Izložba akademske umjetnice Ivane Mrčele "The words between us"

vrijeme: 5. ožujka u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

Ivana Mrčela održala je likovne radionice za djecu na temu "LJUDOTINE", ljudsko-životinjske figure na ovogodišnjem Malom ZILIK-u. U uvodnom dijelu Ivana je upoznala djecu sa simbolikom i karakteristikama ljudi i životinja i dala im u zadatak da osmisle vlastite "ljudotine" u tehnici kolaža. Mali ZILIK-ovci su bili iznimno originalni pa je nastao je cijeli niz čudnovatih ljudotina.

The words between us

Komunikacija je temeljna životna sastavnica svakog pojedinca, skupine ili društva. Ta urođena potreba za razmjenom informacija među bićima čini podlogu za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Kroz komunikaciju razmjenjujemo ne samo informacije i ideje, već i misli, emocije i stanja, te istovremeno saznajemo više o drugima, ali i o sebi. Upravo komunikacija kao unutarnja stvarnost čovjeka čini temelj rada "The words between us" autorice Ivane Mrčele.

.

Suvremeno doba je postalo doba krajnje otuđenosti i izolacije. Paradoksalno, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas kada je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije. Pažnja i energija pojedinca se u potpunosti raspršila. Svi smo stalno u utrci s vremenom, družimo se i komuniciramo s više ljudi nego ikada prije, a da zapravo nikoga suštinski i istinski ne poznajemo, te rijetko odvojimo vrijeme za kvalitetno druženje s dragim osobama u stvarnom životu. Svi smo virtualno povezani, ali smo zapravo u potpunosti isključeni. Zbog stalne dostupnosti ostali smo uskraćeni za istinske doživljaje, te kvalitetne kontakte i međuljudske odnose. A koliko je komunikacija bitna na jedinstven način ukazuje rad Ivane Mrčele.

Dom predstavlja naše utočište i sigurnost, on je naš svijet u kojem se osjećamo zaštićeno od vanjskog svijeta, ali u koji je potrebno pustiti ljude da bismo rasli i razvijali se kao individue. Ivana Mrčela glavne aktere smješta u okruženje obiteljskog doma ukazujući pritom na bitne segmente povezanosti ljudskog bića s drugim bićem kroz element obiteljskih fotografija koje krase pozadinu, te pozicioniranjem likova u kućice sastavljene od šest dijelova čiji se segmenti slažu u cjelinu simbolizirajući pritom slojevitost i kompleksnost međuljudskih odnosa. Likovi su orijentirani jedan prema drugome, a položaj opuštenog sjeda i blagog smiješka aludira na osjećaj topline i sigurnosti obiteljskog doma. Stilizirane tapete koje čine pozadinu prikaza bude nostalgiju za prošlim vremenima. Ženski prostor krase ornamentalni, vitičasti oblici, te okrugli i ovalni okrivi s fotografijama, dok pozadinu muškog lika definiraju suvremenije, minimalističke tapete s apstraktnim geometrijskim oblicima kao i pravokutni fotografski okviri. Te suprotnosti se međusobno nadopunjuju i pružaju širu sliku života, djelujući i dalje u funkciji povratka u neka druga vremena kada su se cijenile vrijednosti poput obitelji, prijatelja, zajedničkih druženja i rada na uspostavljanju kvalitetnih međuljudskih odnosa. Na izložbi glavnu poveznicu između likova, kao i ultimativni simbol ljudske komunikacije predstavlja golub pismonoša. Korišteni tisućama godina za brzo i sigurno prenošenje poruka, golubovi ukazuju na period kada se posebno odvajalo vrijeme za sumiranje i uobličavanje vlastitih misli, htijenja i osjećaja, a informacije su se sažimale u pismima pisanim tintom na papiru. U radu Ivane Mrčele golubovi su prisutni u kući u interakciji s glavnim likovima, a potom se materijaliziraju i izlaze u prostor u formi lebdećih objekata. Prikazani u različitim kretnjama i fazama leta unose dinamiku, zaokupljaju prostor, povezuju glavne likove, ali i ostvaruju interakciju s posjetiteljem čineći ga trećim čimbenikom. Golubovi su različitog izgleda, karaktera, pozicionirani na različitim visinama i kreću se u različitim smjerovima što predstavlja metaforu nebrojenih mogućnosti komunikacije – s kime, kako, koliko često, koliko iskreno, koliko ozbiljno i duboko komuniciramo, a kada razgovaramo tek da se zadovolji forma i očekivanja druge strane. Upravo ovakva analiza ukazuje koliko je potrebno raditi, ulagati i održavati kvalitetnu komunikaciju, kao uostalom i svaki odnos za koji želimo da potraje, raste i razvija se. Svi elementi rada izvedeni su naglašeno grafički. U crtežu masnom bojicom na medijapanu dominira linija i sjenčanje tj. tonsko građenje volumena kao glavno oruđe pri oblikovanju pročišćenog i stiliziranog visoko individualiziranog prikaza. Detalji su izvedeni krajnje minuciozno, posebice tekstura kose ženskog lika i draperija hlača koji pomno plastički oblikovani potvrđuju autoričino suvereno vladanje materijom.

Imaginarni likovi, kao simboli važnosti komunikacije danas, isprepliću se s osobnim elementima i afinitetima autorice kao i pojedinim elementima (i likovima) iz stvarnog života. Unošenje osobne priče u koncept rada daje pečat iskrenosti i razumijevanja interpretirane problematike. Likovnim, oblikovnim i sadržajnim elementima Ivana Mrčela je ukazala na slojevitost, dubinu, širinu i važnost međuljudske komunikacije, ali i otvorila pitanje – koliko, s kime i kako danas komuniciramo?

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.