izložba

  • Izložba Josipa Rubesa u Krapinskim Toplicama po nazivom Oblaci nad Zagorjem

    Josip Rubes dipl. slikar iz Krapinskih Toplica od 24 srpnja izlaže slike u holu Specijalne bolnice u Krapinskim Toplicama u sklopu manifestacije Badl fest koja se svake godine održava u ovom mjestu.

    Izložba Josipa Rubesa u Krapinskim Toplicama

    Autor na ovoj izložbi prezentira se novim ciklusom slika rađenih tehnikom ulja na platnu na kojima dominiraju oblaci koji se pomaljaju iza zagorskih bregova a koji su Rubesu inspiracija za ovaj ciklus slika.

    Izložba Josipa Rubesa u Krapinskim Toplicama

    Inače je Rubes poznat u Zagorju kao slikar pejsaža i do sada priredio 80 samostalnih izložbi.

    Izložba Josipa Rubesa u Krapinskim Toplicama

    Izložba se može razgledati do kraja 8 mj.

  • Izložba karikatura Milana Lekića - Lexa "Bijelo CRNI Svijet"



    vrijeme: 11.01. u 19 sati - 25.01.2019

    mjesto: Galerija SOL, Trnsko 34a, Zagreb

    Izložba karikatura Milana Lekića - Lexa

    Izložba karikatura renomiranog karikaturista Milana Lekića - Lexa predstaviti će njegovih 20 radova. Prepoznatljiv po lakoći kojom radi crteže popularni Lex će demonstrirati i na samom otvorenju. Dođite i družite se na prvoj ovogodišnjoj Fijakerovoj izložbi!

  • Izložba Karmele Bojić - Nešto drugačije

    vrijeme: 5.rujna u 19:00

    mjesto: Cafe bar Razzmatazz Ilica 65/1, 10000 Zagreb

    Izložba Karmele Bojić

    O autoru:
    Rođena je u Bosanskom Brodu (1961.), gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Slikanjem, pretežno olovkom i ugljenom, bavi se od viših razreda osnovne škole, gdje je njen talent uočio i svesrdno poticao profesor likovnog odgoja Hamo Fejzić.

    Od samih početaka, u središtu Karmenkinog zanimanja su ženski i muški aktovi, kojima istančano izražava svoja unutarnja proživljavanja i previranja. Svaka njena slika nosi u sebi svoju specifičnu, autentičnu životnu priču, čime u promatrača pobuđuje zatomljene osjećaje i možda davno potisnuta sjećanja.

    Uz dvije samostalne izložbe u Slavonskom Brodu (2006. i 2007.), Karmenka Bojić izlagala je i na desetak skupnih izložbi diljem Hrvatske. Živi i radi u Zagrebu.

    25.12.2016 god nekoliko radova objavila Onasy gallery iz Argentine i uvrstila medju svoje umjetnike.

  • Izložba kipara Dragoslava Dragičevića

    Izložba povodom Međunarodnog dana mira Dragoslav Dragičević Strah(i)MIR

    vrijeme: 21.09.2016. - 21.10.2016.

    mjesto: Klanjec; Galerija Antuna Augustinčića, Trg Antuna Mihanovića 10

    Izložba povodom Međunarodnog dana mira DRAGOSLAV DRAGIČEVIĆ

    Povodom Međunarodnog dana mira, u ponedjeljak 21. rujna 2016. u 11.30 sati u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu otvara se izložba mladog akademskog kipara Dragoslava Dragičevića.

    zložbu realiziramo u okviru dugoročnog programa Uz Mir za mir, povodom Međunarodnog dana mira 21. rujna, a u sklopu kojega predstavljamo kiparske radove koji se referiraju na temu mira. Time na primjeren način pridonosimo širenju mirotvornog duha i omogućavamo komparaciju različitih likovnih govora.

    Dragoslav Dragičević rođen je 15. lipnja 1988. godine u Supetru na Braču. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a srednju Školu likovnih umjetnosti u Splitu, gdje je maturirao 2007. godine (smjer kiparski dizajner). Na Umjetničkoj akademiji u Splitu završio preddiplomski studij kiparstva 2010. godine u klasi prof. Matka Mijića te diplomirao 2013. godine u klasi red. prof. Kažimira Hraste. Od 2013. godine radi kao vanjski stručni suradnik na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu te od 2015. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika i Foto kluba Split. Priredio je pet samostalnih izložaba (Bol, 2010., Split, 2011. i 2012., Dubrovnik, 2015. i Klanjec, 2016.) i sudjelovao na dvadesetak skupnih izložaba u Hrvatskoj i Njemačkoj, od čega je nekolicina fotografskih. Dobitnik je nekoliko nagrada za svoj rad, uključujući Rektorovu nagradu za posebna postignuća za akademsku godinu 2011./2012. Živi i radi u Supetru i Splitu.

    Dragoslav Dragičević svoje skulpture nabija značenjem. Višeslojno se koristeći simbolikom, gotovo ih pretvara u znak. Zato ih nema potrebu imenovati, pa ih najčešće ostavlja bez naziva.

    Bez naziva iz 2010., dvanaest lica nižu se kao glave na šibenskoj katedrali. Iako Dalmatinac, Dragoslav nije Juraj, a ovo nije petnaesto stoljeće. Njegova lica nisu životni realistični portreti, nego vlastite mrtve maske. Sposobne, pogodne, podobne tek da na čelo prime amblem, pečat, žig. Crno na bijelom. Simbolika straha.

    Bez naziva iz 2012., Dragoslavov je autoportret, za ovu prigodu izuzet iz većeg ansambla. Njegova polirana površina ujedno je sposobna, pogodna, podobna i da odrazi i da upije, i da primi i da odbije, i da prihvati i da ne pristane. Ona je membrana između čovjeka i svijeta. Ovojnica života. I ne da se etiketirati. Simbolika mira.

    Spajajući te dvije Dragičevićeve skulpture bez naziva u jedinstven iskaz, ne odolijevamo ga imenovati, kao izraz svog razumijevanja i tumačenja. Jer, nomen omen est – Strah(i)MIR*.

    *Strahimir je narodno muško ime nastalo spajanjem riječi strah i riječi mir u prenesenom značenju da bude oštar, energičan zaštitnik mira.

    (autor izložbe i postava Božidar Pejković, u popratnom katalogu)

    Izložba je ostvarena uz potporu Krapinsko-zagorske županije, a može se razgledati do 21. listopada 2016. godine, u radno vrijeme Galerije, u stalnom postavu koje je i postavljena.

    Izvor: http://www.gaa.mhz.hr/

  • Izložba Krešimire Gojanović ”Bića oko nas – Celebrity animals”

    vrijeme: 19. ožujka od 19:00

    mjesto: Fotogalerija Dubrava 51 a, Zagreb

    Izložba Krešimire Gojanović ”Bića oko nas – Celebrity animals”


    Iz predgovora autorice: Bića oko nas – Celebrity animals

    Dugi niz godina fotografiram različite autohtone životinje, kukce i ptice po domaćim šumama, uz razne rijeke i jezera, te sam u tome pronalazila veliko zadovoljstvo, no također sam kroz vrijeme učila i o tome kako se približiti tim bićima, kakve su njihove dnevne navike, u koje doba dana se hrane, na kojem drveću se gnijezde pojedine ptice, gdje sve mogu pronaći vjeverice i ježeve, u kojim godišnjim dobima nas posjećuju određene ptice selice i kako ih mogu privući za fotografiranje.

    Izazov mi je bio raditi close-up portretnu fotografiju ptica i životinja koje sam sretala, tako da im se približim u najvećoj mogućoj mjeri i razvijem neki odnos sa njima, da ta životinja ili ptica opušteno i svojevoljno pristane pozirati mi. A to nije uvijek bilo jednostavno: šumska bića imaju profinjena čula i oprezna su prema ljudima, te je za fotografa prirode iznimno važno da se i on sam nekako uglasi iznutra, da izvježba svoju percepciju, da pruži životinji svojim prisustvom osjećaj mira i sigurnosti.

    Pritom je još trebalo paziti i na transformacije svjetla i sjene, kompoziciju fotografije, boje i kontraste, jednom rječju, trebalo je uporno vježbati posvećenu Budnost, koja je opuštajuća, sveobuhvatna i prepuna skrivenog života, baš kao i šuma sa svojim stanovnicima. Fotografiranje bića iz prirode tako se spontano pretvorilo i u meditaciju s prirodom. Uz puno pokušaja i pogreški i stotine sati lutanja po prirodi u raznim godišnjim dobima, naučila sam kako se približiti tim šumskim bićima i još uvijek to učim, sa željom da nikad ne prestanem: šume su prostori velike svježine, a njihova populacija ima svoj suptilni bioritam, male rituale i dnevne, ali i godišnje navike, cikluse elementarnih potreba koje zadovoljava u sinergičnom suglasju s čitavim okolišem.

    Čovjek koji živi u današnjim gradovima ubrznim i rastrzanim tempom života, izgubio je tu suptilnost percepcije i suglasja s prirodom, bića u šumama postala su mu strana i neuhvatljiva, jer nam je um prezasićen senzacionalističkim medijskim sadržajima, šarenilom loše dizajniranih pomodnih tiskovina, prizorima nevažnih estradnih drama i reklamama koje nam sa svih strana nešto nameću, a tu su i sve moguće "celebrity ličnosti", koje nam serviraju masovni mediji i industrija zabave.

    Tako smo prisiljeni neprekidno čitati o brakovima, razvodima i trudnoćama trećerazrednih pjevačkih idola, modnih stilista i fotomodela, a u posljednje vrijeme i naši političari uživaju da nam se prikazuju kao "miljenici estrade", sa svojim skupim automobilima, otvarajući vrata svojih glamuroznih, dizajnerski uređenih domova, valjda da nam pokažu što oni sve imaju, a većina naroda neće to imati nikad..….Servira nam se tako njihov način života kao poželjan i uspješan, ucjepljuje se ljudima ta "nasušna" potreba da smo neprekidno pod žarometom medija i društvenih mreža, da pratimo modne trendove i sve moguće privatne pikanterije iz života tih "zvijezda", s kojima veliki portali danas podižu čitanost.

    Nakon sve te blaziranosti i izloženosti posve nebitnim mentalnim i intelektualno-estetski inferiornim medijskim sadržajima, čovjeku nužno treba pročišćenje, povratak esencijalnim vrijednostima, potraga za prirodom od koje smo se odvojili i koju smo zaboravili, od koje nas suvremeni potrošački način života stalno pokušava i otrgnuti.

    Zato sam u svojim fotografskim lutanjima poželjela napraviti upravo to: protutežu ili potragu za ravnotežom, gdje te stanovnike šuma pokušavam fotografirati kao prave "zvijezde", koje u naš život ne unose buku i skandale, nego radost otkrivanja nepoznatog, začudnost nad ljepotom prirode, mir cikličnih mijena i svakodnevnih rituala. Čaplja koja napeto promatra uzburkanu površinu vode dok lovi ribu, kos koji se odmara u ljetnoj sparini među tratinčicama, trudna vjeverica u proljeće, mladunci mlakuše u sinhroniziranoj pozi na obali jezera, žabac koji u sezoni parenja doziva ženku, mali jež na noćnom proplanku…

    Nijedno od tih bića nije nevažno ili manje važno od nekog drugog, kada na njih naiđemo na svojim putevima i ako smo izoštrili svoja čula za uživanje u suptilnijim razinama svijeta koji nas okružuje, svaki takav susret biti će svojevrsno "slavlje", a živom biću ispred nas radovat ćemo se kao istinskoj "zvijezdi", koja nam umjesto banalnih prizora medijskog spektakla, donosi primarnu čistoću i jednostavnost življenja.

    Počinjemo tada i sami na sebe gledati kao na dio veće cjeline, čitavu prirodu počinjemo percipirati kao Hram duha i materije u suživotu, gdje svako stvorenje ima svoje jedinstveno obličje i značaj neophodan da se upotpuni cjelina Kreacije, koja će neprekidno nadahnjivati umjetnike i podsjećati ljude da nisu samo-bitni i sebe-centrični, jer oko nas ima i drugih stvorenja koja moramo slaviti, uočiti njihovu važnost i veličinu, zabilježiti njihovo bivanje na slikama i kroz to viđenje donijeti novo iscjeljenje sebi i svijetu oko nas. I zbog svega toga sam, promišljajući koncept ove izložbe, ta bića nazvala – Celebrity Animals.

    mr. art. Krešimira Gojanović

    Biografija

    Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. Godine 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te je obranila magistarski rad ''Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima''. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica udruge. Izlagala je na 48 samostalnih izložbi i više od 90 skupnih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.

    Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnom teorijom i likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je i edukativnog programa za likovne umjetnike ''Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike'', kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Od 2015. autorica je i urednica internetskog portala ''Zagrebački likovni umjetnici'', namijenjenog promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske. Digitalnom fotografijom intenzivno se bavi od 2005. godine. Usavršavala ju je dvije godine (2008. – 2010.) i na svom magistarskom studiju u Ljubljani, kod profesora Milana Pajka. Fotografije je dosad objavljivala na mnogim tematskim forumima, društvenim mrežama i specijaliziranim digitalnim platformama. Ovom izložbom u Fotogaleriji Dubrava obilježava se i 25 godina njezinog umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj (1993. – 2018.). Autorica živi i radi u Zagrebu.

    E-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    Internetska adresa: kresimira.wordpress.com

  • Izložba Kristine Marić - Ničija čestica

    vrijeme: 29.03.2018. - 21.04.2018.

    mjesto: Galerija VN, Ilica 163a, Zagreb

    Izložba Kristine Marić - Ničija čestica

    (...) Nije slučajno da bijeg od takvog izbora metaforički poistovjećujemo sa zabijanjem glave u pijesak. Ta fraza, koju Kristina Marić izvodi u radu U pijesku (performans, 2017.) je znakovita jer bijeg od suočavanja sa stvarnošću ne vidi u skrivanju od svijeta, nego u simboličkom dokidanju vlastitog pogleda na stvarnost, ukidanju subjektivne, sudioničke pozicije u njoj. Sjetimo li se jednog od onih značenja pojma „zemlja“ s početka teksta, ono nam puno govori o našem doživljaju stvarnosti, koju uglavnom simbolički smještamo neposredno „iznad“ razine tla na kojem stojimo. Nije samo riječ o zatvaranju očiju pred stvarnosti, nego zaranjanju naglavce u sferu koja je izvan njenog domašaja, preko granice. Iako su koncipirani i realizirani neovisno jedan o drugome i nisu inicijalno zamišljeni kao jedinstven ciklus, svi radovi Kristine Marić predstavljeni na ovoj izložbi tiču se pitanja granica, pitanja slobode, pitanja rakursa, pogleda preko, transgresije i transformacije. Slično kao i prethodni rad, performans U glibu (2017.) još je jedno izvođenje jezične fraze koja s jedne strane ima značenje zakočenosti, inhibiranosti, nemogućnosti da se obavi neka radnja, a s druge (najčešće moralne) prljavštine i odvratnosti. No to je, kako pokazuje autoričin čin, opet pitanje rakursa. Naime, igranje u blatu (što ona doslovce i čini, u jednom sanduku na glavnom osječkom trgu) nosi i asocijacije na djetinjstvo, a samim tim navodi nas i na potpuno suprotna čitanja iste situacije. Dječja igra u blatu ukazuje upravo na neinhibiranost, na široki horizont imaginacije, a onkraj površinskih manifestacija prljavštine i nečistoće, ukazuje na neku prvobitnu nevinost i čistoću. Između onoga što nam je dopušteno kao djeci i onoga što se od nas očekuje kao od odraslih ljudi stoji čitav iracionalni bezdan. Čitavo vrijeme oblikujemo zemlju prema vlastitim potrebama, vezani smo za nju na bezbrojne načine, ali u trenutku kada je uzmemo u ruke ili kada njom uprljamo cipele, to je odjednom zazorno, kada je prenesemo s jednog mjesta na drugo, to je odjednom administrativno problematično i politički provokativno, kada u nju zaronimo, raskrstili smo sa svijetom. Čarobna ta zemlja.
    (iz teksta Marka Goluba)

  • Izložba Lene Kramarić 'Dnevnik čitanja'

    vrijeme: 25.05.2018.
    mjesto: Dubrovnik, Dom Marina Držića

    Izložba Lene Kramarić 'Dnevnik čitanja'

    Samostalna izložba uspješne mlade slikarice prepoznatljivog sanjarskog izričaja Lene Kramarić otvorit će se u Domu Marina Držića u petak, 25. svibnja 2018. u 20 sati.
    Izložbu „Dnevnik čitanja“ čini 10 slika u kombiniranoj tehnici i jedinstvena knjiga umjetnice. Radovi su nastali kao rezultat umjetničinog pomnog i slojevitog istraživanja života i stvaralaštva Marina Držića, te tradicije, običaja i povijesti Grada. Umjesto vođenja klasičnog dnevnika čitanja, Lena Kramarić svoja otkrića bilježi u formi tekstualnih crteža i slojevitih slika. Svaki motiv je okidač, poveznica ili temelj za razradu nečeg novog i osobnog. Držićevi osebujni likovi podsvjesno ulaze u likovni rukopis i ikonografiju Lene Kramarić, dok se riječi postepeno transformiraju u likovni govor i postaju glavno interpretativno sredstvo suvremenog društva. Pod krinkom veselja, zabave i komike Marin Držić i Lena Kramarić otkrivaju dublju sliku – sliku stanja psihe i sliku stanja društva – ondašnjeg i današnjeg.


    Iz predgovora katalogu povjesničarke umjetnosti i muzeologinje Sonje Švec Španjol: „Držićev svijet otvorio je Leni Kramarić posve nove i do sada neistražene mogućnosti izričaja. U svakom radu umjetnica obrađuje pojam, ideju, viziju, rečenicu ili životno geslo koji su joj zadržali pažnju i potaknuli ju na stvaranje. Univerzalnost i svevremenost Držićevih promišljanja nadilaze stereotipna ponašanja i očekivanja, te upućuju na oštroumnog promatrača razvijene sposobnosti prilagodbe, što se i očituje u Leninom radu kroz česte reference na snažne društvene poruke koje je Držić svojim književnim djelima prenosio u svijet. I dok je humor glavna karakteristika britkog Držićevog pera, sanjivost je ključna vizualna odlika slika Lene Kramarić, a ujedinjuje ih emocija koju prenose u svom primarnom izričaju. Nemiran duh, svestranost, buntovnost, inovativnost, osjećaj za pravdu i kritičnost prema svijetu temelj su modificiranja umjetničine osobne likovne prizme. Slojevitom gradnjom slike Lena isprepliće spoznato i osobno, te na površini platna formira strukture ispunjene mislima, željama, planovima i očekivanjima kojima komunicira unutarnji svijet koristeći vizualne kodove vanjskog svijeta.“

    Izložba Lene Kramarić 'Dnevnik čitanja'


    Lena Kramarić rođena je 1982. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti gdje je diplomirala 2008. godine na nastavničkom odsjeku smjer slikarstvo, te nastavlja obrazovanje na Poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva. Uz likovno stvaralaštvo radila je i kao profesorica povijesti umjetnosti, kreirala i vodila likovne radionice, a bavi se grafičkim dizajnom, izradom ilustracija i dizajnom interijera. Izlagala je na brojnim grupnim i samostalnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Dubrovniku.

    Izložba Lene Kramarić 'Dnevnik čitanja'

  • Izložba akademskog umjetnika Leona Zakrajšeka "Enso"

    vrijeme: 4. svibnja u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent (Vodnikova 4)

    Leon Zakrajšek, rođen 1962. godine, djeluje u području apstraktnoga slikarstva i umjetničke grafike kao autor i promotor originalnoga grafičkog jezika. Studirao je na Akademiji za likovnu umjetnost Sveučilišta u Ljubljani. Likovno se razvijao na međunarodnim likovnim učilištima kao što su španjolski Centre Internacional de Recerca Gràfica, japanski Tama Art University kao stipendist japanske vlade, kao i u ateljeima za grafiku Hanga Kobo-Seya-ku gdje ga prati mentor Harumi Sonoyama i kod majstora drvoreza kao što su Fumio Kitaoka, Yuki Rei te Seiko Kawachi. Od godine 1987. član je Udruženja slovenskih likovnih umjetnika; od ljeta 1998. godine član je Kamakura Print Collection, a godine 1996. u Italiji je dobio naziv Cavaliere dell'Arte – Vitez umjetnosti. Samostalno izlaže od 1977. godine, od kada je izlagao na više od 120 samostalnih izložbi u Austriji, Kini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Izraelu, Japanu, Sloveniji i Srbiji. Sudjelovao je na više od 230 grupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima. Njegovi radovi su uključeni u mnoge privatne i institucionalne umjetničke zbirke diljem svijeta, a mnogi su od njih nagrađeni vrijednim nacionalnim i međunarodnim priznanjima Italije, Francuske, Malte i Japana. Živi i radi u Zagrebu.

    leon pozivnica

    ENSO

    Oblici su dio svega što vidimo, zbog čega im je kroz povijest utkana bogata simbolika. Od davnih vremena osnovni oblici kruga, kvadrata i trokuta koriste se kao simboli u najrazličitijim kulturama. Krug je najčešće percipiran kao simbol Boga, a mnoge religije ga izjednačavaju s nebeskim svodom, te kretanjem zvijezda i planeta. Dok za hinduiste krug simbolizira rođenje, smrt i ponovno rođenje, za budiste on predstavlja simbol kotača zakona. Bez početka i kraja, krug se smatra univerzalnim simbolom potpunosti, vječnosti i savršenstva.

    Enso

    Leon Zakrajšek susreo se s fascinantnim oblikom kruga kao osnovnoškolac u priči o Giottu koji je pred predstavnikom Pape ručno nacrtao savršeni krug kako bi dokazao svoje umijeće. Kasnije, tijekom školovanja na Tama Art University u Tokiju, Zakrajšek se ponovno susreće s vječnim motivom kruga koji ga posebno intrigira zbog svoje pročišćene jednostavnosti i iznimno važne uloge u istočnoazijskoj grafičkoj i slikarskoj tradiciji. Enso je japanska riječ za "krug" i u školi zen budizma predstavlja sveti simbol, dok u zen budističkom slikarstvu simbolizira važan trenutak kad se um oslobađa tijela, a duša postaje kreativna sila.

    Spoj nasljeđa zapadne kulture i usvojene teoretske i praktične baze azijske umjetnosti rezultirao je jedinstvenim izričajem Leona Zakrajšeka. Polazište je grafička matrica u formi kruga unutar koje autor intervenira slobodnim gestualnim potezima. Specifičnost slikanja Ensoa u jednom pokretu transformirana je u jedinstveni otisak monotipije. Grafička tehnika koja podrazumijeva mogućnost samo jednog otiska zadržava vrijednost originala djela, ali i jedinstvenost izraza duha u trenutku nastanka rada. Monotipija autoru omogućava veliku slobodu izražavanja koja je neophodna za izraz slikarske energije unutar zadane forme kruga. Koristeći drevnu japansku tehniku sumi-e crteža, čiji korijeni dolaze iz Kine, Leon Zakrajšek snažno iskustvo japanskog i kineskog pogleda na svijet obilježenog kontemplativnošću i unutarnjim mirom spaja s bogatstvom i energijom gestualnog slikarstva zapadnjačke tradicije.

    EnsoEnso je u Zakrajšekovom radu definiran snažnom simbolikom osnovnih boja – crvene, žute i plave – koje simboliziraju elemente iz prirode poput sunca, vode i vatre, dok primjerci krajnje pročišćenih krugova akromatske crne i bijele upućuju na prirodnu ravnotežu svijeta utemeljenu na opozicijama dobrog i zla, dana i noći, života i smrti. Odabir boja, tekstura i silnica poteza odrednice su koje definiraju karakter pojedinog rada. Njihovim ispreplitanjem, stapanjem, preklapanjem, taloženjem i sukobljavanjem stvara se jedinstvena dinamika, osebujan ritam i bogata ravnoteža kompozicije. Polazište je uvijek priroda, a variranjem čitavog spektra unutarnjih dinamika od jednostavnih monokromatskih krugova naglašeno kontemplativnog karaktera pa sve do složenih kolorističkih formi dinamičkog gibanja, Leon Zakrajšek izgrađuje vlastiti vizualni kod.

    Enso

    Šare, mrlje, plohe, otisci, struganja i grebanja, energični potezi i druge intervencije na matrici stvaraju otiske koji pobuđuju raznovrsne asocijacije. Krugovi postaju svojevrsni kodovi prirode podložni individualnom iščitavanju značenja. Praznina središta mjesto je najveće koncentracije stvaralačke energije umjetnika. Oblik kruga i praznina unutar njega koegzistiraju čineći mjesto duhovne integracije umjetničkih silnica proizašlih iz kolektivnog zapadnog nasljeđa i individualnog dalekoistočnog iskustva Leona Zakrajšeka unutar kojih on nastavlja svoju potragu za savršenstvom.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Leopolda Methansa - Razstava - Exhibition

    vrijeme: 08.04.2017

    mjesto: Galerija LUV Varaždin KONZUM  G. Krkleca 1a, 42 000 Varazdin

    Svečano otvorenje samostalne izložbe skulptura slovenskog likovnog umjetnika Leopolda Methansa.

    Izložba Leopolda Methansa

  • Izložba Maje Perić – Madrugada

    vrijeme: od 10. travnja do 4. svibnja 2018.

    mjesto: Galerija CEKAO, Ulica grada Vukovara 68, Zagreb

    Zadovoljstvo nam je pozvati vas na zatvaranje izložbe u petak, 4. svibnja 2018. u 19 sati.

    Izložba Maje Perić – Madrugada

    Iz predgovora Ive Körbler:

    „Slikarstvo Maje Perić sažima u sebi dva divergentna svijeta apstraktnog izraza, odnosno, dva

    suprotna pola apstraktnog senzibiliteta i mišljenja, povezanih u vrlo koherentne i vizualno atraktivne

    slikarske kompozicije. Naime, u recentnom hrvatskom slikarstvu ne postoji takav slikarski

    koncept, koji toliko odvažno spaja tradiciju apstraktne geometrije i akcijskog / gestualnog slikarstva

    s elementima kaligrafije...“

  • Izložba Marije Matić 'Siročad'

    vrijeme: 19.01.2018. - 02.02.2018.
    mjesto: Zagreb, Galerija Academia Moderna, Augusta Šenoe 11

    Izložba Marije Matić 'Siročad



    Kada govorimo o Mariji Matić govorimo o autoportretima, kolažima, crtežima; ta raznovrsnost i jedinstvo u isto vrijeme podsjeća nas na to kako u umjetnosti medij nije bitan, već sam umjetnik. Ne bih naglašavala njenu dob, no zbilja jest rijetko da se netko već na trećoj godini akademije profilira bez trunke sumnje u ono što radi i u tome uspijeva s velikom uvjerljivošću.
    Njeni modeli, bilo da je riječ o samoj sebi (autoportret), djeci (afrička siročad), ispoljavaju čitav dijapazon emocija, od onih uznemirujućih; tuge, straha, dapače, prestravljenosti ili prijetvornosti i lucidnosti u pogledima subjekta, do onih poput sreće i najiskrenije djetinje zaigranosti. Kod Marije može nas na prvu zapanjiti količina izvedenih autoportreta, no ujedno primjećujemo kako su oni lišeni i najmanje doze narcisoidnosti. Prisjetimo se samo što je značila tematika autoportreta u radu Julije Knifera, Ljube Ivančića, Gabrijela Stupice. Naglašavam ove umjetnike jer iako potpuno različiti u izvedbi, način na koji su portretirali vlastitu osobu jednako je blizak duhu Marijinih autoportreta.

    Ekstenzivan ekspresionizam u radu autorice koji svoju metafizičku struju usmjeruje prema životu, s velikom intrigom može nas držati «zalijepljenima» za zid galerije promatrajući radove. Autoportreti, kolaži, portreti, naslikani su tako da se pored njih ne može prošetati ravnodušno. Marija je uspjela kroz autoportrete i portrete iživiti i proživiti sebe pritom ignorirajući u potpunosti bilo kakve zakone anatomije, figuru... Imaju li njeni radovi upravo zbog tog ekspresionističkog izraza u sebi onaj danas tako potreban krik u svijetu, gotovo pomamni krik velikog straha koji očajava zbog situacije svijeta kakav jest? Moderan nemir koji Kirkegaaerd označava kao sinkopu slobode, a Heidegger kao samootkrivenje bića na svijetu. Taj nemir očituje se u antiharmonijskom idealu prikazanih portreta u kojoj je naglasak stavljen na «moći» izraza a ne «ljepoti».
    Usudila bih se povući paralelu između Marijinih prikaza afričke siročadi i «civilizacijski kritičkog ekspresionizma» u radu Ernsta Ludwiga Kirchnera. Kirchnerova slika svijeta kao rezultat suočavanja s novim životnim iskustvima i duhovnim uvidima stvorila je niz uličnih prizora (Straβenbilder) u kojima su prikazane prostitutke gotovo nesposobne za bilo kakvu emociju. Zašto kod autorice prikaz baš afričke siročadi? Gledajući u njihove tupe poglede pomisao koja možda dolazi do nas jest kada smo postali toliko otuđeni, kada je postalo potrebno da budemo upoznati s tuđom nemoći i bijedom da bismo mogli osjetiti emociju, nelagodu, krivnju. Marijini radovi načinom slikanja i subjektom ovdje nisu da bi izazvali suosjećanje tamo gdje ga nema, oni su tu u svojem najčišćem obliku kao komentar društva.


    Tanja Škrgatić

  • Izložba Marine Bauer "Mjesto"

    vrijeme: 26.01.2017. - 15.02.2017.

    mjesto: Zagreb; Centar kulture na Peščenici, Ivanićgradska 41a

    MJESTO

    Promišljanje skulpture Marine Bauer, račva se barem u dva smjera. Iako iznimno zainteresirana za istraživanje prostornog, taktilnog, materijalnog, pa čak i "tjelesnog", umjetnica tendira dematerijalizaciji skulpture: unutar bijelog boxa postavlja nategnute i napete gumice koje pričvršćuje na rubne plohe. Takve, napete, linije dinamiziraju skulpturu i oživljavaju je, pokreću svaki njezin dio. Istovremeno, unutrašnjost skulpture na taj način biva rastvorena, ona je prije "iscrtana" i funkcionira u domeni prijedloga, mogućnosti. Napetost koju grade unutarnje linije skulpture tako shvaćamo prije kao pokret ili silnice, propozicije volumena ili kretanja energije, nego kao napetu materijalnost.

    Izložba Marine Bauer

    Drugi smjer razmišljanja vodi u odmak od isključivo vizualne percepcije rada. Umjetnicu zanima propriocepcija, puni doživljaj i potpuna integracija posjetitelja u djelo. On/a je pozvan/a ući unutar boxa, pri čemu razmještaj linija odrađuje pozicije tijela i kretanje unutar skulpture. Takav, direktan odnos posjetitelja i djela izmješta nas iz uobičajene, distancirane pozicije promatrača/ice, pri čemu posjetitelj/ica ne doživljava rad isključivo vizualno, nego čitavim tijelom. Postavljanjem i dinamizirajućim razmještajem linija, umjetnica gotovo da postavlja koreografski zapis kojim određuje kretanje kroz skulpturu. Saginjanje, tenzija mišića, položaji tijela, sve to utječe na cjelokupan doživljaj čime se fokus premješta s vizualnoga i kreće prema osvještavanju cjelokupnog perceptivnog aparata.

    Ulazeći u djelo, posjetitelj u njega unosi vlastite tjelesne modalitete, tenzije, način i brzinu kretanja čime aktivno kreira atmosferu rada, dok asocijacije koje proizlaze iz odnosa tjelesnih senzacija i vizualne percepcije ovise o brojnim osobnim premisama i prethodnim iskustvima koje posjetitelj unosi u rad.

    Josipa Bubaš

    Marina Bauer (Zagreb, 1972.) diplomirala je 1998. na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1994. na samostalnim i skupnim izložbama, te sudjeluje na izložbi „Suvremeno hrvatsko kiparstvo“ u organizaciji Ministarstva kulture koja je od 2009. do 2011. predstavljena u više europskih gradova. Sudjeluje na likovnim simpozijima i radionicama u sklopu kojih su nastale i trajno postavljene skulpture "Ležeća figura" u Parku skulptura u Jakovlju, te “Vrata“ na međunarodnoj kiparskoj radionici Montraker u Vrsaru. U sklopu projekta “LandArt - Park und Au Schloss Gleinstätten“ u Austriji trajno su joj postavljene tri skulpture: „Praspavač I“, „Praspavač II“ i „Stope“. Dobitnica je jedne od tri jednakovrijedne nagrade 12. trijenala hrvatskog kiparstva (2015.), te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu (1993.) Od 2002. do 2016. godine predavala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, prvo kao vanjska suradnica, zatim asistentica, te kao docentica na Kiparskom i Nastavničkom odsjeku. Na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu pohađa poslijediplomski doktorski studij kiparstva gdje radi na temi „Tjelesna percepcija u doživljaju kiparskog djela“. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

    Pozivamo zainteresirane posjetitelje da sudjeluju u vođenom grupnom razgovoru o doživljaju izložbe s autoricom u četvrtak 2. veljače u 18 sati. Umjetnica je unazad par godina usvojila praksu provođenja usmjerenih razgovora s posjetiteljima izložbi metodom fokus grupa zajedno sa psihologinjom Ivom Šverko. Tim razgovorima žele produbiti shvaćanje doživljaja umjetničkog djela, a posjetiteljima dati priliku da razmijene doživljaj i razmišljanja o izložbi. Rezultate/saznanja autorica koristi u daljnjem razvoju svojih umjetničkih projekata.

    Zbog ograničenog broja sudionika molimo da najavite svoj dolazak.

    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. +385915404372

    Izvor: knap.hr

  • Izložba Marka Markovića "Samojed"

    vrijeme: 26.08.2017. u 20 sati

    mjesto: AK galerija, Kampus, Koprivnica

    Izložba „Samojed“ svojevrsni je presjek dugogodišnjeg rada Marka Markovića u ekstremnom performansu, kao i prvo upoznavanje koprivničke publike s radikalnim body art praksama ovog umjetnika. U AK galeriji bit će predstavljeni radovi iz serije body art performansa: „Glad“ i „Žeđ“ iz ciklusa „Samojed“ (2008/9.), „Iglanje“ (2008.), „Rad spašava“ (2010.), „Ozljeda na radu“ (2014.), „Kucanje o zid“.

    Izložba Marka Markovića

    Kroz radikalno korištenje vlastitog tijela kao medija i pomicanje njegovih granica, autor protestira protiv apatičnog duha današnjice i istražuje koje su mogućnosti tijela kao alata za angažman. Kroz video zapise i fotografije performansa, pratimo autorovo eksperimentiranje s „izvedbenim tijelom“ koje uvijek ukazuje na želju za dubinskim osjećanjem vremena, prostora, konteksta i društva.

    O autoru:
    Marko Marković (Osijek, 1983.) najčešće se izražava kroz politički subverzivan performans i/ili happening. Diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, u klasi Gorkog Žuvele. Osim slikarstva bavi se i drugim medijima: video, instalacije, ambijent, peformance, happening, akcije i intervencije. U svojim radovima često animira i uključuje publiku. Sudjelovao je na brojnim izložbama, radionicama, festivalima i tribinama u zemlji i inozemstvu. Glavni je organizator festivala izvedbenih umjetnosti pod nazivom Dani Otvorenog Performansa u Splitu – DOPUST, koji se održava i u Beču. Bio je frontmen u performativnom punk/noiz/electro bendu Ilija i Zrno Žita, a sada je dio benda Porno Suicid. Dobitnik je nagrade „Radoslav Putar“ 2011. godine. Radio je kao asistent Matthew Barneya na produkciji filma River of fundament.

  • Izložba Martine Grlić 'Kolektivni snovi

    vrijeme: 26.01.2017. - 08.02.2017.

    mjesto: Zagreb; Galerija Kranjčar, Kaptol 26

    Martina Grlić pripada mlađoj generaciji hrvatskog slikarstva koje je usmjereno na figuraciju i narativni potencijal slike. U svome radu ona reflektira promjene koje su se dogodile i još uvijek se događaju unutar postsocijalističkog društva. U ciklusu Tvornica, središnje mjesto zauzima figura radnika koji u socijalističkoj mitologiji nosi oznaku heroja, a tokom tranzicije biva žrtvom marginalizacije. Ciklus slika Proizvod sastoji se od prikaza svakodnevnih predmeta, proizvedenih u pogonima starih tvornica, a pokušaj je rekolekcije osobnog i kolektivnog sjećanja iz vremena socijalizma.

    Izložba Martine Grlić 'Kolektivni snovi'

    U svojem najnovijem slikarskom ciklusu indikativna naziva "Kolektivni snovi" kao da, na jedan posve drugačiji i autorski prepoznatljiv način, neke već postojeće “slike” – riječ je uglavnom o fotografijama iz razdoblja jugoslavenskog socijalizma što ih pronalazi u starim žurnalima odnosno na internetu – lišava njihovih izvornih značenja te ih na taj način nedvojbeno radikalno mijenja. Martina u svom slikarstvu problematizira prošlost, ali to nipošto ne znači da je ono i okrenuto prošlosti. Naprotiv, izrazito je suvremeno, kako u konceptu tako i u izvedbi.

    Prizorima političkih sastanaka, sletova, plesova ili nekih drugih kolektivnih manifestacija ili situacija snimljenima prije više desetljeća umjetnica prilazi kao slikarskim motivima te ih tako prisvaja; iz područja djelomične objektivnosti – jer fotografije ipak ne pružaju posve objektivnu informaciju - dislocira ih u sferu apsolutne subjektivnosti. Slikarica, zapravo, provodi proces aktivne slikarske dekontekstualizacije svojih motiva.

    Ono što je nekada bilo javno poprima karakteristike intimnoga, dokumentarnost prelazi u fikciju, definirane pozadine postaju neutralne, a moguće ideološke konotacije radikalno se ukidaju ili barem drastično razgrađuju odnosno relativiziraju. Osim toga, kadrovi izvornih fotografija u pravilu se ne poklapaju s onim naslikanim; autorica radije odabire veće ili manje detalje te na taj način, postupkom selektivnog preuzimanja, uspostavlja posve nove kompozicijske zadatosti.

    (iz predgovora kustosa Vanje Babića)

  • Izložba Mercedes Bratoš "Ne tražim svoj odraz"

    vrijeme: 30. studenoga u 19:00

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Novi ciklus slika Mercedes Bratoš zalazi u područje simboličnih motiva koji problematiziraju univerzalne teme rođenja, smrti, ljubavi i međuljudskih odnosa. Trenutak kada zastanemo pred ogledalom trenutak je kada preispitujemo sami sebe – što vidimo, jesmo li zadovoljni onime što smo postigli u životu, preuzimamo li odgovornost za svoje postupke ili krivimo druge negirajući pritom realnost.

    Izložba Mercedes Bratoš

    Spajanjem različitih materijala Mercedes Bratoš stvara vizualne enigme koje simbolično ističu kompleksnost i slojevitost ljudskog života. Svako djelo odraz je emotivnog stanja umjetnice sazdanog od spleta vanjskih utjecaja, proživljenih situacija i unutarnjih previranja. Sam stvaralački proces karakterizira intuitivno i spontano oblikovanje koje započinje malim kolažnim skicama. Sadržajne kompozicije nastale nizanjem karakternih fragmenata sačinjenih od papira, novinskih isječaka, fotografija i drugih inspirativnih materijala temelj su svake nove slike. Rukovodeći se podsvjesnim Mercedes Bratoš oblikuje kolaže skladnih boja i kompozicija koje potom prenosi na platno.

    Simbolika naziva u radovima Amen, Sjeta, Utopija, Zimska noć i Svjetlo u tami upotpunjena je simbolikom motiva svijeće, žarulje ili prazne fotelje koji snažno ukazuju na odsustvo čovjeka. Umjetnica gradi prazan prostor čija melankolična atmosfera odražava trenutačno stanje duha, dok pojedini elementi preuzimaju ulogu okidača sjećanja ili fragmenata jedne šire priče. Upravo o promatraču ovisi hoće li percipirati asocijativni niz u radovima kao subjektivne informacije o autorici djela ili će pak formirati vlastitu priču na temelju viđenog, pobuđenog i doživljenog.

    Naglasak na praznom prostoru u djelima upotpunjen je dominacijom akromatskih boja, posebice tonovima sive i plohama jednolične crne boje koja doprinosi cjelokupnoj prigušenoj atmosferi, ali ujedno pruža mogućnost gradnje vlastitog sadržaja unutar zadanog okvira. Tako, primjerice, dominantno tamni tonovi postaju podloga za figurativne motive poput svijeće, žarulje, fotelje ili komode, ali i za kolorističke akcente koji poentiraju ključni sadržaj slike.

    U novijim radovima melankoliju i pomalo statičnu dorečenost motiva zamjenjuje ekspresivniji potez i dinamična kompozicija ostvarena ponajprije uplivima snažne crvene, plave i žute boje. Pozadina glavnog motiva je razigranija s više detalja, dok su središnji figurativni elementi stilski uklopljeni u mnoštvo zbivanja na površini slike. U usporedbi s ranijim radovima dolazi do svojevrsne zamjene teza u oblikovanju – akromatske podloge s kolorističkim akcentima zamijenjene su kolorističkim podlogama na kojima se ističu akromatski figurativni motivi poput crne figure konja ili bijele fotelje. Dinamičnije radove prati i promjena u karakteru samih naziva djela, pa tako imena It, Lovina i Na tronu djeluju poput naziva poglavlja nekog kriminalističkog romana. Bilo da je riječ o kontemplativno-sjetnim ili potonjim istraživačko-avanturističkim radovima, nova djela Mercedes Bratoš objedinjuje zagonetka skrivena u simbolici cijelog ciklusa. Ne tražeći svoj direktni i doslovni odraz, Mercedes Bratoš sakupila je fragmente emocija i raspoloženja, te izgradila svojevrsnu kolažiranu stvarnost. Ta stvarnost određena je stalnim traženjem ravnoteže i sklada unutar same sebe i unutar svog likovnog djela. Utoliko naziv izložbe Ne tražim svoj odraz negira doslovnost i ukazuje na širi aspekt poimanja samog sebe i onoga što nas čini individuom. Kompleksnost karaktera Mercedes Bratoš očituje se u kompleksnosti izričaja, dok autentičnost i iskrenost krasi svako pojedino djelo.

    Sonja Švec Španjol

  • Izložba Mercedes Bratoš "Odrazi"

    vrijeme: 26. svibnja 2018 u 21 sati
    mjesto: Galerija sv. NIkole, Malinska

    Izložba Mercedes Bratoš

    "Oslikarstvu Mercedes Bratoš, Dubrovkinje sa zagrebačkom adresom, možemo govoriti kao o tradicionalnoj modernosti koja je, rečeno književnim jezikom, skriveni opis, oživljen raznim motivima. Oni su i imaginarni i stvarni, jedni ili drugi—ozbiljni su. Uloga i funkcija prepoznatljivih i apstraktnih slikaričinih riječi u svakom su pogledu potpuno izvorne obavijesti, onakve kakve samo boja i struktura poteza mogu prenijeti. Tematski, slike su raznih razina razumljivosti i zahvaćaju veći broj percepcija. Gledatelj raspolaže određenom slobodom u odabiru svoje razine na kojoj će se zaustaviti (premda te slobode i nije svjestan). No, najbolja je ona percepcija u kojoj je razina priopćenja najrazumljivija." –

    Milena Žic, Malinska, svibanj 2018.

    • 33222803_1934326506642362_6215118836123828224_n
    • 33113884_1934326483309031_241415460258578432_n
    • 33110455_1934326299975716_1803393786189971456_n
    • 33096397_1934326426642370_6631211836081438720_n
    • 33058678_1934326546642358_3984734962032050176_n
    • 33091390_1934326436642369_3527042008357011456_n
  • Izložba Mercedes Bratoš i Ane Jakić Divković "Pričam ti priču"

    vrijeme: 17.11.2017. u 19 sati

    mjesto: Hotel Palace, Trg J.J. Strossmayera 10, Zagreb

    Mercedes Bratoš

    Mercedes Bratoš, slikarski kolažira paralelne svijetove u njihovoj motivskoj povezanosti. Kompozicije ovih slika slojevite su i složene.

    One istovremeno kombiniraju više očište, više razlicitih ambijenata, od interijera. Otkrivajući svoje unutarnje prostore.

    Mercedes traži sintezi minulih trenutaka proizašlih iz dubina njezina bića, podsvjesnog i iracionalnog te iz vlastitog osjetilnog doživljaja svijeta i vizualizacije njegove stvarnosti poput samog odraza s onu drugu stranu.

    Mercedes Bratoš

    Mercedes Bratoš rođena je 1979.god.u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu i srednju umjetničku školu Luka Sorkočević, diplomirala je na Accademi di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella.

    Imala je više samostalnih i skupnih izlozbi u Hrvatskoj i inozenstvu. Članica je HDLU-a i HULUK-a. Voditeljica i asistentica kreativnih radionica u Udruzi Svitanje (udruga za zaštitu i promocanje mentalnog zdravlja).

    Živi i radi u Zagrebu.

  • Izložba Miljenka Belera u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    U petak, 17. 11. 2017. u 18 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba slika Miljenka Belera, pod nazivom ”Antropologija plavetnila”. Izložbu će otvoriti umjetnički voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 11. 12. 2017.

    Izložba Miljenka Belera

    Miljenko Beler rođen je u Sv. Ivanu Zelini. Osnovnu školu, gimnaziju i Arhitektonsko – građevinsko – geodetski fakultet pohađao je u Zagrebu. Nakon diplomiranja, zapošljava se u građevinskoj firmi ”Novogradnja” iz Zagreba, u kojoj vremenom postaje direktor Tehničko – komercijalnog sektora. 1991. godine imenovan je za pomoćnika ministra u Ministarstvu očuvanja okoliša, prostornog planiranja i graditeljstva. Profesionalnu karijeru nastavlja kao pomoćnik direktora vladine agencije APN.

    Slikarstvom se počeo baviti već u gimnaziji. Od 2012. godine započinje slikati opsežan slikarski ciklus ”Djevojke, more i galebovi”, koji izlaže na brojnim samostalnim izložbama po Hrvatskoj. Njegove radove uspješno prezentiraju i Amsterdam art gallery, Art Planet iz Moskve, Kreativ utitars iz Mađarske, a dio slika plasirao je u SAD galerist Zdravko Hafner.

    Izvor: HDLU-Zagreb

  • Izložba Mladen Juričić "KARIBI"

    vrijeme: 18.11.2016. u 19 sati

    mjesto: Caffe bar LP, Račkoga 11, Zagreb

    Izložba Mladen Juričić

    Mnogo je razloga zbog kojih je važno i lijepo putovati. Osim što se na taj način može proširiti vlastite horizonte, vidjeti mnogo različitih zemalja i upoznati kulture različite od naše, putovanje nam pruža mogućnost usporedbe sa zemljom i kulturom iz koje potječemo, te nove spoznaje o mjestu sa kojega smo na putovanje krenuli. Čovjek ne može ostati isti nakon što je vidio i upoznao i drugu stranu svijeta. Nadalje, svako putovanje pruža čovjeku promjenu koja njegovu iskonski tragateljskom i pustolovnom duhu daje snagu i nadahnuće za daljnji život. Iskusiti svakodnevicu različitih kultura, biti u situacijama koje nam nisu poznate, živjeti avanturu, to je ono što čovjeka - putnika čini vječno mladim. Radoznalost, začuđenost i oduševljenje, pozitivne su emocije koje živi svaki putnik.

    Mladen Juričić mi je jednom rekao da se mora putovati. I to je sve! Pokušavam njegovu potrebu protumačiti na ranije opisan način. Istovremeno, danas, na neki način, svako putovanje postaje i strategija za sakupljanje novih fotografija. Izbor fotografija sa Kariba, međutim, prikazuje tu destinaciju na način na koji većinom nije prikazana u medijima, te autor daleko od glamura mondenih ljetovališta ulazi u intimu života običnih ljudi, koji, unatoč skromnim životnim uvjetima, pokazuju životnu radost i prijateljsku naklonost. Pristupačni u komunikaciji, pružaju fotorafu mogućnost bilježenja crtica iz njihove svakodnevice, što on koristi kao polazište za svoje fotografije, no nastoji uloviti tanane tragove suptilnih emocija koje razotkrivaju život bolje no zemljopisne odrednice. Na periferiji glamura postoji još nešto, ono nepoznato, ono što treba istražiti…

    Kao što je jednom ustrvrdio T.S. Eliot, putnik nikada neće prestati istraživati, a kraj njegovih putovanja biti će dolazak na mjesto sa kojega je krenuo…i tako u nedogled!

    Autoru želimo još mnogo lijepih putovanja!

    Vesna Špoljar, prof.

  • Izložba Munira Vejzovića "Zagrljaj erotike i plastike"

    mjesto: Zagreb; Moderna galerija, Andrije Hebranga 1

    Izložba Munira Vejzovića

    Moderna galerija u rujnu predstavlja monografsku izložbu slikara Munira Vejzovića, Zagrljaj erotike i plastike na kojoj će biti izloženo osamdesetak ponajboljih slika i skulptura nastalih u posljednjih deset godina. Iznimno respektabilan ciklus novih slika uključuje velika ulja na platnu u kojima umjetnik imanentnim mu izrazom univerzalnog likovnog govora propituje erotsko osjećanje tjelesnosti u suvremenom postmodernističkom mnoštvu njihove pojavnosti. Prikazujući se kao nikad dosad više slikarom nego crtačem, Vejzović novim ostvarenjima svjedoči svoj autentični proces strukturiranja volumena i suvereno vladanje formom koji mu omogućavaju oglede s vlastitim i tuđim poimanjima umjetničkog smisla.

    Glavninu izložbene građe čine radovi iz slikareva atelijera, a dio ključnih djela nastalih u proteklih desetak godina, uz slike iz fundusa MG, bit će posuđeni iz muzejsko-galerijskih ustanova u Splitu, Zagrebu i Osijeku te od gospodarskih tvrtki i privatnih vlasnika. Izbor građe i kontekstualizaciju Vejzovićeva stvaralaštva potpisuju akademik Tonko Maroević i likovni kritičari Nikola Albaneže i Milan Bešlić.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.