Izložba fotografija Davorke Trbojević "Dva lica-skriveno otkriveno"

vrijeme: 24.02.2020.
mjesto: Knjižnica Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb.

Pozivam vas sve da posjetitite i moju izložbu Dva lica-skriveno otkriveno , da vidite dva lica fotografska i sakriveno otkrijte svoje lice - stavite svoje maske i 24.02.2020. se maskirani podružimo na svečenom otvorenju izložbe u Knjižnici Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb.

Dobro nam došla, veljača!
Veljača, posljednji je pravi zimski mjesec i jedini mjesec ženskog roda, a postoji i zanimljiv izraz "veljača prevrtača" zbog vremena koje u tom mjesecu često mijenja svoju ćud.
Veljača je i mjesec maškaranja i ludovanja, mjesec u kome ljubuju mačke, a zaljubljeni slave svoj dan.
Iskoristite stoga i ovogodišnju veljaču za poneku ludost koju si ne možete priuštiti u ostatku godine!

Izložba fotografija Davorke Trbojević "Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri"

vrijeme: 3.travnja 2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Vladimira Horvata, Trg Žrtava fašizma 14, Zagreb

Vrijeme je da se krene u novi ciklus, tu je nova izložba "Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri" II ciklus...
Vrijeme se može uočiti samo po promjeni događanja. Događanje, promjena i gibanje ne mogu se shvatiti bez vremena.
Vrijeme je da dođete i nađete svoj kvadratić jer Vi ste dio moga svijeta...
Vrijeme je za NAS...
Vrijeme je da se krene
Nocas je moja tuga
Poprimila ljudski oblik
Otvorio sam oci
Ispred sebe ugledao svoj lik
Pruzio sam si ruku
I rekao, hajde
Vrijeme je da se krene

Izložba fotografija Davorke Trbojević i Karmen Stošić "Paralelni svjetovi"

vrijeme: 27.12.2019 u 19 sati
mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna ulica 3, Sv. Ivan Zelina

Izborom radova iz svojih opsežnih fotografskih anala Karmen Stošić i Davorka Trbojević predstavljaju vlastitu umjetničku praksu koja ima za cilj proširiti mehanikom svjetla dokumentarnost i autentičnost fotografije u širi likovni kontekst. U tom smislu radi se o nastojanju da se fotografija izrazi kao (s)likovna tema koja bilježi ono što je prije bilo nedostupno, možda i nepoznato ili tek naslućeno, da se vizualno ali i asocijativno približi autorsko viđenje (svakog) snimljena prizora, naravno, uz sugestiju da u njemu postoji još uvijek i nešto što se do tada nije vidjelo i upravo zato proširi mogućnosti percepcije. To nastojanje vidljivo je u gotovo svakom pojedinačno izloženom djelu svjedočeći kako eksperiment postaje trajnom praksom fotografskog izražavanja bez obzira radi li se o igranju duplom ekspozicijom, preklapanju ili čistoći svjetla i sjena, ili pak kadriranju koje mijenja kompoziciju postojećeg prizora čineći ga drugačijim od onog zatečenoga. I jednoj i drugoj autorici svojstvena je sloboda u pristupu iako su drugačije umjetničke naracije, ali ih povezuje upravo ta imanentna sklonost ili nastojanje da se ne drže uvriježenih fotografskih kanona kako bi ostvarile upravo ono što žele prikazati, odnosno, da ono što snime bude ujedno i izraz njihova umjetničkog habitusa, dakle, i osjećajnosti i znanja.

Karmen Stošić izložene je radove podijelila na svjetlosne, nebeske, zvučne, kamene i vodene, dakle elementarno, u suglasju s drevnim i metafizičkim odrednicama (vatra, voda, zemlja, zrak, apeiron/zvuk) koji su zabilježeni kao osnova svega kako kod pred sokratovaca tako i kasnijih mistika. Filozofičnost vizualnoga nema, međutim, tu tek namjeru posvjedočenja drugačijeg shvaćanja vidljivog (svijeta), već i osjećajnosti koja upravo u onom što vidi i konstruira prihvaća i traži oslonac putem kojeg bi bi i takav, izmješteni svijet, bio umjetnički moguć i zabilježen. Dakle, svjetlo, nebo, zvuk, kamen, voda temelj su izlaska iz mraka, njegovog ostavljanja iza sebe i rekonstrukcije (fotografske i likovne) onih primarnih stvari, orijentira umjetničke i moguće životne perspektive.

Davorka Trbojević svoje slikovno fotografsko istraživanje predočuje panorama krajolika i portretiranjem cvijeća, trava i drveća. S posebnim i finim lirskim osjećajem priroda i njene mijene ukazuju se ne samo kao prikaz vanjskog nego i kao dio unutarnjeg svijeta. Fotografski perfekcionizam doprinosi ugođaju melankolije i krhkosti koju posjeduju svi trenuci za koje znamo daće već idućeg trena nestati. Neke od fotografija ispituju same rubove autentičnosti vizualnoga na način da upućuju i na ono tog trena otkrivena, možda nejasnog, ali svakako proširena u odnosu na percepciju koju ima golo oko. Lirski subjektivizam u ovim je fotografijama gotovo intuitivan, i zato su one toliko delikatne i dekorativne. U nekim nas primjerima približava mogućem nesvjesnom prauzoru, grafikama izvedenih tušem. nježnih linija i fine kompozicije, gdje se bilježe igre magle i oblaka, a kakve nalazimo u srednjovjekovnom kineskom i japanskom slikarstvu (Doba pet dinastija).

Piše: Marijan Grakalić
Izvor: https://radiogornjigrad.wordpress.com

Izložba fotografija dobitnika nagrade "Tošo Dabac"

vrijeme: 7.svibnja 2019 u 19:30 sati
mjesto: Fotoklub Zagreb, Ilica 29/III

Izložba fotografija dobitnika nagrade “Tošo Dabac” Bože Marijančića

Otvorenje izložbe i svečana dodjela nagrade održat ce se u utorak, 03. svibnja 2022. u 19,30 sati, u galeriji , Ilica 29/III, Zagreb

Izložba fotografija Dražena Tirića "DECENNIUM EROS"

Dragi ljubitelji fotografije!
Pozivam Vas na otvorenje samostalne izložbe fotografija. Povodom 10 godina izlaganja, i bavljenja fotografijom, izlažem 25 fotografija velikog formata, fine art nude tematike. Veselim se Vašem dolasku! Živjeli!

Dear photography lovers! I invite you to the opening of an independent photo exhibition. On the occasion of 10 years of exhibiting and practicing photography, I am exhibiting 25 large format photos, fine art nude theme. I look forward to seeing you! Cheers!

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ĐURĐE TAUBER "KRSTARENJE"

vrijeme: 25.03.2022 u 19 sati
mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Pred nama su fotografije snimane kao svjedočanstvo vremena, dani odmora, opuštanja, veselja. Prije desetak godina zajedno s Đurđom Tauber pokrenuli smo za članove planinarskog društva Medveščak obilazak jadranskih otoka. Cilj je bio spojiti naš omiljen hobi – planinarenje, s plovidbom, kupanjem i radošću druženja. Mislili smo da ćemo krstariti godinu, dvje. Ali nakon nekoliko godina Đurđa je nastavila s organizacijom krstarenja, a brojni zainteresirani uvijek su premašivali raspoloživa mjesta na brodu.

Fotografije izložene na izložbi su dokumentarne, snimane mobitelom, da zabilježe trenutak na brodu ili pejzaže na samim putovanjima. Vidi se da Đurđa nije fotograf, ni onaj amaterski koji ulaže u svoje obrazovanje i kroz brojna snimanja ima sve bolje radove. Ali vidi se njezina razigranost, opuštenost i ljubav prema objektu snimanja. Bilo to ljudi ili krajobraz.
Siguran sam da će ova izložba potaknuti mnoge fotografe amatere da počnu drugačije promišljati kada uzmu mobitel ili fotoaparat u ruke i načine snimku.

Rolando Nikčević

O autorici:

Rođena slučajno u Zagrebu, dosta davno.Po horoskopu vatreni znak,a riba u podznaku.Moje mišljenje je da zbog podznaka volim more, ribe, školjke.Školjke su mi specijalnost, posebno prelijepo Oko Sv. Lucije.
Pjesma, putovanja i planinarenje jako me veseli, pa dok šetam ili se uspinjem na vrh uočavam ( ne uvijek ) interesantan detalj, prirodu ili objekt.Mobitel je moj fotoaparat.

Pružila mi se prilika da meni nešto upečatljivo izložim, pa ću tako i nastaviti.

Izložba fotografija Glorije Lizde u Galeriji PM

vrijeme: 04.09.2018. - 09.09.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija PM, HDLU

Glorija Lizde će se u Galeriji PM predstaviti serijom fotografija F20.5, kojom je diplomirala na studiju Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Serija fotografija je potaknuta te uprizoruje sjećanja na razdoblje u kojem je umjetničin otac bolovao od shizofrenije. Rekreirajući njegove vizualne halucinacije Glorija stvara novo okružje u koje postavlja svoje dvije sestre i sebe kako bih prikazala utjecaj shizofrenije na pojedinca, ali i na odnose unutar njezine obitelji. Fotoaparat koristi kao terapeutsko sredstvo pomoću kojeg reinterpretira prošlost te preispitujem vlastiti identitet.

U procesu demistificiranja onoga što ju okupira, pokušava naći nešto između materije i duhovnosti, pogoditi trenutak između života i smrti. U svom se radu koncentrira na čovjeka jer smatra kako ništa ne govori više o vremenu i trenutku od izraza lica i pokreta tijela.

Biografija:
Glorija Lizde rođena je 1991. u Splitu. Završila je preddiplomski studij Filma i videa pri Umjetničkoj akademiji u Splitu te diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U svom fotografskom radu bavi se temama obiteljskih odnosa, sjećanja i identiteta.
Ostvarila je dvije samostalne izložbe te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih izdvaja Being/Seeing (QUAD Gallery, UK), Parallel Intersection Lisboa, Država u krevetu (Galerija umjetnina Split), Nova imena (ULUPUH), ISPIT 2015 (Galerija SC) te Rovinj Photodays 2016 (Muzej za umjetnost i obrt Zagreb).
Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika te dobitnica Dekaničine nagrade za rad na seriji fotografija F20.5.

Izvor: www.hdlu.hr

Izložba fotografija Ivana Posavca "Popuštanje trenutku"

vrijeme: 11. svibnja 2018. u 19 sati
mjesto: GALERIJA KAJ – Zagreb, Ilica 34 (na kraju dvorišta)

Ivan Posavec rođen je 1951. godine u Dužici kraj Siska. Na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju diplomirao je filmsko snimanje godine 1980. u klasi profesora Nikole Tanhofera. Magistrirao je fotografiju 1984. kod Dragoljuba Kažića na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Dobitnik je Nagrade Tošo Dabac, 1992. i Nagrade Grada Zagreba, 2003. S Mijom Vesovićem godine 1979. osniva grupu MO (Meko okidanje).

Izložba fotografija Ivane Zerovnik "APSTRAKCIJE NA PAPIRU"

mjesto: galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb
vrijeme: 17.09.2021 u 19 sati

ZAPIS ZA POLIVALENTNU UMJETNICU

Ivana Zerovnik ima veliku dušu. Sva umjetnost koju stvara izlazi iz duše. Ne iz ikakvih uzora, ili utjecaja, stranih ili domaćih, to je ne zanima, nego izvorno, iz nje same nastaje njezina umjetnost. Ona ima naprosto razvijen umjetnički nerv, i onu kandinskijevsku potrebu da stvara, zbog diktata unutarnje nužnosti. Iz godine u godinu, iz dana u dan, stvara poetične i figurativno ekspresivne (izražajne) i apstraktno – kolorističke fotografije, slike te papirnate apstraktne skulpturalne objekte komornih dimenzija. Vrsna je fotografkinja. Za Ivanu sam čuo kada sam na internetskim mrežama vidio njezine objavljene fotografije. Bile su mi otkriće. Ostao sam ugodno iznenađen, dapače, oduševljen, vidjevši sjajne umjetničke fotografije, s prizorima ambijentalnih i atmosferičnih krajolika - portrete prirode u različita doba dana. Posebno dojmljive su one snimljene u magličastu zoru, u crno – bijeloj tehnici, akromatski, da ne vara čula. Ovi fotografirani portreti prirode koje nam podastire, trenutačno osvajaju, u njih se zaljubljuje na prvi pogled. To je zato što se u njih lako ulazi i u njih uživi.

Dakle, imaju onaj slavni kunsthistoričarski pojam einfühlung(''uživljavanje''), kako je sretno veliki povjesničar umjetnosti ''Bečke škole'' Max Dvořak definirao umjetnikovu moć da se stvaranjem umjetničkih djela sam u njih uživljava, ali i na promatrača djeluju snažno da se u djelo mogu uživljavati. Imaju fotografije Ivane Zerovnik nešto tajnovito i mistično u zraku što lebdi poput čarolije i zabija se u naša osjetila. Isti doživljaj pak, dobivamo promatrajući drugi pol njezinih fotografija, podjednako poetičnih poput crno – bijelih, onih u boji. No, fotografije u gotovo florescentno intenzivnim čistim bojama, apstraktne su kompozicije, izvrsno - s puno sklada, znanja i osjećaja - koloristički komponirane skladbe. Da, skladbe. Ivana je i glazbeno obrazovana, svira klavir, a to se osjeća u svakom njezinom vizualnom djelu: osjećaj za ritam i melodiju. Pedagoginja, učiteljica razredne nastave sa završenim Pedagoškim fakultetom, razvijala je svoj  izraziti humanizam i senzibilitet za čovjeka, prirodu, svijet koji nas okružuje i kozmička prostranstva koja su prostori duha. Jednom nije prošla prijemni ispit na Akademiji, i poslije više nije ni pokušavala. Formalno nije studirala na Akademiji, ali umjetnost je ionako u čovjeku, ili jest ili nije. A ona je rođena umjetnica, njezin kreativni umjetnički nerv usađen joj je u krvotok, u gene.

Obrazovana, građanski odgojena, kultivirana, profinjena i produhovljena, bila je uvijek samozatajna i povučena, nenametljiva. Važno joj je da stvara, svjesna da je umjetničko stvaranje oaza samotničkoga samoponiranja i osvještavanja same sebe, sebepostojanja. Ivanina duša koja stvara, čini njezine fotografije magičnim mjestima duboke introspekcije. Zapanjuje činjenica da su njezine fotografije, slike i ovdje izloženi papirnati maleni objekti, čista avangarda! Vrlo su kvalitetni, krajnje osobni. Kada fotografira ili slika  figurativno i apstraktno, ili pak potpuno apstraktno, njezini su radovi snažni ekspresionistički moduli. Recentnih dvadeset papirnatih skulpturalnih objekata stvara rukom sa škarama, vještom gestom - uživajući u manualnom stvaralačkom činu - vođenom vizijom forme u umu, u kojemu su potezi svojevrsni psihogrami, a mislim da imaju veze i s meditativno – kontemplativnom estetikom kaligrafije zena. Odabire rezanje (poput rezbarenja intarzija), kao intrigantnu i zanimljivu likovnu disciplinu u kojoj uživa u procesu rezanja oblika i njihovoga strukturalnog kompozicijskog sklada i logike. Ona naime, posjeduje rijetku sposobnost za komponiranjem razlomljenih plošnih fragmenata u suvisle, likovno krajnje pismene i kultivirane, strukture. Njezin strukturalizam ponaša se po principu pars pro toto, odnosno dio za cjelinu, i cjelina za svaki pojedini dio. K tome, komponirane strukture odlikuje vrhunski sklad, harmonija  ukomponiranih dijelova, i simetrija. Osnovna im je odlika uravnoteženost. Lomi prostor papira, i preuređuje ga po svojim unutarnjim diktatima i volji. Osvjetljava ili pak zatamnjuje pojedine određene prostorne gabarite, plošne planove, najčešće u istaknutim kontrastima svijetla i sjene. Ukomponirat će tako, u savršen sklad i efektan kontrast, s osobitom pažnjom posvećenom simetričnom uravnoteženju sklada svijetlo – tamnih kontrasta. Ivana Zerovnik stvara apstraktne strukturalne forme u nepoderivo, organičko jedinstvo, instruktivno i edukativno, time evocirajući sjećanje na modernu i suvremenu umjetnost. Svakako treba uočiti – da se ponovo poslužimo muzikološkom terminologijom – i ovdje prisutnu melodioznost i ritmičnost ovih inventivnih složenica. Komponirani su tonskim rezovima pomno očišćenima od literarno simboličkog rastera tvoreći akromatske ritmičke, geometrizirane sintagme.

Ovdje se radi o varijacijama na temu slaganja različito rezanih i u jukstapozicije postavljanih apstraktnih, asimetričnih plošnih odlomaka, što im daje aromu eksperimenta. Svaki objekt izveden je kao određena prirodna ili konstruirana stilizirana struktura: meandar, labirint, morska zvijezda, hobotnica, cvijet, unutrašnjost školjke, kaleidoskop, izvrnute stube, list, pero, zimzelena grana s iglicama, harmonika, poliedar, kupola, krovište, gradbena arhitektonska struktura na utore, potom elementi koji izgledaju kao nakit – narukvica, ogrlica i/ili prsten. Kreirani su tako da propuštaju prostor kroz svoje linearne granice te time postižu efekt lebdenja, gotovo svojevrsnog bestežinskog stanja. Ne mogu ne primijetiti još jednu bitnu odliku ovih radova. Kako su stalna igra odrezanih komada, varijacije na temu od kompozicije do kompozicije, sve te kompozicije neprestance vode dijalog među sobom, kao da je sve jedan dugi unutarnji umjetničin monolog, a ujedno i dijalog. Osim što kompozicije vode međusobni dijalog, dijalogiziraju i s imaginarnim  muzejom u umjetničinoj glavi, a to znači da su njezine vizije formi koje će izrezati u objekt u izravnoj komunikaciji s nekim segmentima moderne i avangardne umjetnosti. Ivana Zerovnik kao autorica krajnje je stilski samosvojna, stilski profilirana i definirana i rekli smo, sasvim osobna. Nakana, možda slučajna i nenamjerna, čini mi se da je  buđenje svijesti i vizualne percepcije kako kod sebe same, tako i kod promatrača, svjedoka umjetničkoga čina i umjetničkoga djela. Svi odavno znamo da je umjetnost u oku promatrača. Posebno me se dojmila činjenica da joj svi radovi održavaju postojanu, ustrajnu, nepokolebljivu, neumornu, trajnu i besprijekornu ravnotežu, što vidim kao posljedicu umjetničina talenta, likovne i perceptivne profinjenosti, i stila. Stvara svoja djela u svojemu stilu, s izrazitim senzibilitetom i sa smislom za estetikom visokoga modernizma.

Moram svakako naglasiti da su Ivanine fotografije, sve, i crno-bijele, i u boji, među najboljima u recentnoj suvremenoj, hrvatskoj umjetničko - fotografskoj produkciji.

Dr. sc. Enes Quien

Životopis

Ivana Zerovnik rođena je u Zagrebu, 1. svibnja 1982.  Osnovnu i srednju školu završila je u Vrbovcu, a uz osnovnu školu završava i osnovnu glazbenu školu. Još od ranog djetinjstva bavi se crtanjem i slikanjem. U srednjoj školi priključuje se likovnoj grupi koju vodi prof. Ivančica Komerički. 1999. god.Sudjeluje na likovnoj koloniji za mlade u Hattersheimu (Njemačka),

Nakon završene srednje škole upisuje Učiteljski fakultet i studira na odsjeku za razrednu nastavu s pojačanim programom iz likovne kulture. 2009. godine počinje raditi u Davoru, u Brodsko-posavskoj županiji na mjestu učiteljice likovne kulture2009. godine uključuje se u fotografsku grupu F4 iz Nove Gradiške.

Izlaže na zajedničkim izložbama grupe na Novogradiškom ljetu  2013. i 2016. godine te u Zagrebu u ljeto 2017. (izložba fotografija ,,Tema bez teme'' u kafiću LP te kao član foto kluba Klik u Narodnom sveučilištu Dubrava na izložbi na temu ,,Najbolja''.

Izložba fotografija  na temu ,Pejzaži''  logički  se nastavlja na Ivanin diplomski rad ,,Slikarska interpretacija pejzaža'' u sklopu kojega u tehnici tempere interpretira vlastito viđenje krajolika oko sebe i iz krajolika iz mašte. Fotografije su digitalne, prevladavaju crno-bijele s mističnim prikazima maglovitih jutarnjih krajolika uz rijeku Savu u Davoru, čamaca, napuštenih brodova, usamljenih prilika šetača i ribiča te prirode općenito.

Izložba fotografija Josipa Biondića "Ritam grada"

vrijeme: 17.12.2019 u 20 sati
mjesto: Galerija Vladimira Horvata, Trg Žrtava Fašizma 14, Zagreb

Izložba fotografija impresionističkog stila autora Josipa Biondića. Originalan i zanimljiv pristup temi zaokupit će pažnju svakog tko vidi fotografiju.

Izložba fotografija Julije Domac "Zagrebačke priče"

vrijeme: 07.05 u 19.30 - 21.05. 2018.
mjesto: Knjžnica i čitaonica Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5, Zagreb

U fotografskom objektivu Julije Domac

Koliko je potrebno za sreću, dobrotu, ljepotu i radost života pokazuje nam fotografkinja Julija Domac, članica Fotokluba Zagreb, svojim fotografijama na svojoj trećoj samostalnoj izložbi pod nazivom Zagrebačke priče.
Za kolekciju od 17 fotografija, koliko ih je izložila, kao lajtmotiv je uzela izreku svjetski poznatog književnika i nobelovca Ive Andrića:“Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje.“
Stručnjaci kažu da sreća ne ovisi samo o okolnostima u kojima živimo i radimo, već i od nas samih, kakvi smo kao ljudi, pa tako bez obzira na životne okolnosti, bit ćemo onoliko sretni i zadovoljni kakvi smo kao ljudi. Fotografija i fotografsko stvaralaštvo dobra je poveznica između sretnih i nesretnih okolnosti, pa ih Julija u svom stvaralaštvu inovativno koristi.
Svaka njena fotografija ima svoju priču ili komentar različitih životnih situacija ili problema, pobuđuje razmišljanja, postavlja zagonetke.
Julija Domac svojim fotoaparatom bilježi zagrebačku svakodnevicu, naizgled obične i jednostavne gradske prizore, događanja i motive.
Posebno je raduju susreti i razgovor s ljudima na ulicama, trgovima, tržnici, parkovima i peronima. Fotografira ih izrazito subjektivnim pristupom u trenutku koji samo njezino oko prepoznaje.
Njezine fotografije imaju izrazito značajnu dokumentarnu, narativnu i estetsku vrijednost, a spontanost fotografiranih osoba, posebno žena i djece, njihova jednostavnost, prirodnost, njihovi iskreni, povjerljivi pogledi istovremeno otkrivaju autoričin likovni izraz i njezin osobni, izrazito osjećajni odnos prema ljudima, ženama i djeci. Pritom ne smijemo zanemariti širi kontekst u kojem Julija Domac prikazuje Zagreb i Zagrepčane. Ona svojim fotografijama prezentira Zagreb i njegove ljude, stanovnike, goste, turiste, slučajne prolaznike. Ona prikazuje razna događanja, dinamiku grada, interakciju ljudi. Ona fotografira ono što voli i poštuje. Otuda njene fotografije uz dokumentarnost, kao autentični i realni odraz stvarnosti i svijeta oko nas nude i druga značenja – metafore svakodnevnog života koje najčešće svojim fizičkim izgledom ne daju potpune odgovore gledatelju, već postavljaju pitanja i daju mogućnost drugačijeg viđenja i drugačijeg mišljenja s obje strane stvarnosti.

 Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
 Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

JULIJA DOMAC
Rođena je,živi i radi u Zagrebu. Danas radi kao učiteljica i nastavnica geografije u COO“Goljak“ i COO
„Vinko Bek“. Intenzivnije se počinje baviti fotografijom u studentskim danima.
2008. postaje članica Fotokluba Zagreb, od kada se bavi izlagačkom djelatnošću.

Kao članica Fotokluba Zagreb izlagala je na stotinjak domaćih i međunarodnih žiriranih izložbi, na
kojima je osvojila brojne nagrade i pohvale.

Samostalne izložbe:

Izložba fotografija povodom Svjetskog dana voda u Knjžnici i čitaonici
Bogdana Ogrizovića „Oda vodi“ 22.03.2013.

„Portretiranje života“, Caffe bar LP, u organizaciji udruge Fijaker, 29.11.2013.

Ovo joj je treća samostalna izložba.

Koncept izložbe: Julija Domac
Predgovor: Vinko Šebrek, AFIAP,ESFIAP
Lektura: Đurđa Zrinščak
Likovni postav: Davor Curić, Julija Domac, Mladen Fliss, Ivana Planinić
Dizajn kataloga: Davor Curić

Organizacija: KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA
KNJIŽNICA I ČITAONICA BOGDANA OGRIZOVIĆA
PRERADOVIĆEVA 5, 10 000 ZAGREB

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

JULIJA DOMAC
Rođena je,živi i radi u Zagrebu. Danas radi kao učiteljica i nastavnica geografije u COO“Goljak“ i COO
„Vinko Bek“. Intenzivnije se počinje baviti fotografijom u studentskim danima.
2008. postaje članica Fotokluba Zagreb, od kada se bavi izlagačkom djelatnošću.

Kao članica Fotokluba Zagreb izlagala je na stotinjak domaćih i međunarodnih žiriranih izložbi, na
kojima je osvojila brojne nagrade i pohvale.

Samostalne izložbe:

Izložba fotografija povodom Svjetskog dana voda u Knjžnici i čitaonici
Bogdana Ogrizovića „Oda vodi“ 22.03.2013.

„Portretiranje života“, Caffe bar LP, u organizaciji udruge Fijaker, 29.11.2013.

Ovo joj je treća samostalna izložba.

Koncept izložbe: Julija Domac
Predgovor: Vinko Šebrek, AFIAP,ESFIAP
Lektura: Đurđa Zrinščak
Likovni postav: Davor Curić, Julija Domac, Mladen Fliss, Ivana Planinić
Dizajn kataloga: Davor Curić

Organizacija: KNJIŽNICE GRADA ZAGREBA
KNJIŽNICA I ČITAONICA BOGDANA OGRIZOVIĆA
PRERADOVIĆEVA 5, 10 000 ZAGREB

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba fotografija Kristine Matijaš

vrijeme: 20.10.2023 u 19 sati
mjesto: MO Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Susreti...koje nam predstavlja autorica Kristina Matijaš kroz 25 close-up fotograja prirode vode nas u svijet koji je tu oko nas a ne vidimo ga u svim njegovim detaljima. Cvijeće i kukci ili kako sama autorica kaže "bubice",susrećemo gotovo svakodnevno i u gradskom okruženju, u parkovima i vrtovima no Kristina se približava subjektima na minimalnu udaljenost te se fotografski izražava i nama ih predstavlja kroz svoj osobni susret s priro- dom stvarajući i nama gledateljima osobni kontakt susreta.

Njene fotograje se odlikuju jednostavnošću i čistoćom, objektivnošću, profesionalno i estetski kazuju što jest i kako jest.

Susret cvijeta (biljaka) i leptira (kukaca, insekata) prisutno je na 12 fotograja a možda i na 13 ako računamo i fotograju susreta vretenca i gusjenice koja će postati leptir. Vretenca, vilinskih konjica možemo vidjeti na 6 fotograja (Prugasta konjska smrt, Crveni strijelac,
Velika mora, Veliki strijelac, Bijeli vilenjek, Modra konjska smrt) začudnih boja i detalja mrežastih krilaca, nogu, tijela, glave...Susret "oči u oči" sa Paukom bijeli rak nikoga neće ostaviti ravnodušnim, kao ni četiri fotograje bogomoljaka koje samo što ne iskoče iz fotograje. Kristina nas upoznaje i sa Pčelinjom muhom (bombylius) u njenom osvajanju cvijeta Potočnice koja je već okupirana Lisnim ušima. I na kraju ove lijepe šetnje prirodom
predstavlja nam skakavca Zelenog konjica čiji mužjaci "pjevaju" odnosno zriču.

Svijet prirode obiluje nebrojenim divnim, čudnim i čudesnim stvorenjima svih oblika i vrsta, bogatim koloritom koji jedino priroda može stvoriti a Kristina nam je kroz svoje fotograje omogućila bajkovitost trenutka, da se susretnemo s njima i sa detaljima koje ne vidimo ili ne možemo vidjeti. Njena motivacija i koncentracija pokazala je neponovljiv trenutak postojanja prirode koje smo i mi dio u ovom susretu s fotograjama.
Uz čestitke Kristini na ovim Susretima, nadajući se da će nastaviti sa novim susretima, vjerujem da će mnogim posjetiteljima izložene fotograje pobuditi razna promišljanja , osjećanja i u buduće detaljniji susret s prirodom.

Davorka Trbojević, prof

Izložba fotografija Neno Mihovil Tica-Celic "Dobre refleksije"

vrijeme: 28. siječnja 2022 u 19 sati
mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Neno Mihovil Tica – Čelić, rođen je u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu te upisao u Osijeku pravi fakultet. Pet godina bio je urednik i voditelj na Radio Mariji, emisije za mlade Kvalitetan život mladih.
U sklopu svoje zajednice mladih bavio se dobrotvornim i humanitarnim radom.

Zanimaju ga sve grane fotografske umjetnosti. Trenutno radi u Udruzi Prisutnost, za pomoć starijim osobama. Za sebe kaže da voli eksperimentirati fotoaparatom.

Posjetio je više europskih zemalja, sjevernu i južnu Ameriku, uključujući godinu dana boravka u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sudjelovao je u nekoliko skupnih izložbi (IV. Biennale hrvatske mlade fotografije). Iza sebe ima četiri samostalne izložbe.
Velika ljubav mu je Zagreb i ljepote Hrvatske te njegove foto skitancije su zabilježene fotografskim aparatom

Facebook event

 Refleksije u fotografiji

Lijepi odrazi mogu se naći posvuda, no neki ih ljudi neće primijetiti, dok će pak kreativci istrenirati i oči i um u potrazi za njima. Zanimljivi se motivi mogu naći u prirodi i u urbanim sredinama. Najčešće fotografije odraza u prirodi su odrazi na vodenim površinama. Pružaju bezbroj kreativnih mogućnosti rezultat kojih umnogome ovisi o izboru kuta snimanja. Simetrija na mirnoj površini vode pruža lijepu fotografiju /Dvorac Trakošćan/, no i lagani povjetarac može iskriviti sliku, a bačeni kamen još i više. Takav pristup daje krila mašti i pruža zanimljiv foto uradak. Nekoliko fotografija iz ovog koncepta mogu se nazvati zen fotografijama. Njihovo promatranje unosi mir i spokoj. Zelenilo okolna drveća i grmlja odražava se u vodi, ocrtavajući kao tankim kistom umjetnika svoje tanašne, filigranske obrise. Stanovnici vodenih područja poput Narcisa traže svoju sliku u čudesnoj vodenoj paleti.

Siva čaplja kao da namjerno okreće krilo i divi se vlastitom liku.

Sanjivi stanovnici Zoološkoga vrta pravocrtno se nižu uz vodu kako bi stvorili kompoziciju vrijednu fotografiranja.

Umjetnički zapis crno-bijele fotografije, most u Osijeku, najupečatljivije se ističe iz izbora fotografija ove izložbe. U magličastoj atmosferi buđenja dana pruža se oku znalca predivan prizor simetričnog odraza u tek neznatno uznemirenoj površini rijeke. Lišen suvišnih elemenata, prizor je kontemplativan i djeluje kao motivacija opredjeljenju crno-bijeloj umjetničkoj ekspresiji.

Gradski prizori, zgrade velikih staklenih, plastičnih i metalnih površina pružaju velike mogućnosti kreativne fotografije. Iz nekoga ugla odraz kuće sa suprotne strane ulice poprima sablasne obrise. Zidovi su iskrivljeni, kuća samo što se nije srušila,  kao u najgoroj noćnoj mori. 

Na nekoliko fotografija iz najužega centra grada, fasada poznatoga hotela sa mnogo malih reflektirajućih površina lomi sliku susjednih objekata, čineći ukupan uradak razigranom plohom veselih boja i lepršave teksture. Jednom od tih fotografija autor se uspješno predstavio na Bijenalu mladih 2018. godine.

Zanimljiva je i fotografija susreta prirode sa urbanom fasadom. Mirnoća drveća odražava se na svom tematskom i osjetilnom kontrastu, na staklenoj, modernoj fasadi koja je lišena svakoga detalja. Njenu vizualnu pustoš potpuno lijepo nadopunjuje botanička intervencija. Budući da autor želi obuhvatiti sve više zanimljivih motiva fotografija refleksije, nalazimo ovdje i neizbježne lijepe oblake koji se zrcale u prozorima moderne građevine. Ptice u letu, svojim odrazom lijepo popunjavaju dva kvadratna oblika prozora velike zgrade. Kao da nekim dogovorom i skladnim letom popunjavaju kompozicijski i fotografski upravo ona mjesta koja čine najbolju fotografiju.

Neno Mihovič Tica-Čelić u relativno kratkom roku priredio je nekoliko tematski različitih izložbi fotografija. Ovo je njegova peta samostalna izložba. Autor je odlično prihvaćen i cijenjen u umjetničkim krugovima. Njegov mladenački entuzijazam i prirodna darovitost vode ga, zasigurno, novim fotografskim doživljajima i uspjesima, nagradama i priznanjima.

Vesna Špoljar, prof.

Izložba fotografija Snježane Požar "IZRAEL, ŽEDAN I VODE I LJUBAV"

86. SAMOSTALNA IZLOŽBA UMJETNIČKE FOTOGRAFIJE

Uz Međunarodni skup: “ MEDIJI I ISTINA“

Hotel ARKADA Stari Grad, otok HVAR, od 3. do 5. svibnja 2018

Čitava je životna priča SNJEŽANE POŽAR vezana uz montažu, film i fotografiju.
Iza sebe je ostavila trag u brojnim izložbama i filmovima, objavljenim radovima, nagradama i pohvalama. Više od pet desetljeća je članica Foto-kluba Zagreb, pa je kroz to vrijeme zaustavila tisuće neponovljivih trenutaka u vremenu i prostoru.
Ono što ostvarenje Snježane Požar razlikuje od radova mnogih drugih fotografa, su njezini trenuci jedinstvenosti i izvornosti. A takvih bljesaka u njenom fotografskom životu nastalo je doista mnogo. Njen stvaralački opus ne možemo smatrati dovršenim što nam potvrđuju posljednjih godina brojne izložbe po cijeloj Hrvatskoj, preko Pariza, Lisabona, Oradeje, Gradza i Ljubljane, na kojima lako otkrivamo, s koliko mašte uspijeva realizirati svoje slike. Poznavaoci njena rada složit će se kako je jedno od njenih umijeća učiniti značajnim ono što je naizgled manje značajno. Privid je to jednostavnosti iza kojeg stoji njen vlastiti fotografski svijet, sastavljan od cijelog niza sekvenci koje tek sagledane u zajedništvu u svojoj jedinstvenosti prerastaju u krajnje profinjenu kompoziciju. Nije to kompozicija jedne slike, nju tvori cijeli opus sačinjen od nadahnutih detalja ugrađenih u svaku pojedinačnu sliku. U tom je kontekstu i njen fotografski izražaj u svojoj cjelovitosti vrlo jasan i živ, ali precizan i samo od nje određen.
Zdenko Kuzmić, profesor

Uz mnoštvo svojih zanimanja, Žana je prije svega okrenuta slici, montaži, filmu, fotografiji i duboko zadubljena u nju.
Još kao filmska montažerka u Hrvatskoj televiziji godinama je potvrđivala svoje umijeće biranja i „kolažiranja“ najboljih snimateljskih radova, postižući uvjerljivu dramsku cjelinu bilo reportaže,
vijesti ili cjelovitog dokumentarnog filma. Ne mali broj puta i sama se poduhvatila režijskog posla.
Danas Žana voli i radi fotografiju i to upravo onu koja nas ne ostavlja ravnodušnima.
Pred njenim slikama zastajemo i s posebnom pažnjom pokušavamo prodrijeti u ono što je htjela reći ili,
što i zašto je baš to zabilježila okom svoje kamere.
Uspjela je dočarati sam život i lijep i tužan i ružan, vapaj i molitvu, smirenost i čežnju.
Snježana Požar se stalno potvrđuje novim izložbama, vrsna majstorica fotografije, izvanredno uočenih karakterističnih detalja samih mjesta, stvari i prostora. Što reći na taj neumorni, stvaralački nemir
nego to, da nastaje iz ljubavi i znanja koje ne čuva samo za sebe već uspješno prenosi svojim učenicima, prijateljima, djeci i znancima.
Uz sav stalni rad rodila je i odgojila tri sina, sada već odrasla, radišna i odgovorna čovjeka od kojih ima šest šestero unuka i svi žive u Zagrebu.
Milka Ganza, novinar

Snježana Požar

Rođena je 1945. godine u Borovu Naselju kod Vukovara, par
godina živi u Splitu, kao dijete od 4 godine dolazi u Zagreb.
Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu, Odsjek za likovnu
i tehničku obradu fotografije 1966. godine. Članica je „Foto kluba
Zagreb“ od 1963. godine. Tijekom srednje škole snima za "Telegram“,
„Studentski list" i „Školske novine“. Od 1971. kada se zapošljava na
RTV Zagreb, kao filmski montažer gdje ostaje sve do svog odlaska u
mirovinu 1994.godine. Kasnije surađuje s „Vijenac“, „Tehnička kultura“ i „Slobodna Dalmacija“.
Uz rad upisuje Kazališnu akademiju, Odjel za filmsku i elektroničku montažu, koju diplomira 1981.u klasi Prof. Radojke Tanhofer, Prof. Hrvoja Turkovića i Dr. Prof. Ante Peterlića. Upisuje postdiplomski studij komunikologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji je završila 1987. godine.
Kao profesor – vanjski suradnik 1984.-86. predaje filmsku i elektroničku montažu u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi u Zagrebu. Na Akademiji za kazalište, film i TV, predaje elektroničku montažu kod Prof Branka Ivande, 1985.-87.g. Isti predmet predaje i na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti 1989. kod Prof. Maria Plenkovića.
Za zalaganje i rad u Fotoklubu „Zagreb“ uručena joj je „Zlatna značka“ Kluba 1998. Dobitnica je „Priznanja“ uz 110. godišnjicu Kluba i „Zahvalnica“ uz 115. godišnjicu Kluba.
Izlagala je na više od 300 natječajnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za to je dobila mnoge nagrade i pohvale. Održala je 85 samostalnih izložbi fotografija u Hrvatskoj, Zagreb, Osijek, Virovitica, Rijeka, Knin, Split, Vis, Zelina, Zadar, Jelsa, Vrboska , Rudine, Stari Grad i Palmižana na Hvaru te Plitvička jezera, u Francuskoj (Pariz, Creteil i Douville), Austriji (Graz), Rumunjskoj (Oradeja), Portugalu (Lisabon), Crnoj Gori (Tivat), Slovačkoj (Banska Bistrica) i Sloveniji (Postojna i Ljubljana).
Za izlagački rad Klub joj 2005. godine dodjeljuje počasni naziv „Istaknuti izlagač“ a godine 2008. počasno zvanje “Kandidat majstor fotografije“. Dobitnica je „Povelje“ povodom 60-te obljetnice Hrvatske zajednice tehničke kulture za 2006. godinu. Godišnju nagradu za 2006. "Dr Oton KUČERA" Zagrebačke zajednice tehničke kulture, nagradu „Tošo DABAC“ za životno djelo 2008. i „Povelju August TRAJTIĆ“ 2012. za promicanje ugleda „Fotokluba Zagreb“ u domovini i svijetu. Fotografije su joj tiskane u knjigama „Putovanje biblijskim zemljama“, „MAJSTORI HRVATSKE FOTOGRAFIJE“, „Fotografkinje“, „ SLIKE VREMENA“ i „U SUSRET VREMENU“ 2013. Režirala je, snimala kamerom i 30 fotografija za „ŽEŽIN Sv. IVANA 2010“ u trajanju 35min, za Vrbosku na Hvaru. Samostalno je postavila više od 200 izložbi. U 2015.- 2016. god. sudjeluje u EU projektu „Edukacija žena u malim sredinama“ koji je trajao 11 mjeseci. Snimila je 60 fotografija iz aviona za TZ Vrboska, koje se koriste u propagandne mape i kataloge otoka Hvara.
Vladko Lozić, iz FKZ

Izložba fotografija Snježane Požar "Neobični Pariz"

vrijeme: 15.06. -06.07.2018. otvorenje u 19:00
mjesto: Galerija SOL Trnsko 34, Zagreb
Organizator: udruga Fijaker

Izložba je nastala u više navrata mojim odlascima u Pariz. Volim promatrati ljude na ulicama, njihova raspoloženja, veselje ili rad. Ovom izložbom želim pokazati "običan" Pariz grad ljepota i užurbanosti, ali ne onakav kakav uvijek vidimo na razglednicama. Uvijek sam satima hodala Parizom i starim centrom ali i novim dijelom.

Fotografije Snježane Požar višestruko su zanimljive i intrigantne. Prvo, one su vrlo realistične. Drugo, one izazivaju pozornost zbog odabira zanimljivih motiva. Treće, one potiču na razmišljanje, jer odaju sliku određenoga trenutka, raspoloženja ili odnosa prema sredini i vizurama. Sva ta složenost kompozicije i izričaja date su na jednostavan način, koji baš zbog toga upozorava na jedinstvenost i autentičnost autorskoga pristupa, izražajnim portretima ili zanimljivim krajolicima, unose određene emocije i prisjećanja.
Svaka fotografija Snježane Požar u tom je smislu posebna umjetnička tvorevina. Pomnijim promatranjem bilo koje njene fotografije zapaža se da u nju unosi 'dušu', da je puna suzdržane emocije, koja u detalju zadobiva onu potrebnu izražajnost kojoj autorica teži. Tu nije riječ o pukoj 'faktografiji' već o stalnoj potrazi za novim izričajem, novom igrom svjetlosti. U tom smislu svaka nova izložba ove vrsne umjetnice svoga zanata osigurava nove domete i izaziva povećanu pozornost gledateljstva.
Ante Gavranović, novinar

Snježana Požar

Rođena je 1945. godine u Borovu Naselju kod Vukovara, par godina živi u Splitu, kao dijete od 4 godine dolazi u Zagreb.
Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu, Odsjek za likovni tehničku obradu fotografije 1966. godine. Članica je „Foto kluba
Zagreb“ od 1963. Tijekom srednje škole snima za "Telegram“, „Studentski list" i „Školske novine“. Od 1971. kada se zapošljava na RTV Zagreb,
kao filmski montažer gdje ostaje sve do svog odlaska u mirovinu 1994.godine. Kasnije surađuje s listovima „Vijenac“, „Tehnička kultura“ i „Slobodna Dalmacija“.
Uz rad upisuje Akademiju za kazalište, film i TV, odjel za filmsku i elektroničku montažu, koju diplomira 1981.u klasi Prof. Radojke Tanhofer, Prof. Hrvoja Turkovića i Dr. Prof. Ante Peterlića. Upisuje postdiplomski studij komunikologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji je završila 1987.
Kao profesor – vanjski suradnik 1984.-86. predaje filmsku i elektroničku montažu u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi u Zagrebu. Na Akademiji dramskih umjetnosti, predaje elektroničku montažu kod Prof. Branka Ivande, 1985.-87.g. Isti predmet predaje i na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti 1989. kod Prof. Maria Plenkovića. Od početka 2006. do kraja 2010 god. predaje na srednjoj strukovnoj školi: “Slava Raškaj“ četiri stručna predmeta (crno – bijelu fotografiju i digitalno snimanje). Od početka 2012. U „Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna“ predaje fotografiju nižim razredima a digitalno snimanje i elektroničku montažu maturantima.
Za zalaganje i rad u Foto klubu „Zagreb“ uručena joj je „Zlatna značka“ Kluba 1998.
Dobitnica je „Priznanja“ uz 110. godišnjicu Kluba i „Zahvalnica“ uz 115. godišnjicu Kluba.
Izlagala je na više od 300 natječajnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za to je dobila mnoge nagrade i pohvale.
Član je Hrvatskog novinarskog društva od 1991.god, a član Matice hrvatske od 1994. godine.
Održala je 87 samostalnih izložbi fotografija u Hrvatskoj, Zagreb, Osijek, Virovitica, Rijeka, Knin, Split, Vis, Zadar, Zelina, Jelsa, Vrboska, Palmižana, Rudine i Stari Grad na Hvaru te Plitvička jezera, u Francuskoj (Pariz, Creteil i Dauville), Austriji (Graz), Rumunjskoj (Oradea), Portugalu (Lisabon), Crnoj Gori (Tivat), Slovačkoj (Banska Bistrica) i Sloveniji (Postojna i Ljubljana).
Za izlagački rad Klub joj 2005. godine dodjeljuje počasni naziv „Istaknuti izlagač“ a godine 2008. počasno zvanje “Kandidat majstor fotografije“. Dobitnica je „Povelje“ povodom 60-te obljetnice Hrvatske zajednice tehničke kulture za 2006. godinu.
Godišnju nagradu za 2006. "Dr Oton KUČERA" Zagrebačke zajednice tehničke kulture.
Nagradu „Tošo DABAC“ za životno djelo 2008. i „Povelju August TRAJTIĆ“ 2012. za promicanje ugleda „Fotokluba Zagreb“ u domovini i svijetu. Fotografije su joj tiskane u knjigama „Putovanje biblijskim zemljama“, „MAJSTORI HRVATSKE FOTOGRAFIJE“, „Fotografkinje“, „ SLIKE VREMENA“ i „U SUSRET VREMENU 21.“ 2013. godine. Počasni je član Foto kluba Virovitica.
Režirala je, snimala kamerom i 30 fotografija snimila za „ŽEŽIN Sv. IVANA 2010“ u trajanju 35min, za Vrbosku na Hvaru.
Samostalno je postavila više od 200 izložbi. U 2015.- 2016. god. sudjeluje u EU projektu „Edukacija žena u malim sredinama“ koji je trajeao 11 mjeseci. Snimila je 60 fotografija iz aviona za TZ Vrboska, koje se koriste u propagandne mape i kataloge otoka Hvara.

Galerija fotografija sa izložbe

.be

Izložba fotografija Snježane Požar "Zagreb naše mladosti"

vrijeme: 02.03.2020 u 11 sati
mjesto: Dom za starije osobe "Medvešćak", Iblerov trg 8, Zagreb

Snježana Požar ovaj put se predstavlja sa crno- bijelim fotografijama snimljenih na roll- filmu još davne 1966. do 1968 godine.

Postavljene su 22 fotografije veličine 30x40 cm na kojima možemo vidjeti Trg Republike sa "fičekima" kada su auti još mogli voziti po trgu, Kavanu Opera, Maksimir, poplavu u Zagrebu, ljude...

Snježana Požar

Rođena je 1945. godine u Borovu Naselju kod Vukovara, par godina živi u Splitu, kao dijete od 4 godine dolazi u Zagreb.
Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu, Odsjek za likovnu i tehničku obradu fotografije 1966. godine. Članica je „Foto kluba
Zagreb“ od 1963. godine. Tijekom srednje škole snima za "Telegram“, „Studentski list" i „Školske novine“. Od 1971. kada se zapošljava na
RTV Zagreb, kao filmski montažer gdje ostaje sve do svog odlaska u
mirovinu 1994.godine. Kasnije surađuje s „Vijenac“, „Tehnička kultura“ i „Slobodna Dalmacija“.
Uz rad upisuje Kazališnu akademiju, Odjel za filmsku i elektroničku montažu, koju diplomira 1981.u klasi Prof. Radojke Tanhofer, Prof. Hrvoja Turkovića i Dr. Prof. Ante Peterlića. Upisuje postdiplomski studij komunikologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji je završila 1987. godine.
Kao profesor – vanjski suradnik 1984.-86. predaje filmsku i elektroničku montažu u Centru za odgoj i obrazovanje u kulturi u Zagrebu. Na Akademiji za kazalište, film i TV, predaje elektroničku montažu kod Prof Branka Ivande, 1985.-87.g. Isti predmet predaje i na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti 1989. kod Prof. Maria Plenkovića.
Za zalaganje i rad u Fotoklubu „Zagreb“ uručena joj je „Zlatna značka“ Kluba 1998. Dobitnica je „Priznanja“ uz 110. godišnjicu Kluba i „Zahvalnica“ uz 115. godišnjicu Kluba.
Izlagala je na više od 300 natječajnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za to je dobila mnoge nagrade i pohvale. Održala je 85 samostalnih izložbi fotografija u Hrvatskoj, Zagreb, Osijek, Virovitica, Rijeka, Knin, Split, Vis, Zelina, Zadar, Jelsa, Vrboska , Rudine, Stari Grad i Palmižana na Hvaru te Plitvička jezera, u Francuskoj (Pariz, Creteil i Douville), Austriji (Graz), Rumunjskoj (Oradeja), Portugalu (Lisabon), Crnoj Gori (Tivat), Slovačkoj (Banska Bistrica) i Sloveniji (Postojna i Ljubljana).
Za izlagački rad Klub joj 2005. godine dodjeljuje počasni naziv „Istaknuti izlagač“ a godine 2008. počasno zvanje “Kandidat majstor fotografije“. Dobitnica je „Povelje“ povodom 60-te obljetnice Hrvatske zajednice tehničke kulture za 2006. godinu. Godišnju nagradu za 2006. "Dr Oton KUČERA" Zagrebačke zajednice tehničke kulture, nagradu „Tošo DABAC“ za životno djelo 2008. i „Povelju August TRAJTIĆ“ 2012. za promicanje ugleda „Fotokluba Zagreb“ u domovini i svijetu. Fotografije su joj tiskane u knjigama „Putovanje biblijskim zemljama“, „MAJSTORI HRVATSKE FOTOGRAFIJE“, „Fotografkinje“, „ SLIKE VREMENA“ i „U SUSRET VREMENU“ 2013. Režirala je, snimala kamerom i 30 fotografija za „ŽEŽIN Sv. IVANA 2010“ u trajanju 35min, za Vrbosku na Hvaru. Samostalno je postavila više od 200 izložbi. U 2015.- 2016. god. sudjeluje u EU projektu „Edukacija žena u malim sredinama“ koji je trajao 11 mjeseci. Snimila je 60 fotografija iz aviona za TZ Vrboska, koje se koriste u propagandne mape i kataloge otoka Hvara.
Vladko Lozić, iz FKZ

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ŽELJKA JOVANOVIĆA "COSPLAY“

vrijeme: 09.01. - 27.01.2023. otvorenje izložbe u 19 sati
mjesto: Knjižnica Savica, Ljerke Šram 4, Zagreb

Izložbom će se javnosti predstaviti cosplay, čiji naziv potječe od engleskog costume (eng. kostim) i play (eng. gluma), a koji podrazumijeva kostimiranje i oponašanje likova iz knjiga, stripova, filmova, videoigara i slično. Cosplay izvorno potječe iz Amerike i tamošn- jih konvencija znanstvene fantastike, a sam naziv je iskovan krajem 20. stoljeća u Japanu, gdje je i populariziran. Danas je cosplay ponajviše internetski fenomen, a uživo ga se može vidjeti na raznim konvencijama znanstvene fantastike, pop kulture, videoigara i slično.

Kostimi za cosplay su često u potpunosti ručno rađeni, od šivanja odjeće i obuće do izrade nakita, mačeva i sličnih dodataka, a sve u svrhu izražavanja ljubavi prema izvornom materijalu. Tim sve popularnijim hobijem često se bave potpuni amateri u šivanju i izradi rekvizita, a ponekad svoje vještine izbruse dovoljno da pređu u profesionalne vode u kazalištu, filmu ili marketingu.

Željko Jovanović svojim objektivom nastoji dočarati taj fantastični hobi te približiti svijet cosplaya hrvatskoj javnosti.

Cosplayer Iva Belina i Marija Edita Feldi

Otkako je svijeta postoji potreba čovjeka da bude netko drugi ili nešto drugo. Maskiran- je je simboličan izraz koji pomaže u odmicanju od svakodnevne rutine i pomaže biti iden- tifikacija s onim što ili koga maska predstavlja. Ono je prigodan način izražavanja emocija, misli i ponašanja, pa čak i onih neprihvatljivih, ali na primjeren općeprihvaćen način. Maskom se može naglasiti vlastita osobnost, a može biti i prilika za kreiranje nove ličnosti. Maskiranje je kreativan proces u kojem mijenjamo, prikrivamo svoju prirodnu osobnost u skladu s društvenim pritiscima odnosno očekivanjima.

Nekome je maskiranje ritual, samokreacija u kojoj mašta igra glavnu ulogu. Kostimi, maske i perike... olakšavaju preobrazbu u novoga sebe koji može biti u čistoj suprotnosti s nama u stvarnome životu. Maska nam pruža priliku da radimo ono što želimo ili ono što se ne usudimo činiti u životu.

Može se čovjek maskirati u što god želi i kad želi, no veoma čest odabir su likovi iz stripova, serijama ili videoigricama. Ovaj vid identifikacije kostimiranja zove se cosplay, trendu koji je veoma popularan u svijetu i koji je standardni dio mnogih konvencija znanstvene fantastike ili japanske kulture.

Riječ "Cosplay" spoj je engleskih riječi: costume (kostim) i play (igra), dakle igra u kostimi- ma, a skovao ju je japanski producent Studio Harda, Nobuyuki Takahashi, prilikom svoje posjete Worldconu 1984. godine u Los Angelesu, vidjevši brojne zamaskirane obožavatel- je znanstvene fantastike

"Cosplay je univerzalni jezik kojim ljudi diljem svijeta mogu izražavati svoju strast prema japanskim stripovima, animiranim filmovima, video igricama i drugim oblicima kreativ- nog izražavanja. Sudionici se oblače u svoje najdraže fiktivne japanske likove, sudjeluju u natjecanjima i dijele iskustva s ostalim ljubiteljima ovog oblika kreativnog izražavanja (Ministry of Foreign Affairs of Japan, 2017: 12-13)"

Koncepcija ove izložbe Željka Jovanovića rukovodi se predstavljanjem i portretima cosplayera koji i u Hrvatskoj uživaju sve veću popularnost .

Autor se ovim ciklusom potvrđuje kao izvrstan fotograf ne samo prezentacijsko-trendovs- ko-modne fotografije već i portretne fotografije. Snimanje portreta je jedna od vrlo zahtjevnih klasičnih fotografskih disciplina jer cilja uhvatiti samu bit osobnosti a Željko Jovanović svojim fotoaparatom upravo tu osobnost i bilježi.

Kroz fotoportretiranje otkriva nam svaki portret identifikaciju s likom koji predstavlja, čiji imidž reproducira model. Svakako da i kostim i modni dodaci identificiraju lik i svaki detalj je identifikacija, no Željko Jovanović uspostavljajući sjajan kontakt sa cosplayerima uspijeva "ogoliti" osobnost i prepoznaje glavne osobine u kojima prepoznajemo i stil autora. Gledateljima preostaje da izričaj interpretacije zaokupi svu pažnju i interes otkrivanjem likova i autorovom fotografskom interpretacijom. Željko Jovanović ovim ciklusom fotografija otkriva nam portrete likova sve popularnijeg i sveprisutnijeg trenda Cosplaya kroz njihov i svoj oblik kreativnog izražavanja.

Ova deveta samostalna izložba Željka Jovanović potvrđuje ga u njegovoj fotografskoj osobnosti i profesionalnoj vjerodostojnosti.

Davorka Trbojević, prof

Biografija:

Član je Fotokluba Zagreb od 2009. Od mladih dana amaterski se bavi analog- nom a potom i digitalnom fotografijom. Taj hobi prerasta u strast te upisuje i završava školu za specijalista digitalne fotografije i obrade.

Posebno se bavi pejzažnom,arhitekturnom i portretnom fotografijom. Sudje- luje na više zajedničkih izložbi,sa Fotoklubom Zagreb izlagao je u Italiji,Austri- ji,Kini i Južnoj Koreji. Održao je i osam samostalnih izložbi fotografija. Primio je više priznanja i pohvala.

Koristi Pentax K-3 i K3markIII te par osnovnih Pentaxovih objektiva.I Pentax WG-5 GPS za podvodno fotografiranje.

Stalni je foto suradnik nekih udruga, društava i časopisa a povremeno i za Kud Valentinovo. Njegove su fotografije korištene za izradu promotivnih materijala za URIHO i ZET.

Kako sam tvrdi želja mu je s drugima podijeliti trenutke zaustavljene objektivom, zarobljene u pokretu ili nepomičnosti. Čar fotografije nalazi se u tom zarobljenom sjećanju, na neponovljivosti koju dijele promatrač i autor – svatko svojim očima i impresijama.

Živi u Zagrebu.

Izložba fotografija Željka Plašča "Govor mora"

vrijeme: 11. listopada 2019. u 19 sati
mjesto: Galerija SOL, Trnsko 34a, Zagreb

GOVOR MORA

Govor mora nekada je tihi šapat, a nekada prodoran tresak….Otprilike tako možemo svrstati fotografije kojima se predstavlja Željko Plašč. Govor mora je komunikacija duše sa beskonačnošću mora gdje se jedno sa drugim nepogrešivo nalazi i jezikom bez riječi govori. Dio Željkovih fotografija naglašava mirnoću i kontemplativnost mora, a dio prikazuje njegovu strast i nepredvidivost.

Kolekcija se sastoji od dvadesetak crno bijelih fotografija pomno odabranih motiva i istančane tehničke dorađenosti. Tematski, autor se priključuje mnogima koji su odabrali more kao svoj motiv i nadahnuće. Mnogi su ga pjesnici opjevali, slikari naslikali, a fotografi ispričali priču koja vrijedi više od tisuću riječi. Svaki autor ima pravo na svoj izričaj, a svaki gledatelj na osobno iščitavanje i doživljaj.

Strast plavetnila mora i neba izrečena je crno bijelom fotografijom oštrih kontrasta dvaju osnovnih boja. Izborom crno bijelog izričaja autor stišava emocije koje boja katkada nameće, no nasuprot tome upravo takav izbor može pojačati dojam i čar fotografije. Kao primjer tomu mogu se navesti fotografije solju i ledom okovane senjske rive. Možda to nije neponovljiv motiv, no ipak je jedinstven, pa je za svaku pohvalu činjenica da je autor ovjekovječio ovaj čudesni trenutak. Valja naglasiti mirnoću bonace na jednoj fotografiji, a već na drugoj tu su veliki valovi... dan velikih valova...Takvo je i more u svojoj nepredvidivosti, čas mirno, a začas može iznenaditi svojom uzburkanošću, pa i postati opasno.

Pratimo autora na njegovim putovanjima poznatim biserima naše obale. Tu je Zadar, Nin, Senj...Crkva sv. Nikole u Prahuljama kod Nina privlačan je motiv, a autor čeka pogodan trenutak kako bi ostvario, vjerojatno prije zamišljen motiv simetrične pojavnosti likova sa obje strane crkvice. Čar fotografiji može uvijek dodati magla kao bajkoviti dodatak. Ninski most, blago obgrljen maglovitom prozračnošću, vodi nas u predjele snova i mašte gdje se sve čini mogućim. Takva je često ta čar mora, teško opisiva, ali mila srcu. Mladenačka poletnost, romantični susreti, poljubac, čekanje, prazne klupe...Oboje čekaju...Na jednoj fotografiji...on...na drugoj ona…

Vrijedno je pohvaliti autorovu iskrenost i istinitost koju je izrazio ovim ciklusom fotografija, te se nadati da će nas i ubuduće razveseliti svojim lirskim pričama.

Vesna Špoljar, prof.

Željko Plašč
Rođen 1949. u Zagrebu gdje momentalno i živi. Srednju školu završava također u Zagrebu.
U višim razredima osnovne škole pokazuje interes za fotografiju pa upisom u školske foto-sekcije Osnovne i srednje škole uči teoriju i praksu crno-bijele fotografije ( snimanje, razvijanje fotografskih filmova i fotofrafija u tamnoj komori)
Nakon prelaska s analogne na digitalnu fotografiju intenzivira aktivnost fotografiranja . Odlaskom u mirovinu učlanjuje se u FK KLIK iz Sv. Nedelje a od 2018. član je i FK Zagreb.
U tom razdoblju sudjeluje na više skupnih izložaba gdje na tri izložbe osvaja nagrade.
Interes pokazuje za crno-bijelu fotografiju urbanih motiva gdje je čovjek u vremenu i prostoru točka ineresa

Izložba fotografija Željka Plašča "Mala retrospektiva"

vrijeme: 25. ožujka u 20 sati
mjesto: Fotogalerija Dubrava, Dubrava 51 a

Svaka je fotografija svijet za sebe i u svaku je autor utkao dio sebe počevši od zamisli da nešto snimi ili da reagira u djeliću sekunde. Poneka fotografija zahtijeva pripremu, raspored osvjetljenja, stilsko uređenje modela, a ponekad se sama priroda pobrine da bude baš onako kako treba. Njegovo je samo da klikne jedanput, dvaput, deset puta i to je tek početak. Slijedi pregled snimljenog, odabir onih najboljih i dorada.

Čini se jednostavno, ali svaki fotograf zna svoj put i način kako će doći do fotografije koja će zadovoljiti njegove kriterije. Potrebne su godine, desetljeća da bi se isprofilirala osobnost autora i da njegovi radovi budu prepoznatljivi.

MALA RETROSPEKTIVA naziv je izložbe za koju je autor Željko Plašč odabrao pedesetak svojih radova i podijelio ih u tri kategorije: crno-bijele, kolori-rane i portreti.

U monokromatskim fotografijama gledamo prizore s ulica, arhitektonska zdanja, pejzaže, i to onako kako ih Željko vidi i tretira (zimski slikar, statika mora, senjska zima).

U fotografiji „Guglanje” nadsvođeni je ulični prolaz sa škrtom rasvjetom na stropu. Figura naslonjena na zid može biti muška ili ženska osoba sa šeširom nalik polucilindru. U rukama mobitel, i to je sav svijet te osobe. Lako je zamisliti da je to figura s početka dvadesetog stoljeća i da čita pismo. U oku je promatrača da sam odredi kako doživjeti tu fotografiju.

Magla pridonosi mističnosti fotografije „Lubenice” i naglašava monumentalnost kamenih građevina dok kod prijelaza Donjeg mosta u Ninu naglašava otuđenost dvaju likova.

Plaščevi pejzaži u velikoj mjeri vezani su uz more, ali ima i onih kopnenih. U svakom od njih oblaci imaju svoju dramaturgiju.
Svaka fotografija priča svoju priču, svaka je dorečena i iza svake stoji senzibilitet afirmiranog autora.

Fotografije u boji iskazuju zanimljive detalje koji daju smisao cijelom izričaju. Crvene fotelje u Kneževom dvoru ili pak čovjek u crvenom ispred bolni-ce u Dubravi. Svojom ekspresivnošću izdvaja se „Hommage Salvadoru Daliju”.

Snimljena scena na dobrom je tragu njegovih slika. Dominira drvo golih grana, a u pozadini su građevine u zagasitim oker i crvenim nijansama. Lik žena u prolazu uhvaćen je baš u trenutku dok se poravnava s bridom građevine.

Kod portreta izbor fotografija varira od od gotovo dokumentarističke fotografije radnika u solani, kostimiranih prikaza muškog lika iz djela Ante Kovačića do profinjenih portreta Lane, Nurije i Belle signore.

Prošetavši izložbom posjetitelj će imati potrebu da se ponovno vrati pojedinim izlošcima i utvrdi u sebi osjećaj da ga baš te fotografije prenose u jedan drugi svijet gdje već prebiva dio njega samog.

Javorka Pangerčić

O autoru:
Željko Plašč rođen je 1949. godine u Zagrebu. Završio je Elektroprivrednu školu s praktičnom obukom 1967. godine u Zagrebu. Već u višim razredima osnovne škole pokazuje interes za fotografiju, pa upisom u fotosekcije osnovne i srednje škole uči teoriju i praksu crno-bijele fotografije: snimanje,razvijanje fotografskih filmova i crno-bijelih fotografija u tamnoj komori. Nakon prelaska s analogne na digitalnu fotografiju intenzivira aktivnost fotografiranja. Odlaskom u mirovinu učlanjuje se u Fotoklub Zagreb i Fotoklub Rijeka. Interes pokazuje prema crno-bijeloj fotografiji s urbanim motivima gdje je čovjek u središtu egzistencijalnog zbivanja. U tom razdoblju u Zagrebu održava četiri samostalne izložbe, sudjeluje na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu gdje osvaja nekoliko nagrada. Živi u Zagrebu.

Izvor: https://ns-dubrava.hr/2024/03/18/izlozba-zeljka-plasca-u-fotogaleriji-dubrava/