• PRIJATELJSTVO DAR KOJI TREBA NJEGOVATI

    PRIJATELJSTVO DAR KOJI TREBA NJEGOVATI

    PRIJATELJSTVO DAR KOJI TREBA NJEGOVATI

    Imati iskrenog , pravog prijatelja znači ispunjenost pozitivnom energijom, do samoga kraja.
    Izgubiti prijatelja znači izgubiti dio sebe.

    Znači ostati osakaćen za jedan predivan osjećaj podrške, vjerovanja, nade, u teškim trenucima u kojima se nađemo, da ipak sve nije izgubljeno.
    To bi bila definicija pravog osjećaja prijateljstva, osjećaja koji je istinski prisutan u srcu.
    Onog pravog osjećaja prijateljstva, iskrenog , a ne patvorenog koji se nažalost danas često pojavljuje i to u trenucima samo potrebe za ramenom za plakanje , da bi sutradan taj isti prijatelj zaboravio na suosjećanje koje je u toj prilici pokazao.
    Takvi prijatelji , rekli bi "instant prijatelji " niti nam ne trebaju.

    Računamo na njih, dok ih ne upoznamo i ne iskušamo , da bi se totalno razočarali njihovim daljnjim ponašanjem prema nama , na kraju osjećamo se jadno i odbačeno, kao da nikad za njih nismo niti postojali.
    Prijateljstvo se ne stvara preko noći, jer sve što ide nekako na brzinu , bez osjećaja, jasno da ne valja. To nije iskreno, to je jedan bljesak iza koga se uvijek skriva neka zadnja namjera .
    Kako kažu naši stari , najlakše je biti prijatelj kada je sve dobro , kada sve ide onako ""po loju" , ali kada " zapneš u problemima " kada trebaš toplu nadasve iskrenu riječ , pomoć ljudsku , materijalnu , tada je prijateljstvo na kušnji.

    Vjerujem li u prijateljstvo ?
    Ah, bilo je velikih razočaranja tijekom života, mislila sam da sam bogata prijateljima , ali u jednom trenutku , za mene jako bitnom, shvatila sam da je njih sve manje .
    Svojim postupcima , sve su govorili , svojim nečinjenjem i ne obraćanjem pažnje, niti upitom „ Kako sam, jesam li bolje“? sve su rekli .
    Rekli su najviše o sebi . Takvi , nazovimo ih prijateljima, više mi nisu potrebni . Idem dalje.

    I odgovorit ću na pitanje da li vjerujem u prijateljstvo ?
    Da, u iskreno prijateljstvo svakako , ali sada znam prepoznati prave prijatelje.
    Svijet se promijenio iz temelja , radno i životno okruženje donijelo je promjene , nove uzance , nova razmišljanja , nova pravila.
    Ljudi se mijenjaju, prilagođavaju prilikama , okolnostima , mišljenjima , da bi živjeli.
    Pomalo čovjek čovjeku postaje stranac.
    Prijateljstvo polako blijedi, prijateljstvo više nije tako čvrsto i više se kao nekada ne trči, da se što prije pomogne prijatelju u nevolji .

    Što je to ušlo u nas ?
    Da li je to proračunatost , zavist , ljubomora , strah ili nešto sasvim drugo.
    Ne smijemo napuštati ljudskost , ono što nas čini razumnim ljudima, ono što nas čini na svojevrstan način „ bogatim“.
    Emocije su te koje moraju nadjačati i istisnuti sve ono negativno, što se ponekad javlja u nama . Moramo odagnati taj poriv, da se ne oglušimo na potrebu za pomoć i, da nam ne bude svejedno za tuđe osjećaje i nedaće.
    Moramo se vratiti među osobe koje znaju saslušati, porazgovarati , dati savjet, iskreni savjet onako iz srca .
    Nemojmo „ dizati zid „ između drugih ljudi i sebe, priđimo im ,možda nam se“ otvore“ i kažu ono što ih tišti , što ih smeta, što ih „ boli“ i što se međusobnim razgovorom, tolerancijom i kompromisom može riješiti .
    Upravo pravi prijatelj je onaj koji razumije, bez obzira u kojoj se situaciji druga osoba nalazi , uz nju je , nastoji je podržati , ohrabriti.
    Prijateljstvo nije samo uzimanje, ono je i davanje i sebe i svojih emocija.

    Ono treba njegovati, bdjeti nad njim, jer prave prijatelje ne možemo nikada zaboraviti, makar oni možda i više nisu među nama.
    Oni ostavljaju trag u nama , trag za sva vremena.

    Mudra izreka Georga Washingtona kaže :“ Budite pristojni sa svima , ali intimni sa nekolicinom , a i tu nekolicinu dobro upoznajte prije nego što im date svoje povjerenje „.
    Prijatelje sami biramo, te je moguće kroz određeno vrijeme prijateljskog druženja shvatiti da li je netko zavrijedio da mu poklonimo svoje povjerenje .
    Ukoliko vas ta osoba dovoljno ne cijeni, nemojte se dvoumiti i odmah takvom čovjeku recite: " zbogom "! Ti ljudi nisu zavrijedili da se trudite oko njih, da ih pitate što nije u redu, u čemu je pogreška , što ih smeta i u čemu je zamjerka ?
    Takvi ljudi nisu vrijedni vaše pažnje ( oni svojim ponašanjem najviše govore o samima sebi ) , jer su neophodne odlike za pravo prijateljstvo – odanost , iskrenost i poštivanje druge osobe.
    Stoga, pravi prijatelj nije onaj koji samo klima glavom na svaku našu riječ, već koji nas upozori na greške koje nesvjesno radimo , a ujedno je odan, odnosno tu je upravo onoga trenutka kada ga trebate.
    Stoga, prijatelji zauzimaju važno mjesto u životu svakoga od nas.

    Međutim, oni koji se samo nazivaju prijateljima a zapravo to nisu , samo se "prošetaju" kroz naš život , ali pri tome za sobom ne ostave baš nikakvog traga , upravo kao da nikada nisu niti postojali za nas.
    Ali oni koji su nas vezali svojim emocijama, "živili sa našim nedaćama i nastojali ih zajedno s nama riješiti" , oni su ostali u našem sjećanju do kraja našeg života , iako možda više fizički nisu pokraj nas.
    William Shakespeare je rekao jednu lijepu misao vezanu za pojam prijatelja citiram : „ Prijatelj je onaj koji te poznaje kakav stvarno jesi, shvaća što si prošao , prihvaća što si postao i još uvijek ti dopušta da rasteš“.
    Međutim, treba se paziti okrutnih ljudi koji žele druge iskoristiti , glumeći prijateljstvo iz neke osobne koristi. Njihove namjere su opake i oni u biti nisu svjesni koliko zla čine , tim svojim ponašanjem.
    Jedna misao ( Buda ) lijepo opisuje takve ljude : "Neiskrenog i zlog prijatelja treba se bojati više od divlje zvijeri, divlja zvijer će možda raniti vaše tijelo, a zao prijatelj će raniti vaš um".
    Ujedno , rana koju ti zada prijatelj – nikada ne zacijeli! ( Kineska poslovica ).

    Ima situacija u životu , kada nas netko jednostavno izbriše iz svoga života i to bez ikakvog objašnjenja . Ne možemo reći da nam je svejedno !
    Međutim iskustvo najbolje govori , da se čovjek na to ne smije uznemiriti , žalostiti , uzeti k srcu , jer takva osoba niti nije zaslužila da bude vaš prijatelj.
    Mnogo ljudi , tijekom životnog vijeka prođe kroz naše živote.
    Upoznajemo ljude kroz razne životne situacije vezane za uspjehe, neuspjehe, sreću , nesreću, sve što život sa sobom nosi.

    I što iz toga svega možemo zaključiti?
    Čim se pojavi pa čak i najmanji problem, javljaju se slučajevi da tzv. "prijatelji" jednostavno nestanu.
    Ostajemo sami samcati sa svojim problemima , svojim nedaćama.
    I ukoliko se tada pojavi čovjek koji bez zadnjih namjera, iskreno prilazi, bodri nas, tješi i pruža nadu u bolje sutra – to je onda pravi prijatelj.

    Upravo u društvu prijatelja sve se lakše podnese i sve se daleko lakše prebrodi.
    Lijepo je Aristotel rekao :"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela".
    I to je prava istina.
    To je zapravo pravo prijateljstvo i na takvim odnosima treba raditi , takve odnose treba njegovati.
    Dovoljno je imati par prijatelja , ali koji su zaista pravi da se možemo na njih osloniti, zatražiti pomoć , podršku, iskreni savjet ,razgovor, podijeliti s njima tugu, radost, uspjeh i neuspjeh.
    To su prijatelji u dobru i zlu, koji čine naš život ljepšim, sadržajnijim , a nas svakako boljim ljudima.
    Radimo svi zajedno na tome, ne dozvolimo da prijateljstva polako nestaju , da blijede , da ostajemo sami.
    Jedan telefonski poziv prijatelja, njegova topla riječ , jedan sms, smiriti će nas kada nam je najteže. Nestati će onaj grč u našem glasu, nestati će treptaj srca koji je izazvao stres iznenadnog nemilog događaja .

    Prijateljstvo sve liječi, zato radimo na njemu i njegujmo ga iz dana u dan.
    Isplati se, svi ćemo biti sretniji i zadovoljniji , jer ćemo imati osobu koja je uvijek tu za i uz nas , a i mi ćemo biti tu za nju i uz nju .
    Da , u takvo prijateljstvo vjerujem i vjerujte i vi, zbog svih nas !!!!!!

     

    Tekst je objavljen u Sisačkom tjedniku
    Gordana Sedmak-Jednačak

  • RAZVOJ TEHNIKE

                                                     RAZVOJ TEHNIKE

    RAZVOJ TEHNIKE

    Prije otprilike četiri desetljeća , digitroni su bili rijetko kome dostupni.

    Danas , međutim predstavljaju potrošnu stvar sa cijenom prihvatljivom, upravo svima.

    Doduše, danas se piše , računa na kompu, laptopu, tabletu , mobitelu......

    Zaposleni u računovodstvu knjiže i računaju na kompjutoru, dok su prije ručno listali papirnate kartice , upisivali brojeve , zbrajali , kako se znalo reći „ pješke“ ili na električne , jako bučne zbrajalice na traku ili bez nje.......

    Prije su se ulazna vrata otvarala samo mehanički......

    Međutim danas, jednim klikom i kontaktom...., otvaraju se , praktički „ na izvolte“....

    Danas je moguće upaliti na daljinski svjetlo u dvorištu , zbog povećanja sigurnosti i ujedno dopadljivog dojma.

    Svašta je danas moguće , kada je tehnika dosegla vrlo visok stupanj razvoja.

    Danas je npr. moguće , otvoriti grijanje ili hlađenje , prije nego što zakoračimo na kućni prag.

    Koliko je tehnika , zapravo otišla naprijed ?

    Napredovala je..... i to drastično .

    Prije smo razgovarali preko telefona , čekajući red ispred telefonskih govornica.... , a danas.....

    Danas samo dotaknemo ekran pametnog mobitela i uspostavimo kontakt.

    Uspostavimo kontakt , bilo govorni, pisani , preko facebooka , twitera, instagrama...... kako li se , svi ti profili ne zovu ?

    Svijet ide naprijed , ništa čudno .

    Sa tom činjenicom , nezaustavljivo i tehnika ide naprijed i doprinosi olakšanju i uljepšanju čovjekova života.

     

    Gordana Sedmak  Jednačak

     

     

     

     

     

     

     

  • RUŽA BOJE PUDERA

          RUŽA BOJE PUDERA

    RUŽA BOJE PUDERA

    Priča koju pišem drugačija je od ostalih, do sada napisanih.

    Upravo drugačija jer je stvarna, doživljena i proživljena .

    Priča je to iz davnih , prošlih vremena puna emotivnih sjećanja koja smiruju dušu, pri samoj  pomisli na ono što je nekada bilo lijepo i posebno .

    Vjerojatno se pitate :“  Zašto priča o ruži i što kod ruže može biti tako zanimljivo, da bi bilo zabilježeno u jednoj priči „?

    Ali vjerujte ima , upravo to nešto.

    Vidjeti ćete na kraju priče , da je ruža boje pudera u potpunosti  zaslužila taj tretman.

    Radi se o ruži koja nije nimalo obična kao ona koja raste i cvate, u gotovo svakom vrtu.

    To je ruža boje pudera za koju su vezane mnoge uspomene iz davnih prošlih, nama lijepih vremena.

    Uspomene vezane uz dolazak mlade  obitelji iz jednog grada u novi grad na tri rijeke. Prilagodba  mlade obitelji sa suživotom, u njima nepoznatom gradu.

    Potom , savijanje obiteljskog gnjezda , onako kako to obično biva , radeći i snalazeći se svakodnevno.

     Obitelj je rasla . Djeca se bezbrižno sa vršnjacima  igrala u parku,  provodeći svoje bezbrižno djetinjstvo. Odrastali su......

    Majka obitelji , uz sve svoje obveza uspjela se posvetiti onome što je posebno veseli.

    Bila je prava obožavateljica cvijeća. Pogotovo ruža.

     Po dolasku u svoj novi dom u  grad na tri rijeke , oplemenila je prostor ispred prizemnog stana posadivši veći broj prelijepih ruža. Nije se htjela odreći ljepote cvijeća u kojoj je posebno uživala.

    Ukrasila je cvijetnjak ispred svoga prozora, prekrasnim primjercima mladih ruža svih vrsta , veličina i boja.

    Ruže je nisu „ razočarale“ , prosto se nadmečući koja će ljepše cvasti i koja će ljepše mirisati.

    Čak su i pčele prepoznale njihova htjenja i njihovu ljepotu.

    Sa svojim cvatom jedna ruža je smjenjivala drugu ili su obje cvale istovremeno .

     Prava blagodat za oči.

    Mnogi prolaznici su se zaustavljali , divili se i raspitivali se za vrstu ruža i gdje su nabavljene. Ali jedna im je posebno „ zapela „ za oko .

    Jedna je prednjačila pred svim ostalim ružama .Bila je to prava krasotica , ruža boje pudera.

    Naprosto  raskošnija , naprosto posebna.

    Tako čvrsta , tako „ sočna“.

     Gordo uzdignutih grana i cvjetova prema nebu .

    Kao da je znala da je najljepša.

    Njezina boja u tim vremenima , bila je rijetkost .

     Boja pudera odnosno bež boja sa primjesama rozkasto naranđaste .

     Neobično , a lijepo . Plijenila je poglede i izazivala uzdahe.

    Majka obitelji bila je ponosna na sve ruže , na to kako uspijevaju i kako ju razveseljavaju svojim izgledom i bojama .

    Ali ipak , ova nježna ruža  boje pudera bila joj je najdraža.   Bila je drugačija, bila je neobična.

    Ponosno ju  je zalijevala preko široko otvorenog  trokrilnog , kuhinjskog prozora koji gleda prema cvijetnjaku.

    Ostali stanari , tu su ranije posadili svoj ružičnjak ali dolaskom ove mlade obitelji sve je nekako živnulo .

     Nove zasađene ruže, njihova raskoš , mirisi i boje dovele su do toga da i ostali dio cvijetnjaka naprosto dobije drugačiju dimenziju .

    Sve je cvijeće nekako oživjelo i povezalo se u jednu skladnu , cvjetnu harmoniju.

    Ruža boje pudera  nije samo bila posebna izgledom nego i svojim rastom i cvatom.

    Rasla je u vis, kao da je htjela svojim cvjetnim glavicama doprijeti u unutrašnjost  prizemnog stana i sudjelovati u životu obitelji koja ju je donijela.

    Raskošna je bila , cvjetna, puna tvrdih, velikih latica i mamila uzdahe divljenja i osmjehe zadovoljstva.

    Jednog dana dobila sam na poklon tek ubranu ružu, sa tek napola rascvalim pupom .

     Bila je lijepa i onako zatvorenih latica šireći opojan miris .

    Da, upravo tako , odrezana i ubrana  sa grma ruže boje pudera.

    Posebno me se dojmila bojom i svojim raskošnim izgledom , ta neobična ruža.

    Očarala me odmah svojom ljepotom i probala sam je zasaditi sa željom da je imam u svojem cvijetnjaku .

    Dugo nije davala znakove , da je zakorijenjena.

     Stajala je u zemlji pokrivena staklenom teglom ne dajući nikakve znakove života.

    No, jednog dana kada sam se već pomirila sa neuspjehom , ugledala sam sitne zelene listiće kako se pojavljuju ispod staklene tegle koja je poslužila zakorijevanju.

    Udahnula sam joj život.

    Mojoj sreći nije bilo kraja.

     Ruža boje pudera biti će „ kraljica „ i u mojem ružičnjaku.

    Tako je i danas . Ona je još uvijek tu.

    Stara , ali se neda .

    Uspjela sam njezine mladice , rasaditi na još par mjesta u cvjetnjaku.

    Za svaki slučaj .

     Neka ih je , posebne su .

    Zaslužila je to .

    Ali ispred prizemnog stana nema više stare ruže boje pudera , ali više nema niti Majke obitelji , moje svekrve .

    Eto zašto je ruža boje pudera zaslužila da bude zauvijek zabilježena u jednoj priči.

    Ona me podsjeća na osobu koja je voljela ruže i jednu posebnu krasoticu – ružu boje pudera.

    Gordana Sedmak Jednačak

  • SLIKA NIJE DAROVANA

    SLIKA NIJE DAROVANA

    SLIKA_NIJE_DAROVANA

    Ovu sliku željela sam darovati .
    Darovati jednoj izuzetnoj osobi , s namjerom da izmamim zadovoljstvo i vedar osmjeh, na njezinom licu.
    Zadovoljstvo i sreću u oku, kada ugleda sliku.

    Kada na slici prepozna boje koje voli, koje nadahnjuju i daju joj snagu za dalje.
    Snagu za život.....
    Osobi koja zna cijeni umjetnost , koja voli lijepe stvari i iskrene ljudske geste.

    Stvarala sam je sa namjerom da je darujem , upravo toj osobi. Plava boja mora i žuta boja sunca bile su njene boje . Znala sam to.....
    Ova slika koja „govori tisuću riječi“ nastajala je postepeno.
    Plava boja , onako više duboko plava trebala je biti podloga, na kojoj sam željela "graditi " ono što je trebalo imati svoju priču.
    Priču koju može isčitati, samo ta osoba .
    Priču jednu, jedinstvenu .

    Žuta boja, onako topla kao zlatno sunce počela je pokrivati podlogu na kojoj je slika nastajala .
    Kako me zanos, da što vjernije prikažem emocije vezane uz tu osobu , ponio nastajale su slojevi boje koji su se nemilosrdno preljevali .
    Naprosto su se „ prebacivali „ jedan preko drugog .

    Miješala sam boje , boja sunca tako je dobila više nijansi kojima se još jače naglašavala slojevitost.
    Slojevi koji su nastajali njezinim preljevanjem i sljubljivanjem sa ostalim dijelovima boje , u jednom trenu napravili su pukotinu , prazninu.
    Prazninu u plavoj podlozi . Žuta boja sunca kao je htjela „ preskočila „ tu prazninu i nastavila put dalje , gradeći nešto novo .
    Sa vrha slikarske podloge spustila sam drugu miješanu žutu , koja je išla prateći onu prethodnu.
    Slijedila ju je u stopu .
    Slijedila kao da je znala da slika treba prikazivati , dva tanka razgranata , "zdrava " drva poredana jedan pokraj drugog .

    Dva drva koja šire svoje raskošne grane prema nebeskom plavetnilu. Slaveći život.....
    Žuto zlatne grane izgledale su tako pune, sočne i vesele stremeći negdje daleko .
    Daleko pod oblake.....

    No, iznenada već pri samom završetku slike doznam nešto od čega mi je stalo u grlu.
    Nisam se mogla dignuti sa stolice od emocija koje su me svladale, od bola koji mi je razdirao dušu.
    Držala sam sliku na krilu, a suze su po njoj kapale.....
    Kapale nezaustavljivo, suze tuge , suze bola.
    Pustila sam ih da padaju na sliku, nisam se obazirala, jer tada mi ništa više nije bilo važno .
    Samo je bol u mojem srcu „ plovila“.
    Gromko sam zajauknula, potom su suze krenule, krenule još jače .
    Jače , jedna za drugom. Klizile nemilice.....
    Slika je upijala suze, slika je bila svjedok boli .
    Čudila se, a nije znala razlog mojoj boli. Ali osjetila je moju neizrecivu bol.....

    Slika je izgubila formu, kasnije sam je nastojala popraviti , ali ona nije više bila ona od prije......
    Nije bila vesela, puna života kao u trenutku kada je stvorena.
    Ostavila sam tu sliku, onakvu tek toliko popravljenu, sa svim vidljivim tragovima tuge i boli u tim trenucima izbačenim iz moje duše.
    Međutim, fotografiju slike prije njezinog završetka zadržala sam i ona mi dočarava kako je trebala izgledati još samo da sam par detalja uspjela stavila na nju , prije nego su suze krenule .
    Suze boli, suze tuge.....

    Nemam više slike, imam samo njezinu fotografiju prije njezinog završetka.

    Slika nije darovana.
    Darovana dragoj osobi......

    Gordana Sedmak Jednačak

  • SLIKA SA EMOCIJAMA

    SLIKA SA EMOCIJAMA

    SLIKA SA EMOCIJAMA



    Danas je neki tmuran dan. Naprosto težak dan .
    Nešto u meni nemirno titra i daje poticaj da nešto napravim.
    Stvoriti moram nešto .Moram uljepšati ovaj tmuran i težak dan.
    Uzimam boju i savljam na podlogu. Počinjem sa svjetlijom , ali ne dopada mi se.
    To nije to. Tako se ne osjećam. Presvjetlo je , jer danas je tmuran i težak dan.
    Želim svoj titravi , neodređeni poriv pretvoriti u sliku. Ali kako ?.....

    Uzimam tamnu boju,njezin sadržaj namočen u kist , vrtim među prstima.
    Da , to bi možda moglo biti dobro. Vidjeti ću kako će ispasti.....
    Stavljam kap po kap boje istisnute iz tube i puštam da polako klizi , jedna za drugom. Stvaraju šare, pruge, deblje , tanje , tamne do malo svjetlije.
    Okrećem podlogu u vodoravan položaj .

    Dopuštam da iz tih tamnih pruga , neosušena boja nastavlja svoj put.
    Kapi boje ostavljaju sve tanji i tanji trag , putujući u daljinu.
    Napokon stvara se podloga , upravo onakva kakvu želim.
    Sadržajna , puna, na trenutke isprekidana , te potom spojena zauvijek, zauvijek.....
    Najednom osjećaj bezvoljnosti i bezsadržajnosti , te duboke tmine , polako me napušta . Kao da je ta podloga preuzela i upila sve ono negativno, što me do tada zaokupljalo.
    Ali ta podloga ne smije ostati takva i ona mora biti osvježena i ona mora zablistati !!!!!
    Uzimam kist , boju jorgovana i udahnjujem dušu ovoj podlozi .

    Želim stvoriti sliku koja će dočaravati sve faze kroz koje prolazi čovjekova misao i emocije.
    Na tamnu podlogu ( sumorna raspoloženja sa razlogom ili bez razloga ) stavljam ljubičastu koja nagovještava buđenje života.
    Boja jorgovana svojim oblicima govori da se ipak sve nekako kreće, kreće prema budućem "svjetlu".

    Završavam ovu svoju ekspresiju , bojom koja daje zadnju notu novonastaloj slici.
    To je jarko ružičasta boja. Boja rascvale ciklame.
    I gledajući sliku imam dojam kao da se latica ciklame otrgnula i zaustavila pri samom vrhu slike.
    Daje joj onaj zadnji poseban čar.

    Nastala slika poprimila je sve faze moga raspoloženja i doprinjela da to raspoloženje bude upravo tako , iz jednog tužnog do onog koji osmjeh krasi.
    Završavam sliku . Gledam je. Smijem se......

    Zadovoljna sam njome , jer mi je pomogla da na nju prenesem svoje osjećaje.
    Nastajala je postepeno , onako kako se mijenjalo raspoloženje pod utjecajem njezinog stvaranja.
    Kao da sam sa mislima uronila u njezinu strukturu , u njezin miris , u njezine boje.

    Draga mi je , meni posebna..... Da , posebna je......
    Znam je cijeniti, jer je dio mene i ostaje u mojem vlasništvu.
    Ostaje zauvijek samnom.......

     

    Gordana Sedmak Jednačak

     

  • USKRS U OZRAČJU CORONE I POTRESA

                USKRS U OZRAČJU CORONE I POTRESA

    USKRS U OZRAČJU CORONE I POTRESA

    Kada svane

    Vedar

    Uskršnji

    Dan.....

    Slavimo ga

    Dragi naši,

    Svim

    Srcem....

    Dišimo

    Punim plućima

    Za njegovu slavu

    Za njegovu

    Ljepotu

    Za njegovu

    Svetost.....

    Ne dajmo se

    Smesti

    Niti toj

    Coroni

    Niti potresu

    Koji nam je

    Promijenio živote

    Kako se ono kaže

    „ iz temelja“.....

    Ne, nisu vrijedni

    Poremetiti ozračje i

    Slavlje našeg

    Najvećeg

    Kršćanskog

    Blagdana

    Kakva je

    Simbolika

    U slavljenju

    Uskrsa u

    Jeku

    Tih zala

    Koja su nas

    Snašla........

    To je snaga

    To je jakost

    To je prkos

    Koji osnažuje i

    Povezuje.....

    Da , povezuje

    Zar ne vidite ?...

    Na način

    Da i u zlu

    Razmišljamo

    Pozitivno

    Sa nadom u

    Bolje sutra.....

    Sutra ćemo

    Sa olakšanjem i

    Sa osmjehom

    Na licu

    Reći

    Da.....

    Napokon je  prošlo

    Ali ipak smo nešto

    Iz svega naučili....

    Naučili

    Da je sve

    Prolazno

    I ono dobro

    I ono loše.....

    Da  su osjećaji

    Koje trebamo

    Gajiti prema

    Drugima

    Odnos prema

    Njima

    Potom

    Korektnost  i

    Ljudskost.....

    Vrijednosti

    Koje moramo

    Njegovati

    Nikada ih

    Ne zaboravljajući....

    Upravo

    Ova situacija

    Biti će pouka

    Da je sve prolazno

    I ujedno upozorenje

    Da se iznenada

    U jednom

    Trenu

    Može dogoditi

    Nešto što

    Nikada nebi

    Mogli zamisliti......

    Da će se dogoditi

    Da će postati

    Naša stvarnost

    i svakodnevica.....

    Možda

    Je to opomena

    Da prirodu

    Više cijenimo

    Da se odnosimo

    Prema njoj

    Kao prema

    Živom biću....

    Jer ona i jest

    Živa

    Ona niče,

    Raste i umire

    Ali ona neće nicati

    Rasti

    Ako je kažnjavamo ,

    Ona će ranije umrijeti

    Ako je ne

    Cijenimo.....

    Jer ona

    Neprestano daje

    Kako svoju krasotu

    Svoje mirise

    Svoj vedar dan

    Svoje veselje

    Svoje ptice

    Svoje cvijeće

    Svoju kišu

    Svoju rosu

    I još puno toga

    Lijepog

    Prelijepog.......

    A što smo

    mi za uzvrat

    Njoj dali

    Samo

    „ ispale mrvice

    Sa stola „

    Ne

    To nikako nije

    Zaslužila....

    Pozvani smo

    Svi mi

    Da i za

    Vrijeme slavljenja

     Uskrsa

    Razmislimo

    O posljedicama

    Naše nebrige

    I  bahatog

    Ponašanja

    Uništavanja

    Ljepota koje

    Su nam darovane.....

    Pogledajmo oko sebe

    Sve se promijenilo

    Od kada smo

    Silom prilika

    Stavljeni u

    „okove “......,

     Od kada smo

    Porušenih

    Domova.....

    Razmislimo

    Dok nije kasno

    Ovo stanje

    Nikada ne smijemo

    Zaboraviti.....

    Ono nam mora

    Biti na pameti

    Da bez balansa

    I bez poštivanja

    Prema onome

    Što dobivamo

    Jednog dana

    Možemo

    Postati

    Zatvorenici

    Svojih

    Gluposti

    Bahatosti i

    Pohlepe.....

    Skromnost

    Poštenje

    I poniznost

    Vrijednosti su

    Koje nam

    Uskrs kao

    Blagdan Uskrsnuća

    Isusa Krista

    Propovijeda

    Držimo se

    Toga

    Ali uistinu....

    Držimo se

    Toga.....

    I tada ćemo

    Sigurno biti

    Puno

    Bolji ljudi.......

    I još jedno,

    Iako je sada teško

    Nemojmo

    Pokleknuti.....

    Nemojmo to

    Sebi dozvoliti.....

    Gordana Sedmak  Jednačak

  • ŽENA JE ŽENA

     ŽENA JE ŽENA

    silueta

    Bilo supruga ,

    Bilo majka,

    Bilo kolegica na poslu,

    Bilo prijateljica na kavi......

    Žena je žena.....

     

    Bez obzira

    Na obrazovanje ,

    Na položaj u društvu ,

    Ona je samo žena...

     

    Žena naizgled

    Jaka ,

    A u biti

    Tako

    slaba i

    Krhka  .......

     

    Žena nimalo

    Vrijedna

    Ignoriranja,

    Podcjenjivanja ,

    Vrijeđanja.......

     

    Ne zavrijeđuje

    Spustiti glavu

    Tražiti  rame

     Za plakanje

    Kada joj teško,

    Kada je izvrgnuta boli.....

     

    Ona misli,

    Da u trenutku kada

    Isplače svoju bol,

    Sve će nestati

    Sve će biti

    Dobro.....

    Baš kao i prije,

    Na samom početku

     

    Ali u trenutku

    Kada se nasilje,

    Na njenu dušu

    Ponovi ,

    Zapravo

    Shvati

     

    Da njezine suze

    Nisu donijele

    Očekivano

    Olakšanje

     

    Uloga žene je

    Velika.....

    Ona se u

    Potpunosti daje

    U svakom

    Trenutku

    Svoga života......

     

    Ona strepi ,

    Ona želi

    Ugoditi ,

    Ali  nikako  

    Nekome nanesti

    Bol

     

    Žena je žena......

    Ona zaslužuje

    Živjeti

    Bez stresa ,

     

    Bez bojazni

    Da će netko

     Istresti na nju

    Svoju ljutnju

    I  gnjev......

    Kako bi sebi

    Olakšao dušu i

    Lakše

    Proveo dan

     

    I  žena je čovjek ,

    I ona treba.....

    Ona želi

    Miran

    Spokojan život

     

    Život

    Kojeg će proživjeti

    Upravo onako,  

    Kako

    Zaslužuje......

     

    Ona nije manje

    Vrijedna od

     „ jače „ polovice

    Koja svoju snagu

     

    Grube riječi

    Ispoljava na

    Njoj.....

     

    Tako jakoj,

    A tako

    Nježnoj

    Ženi

    A  žena je žena......

     

    Stoga neka

    Svaka žena

    Ne ustukne

    Pred mišlju ,

    Da onoga koji joj

    Onemogućuje

    Život kakvog

    Zaslužuje......

    Zaustavi i

    Jednostavno

    Kaže :

    „ Dosta je bilo !!!!

    I ja imam

    Pravo na život

    Bez uvreda

     

    Bez  podcjenjivanja

    Ignoriranja......

     

    „ Dosta je bilo !“.....

    Jer žena je

    Jaka ,

    A tako krhka ,

    Nježna  ......

    Jer žena je

    Žena.............

     

    Gordana Sedmak-Jednačak

     

     

     

     

     

  • ŽIVOTNA STVARNOST

    ŽIVOTNA STVARNOST

    ŽIVOTNA STVARNOST

    Što je to stvarnost
    Stvarnost života ?
    Možda , događanje rutinsko
    Bez i sa utjecajem drugih
    Bez mogućnosti preusmjeravanja
    Trenutnog događanja ili
    Njegovog preoblikovanja u
    Nešto drugo

     

    Teško je odgovoriti
    Što je životna stvarnost ?

     

    Da li je ona posljedica
    Nekog događanja od davno prije
    Događanja tvojeg , mojeg
    Ili od nekog nama bliskog

     

    Da li je to kušnja ?
    Da li je to sudbina?
    Da li je to križ
    Koji moramo nositi
    Radi iskupljenja ?

     

    Svatko od nas
    Drugačije doživljava stvarnost
    Životnu stvarnost vidi
    Kao doneseno dobro sa
    Ponekim dijelom zla

     

    Sve je to nekako
    uravnoteženo
    Ne kaže narod uzalud :
    "iza kiše dolazi sunce!"

     

    Tako bi trebalo biti
    Tako većinom jest

     

    Međutim ,
    Može se dogoditi
    Da svjetli trenuci svojim sjajem
    Ne uspiju do kraja ,
    Prekriti teške i zle

     

    Izviruju oni van ,
    Na trenutke više ,
    Na trenutke manje ,
    Ali oni su tu

     

    Što tada napraviti ?
    Ignorirati ih ,
    Praviti se da ih ne primjećujemo
    Jednostavno kao da ne postoje
    Upravo tako
    Oni će nestati
    Postepeno
    Baš onako kako su i
    Došli i nastali

    Svjetlost sunca
    Svjestlost dobra,
    Obasjat će našu
    Svakodnevicu ,
    Našu životnu stvarnost

     

    Osnažit ćemo
    Lakše ćemo prebroditi
    Trenutke koji će
    Svjetlost htjeti zatamniti

     

    Snagom volje , puno toga
    Možemo riješiti
    Čistim duhom,
    Samopouzdanjem
    Treba kročiti kroz svakodnevicu
    Kroz životnu stvarnost

     

    Ilustracija: webpsychologist.net
    Gordana Sedmak Jednačak

     

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA