• IN MEMORIAM Preminuo Nikola Albaneže

    Preminuo Nikola Albaneže likovni kritičar i upravitelj Strossmayerove galerije

    Nikola Albaneže

    U ime likovne zajednice i kolega likovnih kritičara Milan Bešlić je rekao da je njegovom smrću pogođena akademska zajednica

    U Zagrebu je u ponedjeljak u 62. godini umro Nikola Albaneže, upravitelj Strossmayerove galerije starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnost, potvrdio je za Hinu likovni kritičar Milan Bešlić.

    U ime likovne zajednice i kolega likovnih kritičara Bešlić je rekao da je njegovom smrću pogođena akademska zajednica i da će na likovnoj sceni ostati velika praznina.

    Rekao je kako se zasad ne zna kad će biti pokop ni komemoracija, a HAZU će se od Albaneža, dodao je, dostojno oprostiti, "prijatelji i suradnici odat će mu dužnu počast, hommage, jer je to svojim životom i radom zaslužio“.

    Direktor Galerije "Forum" Feđa Gavrilović je rekao kako je osobno vrlo pogođen tom tužnom vijesti jer je Albaneže bio „najzanimljiviji i ponajvažniji današnji likovni kritičar i povjesničar umjetnosti koji nije slijedio srednjostrujaške ocjene i ucjene u likovnoj kulturi“.

    „Na svoj je neovisan način opisivao i KarasaŠestićaPricuGlihu i sve druge umjetnike o kojima je pisao, ne robujući ucjenjivačima, certifikatorima, jer se nije dao povinovati interesnim procjenama i ucjenama u likovnoj kulturi“, rekao je Gavrilović.

    Nikola Albaneže je dužnost upravitelja Strossmayerove galerije starih majstora HAZU-a preuzeo u listopadu prošle godine po imenovanju Predsjedništva HAZU-a, nakon provedenoga javnog natječaja.

    U životopisu uz javni natječaj HAZU je tada objavio da je Nikola Albaneže rođen 1960. u Zagrebu, gdje je 1991. na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest umjetnosti i ruski jezik i književnost te završio dodiplomski studij muzeologije. Status višeg kustosa stekao je 2001. Od 1994. do 2000. radio je u Gradskom muzeju Karlovac kao kustos odjela kulturne povijesti i voditelj galerije Vjekoslav Karas i u tom je razdoblju realizirao tridesetak likovnih i tematskih izložaba te je ponovno otvoren stalni muzejski postav 1996.

    Od 2000. do 2002. radio je u Kabinetu grafike HAZU-a, od 2003. u Art magazinu Kontura i Aukcijskoj kući Kontura, a od 2006. u neprofitnoj ustanovi Academia Cravatica za koju je osmišljavao i provodio muzeološke projekte.

    Autor je projekta Muzej kravata, a organizirao je i međunarodnu umjetničku izložbu "Izazov kravate", postavljenu u nekoliko europskih i svjetskih gradova, te didaktičku izložbu "Priča o kravati".

    Od 2004. do 2008., u statusu vanjskog suradnika predavao je muzejske izložbe na Katedri za muzeologiju Odsjeka informacijskih znanosti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, a tijekom 2013./2014. predavao je muzeologiju na poslijediplomskom studiju Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

    Autor je više retrospektivnih izložaba, među kojima se ističu Retrospektiva Ljudevita Šestića (2001.) i Retrospektiva Vjekoslava Karasa (2001.), obje u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, te Retrospektiva Zlatka Price u Klovićevim dvorima 2016.

    Bio je predsjednik Studijske sekcije ULUPUH-a u dva mandata od 2006. do 2014.

    Među ostalim, 2017. godine povjereno mu je autorstvo i koncepcija za 52. zagrebački salon posvećen primijenjenim umjetnostima pod naslovom (Ne)primjenjivost primijenjenih umjetnosti, a 2021. bio je autor izložbe 5. međunarodnog trijenala autoportreta, zasnovane na koncepciji pod nazivom "Ja – između zbilje i imaginacije".
    Izvor: https://www.jutarnji.hr/

  • In memoriam prijatelju Josipu Klarici

    In memoriam prijatelju Josipu Klarici

    In memoriam prijatelju Josipu Klarici

    U kafiću nama omiljenom okupljalištu nas trojca „dežurnih mušketira“ raspredali smo te večeri neobrađene teme, naravno malo politike, osvrt na mlađe dane, otiske mladosti i neizbježno kulinarstvo – neiscrpna tema.

    Na zidovima vise slike moje male osobnosti, fotografije od Josipa uljepšavaju ga svojim neponovljivim vizurama Maksimirskih izmaglica.

    Klarica – Bedić – Đurđek, mušketiri  ostaše bez prvaka...u svemu

    Te smo večeri popili piće zajedno u lokalu. Rastanak uobičajan – Bok! -  Vidimo se!

    Nazavao sam ga po noći da mi narući još metar drva koje dobiva sutradan, jer prvi smo susjedi...

    OK!  Kaže on.

    Umro je te noći, kamion sa drvima ujutro je došao i otišao. Njegov auto parkiran te večeri ukoso, po njegovom običaju pred garažom, stoji u istom položaju, šteta što je podigao ručnu svoga života.

    Pišući ovaj tekst tekle su mi suze, tekla mi je prošlost našeg druženja, no ostala su zauvijek lijepa sastajanja koja nikada neće proteći.

    Misli mi bježe, sve bih htio izreći ukratko, našu mladost, dežuranje u njegovoj „svetinji“ uvijek podšišane trave u vrtu, čavrljanje do zore.

    Eto zato pišem te crtice druženja, sva sam Josipova saznanja pomno upijao, hvala ti stari, ali ostalo je još puno, puno toga – nedorečenoga. Ostaje mi zauvijek pogled na njegovanu, besprijekorno uređenu živicu, zvuk upaljene kosilice četvrtkom.

    Frende sory ali ja ne mogu vjerovati da si se ukrcao na taj krivi vlak. No tvoja lokomotiva stajat će na peronu i zauvijek u našim srcima.

    Oduvijek sam ga nasmijavao svojim dosjetkama pokušavajući izvući iz njega toplinu duše koje je brižno skrivao, poluosmjehom, odgovarajući dozirano osmišljenom taktikom.

    Ma fenomenalac a i znalac.

    Svjedokom sam  zvuka paljenja auta ranom zorom, Josip je odlazio na put Maksimirskih jezera a i nadalje u Turopolje, Moslavinu tražeći onaj famozni trenutak podignuća magle, svečani ulazak sunčanih zraka u njegov već postavljeni kadar omiljene mu kamere „obscure“

    Svjetski priznatim uradcima očituju se njegova djela.

    Poznavao je bravurozno sve slikarske trikove, tehnika fotografija u malom prstu, čovjek je bio rođen da nauči svijet doktrini umjetnosti.

    Teško uopće nadalje pisati a imam još tisuće riječi neispričanih potrebitim za izreći.

    Nestaje emocija, snaga...

    Ostaje nedorečeno a i nikada dopričanih priča.

    Pijesak iz Josipove staklene piramide pune dobrote, lijepih riječi za svakoga, curiti će polako, ponosno, u spomen budučim generacijama iz samo njegove znane „Pandorine kutije“ zauvijek.

    Hvala ti majstore, prijatelju naš.

    Dubravko Đurđek & Željko Bedić

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA