Slikovnica "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

SLIKOVNICA SE MOŽE KUPITI PREKO E- MAILA Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
I SREDSTVA SU NAMJENSKA IDU ZA DONACIJU ZA NEZBRINUTE ŽIVOTINJE .

PREDGOVOR

Draga i poštovana čitateljice/čitatelju,
u rukama držite jedan, nadamo se, zanimljiv i simpatičan, netipični književni uradak, slikovnicu "Dvije pahuljice: Lori i Dori", posvećene dvjema malim, mladim i slatkim mačkicama koje se zovu Lorina i Dorina, koje sam prije nekog vremena s velikom ljubavlju i srećom udomila.
Za izradu ove slikovnice inspirirala me je nedavna objava sisačkih volontera za skrb o napuštenim životinjama, o napuštenim psima i mačkama, objavljena na društvenim mrežama, kako im treba svaka potpora i pomoć za zbrinjavanje napuštenih malih maca, posebno hrana i lijekovi.

Kako sam udomila dvije slatke i meni najljepše i najslađe mačkice, dvije blizanke, ali potpunorazličite boje, karaktera i navika, a također skrbim i o udomljenoj kujici mješanki Bornici, u trenu sam, inspirirana time, pripremila prigodni tekst o njima, koji je konačno dopunio, obradio i opremio naš sisački novinar Željko Maljevac, glavni i odgovorni urednik "Novog Sisačkog tjednika", a grafički uobličio i pripremio inž. grafike Krešimir Cvitković, grafički urednik NST-a.

Nadam se da smo Vam ponudili zanimljivu i posebnu, nesvakidašnju priču koju nam pričaju dvije mačkice Lori i Dori, koju u formi slikovnice izdajem u vlastitoj nakladi, uz vlastita inicijalna sredstva, uz potporu sponzora i donatora.
Dio prihoda od prodaje ove slikovnice dat ćemo sisačkim volonterima za zbrinjavanje napuštenih životinja s kojima smo već surađivali, za nabavu hrane i lijekova za napuštene mace i pse, a podržavamo i ideju o podizanju skloništa za životinje u Sisačko-moslavačkoj županiji.

Primite puno lijepih pozdrava od mojih mačkica, od Lori i Dori, zaigranih, znatiželjnih i slatkih bića koje su mi uljepšale život i umirovljeničke dane, a iskreno se nadam da će i Vama, kada pročitate ovu slikovnicu, izmamiti osmijeh na lice i donijeti osjećaj ljubavi i sreće u Vaša dobra i draga srca jer ćete osjetiti radost i ponos zbog vaše solidarnosti i dobrote.

Pozdravlja Vas i poštuje vaša Gordana.

Vole Vas vaše
Lori i Dori.

Gordana Sedmak Jednačak

DVIJE PAHULJICE – MAČKICE

Dvije pahuljice – mačkice

Svojim dolaskom

Oplemenile su moj dom

Jedna bijela – albino i druga

Simetričnih smeđe crnih šara

Svojom iskrenom ljubavlju

Oplemenile su moj dom

Iskrom zadovoljstva koju osjetimo

Svaki put kada naprave nešto

Neočekivano i vragolasto

Sestre blizanke, a tako različite

Po izgledu, reakcijama, karakteru

Šarena pahuljica – Lori

Prosto mami svojim velikim

Toplim očima koje kao da su

Obrubljene crnom crtom

Mirna je Lori , statična,

Ona sve stigne ,

Nikud  joj se ne žuri .

Ponekad, samo kada želi,

Poigra se , hvatajući mušice po zraku ili staklu

Ali ako ne uspije , ništa zato , ima tko će.....

Njezina seka Dorina, bijela – Albina ,

Curica nemirnog duha , stalno je u pokretu

Njoj niti jedna mušica ne može pobjeći

Njoj udaljenost ne predstavlja problem

Ona zna iznači načina za što se uhvatiti

Na što skočiti  te na kraju

Kako do mušice doći.

Pravi je lovac.

Dorina živahna, vragolasta , ušiju

Stalno uzdignutih u zrak

Osluškuje svaki šum

Ništa joj ne može promaknuti

Njezine uši pokrivene tankom

Bijelom dlakom , nježne su

Roza boje kao i njuškica i

Jastučići na nogama

Sunce joj smeta , jer je Albino,

Stoga je zaštita od sunca za nju

Neophodna.

Njoj igre nikada dosta

Čak i sestru blizanku tjera na igru,

Povlačeći je za rep.

Sestra Lori ili prihvati igru

Ili nastavi spavati a nekad

Jednostavno pobjegne

Eto to su moje dvije mačkice pahuljice

Koje su u mom domu našle smiraj

Uživaju one u novom domu i životu

A mi uživamo u njima i u

Njihovim nestašlucima.

BORNA

Neshvakidašnjeg  imena

Nadjenutog u skloništu

Udomljena kujica Borna

Uveseljava me svaki dan

Kažu da udomljeni ljubimci

Vole na poseban , njima svojstven način.

Oni u sebi imaju osjećaj pripadnosti ,odanosti

 Osobi koja ih je odabrala i prihvatila

U njima je stalno prisutna bojazan da će biti ostavljeni ,

Prepušteni snalaziti se kako znaju i umiju ,

 na meti raznih nemilih događaja

Izetno cijene dobivenu ljubav ,

Uzvraćajući je u daleko većem obimu

Vežu se za osobu koja im je pružila

Njihov  „ zauvijek dom“ ,

Prate ju u stopu , bojeći se da ju ne izgube

Upravo takva je i moja Bornica

Svojim umilnim , poslušnim i poniznim ponašanjem

Zahvaljuje za odabir i brigu

Osjeća  da joj prihvaćanjem u svoj dom

Dajem  neizmjernu ljubav i pažnju.

Kada je sa godinu dana došla na upoznavanje ,

Bila je sitna, tankih nogica  i plaha

Čuvarica ju je vodila na uzici , a ona je išla uz nju ,

 Okrečući se svaki čas , kao da je pitala : „ Kuda me to vodi ? „

 Uplašeno je gledala

Sluteći nekakvo događanje , ali nije znala kakvo

Došla je do mene .

 Kleknula sam pored nje

Opio me njen umiljat  pogled

Njezine oči naprosto su plijenile.

 Imala je plahi pogled laneta.

Lijepa je, kratke i sjajne crvene dlake.

Naprosto me osvojila

Odlučila sam je zadržati ,

No morala se vratiti u sklonište

dok ne stvorim ambijent za  njezin smještaj

Uzela sam je za lajnu i  povela sa sobom

Ona mi je poslušno išla uz nogu

 Kao da se poznajemo godinama.

Vjerovala mi je .

Odvela sam je do izlaza , pogledala u oči i rekla :

„Čekam te , doći češ ti k meni uskoro , vjeruj mi !“

Kao da je shvatila što sam joj rekla

 Gledala me čitavo vrijeme kroz

prozor automobila odlazeći

Ta slika mi je još uvijek prisutna

Između nas dvije razvila ljubav i povjerenje

Nisam je iznevjerila

Bornica je moj kućni ljubimac više od pet godina

Vjerno me prati u šetnjama

 Osjeća moju sreću , osjeća moju tugu

Osjećamo jedna drugu.

Kućna ljubimica, kujica Borna

  Nastanila  se u mom srcu.

Gordana Sedmak Jednačak             

NEMA NEOSTVARIVOG

Nema neostvarivog, čovjek naprosto može sve. Usprkos svim preprekama na koje nailazi, on željeno ipak može ostvariti.

Ali željeno ne smije biti neki megalomanski zahtjev, nešto za što uistinu i sigurno znaš, da je apsurd ili izazov, koji ne spada u realnost.

Kažem, moguće je sve.  Jasno ako to istinski želiš. Ništa nije nemoguće.....Nema neostvarivog.....

Možda taj izraz djeluje kao fraza, ali ipak nije tako. Kada nešto želiš i to žarko, kada ti je na umu cilj koji bi trebao donijeti radost u tvoj život, neku promjenu za koju smatraš da ti je potrebna. Tada se istinski potrudi  i rezultat ćeš osjetiti......

Vjerujem, pozitivno ćeš se iznenaditi.

Naravno da je trud potreban. Stoga se priberi, zbroji, točno utvrdi što zapravo želiš. Zapitaj se da li si spreman i na rizik, da ti donesena odluka rezultira onim znanim  "trnovitim"  putem.....

Trebaš ispitati sebe i svoju volju, te da li imaš dovoljno snage da izguraš i kada sve odjednom zastane , pa čak i kada “kola krenu niz brdo“.....

Svaki napredak traži napor, dobro nam je znana činjenica.

Meni osobno, to je bio životni moto. Bila mi je misao vodilja.  Ali ništa bez truda, zalaganja, puno rada i vjere da se ipak može.

Neće ništa doći onako, samo od sebe. Toga nema.

Ako je je prisutan talent, jasno da to dodatno motivira i daje još veću sigurnost u buduće ostvarenje.

Ukoliko čovjek ulaže u nešto u što vjeruje, ulaže snažnu volju, svoj posljednji atom snage sa željom da to saživi i postane dio njegova života......to se onda isplati. Treba samo vjerovati.

Roditelji su ti, koji djeci mogu puno pomoći, biti im potpora na način da ih poslušaju, savjetuju i usmjere.

Dobri i brižni roditelji koji, reklo bi se „žive“ sa svojom djecom, njihovim aktivnostima i sklonostima, svaki trenutak su tu da s njima podijele mišljenje, dobronamjerni savjet , te da trenutke u obiteljskom okruženju provode u razgovorima iz područja, djeci zanimljivim i bliskim.

 Takvi roditelji najbolje primjećuju sklonosti svoje djece, sudjelujući u njihovom odrastanju , njihovom odgoju, prateći njihove nekada više, a nekada manje izražene talente.

Djeca im nekada na nesvjestan način, u igri ili druženju iskazuju što ih zanima, što zaokuplja njihovu pažnju i što ih veseli. Stoga djecu treba znati "slušati".

Oni nam tako, ne znajući sami što i kako, izražavaju svoja mišljenja, svoje želje i svoja htjenja.

Tako, malo po malo, družeći se sa ostalom djecom, braćom, sestrama, prijateljima pokazuju talent za društvene igre, poput šaha itd. , potom sklonosti prema tehnici, izradi npr. raznih maketa, zatim informatičkim vještinama itd., a sve to doprinosi još boljem razvoju njihovih mentalnih sposobnosti .

Druženjem u školi, bilo kroz nastavu ili izvannastavne aktivnosti posebnu sklonost možda osjećaju za igre vezane uz športove kao što su košarka, rukomet , nogomet...... Kroz upise na aktivnosti izvan škole  primjerice na dvoranske športove kao što su klizanje, hokej na ledu, pa i bazenske športove vezane uz vaterpolo , plivanje.... Oni time još više razvijaju svoje motoričke sposobnosti.

Pri tome , timski sport  itekako pozitivno djeluje na njihov karakter , na njihovu psihu jer razvija zdravi natjecateljski karakter. Na taj način uz razvijanje osjećaja podnošenja poraza, te zdravog prihvaćanja pobjede, djeca se izgrađuju u ljude sa pozitivnim, realnim životnim stavovima.

Nisu sva djeca sa istim sklonostima. Neka nisu toliko "zagrijana" za fizičke aktivnosti, niti tehničke.

Ima dosta djece koja imaju umjetničke sklonosti.  Takve sklonosti mogu biti vezane uz sviranje nekog instrumenta, tako da se razvijaju u tom smjeru, pohađajući satove glazbe privatno ili u glazbenoj školi. Učeći note koje su osnova glazbe, potom sviranja željenog instrumenta i upravo sa  osjećajem za ritam, glazbu i velikom upornošću vježbaju sviranje i  dolaze do svojih prvih nastupa tzv. produkcija.

Upravo na tim produkcijama posjetitelji su roditelji, prijatelji i svi oni kojima je namjera podrška mladih talenata u razvoju. Jer mladima treba dati priliku da se pokažu i da se dokažu.....

Ako djeca imaju sklonost za ritam, za pokret , to itekako pokazuju od samog početka uz često  plesanje uz taktove glazbe. Vrte se, uživajući u svojim koreografijama.

No i to treba njegovati i podržati. Možda danas sutra to bude njihov poziv. Treba im dati priliku da nešto nauče i u tom području . Da pohađaju satove ritmike ili baleta, da im stručna osoba pokaže što znači ples, kako se izvode pojedine plesne figure....... Možda ih to odvede u čarobni svijet baleta, folklora ili možda vrlo dojmljivih latino američkih plesova......Možda ?

Sve je moguće, nitko nezna što u sebi skriva, sve dok se ne pokuša izraziti na način na koji želi.....

Stoga su roditelji ti, koji prvi primjećuju sklonosti svoje djece, ali svakako  značajnu ulogu imaju i učitelji .

Još u najranijim godinama javlja se sklonost  prema taktovima glazbe u obliku sviranja, plesa, pjevanja. Ujedno, želja da se okušaju u nekom dvoranskom sportu, natjecanju u plivanju, nogometu itd., ili tehničkim vještinama......

Čitanje knjiga, naprosto "upijanje" lijepe riječi, zadivljenost izražajnošću kojom pisac dočarava neki događaj, sve to djeluju pozitivno na osobu koja uživa u emocijama prenesenim na papir. Tako osoba  i sama počinje osobne doživljaje, te emocije bilježiti i izraziti ih na sebi svojstven način. Onako kako ih ona osjeća.

Treba puno volje, htijenja, ljubavi i želje prema onome što čovjek želi i za što vjeruje da će ga oplemeniti.

Mnogi koji su tijekom povijesti imali neki od božjih darova vezanih uz umjetnost kao što je pisanje, slikanje svojom ustrajnošću i vjerom da će njihov dar jednog dana biti prepoznat , imali su pravo.

 Njihova djela su prepoznata i talent koji je bio Božji dar, cijenjen je i dan danas.

Zato ustrajnost i želja da se izrazimo na sebi svojstven način, neka bude potvrda da imamo nešto posebno i samo naše. Nemojmo to zatomiti, dapače otvorimo se i dajmo priliku da to izađe iz nas, bilo u dobi djetinjstva bilo u zrelijoj dobi.

Ali, ostanimo svoji...... dajmo priliku sebi i onome sa čime smo rođeni. Jer jedino tako će naš život biti ispunjen do kraja......

Gordana Sedmak Jednačak

BILJKE NAM "GOVORE"

Ukrasiti okućnicu baš onako za svoj gušt, nešto je što čovjeka doslovno rečeno, duhovno ispunjava. Pogotovo kada biljke, bilo ukrasni grmovi, ruže, pokrivači tla ili jednostavno jednogodišnje cvatuće biljke, pokažu cilj svojeg postojanja. Da...... izgledom pokažu zašto postoje i zašto ih sadimo, njegujemo i veselimo se njihovom što duljem životnom opstanku.

Prihrana, orezivanje, planiranje, odstranjivanje korova da bi mogle slobodno „disati“ uvjet je da imamo primamljive i oku ugodne biljke.

Stoga kada ih nabavljamo svakako treba voditi računa  o prostoru kojeg imamo, planiranju lijehe gdje ih želimo uklopiti u naš „ okoliš“.

Voditi računa da to bude skladno, kada dođe vrijeme cvatnje, te da to svojim bojama bude usklađeno i čini nekakvu, nazovimo to tako „ cjelinu“.

Nikako to ne činiti na način , da ih zasadimo tamo gdje trenutno ima mjesta......

Jer ako i to napravimo, to neka bude privremeno, dok ne iznađemo bolje i prihvatljivije rješenje. Rješenje koje će ostati trajno, gdje će biljka moći raširiti svoje korijenje i grane . Ona mora imati         „ zraka“, ona mora imati „ mjesta“. Tek tada će biti lijepa, baš onakva kakvu želimo.

U svojem cvjetnjaku napravila sam lijehu sa niskim crvenim sitnim, rekli bismo to tako "ružicama". Tako nježnog cvata i tako sitne...... Crvene, zamjetne boje, a djeluju tako krhko i nježno.

Na granama pravi grozdovi malih cvjetića, sa isto tako nježnim listićima....... Sve tako nježno i romantično.....

Bile su u početku niske i tako sam ih i oblikovala da se previše ne šire i da ne uskraćuju mjesto biljci pored sebe, koja također mora imati mjesta za "život".

No, ovog proljeća odlučila sam ih pustiti da rastu, onako kako "žele"..... Da se prošire na stranu kojoj su trenutno stremile, ali da druge biljne vrste koje su u blizini , tim širenjem nisu ugrožavale.

I što se dogodilo?

One su se uzdizale sve više i više......

Grane su rasle u vis, a na njima „grozdovi“ crvenih, sitnih cvjetova.

 Kao da su bile „sretne“  svojim stremljenjem prema zidu stare pecare.......

 Kao da im je bilo na „ umu“ da svoj zadnji ovogodišnji cvat završe, penjući se na crvene cigle pecare i naprave lijepu sliku kraja svoga ovogodišnjeg životnog puta.......

I stvarno......

Gledajući ih na fotografiji kojom su ovjekovječene u svojem naumu, ne možemo ostati ravnodušni.....

Stoga, prirodu treba pratiti, treba uživati u njoj .

 Treba svakako povezivati slike iz prirode sa "slikama iz života".

Puno toga, može se spoznati i možemo naučiti.....

Primjetiti treba promjene koje priroda sa sobom nosi, kako se ona naprosto bori i kako stremi k nećemu .

 Nekada uspije, a nekada stane na pola puta , jer više ne može . Ali, drugi puta nakon što skupi snagu, krene tamo gdje je stala......

To nam može biti jako lijepa pouka za život.

 Pouka za sva proživljavanja vezana uz neke nedaće, previranja, događanja i stremljenja koje život sa sobom nosi .

Hibiskuse ljubičaste i bijele boje posadila sam zajedno na jednom mjestu u vrtu i to tako, da sam ih pomiješala, tako da pri cvatnji budu "melem" za oči.

Uspinju se oni tako, nekoliko komada ljubičastih, raširenih na sve strane , te s njima sljubljeni bijeli koji također nemilice pružaju svoje grane na sve strane.......

Smjenjuju se cvjetovi ljubičaste i bijele boje ili pak kao i trenutno kod mene, cvatu istovremeno. Kao da se natječu u cvatu. To je njihov posljednji ovogodišnji cvat.

Zelene grane su pune „sočnih“ širokih listova, koji kao "lepeze" obujmljuju sve njih, kao da ih  "grle".

Kao da žele pokazati zajedništvo, sljubljenost iz koje proizlazi ta bujna cvatnja.

 Ta cvatnja, još koji dan ove godine.......

A onda polako će cvjetovi otpadati , grane se sušiti , listovi otpadati , jer jesen svakim danom je sve bliže.

"Korakom" polaganim , dan po  dan postati će mjesto koje će biti spremno čekati novo buđenje, slijedeće proljeće.....

I tako, godinu po godinu, pa dok izdrže..... dok im korijen bude mogao crpiti hranu iz zemlje.....

Baš kao i čovjekov život, nastavlja se dalje.......

Tako i čovjek  "korakom" laganim, dan po dan prolazi kroz život i čeka bolje sutra .

Eto, vidite kako nam biljke na svoj način govore o životu.....

 Daju pouku, da ne odustati sve dok i atom snage postoji.......

To je zakon prirode..... to je zakon života......

Gordana Sedmak Jednačak

BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

Postavljam si pitanje : „ Kakav bi svijet bio , da ne postoje boje „?

Jednostavno rečeno , svijet bi bio jednoličan, depresivan, sumoran  i dosadan .

Ljepota koju sa sobom nose boje , prodire duboko u čovjekovu dušu.

Boje nas okružuju u svemu što radimo , gdje god se nalazimo i što god nosimo.

 One kod osoba potiču raspoloženje , ostavljaju dojam na druge osobe , one naprosto imaju moć koju prenose na čovjekove emocije.

Kada pogledamo more , tako lijepe plave boje , prošarane svjetlim i tamnim tonovima koji se svjetlucaju na suncu , oko srca nam se javi predivan opuštajući  osjećaj .

Kada vidimo šumu tako gustu i zdravo zelenu, u nama se javlja osjećaj svježine , harmonije i  zadovoljstva kojeg je teško opisati .

Polje zlatno žutog žita , pobuđuje osjećaj rodnosti , topline , opstanka i radosti života .  

Sve oko nas  je prepuno boja , samo  ih treba zapažati i u njima  uživati.

Stoga promatrajmo prirodu, ona sa svojom ljepotom , svojim bojama može osobu dovesti iz jednog mentalnog stanja u drugo , iz melankolije u opuštajuće stanje.

Upravo boje iz prirode i njihovo pozitivno djelovanje  moramo prenositi u naše živote i to će nas dodatno osnažiti .

Biti ćemo obogaćeni jednim novim iskustvom , ljepotom pokraj koje smo do sada prolazili , ne zapažajući je dovoljno .

Sada uživajmo u njoj , prepustimo joj se  i to svim svojim osjetilima.

Boje sa svojim „ magičnim“ svojstvima utječu na naše raspoloženje i osjećaje , jer one su te koje prve primjećujemo .

One nam se „ na prvu „ svide ili ne svide.

Jako volim boje , naprosto uživam u njima , a ta moja sklonost je oduvijek prisutna.

One su mi bile sredstvo odnosno način kako da se maknem od sive svakodnevice , dosade i  jednoličnosti .

 Vrlo rano sam spoznala da upravo bojama mogu osvježiti svoj osobni život i dati mu drugačiju dimenziju .

 Upravo su boje ono što prvo primjećujemo u eksterijeru , interijeru , nakitu , odjeći itd.

Njihova skladnost  u okviru interijera , djeluje na osobu umirujuće  i daje određenu sigurnost .

Često puta , upravo promjenom boje detalja u interijeru možemo napraviti čudo , odnosno stvoriti atmosferu koja nam najbolje odgovara u datom trenutku .

 Možemo dati mašti na volju , možemo spojiti nespojivo ali oprezno sa dozom umjerenosti , da to ipak na kraju ,lijepo izgleda.

Upravo , u svojim slikama sa akrilnim bojama , osjetila sam posebnu moć boja.

Stavljam boju na plexiglas ili staklenu ploču , gledam kako polako klizi ostavljajući trag za sobom. Kada pokrenem ploču u određenom smjeru stvaraju se raznovrsne  šare , krugovi , likovi .

 Stavljam preko toga drugu boju ,  a nekada i treću i dalje pokrečem ploču , preljevanjem boja one se miješaju međusobno u prekrasne  kolorite .

Stvaraju je razni oblici , boja ulazi jedna u drugu , mješajući se međusobno , neka možda skrene na drugu stranu , te tamo završi u nekakvom svome krugu .

 Ostaje tu i daje poseban pečat slici.

Boje koje su međusobno nespojive , ovdje izgledaju upravo posebno .

Govore svoju priču, ispreplečući se međusobno , stapajući se u jedan neponovljiv izričaj.

        Na kraju kistom namočenim u boju koja prevladava na slici ,dajem onaj završni štih slici .

Ona u tom zadnjem dijelu dobiva svoju pravu „ dimenziju“ , puninu  obogačenu maštom i trenutnom inspiracijom koja me zaokuplja .

Gordana Sedmak-Jednačak

BUDIMO VEDRIJI

Ilustracija: talentculture.com

Živimo u posebno turbulentnom vremenu. Vremenu kada se okolnosti mijenjaju iznenada, onako nesvjesno, brzo, na poseban način. Svjesni smo te činjenice. Osjetimo to na sebi i oko sebe, gotovo svaki dan. Iznenađenja više nema....., sve je moguće. Jer očekivati možemo svašta , obrate u postupcima prijatelja, u ponašanju ljudi koji su nam se donedavno, činili kao odani, bliski, za koje bi dali kako narod kaže  "ruku u vatru"......

Ali danas bi ta ruka u plamenu izgorjela, da je pružimo. Dali bi je uzalud...., uzalud.

Činjenica o odanosti, poštenju, veselju koje osjećamo kod susreta s drugim ljudima, postala je prošlost . Sa time se moramo pomiriti. Onako kako su se vremenske prilike drastično promijenile, tako su se i ljudi iz dubine svoje duše, istinski promijenili.

Povukli se u sebe, misle samo za sebe i ništa im više nije važno. Kada razgovaraju kao da to čine iz kurtuazije...... Zar smo do takvog nivoa svijesti, došli ? Izgleda da jesmo. I to je najžalosnije.

Slušamo jadikovke u svezi svakodnevnih teškoća, bilo financijskih, bilo obiteljskih onako usput i jedva čekamo da nastavimo svojim putem. Podižemo ruku na pozdrav , odlazeći , pro forme izgovarajući riječi da im želimo svako dobro ( poštapalica koja je uvelike prisutna , koja  pokriva što šta , a vidi se iz njezina tona da je nizak nivo iskrenosti ).....

Ništa više ne možemo sa sigurnošću planirati, na nikog sa ozbiljnošću ne možemo računati. U trenu nastanu izgovori, toliko vjerni istini, da jednostavno ne možeš vjerovati da je to sve samo "magla"....

Život je krenuo nekim drugim tokom, smjer se u trenu promijenio, baš kao i mišljenje, stav........

Kako si pomoći ? Možda većom dozom humora, koji može donijeti vedrine u našu svakodnevicu...

Pokušajmo, na taj način osvjetlati „ lice svakodnevice“. Dodajmo onaj tako potreban štih vedrine.

Verbalno iznesimo sadržaje koji izazivaju smijeh i veselje. Dajmo priliku šaljivosti i duhovitosti da dođe napokon do izražaja. Da nam pomogne u premoštavanju tako teških dana u duhovnom, u materijalnom i inom smislu.

Raspoložimo ljude oko sebe, ništa isforsirano, nego umjereno, taktički i smisleno. Ništa ne ide na silu. Primijenimo vedro izražavanje, koje donosi do povećanja razine serotonina , hormona sreće. Tako doprinosimo poboljšanju međuljudskih odnosa koji su toliko, u današnje vrijeme, poremećeni.

Upravo smijeh je itekako potreban čovjeku. To se najbolje osjeti kada ga nema, kada oko sebe vidimo mrka lica, zamišljena i bezvoljna. Zamislite samo, da ta lica nabace lagani smiješak ili da se osoba onako grleno, iskreno nasmije. Ma, nema ljepšeg i zdravijeg od toga. Mi naprosto niti nismo svjesni koliko smijeh i vedro raspoloženje doprinosi stvaranju ugodnog okruženja. On je poticaj za bolje međuljudske odnose.

Ujedno, ima značajnu ulogu u zanosu vezanom za stvaranje , za  rad kako fizički tako i misaoni. Pozitivno djeluje na razvoj psihe i njezine aktivnosti.

Unutarnje čovjekove vrijednosti su upravo humor, smijeh i vedrina. Oni su preventiva da ne dođe do patnje i boli.

Ali, ne može se na silu biti sretan. Upravo sreća, baš kao i smisao za humor usađuju se razumijevanjem ,dobrotom , ljubavlju...... Prema tome na tome treba itekako, svatko od nas, poraditi.....

Šala, iskreni smijeh, humor su najboli lijekovi za svakodnevne brige i probleme koji nas iz dana u dan oplahuju i koje smo previše uzeli k srcu.... I tada srce pati. Ta patnja ostavlja trag na našem raspoloženju , u krajnjem slučaju na našem zdravlju.

Stoga kako se nositi sa stresom i nevoljama koje nas zapljuskuju u životu, često se pitamo.....

Upravo je humor ta čvrsta psihološka potpora koja nas diže kada padnemo u taj čudan bezdan.

Činjenica je da su ljudi skloni humoru, daleko bolje prihvaćeni u društvu, jer izazivaju pažnju, tom svojom Bogom danom sposobnošću.

Oni razvedravaju ljude , smanjuju onu neugodnu napetost u zraku. Ujedno, to su pozitivne osobe koje svatko želi u svojem okruženju, pogotovo danas.

Životna pitanja različita i teška, vode nas do faze pesimizma i zabrinutosti. Čemu se predati, ne učiniti ništa da izbjegnemo ili ublažimo posljedice takvih stanja.

Stoga, pođimo od toga da smijeh budi nadu. On ruši barijere, povezuje ljude. Postaje pozitivna snaga u lakšem savladavanju teških trenutaka.

Samo spomenimo stanje kada je čovjek duboko povrijeđen, ponižen, teško bolestan, ili ako je izgubio nekoga njemu dragog , tada je potreban drugi čovjek koji će mu pružiti toplu ljudsku riječ.

Potrebna mu je potpora, suosjećanje , ona vedrina duha , jer on nije raspoložen za šalu. Upravo topao osmijeh i smirenost, razumijevanje lijekovi su za tako ranjeno srce.

Jedna američka izreka najbolje dočarava što znači jedan običan osmijeh. Kaže :" Osmijeh je besplatan , a pruža tako mnogo ". Stoga nemojmo biti sebični, darujte osmijeh onome kojeg vidite da je umoran, utučen, jer on mu je potreban. Potreban kao lijek za dušu.....

 Ali svakako treba voditi računa da smijeh bude iskren i od srca. Da bude prirodan......

Ironičnom podsmjehu i ciničnom ismijavanju nije mjesto tamo gdje želimo dobre međuljudske odnose. Upravo takva vrsta osmjeha naprosto truje odnose prijateljstva i narušava međuljudske odnose. Međuljudske odnose treba graditi, njih treba njegovati.

Pogotovo u teškim vremenima, kakva su naša, gdje svatko samo gleda sebe i za sebe. Trebamo se dušama otvoriti prema drugima.

Ako to učinimo mi ćemo se bolje osjećati, biti ćemo emotivno bogatiji. U nama će se razviti osjećaj ponosa, da smo učinili nešto lijepo, nešto dobro, humano, da smo bili čovjek za čovjeka.

Pomognimo jedni drugima pri uklanjanju ili barem ublažavanju onoga što čovjeka tišti i što mu neda da slobodno  "diše". Mi time dobivamo na ljepoti življenja, na ispunjenju sebe kao čovjeka.

Treba imati empatije za drugoga, treba biti obazriv prema drugome , treba imati mjere u svemu.....

Mjere u načinu i vještini komuniciranja, mjere u ponašanju prema drugima. Poštujmo jedni druge, ubacimo humor u ophođenju, da bi duhovitošću pa i dosjetkama izmamili osmijeh na nekom tužnom i umornom licu. Biti ćemo i mi tada sretniji i vedriji , jer sa vedrim raspoloženjem, lakše je raditi i živjeti...... Potrudimo se.....

Gordana Sedmak Jednačak

ČESTO SPOMINJAN POJAM – UMJETNA INTELIGENCIJA

Zadnje vrijeme nema medija, bilo pisanog, čujnog ili slikovnog gdje se ne spomene pojam umjetna inteligencija.

Iako smo često naprosto "bombardirani"  tim pojmom nismo niti svjesni, da je dosta toga što pokriva taj pojam, već u upotrebi u našem svakodnevnom životu.

Za većinu ljudi umjetna inteligencija je ono o čemu su čitali u romanima ili gledali u filmovima. Danas se o tome sve češće govori u javnosti, kao o nečemu neopipljivim, povezanim sa robotima i kontrolom.

Taj naziv "umjetna" inteligencija  je ono što je zapreka i dovodi do zabune da nije ljudskog porijekla. A zapravo je stvoreno od čovjeka......

Pomoć takvih uređaja na bazi umjetne inteligencije naprosto je neprocjenjiva. Ali uz oprezno korištenje i jasno definiran nadzor.

 Njihove mogućnosti treba rabiti , na taj način si olakšamo rad i život..... Sve je veća potreba za njihovim prihvaćanjem, jer mogu dovesti do poboljšanja postojećih poslovnih procesa, a i pomoći u svakodnevnom životu.

No, kao što sve ima svoje prednosti , nosi i svoje nedostatke i toga moramo biti svjesni. Svjesni i sa oprezom primjenjivati iste.

Upravo pametna upotreba, točnije pažljivo upravljanje umjetnom inteligencijom i robotima  je mišljenje koje dijeli čak, preko osamdeset posto anketiranih ljudi , odnosno ispitanih Europljana. Ali što se tiče stava o pozitivnosti uvođenja istih dolazi se do podatka, da tek nešto više od šezdeset posto  Europljana to pozdravlja. To su činjenice koje moramo imati na umu i na kojima moramo poraditi.....

Sam pojam umjetna inteligencija, u stvari je nastao davne 1956. godine.

Poznato je da se  Američko ministarstvo obrane tih šezdesetih godina prošlog stoljeća zainteresiralo za tu vrstu posla i krenulo u osposobljavanje računala. Osposobljavanju , da tako kažemo , "oponašanju" osnovnih ljudskih razmišljanja.

Danas je popularnost umjetne inteligencije porasla zahvaljujući snažno povećanom obimu svih vrsta podataka. Ujedno je došlo do poboljšanja vezanih uz računalnu sferu života.

Iz prethodnog možemo zaključiti da u nekim oblicima umjetna inteligencija postoji već desetljećima, ali je tek u posljednje vrijeme naglo prošla kroz proces edukacije. Tim činom izazvala je vrlo jak interes u poslovnom sektoru......

Poznati stručnjak u informatičkom sektoru John Mccartny najbolje je definirao njezin pojam i to sa slijedećim riječima : "Umjetna inteligencija je znanost i inženjerstvo izrade inteligentnih strojeva".....

Kada polazimo od toga da je umjetna inteligencija sposobnost nekog uređaja da oponaša aktivnosti čovjeka, na primjer zaključivanje, učenje, planiranje , kreativnost i ostalo , vidimo da je to sfera života koja vodi prema naprednijem vezanom uz budućnost svih nas.

Upravo napredak u računalnom području, pogotovo dostupnost  goleme količine podataka, koji su svake godine sve veći, neminovno dovode do znatnih otkrića u području umjetne inteligencije.

Ona je postala prioritet Europske unije, jer kako možemo isčitati iz njezinog trenutnog stanja, ona je ključna za neophodnu digitalizaciju cjelokupnog društva.

Digitalizacija je napredak svakog modernog društva, tim više kada se osvrnemo na njihovu vrstu koja obuhvaća razne softwere, tražilice, tzv. virtualne asistente , razne sustave prepoznavanja govora, lica, razne korisničke podrške itd.

No, vrijeme svakim danom donosi novitete, napredak u svim područjima života.

 Stoga, moramo biti svjesni te se nositi s njima na način da ih primijenimo u onim područjima životnog stvaranja,  gdje je to moguće. Primjeniti ono što je pozitivno, što sa sobom nosi napredak, boljitak, prednost , bolji i lakši način rada i života......

Ne smijemo se nikako bojati noviteta, drugačijega...... Jer da život nije tekao dalje , da se nije radilo na nečem što će biti povoljnije, drugačije, perspektivnije , primjerenije novom vremenu, danas svijet nebi bio na ovom stupnju razvitka. A i dalje se mora razvijati i tražiti nove izvore naprednijeg života.

Stoga ako želimo ići naprijed, graditi bolju, moderniju budućnost treba sve isprobati, pokušati , iskoristiti na najbolji mogući način.

Sve promotriti objektivno sa svih mogućih strana. Sa strane napretka, ali i negativnosti koje one sa sobom nose. Ali te negativnosti treba promotriti , vrednovati na pravi način i nastojati u tom dijelu napraviti pomake na bolje ili jednostavno izbjeći ih u tom dijelu, dok se nešto u budućnosti ne promijeni, rekli bismo „ sazrije“......

Vidljivo je , da se umjetna inteligencija brzo razvija iz dana u dan. Ona postaje bolja , da ne kažemo "pametnija".....

Ona zapravo omogućava velikom broju industrija da je na različite načine primijene, svaku u svom području djelovanja. Tu mislimo npr. na bankarstvo , medicinu, zaštitu itd.

Banke je primjenjuju kako bi povećale učinkovitost svojih zaposlenih, te povećale sigurnost  podataka. Ujedno, cilj je ne samo da se zadrže postojeće klijente nego da se dogodi i poboljšanje postojećih procesa.

U svakodnevnom životu, nismo niti svjesni u kojim nam sve slučajevima, umjetna inteligencija već odavno, omogućava određene usluge.

Pođimo samo od pametnih telefona koji koriste umjetnu inteligenciju, softwera,  navigacije, automobilima koji je već upotrebljavaju za siguronosnu funkciju . U području  medicine je korisna kao pomoć pri kirurškim zahvatima, pogotovo u zadnje vrijeme.

Znači cilj umjetne inteligencije da pomogne ljudima u njihovom svakodnevnom životu. Mi je moramo gledati samo kao koristan "alat" za bolji život.

Ona je postala često spominjan pojam. Ali taj pojam moramo sagledati sa šire strane , točnije što ona znači za naš daljnji život i razvoj.

Mi o umjetnoj inteligenciji još uvijek, ne znamo dovoljno. Poznato nam je da računala rade točno ono što se od njih traži.

 Greške kod svih koji rade su moguće. Kako kod ljudi tako i kod umjetne inteligencije, jer su nju stvorili ljudi sa svojim pogreškama i nedostacima, bilo svjesnim ili nesvjesnim. Ali na tome treba još puno raditi.

Ali bojazan da će umjetna inteligencija istisnuti čovjeka ne postoji.

 Razlog je u tome da je ljudski faktor nezamjenjiv. Stav je da će se tako ostati i u budućnosti...... Tome će svjedočiti generacije, budućih desetljeća.

Veselimo se napretku, te primjenom umjetne inteligencije očekujemo što suvremenija tehnološka rješenja , jer je korisno sredstva za mnoga područja života.......

Gordana Sedmak Jednačak

ČIPKA KAO ROMANTIČAN UKRAS

Čipka je vrlo ženstvena tkanina. Toliko sa sobom donosi romantičnog duha i ljepote. Svakom predmetu daje onaj posebni dašak glamura......

Svaku odjevnu kombinaciju naprosto „podigne“.

 Moguće ju se upotrijebiti za svakodnevnu odjeću, ali zna biti i neizostavan detalj večernje toalete. Raspon odjeće gdje je njezina primjena dobrodošla je, od svakodnevne dajući joj posebnost i upečatljivost , te do svečane.

Upravo koristeći taj materijal kao osnovu za krojenje odjeće, dolazi se do onog , tako uvijek dobrodošlog  glamura.....

Širok je izbor dizajna tog specifičnog materijala. On se u velikoj mjeri koristi za svečanu odjeću, no danas  se sve više  pojavljuju i u svakodnevnoj modi. I to, kako možemo zamijetiti u kombinaciji s ostalim, različitim materijalima npr. lanom, pamukom, elastenom itd.

U čipku se možemo „obući“  i koristeći je i kao modni dodatak odnosno ukras. Moguće ju je našiti kao aplikaciju na jednostavnu majicu i tako istu napraviti drugačijom, posebnom .

Tako sam i ja , od jedne pamučne crne dolčevite dodavanjem aplikacije od bijele čipke napravila nosivi odjevni predmet. Nosivi i drugačiji ,reklo bi se unikatni.....

Ne postoji djevojka ili žena koja ne voli čipku, tu nježnu i prozračnu tkaninu. Stoga se sve vrste čipki još uvijek, aktivno kupuju i tkaju . Taj mrežasti materijal , sa malim ili velikim uzorcima naprosto plijeni svojim nježnim izgledom.  

Pozitivne karakteristike čipke su upravo atraktivan izgled. To je materijal jako nježan i izrazito ugodan na dodir. Pored toga, čak i odjeću , na koju je čipka ušivena na uobičajeni način , moguće je pretvoriti u atraktivnu svečanu.

Prema Wikipediji, čipka je samostalni, šupljikavi ručni rad. Nastala je u doba renesanse na prostoru Mediterana i Zapadne Europe. Potječući iz renesansnog doba, čipka se iz Italije počela širiti po Europi kao dio odjeće više klase , odnosno tzv. luksuzni predmet.

A  postupak čipkarenja ili čipkarstvo je preplitanje niti čiji je predmet izrade, ukrasna tvorba pod nazivom čipka. Pri tome postoje dvije osnovne tehnike izrade čipke i to slijedeće : šivanjem iglom i preplitanjem niti pomoću batića.

Međutim, razvitak čipkarstva u Hrvatskoj je vezan uz svećenstvo i plemički stalež. Čipkarstvo dolazi do nas tradicijskom predajom i to kao dio etnografske baštine. Pri tome prvenstveno ukrašavajući ženske tradicijske nošnje.

Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna centra izrade čipke, čije je djelovanje nastavak duge tradicije. To su Lepoglava u Hrvatskom zagorju , te na Jadranu grad Pag i grad Hvar.

Tkanina pod nazivom čipka svojom posebnošću i ljepotom upotpunjuje žensku garderobu. Izrađuje se postupkom pletenja, kukićanjem, vezenjem , tkanjem.....

Čipka uglavnom uvijek ima neki motiv.... To može biti oblik cvijeta rascvalog ili u obliku pupoljka, listova, leptira, ptica, zvijezda.....

 Može biti sačinjena da predstavlja neki od umjetničkih uzoraka , npr. obrise lica žene, sjene sunca na zalasku..... Štošta se može ukomponirati kao motiv u osnovu dotičnog materijala.....

Mašta i znanje izrade čipke , tu igraju presudnu ulogu.....

Za dizajntkanine na leđima, rukama i ostalim dijelovima haljine , moguće je koristiti motiv čipke. Itekako efektan dojam moguće je postići.....

Općenito, svaka tkanina bila ona i najobičnija , ukoliko je ukrašena motivima čipke izgledati će veličanstveno.

Ali nikako nije moderno dizajnirati , odnosno dodavati previše. Dovoljno je nekada, ovisno o predmetnoj odjeći dodati tek jedan mali detalj . Tada će ta nježna čipka svaku haljinu učiniti bogatijom nego prije.

Stoga možemo reći, da je čipka jedan nježan dodatak koji se jednom ušiven,  ne može skinuti sa odjeće. Iz toga razloga treba je održavati pažljivo, predmet prati nježno i to nikako strojno. Ručno pranje, izbjegavanje cijeđenja tkanine , tako da je samo objesimo na svježem zraku , najbolji je način održavanja i sušenja predmeta koji sadrži čipku. Na taj način će ona ostati neoštećena, neće izgubiti niti svoj oblik niti boju.

Čipka dolazi u mnogo vrsta , oblika i u kombinaciji s raznim materijalima. Ona je prozračna, šupljikava tkanina..... Za nju se koristi pamuk, svila, lan, vuna, a u današnje vrijeme je najčešća od poliestera.

Taj romantičan ukras oduvijek je izazivao divljenje. Povezivao se sa bogatijim slojevima društva. Najčešće se koristi kroz odjevne predmete poput haljina, bluza...... Ali često nalazimo njezinu primjenu i kao samostalnog materijala . Koristi se prilikom dekoriranja doma, upravo zbog svojeg vizualnog bogatstva .

Izuzetna dojmljivost te tkanine ne ostavlja nas ravnodušnima. Svojom prozirnošću i mekoćom daju nježnost predmetu u koji je uklopljena. Vjenčanice su jako dobar primjer kako se sa tim materijalom, te posebne ljepote, postiže ona dodatna čarobnost koju nosi čin vjenčanja.

Stoga, svaka mladenka naprosto zablista u bijeloj haljini , kada je ista ukrašena stilskim motivima prozirne nježne čipke. A još k tome, kada veo dugačak i proziran od tila i čipke obujmi čitavu figuru, to je onda praznik za oči.....

Čipka je tada nezamjenjiv romantični ukras koji dodatno daje svoj pečat tom predivnom događaju......Događaju koji se pamti cijeli život.....

 Stoga je lijepo, da čipka bude prisutna kao dio svečanog ruha osobe koja započinje novi život......Onako romantična, nježna, veličanstvena, sa daškom glamura......

Gordana Sedmak Jednačak

DAR  SA  DUŠOM

Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
 Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
 Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

Izvor : Novi sisački tjednik

Gordana Sedmak  Jednačak

DRUGAČIJA BLAGDANSKA ČAROLIJA

Prošle godine u ovo doba , pomisao na „ blagdansku čaroliju “  izmamila nam je osmjeh na lice , a opće oduševljenje preplavilo je naša srca. Veselili smo se Božiću, velikom obiteljskom blagdanu kojeg krasi veliko zajedništvo.

Iako se već tada „ zahuktala“  poznata pandemija ,  ipak smo u krugu obitelji obilježili taj , nama važan i najljepši blagdan. Makar uz ograničena okupljanja i slavlja, pandemija nam ipak  nije uspjela           „ pomrsiti račune „ i ozračje vezano uz značajan vjerski blagdan.

Sjećam se  ugodne glazbe  božićnih pjesama koja se širila domom, baš kao i mirisi pripremljenih delicija.

Živjeli smo u nadi i sa nadom , da je trenutno stanje prolazno , te da će postati prošlost .

Vjerovali smo da ćemo idući Božić slaviti  u „ normalnijim „ okolnostima.

I tako sa vjerom u bolje, kročili smo dalje.....želeći ući u novu godinu , sa nadom u bolju, ljepšu i bezbrižniju godinu.

Međutim, uslijedilo je ono što je još jače promijenilo naše živote .

Podrhtavanje tla snažno i neumoljivo, nekoliko dana nakon Božića unijelo je tugu i zabrinutost među svima nama.

Tih dana svatko od nas  „ ranjen“  je na svoj osebujan način. Ranjen duhovno, psihički , materijalno........ A sve sa posljedicama koje nije bilo moguće sanirati „ preko noći“ . Toga smo svi bili svjesni...., jer vizura našeg kraja ozbiljno se promijenila..... baš kao i naši životi.

Priroda je učinila mučan zaokret.

Pokazala je svoju snagu i zao naum. Bez imalo samilosti i svom silinom  „ udarila „ je na čovjeka , na njegov dom, na njegov grad, na njegovo selo. Na njegovo mjesto življenja , na njegovu svetinju.

Što se to događa? pitali smo se......

Čemu smo to zaslužili?

Ali naši upiti nisu nailazili na odgovor........

Misao koja se javila , da očajavanje ne pomaže i tako si jedino možemo pomoći.

 Ne očajavati, već srediti misli i krenuti dalje.....To je jedino pravo rješenje.

 I jasno tako smo i učinili....

 Svatko u svome životu, u svojoj obitelji, u svome domu.

 Nije bilo druge....

Stoga, nadolazeći  Božić dočekujemo sa „ ožiljcima“ pandemije koja još uvijek prisutna i „ uzima“ svoj danak u ljudskim životima.

Dočekujemo Božić , najveći vjerski blagdan na još uvijek „ svježim ožiljcima „ koje nam je ostavilo podrhtavanje tla u našoj županiji.

Ali ljudi nikada ne gube nadu. Jer kako se lijepo kaže , nada zadnja umire.

 Ljudi dižu glavu , ponosno ustaju i ne osvrću se , idu dalje.

Oni prkose nedaći , jer oni se  „ ne daju „.  Tako moraju, zbog njih samih , zbog njihove         djece , zbog njihove unučadi.

Biti će i mora biti bolje.....Vjeruju u to, svim svojim srcem.

Nema predaje.

Jer život  je vječita borba.

 Život naprosto kao rijeka teče. Nekada tiho, mirno , „ uspavano“ , onda iznenada „ pobješnjelo“ kovitla prevrčući sve ispred sebe.....

 Sve je to život , kao  morska bura, oluja, kao bonaca i mečava......

Stoga ovoga Božića , sa vjerom u bolji idući Božić , svatko prema svojim prilikama i mogućnostima  upriličiti će njegovo obilježavanje .

Oni kojima su domovi oštećeni će skromno, ali ipak ponosno , sa nadom u bolje i ljepše sutra, duh Božića „ unesti „ u svoje privremene domove.

Za najljepši blagdan u godini, za blagdansko raspoloženje , sa nadom u ljepše sutra....

Blagdanska čarolija drugačija, a opet na osebujan način lijepa, privlačna i svečana.

Božić u kojem se dijeli radost  s ljudima oko sebe , a sve kako bi sačuvali taj duh vjere i ufanja.

Jer, sve je to Božić....

 Sva ta radost išćekivanja, sva ta radost zajedništva, ljubav bližnjih.... To je ono što nas snaži, to je ono što nas diže.

 Jer nema veće vrijednosti nego vjerovati da će sve ovo jednog dana biti samo ružna prošlost . I jasno sa nadom da se nikada više  neće ponoviti.

To su želje koje ovoga Božića svi nosimo u srcu.....

Nosimo u srcu, želje za bliskošću, za ljubavlju u obitelji , za dan kada će sve biti kao prije.....Možda čak i bolje..... Bolje  i ljepše.....

 Jer to smo zaslužili , nakon svega što nas je snašlo.....

Vjera nas tome uči.... , vjera nas u tome podržava .

Ona nas usmjerava prema tračku nade i „ govori“ da ga slijedimo.

Slušajmo je, jer radost koju nam ona daruje „ vija naše rane“.

Ona djeluje , darujući nam zajednički osjećaj za nešto lijepo , plemenito, veličanstveno .

I tako, tako  opuštajuće..... A to nam upravo treba, upravo sada....

Tako ćemo osnažiti svoj um , osnažiti svoje srce , osnažiti svoju dušu.....

Zaboraviti ćemo ili barem staviti „ sa strane“ ono što je iza nas...... Odbaciti ćemo zabrinutost za ono što nam budućnost nosi.....

Vrijeme koje dolazi stvoriti će ozračje u kojem ćemo dočekati veseliji idući Božić.

Sve ovo do sada bilo je nepredvidivo i nenadano . Splet raznih okolnosti , prirode i  inih događanja.

O tome zašto je tako i tko je kriv, sada je bezpredmetno raspravljati. Konkretnog i dokazivog odgovora , naprosto nema . Tako je i tako je moralo biti .

Bilo je to negdje zapisano. 

A mi idemo dalje. Okrećemo novu stranicu života.... , jer život  „ teče „ dalje . Teče kao rijeka, rijeka bez prestanka , rijeka tuge, rijeka veselja.

Nema mjesta okretati se iza sebe.....idemo dalje.... u nove životne prilike i neprilike . To je jednostavno neminovnost postojanja.

Pokleknuti nikada.... znamo teško je , ali na kraju ćemo vidjeti da se ipak isplatilo krenuti dalje......

Krenuti u bolje sutra , za nas , za našu djecu , za našu zemlju.

Stoga slavimo i veselimo se Božiću , on je to zavrijedio.

U ozračju takvog Božića, u drugačijem okruženju i ozračju, naše srce biti će ispunjenije , a mi             sretniji.......

Makar će biti drugačija blagdanska čarolija Božića , ali će biti naša. Osjećati ćemo je iz dubine srca .

Sretan i blagoslovljen Božić !

Vaša Gordana

Gordana Sedmak – Jednačak

DVIJE BAKE

Postoji  jedna žena

Žena hrabra,

Psihički snažna......

Tako posebno „ zrači „

To je žena koja mnogima

Puno znači......

Emica , to je žena ta.....

Od milja je tako zovem

Baka je unuka našeg.....

Unuka  dviju baka,

Jedne sa toplog morskog juga

I druge sa unutrašnjosti kopna

Naše Zlato spaja nas dvije bake

Ljubavlju i

Veselim osmjehom

Koje širi.....

Volimo ga obje,

Neizmjerno,

Sve na svijetu nam je....

Drži nas čvrsto ljubavlju svojom

Da ne pokleknemo,

Da ne posustanemo pred

Nedaćama koje život nosi....

Ne.....

Ne damo se.....

Prkos je jači od svega,

Izazvan  ljubavlju

Prema jedinom nam i

Dragom biću.....

Našem unuku

Baka sa krajnjeg juga

Divnog našeg mora

I baka Goga sa kopna......

Jedna prema drugoj

U mislima

Pružamo ruke ljubavi

Sa željama i mišlju

Na predivan osmjeh

Našeg unuka.....

Mišlju na njegovo oko

Plavo poput mora

Sa smijehom srdačnim i

Glasnim koji  odaje

Radost života.....

Što je tu ,

Što postoji.....

Što je s nama.....

To je snaga koju nam

Objema nesebično daje

Daje za dalje....

Baki Emici sa predivnog

Toplog juga i

Baki Gogi sa kopna.

Naša Ljubav

Naš jedini

Unuk Lovro....

Gordana Sedmak Jednačak

EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

Godina ova, puna je izazova naprosto prepuna neizvjesnosti .

Neizvjesnost vezana uz vremenske prilike i neprilike,neizvjesnost  vezana uz podrhtavanje tla, neizvjesnost vezana uz zdravstvene prilike i još što šta......

Zapitamo se začuđeno, zbog čega se sve to događa,koji je uzrok svemu,te zašto se toliko toga lošeg odjednom pokrenulo ? Zašto se na zlo dalo?

Diljem svijeta, neki čudni događaji, neke do sada nezamislive pojave, od promjena klime, pojave nama nekad nepoznatih virusa koji se šire i napadaju nemilice......

 I to sve jedno za drugim, čak i preklapajući se....

Više nema pravila da li je neko područje trusno i podložno pomicanju tla ili nije..... Sada se tlo trese i tamo gdje se nikada nije..... Čak i u morskim dubinama bilježe se potresi uznemirujući taj mirni, spokojni život  plavih dubina.

Ništa više nije kao prije....i više nikada neće biti.

Toga postajemo svakim danom svjesniji.

 U ovom vremenu, koje kao da je upravo sada moralo nastupiti, dovodi do spoznaje da je sve uništivo i promjenjivo . To sve više sa strahom zaokuplja naša razmišljanja.

Bezbrižnost koja je „oplahivala“ naše živote a vezana uz nešto nepredvidivo, nešto što dolazi onako iznenada , postala je prošlost.

 Sada smo tek svjesni činjenice, kako nam je zapravo bilo dobro.

Ako je i bilo kakvih olujnih nevremena, možda su i napravile neku štetu koju je bilo lakše sanirati i nastaviti život dalje. Ali ovo što se sada događa je ono što ni u najgorem snu nismo mogli sanjati.

Ujutro osvane vedar i sunčan dan, a završi olujnim nevremenom koje iz tmurnih, tamnih oblaka
„spusti“ ogromnu količinu kiše, dok vjetar zabacuje krošnje drveća na sve strane, vitla lišće i kapi kiše po zraku.

Čupa stabla iz zemlje,razbacuje ih divljačkom snagom, gdje god stigne, ne štedeći parkirane automobile......

Krovovi kuća u trenu ostaju bez crijepova, drvene građe, odnešene jakim vjetrom negdje uz put.......

Ljudi u čuđenju, nakon stišavanja oluje neviđenih razmjera, polako izlaze iz zaklona gledajući oko sebe i tražeći sugovornike među susjedima. Svi oni zatečeni su onim što se događa.....

I što je najgore, tako oštrih, jakih i k tome čestih nevremena, ne sjećaju se mnogi.

Olujni vjetrovi, tuča, pijavice, obilne kiše nevrijeme je koje izaziva čuđenje i kod stručnjaka meteorologa.

Priroda nas kažnjava, govore obični ljudi.... Možda ima u tome nešto.....

Ali možda je trebalo davno prije misliti na nju, ne samo koristiti njezine blagodati i njezinu ljepotu.

Jer ako ne ulažeš u nešto, ako ne obnavljaš, ako samo iskorištavaš i uništavaš, jednog dana ti se vraća.Vraća se na nezapamćen i okrutan način.

Samo se okrenimo oko sebe, koliko otpadaka završi u našim prelijepim rijekama i moru. Koliko raznih predmeta odbaćenih onako bez razmišljanja i samo da ih se riješi , nalazi se u šumama.

Šumama koje bi trebale biti naša „pluća“ , a ne smetlište.....

Jedan spot lijepo prikazuje što se u šume, a na žalost i rijeke i more „pohranjuje“.

Pohranjuju se olupine automobila, koje su odbačene narušavajući izgled i ljepotu onoga što moramo čuvati, a to ne radimo.

Nekada smo sve te stvari kupovali, veselili se novom automobilu kako bi mogli otići sa obitelji na izlet, kako bi stvorili jedan viši standard  za koji smo radeći skrbili svakodnevno.

 Veselili smo se nabavci svakog komada bijele tehnike, koja tada nije bila jeftina, kako bi olakšali životnu svakodnevicu i više vremena posvetili druženju i obitelji.

Ali, kao da smo sve zaboravili, kao da nas je neka pohlepa tjerala na gomilanje, a ujedno neprimjereno odbacivanje onoga što smo godinama željeli i nabavljali kako bi nam život bio ljepši.

No, njihovim odbacivanjem tamo gdje to nije primjereno uništili smo ono što nam je čitavo vrijeme davalo smisao života i ljepotu.

Suprotstavili smo se Majci  prirodi i ona nam je pokazala „ zube“.

Zatopljenje koje je zahvatilo čitavu kuglu zemaljsku dovelo je do otapanja ledenjaka , dovelo do presušavanja rijeka.......

Velike vrućine, toplinski udari koji su sve češći stvaraju atmosferu neopisivo tešku za disanje i život kako ljudi, tako i životinja. Visoke temperature, sa velikom vlagom u zraku.

Ljudi se sve više zatvaraju u prostore sa klima uređajima i tako na umjetni način, rashlađujući se, upražnjavaju ono što ostavlja posljedice na njihovo zdravlje.

U slučajevima kada tako visoke temperature potraju, nagomilana vlaga u zraku kao u kakvom uzavrelom  „ kotlu“ odjednom eksplodira.

I tada se navuku tmurni oblaci, vjetar „zasuče rukave“  igrajući se sa prirodom.....

 U trenu, kiša u obliku krupnih kapi ili pak led u većim oblicima „ nagradi “ svojom razornom moći područje koje zahvati....

Osim tuče ili olujnog nevremena , na područjima uz more znaju se pojaviti i tzv. pijavice.

 Pijavice koje sve „ usisavaju „ u zrak , pod oblake......., nesmiljenom jačinom....

Osim požara, koji uslijed velikih vrućina znaju harati kuglom zemaljskom, tu su i poplave koje nastaju uslijed prevelike količine oborina uzrokovanih obilnim padalinama.

I onda, naprosto gdje god bio na kugli zemaljskoj ostaješ zatečen posljedicama svih vrsta nedaća koje vrebaju.

Osim navedenih, u novije vrijeme u našoj zemlji i podrhtavanje tla je puno češće nego prije. Čak se pojavljuje u područjima koja nisu trusna, u područjima u kojima nikada nisu do sada zabilježena.

Potres je nepogoda u unutrašnjosti zemlje, koja sa sobom nosi razornu moć. Uništava domove, uništava živote ljudi .

Ostavlja za sobom pustoš. Ono što je stvarano i građeno čitav životni vijek u trenu može postati  ruševina. I tako su ljudi koji su imali nešto, uživali u tome tijekom svoga života, dovedeni u stanje da su ostali bez ičega smješteni u kontejnere.

Čekaju bolje dane, čekaju da njihovi domovi budu osposobljeni za stanovanje , a oni skroz uništeni zamijenjeni novoizgrađenim.

Treba vremena kažu, svaka katastrofa , a dakako to je i potres, ostavlja „ožiljke“ ali njihovo zacjeljenje fizičko i psihičko ipak dugo traje.

Nije lako, ali će doći.

Zemlja se pobunila, njezine tektonske ploče počele su se pomicati, smještaju se, premještaju, ispod, iznad kako stručnjaci kažu , te kada priroda „ odluči“ tlo će se smiriti kažu obični oštećeni ljudi.

Treba još jedno vrijeme, jer u području gdje mi živimo još uvijek nas potres „ ne zaboravlja“ . Tek toliko da ne zaboravimo, pojavi se nakon nekog vremena ( a nitko ne zna ,kada će ponovno zatresti ) sa manjim ili većim intenzitetom, bez obzira bila noć ili dan.

I sretni smo da jačeg potresa, onako razarajućeg kakvog smo doživjeli zadnjih dana prethodne godine, za sada nema. Ali to nitko ne zna..... Oprezni smo, osluškujemo svaki prolaz kroz ulicu teškog teretnjaka, sretni da to nije potres.

Pogled nam se automatski zaustavlja na visilici koja osvjetljava prostoriju, jer je ona uz zveket staklovinja u ormaru i pomicanje polica, najbolji detektor te prirodne nepogode.

I uz sve to, ova virusna nepogoda koja nam „ visi“ svima nad glavom..... Sva područja svijeta je zahvatila.

Nešto za što nismo mogli vjerovati da bi moglo postojati, da bi moglo jednostavno „ zarobiti“ čitav svijet.

 Promijeniti život svima na kugli zemaljskoj .

Unijeti strah među ljude, potištenost, bezvoljnost .

Pogotovo u vrijeme kada se život svede samo  na najosnovnija kretanja vezana uz održavanje života, bez mogućnosti bliskih kontakata , druženja koja su itekako potrebna  za psihološki život čovjeka. Čovjek je društveno biće, koje se održava bliskim kontaktom, a njegova dostupnost  samo preko elektroničkih medija teško djeluje na njega.

Ali, tako je moralo biti.

Iako neki nisu vjerovali u pandemiju corona virusa, on je ipak odnio velik broj ljudskih života.

Ljude nama drage, poznate, nepoznate......a mogli su biti među nama.

Nadamo se, da se broj novozaraženih neće drastično povećavati na jesen i da ćemo moći nastaviti novo normalno živjeti.

Na prirodne nepogode i katastrofe, osim kod potresa protupotresnom gradnjom, ne možemo direktno utjecati....

Sada smo već iskusili ono što možda nismo trebali, što se tiče globalnog  zatopljenja i olujnog nevremena i naučili smo iz toga dosta.

Naučili smo poštivati prirodu, biti ekološki osvješteni, čuvati ono što nam ona daje.

Voljeti je.....

Nakon  svega što smo doživjeli vidimo, da ove godine niti zelenilo u našim okućnicama nije kao prošle godine.

Ruže i ostalo cvijeće nije vedrih boja kao prije, a lišće pomalo uvelo visi na granama.

Nedajmo prirodi da ju napuste boje, da nestane živosti i optimizma za dalje......

Mi to možemo, samo moramo htjeti.....

Gordana Sedmak Jednačak

EKSPLOZIJA BOJA

Šećem parkom, a pod nogama šušti lišće. Lišće otpalo sa grana obližnjeg drveća....Kako je lijepo to šuštanje, dok polako koračam po hrpi suhog lišća. Djeluje smirujuće.....Čovjek se jednostavno prepusti tom predivnom osjećaju.

Lišće koje se nakon prirodnog odvajanja od grana, našlo upravo tu, na zemljanom tlu.

Hrpa lišća koja završava svoj „životni put“ upravo ovdje, pod mojim nogama....

Uslijed vremenskog tijeka još malo će, svojim koloritom „ukrašavati“  tlo na koje se spustilo.

Jesen je doba, kada sve doživljava svoj kraj,  ali svojim posljednjim „ atomima snage“ još želi pokazati ljepotu, koja ga krasi.

Prava raskoš boja, dok koračamo po crvenom, žutom, naranđastom lišću.

U jednom trenu naprosto postajemo djeca, namamljeni porivom da se poigramo s tim koloritom. Uzimamo onako u grubo, više raznobojnih listova i bacamo u zrak.

I što doživljavamo ?....Pravu eksploziju boja......

Upravo u tome je čar jeseni......

Čar u njezinim toplim bojama, bojama koje podsjećaju na Sunce u punom sjaju, te u nijansi crvene boje koja dočarava njegov zalazak.

Od snažno žute, prosto zasljepljujuće boje do onako „krvave“ koja je dio sunčeva zalaska. Nisu rijetki listovi purpurne, pa i umjerene brončane boje. Neobične su to boje , ali stvarne, živopisne.

Predivna je priroda, upravo zbog toga.

Ljepotom nas opija, ljepotom nas daruje, ljepotom nas snaži.....

Donosi onu iskru radosti što nam je potrebna, pa makar i u malim količinama.

Ali nam bezuvjetno treba......Stoga nam i srcu godi....

Upravo je zanimljivo da cijela jesenja koloritna priča, zapravo počinje u ljeto.

Ljeti su listovi zeleni puni klorofila tzv. lisnog zelenila. Dok lišće proizvodi hranu za drvo, nastaje tvar koja daje zelenu boju lišću, a to je klorofil. On je zeleni biljni pigment koji sakuplja energiju sunca. Sunčevu svjetlost upija u pore lista.

Uz taj pigment lišće sadrži i pigmente drugih boja. Interesantno je da njih ne vidimo tijekom proljeća i ljeta, jer su oni naprosto sakriveni velikom količinom pigmenta klorofila.

Međutim, kako se ljeto bliži kraju dani postaju kraći, a Sunce više nije toliko velikodušno u dijeljenju topline sa Majkom Zemljom.

Dolazi jedno od najljepših godišnjih doba. Dolazi jesen.

Priroda u jesen je zaista predivna. Nakon toplog  proljeća i ljeta, sada se sve smiruje.

S time je sunčanih dana sve manje , a klorofil se u lišću počinje smanjivati odnosno raspadati.

Na taj način lišće ubrzo postane žuto, smeđe, naranđasto ili crveno. Napokon ostali biljni pigmenti postaju vidljivi, a pojedine varijacije boja ovise o smjesi klorofila s drugim biljnim pigmentima.

Mijenjanje boja lišća je posebno zanimljiv prirodni proces. On ovisi o količini svjetlosti Sunca . Kako se dani skraćuju , to ima manje sunčane svjetlosti za energiju. A biljke stvaraju energiju kemijskim prirodnim procesom, koji se stručno zove fotosinteza. Lišće mijenja boju zbog pigmenta u lišću, a to je klorofil koji pomaže u procesu fotosinteze.

Ti rani zalasci sunca znače da biljke nemaju toliko vremena za fotosintezu . Tako se biljke prilagođuju na kraće dane i niže temperature, te počinju razgrađivati klorofil. Na taj način se pripremaju za hladnije mjesece.

Lišće više nije toliko puno klorofila, odnosno nije više toliko zeleno.

Postepeno se iz lišća gubi zelena boja.

Pojavljuju se , odnosno dolaze do izražaja oni do sada skriveni pigmenti u listu. I tako lišće dobiva vesele, tople boje. Ta transformacija nije ništa novo. To je prirodni proces, kada kroz te boje gledamo lišće kako se „ izgladnjuje “ i polako umire.

Drveće bez lišća ne izgleda tako lijepo kao lišće jesenjih boja, koje se još ponosno drži na oronulim granama. Oni listovi koji su ostali na stablu jedno vrijeme, tvore posebno kreativne pejzaže.

U dnu svakog lista stvara se jedan poseban sloj.

Kao što znanstvenici kažu , taj sloj se pretvara u tzv. kvrgu, koja spriječava dotok vode. I upravo ta kvrga ispušta list i na taj način djeluje kao da se list odbacuje, kako bi stablo sačuvalo zalihe energije. Opadanjem lišća tj. odbacivanjem listova, drveće se štiti od oštećenja koja bi nastalo zbog niskih temperatura tijekom zime.

U jesen se događa jedna od najvažnijih promjena u životu drveća, a to je promjena boje lišća i opadanje listova.

Otpalo lišće će svojim „ pokrivačem“ pažljivo pokriti tlo i tako zaštititi svoje najmanje stanovnike od mraza.

Francuski književnik Albert Camus  je rekao : „ Jesen je drugo proljeće u kojem je svaki list cvijet“.  I imao je pravo, jer nas jesen naprosto počasti eksplozijom boja.

Stoga treba uživati u jesenjem lišću, dok se može.....

Najljepše boje, crvene boje jeseni biti će prisutne u lišću dok jesen obiluje sunčanim danima i hladnim noćima.

Koliko će dugo u jesen trajati promjena boje lišća, ovisi o temperaturi zraka i tla, količini sunčeve svjetlosti, te količini vode.

U jesenjem svijetu svake godine zavladaju  grimizni i zlatni tonovi. Jesen je zahvalna bujica lišća različitih kombinacija boja i nijansi.

Stoga ne čekajmo.........

Prepustimo se toplim bojama koje u nama izazivaju mnoštvo pozitivne energije.

Svojim koloritom doprinose našim boljim i ljepšim emocijama.........

Gordana Sedmak Jednačak

GRAD NA TRI RIJEKE

Grad na tri rijeke...
Čujem na radiju.
Osluškujem,
Čekam...
Hoće li reći ime
Mog rodnog grada...

Ne izgovaraju ga
A ja u sebi nastavljam:
Grad oplahuju
Tri rijeke
Svaka dolazi iz drugog pravca
Donosi svoje znakove vremena
Pečate drukčijeg života
Svaka svoju ljepotu
Nosi na osebujan način
S našim žalostima, radostima, nadama
Svaka pročišćava duše
Onih koji žive
Na putu kojim teče
I ulijeva se jedna u drugu
Iz jednog ušća u drugo
I nastavlja dalje kao jedna
Još veća
još ljepša
Još krotkija
Još moćnija
Tri sestre čuvaju ovaj grad

Sve tri čine jedinstveni vodeni put
I vječnosti
I prolaznosti
Rastanke ostavljaju iza nas
Idu u susret novim sastancima

Odra polako teče
Kao da "klizi"
Kupa nešto šira
Robusnija
I glasnija
Slijeva se
U široku
Gromku i
Nepreglednu
Savu

Njihov tok je
Nekad ravan ,
Nekad krivudav
Nekad usporen

Za nevremena
Njihove vode
Postaju
"Uznemirene"
"Pjenaste"
Za lijepog vremena
Njihova lica blistaju
I liječe umorne duše
Panonskih mornara

U toj
Zelenoj ljepoti
Triju povezanih rijeka
Grad Sisak
Veliko
Bogatstvo
Ima.....

Tri rijeke
Čvrsto se drže za ruke
Ne ispuštaju
Jedna drugu i
Zajedno
Čuvaju Grad
I "plove"
U daljinu...

Osim teško
Opisive ljepote
Donose
Osvježenje u
Ljetne dane...

Tako čiste
Bistre
Prozirne
Dozvoljavaju
Da se zagledamo
U njihovu dubinu...
Sa željom
Da ugode
Ljudskom tijelu
Milujući ga
Svojom svježinom
Darujući mu
Svoju ljepotu
Iscjeljuju

Stvaraju
Vrijedan i poseban
Ugođaj
Kojeg
Osjeća
Voli
U srcu nosi
Svatko
Tko je
Ovdje
Došao na svijet
Tko je rođen u gradu
Na tri rijeke
U gradu Sisku

Tri rijeke
Jedno srce
Jedan grad
Sisak...

Gordana Sedmak Jednačak

HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

Postoji nekoliko bezvremenskih komada odjeće koje većina žena ima u svojem ormaru. Osim male crne haljine koja je pravi joker u rukavu, kada moramo u kratkom vremenu osmisliti elegantnu i lijepu kombinaciju, tu su hlače bilo kao samostalan odjevni predmet, bilo kao sastavni dio ženskog odijela.

Kako su hlače zauzele mjesto u domeni ženske garderobe ?

Pitanje na koje je moguće odgovoriti spominjanjem činjenice da su sredinom 19. stoljeća Elizabeth Smith Miller i Amelija Bloomer pokrenule trend ženskih hlača i to širokih hlača , koje su nazvale bloomers.

 Poznato je , da su već 30-tih godina 19. stoljeća velike modne ikone kao što su Coco  Chanel , Marlene Dietrich i Katherine Hepburne javno pokazivale u hlačama , prihvaćajući time hlače kao dio ženske garderobe .

U Americi su se tijekom 19. stoljeća počele izrađivati radne hlače od vrlo čvrstog i posebno obrađenog platna ( traperice , farmerice ) , a koje su u drugoj polovici 20. stoljeća postigle svjetsku popularnost.  Ujedno , traperice su postale zaštitni znak mladeži. One su postale svjetski fenomen , odnosno svojevrsni simbol 20. stoljeća.

U drugoj polovici 20. stoljeća stekle su popularnost buntovne mladeži , a daljnjih desetljeća postale su univerzalni predmet prihvatljiv u formalnom druženju , oblačeći kako mušku tako i žensku populaciju.

Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća sve je više žena ulazilo u poslovni svijet , tako da se pred poslovnu modu postavljao prije svega zahtjev vezan za udobnost odjevnog predmeta.

Na taj način , formalno su se hlače smatrale prihvatljivim za svakodnevno nošenje u uredima .

Nosila su se odijela koja su bila elegantna , često lijepih pastelnih boja , a pri tome kombinirajući neku jaknu ili prsluk.

Međutim možemo reći da je to prihvaćanje hlaća kao dijela ženske garderobe trajalo izuzetno sporo . Točnije postojao je stanoviti društveni otpor prema njima , pa čak sve do 70-tih godina prošlog stoljeća.

Istina je , da su ženska odijela u osamdesetim godinama krojena vrlo slično muškim odijelima, ali upravo te grublje linije žene su na sebi svojstven i domišljat način ublažavale dodajući  marame , svilene šalove te raznovrstan , maštovit nakit . Na taj način unosile su onaj neophodan , dašak ženstvenosti u tako stroge odjevne forme.

Upravo u 20. stoljeću hlače su sve više postajele sastavni dio ženske odjeće,  pa su često bile podložne , a i današnjih dana jesu , podložne čestim modnim promjenama s obzirom na dužinu, pripijenost uz tijelo , kroj , boje , materijal  itd.

2000-te godine ženska poslovna moda postaje puno opuštenija , ženstvena , dapače lepršava.

Čak su i traperice postale sastavni dio uredske mode, ali kombinirajući ih uz neki sako ili tuniku.

 Međutim dobro skrojeno žensko odijelo ili hlače oduvijek nose   pečat dobrog poslovnog odijevanja.

Hlače su must have komad odjeće, koje omogućuju raznovrsne odjevne kombinacije.

Hlače već dugo nisu samo za muškarce . Itekako je moguće svoju ženstvenost izraziti u hlačama .

Za svakodnevno nošenje moguće je izabrati klasične traperice ili elegantne hlače raznih modela i boja .

Izborom između neutralnih boja ili ekstravagantnog dizajna , te u kombinaciji sa cipelama npr. štiklama , lijepo će se produžiti figura osobe , a pri tome će se ona tako odjevena osjećati naprosto posebno.

Kombinacija hlaća  sa sakoom casuel stila savršen je komad za ured ili popodnevna druženja.

Ako se odjene sako koji je elegantnijih, nenametljivih i umjerenijih linija kombinacija dobiva onaj poseban štih za večernje izlaske ili neke važne događaje.

Danas hlače predstavljaju neizostavni dio garderobe žena svih dobnih struktura , od  mladeži do zrelije dobi .

Hlače kao odjevni predmet preferiraju  žene koje  se žele osjećati u odjeći slobodno, nesputano, a da pri tome lijepo izgledaju.

 To je jedan sofisticirani moderan i totalno šik komad odjeće koji je zastupljen u svim mogućim bojama i dezenima tkanina.

Ženske traperice , potom tajice visokog struka , hlače zvonolikog kroja sa uzorkom , široke hlače sa printom, hlače smoking stila, hlače široke sa naborima, podrezane 7/8 hlače , capri hlače, hlače visokog struka s pojasom, hlače cigareta kroja , cargo hlače , jogger hlače , suknja- hlače, vrečaste hlače sa pojasom , plisirane hlače širokih nogavica , hlače mrkva kroja s podvrnutim rubom nogavica , hlače sa cvijetnim uzorkom , hlače elastičnog struka , hlače na crtu itd. su samo neke od vrsta hlača koje žene biraju za odijevanje prema prilikama i prema svojem ukusu . Pri tome biraju i materijale koji su lagani za održavanje , udobni za nošenje , koji su prozračni , kvalitetni , kao što su popelin, lan , satinirana tkanina , vuna sa dodatkom elastana , modal itd.

Moramo svakako posebnu pažnju obratiti na ženske traperice , koje su sastavni dio svake ženske garderobe . Jeans hlače se mogu kombinirati sa gotovo svakim gornjim dijelom , udobne su za nošen je , a ipak su otporne na kidanje ili habanje .

 Neke osobe preferiraju klasične plave traperice , neke pak varijacije boja i to  od svijetlo plavih pa sve do raznih izbjedjelih tonova , potom traperice sa aplikacijama , raznim prorezima , a zadnjih godina i tzv. poderane traperice .

Hlače koje su također jako popularne zadnjih godina među ženskom populacijom  su

tajice . One su zahvaljujući elastičnosti materijala od kojeg su izrađene , vrlo ugodne i udobne za nošenje . Omogućuje nesputano kretanje za provođenje slobodnog vremena . Sportske tajice izvrsne su za fitnes i druge aktivnosti , dok se tajice sa visokim strukom  jednostavno kombiniraju s tunikom ili sa produženom bluzom.

Ove godine , modni stručnjaci kažu da je bijela boja ona koja će „ vladati „ toplijim dijelom godine.

Što se tiče kroja hlača koje će ove godine biti posebno IN su ležerne cargo i jogger hlače , ali vjerno će ih pratiti tajice visokog struka.

Stoga će ova godina u „ donjem „ dijelu stylinga biti vrlo zanimljiva po kroju ležernih hlača koje će se pojavljivati na ulicama.

Međutim , ne možemo negirati da vječni klasici kao što su žensko odijelo ili klasične hlače na crtu , ipak ostaju vječni na modnoj sceni , te znaju izgledati daleko bolje od nekih komada koji su trenutno IN na modnoj sceni , odnosno koji su trendi komadi.

GORDANA SEDMAK JEDNAČAK

HODAM  LIVADOM

Hodam  livadom

Prošlosti

Hodam  livadom

Sadašnjosti

No livada

Budućnosti

Nedostupna je

Nepoznata

Daleka.....

Što me čeka

Na toj livadi

Nepoznatoj

I dalekoj ?

Da mi je

Samo

Znati......

 Da li ću njome

Koračati

Zabrinuta

Tužna ili

Okupana

Zrakama

 Ljepote

Sunca

I sreće.....

Neizvjesnost  je to....

Put nepoznat

Put koji ponekad

Sa  zdravim razumom

Veze nema....

Budućnost  se u

Trenu

Promijeni.....

Tako se lako

Iz   temelja

Pretvori u

Nešto

Nepojmljivo

Strano....

Nepredvidiva

Je ona

Prepuštena

Slučaju ,

Trenutku ,

Osjećaju ,

Sudbini.....

Biti će

Onako kako

Je zapisano

Onako kako

Dragi Bog

Odredi.....

Kažu naši

Stari....

Nekome se

Budućnost

Nasmije i

Podari mu

Ljepotu

 Sreću

Blagodat

A nekome

Okrene

Leđa i

Odmahne

Rukom

 Kao da govori :

 „Snađi se

Nisi mi

Važan ,

Svatko je

Ipak

Sam kovač

Svoje sreće !!!!! „

Gordana Sedmak  Jednačak

                                                        HORMON SREĆE

Kao da u vulkanu

„Stanuje“,

Bukti,

Na mahove,

Pritajen,

A ne vidi se.......

S vremena na

Vrijeme,

Čujan je

Poput nekog

Laganog huka,

Podmuklog ,

Tupog,

Razarajućeg......

Izgleda da je

 Spreman da

Izađe van

Da se pokaže.....

Ili se varam,

Možda mu još

Treba vremena......

Da,

To je proces

Ide polako

Dok sazri

Neznatno naprijed ,

Ali ipak

Želeći

Da krene.......

I evo,

Čuje se,

Sve očitije,

Sve glasnije,

Sve jasnije,

Izlazi.....

Tu je......

Pojavio se.....

Iznenada,

Siguran u sebe

U svoje osjećaje

Taj veličanstveni i

Tako željen

Hormon  sreće......

Vulkan koji ga je

Čuvao ,

Ostaje i dalje

A njegova

Lava u obliku

Hormona sreće,

Dalje nastavlja

Svoj zacrtani put.....

Put darivanja

Ljubavi.....

Put kada se osjeti

Ta njegova blagost i

Posebna toplina

Kad se približiš osobi

Koju voliš......

Kada se približiš

Unuku dok pruža

Ručice prema tebi

Kako bi te dotakao

Kako bi te osjetio

Kako bi te zagrlio......

Kako bi te po licu

Pomilovao,

Kako bi te za nos

Povukao ,

Kako bi te ,

Kao tvoj osjetio,

Osjetio da ti

Stvarno

Pripada.......

Toplina osjećaja

Toliko stvarna

Nepatvorena

Velika

Naprosto

Neopisivo

Veličanstvena......

To je navala,

U punom smislu

Riječi.....

To je hormon sreće.....

Tako potreban

Svima nama.....

Gordana Sedmak Jednačak

 I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

Našu metropolu

U zelenom Gornjogradskom šetalištu

Krasi skulptura

 Poznatog nam

Hrvatskog pjesnika

Antuna Gustava Matoša.....

I u mojem gradu Sisku

Na šetnici uz rijeku Kupu

Smještena je reprika

Matoševe skulpture

Skulpture čiji je autor

Poznati hrvatski kipar

Ivan Kožarić,

Upravo rodom iz

Naše Petrinje,

Naše stradale

 Banovine......

Stoga, skulptura Matoša

U ovim teškim danima

Za Sisak,

Za rodnu Kozarićevu

Petrinju

I ostale gradove Banovine

Stradale u potresu,

Ima za sve nas

Posebno simbolično

Značenje.

Ovu sklupturu doživljavamo

Uz prisjećanje djela poznatog

Pjesnika Matoša,

Na posebno dirljiv i

Osebujan način.

Vidimo ga kako sjedi na klupi,

Prekriženih nogu,

Zagledan u gradsku šetnicu

I rijeku Kupu koja

Nemirno žubori.

Sjedi Matoš mirno,

Sjedi bezbrižno

Rukama zabačenim

Iza sebe

Lagano oslonjenim

Na naslon klupe.....

Promatra šetače,

Kojima je osmijeh

Zamro na licu

Ljude koji su zamišljenim

Pogledom zagledani

Negdje u daljinu.....

Ni sami ne znajući

Kuda.....

Onako usput im pogled skrene

Na rijeku koja svojom

Svježinom i ljepotom

Donosi malo

Mirnoće u njihove duše.....

Realnost je tu,

Jer iza Matoša

Koji mirno sjedi

I Kao da želi sročiti

Stihove kojima

Bi barem donekle

Umirio uznemirene

Ljudske duše......

Duše kojima bi prenio

Misli ohrabrenja za

Sve ono zlo što se

Prostire iza njegovih leđa......

Sve one trake kojima su

Obilježena

 Srušena i oštećena

Zdanja, pročelja

Zabatni zidovi

Domova ovih ljudi

Ljudi koji su u jednom,

Iznenadnom trenutku

Izgubili osmjeh.....

Upravo Matoš,

kao jedan od najboljih

Hrvatskih književnika

Znao je prodjeti u ljudsku dušu,

Znao je prepoznati i

Isčitati životnu stvarnost,

Ljudsku bol i

Sve to pretvoriti u

Poeziju koja je donosila

Smiraj uznemirene duše.....

Čutio je prirodu,

 Njezinu tišinu,

Pejzaže prelijepe

Nam Domovine

Koju je opjevao

Nebrojeno puta.....

Poznat po ljubavnim

Stihovima ,

Po misaonim,

Duboko izraženim

Emocijama

Ostati će zauvijek

Zapamčen po

Svojim djelima

Pjesme kao

 Jesenje veče ,

U travi ,
Utjeha kose ,

Notturno,

Gospa Marija su

Samo djelić blaga koje

Nam je ostavio

Izražavajući svoje

Duboke i istinske emocije .

Eto, sada i dalje sjedi

Naš pjesnik Matoš....

Nasuprot rijeke Kupe

Gledajući u nju i

Svojim raširenim rukama

Brani naš grad i našu

Banovinu od tuge

Koja se nad njima

Nadvila .

On zaklanja svojim tijelom

Ruševine i time

Daje do znanja da će

Jednog dana sve postati

Ružna prošlost.....

Ali treba vjerovati i

Treba ustrajati u toj nadi

Jer upravo on pod

Tamom noći žudi za jutrom

Kada će sunce i njegov

Pogled uprt u njega i

Ruke raširene i oslonjene

Na klupu

Usmjeriti „svjetlost i nadu“

Za naše bolje

Sutra.....

Čitajući njegove pjesme

Gledajući njegovu sklupturu

Možemo zamisliti da nam

Upravo to želi reći ,

Da nam to želi poručiti.......

Gordana Sedmak Jednačak

INSPIRACIJA

Inspiracija je  nadahnuće koje dolazi onako nenajavljeno, u trenutku kada je ne očekujemo. Pojavi se prvo u tragovima, da bi potom preplavilo sva naša osjetila.

Čudan je to i posebno lijep osjećaj. Osjećaj kada nam se čini kao da nas je preplavila neka čudesna svjetlost. Zaogrnuto je to u mistiku, a ipak tako snažno, tako moćno.

Jednostavno, nije moguće dati konkretan odgovor o čemu se zapravo radi..... Što je to ? Možda možemo samo izraziti ono što osjećamo toga trenutka kada nas obuzme. Možemo reći da je to poriv koji nas vodi k stvaranju nečega svojeg , nečega novog.

Upravo u tim trenucima, osjećamo kao da se nalazimo u nekom nestvarnom svijetu. Ispunjeni smo nečim svojim, prepuni ideja koje je moguće ali i nemoguće, ostvariti......

Prisutni smo fizički , a psihički smo „kilometrima“ daleko od stvarnosti.

Upravo djela velikih stvaratelja nastala su temeljem inspiracije. Oni su osjetili taj čudni a ujedno lijepi poriv za stvaranjem.

Taj izazov da možemo nešto napraviti, napisati, nešto reći , to je izazov koji se zove inspiracija. Upravo svaki čovjek može osjetiti taj čudasan i lijep osjećaj u sebi.

 Tada se naprosto moramo opustiti i uživati u tome što nas je "dodirnulo". Jer u tim trenucima ispunjeni smo sa nečim svojim.....

Jednostavno , na taj način se udaljimo i zaboravimo na ono što svakodnevnica nosi i što želimo maknuti nekako "na stranu"....

Taj trenutak je upečatljiv, pun zanosa.

 To je drugačiji svijet....

Njega "dodirujemo"  u tom jednom trenutku i njemu se prepuštamo.

On je savršen, poseban..... Donosi nam toliko potrebno smirenje. I uživamo u njemu.... Stvarno uživamo....

Stoga otvorimo „ vrata „ inspiraciji. Nemojmo se zatvarati u svoje „kučice“. Dozvolimo si da prenesemo ono što je dobro , a ujedno i lijepo.

Da, osobno je to...... Dio je naše duše i tijela. Ono što nas progoni da u određenim trenucima izrazimo najbolje osjećaje i misli.....

To je naprosto magična sila , koja nas vuče za nevidljivi "rukav" i usmjerava na put ljepote. Na put ljepote, gdje uranjamo u svijet maštovitih slika.

Emocija koja su sastavni dijelovi  kreativne aktivnosti bilo u obliku pisanja, slikanja...... Baveći se i provodeći vrijeme u tom posebnom ozračju , naprosto uživamo.

Stavljamo sve sa strane i odlazimo u  "svoj svijet" kreative. Stvaramo pjesme, tekstove, slike ili nešto posve novo , ali naše..... Samo naše.....

 Stoga je najbolje misli koje su vezane za ono na što ne može utjecati , staviti sa strane i otići u   "svoj svijet" kreative.

Taj svijet stvaranja  nastaje onim što dolazi nekako izvana . Izvana kao dar viših sila , kao nadahnuće. To je svijet stvaranja svojim umom, darom i svojim rukama. Sve sa željom da se stvori nešto lijepo, posebno i efektno.

Motivacija, nadahnuće je ideja vodilja. Ona je pokretačka snaga. Ona je jedna vrsta žudnje....

Možemo je pronaći na najjednostavnijim mjestima, šetajući i pri tome promatrajući oko sebe.

Okrenuti se oko sebe, pogledati ljude, prirodu, životinje, pogledati nebo...... rijeku koja vijugavo teče ispod mosta......

Sve to može biti inspiracija i još mnogo više od toga..... Samo treba htjeti i prepustiti se..... Živjeti bez ograničenja , te bez uobičajenih stresnih opterećenja.

Čudesna je moć inspiracije. Ona djeluje na svim poljima umjetnosti. Ona pokreće najuzvišenija stanja.

Budi nemoguće snove, otvara nove horizonte.

Stvara najlješa djela. To je toliko snažno stanje da stvara najljepša djela. Ona jednostavno čini boljim sve što "dotakne".

Oplemenjeni takvim osjećajima , ne ostajemo ravnodušni.

Jer karakteristika je tih osjećaja dominantan fokus uzbuđenja . On potiskuje sve ostale reakcije koje donose manje lijepe trenutke.

Tako se čovjek, ponukan osjećajima kako svojim tako i ljudi oko sebe , otisne u svijet stvaranja.

Stoga dajmo priliku inspiraciji . Priliku da nas obuzme i da pod njezinom pokretačkom snagom učinimo ono što smatramo da je tada potrebno i da to želimo.

Poanta je , da treba dati priliku sebi , da mašta osmisli , a vješte  ruke pokažu što mogu i znaju napraviti . A nama će biti ljepše , osjećati ćemo se ispunjenije i bolje .

Na taj način dušu oplemenimo onime što je lijepo, korisno, a zaboravimo na ono na što ne možemo utjecati.

Tako treba živjeti, uz inspiraciju , uz motivaciju , uz nadahnjuće. Neka nas ona pokreće i vodi u ljepše trenutke......

Gordana Sedmak – Jednačak

JESEN JE TU

Pojavila se očekivano, ljepota jesenska.

Pojavila se raskošna sa svojim karakterističnim mirisima i bojama.

Osjećamo je na svakom koraku.

Jesenska ljepota širi se na sve strane.

Stigla je  u svoj svojoj punini. To govore prizori uvelog lišća i latice ruža koje osušene i smežurane padaju na tlo.

Upravo ta crvena boja lišća , skoro purpurna prelijeva se , stapajući se sa zlatno žutom.

Tlo je puno žutog lišća , popucalih grančica koje je vjetar otrgnuo i bacio na zemlju.

Lišće, češeri suhi, žirovi otpali sa svojim „ kapicama“ i bez njih , ostavljaju dojam zemlje koja se sprema na počinak nakon rodne godine.

Miris jeseni ne ostavlja nikoga ravnodušnim , jer se njezin sladunjavi opojni miris širi uokolo.

Miješa se miris zrelog voća, grožđa , miris lišća i plodne zemlje.

 Širi se opojan miris breski vinogradarki , breskvi posebnog , slatko trpkog okusa i toplog mirisa jeseni.

Grožđe žuto , prozirno , puno soka , prosto mami da ga otkinemo sa trsa .

Slatki sok koji se cijedi u usta dok grizemo zrele bobice šireći predivan miris „ govori „ da je jesen među nama.

Čari jeseni su tu pokraj nas.....

Kesteni pucketaju dok ih peku na ulici na užarenoj tabli , dobivajući smeđe crnu boju.

Pečeni i raspucani iz kojih se naviruje zlatno žuto „meso „ i mami da ih  do kraja raskolimo i probamo .

Probamo, još ovako tople i mirisne......

            Jesen je lijepo godišnje doba koje donosi plodove čovjekovog truda i rada .

Ujedno , priroda pokazuje  svu svoju raskoš , pokazuje što čovjek može i što zna, stvoriti.

Ona nagrađuje trud onoga koji prirodu voli, onoga koji u nju ulaže svoj rad. Onoga koji u nju ulaže , sebe.

Jesen je doba koje na najbolji način pokazuje svima nama kako priroda vraća onome tko s njom surađuje , onome tko s njom živi.

Stoga hvala jeseni na tom daru, što nam ga pruža svake godine.

Dar u lijepom ovitku crveno zlatnih boja i zamamnih mirisa.

            Stoga provodimo što je moguće više vremena, pod vedrim nebom i uživajmo u lijepim , toplim jesenjim danima.

Vrijediti će , osjetiti ćete blaženstvo koje sada tu , a već sutra ga neće biti sve do iduće godine.

Ispratimo prošle jesenje dane u nepovrat.

Budimo sretni što nas je i ove godine jesen podarila svojim raskošnim plodovima .

Plodovima jesenskim.

Gordana Sedmak Jednačak

KADA MI SRCE STANE

Ne plačite

Kada dođe taj dan

Dan kada mi srce

Zauvijek stane

Molim vas

Nemojte plakati

Jer će mi duša

Tada suzu

Spustiti

Ne plačite jer

Život tako hoće

Kada je kraj

Ovozemaljskom  postojanju

Moje beživotno tijelo

Položite u toplu zemlju

Domovine u kojoj sam

Rođena

Položite ga polako i nježno

Kao školjku da se

Stopi sa Majkom prirodom

Biser školjke u obliku duše moje

Otići će u nebesko Blaženstvo

Nebo će upiti moju dušu

Cjelivati je i nježno

Milovati

Nemojte plakati

Kada dođe taj dan

Jer sresti ćemo se gore

Jednog dana na

Cesti vječnosti

           Biti ću tamo ,

Veselo ću se smijati

I raširiti ruke da

Vas prigrlim

Da vas stisnem

Od miline jako ,

Jako

Dočekati ću vas

Nakon što i vi

„ Odradite“ svoj

Ovozemaljski život

Uhvatiti ću vas za ruku

I povesti putem

Nebeskog Blaženstva

U nebeski Smiraj

Gordana  Sedmak Jednačak