• "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    Slikovnica "Dvije pahuljice: Lori i Dori"

    SLIKOVNICA SE MOŽE KUPITI PREKO E- MAILA Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    I SREDSTVA SU NAMJENSKA IDU ZA DONACIJU ZA NEZBRINUTE ŽIVOTINJE .

    PREDGOVOR

    Draga i poštovana čitateljice/čitatelju,
    u rukama držite jedan, nadamo se, zanimljiv i simpatičan, netipični književni uradak, slikovnicu "Dvije pahuljice: Lori i Dori", posvećene dvjema malim, mladim i slatkim mačkicama koje se zovu Lorina i Dorina, koje sam prije nekog vremena s velikom ljubavlju i srećom udomila.
    Za izradu ove slikovnice inspirirala me je nedavna objava sisačkih volontera za skrb o napuštenim životinjama, o napuštenim psima i mačkama, objavljena na društvenim mrežama, kako im treba svaka potpora i pomoć za zbrinjavanje napuštenih malih maca, posebno hrana i lijekovi.

    Kako sam udomila dvije slatke i meni najljepše i najslađe mačkice, dvije blizanke, ali potpunorazličite boje, karaktera i navika, a također skrbim i o udomljenoj kujici mješanki Bornici, u trenu sam, inspirirana time, pripremila prigodni tekst o njima, koji je konačno dopunio, obradio i opremio naš sisački novinar Željko Maljevac, glavni i odgovorni urednik "Novog Sisačkog tjednika", a grafički uobličio i pripremio inž. grafike Krešimir Cvitković, grafički urednik NST-a.

    Gordana Sedmak JednačekNadam se da smo Vam ponudili zanimljivu i posebnu, nesvakidašnju priču koju nam pričaju dvije mačkice Lori i Dori, koju u formi slikovnice izdajem u vlastitoj nakladi, uz vlastita inicijalna sredstva, uz potporu sponzora i donatora.
    Dio prihoda od prodaje ove slikovnice dat ćemo sisačkim volonterima za zbrinjavanje napuštenih životinja s kojima smo već surađivali, za nabavu hrane i lijekova za napuštene mace i pse, a podržavamo i ideju o podizanju skloništa za životinje u Sisačko-moslavačkoj županiji.

    Primite puno lijepih pozdrava od mojih mačkica, od Lori i Dori, zaigranih, znatiželjnih i slatkih bića koje su mi uljepšale život i umirovljeničke dane, a iskreno se nadam da će i Vama, kada pročitate ovu slikovnicu, izmamiti osmijeh na lice i donijeti osjećaj ljubavi i sreće u Vaša dobra i draga srca jer ćete osjetiti radost i ponos zbog vaše solidarnosti i dobrote.

    Pozdravlja Vas i poštuje vaša Gordana.

    Vole Vas vaše
    Lori i Dori.

    Gordana Sedmak Jednačak

     

    DVIJE PAHULJICE – MAČKICE

    Dvije pahuljice – mačkice

    Svojim dolaskom

    Oplemenile su moj dom

    Jedna bijela – albino i druga

    Simetričnih smeđe crnih šara

     

    Svojom iskrenom ljubavlju

    Oplemenile su moj dom

    Iskrom zadovoljstva koju osjetimo

    Svaki put kada naprave nešto

    Neočekivano i vragolasto

     

    Sestre blizanke, a tako različite

    Po izgledu, reakcijama, karakteru

     

    Šarena pahuljica – Lori

    Prosto mami svojim velikim

    Toplim očima koje kao da su

    Obrubljene crnom crtom

     

    Mirna je Lori , statična,

    Ona sve stigne ,

    Nikud  joj se ne žuri .

     

     

    Ponekad, samo kada želi,

    Poigra se , hvatajući mušice po zraku ili staklu

    Ali ako ne uspije , ništa zato , ima tko će.....

    Njezina seka Dorina, bijela – Albina ,

    Curica nemirnog duha , stalno je u pokretu

     

    Njoj niti jedna mušica ne može pobjeći

    Njoj udaljenost ne predstavlja problem

    Ona zna iznači načina za što se uhvatiti

    Na što skočiti  te na kraju

    Kako do mušice doći.

    Pravi je lovac.

     

    Dorina živahna, vragolasta , ušiju

    Stalno uzdignutih u zrak

    Osluškuje svaki šum

    Ništa joj ne može promaknuti

     

    Njezine uši pokrivene tankom

    Bijelom dlakom , nježne su

    Roza boje kao i njuškica i

    Jastučići na nogama

    Sunce joj smeta , jer je Albino,

    Stoga je zaštita od sunca za nju

    Neophodna.

     

     

    Njoj igre nikada dosta

    Čak i sestru blizanku tjera na igru,

    Povlačeći je za rep.

     

    Sestra Lori ili prihvati igru

    Ili nastavi spavati a nekad

    Jednostavno pobjegne

     

    Eto to su moje dvije mačkice pahuljice

    Koje su u mom domu našle smiraj

     

    Uživaju one u novom domu i životu

    A mi uživamo u njima i u

    Njihovim nestašlucima.

    Kujica Borna

    BORNA

    Neshvakidašnjeg  imena

    Nadjenutog u skloništu

    Udomljena kujica Borna

    Uveseljava me svaki dan

     

    Kažu da udomljeni ljubimci

    Vole na poseban , njima svojstven način.

    Oni u sebi imaju osjećaj pripadnosti ,odanosti

     Osobi koja ih je odabrala i prihvatila

     

    U njima je stalno prisutna bojazan da će biti ostavljeni ,

    Prepušteni snalaziti se kako znaju i umiju ,

     na meti raznih nemilih događaja

     

    Izetno cijene dobivenu ljubav ,

    Uzvraćajući je u daleko većem obimu

    Vežu se za osobu koja im je pružila

    Njihov  „ zauvijek dom“ ,

    Prate ju u stopu , bojeći se da ju ne izgube

     

    Upravo takva je i moja Bornica

    Svojim umilnim , poslušnim i poniznim ponašanjem

    Zahvaljuje za odabir i brigu

    Osjeća  da joj prihvaćanjem u svoj dom

    Dajem  neizmjernu ljubav i pažnju.

     

    Kada je sa godinu dana došla na upoznavanje ,

    Bila je sitna, tankih nogica  i plaha

    Čuvarica ju je vodila na uzici , a ona je išla uz nju ,

     Okrečući se svaki čas , kao da je pitala : „ Kuda me to vodi ? „

     Uplašeno je gledala

    Sluteći nekakvo događanje , ali nije znala kakvo

     

    Došla je do mene .

     Kleknula sam pored nje

    Opio me njen umiljat  pogled

     

    Njezine oči naprosto su plijenile.

     Imala je plahi pogled laneta.

    Lijepa je, kratke i sjajne crvene dlake.

    Naprosto me osvojila

     

    Odlučila sam je zadržati ,

    No morala se vratiti u sklonište

    dok ne stvorim ambijent za  njezin smještaj

    Uzela sam je za lajnu i  povela sa sobom

    Ona mi je poslušno išla uz nogu

     Kao da se poznajemo godinama.

    Vjerovala mi je .

    Odvela sam je do izlaza , pogledala u oči i rekla :

    „Čekam te , doći češ ti k meni uskoro , vjeruj mi !“

    Kao da je shvatila što sam joj rekla

     Gledala me čitavo vrijeme kroz

    prozor automobila odlazeći

    Ta slika mi je još uvijek prisutna

    Između nas dvije razvila ljubav i povjerenje

     

    Nisam je iznevjerila

    Bornica je moj kućni ljubimac više od pet godina

    Vjerno me prati u šetnjama

     Osjeća moju sreću , osjeća moju tugu

    Osjećamo jedna drugu.

    Kućna ljubimica, kujica Borna

      Nastanila  se u mom srcu.

    Gordana Sedmak Jednačak             

     



  • NEMA NEOSTVARIVOG

    NEMA NEOSTVARIVOG

    NEMA NEOSTVARIVOG

    Nema neostvarivog, čovjek naprosto može sve. Usprkos svim preprekama na koje nailazi, on željeno ipak može ostvariti.

    Ali željeno ne smije biti neki megalomanski zahtjev, nešto za što uistinu i sigurno znaš, da je apsurd ili izazov, koji ne spada u realnost.

    Kažem, moguće je sve.  Jasno ako to istinski želiš. Ništa nije nemoguće.....Nema neostvarivog.....

    Možda taj izraz djeluje kao fraza, ali ipak nije tako. Kada nešto želiš i to žarko, kada ti je na umu cilj koji bi trebao donijeti radost u tvoj život, neku promjenu za koju smatraš da ti je potrebna. Tada se istinski potrudi  i rezultat ćeš osjetiti......

    Vjerujem, pozitivno ćeš se iznenaditi.

    Naravno da je trud potreban. Stoga se priberi, zbroji, točno utvrdi što zapravo želiš. Zapitaj se da li si spreman i na rizik, da ti donesena odluka rezultira onim znanim  "trnovitim"  putem.....

    Trebaš ispitati sebe i svoju volju, te da li imaš dovoljno snage da izguraš i kada sve odjednom zastane , pa čak i kada “kola krenu niz brdo“.....

    Svaki napredak traži napor, dobro nam je znana činjenica.

    Meni osobno, to je bio životni moto. Bila mi je misao vodilja.  Ali ništa bez truda, zalaganja, puno rada i vjere da se ipak može.

    Neće ništa doći onako, samo od sebe. Toga nema.

    Ako je je prisutan talent, jasno da to dodatno motivira i daje još veću sigurnost u buduće ostvarenje.

    Ukoliko čovjek ulaže u nešto u što vjeruje, ulaže snažnu volju, svoj posljednji atom snage sa željom da to saživi i postane dio njegova života......to se onda isplati. Treba samo vjerovati.

    Roditelji su ti, koji djeci mogu puno pomoći, biti im potpora na način da ih poslušaju, savjetuju i usmjere.

    Dobri i brižni roditelji koji, reklo bi se „žive“ sa svojom djecom, njihovim aktivnostima i sklonostima, svaki trenutak su tu da s njima podijele mišljenje, dobronamjerni savjet , te da trenutke u obiteljskom okruženju provode u razgovorima iz područja, djeci zanimljivim i bliskim.

     Takvi roditelji najbolje primjećuju sklonosti svoje djece, sudjelujući u njihovom odrastanju , njihovom odgoju, prateći njihove nekada više, a nekada manje izražene talente.

    Djeca im nekada na nesvjestan način, u igri ili druženju iskazuju što ih zanima, što zaokuplja njihovu pažnju i što ih veseli. Stoga djecu treba znati "slušati".

    Oni nam tako, ne znajući sami što i kako, izražavaju svoja mišljenja, svoje želje i svoja htjenja.

    Tako, malo po malo, družeći se sa ostalom djecom, braćom, sestrama, prijateljima pokazuju talent za društvene igre, poput šaha itd. , potom sklonosti prema tehnici, izradi npr. raznih maketa, zatim informatičkim vještinama itd., a sve to doprinosi još boljem razvoju njihovih mentalnih sposobnosti .

    Druženjem u školi, bilo kroz nastavu ili izvannastavne aktivnosti posebnu sklonost možda osjećaju za igre vezane uz športove kao što su košarka, rukomet , nogomet...... Kroz upise na aktivnosti izvan škole  primjerice na dvoranske športove kao što su klizanje, hokej na ledu, pa i bazenske športove vezane uz vaterpolo , plivanje.... Oni time još više razvijaju svoje motoričke sposobnosti.

    Pri tome , timski sport  itekako pozitivno djeluje na njihov karakter , na njihovu psihu jer razvija zdravi natjecateljski karakter. Na taj način uz razvijanje osjećaja podnošenja poraza, te zdravog prihvaćanja pobjede, djeca se izgrađuju u ljude sa pozitivnim, realnim životnim stavovima.

    Nisu sva djeca sa istim sklonostima. Neka nisu toliko "zagrijana" za fizičke aktivnosti, niti tehničke.

    Ima dosta djece koja imaju umjetničke sklonosti.  Takve sklonosti mogu biti vezane uz sviranje nekog instrumenta, tako da se razvijaju u tom smjeru, pohađajući satove glazbe privatno ili u glazbenoj školi. Učeći note koje su osnova glazbe, potom sviranja željenog instrumenta i upravo sa  osjećajem za ritam, glazbu i velikom upornošću vježbaju sviranje i  dolaze do svojih prvih nastupa tzv. produkcija.

    Upravo na tim produkcijama posjetitelji su roditelji, prijatelji i svi oni kojima je namjera podrška mladih talenata u razvoju. Jer mladima treba dati priliku da se pokažu i da se dokažu.....

    Ako djeca imaju sklonost za ritam, za pokret , to itekako pokazuju od samog početka uz često  plesanje uz taktove glazbe. Vrte se, uživajući u svojim koreografijama.

    No i to treba njegovati i podržati. Možda danas sutra to bude njihov poziv. Treba im dati priliku da nešto nauče i u tom području . Da pohađaju satove ritmike ili baleta, da im stručna osoba pokaže što znači ples, kako se izvode pojedine plesne figure....... Možda ih to odvede u čarobni svijet baleta, folklora ili možda vrlo dojmljivih latino američkih plesova......Možda ?

    Sve je moguće, nitko nezna što u sebi skriva, sve dok se ne pokuša izraziti na način na koji želi.....

    Stoga su roditelji ti, koji prvi primjećuju sklonosti svoje djece, ali svakako  značajnu ulogu imaju i učitelji .

    Još u najranijim godinama javlja se sklonost  prema taktovima glazbe u obliku sviranja, plesa, pjevanja. Ujedno, želja da se okušaju u nekom dvoranskom sportu, natjecanju u plivanju, nogometu itd., ili tehničkim vještinama......

    Čitanje knjiga, naprosto "upijanje" lijepe riječi, zadivljenost izražajnošću kojom pisac dočarava neki događaj, sve to djeluju pozitivno na osobu koja uživa u emocijama prenesenim na papir. Tako osoba  i sama počinje osobne doživljaje, te emocije bilježiti i izraziti ih na sebi svojstven način. Onako kako ih ona osjeća.

    Treba puno volje, htijenja, ljubavi i želje prema onome što čovjek želi i za što vjeruje da će ga oplemeniti.

    Mnogi koji su tijekom povijesti imali neki od božjih darova vezanih uz umjetnost kao što je pisanje, slikanje svojom ustrajnošću i vjerom da će njihov dar jednog dana biti prepoznat , imali su pravo.

     Njihova djela su prepoznata i talent koji je bio Božji dar, cijenjen je i dan danas.

    Zato ustrajnost i želja da se izrazimo na sebi svojstven način, neka bude potvrda da imamo nešto posebno i samo naše. Nemojmo to zatomiti, dapače otvorimo se i dajmo priliku da to izađe iz nas, bilo u dobi djetinjstva bilo u zrelijoj dobi.

    Ali, ostanimo svoji...... dajmo priliku sebi i onome sa čime smo rođeni. Jer jedino tako će naš život biti ispunjen do kraja......

    Gordana Sedmak Jednačak

  • BILJKE NAM "GOVORE"

    BILJKE NAM "GOVORE"

     

    BILJKE NAM

    Ukrasiti okućnicu baš onako za svoj gušt, nešto je što čovjeka doslovno rečeno, duhovno ispunjava. Pogotovo kada biljke, bilo ukrasni grmovi, ruže, pokrivači tla ili jednostavno jednogodišnje cvatuće biljke, pokažu cilj svojeg postojanja. Da...... izgledom pokažu zašto postoje i zašto ih sadimo, njegujemo i veselimo se njihovom što duljem životnom opstanku.

    Prihrana, orezivanje, planiranje, odstranjivanje korova da bi mogle slobodno „disati“ uvjet je da imamo primamljive i oku ugodne biljke.

    Stoga kada ih nabavljamo svakako treba voditi računa  o prostoru kojeg imamo, planiranju lijehe gdje ih želimo uklopiti u naš „ okoliš“.

    Voditi računa da to bude skladno, kada dođe vrijeme cvatnje, te da to svojim bojama bude usklađeno i čini nekakvu, nazovimo to tako „ cjelinu“.

    Nikako to ne činiti na način , da ih zasadimo tamo gdje trenutno ima mjesta......

    Jer ako i to napravimo, to neka bude privremeno, dok ne iznađemo bolje i prihvatljivije rješenje. Rješenje koje će ostati trajno, gdje će biljka moći raširiti svoje korijenje i grane . Ona mora imati         „ zraka“, ona mora imati „ mjesta“. Tek tada će biti lijepa, baš onakva kakvu želimo.

    U svojem cvjetnjaku napravila sam lijehu sa niskim crvenim sitnim, rekli bismo to tako "ružicama". Tako nježnog cvata i tako sitne...... Crvene, zamjetne boje, a djeluju tako krhko i nježno.

    Na granama pravi grozdovi malih cvjetića, sa isto tako nježnim listićima....... Sve tako nježno i romantično.....

    Bile su u početku niske i tako sam ih i oblikovala da se previše ne šire i da ne uskraćuju mjesto biljci pored sebe, koja također mora imati mjesta za "život".

    No, ovog proljeća odlučila sam ih pustiti da rastu, onako kako "žele"..... Da se prošire na stranu kojoj su trenutno stremile, ali da druge biljne vrste koje su u blizini , tim širenjem nisu ugrožavale.

    I što se dogodilo?

    BILJKE NAM

    One su se uzdizale sve više i više......

    Grane su rasle u vis, a na njima „grozdovi“ crvenih, sitnih cvjetova.

     Kao da su bile „sretne“  svojim stremljenjem prema zidu stare pecare.......

     Kao da im je bilo na „ umu“ da svoj zadnji ovogodišnji cvat završe, penjući se na crvene cigle pecare i naprave lijepu sliku kraja svoga ovogodišnjeg životnog puta.......

    I stvarno......

    Gledajući ih na fotografiji kojom su ovjekovječene u svojem naumu, ne možemo ostati ravnodušni.....

    Stoga, prirodu treba pratiti, treba uživati u njoj .

     Treba svakako povezivati slike iz prirode sa "slikama iz života".

    Puno toga, može se spoznati i možemo naučiti.....

    Primjetiti treba promjene koje priroda sa sobom nosi, kako se ona naprosto bori i kako stremi k nećemu .

     Nekada uspije, a nekada stane na pola puta , jer više ne može . Ali, drugi puta nakon što skupi snagu, krene tamo gdje je stala......

    To nam može biti jako lijepa pouka za život.

     Pouka za sva proživljavanja vezana uz neke nedaće, previranja, događanja i stremljenja koje život sa sobom nosi .

    Hibiskuse ljubičaste i bijele boje posadila sam zajedno na jednom mjestu u vrtu i to tako, da sam ih pomiješala, tako da pri cvatnji budu "melem" za oči.

    Uspinju se oni tako, nekoliko komada ljubičastih, raširenih na sve strane , te s njima sljubljeni bijeli koji također nemilice pružaju svoje grane na sve strane.......

    Smjenjuju se cvjetovi ljubičaste i bijele boje ili pak kao i trenutno kod mene, cvatu istovremeno. Kao da se natječu u cvatu. To je njihov posljednji ovogodišnji cvat.

    Zelene grane su pune „sočnih“ širokih listova, koji kao "lepeze" obujmljuju sve njih, kao da ih  "grle".

    Kao da žele pokazati zajedništvo, sljubljenost iz koje proizlazi ta bujna cvatnja.

     Ta cvatnja, još koji dan ove godine.......

    A onda polako će cvjetovi otpadati , grane se sušiti , listovi otpadati , jer jesen svakim danom je sve bliže.

    "Korakom" polaganim , dan po  dan postati će mjesto koje će biti spremno čekati novo buđenje, slijedeće proljeće.....

    I tako, godinu po godinu, pa dok izdrže..... dok im korijen bude mogao crpiti hranu iz zemlje.....

    Baš kao i čovjekov život, nastavlja se dalje.......

    Tako i čovjek  "korakom" laganim, dan po dan prolazi kroz život i čeka bolje sutra .

    Eto, vidite kako nam biljke na svoj način govore o životu.....

     Daju pouku, da ne odustati sve dok i atom snage postoji.......

    To je zakon prirode..... to je zakon života......

    Gordana Sedmak Jednačak

     

  • BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKABOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

     

    Postavljam si pitanje : „ Kakav bi svijet bio , da ne postoje boje „?

    Jednostavno rečeno , svijet bi bio jednoličan, depresivan, sumoran  i dosadan .

    Ljepota koju sa sobom nose boje , prodire duboko u čovjekovu dušu.

    Boje nas okružuju u svemu što radimo , gdje god se nalazimo i što god nosimo.

     One kod osoba potiču raspoloženje , ostavljaju dojam na druge osobe , one naprosto imaju moć koju prenose na čovjekove emocije.

    Kada pogledamo more , tako lijepe plave boje , prošarane svjetlim i tamnim tonovima koji se svjetlucaju na suncu , oko srca nam se javi predivan opuštajući  osjećaj .

    Kada vidimo šumu tako gustu i zdravo zelenu, u nama se javlja osjećaj svježine , harmonije i  zadovoljstva kojeg je teško opisati .

    Polje zlatno žutog žita , pobuđuje osjećaj rodnosti , topline , opstanka i radosti života .  

    Sve oko nas  je prepuno boja , samo  ih treba zapažati i u njima  uživati.

    Stoga promatrajmo prirodu, ona sa svojom ljepotom , svojim bojama može osobu dovesti iz jednog mentalnog stanja u drugo , iz melankolije u opuštajuće stanje.

    Upravo boje iz prirode i njihovo pozitivno djelovanje  moramo prenositi u naše živote i to će nas dodatno osnažiti .

    Biti ćemo obogaćeni jednim novim iskustvom , ljepotom pokraj koje smo do sada prolazili , ne zapažajući je dovoljno .

    Sada uživajmo u njoj , prepustimo joj se  i to svim svojim osjetilima.

    Boje sa svojim „ magičnim“ svojstvima utječu na naše raspoloženje i osjećaje , jer one su te koje prve primjećujemo .

    One nam se „ na prvu „ svide ili ne svide.

    BOJE I NJIHOV UTJECAJ NA ČOVJEKA

    Jako volim boje , naprosto uživam u njima , a ta moja sklonost je oduvijek prisutna.

    One su mi bile sredstvo odnosno način kako da se maknem od sive svakodnevice , dosade i  jednoličnosti .

     Vrlo rano sam spoznala da upravo bojama mogu osvježiti svoj osobni život i dati mu drugačiju dimenziju .

     Upravo su boje ono što prvo primjećujemo u eksterijeru , interijeru , nakitu , odjeći itd.

    Njihova skladnost  u okviru interijera , djeluje na osobu umirujuće  i daje određenu sigurnost .

    Često puta , upravo promjenom boje detalja u interijeru možemo napraviti čudo , odnosno stvoriti atmosferu koja nam najbolje odgovara u datom trenutku .

     Možemo dati mašti na volju , možemo spojiti nespojivo ali oprezno sa dozom umjerenosti , da to ipak na kraju ,lijepo izgleda.

    Upravo , u svojim slikama sa akrilnim bojama , osjetila sam posebnu moć boja.

    Stavljam boju na plexiglas ili staklenu ploču , gledam kako polako klizi ostavljajući trag za sobom. Kada pokrenem ploču u određenom smjeru stvaraju se raznovrsne  šare , krugovi , likovi .

     Stavljam preko toga drugu boju ,  a nekada i treću i dalje pokrečem ploču , preljevanjem boja one se miješaju međusobno u prekrasne  kolorite .

    Stvaraju je razni oblici , boja ulazi jedna u drugu , mješajući se međusobno , neka možda skrene na drugu stranu , te tamo završi u nekakvom svome krugu .

     Ostaje tu i daje poseban pečat slici.

    Boje koje su međusobno nespojive , ovdje izgledaju upravo posebno .

    Govore svoju priču, ispreplečući se međusobno , stapajući se u jedan neponovljiv izričaj.

            Na kraju kistom namočenim u boju koja prevladava na slici ,dajem onaj završni štih slici .

    Ona u tom zadnjem dijelu dobiva svoju pravu „ dimenziju“ , puninu  obogačenu maštom i trenutnom inspiracijom koja me zaokuplja .

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

  • ČIPKA KAO ROMANTIČAN UKRAS

    ČIPKA KAO ROMANTIČAN UKRAS

     

    ČIPKA KAO ROMANTIČAN UKRAS

    Čipka je vrlo ženstvena tkanina. Toliko sa sobom donosi romantičnog duha i ljepote. Svakom predmetu daje onaj posebni dašak glamura......

    Svaku odjevnu kombinaciju naprosto „podigne“.

     Moguće ju se upotrijebiti za svakodnevnu odjeću, ali zna biti i neizostavan detalj večernje toalete. Raspon odjeće gdje je njezina primjena dobrodošla je, od svakodnevne dajući joj posebnost i upečatljivost , te do svečane.

    Upravo koristeći taj materijal kao osnovu za krojenje odjeće, dolazi se do onog , tako uvijek dobrodošlog  glamura.....

    Širok je izbor dizajna tog specifičnog materijala. On se u velikoj mjeri koristi za svečanu odjeću, no danas  se sve više  pojavljuju i u svakodnevnoj modi. I to, kako možemo zamijetiti u kombinaciji s ostalim, različitim materijalima npr. lanom, pamukom, elastenom itd.

    U čipku se možemo „obući“  i koristeći je i kao modni dodatak odnosno ukras. Moguće ju je našiti kao aplikaciju na jednostavnu majicu i tako istu napraviti drugačijom, posebnom .

    Tako sam i ja , od jedne pamučne crne dolčevite dodavanjem aplikacije od bijele čipke napravila nosivi odjevni predmet. Nosivi i drugačiji ,reklo bi se unikatni.....

    Ne postoji djevojka ili žena koja ne voli čipku, tu nježnu i prozračnu tkaninu. Stoga se sve vrste čipki još uvijek, aktivno kupuju i tkaju . Taj mrežasti materijal , sa malim ili velikim uzorcima naprosto plijeni svojim nježnim izgledom.  

    Pozitivne karakteristike čipke su upravo atraktivan izgled. To je materijal jako nježan i izrazito ugodan na dodir. Pored toga, čak i odjeću , na koju je čipka ušivena na uobičajeni način , moguće je pretvoriti u atraktivnu svečanu.

    Prema Wikipediji, čipka je samostalni, šupljikavi ručni rad. Nastala je u doba renesanse na prostoru Mediterana i Zapadne Europe. Potječući iz renesansnog doba, čipka se iz Italije počela širiti po Europi kao dio odjeće više klase , odnosno tzv. luksuzni predmet.

    A  postupak čipkarenja ili čipkarstvo je preplitanje niti čiji je predmet izrade, ukrasna tvorba pod nazivom čipka. Pri tome postoje dvije osnovne tehnike izrade čipke i to slijedeće : šivanjem iglom i preplitanjem niti pomoću batića.

    Međutim, razvitak čipkarstva u Hrvatskoj je vezan uz svećenstvo i plemički stalež. Čipkarstvo dolazi do nas tradicijskom predajom i to kao dio etnografske baštine. Pri tome prvenstveno ukrašavajući ženske tradicijske nošnje.

     

    Danas u Hrvatskoj postoje tri glavna centra izrade čipke, čije je djelovanje nastavak duge tradicije. To su Lepoglava u Hrvatskom zagorju , te na Jadranu grad Pag i grad Hvar.

    Tkanina pod nazivom čipka svojom posebnošću i ljepotom upotpunjuje žensku garderobu. Izrađuje se postupkom pletenja, kukićanjem, vezenjem , tkanjem.....

    Čipka uglavnom uvijek ima neki motiv.... To može biti oblik cvijeta rascvalog ili u obliku pupoljka, listova, leptira, ptica, zvijezda.....

     Može biti sačinjena da predstavlja neki od umjetničkih uzoraka , npr. obrise lica žene, sjene sunca na zalasku..... Štošta se može ukomponirati kao motiv u osnovu dotičnog materijala.....

    Mašta i znanje izrade čipke , tu igraju presudnu ulogu.....

    Za dizajntkanine na leđima, rukama i ostalim dijelovima haljine , moguće je koristiti motiv čipke. Itekako efektan dojam moguće je postići.....

    Općenito, svaka tkanina bila ona i najobičnija , ukoliko je ukrašena motivima čipke izgledati će veličanstveno.

    Ali nikako nije moderno dizajnirati , odnosno dodavati previše. Dovoljno je nekada, ovisno o predmetnoj odjeći dodati tek jedan mali detalj . Tada će ta nježna čipka svaku haljinu učiniti bogatijom nego prije.

    Stoga možemo reći, da je čipka jedan nježan dodatak koji se jednom ušiven,  ne može skinuti sa odjeće. Iz toga razloga treba je održavati pažljivo, predmet prati nježno i to nikako strojno. Ručno pranje, izbjegavanje cijeđenja tkanine , tako da je samo objesimo na svježem zraku , najbolji je način održavanja i sušenja predmeta koji sadrži čipku. Na taj način će ona ostati neoštećena, neće izgubiti niti svoj oblik niti boju.

    Čipka dolazi u mnogo vrsta , oblika i u kombinaciji s raznim materijalima. Ona je prozračna, šupljikava tkanina..... Za nju se koristi pamuk, svila, lan, vuna, a u današnje vrijeme je najčešća od poliestera.

    Taj romantičan ukras oduvijek je izazivao divljenje. Povezivao se sa bogatijim slojevima društva. Najčešće se koristi kroz odjevne predmete poput haljina, bluza...... Ali često nalazimo njezinu primjenu i kao samostalnog materijala . Koristi se prilikom dekoriranja doma, upravo zbog svojeg vizualnog bogatstva .

    Izuzetna dojmljivost te tkanine ne ostavlja nas ravnodušnima. Svojom prozirnošću i mekoćom daju nježnost predmetu u koji je uklopljena. Vjenčanice su jako dobar primjer kako se sa tim materijalom, te posebne ljepote, postiže ona dodatna čarobnost koju nosi čin vjenčanja.

    Stoga, svaka mladenka naprosto zablista u bijeloj haljini , kada je ista ukrašena stilskim motivima prozirne nježne čipke. A još k tome, kada veo dugačak i proziran od tila i čipke obujmi čitavu figuru, to je onda praznik za oči.....

    Čipka je tada nezamjenjiv romantični ukras koji dodatno daje svoj pečat tom predivnom događaju......Događaju koji se pamti cijeli život.....

     Stoga je lijepo, da čipka bude prisutna kao dio svečanog ruha osobe koja započinje novi život......Onako romantična, nježna, veličanstvena, sa daškom glamura......

     

    Gordana Sedmak Jednačak

     

  • DAR SA DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM

    DAR  SA  DUŠOM



    Nema ništa ljepše nego poklanjati odnosno darivati nekoga, onako iskreno iz dubine svoga srca. „ Poklon ili u razgovornom jeziku dar,  je predmet  darivanja bez posebnog razloga ,očekivanja ili naknade , u svečanim prilikama kao što su praznici, blagdani , primanje vjerskih sakramenata ili neka druga slavlja“ (Izvor : Hrvatski jezični portal ). „ Poklon odnosno dar može biti neki predmet, novac, komad odjeće ili obuće ili neki mali znak pažnje....
     Poklanjanje, odnosno darivanje može biti izraz ljubavi, prijateljstva, zahvalnosti, solidarnosti ili pružanja uzajamne pomoći“  ( Izvor : Wikipedija ).To su suhoparne definicije iz literature koje pojašnjavaju pojmove , ali ono što čovjek osjeća prilikom čina poklanjanja ne može se riječima opisati, niti do kraja definirati. Taj čin poklanjanja na poseban način ispunjava onoga, koji daruje odnosno poklanja .Javlja se osjećaj radosti kako kod osobe koja poklanja , tako i kod osobe koja prima . Razvija se osjećaj pripadnosti , osjećaj sreće.  Te prekrasne emocije preplavljuju čovjeka, koji se sa darom od srca, povezuje sa drugim čovjekom.Učestvuje i dijeli zahvalnost i sreću sa osobom kojoj je dar namijenjen. Ujedno, dokazuje samom sebi da je dobar prijatelj i čovjek. 

    Sam čin darivanja je zapravo običaj koji povezuje ljude, odnosno učvršćuje odnose među njima. Pri tome, dar od srca je važan i za darivatelja jer se osjeća bolje, ispunjenije, jer je napravio ono što želi, jer tu osobu osobito cijeni i stoga je želi razveseliti. Ta sreća s kojom daruje prelazi i na onoga koji prima dar, jer pri tome iskrenost  poklanjanja  „pokazuje svoju snagu „.Kada se poklanja, jer se želi pokloniti i na taj način nekoga usrećiti , ali da pri tome nema očekivanja uzvraćanja toga na neki način , to znači da je to iskreno darovanje.  Svaki dar je pokazatelj naših osjećaja prema nekoj drugoj osobi. Svaki poklon nosi svoju simboličku poruku, on je jedan vid komunikacije . 
    Pri darivanju jedina želja darivatelja treba biti radost primanja , odnosno onaj osmijeh izmamljen na iznenađenoj i sretnoj osobi. Upravo taj osmijeh na licu, puno, puno znači onima koji iskreno daju.Identičan je to osjećaj kao kad pomognemo  kada nas netko zatreba, jer tada se osjećamo ispunjeno i zadovoljno. Upravo ispunjenost takvim pozitivnim događanjima, taj osjećaj sreće, ostati će zauvijek zapisan u našem sjećanju.
     Poklonima se iskazuje naklonost voljenoj osobi , šalje se poruka neizmjerne ljubavi i privrženosti. Volimo razveseliti , volimo vidjeti osobu koja je presretna i da smo mi tome svojim djelom pridonijeli. Svojim postupcima, djelima, poklonima činimo dobro, a kako kažu dobro se uvijek vrati na neki način i to kada se najmanje nadaš. Ujedno , jedna mudra izreka kaže  :“ Svaki poklon od prijatelja je želja za sreću“. ( Richard Bach )Kada ste u prilici da darujete, dajte mašti na volju . Neka to bude dar sa dušom. 

    On će govoriti o  trudu  uloženom  u njegov odabir, pokazati će da poznajete osobu koju darujete , njezine  afinitete , hobije , njezin stil života. Njime ćete puno reći i o sebi i svom odnosu prema toj osobi , koliko je cijenite, koliko ste se potrudili da je dobro upoznate . U poklonu se mora prepoznati pažnja i ljubav darivatelja i upravo to je neprocjenjiva vrijednost poklona. Moramo mu dati autentičnost , jer on mora oduševiti onoga kome je namijenjen , a koji je nama itekako važan. Što se tiče financijske vrijednosti poklona , ona je nebitna. Bit je u emotivnoj vrijednosti poklona , vrijednosti koju on ima za onoga kome je namijenjen.Stoga izboru poklona treba prići obazrivo, polako. 
    Nikako se ne smije odrađivati po nekakvom automatizmu , samo da se nabavi , već treba poći od osobe kojoj se poklanja i sa željom da se  kod nje izazove iskrena zahvalnost i zadovoljstvo.Nesebično darivanje predstavlja velikodušnost koja donosi optimizam i daje svrhu životu. Ono predstavlja svojevrstan doživljaj , koji oplemenjuje kako davatelja i tako primatelja.Jon M. Tempelton je rekao :“ Davanjem se razvijate!“Da, točno. Razvijamo se, jer darivanje potiče vjerovanje u veće dobro, te širi optimizam i tako pozitivnim mislima djeluje na sadržaj života. Ono je dar samo po sebi, donosi  i širi kako blagostanje tako i sreću. 
    Ne treba niti zaboraviti sebe. Treba si ponekad nešto darovati, priuštiti si za dušu. To može biti nešto sitno, ali dovoljno da uljepša dan. Pokloniti si nešto, ispuniti si želju , malu ali nama bitnu. Nagraditi se za nešto što smo uspješno napravili , za trud koji smo u nešto uložili , za pažnju i pomoć koju smo nekome pružili –mi smo to zaslužili , jer smo dali dio sebe drugima.  
    Stoga , ovaj tekst završavam jednom prekrasnom izrekom koja puno toga govori :“ Ruka koja je uvijek otvorena ili zatvorena, osakaćena je „.

    Izvor : Novi sisački tjednik

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • DRUGAČIJA BLAGDANSKA ČAROLIJA

    DRUGAČIJA BLAGDANSKA ČAROLIJA

    DRUGAČIJA BLAGDANSKA ČAROLIJA

    Prošle godine u ovo doba , pomisao na „ blagdansku čaroliju “  izmamila nam je osmjeh na lice , a opće oduševljenje preplavilo je naša srca. Veselili smo se Božiću, velikom obiteljskom blagdanu kojeg krasi veliko zajedništvo.

    Iako se već tada „ zahuktala“  poznata pandemija ,  ipak smo u krugu obitelji obilježili taj , nama važan i najljepši blagdan. Makar uz ograničena okupljanja i slavlja, pandemija nam ipak  nije uspjela           „ pomrsiti račune „ i ozračje vezano uz značajan vjerski blagdan.

    Sjećam se  ugodne glazbe  božićnih pjesama koja se širila domom, baš kao i mirisi pripremljenih delicija.

    Živjeli smo u nadi i sa nadom , da je trenutno stanje prolazno , te da će postati prošlost .

    Vjerovali smo da ćemo idući Božić slaviti  u „ normalnijim „ okolnostima.

    I tako sa vjerom u bolje, kročili smo dalje.....želeći ući u novu godinu , sa nadom u bolju, ljepšu i bezbrižniju godinu.

    Međutim, uslijedilo je ono što je još jače promijenilo naše živote .

    Podrhtavanje tla snažno i neumoljivo, nekoliko dana nakon Božića unijelo je tugu i zabrinutost među svima nama.

    Tih dana svatko od nas  „ ranjen“  je na svoj osebujan način. Ranjen duhovno, psihički , materijalno........ A sve sa posljedicama koje nije bilo moguće sanirati „ preko noći“ . Toga smo svi bili svjesni...., jer vizura našeg kraja ozbiljno se promijenila..... baš kao i naši životi.

    Priroda je učinila mučan zaokret.

    Pokazala je svoju snagu i zao naum. Bez imalo samilosti i svom silinom  „ udarila „ je na čovjeka , na njegov dom, na njegov grad, na njegovo selo. Na njegovo mjesto življenja , na njegovu svetinju.

    Što se to događa? pitali smo se......

    Čemu smo to zaslužili?

    Ali naši upiti nisu nailazili na odgovor........

    Misao koja se javila , da očajavanje ne pomaže i tako si jedino možemo pomoći.

     Ne očajavati, već srediti misli i krenuti dalje.....To je jedino pravo rješenje.

     I jasno tako smo i učinili....

     Svatko u svome životu, u svojoj obitelji, u svome domu.

     Nije bilo druge....

    Stoga, nadolazeći  Božić dočekujemo sa „ ožiljcima“ pandemije koja još uvijek prisutna i „ uzima“ svoj danak u ljudskim životima.

    Dočekujemo Božić , najveći vjerski blagdan na još uvijek „ svježim ožiljcima „ koje nam je ostavilo podrhtavanje tla u našoj županiji.

    Ali ljudi nikada ne gube nadu. Jer kako se lijepo kaže , nada zadnja umire.

     Ljudi dižu glavu , ponosno ustaju i ne osvrću se , idu dalje.

    Oni prkose nedaći , jer oni se  „ ne daju „.  Tako moraju, zbog njih samih , zbog njihove         djece , zbog njihove unučadi.

    Biti će i mora biti bolje.....Vjeruju u to, svim svojim srcem.

    Nema predaje.

    Jer život  je vječita borba.

     Život naprosto kao rijeka teče. Nekada tiho, mirno , „ uspavano“ , onda iznenada „ pobješnjelo“ kovitla prevrčući sve ispred sebe.....

     Sve je to život , kao  morska bura, oluja, kao bonaca i mečava......

    Stoga ovoga Božića , sa vjerom u bolji idući Božić , svatko prema svojim prilikama i mogućnostima  upriličiti će njegovo obilježavanje .

    Oni kojima su domovi oštećeni će skromno, ali ipak ponosno , sa nadom u bolje i ljepše sutra, duh Božića „ unesti „ u svoje privremene domove.

    Za najljepši blagdan u godini, za blagdansko raspoloženje , sa nadom u ljepše sutra....

    Blagdanska čarolija drugačija, a opet na osebujan način lijepa, privlačna i svečana.

    Božić u kojem se dijeli radost  s ljudima oko sebe , a sve kako bi sačuvali taj duh vjere i ufanja.

    Jer, sve je to Božić....

     Sva ta radost išćekivanja, sva ta radost zajedništva, ljubav bližnjih.... To je ono što nas snaži, to je ono što nas diže.

     Jer nema veće vrijednosti nego vjerovati da će sve ovo jednog dana biti samo ružna prošlost . I jasno sa nadom da se nikada više  neće ponoviti.

    To su želje koje ovoga Božića svi nosimo u srcu.....

    Nosimo u srcu, želje za bliskošću, za ljubavlju u obitelji , za dan kada će sve biti kao prije.....Možda čak i bolje..... Bolje  i ljepše.....

     Jer to smo zaslužili , nakon svega što nas je snašlo.....

    Vjera nas tome uči.... , vjera nas u tome podržava .

    Ona nas usmjerava prema tračku nade i „ govori“ da ga slijedimo.

    Slušajmo je, jer radost koju nam ona daruje „ vija naše rane“.

    Ona djeluje , darujući nam zajednički osjećaj za nešto lijepo , plemenito, veličanstveno .

    I tako, tako  opuštajuće..... A to nam upravo treba, upravo sada....

    Tako ćemo osnažiti svoj um , osnažiti svoje srce , osnažiti svoju dušu.....

    Zaboraviti ćemo ili barem staviti „ sa strane“ ono što je iza nas...... Odbaciti ćemo zabrinutost za ono što nam budućnost nosi.....

    Vrijeme koje dolazi stvoriti će ozračje u kojem ćemo dočekati veseliji idući Božić.

    Sve ovo do sada bilo je nepredvidivo i nenadano . Splet raznih okolnosti , prirode i  inih događanja.

    O tome zašto je tako i tko je kriv, sada je bezpredmetno raspravljati. Konkretnog i dokazivog odgovora , naprosto nema . Tako je i tako je moralo biti .

    Bilo je to negdje zapisano. 

    A mi idemo dalje. Okrećemo novu stranicu života.... , jer život  „ teče „ dalje . Teče kao rijeka, rijeka bez prestanka , rijeka tuge, rijeka veselja.

    Nema mjesta okretati se iza sebe.....idemo dalje.... u nove životne prilike i neprilike . To je jednostavno neminovnost postojanja.

    Pokleknuti nikada.... znamo teško je , ali na kraju ćemo vidjeti da se ipak isplatilo krenuti dalje......

    Krenuti u bolje sutra , za nas , za našu djecu , za našu zemlju.

    Stoga slavimo i veselimo se Božiću , on je to zavrijedio.

    U ozračju takvog Božića, u drugačijem okruženju i ozračju, naše srce biti će ispunjenije , a mi             sretniji.......

    Makar će biti drugačija blagdanska čarolija Božića , ali će biti naša. Osjećati ćemo je iz dubine srca .

    Sretan i blagoslovljen Božić !

    Vaša Gordana

    Gordana Sedmak – Jednačak

  • DVIJE BAKE

    DVIJE BAKE

     

    Postoji  jedna žena

    Žena hrabra,

    Psihički snažna......

    Tako posebno „ zrači „

    To je žena koja mnogima

    Puno znači......

     

    Emica , to je žena ta.....

    Od milja je tako zovem

    Baka je unuka našeg.....

    Unuka  dviju baka,

    Jedne sa toplog morskog juga

    I druge sa unutrašnjosti kopna

    Naše Zlato spaja nas dvije bake

    Ljubavlju i

    Veselim osmjehom

    Koje širi.....

     

    Volimo ga obje,

    Neizmjerno,

    Sve na svijetu nam je....

    Drži nas čvrsto ljubavlju svojom

    Da ne pokleknemo,

    Da ne posustanemo pred

    Nedaćama koje život nosi....

     

    Ne.....

    Ne damo se.....

    Prkos je jači od svega,

    Izazvan  ljubavlju

    Prema jedinom nam i

    Dragom biću.....

    Našem unuku

     

    Baka sa krajnjeg juga

    Divnog našeg mora

    I baka Goga sa kopna......

    Jedna prema drugoj

    U mislima

    Pružamo ruke ljubavi

    Sa željama i mišlju

    Na predivan osmjeh

    Našeg unuka.....

     

    Mišlju na njegovo oko

    Plavo poput mora

    Sa smijehom srdačnim i

    Glasnim koji  odaje

    Radost života.....

    Što je tu ,

    Što postoji.....

    Što je s nama.....

     

    To je snaga koju nam

    Objema nesebično daje

    Daje za dalje....

    Baki Emici sa predivnog

    Toplog juga i

    Baki Gogi sa kopna.

    Naša Ljubav

    Naš jedini

    Unuk Lovro....

     

    Gordana Sedmak Jednačak

     

                   

                     

     

     

  • EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    EKOLOŠKA OSVJEŠTENOST

    Godina ova, puna je izazova naprosto prepuna neizvjesnosti .

    Neizvjesnost vezana uz vremenske prilike i neprilike,neizvjesnost  vezana uz podrhtavanje tla, neizvjesnost vezana uz zdravstvene prilike i još što šta......

    Zapitamo se začuđeno, zbog čega se sve to događa,koji je uzrok svemu,te zašto se toliko toga lošeg odjednom pokrenulo ? Zašto se na zlo dalo?

    Diljem svijeta, neki čudni događaji, neke do sada nezamislive pojave, od promjena klime, pojave nama nekad nepoznatih virusa koji se šire i napadaju nemilice......

     I to sve jedno za drugim, čak i preklapajući se....

    Više nema pravila da li je neko područje trusno i podložno pomicanju tla ili nije..... Sada se tlo trese i tamo gdje se nikada nije..... Čak i u morskim dubinama bilježe se potresi uznemirujući taj mirni, spokojni život  plavih dubina.

    Ništa više nije kao prije....i više nikada neće biti.

    Toga postajemo svakim danom svjesniji.

     U ovom vremenu, koje kao da je upravo sada moralo nastupiti, dovodi do spoznaje da je sve uništivo i promjenjivo . To sve više sa strahom zaokuplja naša razmišljanja.

    Bezbrižnost koja je „oplahivala“ naše živote a vezana uz nešto nepredvidivo, nešto što dolazi onako iznenada , postala je prošlost.

     Sada smo tek svjesni činjenice, kako nam je zapravo bilo dobro.

    Ako je i bilo kakvih olujnih nevremena, možda su i napravile neku štetu koju je bilo lakše sanirati i nastaviti život dalje. Ali ovo što se sada događa je ono što ni u najgorem snu nismo mogli sanjati.

    Ujutro osvane vedar i sunčan dan, a završi olujnim nevremenom koje iz tmurnih, tamnih oblaka
    „spusti“ ogromnu količinu kiše, dok vjetar zabacuje krošnje drveća na sve strane, vitla lišće i kapi kiše po zraku.

    Čupa stabla iz zemlje,razbacuje ih divljačkom snagom, gdje god stigne, ne štedeći parkirane automobile......

    Krovovi kuća u trenu ostaju bez crijepova, drvene građe, odnešene jakim vjetrom negdje uz put.......

    Ljudi u čuđenju, nakon stišavanja oluje neviđenih razmjera, polako izlaze iz zaklona gledajući oko sebe i tražeći sugovornike među susjedima. Svi oni zatečeni su onim što se događa.....

    I što je najgore, tako oštrih, jakih i k tome čestih nevremena, ne sjećaju se mnogi.

    Olujni vjetrovi, tuča, pijavice, obilne kiše nevrijeme je koje izaziva čuđenje i kod stručnjaka meteorologa.

    Priroda nas kažnjava, govore obični ljudi.... Možda ima u tome nešto.....

    Ali možda je trebalo davno prije misliti na nju, ne samo koristiti njezine blagodati i njezinu ljepotu.

    Jer ako ne ulažeš u nešto, ako ne obnavljaš, ako samo iskorištavaš i uništavaš, jednog dana ti se vraća.Vraća se na nezapamćen i okrutan način.

    Samo se okrenimo oko sebe, koliko otpadaka završi u našim prelijepim rijekama i moru. Koliko raznih predmeta odbaćenih onako bez razmišljanja i samo da ih se riješi , nalazi se u šumama.

    Šumama koje bi trebale biti naša „pluća“ , a ne smetlište.....

    Jedan spot lijepo prikazuje što se u šume, a na žalost i rijeke i more „pohranjuje“.

    Pohranjuju se olupine automobila, koje su odbačene narušavajući izgled i ljepotu onoga što moramo čuvati, a to ne radimo.

    Nekada smo sve te stvari kupovali, veselili se novom automobilu kako bi mogli otići sa obitelji na izlet, kako bi stvorili jedan viši standard  za koji smo radeći skrbili svakodnevno.

     Veselili smo se nabavci svakog komada bijele tehnike, koja tada nije bila jeftina, kako bi olakšali životnu svakodnevicu i više vremena posvetili druženju i obitelji.

    Ali, kao da smo sve zaboravili, kao da nas je neka pohlepa tjerala na gomilanje, a ujedno neprimjereno odbacivanje onoga što smo godinama željeli i nabavljali kako bi nam život bio ljepši.

    No, njihovim odbacivanjem tamo gdje to nije primjereno uništili smo ono što nam je čitavo vrijeme davalo smisao života i ljepotu.

    Suprotstavili smo se Majci  prirodi i ona nam je pokazala „ zube“.

    Zatopljenje koje je zahvatilo čitavu kuglu zemaljsku dovelo je do otapanja ledenjaka , dovelo do presušavanja rijeka.......

    Velike vrućine, toplinski udari koji su sve češći stvaraju atmosferu neopisivo tešku za disanje i život kako ljudi, tako i životinja. Visoke temperature, sa velikom vlagom u zraku.

    Ljudi se sve više zatvaraju u prostore sa klima uređajima i tako na umjetni način, rashlađujući se, upražnjavaju ono što ostavlja posljedice na njihovo zdravlje.

    U slučajevima kada tako visoke temperature potraju, nagomilana vlaga u zraku kao u kakvom uzavrelom  „ kotlu“ odjednom eksplodira.

    I tada se navuku tmurni oblaci, vjetar „zasuče rukave“  igrajući se sa prirodom.....

     U trenu, kiša u obliku krupnih kapi ili pak led u većim oblicima „ nagradi “ svojom razornom moći područje koje zahvati....

    Osim tuče ili olujnog nevremena , na područjima uz more znaju se pojaviti i tzv. pijavice.

     Pijavice koje sve „ usisavaju „ u zrak , pod oblake......., nesmiljenom jačinom....

    Osim požara, koji uslijed velikih vrućina znaju harati kuglom zemaljskom, tu su i poplave koje nastaju uslijed prevelike količine oborina uzrokovanih obilnim padalinama.

    I onda, naprosto gdje god bio na kugli zemaljskoj ostaješ zatečen posljedicama svih vrsta nedaća koje vrebaju.

    Osim navedenih, u novije vrijeme u našoj zemlji i podrhtavanje tla je puno češće nego prije. Čak se pojavljuje u područjima koja nisu trusna, u područjima u kojima nikada nisu do sada zabilježena.

    Potres je nepogoda u unutrašnjosti zemlje, koja sa sobom nosi razornu moć. Uništava domove, uništava živote ljudi .

    Ostavlja za sobom pustoš. Ono što je stvarano i građeno čitav životni vijek u trenu može postati  ruševina. I tako su ljudi koji su imali nešto, uživali u tome tijekom svoga života, dovedeni u stanje da su ostali bez ičega smješteni u kontejnere.

    Čekaju bolje dane, čekaju da njihovi domovi budu osposobljeni za stanovanje , a oni skroz uništeni zamijenjeni novoizgrađenim.

    Treba vremena kažu, svaka katastrofa , a dakako to je i potres, ostavlja „ožiljke“ ali njihovo zacjeljenje fizičko i psihičko ipak dugo traje.

    Nije lako, ali će doći.

    Zemlja se pobunila, njezine tektonske ploče počele su se pomicati, smještaju se, premještaju, ispod, iznad kako stručnjaci kažu , te kada priroda „ odluči“ tlo će se smiriti kažu obični oštećeni ljudi.

    Treba još jedno vrijeme, jer u području gdje mi živimo još uvijek nas potres „ ne zaboravlja“ . Tek toliko da ne zaboravimo, pojavi se nakon nekog vremena ( a nitko ne zna ,kada će ponovno zatresti ) sa manjim ili većim intenzitetom, bez obzira bila noć ili dan.

    I sretni smo da jačeg potresa, onako razarajućeg kakvog smo doživjeli zadnjih dana prethodne godine, za sada nema. Ali to nitko ne zna..... Oprezni smo, osluškujemo svaki prolaz kroz ulicu teškog teretnjaka, sretni da to nije potres.

    Pogled nam se automatski zaustavlja na visilici koja osvjetljava prostoriju, jer je ona uz zveket staklovinja u ormaru i pomicanje polica, najbolji detektor te prirodne nepogode.

    I uz sve to, ova virusna nepogoda koja nam „ visi“ svima nad glavom..... Sva područja svijeta je zahvatila.

    Nešto za što nismo mogli vjerovati da bi moglo postojati, da bi moglo jednostavno „ zarobiti“ čitav svijet.

     Promijeniti život svima na kugli zemaljskoj .

    Unijeti strah među ljude, potištenost, bezvoljnost .

    Pogotovo u vrijeme kada se život svede samo  na najosnovnija kretanja vezana uz održavanje života, bez mogućnosti bliskih kontakata , druženja koja su itekako potrebna  za psihološki život čovjeka. Čovjek je društveno biće, koje se održava bliskim kontaktom, a njegova dostupnost  samo preko elektroničkih medija teško djeluje na njega.

    Ali, tako je moralo biti.

    Iako neki nisu vjerovali u pandemiju corona virusa, on je ipak odnio velik broj ljudskih života.

    Ljude nama drage, poznate, nepoznate......a mogli su biti među nama.

    Nadamo se, da se broj novozaraženih neće drastično povećavati na jesen i da ćemo moći nastaviti novo normalno živjeti.

    Na prirodne nepogode i katastrofe, osim kod potresa protupotresnom gradnjom, ne možemo direktno utjecati....

    Sada smo već iskusili ono što možda nismo trebali, što se tiče globalnog  zatopljenja i olujnog nevremena i naučili smo iz toga dosta.

    Naučili smo poštivati prirodu, biti ekološki osvješteni, čuvati ono što nam ona daje.

    Voljeti je.....

    Nakon  svega što smo doživjeli vidimo, da ove godine niti zelenilo u našim okućnicama nije kao prošle godine.

    Ruže i ostalo cvijeće nije vedrih boja kao prije, a lišće pomalo uvelo visi na granama.

    Nedajmo prirodi da ju napuste boje, da nestane živosti i optimizma za dalje......

    Mi to možemo, samo moramo htjeti.....

                   

    Gordana Sedmak Jednačak

  • EKSPLOZIJA BOJA

    EKSPLOZIJA BOJA

    EKSPLOZIJA BOJA

    Šećem parkom, a pod nogama šušti lišće. Lišće otpalo sa grana obližnjeg drveća....Kako je lijepo to šuštanje, dok polako koračam po hrpi suhog lišća. Djeluje smirujuće.....Čovjek se jednostavno prepusti tom predivnom osjećaju.

    Lišće koje se nakon prirodnog odvajanja od grana, našlo upravo tu, na zemljanom tlu.

    Hrpa lišća koja završava svoj „životni put“ upravo ovdje, pod mojim nogama....

    Uslijed vremenskog tijeka još malo će, svojim koloritom „ukrašavati“  tlo na koje se spustilo.

    Jesen je doba, kada sve doživljava svoj kraj,  ali svojim posljednjim „ atomima snage“ još želi pokazati ljepotu, koja ga krasi.

    Prava raskoš boja, dok koračamo po crvenom, žutom, naranđastom lišću.

    U jednom trenu naprosto postajemo djeca, namamljeni porivom da se poigramo s tim koloritom. Uzimamo onako u grubo, više raznobojnih listova i bacamo u zrak.

    I što doživljavamo ?....Pravu eksploziju boja......

    Upravo u tome je čar jeseni......

    Čar u njezinim toplim bojama, bojama koje podsjećaju na Sunce u punom sjaju, te u nijansi crvene boje koja dočarava njegov zalazak.

    Od snažno žute, prosto zasljepljujuće boje do onako „krvave“ koja je dio sunčeva zalaska. Nisu rijetki listovi purpurne, pa i umjerene brončane boje. Neobične su to boje , ali stvarne, živopisne.

    Predivna je priroda, upravo zbog toga.

    Ljepotom nas opija, ljepotom nas daruje, ljepotom nas snaži.....

    Donosi onu iskru radosti što nam je potrebna, pa makar i u malim količinama.

    Ali nam bezuvjetno treba......Stoga nam i srcu godi....

    Upravo je zanimljivo da cijela jesenja koloritna priča, zapravo počinje u ljeto.

    Ljeti su listovi zeleni puni klorofila tzv. lisnog zelenila. Dok lišće proizvodi hranu za drvo, nastaje tvar koja daje zelenu boju lišću, a to je klorofil. On je zeleni biljni pigment koji sakuplja energiju sunca. Sunčevu svjetlost upija u pore lista.

    Uz taj pigment lišće sadrži i pigmente drugih boja. Interesantno je da njih ne vidimo tijekom proljeća i ljeta, jer su oni naprosto sakriveni velikom količinom pigmenta klorofila.

    Međutim, kako se ljeto bliži kraju dani postaju kraći, a Sunce više nije toliko velikodušno u dijeljenju topline sa Majkom Zemljom.

    Dolazi jedno od najljepših godišnjih doba. Dolazi jesen.

    Priroda u jesen je zaista predivna. Nakon toplog  proljeća i ljeta, sada se sve smiruje.

    S time je sunčanih dana sve manje , a klorofil se u lišću počinje smanjivati odnosno raspadati.

    Na taj način lišće ubrzo postane žuto, smeđe, naranđasto ili crveno. Napokon ostali biljni pigmenti postaju vidljivi, a pojedine varijacije boja ovise o smjesi klorofila s drugim biljnim pigmentima.

    Mijenjanje boja lišća je posebno zanimljiv prirodni proces. On ovisi o količini svjetlosti Sunca . Kako se dani skraćuju , to ima manje sunčane svjetlosti za energiju. A biljke stvaraju energiju kemijskim prirodnim procesom, koji se stručno zove fotosinteza. Lišće mijenja boju zbog pigmenta u lišću, a to je klorofil koji pomaže u procesu fotosinteze.

    Ti rani zalasci sunca znače da biljke nemaju toliko vremena za fotosintezu . Tako se biljke prilagođuju na kraće dane i niže temperature, te počinju razgrađivati klorofil. Na taj način se pripremaju za hladnije mjesece.

    Lišće više nije toliko puno klorofila, odnosno nije više toliko zeleno.

    Postepeno se iz lišća gubi zelena boja.

    Pojavljuju se , odnosno dolaze do izražaja oni do sada skriveni pigmenti u listu. I tako lišće dobiva vesele, tople boje. Ta transformacija nije ništa novo. To je prirodni proces, kada kroz te boje gledamo lišće kako se „ izgladnjuje “ i polako umire.

    Drveće bez lišća ne izgleda tako lijepo kao lišće jesenjih boja, koje se još ponosno drži na oronulim granama. Oni listovi koji su ostali na stablu jedno vrijeme, tvore posebno kreativne pejzaže.

    U dnu svakog lista stvara se jedan poseban sloj.

    Kao što znanstvenici kažu , taj sloj se pretvara u tzv. kvrgu, koja spriječava dotok vode. I upravo ta kvrga ispušta list i na taj način djeluje kao da se list odbacuje, kako bi stablo sačuvalo zalihe energije. Opadanjem lišća tj. odbacivanjem listova, drveće se štiti od oštećenja koja bi nastalo zbog niskih temperatura tijekom zime.

    U jesen se događa jedna od najvažnijih promjena u životu drveća, a to je promjena boje lišća i opadanje listova.

    Otpalo lišće će svojim „ pokrivačem“ pažljivo pokriti tlo i tako zaštititi svoje najmanje stanovnike od mraza.

    Francuski književnik Albert Camus  je rekao : „ Jesen je drugo proljeće u kojem je svaki list cvijet“.  I imao je pravo, jer nas jesen naprosto počasti eksplozijom boja.

    Stoga treba uživati u jesenjem lišću, dok se može.....

    Najljepše boje, crvene boje jeseni biti će prisutne u lišću dok jesen obiluje sunčanim danima i hladnim noćima.

    Koliko će dugo u jesen trajati promjena boje lišća, ovisi o temperaturi zraka i tla, količini sunčeve svjetlosti, te količini vode.

    U jesenjem svijetu svake godine zavladaju  grimizni i zlatni tonovi. Jesen je zahvalna bujica lišća različitih kombinacija boja i nijansi.

    Stoga ne čekajmo.........

    Prepustimo se toplim bojama koje u nama izazivaju mnoštvo pozitivne energije.

    Svojim koloritom doprinose našim boljim i ljepšim emocijama.........

    Gordana Sedmak Jednačak

  • GRAD NA TRI RIJEKE

    GRAD NA TRI RIJEKE

    GRAD NA TRI RIJEKE

    Grad na tri rijeke...
    Čujem na radiju.
    Osluškujem,
    Čekam...
    Hoće li reći ime
    Mog rodnog grada...

    Ne izgovaraju ga
    A ja u sebi nastavljam:
    Grad oplahuju
    Tri rijeke
    Svaka dolazi iz drugog pravca
    Donosi svoje znakove vremena
    Pečate drukčijeg života
    Svaka svoju ljepotu
    Nosi na osebujan način
    S našim žalostima, radostima, nadama
    Svaka pročišćava duše
    Onih koji žive
    Na putu kojim teče
    I ulijeva se jedna u drugu
    Iz jednog ušća u drugo
    I nastavlja dalje kao jedna
    Još veća
    još ljepša
    Još krotkija
    Još moćnija
    Tri sestre čuvaju ovaj grad

    Sve tri čine jedinstveni vodeni put
    I vječnosti
    I prolaznosti
    Rastanke ostavljaju iza nas
    Idu u susret novim sastancima

    Odra polako teče
    Kao da "klizi"
    Kupa nešto šira
    Robusnija
    I glasnija
    Slijeva se
    U široku
    Gromku i
    Nepreglednu
    Savu

    Njihov tok je
    Nekad ravan ,
    Nekad krivudav
    Nekad usporen

    Za nevremena
    Njihove vode
    Postaju
    "Uznemirene"
    "Pjenaste"
    Za lijepog vremena
    Njihova lica blistaju
    I liječe umorne duše
    Panonskih mornara

    U toj
    Zelenoj ljepoti
    Triju povezanih rijeka
    Grad Sisak
    Veliko
    Bogatstvo
    Ima.....

    Tri rijeke
    Čvrsto se drže za ruke
    Ne ispuštaju
    Jedna drugu i
    Zajedno
    Čuvaju Grad
    I "plove"
    U daljinu...

    Osim teško
    Opisive ljepote
    Donose
    Osvježenje u
    Ljetne dane...

    Tako čiste
    Bistre
    Prozirne
    Dozvoljavaju
    Da se zagledamo
    U njihovu dubinu...
    Sa željom
    Da ugode
    Ljudskom tijelu
    Milujući ga
    Svojom svježinom
    Darujući mu
    Svoju ljepotu
    Iscjeljuju

    Stvaraju
    Vrijedan i poseban
    Ugođaj
    Kojeg
    Osjeća
    Voli
    U srcu nosi
    Svatko
    Tko je
    Ovdje
    Došao na svijet
    Tko je rođen u gradu
    Na tri rijeke
    U gradu Sisku

    Tri rijeke
    Jedno srce
    Jedan grad
    Sisak...

    Gordana Sedmak Jednačak

  • HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

    HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

     

    HLAČE KAO  BEZVREMENSKI ŽENSKI ODJEVNI PREDMET

    Postoji nekoliko bezvremenskih komada odjeće koje većina žena ima u svojem ormaru. Osim male crne haljine koja je pravi joker u rukavu, kada moramo u kratkom vremenu osmisliti elegantnu i lijepu kombinaciju, tu su hlače bilo kao samostalan odjevni predmet, bilo kao sastavni dio ženskog odijela.

    Kako su hlače zauzele mjesto u domeni ženske garderobe ?

    Pitanje na koje je moguće odgovoriti spominjanjem činjenice da su sredinom 19. stoljeća Elizabeth Smith Miller i Amelija Bloomer pokrenule trend ženskih hlača i to širokih hlača , koje su nazvale bloomers.

     Poznato je , da su već 30-tih godina 19. stoljeća velike modne ikone kao što su Coco  Chanel , Marlene Dietrich i Katherine Hepburne javno pokazivale u hlačama , prihvaćajući time hlače kao dio ženske garderobe .

    U Americi su se tijekom 19. stoljeća počele izrađivati radne hlače od vrlo čvrstog i posebno obrađenog platna ( traperice , farmerice ) , a koje su u drugoj polovici 20. stoljeća postigle svjetsku popularnost.  Ujedno , traperice su postale zaštitni znak mladeži. One su postale svjetski fenomen , odnosno svojevrsni simbol 20. stoljeća.

    U drugoj polovici 20. stoljeća stekle su popularnost buntovne mladeži , a daljnjih desetljeća postale su univerzalni predmet prihvatljiv u formalnom druženju , oblačeći kako mušku tako i žensku populaciju.

    Šezdesetih godina dvadesetog stoljeća sve je više žena ulazilo u poslovni svijet , tako da se pred poslovnu modu postavljao prije svega zahtjev vezan za udobnost odjevnog predmeta.

    Na taj način , formalno su se hlače smatrale prihvatljivim za svakodnevno nošenje u uredima .

    Nosila su se odijela koja su bila elegantna , često lijepih pastelnih boja , a pri tome kombinirajući neku jaknu ili prsluk.

    Međutim možemo reći da je to prihvaćanje hlaća kao dijela ženske garderobe trajalo izuzetno sporo . Točnije postojao je stanoviti društveni otpor prema njima , pa čak sve do 70-tih godina prošlog stoljeća.

    Istina je , da su ženska odijela u osamdesetim godinama krojena vrlo slično muškim odijelima, ali upravo te grublje linije žene su na sebi svojstven i domišljat način ublažavale dodajući  marame , svilene šalove te raznovrstan , maštovit nakit . Na taj način unosile su onaj neophodan , dašak ženstvenosti u tako stroge odjevne forme.

    Upravo u 20. stoljeću hlače su sve više postajele sastavni dio ženske odjeće,  pa su često bile podložne , a i današnjih dana jesu , podložne čestim modnim promjenama s obzirom na dužinu, pripijenost uz tijelo , kroj , boje , materijal  itd.

     

    2000-te godine ženska poslovna moda postaje puno opuštenija , ženstvena , dapače lepršava.

    Čak su i traperice postale sastavni dio uredske mode, ali kombinirajući ih uz neki sako ili tuniku.

     Međutim dobro skrojeno žensko odijelo ili hlače oduvijek nose   pečat dobrog poslovnog odijevanja.

    Hlače su must have komad odjeće, koje omogućuju raznovrsne odjevne kombinacije.

    Hlače već dugo nisu samo za muškarce . Itekako je moguće svoju ženstvenost izraziti u hlačama .

    Za svakodnevno nošenje moguće je izabrati klasične traperice ili elegantne hlače raznih modela i boja .

    Izborom između neutralnih boja ili ekstravagantnog dizajna , te u kombinaciji sa cipelama npr. štiklama , lijepo će se produžiti figura osobe , a pri tome će se ona tako odjevena osjećati naprosto posebno.

    Kombinacija hlaća  sa sakoom casuel stila savršen je komad za ured ili popodnevna druženja.

    Ako se odjene sako koji je elegantnijih, nenametljivih i umjerenijih linija kombinacija dobiva onaj poseban štih za večernje izlaske ili neke važne događaje.

    Danas hlače predstavljaju neizostavni dio garderobe žena svih dobnih struktura , od  mladeži do zrelije dobi .

    Hlače kao odjevni predmet preferiraju  žene koje  se žele osjećati u odjeći slobodno, nesputano, a da pri tome lijepo izgledaju.

     To je jedan sofisticirani moderan i totalno šik komad odjeće koji je zastupljen u svim mogućim bojama i dezenima tkanina.

    Ženske traperice , potom tajice visokog struka , hlače zvonolikog kroja sa uzorkom , široke hlače sa printom, hlače smoking stila, hlače široke sa naborima, podrezane 7/8 hlače , capri hlače, hlače visokog struka s pojasom, hlače cigareta kroja , cargo hlače , jogger hlače , suknja- hlače, vrečaste hlače sa pojasom , plisirane hlače širokih nogavica , hlače mrkva kroja s podvrnutim rubom nogavica , hlače sa cvijetnim uzorkom , hlače elastičnog struka , hlače na crtu itd. su samo neke od vrsta hlača koje žene biraju za odijevanje prema prilikama i prema svojem ukusu . Pri tome biraju i materijale koji su lagani za održavanje , udobni za nošenje , koji su prozračni , kvalitetni , kao što su popelin, lan , satinirana tkanina , vuna sa dodatkom elastana , modal itd.

    Moramo svakako posebnu pažnju obratiti na ženske traperice , koje su sastavni dio svake ženske garderobe . Jeans hlače se mogu kombinirati sa gotovo svakim gornjim dijelom , udobne su za nošen je , a ipak su otporne na kidanje ili habanje .

     Neke osobe preferiraju klasične plave traperice , neke pak varijacije boja i to  od svijetlo plavih pa sve do raznih izbjedjelih tonova , potom traperice sa aplikacijama , raznim prorezima , a zadnjih godina i tzv. poderane traperice .

    Hlače koje su također jako popularne zadnjih godina među ženskom populacijom  su

    tajice . One su zahvaljujući elastičnosti materijala od kojeg su izrađene , vrlo ugodne i udobne za nošenje . Omogućuje nesputano kretanje za provođenje slobodnog vremena . Sportske tajice izvrsne su za fitnes i druge aktivnosti , dok se tajice sa visokim strukom  jednostavno kombiniraju s tunikom ili sa produženom bluzom.

    Ove godine , modni stručnjaci kažu da je bijela boja ona koja će „ vladati „ toplijim dijelom godine.

    Što se tiče kroja hlača koje će ove godine biti posebno IN su ležerne cargo i jogger hlače , ali vjerno će ih pratiti tajice visokog struka.

    Stoga će ova godina u „ donjem „ dijelu stylinga biti vrlo zanimljiva po kroju ležernih hlača koje će se pojavljivati na ulicama.

    Međutim , ne možemo negirati da vječni klasici kao što su žensko odijelo ili klasične hlače na crtu , ipak ostaju vječni na modnoj sceni , te znaju izgledati daleko bolje od nekih komada koji su trenutno IN na modnoj sceni , odnosno koji su trendi komadi.

     

    GORDANA SEDMAK JEDNAČAK

     

     

  • HODAM  LIVADOM

    HODAM  LIVADOM

    HODAM  LIVADOM

     

    Hodam  livadom

    Prošlosti

    Hodam  livadom

    Sadašnjosti

    No livada

    Budućnosti

    Nedostupna je

    Nepoznata

    Daleka.....

     

     

    Što me čeka

    Na toj livadi

    Nepoznatoj

    I dalekoj ?

    Da mi je

    Samo

    Znati......

     

     

     Da li ću njome

    Koračati

    Zabrinuta

    Tužna ili

    Okupana

    Zrakama

     Ljepote

    Sunca

    I sreće.....

     

     

    Neizvjesnost  je to....

    Put nepoznat

    Put koji ponekad

    Sa  zdravim razumom

    Veze nema....

     

     

    Budućnost  se u

    Trenu

    Promijeni.....

    Tako se lako

    Iz   temelja

    Pretvori u

    Nešto

    Nepojmljivo

    Strano....

     

     

    Nepredvidiva

    Je ona

    Prepuštena

    Slučaju ,

    Trenutku ,

    Osjećaju ,

    Sudbini.....

     

     

    Biti će

    Onako kako

    Je zapisano

    Onako kako

    Dragi Bog

    Odredi.....

    Kažu naši

    Stari....

     

     

    Nekome se

    Budućnost

    Nasmije i

    Podari mu

     

     

    Ljepotu

     Sreću

    Blagodat

     

     

    A nekome

    Okrene

    Leđa i

    Odmahne

    Rukom

     

     

     Kao da govori :

     „Snađi se

    Nisi mi

    Važan ,

    Svatko je

    Ipak

    Sam kovač

    Svoje sreće !!!!! „

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • HORMON SREĆE

                                                            HORMON SREĆE

             HORMON SREĆE

    Kao da u vulkanu

    „Stanuje“,

    Bukti,

    Na mahove,

    Pritajen,

    A ne vidi se.......

     

    S vremena na

    Vrijeme,

    Čujan je

    Poput nekog

    Laganog huka,

    Podmuklog ,

    Tupog,

    Razarajućeg......

     

    Izgleda da je

     Spreman da

    Izađe van

    Da se pokaže.....

    Ili se varam,

    Možda mu još

    Treba vremena......

     

    Da,

    To je proces

    Ide polako

    Dok sazri

    Neznatno naprijed ,

    Ali ipak

    Želeći

    Da krene.......

     

    I evo,

    Čuje se,

    Sve očitije,

    Sve glasnije,

    Sve jasnije,

    Izlazi.....

    Tu je......

     

    Pojavio se.....

    Iznenada,

    Siguran u sebe

    U svoje osjećaje

    Taj veličanstveni i

    Tako željen

    Hormon  sreće......

     

    Vulkan koji ga je

    Čuvao ,

    Ostaje i dalje

    A njegova

    Lava u obliku

    Hormona sreće,

    Dalje nastavlja

    Svoj zacrtani put.....

     

    Put darivanja

    Ljubavi.....

    Put kada se osjeti

    Ta njegova blagost i

    Posebna toplina

    Kad se približiš osobi

    Koju voliš......

     

    Kada se približiš

    Unuku dok pruža

    Ručice prema tebi

    Kako bi te dotakao

    Kako bi te osjetio

    Kako bi te zagrlio......

     

    Kako bi te po licu

    Pomilovao,

    Kako bi te za nos

    Povukao ,

    Kako bi te ,

    Kao tvoj osjetio,

    Osjetio da ti

    Stvarno

    Pripada.......

     

    Toplina osjećaja

    Toliko stvarna

    Nepatvorena

    Velika

    Naprosto

    Neopisivo

    Veličanstvena......

    To je navala,

    U punom smislu

    Riječi.....

    To je hormon sreće.....

    Tako potreban

    Svima nama.....

     

    Gordana Sedmak Jednačak

     

     

                                    

     

  • I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

     I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    Našu metropolu

    U zelenom Gornjogradskom šetalištu

    Krasi skulptura

     Poznatog nam

    Hrvatskog pjesnika

    Antuna Gustava Matoša.....

     

    I u mojem gradu Sisku

    Na šetnici uz rijeku Kupu

    Smještena je reprika

    Matoševe skulpture

     

    Skulpture čiji je autor

    Poznati hrvatski kipar

    Ivan Kožarić,

    Upravo rodom iz

    Naše Petrinje,

    Naše stradale

     Banovine......

     

    Stoga, skulptura Matoša

    U ovim teškim danima

    Za Sisak,

    Za rodnu Kozarićevu

    Petrinju

    I ostale gradove Banovine

    Stradale u potresu,

    Ima za sve nas

    Posebno simbolično

    Značenje.

     

    Ovu sklupturu doživljavamo

    Uz prisjećanje djela poznatog

    Pjesnika Matoša,

    Na posebno dirljiv i

    Osebujan način.

     

    Vidimo ga kako sjedi na klupi,

    Prekriženih nogu,

    Zagledan u gradsku šetnicu

    I rijeku Kupu koja

    Nemirno žubori.

     

    Sjedi Matoš mirno,

    Sjedi bezbrižno

    Rukama zabačenim

    Iza sebe

    Lagano oslonjenim

    Na naslon klupe.....

     

    Promatra šetače,

    Kojima je osmijeh

    Zamro na licu

    Ljude koji su zamišljenim

    Pogledom zagledani

    Negdje u daljinu.....

    Ni sami ne znajući

    Kuda.....

     

    Onako usput im pogled skrene

    Na rijeku koja svojom

    Svježinom i ljepotom

    Donosi malo

    Mirnoće u njihove duše.....

     

    Realnost je tu,

    Jer iza Matoša

    Koji mirno sjedi

    I Kao da želi sročiti

    Stihove kojima

    Bi barem donekle

    Umirio uznemirene

    Ljudske duše......

     

    Duše kojima bi prenio

    Misli ohrabrenja za

    Sve ono zlo što se

    Prostire iza njegovih leđa......

    Sve one trake kojima su

    Obilježena

     Srušena i oštećena

    Zdanja, pročelja

    Zabatni zidovi

    Domova ovih ljudi

    Ljudi koji su u jednom,

    Iznenadnom trenutku

    Izgubili osmjeh.....

     

    Upravo Matoš,

    kao jedan od najboljih

    Hrvatskih književnika

    Znao je prodjeti u ljudsku dušu,

    Znao je prepoznati i

    Isčitati životnu stvarnost,

    Ljudsku bol i

    Sve to pretvoriti u

    Poeziju koja je donosila

    Smiraj uznemirene duše.....

     

    Čutio je prirodu,

     Njezinu tišinu,

    Pejzaže prelijepe

    Nam Domovine

    Koju je opjevao

    Nebrojeno puta.....

     

    Poznat po ljubavnim

    Stihovima ,

    Po misaonim,

    Duboko izraženim

    Emocijama

    Ostati će zauvijek

    Zapamčen po

    Svojim djelima

     

    Pjesme kao

     Jesenje veče ,

    U travi ,
    Utjeha kose ,

    Notturno,

    Gospa Marija su

    Samo djelić blaga koje

    Nam je ostavio

    Izražavajući svoje

    Duboke i istinske emocije .

     

    Eto, sada i dalje sjedi

    Naš pjesnik Matoš....

    Nasuprot rijeke Kupe

    Gledajući u nju i

    Svojim raširenim rukama

    Brani naš grad i našu

    Banovinu od tuge

    Koja se nad njima

    Nadvila .

    On zaklanja svojim tijelom

    Ruševine i time

    Daje do znanja da će

    Jednog dana sve postati

    Ružna prošlost.....

     

    Ali treba vjerovati i

    Treba ustrajati u toj nadi

     

    Jer upravo on pod

    Tamom noći žudi za jutrom

    Kada će sunce i njegov

    Pogled uprt u njega i

    Ruke raširene i oslonjene

    Na klupu

    Usmjeriti „svjetlost i nadu“

    Za naše bolje

    Sutra.....

     

    Čitajući njegove pjesme

    Gledajući njegovu sklupturu

    Možemo zamisliti da nam

    Upravo to želi reći ,

    Da nam to želi poručiti.......


    Gordana Sedmak Jednačak

     

     

     

     

  • INSPIRACIJA

    INSPIRACIJA

    Inspiracija je  nadahnuće koje dolazi onako nenajavljeno, u trenutku kada je ne očekujemo. Pojavi se prvo u tragovima, da bi potom preplavilo sva naša osjetila.

    Čudan je to i posebno lijep osjećaj. Osjećaj kada nam se čini kao da nas je preplavila neka čudesna svjetlost. Zaogrnuto je to u mistiku, a ipak tako snažno, tako moćno.

    Jednostavno, nije moguće dati konkretan odgovor o čemu se zapravo radi..... Što je to ? Možda možemo samo izraziti ono što osjećamo toga trenutka kada nas obuzme. Možemo reći da je to poriv koji nas vodi k stvaranju nečega svojeg , nečega novog.

    Upravo u tim trenucima, osjećamo kao da se nalazimo u nekom nestvarnom svijetu. Ispunjeni smo nečim svojim, prepuni ideja koje je moguće ali i nemoguće, ostvariti......

    Prisutni smo fizički , a psihički smo „kilometrima“ daleko od stvarnosti.

    Upravo djela velikih stvaratelja nastala su temeljem inspiracije. Oni su osjetili taj čudni a ujedno lijepi poriv za stvaranjem.

    Taj izazov da možemo nešto napraviti, napisati, nešto reći , to je izazov koji se zove inspiracija. Upravo svaki čovjek može osjetiti taj čudasan i lijep osjećaj u sebi.

     Tada se naprosto moramo opustiti i uživati u tome što nas je "dodirnulo". Jer u tim trenucima ispunjeni smo sa nečim svojim.....

    Jednostavno , na taj način se udaljimo i zaboravimo na ono što svakodnevnica nosi i što želimo maknuti nekako "na stranu"....

    Taj trenutak je upečatljiv, pun zanosa.

     To je drugačiji svijet....

    Njega "dodirujemo"  u tom jednom trenutku i njemu se prepuštamo.

    On je savršen, poseban..... Donosi nam toliko potrebno smirenje. I uživamo u njemu.... Stvarno uživamo....

    Stoga otvorimo „ vrata „ inspiraciji. Nemojmo se zatvarati u svoje „kučice“. Dozvolimo si da prenesemo ono što je dobro , a ujedno i lijepo.

    Da, osobno je to...... Dio je naše duše i tijela. Ono što nas progoni da u određenim trenucima izrazimo najbolje osjećaje i misli.....

    To je naprosto magična sila , koja nas vuče za nevidljivi "rukav" i usmjerava na put ljepote. Na put ljepote, gdje uranjamo u svijet maštovitih slika.

    Emocija koja su sastavni dijelovi  kreativne aktivnosti bilo u obliku pisanja, slikanja...... Baveći se i provodeći vrijeme u tom posebnom ozračju , naprosto uživamo.

    Stavljamo sve sa strane i odlazimo u  "svoj svijet" kreative. Stvaramo pjesme, tekstove, slike ili nešto posve novo , ali naše..... Samo naše.....

     Stoga je najbolje misli koje su vezane za ono na što ne može utjecati , staviti sa strane i otići u   "svoj svijet" kreative.

    Taj svijet stvaranja  nastaje onim što dolazi nekako izvana . Izvana kao dar viših sila , kao nadahnuće. To je svijet stvaranja svojim umom, darom i svojim rukama. Sve sa željom da se stvori nešto lijepo, posebno i efektno.

    Motivacija, nadahnuće je ideja vodilja. Ona je pokretačka snaga. Ona je jedna vrsta žudnje....

    Možemo je pronaći na najjednostavnijim mjestima, šetajući i pri tome promatrajući oko sebe.

    Okrenuti se oko sebe, pogledati ljude, prirodu, životinje, pogledati nebo...... rijeku koja vijugavo teče ispod mosta......

    Sve to može biti inspiracija i još mnogo više od toga..... Samo treba htjeti i prepustiti se..... Živjeti bez ograničenja , te bez uobičajenih stresnih opterećenja.

    Čudesna je moć inspiracije. Ona djeluje na svim poljima umjetnosti. Ona pokreće najuzvišenija stanja.

    Budi nemoguće snove, otvara nove horizonte.

    Stvara najlješa djela. To je toliko snažno stanje da stvara najljepša djela. Ona jednostavno čini boljim sve što "dotakne".

    Oplemenjeni takvim osjećajima , ne ostajemo ravnodušni.

    Jer karakteristika je tih osjećaja dominantan fokus uzbuđenja . On potiskuje sve ostale reakcije koje donose manje lijepe trenutke.

    Tako se čovjek, ponukan osjećajima kako svojim tako i ljudi oko sebe , otisne u svijet stvaranja.

    Stoga dajmo priliku inspiraciji . Priliku da nas obuzme i da pod njezinom pokretačkom snagom učinimo ono što smatramo da je tada potrebno i da to želimo.

    Poanta je , da treba dati priliku sebi , da mašta osmisli , a vješte  ruke pokažu što mogu i znaju napraviti . A nama će biti ljepše , osjećati ćemo se ispunjenije i bolje .

    Na taj način dušu oplemenimo onime što je lijepo, korisno, a zaboravimo na ono na što ne možemo utjecati.

    Tako treba živjeti, uz inspiraciju , uz motivaciju , uz nadahnjuće. Neka nas ona pokreće i vodi u ljepše trenutke......

    Gordana Sedmak – Jednačak

  • JESEN JE TU

    JESEN JE TU

    JESEN JE TU

    Pojavila se očekivano, ljepota jesenska.

    Pojavila se raskošna sa svojim karakterističnim mirisima i bojama.

    Osjećamo je na svakom koraku.

    Jesenska ljepota širi se na sve strane.

    Stigla je  u svoj svojoj punini. To govore prizori uvelog lišća i latice ruža koje osušene i smežurane padaju na tlo.

    Upravo ta crvena boja lišća , skoro purpurna prelijeva se , stapajući se sa zlatno žutom.

    Tlo je puno žutog lišća , popucalih grančica koje je vjetar otrgnuo i bacio na zemlju.

    Lišće, češeri suhi, žirovi otpali sa svojim „ kapicama“ i bez njih , ostavljaju dojam zemlje koja se sprema na počinak nakon rodne godine.

    Miris jeseni ne ostavlja nikoga ravnodušnim , jer se njezin sladunjavi opojni miris širi uokolo.

    Miješa se miris zrelog voća, grožđa , miris lišća i plodne zemlje.

     Širi se opojan miris breski vinogradarki , breskvi posebnog , slatko trpkog okusa i toplog mirisa jeseni.

    Grožđe žuto , prozirno , puno soka , prosto mami da ga otkinemo sa trsa .

    Slatki sok koji se cijedi u usta dok grizemo zrele bobice šireći predivan miris „ govori „ da je jesen među nama.

    Čari jeseni su tu pokraj nas.....

    Kesteni pucketaju dok ih peku na ulici na užarenoj tabli , dobivajući smeđe crnu boju.

    Pečeni i raspucani iz kojih se naviruje zlatno žuto „meso „ i mami da ih  do kraja raskolimo i probamo .

    Probamo, još ovako tople i mirisne......

                Jesen je lijepo godišnje doba koje donosi plodove čovjekovog truda i rada .

    Ujedno , priroda pokazuje  svu svoju raskoš , pokazuje što čovjek može i što zna, stvoriti.

    Ona nagrađuje trud onoga koji prirodu voli, onoga koji u nju ulaže svoj rad. Onoga koji u nju ulaže , sebe.

    Jesen je doba koje na najbolji način pokazuje svima nama kako priroda vraća onome tko s njom surađuje , onome tko s njom živi.

    Stoga hvala jeseni na tom daru, što nam ga pruža svake godine.

    Dar u lijepom ovitku crveno zlatnih boja i zamamnih mirisa.

                Stoga provodimo što je moguće više vremena, pod vedrim nebom i uživajmo u lijepim , toplim jesenjim danima.

    Vrijediti će , osjetiti ćete blaženstvo koje sada tu , a već sutra ga neće biti sve do iduće godine.

    Ispratimo prošle jesenje dane u nepovrat.

    Budimo sretni što nas je i ove godine jesen podarila svojim raskošnim plodovima .

    Plodovima jesenskim.

    Gordana Sedmak Jednačak

  • KADA MI SRCE STANE

    KADA MI SRCE STANE

    KADA MI SRCE STANE

    Ne plačite

    Kada dođe taj dan

    Dan kada mi srce

    Zauvijek stane

    Molim vas

    Nemojte plakati

    Jer će mi duša

    Tada suzu

    Spustiti

    Ne plačite jer

    Život tako hoće

    Kada je kraj

    Ovozemaljskom  postojanju

    Moje beživotno tijelo

    Položite u toplu zemlju

    Domovine u kojoj sam

    Rođena

    Položite ga polako i nježno

    Kao školjku da se

    Stopi sa Majkom prirodom

    Biser školjke u obliku duše moje

    Otići će u nebesko Blaženstvo

    Nebo će upiti moju dušu

    Cjelivati je i nježno

    Milovati

    Nemojte plakati

    Kada dođe taj dan

    Jer sresti ćemo se gore

    Jednog dana na

    Cesti vječnosti

       

               Biti ću tamo ,

    Veselo ću se smijati

    I raširiti ruke da

    Vas prigrlim

    Da vas stisnem

    Od miline jako ,

    Jako

    Dočekati ću vas

    Nakon što i vi

    „ Odradite“ svoj

    Ovozemaljski život

    Uhvatiti ću vas za ruku

    I povesti putem

    Nebeskog Blaženstva

    U nebeski Smiraj

    Gordana  Sedmak Jednačak

  • KALANHOA ŽUTA I ŽARKO CRVENA – ZAHVALNI SUKULENTI

    KALANHOA ŽUTA I ŽARKO CRVENA – ZAHVALNI SUKULENTI

     

    KALANHOA ŽUTA I ŽARKO CRVENA – ZAHVALNI SUKULENTI

    U okruženju zelenih biljaka, a posebne biljke pod nazivom lira širokih mesnatih listova i klorofita odnosno zelenog ljiljana, smjestila sam biljke iz roda sukulenata.

    Lijepa lira sočnih zelenih listova, te elegantni zeleni ljiljan koji raskošno širi svoje prošarane bijelo zelene listove naprosto dopunjuju dojam, dviju kalanhoa stavljenih između njih.

     To su izrazito žuta , te žarko crvena kalanhoa. Izrasle su u raskošne biljke. Biljke koje dominiraju prostorom, jer svojim cvatom privlače posebnu pozornost....

    Nisu nimalo zahtjevne za uzgoj , samo ih treba voljeti,ponekad zaliti,te voditi računa da neki od biljnih parazita ne uništi njihovu raskoš .

    Ukoliko se to ipak dogodi, obavezno ih tretirati sa sredstvima koja su danas dostupna u svakoj biljnoj ljekarni. Na taj lagan i učinkovit način možemo ih vratiti „ u život“ , a njihov izgled će ponovno biti zdrav, a listovi puni i zeleni bez traga bivše ugroze.

    Za kalanhou, tu nježnu biljku sitnih mirisnih cvjetića kažu da je jedna od najljepših pripadnica sukulenata, a ima je diljem svijeta. Omiljena je upravo zbog svojeg atraktivnog izgleda i dugetrajnosti cvjetova.

    Kalanhou još nazivaju boginjom suza, jer je prema jednoj legendi nastala iz suze jedne zaljubljene boginje. Danas se najviše proizvodi u Danskoj.

    Njezina visina varira od 20 do 40 cm. Moja crvena kalanhoa zadržala je niži rast, dok je žuta stremeći negdje u visinu, pružila svoje vitke grančice i listove visoko prema svjetlu. Na vrhu svake grančice „ okitila „ se nježno žutim cvjetićima. Cvjetići skupljeni na vrhu kao grozdovi daju joj poseban čar.

    Tu dolje je njezina „ prijateljica“ žarko crvena kalanhoa koja je iste starosti ali je „ željela“ ostati manja i usmjeriti svoje sokove na punjenje listova i čarobnih cvjetova.

    Obje ,onako zajedno daju sliku sukulenata koje treba imati svaki dom.

    Ta biljka je biljka kratkog dana i najčešće počinje cvjetati tek u zimskim mjesecima i to kada su dani kraći i kada nema previše svjetlosti. 

    Jednostavna je za uzgoj i ne zahtjeva previše brige. Optimalna temperatura za rast i cvjetanje je 12 do 30 stupnjeva Celzijusa. Kao sobna biljka naraste do najviše četrdesetak centimetara .

     Lijepe su i niske, kuglaste , te kalanhoe višeg rasta.

    Mesnati listovi su tamnozelene boje i to sa gornje strane, dok su sa vanjske strane  blijedo zeleni. Ukoliko primijetimo njezin „ tužan“ opušten izgled to je znak da smo joj dali previše „piti“. Listovi su tada klonuli i pojavi se plijesan. Tada treba brzo reagirati , te odstraniti izdanke i pustiti da se osuši.

    Pustiti je da se „ odmori“.  I ona će nadoći , ona će se oporaviti ubrzo.

    Svakako treba imati na umu da ne podnosi prskanje po listovima. Stoga to nikako ne činiti , a prihranu napraviti jednom mjesečno i to gnojivom za sobno bilje.

    Ovo je zapravo idealna biljka za sve one zaboravne i za prezaposlene koji ponekad i zaborave na svoje „žedne „ prijatelje.

    Moguće ju je i razmnožiti. To se radi pomoću tzv. reznica. U proljeće uzmemo vrh reznice i ukorijenimo ga u vlažni supstrat. Nakon nekoliko tjedana se zakorijene i tada imamo presadnice koje zasadimo u nama omiljene posudice za ukrasne biljke.

    Ne podnosi minuse , te je zimi treba obavezno unijeti u kuću , a ljeti za vrijeme izravnih sunčanih zraka skloniti kako nebi došlo do ružnih smeđih fleka na listovima.

     Znači, u razdoblju od jeseni do ranog proljeća izravna sunčeva svjetlost neće joj naškoditi, dok u ljetnim mjesecima od sunca može dobiti opekline odnosno ružne smeđe fleke. Inače dobro podnosi sušna razdoblja, te je dovoljno da je u ljetnim mjesecima zaljevamo jednom tjedno. U zimskim mjesecima svaka 2 do 3 tjedna i to sa malo vode. Da bi bili sigurni kada zaliti, najbolje je opipati zemlju, te zaliti tek onda kada je potpuno suha i rastresita. Ukoliko listovi izgledaju tanje i mlohavo, tada je biljka „ žedna“ , te joj obavezno treba dodati vode.

    Pri tome moramo imati na umu da zadržavanje vode ispod posude nije dobro za biljku. Ukoliko pretjeramo sa zalijevanjem, listovi klonu i pojavljuje se plijesan.

    U fazi kada cvjetovi kalanhoe uvenu, treba ih ukloniti i ostaviti biljku da se odmori i pri tome smanjiti zalijevanje. Povremeno joj je potrebno prebrisati listove mekanom krpom, te ukloniti ocvale cvjetove.

    U ljetnim mjesecima svakako je staviti na balkon ili terasu na zaštićenom mjestu od kiše i direktnog sunca .

     Međutim od jeseni do proljeća joj godi sunčeva svjetlost i može se držati na osunčanom prozoru. Ja svoje kalanhoe držim u staklom zatvorenom prostoru , gdje imaju dovoljno vlage i umjerenog svjetla koji direktno ne ugrožava njihov rast.

    Znači, kao lončanica mora se unijeti preko zime u tzv. zatvoreni prostor.

    Jako sporo raste , a za pravilan rast potrebno joj je dosta svjetlosti. Voli prirodno svjetlo. Idealna mjesta su joj srednje ili jako svjetle lokacije, ali ipak ne na izravnom suncu. Cvjeta zimi na toploj južnoj prozorskoj dasci, a ljeti najbolje na balkonu. Tada je naprosto „ okupana“ sitnim mirisnim cvjetovima. Nije jako velika tako da je lako naći mjesta za njezin smještaj.

    Kada je osvjetljenje slabo pupoljci se ne otvaraju. Što više svjetla dobiva to ljepše i bogatije izgleda.

    Ljepotica je to podrijetlom iz tropskih krajeva za koju se nije teško brinuti. To je sobna biljka koja dugo, dugo cvjeta. Stvorena je za stanove sa suhim zrakom, jer u listovima zadržava vlagu i pomaže regulirati svježinu u svojoj okolini.

    Dolazi u širokom rasponu boja od naranđaste, ružičaste, crvene, bijele, žute. Cvatuća je to biljka koju treba preporučiti svakom domaćinstvu.

                    Stoga ukoliko želite oplemeniti svoj stambeni prostor , svoj radni prostor sa biljkom koja nije zahtjevna glede održavanja svakako izaberite kalanhou. Odaberite jer će ona dodatno „ podići“ prostor u kojem boravite. Ona će ga oplemeniti raskošnim, te  nježnim mirisnim cvjetovima , a ujedno će unesti dašak prirodne ljepote......

    To je ono što nam svima treba , jer bojom iz biljaka, mirisom iz prirode možemo se prepustiti životu koji će smanjiti svakodnevnu napetost sa kojom se susrećemo.

    Biljke, ovakve kao što je kalanhoa sa svojim lijepim, nježnim i romantičnim cvjetovima u vedrim bojama znatno će doprinjeti takvom osjećaju . Tada mu se samo trebamo prepustiti.......

     

    Gordana Sedmak Jednačak

  • Kolumne

     

    Za vas pišu:

    Kamelija SalopekKamelija Salopek rođena je 5.6.1962. u Vrbovskom, Gorski kotar. Tu završava osnovnu školu i već kao djevojčica otkriva da je vrlo kreativna i da ima puno talenata. Odlazi na studij ekonomije u Zagreb i nakon dvije godine shvaća da je to njen najveći promašaj i prekida ga. Njena je želja bila studirati književnost. Životne okolnosti oduzimaju joj volju da upiše filozofski fakultet te se posvećuje odgoju trojice sinova. Danas kaže da su to njeni fakulteti.... na kojima je diplomirala. Kroz život puno je čitala i uvijek nešto piskarala. Isticala se u tome gdje god je trebalo....Danas to radi za svoj gušt i namjerava u budućnosti napisati neku knjigu . Dosta vremena uzimaju joj slikanje, njen novootkriveni hoby i pisanje. No, ona kaže da je čovjek u životu ostvaren ako ima obitelj u kojoj uživa i hoby koji mu je strast. Sve drugo pripada životu .







    Vesna Spoljar

    Vesna Špoljar, prof.










    Boris


    Boris Kvaternik

    Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

    U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

    Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

    Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

    Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

    Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.



    Milan Zagorac

    Milan Zagorac

    Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

    Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

    Bibliografija

    - Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
    - Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
    - Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
    - Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
    - Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
    - Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
    - Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
    - Objava po povratku iz crne šume
    - simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
    - Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

     

     


    Zdenko BalogZdenko Balog

    (Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

    Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

    Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

    Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

    Ivanka

    Ivanka Žakman









    Dubravko Đurđek U 35 godina stvaralaštva slikar Dubravko Đurđek imao je 25 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.Vlada Republike Hrvatske poklanja autorovo djelo uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj.

    Dubravko Đurđek

     

    Gordana Sedmak- Jednačak, završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu odradila u Sisku 35 godina radnog staža , a od toga 26 godina u upravi. Bila je na rukovodećim mjestima od pročelnika , savjetnika do voditelja Odsjeka. Otišla je u prijevremenu mirovinu i u toj mirovini ne miruje , nego se aktivno uključila u kreativu kojom upotpunjava svoje umirovljeničke dane .

    https://www.ludvig-designe.com/dizajneri/dizajn/gordana-sedmak-jednacak-nakit

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA