Okrečući se svaki čas , kao da je pitala : „ Kuda me to vodi ? „

     Uplašeno je gledala

    Sluteći nekakvo događanje , ali nije znala kakvo

     

    Došla je do mene .

     Kleknula sam pored nje

    Opio me njen umiljat  pogled

     

    Njezine oči naprosto su plijenile.

     Imala je plahi pogled laneta.

    Lijepa je, kratke i sjajne crvene dlake.

    Naprosto me osvojila

     

    Odlučila sam je zadržati ,

    No morala se vratiti u sklonište

    dok ne stvorim ambijent za  njezin smještaj

    Uzela sam je za lajnu i  povela sa sobom

    Ona mi je poslušno išla uz nogu

     Kao da se poznajemo godinama.

    Vjerovala mi je .

    Odvela sam je do izlaza , pogledala u oči i rekla :

    „Čekam te , doći češ ti k meni uskoro , vjeruj mi !“

    Kao da je shvatila što sam joj rekla

     Gledala me čitavo vrijeme kroz

    prozor automobila odlazeći

    Ta slika mi je još uvijek prisutna

    Između nas dvije razvila ljubav i povjerenje

     

    Nisam je iznevjerila

    Bornica je moj kućni ljubimac više od pet godina

    Vjerno me prati u šetnjama

     Osjeća moju sreću , osjeća moju tugu

    Osjećamo jedna drugu.

    Kućna ljubimica, kujica Borna

      Nastanila  se u mom srcu.

    Gordana Sedmak Jednačak             

     



  • BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKABOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

     

    Postavljam si pitanje : „ Kakav bi svijet bio , da ne postoje boje „?

    Jednostavno rečeno , svijet bi bio jednoličan, depresivan, sumoran  i dosadan .

    Ljepota koju sa sobom nose boje , prodire duboko u čovjekovu dušu.

    Boje nas okružuju u svemu što radimo , gdje god se nalazimo i što god nosimo.

     One kod osoba potiču raspoloženje , ostavljaju dojam na druge osobe , one naprosto imaju moć koju prenose na čovjekove emocije.

    Kada pogledamo more , tako lijepe plave boje , prošarane svjetlim i tamnim tonovima koji se svjetlucaju na suncu , oko srca nam se javi predivan opuštajući  osjećaj .

    Kada vidimo šumu tako gustu i zdravo zelenu, u nama se javlja osjećaj svježine , harmonije i  zadovoljstva kojeg je teško opisati .

    Polje zlatno žutog žita , pobuđuje osjećaj rodnosti , topline , opstanka i radosti života .  

    Sve oko nas  je prepuno boja , samo  ih treba zapažati i u njima  uživati.

    Stoga promatrajmo prirodu, ona sa svojom ljepotom , svojim bojama može osobu dovesti iz jednog mentalnog stanja u drugo , iz melankolije u opuštajuće stanje.

    Upravo boje iz prirode i njihovo pozitivno djelovanje  moramo prenositi u naše živote i to će nas dodatno osnažiti .

    Biti ćemo obogaćeni jednim novim iskustvom , ljepotom pokraj koje smo do sada prolazili , ne zapažajući je dovoljno .

    Sada uživajmo u njoj , prepustimo joj se  i to svim svojim osjetilima.

    Boje sa svojim „ magičnim“ svojstvima utječu na naše raspoloženje i osjećaje , jer one su te koje prve primjećujemo .

    One nam se „ na prvu „ svide ili ne svide.

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    Jako volim boje , naprosto uživam u njima , a ta moja sklonost je oduvijek prisutna.

    One su mi bile sredstvo odnosno način kako da se maknem od sive svakodnevice , dosade i  jednoličnosti .

     Vrlo rano sam spoznala da upravo bojama mogu osvježiti svoj osobni život i dati mu drugačiju dimenziju .

     Upravo su boje ono što prvo primjećujemo u eksterijeru , interijeru , nakitu , odjeći itd.

    Njihova skladnost  u okviru interijera , djeluje na osobu umirujuće  i daje određenu sigurnost .

    Često puta , upravo promjenom boje detalja u interijeru možemo napraviti čudo , odnosno stvoriti atmosferu koja nam najbolje odgovara u datom trenutku .

     Možemo dati mašti na volju , možemo spojiti nespojivo ali oprezno sa dozom umjerenosti , da to ipak na kraju ,lijepo izgleda.

    Upravo , u svojim slikama sa akrilnim bojama , osjetila sam posebnu moć boja.

    Stavljam boju na plexiglas ili staklenu ploču , gledam kako polako klizi ostavljajući trag za sobom. Kada pokrenem ploču u određenom smjeru stvaraju se raznovrsne  šare , krugovi , likovi .

     Stavljam preko toga drugu boju ,  a nekada i treću i dalje pokrečem ploču , preljevanjem boja one se miješaju međusobno u prekrasne  kolorite .

    Stvaraju je razni oblici , boja ulazi jedna u drugu , mješajući se međusobno , neka možda skrene na drugu stranu , te tamo završi u nekakvom svome krugu .

     Ostaje tu i daje poseban pečat slici.

    Boje koje su međusobno nespojive , ovdje izgledaju upravo posebno .

    Govore svoju priču, ispreplečući se međusobno , stapajući se u jedan neponovljiv izričaj.

            Na kraju kistom namočenim u boju koja prevladava na slici ,dajem onaj završni štih slici .

    Ona u tom zadnjem dijelu dobiva svoju pravu „ dimenziju“ , puninu  obogačenu maštom i trenutnom inspiracijom koja me zaokuplja .

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

  • DAR SA DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM



    Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
     Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

    Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
    Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
     Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

    On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
    Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
    Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
    Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

    Izvor : Novi sisački tjednik

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    Godina ova, puna je izazova naprosto prepuna neizvjesnosti .

    Neizvjesnost vezana uz vremenske prilike i neprilike,neizvjesnost  vezana uz podrhtavanje tla, neizvjesnost vezana uz zdravstvene prilike i još što šta......

    Zapitamo se začuđeno, zbog čega se sve to događa,koji je uzrok svemu,te zašto se toliko toga lošeg odjednom pokrenulo ? Zašto se na zlo dalo?

    Diljem svijeta, neki čudni događaji, neke do sada nezamislive pojave, od promjena klime, pojave nama nekad nepoznatih virusa koji se šire i napadaju nemilice......

     I to sve jedno za drugim, čak i preklapajući se....

    Više nema pravila da li je neko područje trusno i podložno pomicanju tla ili nije..... Sada se tlo trese i tamo gdje se nikada nije..... Čak i u morskim dubinama bilježe se potresi uznemirujući taj mirni, spokojni život  plavih dubina.

    Ništa više nije kao prije....i više nikada neće biti.

    Toga postajemo svakim danom svjesniji.

     U ovom vremenu, koje kao da je upravo sada moralo nastupiti, dovodi do spoznaje da je sve uništivo i promjenjivo . To sve više sa strahom zaokuplja naša razmišljanja.

    Bezbrižnost koja je „oplahivala“ naše živote a vezana uz nešto nepredvidivo, nešto što dolazi onako iznenada , postala je prošlost.

     Sada smo tek svjesni činjenice, kako nam je zapravo bilo dobro.

    Ako je i bilo kakvih olujnih nevremena, možda su i napravile neku štetu koju je bilo lakše sanirati i nastaviti život dalje. Ali ovo što se sada događa je ono što ni u najgorem snu nismo mogli sanjati.

    Ujutro osvane vedar i sunčan dan, a završi olujnim nevremenom koje iz tmurnih, tamnih oblaka
    „spusti“ ogromnu količinu kiše, dok vjetar zabacuje krošnje drveća na sve strane, vitla lišće i kapi kiše po zraku.

    Čupa stabla iz zemlje,razbacuje ih divljačkom snagom, gdje god stigne, ne štedeći parkirane automobile......

    Krovovi kuća u trenu ostaju bez crijepova, drvene građe, odnešene jakim vjetrom negdje uz put.......

    Ljudi u čuđenju, nakon stišavanja oluje neviđenih razmjera, polako izlaze iz zaklona gledajući oko sebe i tražeći sugovornike među susjedima. Svi oni zatečeni su onim što se događa.....

    I što je najgore, tako oštrih, jakih i k tome čestih nevremena, ne sjećaju se mnogi.

    Olujni vjetrovi, tuča, pijavice, obilne kiše nevrijeme je koje izaziva čuđenje i kod stručnjaka meteorologa.

    Priroda nas kažnjava, govore obični ljudi.... Možda ima u tome nešto.....

    Ali možda je trebalo davno prije misliti na nju, ne samo koristiti njezine blagodati i njezinu ljepotu.

    Jer ako ne ulažeš u nešto, ako ne obnavljaš, ako samo iskorištavaš i uništavaš, jednog dana ti se vraća.Vraća se na nezapamćen i okrutan način.

    Samo se okrenimo oko sebe, koliko otpadaka završi u našim prelijepim rijekama i moru. Koliko raznih predmeta odbaćenih onako bez razmišljanja i samo da ih se riješi , nalazi se u šumama.

    Šumama koje bi trebale biti naša „pluća“ , a ne smetlište.....

    Jedan spot lijepo prikazuje što se u šume, a na žalost i rijeke i more „pohranjuje“.

    Pohranjuju se olupine automobila, koje su odbačene narušavajući izgled i ljepotu onoga što moramo čuvati, a to ne radimo.

    Nekada smo sve te stvari kupovali, veselili se novom automobilu kako bi mogli otići sa obitelji na izlet, kako bi stvorili jedan viši standard  za koji smo radeći skrbili svakodnevno.

     Veselili smo se nabavci svakog komada bijele tehnike, koja tada nije bila jeftina, kako bi olakšali životnu svakodnevicu i više vremena posvetili druženju i obitelji.

    Ali, kao da smo sve zaboravili, kao da nas je neka pohlepa tjerala na gomilanje, a ujedno neprimjereno odbacivanje onoga što smo godinama željeli i nabavljali kako bi nam život bio ljepši.

    No, njihovim odbacivanjem tamo gdje to nije primjereno uništili smo ono što nam je čitavo vrijeme davalo smisao života i ljepotu.

    Suprotstavili smo se Majci  prirodi i ona nam je pokazala „ zube“.

    Zatopljenje koje je zahvatilo čitavu kuglu zemaljsku dovelo je do otapanja ledenjaka , dovelo do presušavanja rijeka.......

    Velike vrućine, toplinski udari koji su sve češći stvaraju atmosferu neopisivo tešku za disanje i život kako ljudi, tako i životinja. Visoke temperature, sa velikom vlagom u zraku.

    Ljudi se sve više zatvaraju u prostore sa klima uređajima i tako na umjetni način, rashlađujući se, upražnjavaju ono što ostavlja posljedice na njihovo zdravlje.

    U slučajevima kada tako visoke temperature potraju, nagomilana vlaga u zraku kao u kakvom uzavrelom  „ kotlu“ odjednom eksplodira.

    I tada se navuku tmurni oblaci, vjetar „zasuče rukave“  igrajući se sa prirodom.....

     U trenu, kiša u obliku krupnih kapi ili pak led u većim oblicima „ nagradi “ svojom razornom moći područje koje zahvati....

    Osim tuče ili olujnog nevremena , na područjima uz more znaju se pojaviti i tzv. pijavice.

     Pijavice koje sve „ usisavaju „ u zrak , pod oblake......., nesmiljenom jačinom....

    Osim požara, koji uslijed velikih vrućina znaju harati kuglom zemaljskom, tu su i poplave koje nastaju uslijed prevelike količine oborina uzrokovanih obilnim padalinama.

    I onda, naprosto gdje god bio na kugli zemaljskoj ostaješ zatečen posljedicama svih vrsta nedaća koje vrebaju.

    Osim navedenih, u novije vrijeme u našoj zemlji i podrhtavanje tla je puno češće nego prije. Čak se pojavljuje u područjima koja nisu trusna, u područjima u kojima nikada nisu do sada zabilježena.

    Potres je nepogoda u unutrašnjosti zemlje, koja sa sobom nosi razornu moć. Uništava domove, uništava živote ljudi .

    Ostavlja za sobom pustoš. Ono što je stvarano i građeno čitav životni vijek u trenu može postati  ruševina. I tako su ljudi koji su imali nešto, uživali u tome tijekom svoga života, dovedeni u stanje da su ostali bez ičega smješteni u kontejnere.

    Čekaju bolje dane, čekaju da njihovi domovi budu osposobljeni za stanovanje , a oni skroz uništeni zamijenjeni novoizgrađenim.

    Treba vremena kažu, svaka katastrofa , a dakako to je i potres, ostavlja „ožiljke“ ali njihovo zacjeljenje fizičko i psihičko ipak dugo traje.

    Nije lako, ali će doći.

    Zemlja se pobunila, njezine tektonske ploče počele su se pomicati, smještaju se, premještaju, ispod, iznad kako stručnjaci kažu , te kada priroda „ odluči“ tlo će se smiriti kažu obični oštećeni ljudi.

    Treba još jedno vrijeme, jer u području gdje mi živimo još uvijek nas potres „ ne zaboravlja“ . Tek toliko da ne zaboravimo, pojavi se nakon nekog vremena ( a nitko ne zna ,kada će ponovno zatresti ) sa manjim ili većim intenzitetom, bez obzira bila noć ili dan.

    I sretni smo da jačeg potresa, onako razarajućeg kakvog smo doživjeli zadnjih dana prethodne godine, za sada nema. Ali to nitko ne zna..... Oprezni smo, osluškujemo svaki prolaz kroz ulicu teškog teretnjaka, sretni da to nije potres.

    Pogled nam se automatski zaustavlja na visilici koja osvjetljava prostoriju, jer je ona uz zveket staklovinja u ormaru i pomicanje polica, najbolji detektor te prirodne nepogode.

    I uz sve to, ova virusna nepogoda koja nam „ visi“ svima nad glavom..... Sva područja svijeta je zahvatila.

    Nešto za što nismo mogli vjerovati da bi moglo postojati, da bi moglo jednostavno „ zarobiti“ čitav svijet.

     Promijeniti život svima na kugli zemaljskoj .

    Unijeti strah među ljude, potištenost, bezvoljnost .

    Pogotovo u vrijeme kada se život svede samo  na najosnovnija kretanja vezana uz održavanje života, bez mogućnosti bliskih kontakata , druženja koja su itekako potrebna  za psihološki život čovjeka. Čovjek je društveno biće, koje se održava bliskim kontaktom, a njegova dostupnost  samo preko elektroničkih medija teško djeluje na njega.

    Ali, tako je moralo biti.

    Iako neki nisu vjerovali u pandemiju corona virusa, on je ipak odnio velik broj ljudskih života.

    Ljude nama drage, poznate, nepoznate......a mogli su biti među nama.

    Nadamo se, da se broj novozaraženih neće drastično povećavati na jesen i da ćemo moći nastaviti novo normalno živjeti.

    Na prirodne nepogode i katastrofe, osim kod potresa protupotresnom gradnjom, ne možemo direktno utjecati....

    Sada smo već iskusili ono što možda nismo trebali, što se tiče globalnog  zatopljenja i olujnog nevremena i naučili smo iz toga dosta.

    Naučili smo poštivati prirodu, biti ekološki osvješteni, čuvati ono što nam ona daje.

    Voljeti je.....

    Nakon  svega što smo doživjeli vidimo, da ove godine niti zelenilo u našim okućnicama nije kao prošle godine.

    Ruže i ostalo cvijeće nije vedrih boja kao prije, a lišće pomalo uvelo visi na granama.

    Nedajmo prirodi da ju napuste boje, da nestane živosti i optimizma za dalje......

    Mi to možemo, samo moramo htjeti.....

                   

    Gordana Sedmak Jednačak

  • GRAD NA TRI RIJEKE

    GRAD NA TRI RIJEKE

    GRAD NA TRI RIJEKE

    Grad na tri rijeke...
    Čujem na radiju.
    Osluškujem,
    Čekam...
    Hoće li reći ime
    Mog rodnog grada...

    Ne izgovaraju ga
    A ja u sebi nastavljam:
    Grad oplahuju
    Tri rijeke
    Svaka dolazi iz drugog pravca
    Donosi svoje znakove vremena
    Pečate drukčijeg života
    Svaka svoju ljepotu
    Nosi na osebujan način
    S našim žalostima, radostima, nadama
    Svaka pročišćava duše
    Onih koji žive
    Na putu kojim teče
    I ulijeva se jedna u drugu
    Iz jednog ušća u drugo
    I nastavlja dalje kao jedna
    Još veća
    još ljepša
    Još krotkija
    Još moćnija
    Tri sestre čuvaju ovaj grad

    Sve tri čine jedinstveni vodeni put
    I vječnosti
    I prolaznosti
    Rastanke ostavljaju iza nas
    Idu u susret novim sastancima

    Odra polako teče
    Kao da "klizi"
    Kupa nešto šira
    Robusnija
    I glasnija
    Slijeva se
    U široku
    Gromku i
    Nepreglednu
    Savu

    Njihov tok je
    Nekad ravan ,
    Nekad krivudav
    Nekad usporen

    Za nevremena
    Njihove vode
    Postaju
    "Uznemirene"
    "Pjenaste"
    Za lijepog vremena
    Njihova lica blistaju
    I liječe umorne duše
    Panonskih mornara

    U toj
    Zelenoj ljepoti
    Triju povezanih rijeka
    Grad Sisak
    Veliko
    Bogatstvo
    Ima.....

    Tri rijeke
    Čvrsto se drže za ruke
    Ne ispuštaju
    Jedna drugu i
    Zajedno
    Čuvaju Grad
    I "plove"
    U daljinu...

    Osim teško
    Opisive ljepote
    Donose
    Osvježenje u
    Ljetne dane...

    Tako čiste
    Bistre
    Prozirne
    Dozvoljavaju
    Da se zagledamo
    U njihovu dubinu...
    Sa željom
    Da ugode
    Ljudskom tijelu
    Milujući ga
    Svojom svježinom
    Darujući mu
    Svoju ljepotu
    Iscjeljuju

    Stvaraju
    Vrijedan i poseban
    Ugođaj
    Kojeg
    Osjeća
    Voli
    U srcu nosi
    Svatko
    Tko je
    Ovdje
    Došao na svijet
    Tko je rođen u gradu
    Na tri rijeke
    U gradu Sisku

    Tri rijeke
    Jedno srce
    Jedan grad
    Sisak...

    Gordana Sedmak Jednačak

  • HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

    HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

     

    HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

    Postoji nekoliko bezvremenskih komada odjeće koje većina žena ima u svojem ormaru. Osim male crne haljine koja je pravi joker u rukavu, kada moramo u kratkom vremenu osmisliti elegantnu i lijepu kombinaciju, tu su hlače bilo kao samostalan odjevni predmet, bilo kao sastavni dio ženskog odijela.

    Kako su hlače zauzele mjesto u domeni ženske garderobe ?

    Pitanje na koje je moguće odgovoriti spominjanjem činjenice da su sredinom 19. stoljeća Elizabeth Smith Miller i Amelija Bloomer pokrenule trend ženskih hlača i to širokih hlača , koje su nazvale bloomers.

     Poznato je , da su već 30-tih godina 19. stoljeća velike modne ikone kao što su Coco  Chanel , Marlene Dietrich i Katherine Hepburne javno pokazivale u hlačama , prihvaćajući time hlače kao dio ženske garderobe .

    U Americi su se tijekom 19. stoljeća počele izrađivati radne hlače od vrlo čvrstog i posebno obrađenog platna ( traperice , farmerice ) , a koje su u drugoj polovici 20. stoljeća postigle svjetsku popularnost.  Ujedno , traperice su postale zaštitni znak mladeži. One su postale svjetski fenomen , odnosno svojevrsni simbol 20. stoljeća.

    U drugoj polovici 20. stoljeća stekle su popularnost buntovne mladeži , a daljnjih desetljeća postale su univerzalni predmet prihvatljiv u formalnom druženju , oblačeći kako mušku tako i žensku populaciju.

    Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća sve je više žena ulazilo u poslovni svijet , tako da se pred poslovnu modu postavljao prije svega zahtjev vezan za udobnost odjevnog predmeta.

    Na taj način , formalno su se hlače smatrale prihvatljivim za svakodnevno nošenje u uredima .

    Nosila su se odijela koja su bila elegantna , često lijepih pastelnih boja , a pri tome kombinirajući neku jaknu ili prsluk.

    Međutim možemo reći da je to prihvaćanje hlaća kao dijela ženske garderobe trajalo izuzetno sporo . Točnije postojao je stanoviti društveni otpor prema njima , pa čak sve do 70-tih godina prošlog stoljeća.

    Istina je , da su ženska odijela u osamdesetim godinama krojena vrlo slično muškim odijelima, ali upravo te grublje linije žene su na sebi svojstven i domišljat način ublažavale dodajući  marame , svilene šalove te raznovrstan , maštovit nakit . Na taj način unosile su onaj neophodan , dašak ženstvenosti u tako stroge odjevne forme.

    Upravo u 20. stoljeću hlače su sve više postajele sastavni dio ženske odjeće,  pa su često bile podložne , a i današnjih dana jesu , podložne čestim modnim promjenama s obzirom na dužinu, pripijenost uz tijelo , kroj , boje , materijal  itd.

     

    2000-te godine ženska poslovna moda postaje puno opuštenija , ženstvena , dapače lepršava.

    Čak su i traperice postale sastavni dio uredske mode, ali kombinirajući ih uz neki sako ili tuniku.

     Međutim dobro skrojeno žensko odijelo ili hlače oduvijek nose   pečat dobrog poslovnog odijevanja.

    Hlače su must have komad odjeće, koje omogućuju raznovrsne odjevne kombinacije.

    Hlače već dugo nisu samo za muškarce . Itekako je moguće svoju ženstvenost izraziti u hlačama .

    Za svakodnevno nošenje moguće je izabrati klasične traperice ili elegantne hlače raznih modela i boja .

    Izborom između neutralnih boja ili ekstravagantnog dizajna , te u kombinaciji sa cipelama npr. štiklama , lijepo će se produžiti figura osobe , a pri tome će se ona tako odjevena osjećati naprosto posebno.

    Kombinacija hlaća  sa sakoom casuel stila savršen je komad za ured ili popodnevna druženja.

    Ako se odjene sako koji je elegantnijih, nenametljivih i umjerenijih linija kombinacija dobiva onaj poseban štih za večernje izlaske ili neke važne događaje.

    Danas hlače predstavljaju neizostavni dio garderobe žena svih dobnih struktura , od  mladeži do zrelije dobi .

    Hlače kao odjevni predmet preferiraju  žene koje  se žele osjećati u odjeći slobodno, nesputano, a da pri tome lijepo izgledaju.

     To je jedan sofisticirani moderan i totalno šik komad odjeće koji je zastupljen u svim mogućim bojama i dezenima tkanina.

    Ženske traperice , potom tajice visokog struka , hlače zvonolikog kroja sa uzorkom , široke hlače sa printom, hlače smoking stila, hlače široke sa naborima, podrezane 7/8 hlače , capri hlače, hlače visokog struka s pojasom, hlače cigareta kroja , cargo hlače , jogger hlače , suknja- hlače, vrečaste hlače sa pojasom , plisirane hlače širokih nogavica , hlače mrkva kroja s podvrnutim rubom nogavica , hlače sa cvijetnim uzorkom , hlače elastičnog struka , hlače na crtu itd. su samo neke od vrsta hlača koje žene biraju za odijevanje prema prilikama i prema svojem ukusu . Pri tome biraju i materijale koji su lagani za održavanje , udobni za nošenje , koji su prozračni , kvalitetni , kao što su popelin, lan , satinirana tkanina , vuna sa dodatkom elastana , modal itd.

    Moramo svakako posebnu pažnju obratiti na ženske traperice , koje su sastavni dio svake ženske garderobe . Jeans hlače se mogu kombinirati sa gotovo svakim gornjim dijelom , udobne su za nošen je , a ipak su otporne na kidanje ili habanje .

     Neke osobe preferiraju klasične plave traperice , neke pak varijacije boja i to  od svijetlo plavih pa sve do raznih izbjedjelih tonova , potom traperice sa aplikacijama , raznim prorezima , a zadnjih godina i tzv. poderane traperice .

    Hlače koje su također jako popularne zadnjih godina među ženskom populacijom  su

    tajice . One su zahvaljujući elastičnosti materijala od kojeg su izrađene , vrlo ugodne i udobne za nošenje . Omogućuje nesputano kretanje za provođenje slobodnog vremena . Sportske tajice izvrsne su za fitnes i druge aktivnosti , dok se tajice sa visokim strukom  jednostavno kombiniraju s tunikom ili sa produženom bluzom.

    Ove godine , modni stručnjaci kažu da je bijela boja ona koja će „ vladati „ toplijim dijelom godine.

    Što se tiče kroja hlača koje će ove godine biti posebno IN su ležerne cargo i jogger hlače , ali vjerno će ih pratiti tajice visokog struka.

    Stoga će ova godina u „ donjem „ dijelu stylinga biti vrlo zanimljiva po kroju ležernih hlača koje će se pojavljivati na ulicama.

    Međutim , ne možemo negirati da vječni klasici kao što su žensko odijelo ili klasične hlače na crtu , ipak ostaju vječni na modnoj sceni , te znaju izgledati daleko bolje od nekih komada koji su trenutno IN na modnoj sceni , odnosno koji su trendi komadi.

     

    GORDANA SEDMAK JEDNAČAK

     

     

  • HODAM  LIVADOM

    HODAM  LIVADOM

    HODAM  LIVADOM

     

    Hodam  livadom

    Prošlosti

    Hodam  livadom

    Sadašnjosti

    No livada

    Budućnosti

    Nedostupna je

    Nepoznata

    Daleka.....

     

     

    Što me čeka

    Na toj livadi

    Nepoznatoj

    I dalekoj ?

    Da mi je

    Samo

    Znati......

     

     

     Da li ću njome

    Koračati

    Zabrinuta

    Tužna ili

    Okupana

    Zrakama

     Ljepote

    Sunca

    I sreće.....

     

     

    Neizvjesnost  je to....

    Put nepoznat

    Put koji ponekad

    Sa  zdravim razumom

    Veze nema....

     

     

    Budućnost  se u

    Trenu

    Promijeni.....

    Tako se lako

    Iz   temelja

    Pretvori u

    Nešto

    Nepojmljivo

    Strano....

     

     

    Nepredvidiva

    Je ona

    Prepuštena

    Slučaju ,

    Trenutku ,

    Osjećaju ,

    Sudbini.....

     

     

    Biti će

    Onako kako

    Je zapisano

    Onako kako

    Dragi Bog

    Odredi.....

    Kažu naši

    Stari....

     

     

    Nekome se

    Budućnost

    Nasmije i

    Podari mu

     

     

    Ljepotu

     Sreću

    Blagodat

     

     

    A nekome

    Okrene

    Leđa i

    Odmahne

    Rukom

     

     

     Kao da govori :

     „Snađi se

    Nisi mi

    Važan ,

    Svatko je

    Ipak

    Sam kovač

    Svoje sreće !!!!! „

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

     I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    Našu metropolu

    U zelenom Gornjogradskom šetalištu

    Krasi skulptura

     Poznatog nam

    Hrvatskog pjesnika

    Antuna Gustava Matoša.....

     

    I u mojem gradu Sisku

    Na šetnici uz rijeku Kupu

    Smještena je reprika

    Matoševe skulpture

     

    Skulpture čiji je autor

    Poznati hrvatski kipar

    Ivan Kožarić,

    Upravo rodom iz

    Naše Petrinje,

    Naše stradale

     Banovine......

     

    Stoga, skulptura Matoša

    U ovim teškim danima

    Za Sisak,

    Za rodnu Kozarićevu

    Petrinju

    I ostale gradove Banovine

    Stradale u potresu,

    Ima za sve nas

    Posebno simbolično

    Značenje.

     

    Ovu sklupturu doživljavamo

    Uz prisjećanje djela poznatog

    Pjesnika Matoša,

    Na posebno dirljiv i

    Osebujan način.

     

    Vidimo ga kako sjedi na klupi,

    Prekriženih nogu,

    Zagledan u gradsku šetnicu

    I rijeku Kupu koja

    Nemirno žubori.

     

    Sjedi Matoš mirno,

    Sjedi bezbrižno

    Rukama zabačenim

    Iza sebe

    Lagano oslonjenim

    Na naslon klupe.....

     

    Promatra šetače,

    Kojima je osmijeh

    Zamro na licu

    Ljude koji su zamišljenim

    Pogledom zagledani

    Negdje u daljinu.....

    Ni sami ne znajući

    Kuda.....

     

    Onako usput im pogled skrene

    Na rijeku koja svojom

    Svježinom i ljepotom

    Donosi malo

    Mirnoće u njihove duše.....

     

    Realnost je tu,

    Jer iza Matoša

    Koji mirno sjedi

    I Kao da želi sročiti

    Stihove kojima

    Bi barem donekle

    Umirio uznemirene

    Ljudske duše......

     

    Duše kojima bi prenio

    Misli ohrabrenja za

    Sve ono zlo što se

    Prostire iza njegovih leđa......

    Sve one trake kojima su

    Obilježena

     Srušena i oštećena

    Zdanja, pročelja

    Zabatni zidovi

    Domova ovih ljudi

    Ljudi koji su u jednom,

    Iznenadnom trenutku

    Izgubili osmjeh.....

     

    Upravo Matoš,

    kao jedan od najboljih

    Hrvatskih književnika

    Znao je prodjeti u ljudsku dušu,

    Znao je prepoznati i

    Isčitati životnu stvarnost,

    Ljudsku bol i

    Sve to pretvoriti u

    Poeziju koja je donosila

    Smiraj uznemirene duše.....

     

    Čutio je prirodu,

     Njezinu tišinu,

    Pejzaže prelijepe

    Nam Domovine

    Koju je opjevao

    Nebrojeno puta.....

     

    Poznat po ljubavnim

    Stihovima ,

    Po misaonim,

    Duboko izraženim

    Emocijama

    Ostati će zauvijek

    Zapamčen po

    Svojim djelima

     

    Pjesme kao

     Jesenje veče ,

    U travi ,
    Utjeha kose ,

    Notturno,

    Gospa Marija su

    Samo djelić blaga koje

    Nam je ostavio

    Izražavajući svoje

    Duboke i istinske emocije .

     

    Eto, sada i dalje sjedi

    Naš pjesnik Matoš....

    Nasuprot rijeke Kupe

    Gledajući u nju i

    Svojim raširenim rukama

    Brani naš grad i našu

    Banovinu od tuge

    Koja se nad njima

    Nadvila .

    On zaklanja svojim tijelom

    Ruševine i time

    Daje do znanja da će

    Jednog dana sve postati

    Ružna prošlost.....

     

    Ali treba vjerovati i

    Treba ustrajati u toj nadi

     

    Jer upravo on pod

    Tamom noći žudi za jutrom

    Kada će sunce i njegov

    Pogled uprt u njega i

    Ruke raširene i oslonjene

    Na klupu

    Usmjeriti „svjetlost i nadu“

    Za naše bolje

    Sutra.....

     

    Čitajući njegove pjesme

    Gledajući njegovu sklupturu

    Možemo zamisliti da nam

    Upravo to želi reći ,

    Da nam to želi poručiti.......


    Gordana Sedmak Jednačak

     

     

     

     

  • JESEN JE TU

    JESEN JE TU

    JESEN JE TU

    Pojavila se očekivano, ljepota jesenska.

    Pojavila se raskošna sa svojim karakterističnim mirisima i bojama.

    Osjećamo je na svakom koraku.

    Jesenska ljepota širi se na sve strane.

    Stigla je  u svoj svojoj punini. To govore prizori uvelog lišća i latice ruža koje osušene i smežurane padaju na tlo.

    Upravo ta crvena boja lišća , skoro purpurna prelijeva se , stapajući se sa zlatno žutom.

    Tlo je puno žutog lišća , popucalih grančica koje je vjetar otrgnuo i bacio na zemlju.

    Lišće, češeri suhi, žirovi otpali sa svojim „ kapicama“ i bez njih , ostavljaju dojam zemlje koja se sprema na počinak nakon rodne godine.

    Miris jeseni ne ostavlja nikoga ravnodušnim , jer se njezin sladunjavi opojni miris širi uokolo.

    Miješa se miris zrelog voća, grožđa , miris lišća i plodne zemlje.

     Širi se opojan miris breski vinogradarki , breskvi posebnog , slatko trpkog okusa i toplog mirisa jeseni.

    Grožđe žuto , prozirno , puno soka , prosto mami da ga otkinemo sa trsa .

    Slatki sok koji se cijedi u usta dok grizemo zrele bobice šireći predivan miris „ govori „ da je jesen među nama.

    Čari jeseni su tu pokraj nas.....

    Kesteni pucketaju dok ih peku na ulici na užarenoj tabli , dobivajući smeđe crnu boju.

    Pečeni i raspucani iz kojih se naviruje zlatno žuto „meso „ i mami da ih  do kraja raskolimo i probamo .

    Probamo, još ovako tople i mirisne......

                Jesen je lijepo godišnje doba koje donosi plodove čovjekovog truda i rada .

    Ujedno , priroda pokazuje  svu svoju raskoš , pokazuje što čovjek može i što zna, stvoriti.

    Ona nagrađuje trud onoga koji prirodu voli, onoga koji u nju ulaže svoj rad. Onoga koji u nju ulaže , sebe.

    Jesen je doba koje na najbolji način pokazuje svima nama kako priroda vraća onome tko s njom surađuje , onome tko s njom živi.

    Stoga hvala jeseni na tom daru, što nam ga pruža svake godine.

    Dar u lijepom ovitku crveno zlatnih boja i zamamnih mirisa.

                Stoga provodimo što je moguće više vremena, pod vedrim nebom i uživajmo u lijepim , toplim jesenjim danima.

    Vrijediti će , osjetiti ćete blaženstvo koje sada tu , a već sutra ga neće biti sve do iduće godine.

    Ispratimo prošle jesenje dane u nepovrat.

    Budimo sretni što nas je i ove godine jesen podarila svojim raskošnim plodovima .

    Plodovima jesenskim.

    Gordana Sedmak Jednačak

  • KADA MI SRCE STANE

    KADA MI SRCE STANE

    KADA MI SRCE STANE

    Ne plačite

    Kada dođe taj dan

    Dan kada mi srce

    Zauvijek stane

    Molim vas

    Nemojte plakati

    Jer će mi duša

    Tada suzu

    Spustiti

    Ne plačite jer

    Život tako hoće

    Kada je kraj

    Ovozemaljskom  postojanju

    Moje beživotno tijelo

    Položite u toplu zemlju

    Domovine u kojoj sam

    Rođena

    Položite ga polako i nježno

    Kao školjku da se

    Stopi sa Majkom prirodom

    Biser školjke u obliku duše moje

    Otići će u nebesko Blaženstvo

    Nebo će upiti moju dušu

    Cjelivati je i nježno

    Milovati

    Nemojte plakati

    Kada dođe taj dan

    Jer sresti ćemo se gore

    Jednog dana na

    Cesti vječnosti

       

               Biti ću tamo ,

    Veselo ću se smijati

    I raširiti ruke da

    Vas prigrlim

    Da vas stisnem

    Od miline jako ,

    Jako

    Dočekati ću vas

    Nakon što i vi

    „ Odradite“ svoj

    Ovozemaljski život

    Uhvatiti ću vas za ruku

    I povesti putem

    Nebeskog Blaženstva

    U nebeski Smiraj

    Gordana  Sedmak Jednačak

  • Kolumne

     

    Za vas pišu:

    Kamelija SalopekKamelija Salopek rođena je 5.6.1962. u Vrbovskom, Gorski kotar. Tu završava osnovnu školu i već kao djevojčica otkriva da je vrlo kreativna i da ima puno talenata. Odlazi na studij ekonomije u Zagreb i nakon dvije godine shvaća da je to njen najveći promašaj i prekida ga. Njena je želja bila studirati književnost. Životne okolnosti oduzimaju joj volju da upiše filozofski fakultet te se posvećuje odgoju trojice sinova. Danas kaže da su to njeni fakulteti.... na kojima je diplomirala. Kroz život puno je čitala i uvijek nešto piskarala. Isticala se u tome gdje god je trebalo....Danas to radi za svoj gušt i namjerava u budućnosti napisati neku knjigu . Dosta vremena uzimaju joj slikanje, njen novootkriveni hoby i pisanje. No, ona kaže da je čovjek u životu ostvaren ako ima obitelj u kojoj uživa i hoby koji mu je strast. Sve drugo pripada životu .







    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

     

     


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman









    Dubravko Đurđek U 35 godina stvaralaštva slikar Dubravko Đurđek imao je 25 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.Vlada Republike Hrvatske poklanja autorovo djelo uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj.

    Dubravko Đurđek

     

    Gordana Sedmak- Jednačak, završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu odradila u Sisku 35 godina radnog staža , a od toga 26 godina u upravi. Bila je na rukovodećim mjestima od pročelnika , savjetnika do voditelja Odsjeka. Otišla je u prijevremenu mirovinu i u toj mirovini ne miruje , nego se aktivno uključila u kreativu kojom upotpunjava svoje umirovljeničke dane .

    https://www.ludvig-designe.com/dizajneri/dizajn/gordana-sedmak-jednacak-nakit

  • KREATIVNOST U NAMA

    KREATIVNOST U NAMA

    KREATIVNOST U NAMA

    Svatko od nas ima nešto svoje , neki hobi , neku zanimaciju u obliku pisanja , kreative itd. koja mu je , kako bi ono rekli "legla" . Baveći se i provodeći vrijeme u tome , naprosto uživamo.
    U tim trenucima ispunjeni smo nečim svojim, prepuni ideja , osjećamo se kao da se nalazimo u nekom nestvarnom svijetu.

    Prisutni smo fizički , a psihički odmaknuti od stvarnosti , uživajući u stvaranju nečeg novog i svojeg.
    Kada osjetimo potrebu da se , jednostavno udaljimo i zaboravimo ono što svakodnevnica nosi tada se treba pozabaviti ovakvim zanimacijama .
    Te zanimacije pobuđuju kreativnost u nama i donose nam toliko potrebno smirenje . Pogotovo nam je to potrebno ove godine , kada je prisutna neizvjesnost vezana za budućnost svakog od nas.
    Neizvjesnost vezana na bolje i kvalitetnije življenje. Život normalni , sadržajan kakav svi ponovno želimo .
    Svima nam se to mota po glavi .

    Stoga je najbolje misli koje su vezane za ono na što ne možemo utjecati , staviti sa strane i otići u "svoj svijet" kreative.

    Posvetiti se ljepoti stvaranja , bilo pjesme , teksta , nakita , slike ili opet nečeg posve novog , ali svojeg .
    Tako sam i ja ponukana svim ovim osjećajima kako svojim tako i ljudi oko sebe , otisnula se ponovno u svijet stvaranja .

    Svijet stvaranja svojim umom, darom i svojim rukama. Sve sa željom da stvorim nešto lijepo , posebno , efektno , ali svoje.
    Oplemenjena tim predivnim osjećajem , koji me ne ostavlja ravnodušnom gledam oko sebe i pogled mi se zaustavi na čaši izuzetne boje – svjetlo roza.
    Čaša na stalku stoji kao jedina sačuvana od kompleta dobivenog na dar , prije puno, puno godina.
    Što da od nje napravim , kako da je oplemenim?
    Sjetila sam se....
    Ukrasiti ću je , napraviti od nje pravu "ljepoticu" koja će pričati svoju priču.
    I tako sam krenula u kreativu.
    Vrtim čašu u ruci , uzimam polymernu glinu i već mi se u mašti stvaraju slike cvjetova, koje želim stvoriti .

    Ne želim je čitavu prekriti detaljima , nego onako elegantno , diskretno.... , drugačije.
    Polymerna glina je vrlo podatan materijal , koji je moguće lijepo oblikovati . Dovoljna je samo ideja, mašta, te krenuti u opuštajuće i zabavno oblikovanje .
    Komercijalni naziv joj je fimo masa i vrlo je jednostavna za upotrebu , te se lagano oblikuje. Upravo to mi treba...., taj materijal mi izaziva radoznalost.....

    Sada će mi takav materijal najbolje poslužiti jer se radi o posebnoj vrsti gline , jednostavnoj za modeliranje.
    Uzimam glinu u ruku , omekšavam kako bi mogla početi sa radom.
    Malu količinu mase zarolam u lopticu, zatim rukama izvaljam u valjak. Tim rolanjem mase između dlanova valjak razvlačim što dulje, dulje i tako ponovno zarolam u lopticu i tako...... ponavljam.... sve dok masa ne omekša.
    To se zove "dobra priprema" materijala . A kako se kaže : "dobra priprema je pola posla".....
    No, vidjeti ćemo kako će ispasti . Volje imam , mašte imam , pa kako bude prvi puta....
    Ali pri tome moramo imati na umu jedno pravilo, ukoliko želimo kod fimo mase primijeniti više boja na ukrasnom predmetu , na isti način pripremamo svaku boju posebno , pa potom sjedinjujemo u jednu masu. Na taj način postižemo kompaktnu masu , jednolične boje. Tako na uputstvu piše .
    Dobro , držati ću se toga...

    Tako sam sjedinjavanjem plave i zelene boje prethodno obrađene postupkom omekšavanja i valjanja , dobila jednu transparentnu tirkizno zelenu boju . Boja koja je nastala , oduševila me svojim izgledom i po mojem mišljenju odlično će ići uz staklo roza boje.
    U sredini jednog dijela čaše, stavila sam tu miješanu tirkiznu podlogu koju sam oblikovala u ravne izbočene površine .

    Međutim , ta podloga treba imati svoju svrhu . Ona mora nešto povezivati. A što ????
    Neka to budu cvjetovi . Cvjetovi raskošni i rascvali.
    Bijela polymerna glina za čas je ponovno bila u mojim rukama , valjala sam je između dlanova.
    Krenula sam prema rubu čaše , pazeći na simetričnost prema tirkiznoj podlozi koja ju je već ponosno krasila.
    Središte cvijeta stavila sam bliže ruba čaše , onako zadebljalo u obliku veće kuglice.
    Lijepo se ističe . Sada dodajem latice koje sam izradila pritiskivanjem mase gumenim tvrdim valjkom. Komadiće fimo mase izrezala sklalpelom , da bi dobila fine detalje latica koje sam pažljivo poslagala oko središta cvijeta.

    Dva velika bijela cvijeta naprosto kao da su se rascvala iznad i ispod tirkizne podloge koja ih je međusobno povezivala .
    Na dnu drške i stalku elegantne čaše stavila sam još jedan manji cvijet , kako bi „ priča „ na čaši dobila svoj završetak .
    Da bi postigla čvrstoću svoga ukrasa , čašu sam stavila u običnu pečnicu na 130 stupnjeva Celzijusa , nekih pola sata.

    Izvadila sam čašu , ali nešto mi je nedostajalo . Bila je lijepa , ali falio joj je onaj završni štih.
    Uzela sam tirkiznu smjesu od koje je napravljena povezujuća podloga , te sam sredine svih triju cvjetova , te svaku pojedinu laticu dodatno ukrasila sa sitnim detaljima od tirkizne mase . Samo toliko da naglasim punoću cvijetova i njihovu lepršavost .
    Potom sam , napravila tanke izrolane trake od tirkizne fimo mase i obrubila sva tri cvijeta , povezujući ih u jednu cjelinu.

    E , to je to ....
    Sada je to ono što sam htjela .
    Vidljiva je punoća cvjetova , njihova povezanost. Njihova cjelina, zajedništvo, koje svojim sjedinjavanjem pruža prekrasnu sliku .
    Na taj način sam prethodno pečenom komadu dodala na ovaj način nove detalje, stoga je čaša trebala ići u pećnicu.

    Pečeni i ohlađeni ukrašeni predmet , roza čaša sa povezanim bijelo tirkiznim cvjetovima , trebalo je dovršiti.
    Posebno interesantna faza je lakiranje, jer tada rad dolazi do posebnog izražaja.
    Upravo na kraju toga procesa izrade ugledamo konačni rezultat svoga rada .
    Posebnost tako izrađene čaše postigla sam dodavanjem sitnog srebrnog praha na pojedine latice , što je dodatno oplemenilo njihovu ljepotu.

    Poanta je , da treba dati priliku sebi , da mašta osmisli , a vješte ruke pokažu što mogu i znaju napraviti . A nama će biti ljepše , osjećati ćemo se ispunjenije i bolje .
    Lijepe ideje dođu na pamet , a čovjek zaboravi na sve ono na što ne može utjecati , a dušu oplemeni sa onim što je lijepo i korisno .

    Gordana Sedmak - Jednačak

     

     

     

     

  • Krijesnica

    KRIJESNICA

    krijesnica

    Sjećanje me vodi u rano djetinjstvo

    Ljeto , toplo i pomalo vlažno

     Sjedim u dvorištu svoga doma  i

    uživam u opojnim mirisima ljeta

     

    Polako, spušta se noć

    Odjednom svjetlo

    Maleno i snažno

    Izlazi iz grma, trave ,

    U trenu je pokraj mene

    Ma, to je krijesnica

     

    Zovu je  i svjetlica

    Prava je lampica u zraku

    Obasjava put

    dajući ljetnoj noći  

    posebnu čar

     

    Slobodno bezbrižno leti ,

    Uljepšavajući  ljetne večeri

    Žive lampice

     stvorila je Majka priroda

    dajući sjaj kao iz bajke

     

    Njihova čarolija mami i

    vraća emocije

    Osobu kojoj nadjenemo

    Nadimak Krijesnica, smatramo

    Magičnom lampica vodiljom

    Svjetlom svoje duše .

      

    Svijetli „ živa lampica“ ,

    Leti slobodno i živahno

    Sad na jednu

     Pa na drugu stranu

     

    Želim je uhvatiti

    Ne da se ,

    Leti bezbrižno

    To je moja  krijesnica


    Gordana Sedmak Jednačak

  • Kriza

    KRIZA

    kriza

    Sama pomisao na
    Riječ kriza
    Izaziva
    Nelagodu....
    Čovjek odmah
    Pomisli na
    Gospodarsku
    Krizu i s tim
    Vezanu financijsku
    Krizu....

     

    Kriza....
    Od tog pojma
    Često nam kroz
    Tijelo prolazi
    Jeza
    No više od toga
    Kao jedinke
    Ne možemo
    Učiniti.....

     

    Naježiti se
    Uzdahnuti
    I reći :
    "Zar opet ?"

     

    I ništa više od toga
    To stanje
    Ne ovisi o nama
    Nego o nekim drugim
    Višim sferama

     

    Ne smijemo se
    Opterećivati
    Stanjem na koje
    Ne možemo
    Utjecati jer
    Možemo samo
    Sebi naškoditi
    I pasti u
    Drugi oblik
    Krize
    U psihičku krizu.....

     

    I onda
    Što smo Napravili
    Samo sebi zlo
    Koje će ostaviti
    Traga i u vremenu
    Kada se gospodarstvo
    Pokrene i financije
    Stabiliziraju

     

    Ništa nije toliko
    Vrijedno da
    Stradava naše
    Zdravlje i
    Naši najmiliji kao
    Kolateralne žrtve
    Našeg tako
    Prouzročenog stanja

     

    Sve će to jednog
    Dana proći jer
    Mora proći
    Stanje bezvoljnosti
    Duha ,
    Stanje neimaštine
    Uzrokovano onim
    Na što mi svojim
    Mislima i djelom
    Ne možemo utjecati
    Postati će
    Prošlost......

     

    Tako treba živjeti
    Treba se nadati
    Boljem i to će
    Doći.....

     

    Pričekajmo to vrijeme
    Jer uz našu strpljivost
    Ono će "zakucati na vrata "
    Biti će tako , jer bolje
    Mora biti.......

     

    Gordana Sedmak Jednačak
    Ilustracija: christianfaithatwork.com

     

  • KUĆA STARA

    KUĆA STARA

    KUĆA STARA

    U ulici moga djetinjstva ponosno stoji kuća stara.
    Nagnuta na jednu stranu kao da traži da je netko "pridrži" da ne padne ili pak da je netko "podupre".

    Krov kuće kuće stare , trošan je .
    Drvene grede vide se i raspucale daske na njemu.
    Tek na njihovim krajevima drži se pokoji crijep.
    Nekadašnji crveni crijep sada je obrastao mahovinom i napukao.
    Kroz krov kada kiši, prolazi voda i izgleda kao da krov "plače" što je tako napušten i zapušten.
    Fasada kuće je sivo crna , raspulala .

    Na mnogim mjestima pokazuje "svoju utrobu".
    Blijedo žućkasta stara cigla pri dnu kuće , trusi se i lomi u komade.
    Jadna je ta kuća .

    Nema potomaka da ju obnove , da joj daju novo dostojno ruho.
    A zaslužila je upravo to , jer je u "krilu" svoga malog prostora udomila nekoliko generacija koje više ne pitaju za nju.
    Ostavljena je takva , trošna , da zauvijek stoji.
    Stoji nakrivljena, pokidanih drvenih prozora , bez stakla .
    A vrata iskrivljena vise na raspadnutom štoku.
    Ta vrata više nikada neće biti zatvorena.
    A toliko puta su otvarana na ispraćanju svih onih koji su tu živjeli i provodili svoj život kakav , takav....
    Ta kuća stara to nije zaslužila.

    Naprosto ju je teško gledati. Sada tužnu , a pogotovo sjećajući se žamora djece koji se iz nje čuo.
    Više se ne čuje niti lavež psa koji je najavljivao dolazak u njezino dvorište.
    Nema niti bake koja je ostala tu , ostala zadnja , nakon svih koji su otišli da se više nikada ne vrate.
    Sadila je cvijeće stara baka, pognuta, jedva se krečući , kako bi ga prodavala susjedima.
    Nema više cvjetnih gredica , nema više zelene mirisne trave.
    Sve je zaraslo u drač, a drveće zaraslo na sve strane u nepregledno žbunje.

    Stara , trošna kuća nijemo čeka u tami noći i u svitanje dana ,da ju netko tako nakrivljenu , položi na tlo da i ona napokon "zaspi".....
    Da "zaspi" dostojanstveno, a ne da se pod teretom vremena sama sruči na tlo.
    Ta kuća stara u ulici moga djetinjstva .

    Gordana Sedmak Jednačak

     

  • LASTAVICE

    LASTAVICE

    LASTAVICE

     

    U kutu , tik uz ulazna vrata moga doma

    Nastala je mala tvorevina.

    Tvorevina zdjeličasta , od blata

    Otvorena sa gornje strane i

    Zalijepljena za zid

                                                       

    Došle su lastavice

    Lijepe ptice selice

    Metalno tamnoplave boje

    Na trbuhu bijele slabo

    Ružičaste nijanse .

     

    Vanjski dio repa je rašljast,

    Duži od ostatka repa

    Tamna leđna strana te

    Svjetli donji dio tijela

    Daje joj posebnu ljepotu

      

    Lastavica ptica pjevica

    Tiho pjeva svojim

    Cvrkutavim glasom

      

    Stigle sa dalekog puta iz

    Afrike južno od Sahare

    Gdje su provele zimu

     

    Dalek su put prošle

    Hraneći se sitnim kukcima

    Koje lovi u letu i dok leti

    Iznad vode .

    Ali put savladavaju lako

    Pogotovo ako je dobro vrijeme

      

    One se vraćaju s proljeća ,

    Budu do rujna, kada ponovno

    Odlaze u toplije krajeve.

     

    Gotovo preko noći

    Nastanile su se i napravile

    Svoj dom , svoje gnijezdo na

    Ulazu u moj dom

     

    Dolazile su dvije lastavice

    Donosile blato , suhu travu ,

    Grančice , lijepile ih i pjevale.

     

    Gradile su brižno, vrijedno ,

    Odlazeći , dolazeći i cvrkučući

    Kao da razgovaraju

     

    Završile su svoje djelo

    Napravile su svoj dom

     

    To zdanje bilo je samo njihovo

    Kako su samo ponosno ulazile i

    Izlazile iz njega

     

    Lijepi je osjećaj gledati kako

    Mala bića uz veliku pažnju

    Pripremaju svoj dom za

    Dolazak na svijet svojih malenih

     

    Još jači osjećaj se javlja pojavom

    Sitnih lastavica koje 

    Naviruju iz gnijezda sičušne

    Crne glavice

     

    Oba roditelja preuzimaju brigu o njima

    A nekada i mlađe lastavice koje su se

    Izlegle u prethodnom leglu i stasale ,te

    Pomažu roditeljima u othranjivanju

    Svoje mlađe braće.

     

    Ptići otvaraju usta , piskavim glasom

    Traže hrane , još kukaca i još

    Njihovih poslastica

     

    Evo, hrana stiže

    U kljunu majka lastavica nosi  crvića.

    Ona ponosno leti , jer obavlja

     

    Najljepšu dužnost na svijetu .

    Dužnost majke i produžavanja vrste.

     

    I tako maleni u roku od tri tjedna stasaju

    Roditelji ih ponosno gledaju , prateći

    Brižno njihov let , jer su još mladi i

    Neiskusni.

     

    Mlade lastavice su živahne ,

    Sad su na jednoj žici , sada su u zraku ,

    Pa potom slete u gnijezdo

     

    Dugi repovi crno modri , u

    Slovo V-e

    Tanki stas

    I još ljepši umilni glas

     

    Kao da pjevaju neku pjesmu

    Nadopunjuju se , a sa strane gledajući

    Majka lastavica uživa u

    Svome potomstvu.

     

    Međutim, kako ljeto odmiče

    Kako dani postaju kraći i hladniji,

    Lastavice se spremaju na dalek put

     

    Put u toplije krajeve ,

    Tako im je suđeno

     

    Vratiti će se one u isto gnijezdo , u proljeće

    Naći će one svoj dom ,

    malo dotjerati i useliti se.

     

    Proljeće je granulo u svojoj punini .

    Otvorim ulazna vrata i pogledam u gnijezdo,

    Koje je malo okrhnuto ,

    A kad tamo ,

    Iz njega vire dvije crne glave

    Lastavice su se vratile u svoj dom

     

    Malo se odmaraju nakon napornog puta,

    Ali one su tu

    I svake godine ista priča

    Odlazak pred zimu , povratak u proljeće .

     

    One koje se ne vrate u tom periodu

    Do kraja ožujka početka travnja

    Vjerojatno su smrtno stradale i

    Nikada se više ni neće vratiti .

     

    Prema narodnim pričama

    Lastavica je simbol sreće ,

    Pa čak i svetosti .

    Majka Božja blagoslovila je  lastavice

     

    Da ih ljudi rado primaju u svoje kuće ,

    Da ih nitko ne uznemirava , da ih

    Puste da slobodno žive

    Svaki onaj tko bi nanio zlo lastavici

    Da bude trostruko griješan.

     

    Predivne su lastavice ,

    Ptice selice , ptice pjevice.

    Ptice rašljastog repa ,

    Metalno tamnomodrog perja.

     

    Gordana Sedmak Jednačak

     

     

     

     

     

  • LASTAVICE ŠIRE LJEPOTU ŽIVOTA

    LASTAVICE ŠIRE LJEPOTU ŽIVOTA

    LASTAVICE ŠIRE LJEPOTU ŽIVOTA

     

    Gledam kroz prozor, a pogled mi se zaustavlja na rascvalom Judinom drvu.

    Cvjetovi u obliku grozda, vise među zelenim lišće. Boja niti crvena niti roza....

    Nešto između. Naprosto  posebna , upečatljiva .

    Grane Judinog drva, odjednom se počinju lagano njihati . A vjetra niotkuda......

    Evo, neko malo stvorenje, među grane se sakrilo. Tijelo se nazire, sad se upravo pokazalo.

    Pa to je lastavica . Elegantnog , crnog tijela i rašljastog repa .

    Čuje se kako umilno crkuće, kao da nešto priča.

    Završavajući priču, zavijenim sretnim uzvikom, veseli se sunčanom danu.

    Skakuće, a grane se povijaju pod njezinom težinom.....

    Pomičući grančice se naginju pod njezinim akrobacijama.

    Ali sada je upravo stala, razgrnula jedno krilo, savila vrat i počela se uređivati , čisteći se po tijelu.

    Rep u obliku slova V, lagano podiže u vis....

    Cvrkuće, ogleda se na sve strane , kao da želi bili primijećena.

    Podiže i drugo krilo u zrak , dok je prvo spušteno uz tijelo.

    Nastavlja uređivanje , podiže glavu,opet gleda na jednu pa na drugu stranu.

    Odjednom se pojavio razlog njezinog dotjerivanja . Doletio je lastan odnekuda , sjeo pokraj nje na istu grančicu.

    Zadovoljno su zajedno , umilnim glasom i prekrasnim stasom kakvog imaju samo elegantne lastavice nastavili uživati u sunčanom danu .

    Svoj zajednički život nastavili su tražeći mjesto gdje bi mogli saviti gnijezdo i donijeti na svijet potomke.

    Dugo su oblijetali oko kuće, ulazili u dio veranda pri tome se glasajući svojim umilnim glasom.

    Bili su uporni , čak su sjedili na gelenderu ulazne ograde kako bi svojim instinktom ispitali , da li bi bili prihvaćeni kao stanovnici u jednom dijelu kuće.

    Uletjeli su, onako znatiželjno , u podrum gdje su bila otvorena vrata i po njihovom zajedničkom izlasku i veselom glasanju moglo se pretpostaviti , da su to mjesto odabrali za mjesto sigurno za izgradnju gnijezda .

    Podrumska prostorija , u kojoj se nalazi  odvodna pipa za zalijevanje vrta , nije im ništa smetala .

    Pa čak niti cijevi od centralnog grijanja, koje su provučene za grijanje gornjeg dijela kuće.

    To je mjesto kao stvoreno za njih , jer su tu mogli napraviti svoj dom, zaklonjeni su od nevremena i velikih vrućina .

    I k tome , vjerojatno su osjetili da im nećemo smetati , već ćemo biti sretni da su našli svoj dom u našem domu.

    Ubrzo su sagradili malo zdjeličasto gnijezdo , tako malo da je mama lastavica jedva sjedila u njemu .

    Bilo je malo , jer su ga smjestili točno između dvije cijevi centralnog grijanja , ali to njima nije smetalo.

    Gnijezdo malo , čvrsto....... Majka lastavica ležala je na jajima danima.

    Lastan je donosio hranu lastavici , pravio joj društvo , smireno sjedeći na odvodnoj pipi koja štrši u zrak . Ali to ga ne smeta , on je tu, on je prisutan i na usluzi .

    Ponekad ode van, poleti zrakom , donese nešto u kljunu i ponovno se smjesti na pipu i čeka .

    Čeka taj dan , kada će maleni ugledati svjetlo dana .

    I to se dogodilo...... male glavice su izvirile iz gnijezda .

    Male, crne glavice kljunića otvorenih spremnih da im se nešto spusti za jelo.

    Mama lastavica više nije mogla biti u gnjijezdu , jer je bilo premalo , pa se smjestila na donji dio pipe i budno pratila svoje ptiće .

    Sada je i ona odlazila po hranu . Ptići su iz dana u dan , sve više jačali i postajali snažniji .

    Jednoga dana , pogledam i iz podrumskog  prostora izlazi “ obitelj “.

    Kakva je to buka bila, kakvo veselje...... ne zna se da li su se roditelji jače glasali ili maleni..... Svi su bili veseli....., lepršali na sve strane.....

    Majka lasta i tata lastan izveli su svoje ptiće na svjetlo dana , izveli su ih na sunce.....

    Počeli su ih učiti letjeti.

    Pazili su tako zdušno na njih, pokazivali im osnove letenja .

    Jedno od roditelja naprijed , drugo iza njih , pa dolje , pa gore...... Pratili su svaki njihov pokret .

    Maleni su se znali , onako nejaki spustiti na obližnji prozor , ali ih je roditelj došao pogledati i poučiti za dalje .

    Sada svaki dan izlaze lastan i lasta zajedno , da se malo odmore od malenih koji svojim glasićem stalno traže hranu.......

    No, potom ih sve  izvedu van i kao da se igraju s njima....... lete , gore, dolje , vode ih u visine i opet se svi zajedno spuštaju blizu tlu .

    Dolaze noseći nešto u kljunu i odnose  u podrumsku prostoriju , a maleni se ostaju igrati na rubu krova ili na gelenderu stepeništa.

    Ali su stalno pod budnim okom svojim roditelja......

    I tako sve do dana kada će biti sposobni za samostalan život . Kada nauče letjeti, pronaći  hranu , kako bi mogli započeti svoj život , odnosno snaći se u ptičjem životu .

    Jer jednog dana, čeka ih dugi put......

    Put naporan , koji mnogi neće izdržati..... , ali možda se oni opet iduće godine , onako s proljeća vrate u podrumski prostor i možda neki od njih sagradi gnijezdo na primjerenijem mjestu koji nije tako skučeno kao mjesto koje su izabrali njihovi roditelji .

    Lijepe su ptice lastavice i njihov naziv nam izmami osmjeh na licu i lijepi osjećaj u srcu .

    To su ptice koje šire ljepotu života odnosom prema svojim mladima , koje svojom ljepotom metalno sive boje i rašljastim repom , te umilnim cvrkutom govore da se ipak isplati živjeti........

    Živjeti i veseliti se životu , kakav god bio......, jer veselje treba tražiti u tim malim životnim stvarima........Strpljivo , baš kao i priliči njihovom životu......

    Oni se bore za život ne znajući kakva će ih sudbina stići na dalekom putu i na ponovnom povratku .Da li će se ikada više vratiti. Ali oni idu naprijed bez obzira na sve , jer život je samo jedan i njemu dok traje treba se veseliti .

    Gordana  Sedmak  Jednačak

  • LJEPOTA STVARANJA

    LJEPOTA STVARANJA

    LJEPOTA STVARANJA Ljepota stvaranja je onaj poseban , naprosto predivan osjećaj osobe koja svojim umom , darom i svojim rukama želi nešto stvoriti , uobličiti u nešto korisno , lijepo , efektno , posebno i onako svoje.



    To je osjećaj snažnog poriva, dapače nekakvog podrhtavanja koje struji tijelom i naprosto taj osjećaj ne ostavlja čovjeka ravnodušnim.
    Upravo taj nemir stvara košmar u glavi i želju, da se osoba pokrene i krene u nešto novo , nešto drugačije , samo njezino.
    Pri tome se javljaju misli , ideje , čudne pa čak i smiješne kombinacije , potom i „ otkačene slike „ neostvarenih želja .
    Želja koje treba ostvariti , želja koje vuku naprijed da se krene u nešto neizvjesno, a tako uzbudljivo .

    Ako osoba ništa ne poduzme , to nešto „čučati će“ u njoj , zatomljeno , jedino će se s vremena na vrijeme „ isplivati onako na kratko na površinu „kao poziv za djelovanje .
    Isprepleću se misli , kako i na koji način to napraviti , jer osoba upravo to želi upravo svom svojom snagom.
    To će na kraju postati proizvod njenog htjenja , produkt njenih ideja , te upornog i napornog rada , njezinog djela .
    Ono što nosi u sebi izlaziti će iz nje polako, onako kako će ideja sazrijevati i tako će se i postepeno ostvarivati .
    Svaka kreacija dobro osmišljenja , sa dobrom voljom , ljubavlju i vibrom može zasjati u punom sjaju. Vješte ruke mogu zamišljenu ideju pretvoriti u stvarnost .
    Ali ništa ne ide na brzinu .

    I stara , dobro poznata deviza : „ Napredak uvijek traži napor!“ , sve nam govori.
    Stoga je krajnja želja svake osobe, ostvariti ono što je duboko u njoj , Bogom dano , ono što stvara onaj slatki osjećaj nemira.
    Kada se pojavi taj osjećaj , znak je da treba krenuti , hrabno i bezkompromisno.
    Nipošto se ne okretati , zastajkivati , a kamoli stati .
    Mora se ići dalje , bez obzira na trenutne ili čak možda duže poteškoće , jer vrijeme će pokazati koliko je ideja „ zrela „ za ostvarenje, koliko je ona interesantna i da li je to pravi put , da se ona na kraju pretvori u stvarnost.
    Može se stati , ali samo da se odmore ruke , oči , misli....., tijelo , ali nikako ne predugo.
    Vrijeme neće čekati .
    Ono nema reprizu , baš kao niti život.
    Treba dati sve od sebe , čvrsto i odlučno .
    Onako iz dubine svoga tijela, iz dubine svoje duše .

    Neka se sve ono „ zakopano „ u nama pretvori u „vulkan i bukne poput užarene lave „ šireći se po površini , te postane plod naših želja i ostvarenja .
    Stoga, ljudi koji imaju to „ nešto „ u sebi , taj poriv koji im neda mira (oni najbolje znaju kako je to predivan osjećaj ) moraju krenuti na put ostvarenja , onog dubokog , kojeg nose u sebi.
    Kreativne duše , oslobodite se , pridružite se ostalima , razvite svoju maštu i ostvarite svoje snove. Biti ćete dio jednog divnog društva , društva isto takvih ljudi kao što ste i vi , te koji se ne daju omesti svakodnevnim događanjima , već razmišljaju kako da svijet uljepšaju i to duhovno , emotivno , te plodovima od Boga, poklonjenog dara.

    Treba ustrajati , povezati se sa istomišljenicima , „braćom i sestrama „ po vrlinama i darom kojeg nosimo od rođenja , duboko u sebi.
    Moramo biti zahvalni Bogu , što nam je dao taj dar , što smo ga tijekom života ( na početku , sredini ili možda čak pri njegovom kraju ) ipak prepoznali u sebi .
    On će nam pomoći u trenucima kada nećemo znati što i kako dalje .

    Odmaknuti će nas od tih zbivanja , čudnih , neizvjesnih , opasnih , opakih i skrenuti put prema „ svjetlu“ da nas obasja svojom silinom i da nam donese nešto dobro.
    Usmjeriti će nas prema vedrom danu punom sunca , optimizma i volje da ustrajemo i da uživamo u onome što imamo , u onome što je dio nas , onome što je u nama.
    Zapravo ono što imamo oko sebe , pokraj sebe i dakako , u sebi samima .

    Dostojanstvo , ljubav prema čovjeku kao prijatelju , ali onom iskrenom , davanje drugima kroz riječi , kroz geste , kroz djela , kroz ono unutarnje što posjedujemo , to je ono što govori o našoj vrijednosti kao jedinki .
    I nadaj se novom danu , ljepšem , sadržajnijem i kako bi rekao Albert Camus :“ Drži svoje lice okrenuto ka suncu i nikad nećeš vidjeti sjenu !
    Imaj to na umu , uvijek i zauvijek.

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

    Izvor teksta: "Novi sisački tjednik"

  • MODRO MORE PRIČA SVOJU PRIČU

    MODRO MORE PRIČA SVOJU PRIČU

    MODRO MORE PRIČA  SVOJU PRIČU

    Šećem obalom mora, polako s noge na nogu, upijajući zrake sunca.
    Okrećem glavu na jednu pa na drugu stranu, kako bi pogledom zahvatila što više te neopisive ljepote .
    Ljepote po koju mi sa kopna dolazimo na priobalje , da bi se ispunili snagom koju ta ljepota pruža.

    Da bi „ stavili na stranu „ ono što smo proživjeli i pripremili se za ono što ne znamo, a što će tek doći .
    Nije važno da li je to nešto ružno , naporno ili pak lijepo jer i lijepo treba znati doživjeti i preživjeti kako bi ugoda što duže trajala.
    Kosa pod slamnatim šeširom u koji nemilice „ udara „ sunce, naprosto mokra od vrućine , a ispod sunčanih naočala znoj se cijedi niz lice.
    Dosta šetnje. Treba stati.....

    Eno jedne masline u blizini.
    Sjednem pod maslinu.
    Maslinu trošnu „ umornih“ kvrgavih grana . Smještena u njezinom „ zagrljaju „ prepuštam se čarima koje samo more ima.
    Čuvajući me u „ debeloj „ hladovini dozvoljava mi da uživam u njezinom „ gostoprimstvu“.
    Obuzima me ugoda svježine mora , svježine pomiješane sa oporim mirisom soli.
    Osluškujem njegove valove, zapljuskujuće , pjenaste koji nježno miluju pješčanu obalu.
    U jednom trenutku kao da je more na trenutak utihnulo .
    Utihnulo kao da mi na uho nešto želi reći.

    Možda mi je htjelo prišapnuti priču o galebovima koji neumorno slijeću na njegovu površinu i uz krik vinuvši se u zrak , raspršuju kapljice na sve strane.
    Možda mi se želi povjeriti, da ga ovakva duga mirnoća jednostavno umara . Da će uskoro pokazati i onu svoju drugu stranu.
    Pobuniti će se , uzburkati , zapjeniti . Pokazati će svoju snagu , hirovitost .
    More voli iznenaditi, želi pokazati da je puno života.
    U modrom moru sve je sjedinjeno , plahost , žestina i ljepota.

     

    Gledajući u daljinu, prema pučini mora, ne razabirem spoj mora i nebeskog plavetnila.
    Sve je nepregledna cjelina .
    Cjelina glatka , suncem obasjana.
    To je površina modro prozirnih odsjaja i nježnog nebeskog plavetnila.
    Na ovaj način more u mojoj duši priča svoju neispričanu priču.
    Tu morsku priču nastojala sam prenijeti na sliku napravljenu na plexiglasu sa akrilnim bojama , a priloženu ovom tekstu .

    Gordana Sedmak Jednačak

  • MOJA RODNA KUĆA

    MOJA RODNA KUĆA

    MOJA RODNA KUĆA

    Sjedim naslonjena

    Na zid garaže

    U dvorištu moje

    Rodne  kuće

    Polagano pijem kavu

    Promatram ljepotu

    Oko sebe

    Došlo je željeno

    Osvježenje nakon

    Sparinom napornih dana

    Danas se ipak

    Lakše diše

    Pogled mi pada

    Na zimski vrt

    Nadograđen na

    Stražnjem dijelu

    Rodne  kuće

    Stakleni zimski vrt

    Zgodno dopunjuje

    Moje rodno zdanje

    Kuću šatorastog krova

    Pokrivenog crvenim crijepovima

    Zimi je prekrasan pogled

    Iz toplog staklenog prostora

    Punog zelenih biljaka

    Dok se na dvorištu

    Presijava bjelina

    Napadalog  snijega

    Obnovila sam

    Svoje rodno zdanje

    Da mi ne propada

    Da „ zub vremena“

    Ne učini svoje

    Teško bi mi bilo

    Da je vidim trošnu

    Bezličnu

    Kako „ umire“

    Meni pred očima

    Hladnoća da prolazi

    Kroz trošne prozore

    Krov da propušta kišu

    Koja ostavlja tragove

    Na stropovima unutrašnjosti

    Ne , nisam mogla

    Da kuća „ umre“

    Kuća za koju sam

    Osobito vezana

    Jer na „ leđima“  nosi

    Isti broj godina

    Kao i ja

    Ona je za mene vječna,

    Ona mora i takva ostati

    Mora ostati draga

    Uspomena osobama

    Koje sam pod srcem nosila

    I donijela na svijet

    Ukoliko ne žele

    Živjeti u njoj ,

    Jer su puti obrazovanih ljudi

    Danas drugačiji nego prije

    Neka samo ponekad

    Navrate u nju

    I onis u odrastali i provodili

    Svoju mladost dok ih

    Put nije odveo drugdje

    Neka dođu ponekad sa

    Svojim obiteljima ,

    Obiđu ovaj dom

    On će ih uvijek

    Dočekati „ otvorenih vrata“

    A  prozorska stakla će ih

    Sretno  pozdraviti

    Svojim sjajem ,

    Kada ih obasja

     Sunčeva svjetlost

    Što ima ljepše

    Od toga ,

    Da nakon napornog tjedna

    Dođeš u mjesto

    Gdje si rođen,

     Te u zelenom okolišu

    Doma iz mladosti ,

    Opustiš svoje

    Umorno tijelo

    Stoga topao razgovor

    Smijeh i veselje neka se

    Čuju iz njezinog dvorišta

    Neka rodna kuća

    Uživa u njihovoj prisutnosti

    Kada oni uđu u nju

    Druže i opuste se

    Sa svojim obiteljima

    Neka se osjeti

    Miris roštilja , kotlovine

    Neka se čuje pjesma

     Veseli razgovor

    Nakon što zaključaju

    Ulazna željezna vrata

    Nakon lijepo

    Provedenog vikenda

    Kada se okrenu da je

    Pozdrave uz obećanje

    Da će se vratiti

    Ona će im vjerovati

    I vjerno će ih čekati....

    Želja mi je da

    Rodna kuća „ živi“ i kada

    Mene više ne bude

    Neka druženjem u njoj

    Navru sjećanja i misli

    Da su i oni doneseni u nju

    Nakon rođenja , te da su

    U njoj proveli

    Lijepe trenutke djetinjstva

     Mladosti i prvih ljubavi

    Nadam se tome

    Toplinom svoje

    Majčinske duše.....

    Gordana Sedmak Jednačak

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA