Vijesti iz kulture
Anica Lacković
Skupna izložba slika „Umj...
Samostalna izložba Nevene...
Izložba fotografija Đurđe...
Napretkova Uskrsna izložb...
Vesna Robotić
Izložba fotografija Siniš...
Fotografski natječaj "Tre...
9. Zagrebački likovni sal...
Izložba slika Stefana Pa...
Novi galeristi
Anica Lacković
Vesna Robotić
Maria Delimar
Davorka Borić
Mirjana Mirusch
Gordana Vukasović
Sonja Grozdanić
Igor Šandor-Migec
Dobra Vein
Senka Fučkar
Kolumna Milana Zagorca
Nisam na čisto s „lidlići...
Mame na fejsu
Fajt
Antonio
Prije nego su se pojavile...
Mišak, Icke i kutijice na...
Književna scena na aparat...
Kad me pitaju, pa odakle ...
Kako sam postao najpopula...
Imate li sitno?
-
Ivana Bajcer - Podvlačim crtu - završna verzija
Ivana Bajcer - Podvlačim crtu - završna verzija
vrijeme: 26. siječnja 2018. u 19 sati
mjesto: Galerija Green Room, Trg Dragutina Domjanića 6, ZabokBorba sa samim sobom najteža je borba u čovjekovom životu. Prvenstveno jer ne postoji poticaj ili inicijativa druge strane, već je pojedinac primoran izazvati sam sebe što podrazumijeva otvaranje Pandorine kutije i suočavanje s avetima prošlosti koje je godinama potirao pod tepih u nadi da će nestati sami od sebe.
Ivana Bajcer u ciklusu "Podvlačim crtu" otkriva vlastite probleme, nesigurnosti i strahove istovremeno problematizirajući univerzalne teme s kojima se svatko od nas može poistovjetiti. Čin suočavanja s prošlošću iskaz je hrabrosti, odlučnosti i sazrijevanja koje dovodi do osvještavanja, oslobođenja, razvoja i rasta. Tako likovna djela unutar kojih umjetnica problematizira vlastite nesigurnosti, nelagode i bojazni postaju ključni faktor u procesu samoizlječenja. Proživljavajući sve negativnosti iz prošlosti s jednim vremenskim odmakom Ivana Bajcer u radovima ilustrira emocionalne doživljaje svih relevantnih događaja koji su u njoj odmalena izazivali nelagodu, tjeskobu i odbojnost. Umjesto lijepe i vrlo često kontrolirane fizičke vanjštine autorica ukazuje na ono što bukti unutar nas, ono što je krnje, bespomoćno i očajno. Figura čovjeka sa zakržljalim stopalima i rukama izvijenim u formu kandži simbol je koncentracije kaosa unutar nas samih. Akromatske boje i tamni prigušeni tonovi vjerno oslikavaju dominantne emocije, atmosferu i karakter unutarnje borbe. Jedina izražena boja je jarko crvena koja istovremeno simbolizira emocije, pulsirajuću energiju, ali i krv, odnosno ranjivost duše i posljedice snažne borbe. Kroz cikluse autoportreta i radove Slijepo vjerovanje, Nasljeđe, Čovjek pijavica, Nemoć, Skok, Oslobođenje i Uzlet pratimo autoričino suočavanje s prošlošću, te borbu protiv svega onog nametnutog i duboko usađenog.
U nizu autoportreta oval glave s naznačenim ušima ili očima u fokus stavlja zbivanja unutar umjetničinog uma. Lice se tek povremeno nazire, dok kružne forme centripetalnog kretanja s mnoštvom mrlja, točaka, linija i apstraktnih formi predstavljaju zgusnuti kodirani sadržaj ljudskog uma. Lica u nastajanju i nestajanju s očima koje su poluzatvorene, sitne, izobličene, umorne i s naglašenim podočnjacima ilustriraju težak teret koji se godinama gomilao. Što vrijeme više odmiče, teže se suočiti s nakupljenim problemima.
Zbog nemogućnosti zaborava svega negativnog Ivana Bajcer ponovno proživljava ključne strahove i probleme bilježeći sve faze procesa na papir u namjeri da se s njima suoči, podvuče crtu i stane na kraj svim opterećujućim faktorima koji su upravljali njezinom dušom i krojili njezinu budućnost. Rad "Slijepo vjerovanje" tumači vrijeme rađanja iluzija kada vjerujemo svemu što su nam rekli, a ovisno o iskustvu, strahovi i nesigurnosti postaju sve veća sjena koja se nadvija nad nama. Dok odrastamo gledajući prema naprijed ona raste i buja u našoj podsvijesti. U crtežu "Nasljeđe" tri figure povezane sponom koja spaja glave predstavljaju kolektivnu memoriju i arhetipe, odnosno duboko usađeni i obvezujući faktor od kojeg ne možemo pobjeći. Crnilo papira u djelu "Čovjek pijavica" ističe odnos bijele figure s pulsirajućim crvenim akcentima koju obavija i zatomljuje, te guši i umrtvljuje pijavica. Ona izranja iz mraka i isisava sav život i svjetlost iz bijele siluete koja je personifikacija same umjetnice, dok crveni akcenti predstavljaju znakove života, energije i borbe. Vječnu ljudsku borbu punu uspona i padova interpretira rad "Nemoć". Prikaz je to trenutka kada pritisak postane prevelik, te pojedinac nemoćan pada na koljena dok se otrov koncentriran unutar njega razlijeva u znak pobjede. Transformacija počinje kada odlučimo ne odustati. "Skok" je jedini rad u kojem figura nije u zemljanim ili hladnim akromatskim tonovima, već duboka crvena boja aludira nalet adrenalina i emocija koje nas preplave kada donesemo ključnu odluku u životu. Obično su to odluke do kojih smo došli kada nam je bilo najteže, kada smo dotaknuli dno i presudili hoćemo li potonuti i prepustiti se očaju ili prelomiti i izboriti se za sebe. Krajnje minimalistički oblikovana daska u kontrastu je s voluminoznim tijelom u slobodnom padu koje skokom u nepoznato okreće novu stranicu u životu. Nakon hrabrosti da se skoči slijedi proces oslobođenja interpretiran preobrazbom i izbacivanjem svih negativnosti nakon osvještavanja. Distanciranje i izoliranje, te oslobađanje izmučenog tijela i uma otvara prostor za rast i razvoj u radu "Oslobođenje". Nakon oslobođenja i samoizlječenja djelo "Uzlet" vizualizira napredak. Tri figure više nisu jednolično umno povezane kao u radu "Nasljeđe", već ih povezuju različiti oblici odnosa, niti i prepreka, a nelagoda i nepravda proživljena kroz proces karakterizira transformaciju koja se paralelno odvija u autorici, u likovnom djelu, te u konačnici i u samom promatraču.
Otkrivanjem svoje najdublje intime Ivana Bajcer analizira opće ljudske vrijednosti, mane i postupke. Pred izloženim likovnim djelima u kojima je ogolila vlastitu ličnost promatrač ne ostaje imun, već likovna interpretacija osobne borbe umjetnice ima za cilj potaknuti vlastiti poriv za introspekcijom.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.BIOGRAFIJA UMJETNICE:
Ivana Bajcer rođena je u Zaboku 1993. godine. Završila je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku 2012. godine na grafičkom odjelu kod profesorice Carmen Bačure Potočić. Trenutno je na diplomskom studiju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom profesorice Tanje Dabo. Izlagala je na brojnim radionicama (MAPWorkshop Budimpešta, 2016. godine, 22. međunarodna likovna kolonija LindArt Lendava, grafička radionica “Artionica“ Klovićevi dvori, Zagreb 2016.). i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Imaginarni svjetovi Lauba 2018., 7. Hrvatski trijenale grafike, Zagreb 2016., Grafična pomlad, Ljubljana, 2015). Od 2017. godine članica je HDLU-a u Zagrebu i HULU-a u Splitu. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13 za 2017. godinu. Za svoj rad više je puta nagrađivana (Rektorova nagrada za rad Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016., Posebna pohvala za uspješan rad u ak. god. 2013/2014., 2014/2015. i 2016/2017.).
-
Samostalna izložba Ivane Bajcer "Unutar"
Samostalna izložba Ivane Bajcer "Unutar"
vrijeme: 17. prosinca 2020. s početkom u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK
IVANA BAJCER rođena je u Zaboku 12. rujna 1993. godine. Završila je srednju Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, grafički odjel, 2012. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, u klasi prof. Tanje Dabo, 2018. godine te pohvaljena nagradom Magna Cum Laude. Članica HDLU (Hrvatskog društva likovnih umjetnika), Članica HULU (Hrvatska udruga likovnih umjetnika) u Splitu. Sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na međunarodnoj radionici MAPWorkshop u Budimpešti, 2016. Zatim na 17. međunarodnoj likovnoj koloniji u Monoštru / Szentgotthárd u Mađarskoj, 2018. Sudjelovala je na 22. međunarodnoj likovnoj koloniji LindArt u Lendavi (Slovenija), 2017. na kojoj je i osvojila prvu nagradu. Dodijeljena joj je pohvala za uspješan rad tijekom akademske godine 2013/2014., 2014/2015., 2016/2017. Dodijeljena joj je Rektorova nagrada za veliki timski rad znanstveni i umjetnički rad, Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela: zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016. Nagrada za najbolje umjetničko ostvarenje izloženo na Kulturošu u gradu Čakovcu, 2018. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13, Zagreb, 2017. godine. Voditeljica je brojnih edukativnih programa i interaktivnih radionica; „Grafika visokog tiska” na međunarodnom stručno–znanstvenom skupu „Sretna djeca”, Hrvatski školski muzej, Zagreb. Trenutno je naslovni asistent u umjetničkom području, polje likovne umjetnosti, grana grafike na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilište u Rijeci.
Izložba ostaje otvorena do 30.12.2020.
UNUTAR
Sve što je izvan… posve je drugačije od onoga što je skriveno unutar. Primjerice, naše fizičko obličje opna je i štit bogatstva koje krijemo unutar našeg srca i uma. Kao što se izvan doma nalazimo u području izloženosti i ranjivosti, unutar doma osjećamo mir i spokoj. No, put do osjećaja pripadnosti dugotrajan je proces.
Ivana Bajcer u području crteža traga za svojim utočištem gradeći pritom vlastitu viziju doma. Izgubljeni osjećaj pripadnosti potaknuo je autoricu na istraživanje i analizu simbolike doma i što on znači za pojedinca. Je li dom mjesto, ljudi koji ga nastanjuju ili pak osjećaj, tek su neke od mogućnosti koje se otvaraju na istraživačkom putu umjetnice. Serija crteža na granici apstrakcije i figuracije misaono je putovanje zabilježeno kroz unutarnja previranja, težnje, traganja i stremljenja. Rast, širenje, prožimanje, isprepletenost i povezivanje pojedinih oblika stvara nepremostive prepreke za ljudske figure izvedene u grafitnoj olovci prikazane u različitim položajima kako pokušavaju "plivati kroz zarasle tunele". Bogatstvo i različitost struktura i tekstura organskih oblika kreće se od suptilne gradacije gusto nanizanih točaka koje se transformiraju u mrlje boje dok se tanke precizno izvedene crne linije izmjenjuju s debljim svijetlosivim vodenim potezima. Mnoštvo detalja utjelovljenih arhetipskih oblika budi kolektivnu memoriju koja otvara različite asocijacije poput ljudske utrobe, podzemnih tunela ili misaonih kanala. Lajtmotiv niza crteža manjeg formata u formi položenog pravokutnika jest transparentno naznačena i tonski oblikovana figura čovjeka koja luta prostorima jednog začudnog svijeta. Kao da promatramo presjek kompleksnog sistema sazdanog od najrazličitijih elemenata organskih formi koje se prožimaju, križaju ili pak otvaraju ulaz u svoju unutrašnjost. Izgubljeni ljudski likovi lebde u zrakopraznom prostoru organskih formi koje se uobličuju ispred njih. Impresivan je rad sa središnjim prikazom matrice odnosno jezgre od dva glavna dijela povezana centripetalnim gibanjem iz kojih se šire vodoravni kanali granajući se pri završetku toka. U pozadini jezgre naviru ljudski likovi čime se otvara niz pitanja poput: činimo li dom mi sami ili splet vanjskih okolnosti kojima smo dopustili da utječu na naš život, te jesmo li svoj na svome kada se povežemo s fizičkim prostorom, s drugom osobom ili sami sa sobom?
Kroz niz većih formata crteža Ivana Bajcer uprizoruje krupne planove tzv. duševnih čahura koje postaju, kako ističe sama autorica, simbol unutarnjeg nemira koji nosi u sebi notu staloženog kaosa. To su mentalne slike stanja i misaonih područja unutar kojih autorica traži svoj dom. Lišeni ljudskih figura, crteži prikazuju unutarnje stanje pojedinca kroz oblikovne izričaje. Splet najrazličitijih emocija izražen je kroz izmjenu precizno i minuciozno izvedenih detalja te slobodnih razlivenih mrlja crnila.
U seriji crteža Ivana Bajcer zabilježila je sva unutarnja previranja, gibanja, titraje i vibracije, zbivanja i prelamanja vizualno utjelovljujući psihičke mijene kroz karakter linije, forme, plohe i asocijaciju završnog oblika. Nemogućnost konačne i jedinstvene definicije pojedinog oblika i utkanog sadržaja ostavlja sferu analize, istraživanja i zaključka otvorenom za svakog zainteresiranog promatrača da sâm dođe do odgovora na postavljeno pitanje. I upravo zato posljednji segment izložbe čini interaktivni objekt. Nakon vlastite potrage za unutarnjim mirom i domom, Ivana Bajcer poziva promatrača da dovrši rečenicu "Ja se osjećam sigurno…" te svoju misao ubaci u transparentnu kutiju u formi kuće doprinoseći na taj način stvaranju zajedničke sigurnosti i imaginarnog utočišta – tako prijeko potrebne želje i osjećaja da nismo sami.
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
