izložba

  • Izložba slika "Neka cijeli svijet bude cvjetna livada" Snježane i Božidara Delača

    vrijeme: 26.04.2018. u 19 sati
    mjesto: Knjižnica i čitaonica Popovača

    Izložba slika

    Snježana Delač je rodni Zagreb zamijenila moslavačkim ljepotama. Niz godina okružena likovnim zanesenjacima, krajem 2014. godine pridružuje se PULS-u „Moslavački štrk“. Opijena šarenilom i mirisima boja, ulja te ponesena ozarenim licima slikara i sama uzima kist u ruke odlučivši kročiti stazom likovne umjetnosti.
    Sudjelovala je na 3 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira – Anđeli svijeta“, humanitarnim kolonijama i aukciji slika. Tijekom ovih godina aktivno sudjeluje u svim aktivnostima likovnog društva te izlaže svoje radove na brojnim tematskim izložbama a svoj doprinos daje i kroz sudjelovanje na slikarskim kolonijama širom Hrvatske. Ove godine njezina slika je prošla na natječaju Pro Futura – Poreč.
    Svoje radove drugi put izlaže samostalno, ali se ovom izložbom prvi put predstavlja u Popovači.

    Kontakt
    Mob. 098-1326-430
    E mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Izložba slika

    Božidar Delač rođeni je Zagrepčanin, koji zadnjih godina živi i stvara u Popovači. Slikarstvom se bavi više od 40 godina. Svoje osnovno likovno obrazovanje stekao je u „Likovnom centru Zagreb“, pod vodstvom poznatih akademskih slikara.
    Kao dugogodišnji član „Grupe 69“ sudjelovao je na više od 30 izložbi što samostalnih što grupnih te aukcija; kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Doselivši se u Moslavinu, uključuje se u rad likovnog društva „Moslavački krug“ te postavlja svoju retrospektivnu izložbu slika 2012. godine u Kutini.
    Tijekom 2013.godine prelazi u PULS „Moslavački štrk“.
    Sudjelovao je na 4 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira, Anđeli svijeta“ , dva puta su mu radovi odabrani i pohvaljeni od strane Hrvatskog sabora likovne kulture. Aktivno sudjeluje u radu likovnog društva kroz slikarske kolonije i brojne tematske izložbe širom Hrvatske. Ova izložba je njegova 12-a samostalna izložba slika.

    Kontakt
    Mob. 099-3463-396
    E mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Izložba slika



  • Izložba slika akademske slikarice Vlaste Pastuović Aleksić "Bez naziva"

    vrijeme: 16. svibnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Osmijeha, Radićeva 37, Zagreb

    Izložba slika akademske slikarice Vlaste Pastuović Aleksić

    U najnovijem ciklusu radova "Bez naziva" Vlasta Pastuović Aleksić stvorila je slike naslikane iznutra. Napuštanjem svjetovnog i predmetnog dala je primat onom nutarnjem i duhovnom u čovjeku. Razigrane kompozicije dinamičnog ritma i otvorene palete boja direktni su interpretator prirode same umjetnice, dok je osobni izraz unutarnjeg doživljaja vanjskog svijeta stvoren u intimnosti vlastitog doma omogućio Vlasti Pastuović Aleksić ostvarivanje duhovne vrijednosti unutar slike.

    bez naziva

    BEZ NAZIVA


    Veliki Marino Tartaglia često je inzistirao na jedinstvenosti percepcije pojašnjavajući kako umjetnici ne bi trebali precrtavati ili kopirati ono što vide, već u onome što gledaju pronaći neki oblik koji će činiti esenciju slike. Misao možemo dodatno razraditi Aristotelovom izrekom kako cilj umjetnosti nije predstaviti vanjsku pojavnost stvari, nego njihov unutarnji značaj. Na tom istom tragu interpretiramo novi ciklus Vlaste Pastuović Aleksić koja postepeno napušta figurativni izraz i zalazi u polje apstrakcije vođena primarnom potrebom da na površini platna zabilježi vlastite emocije.

    U radovima Vlaste Pastuović Aleksić prepoznajemo nasljeđe Matissea i Kandinskog, ali istovremeno pratimo i formiranje osobnog likovnog rukopisa koji vizualno bilježi unutarnji svijet umjetnice. Napuštanje svijeta predmetnosti omogućilo je autorici istraživanje unutarnjeg značaja slike i njezinih likovnih elemenata kroz oblikovanje dinamičnih, razvedenih i krajnje slobodnih kompozicija. Kao polazište za rad umjetnica uzima vlastiti životni prostor koji zatim transformira u kompozicijsku igru linija, boja i ploha lišenih dubine i volumena. Vidljiva je smjelost u odabiru boja kao i savršen osjećaj za ravnotežu korištenih elemenata unutar kompozicije. Radove karakteriziraju dominantno pastelne nijanse zelene, plave, ružičaste i narančaste boje, dok crne i bijele konturne linije razdvajaju plohe i naglašavaju oblike. Plohe su često razrađene, te unutar omeđenja sadrže više boja. Snažan ritam vodoravnih, okomitih i dijagonalnih linija često je uravnotežen dekorativnim elementima u formi vitica ili cvijeća koji naglašavaju nježni karakter pojedinih kompozicija. Kod većih formata fokus je na gibanju unutar slike, dok u srednjim formatima nailazimo na veću prisutnost pastelnih tonova s manjim uplivima crne boje. Manji formati zalaze korak dalje u svijet apstrakcije i djeluju poput razrađenog segmenta ili detalja preuzetog s veće slike. Cijeli ciklus karakteriziraju otvorene kompozicije koje nastavljaju svoje kretanje izvan okvira slike.

    Tema osobnog prostora umjetnice, koji je istovremeno i životni i radni, ujedinjuje dvije energije te čini podlogu za daljnju likovnu razradu vlastitog svijeta u novom ciklusu radova. Stol, kauč, štafelaj, balkon, vaza s cvijećem, knjiga, čajnik i biljke elementi su koje sporadično razaznajemo u pojedinim radovima. Oplošavanjem prepoznatljivih oblika autorica se oslobađa mimezisa, dok u prvi plan dolaze ritam i dinamika linija, boja i oblika. Bitan je sam proces traženja unutar slike. Izazov predstavlja osjećaj gibanja u slici koja se iz tjedna u tjedan mijenja dok se ne postigne savršena ravnoteža i komunikacija između likovnih elemenata. Već na prvi pogled osjeća se snažna dinamika unutar djela. Često u potpunosti ispunjene površine platna obiluju nizom detalja. Ritam je ostvaren izmjenom sitnih mrljastih elemenata i velikih jednoličnih ploha. Imaginarni prostor utemeljen na stvarnom sazdan je od niza partikula – malih zasebnih jedinica prostora, odnosno niza nasumično odabranih fragmenata iz realnog svijeta koji reogranizirani, koloristički transformirani i oplošnjeni čine novu vizualnu cjelinu. Koncentracija razlomljenih sadržaja maksimalno pridonosi bogatoj razvedenosti kompozicija.


    Izostankom konkretnog naziva izložbe ili pojedinog umjetničkog djela, sadržajni dio slike prepušten je pojedincu na tumačenje. Asocijacije iniciraju forme, a ne nazivi, dok su odbljesci stvarnosti utopljeni u emociju boje, linije i plohe. Područje vlastitog interijera Vlaste Pastuović Aleksić područje je kontemplacije, razmišljanja i bivanja samog sa sobom. Korištenje materijalnih elemenata iz osobnog okruženja ukazuje na bliskost i povezanost sa životnim prostorom. Osobni aspekt omogućuje bezbroj varijacija na temu, dok je cilj apstrakcije uz natruhe figuracije zadržati pažnju promatrača na slici i prepustiti mu slobodu da sam pronađe oblike i dodijeli nazive djelima ovisno o vlastitom iskustvu.

    U najnovijem ciklusu radova "Bez naziva" Vlasta Pastuović Aleksić stvorila je slike naslikane iznutra. Napuštanjem svjetovnog i predmetnog dala je primat onom nutarnjem i duhovnom u čovjeku. Razigrane kompozicije dinamičnog ritma i otvorene palete boja direktni su interpretator prirode same umjetnice, dok je osobni izraz unutarnjeg doživljaja vanjskog svijeta stvoren u intimnosti vlastitog doma omogućio Vlasti Pastuović Aleksić ostvarivanje duhovne vrijednosti unutar slike.


    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba slika Denisa Kaplana "Apstrakcija i glazba"

    vrijeme: 04.01.-04.02.207g.

    mjesto: KGZ knjižnica Staglišće, Prosenikova 7, Zagreb

    Izložba slika Denisa Kaplana

    ..Izložbom “Apstrakcija i glazba”, autor u 25 slika rađenih u tehnici akrila na platnu, preispituje odnos apstraktnog slikarstva i suvremene glazbe.

    Svakim potezom kistom, svakim detaljem, kretnjom, linijom i formom, stvara slike prožete muzičkim tonovima, ritmom, timbrom i bojama instrumenata.

    Izložba nas vodi na put na kojem se prožimaju ove dvije grane umjetnosti, put na kojem se slike “slušaju”, a glazba “gleda”…

    Apstrarcija i glazba

  • Izložba slika Denisa Kaplana "Interstellar Clouds"

    vrijeme: 22.04. do 20.05.2017.

    mjesto: Galerija KRALUŠ, POU Zelina, Vatrogasna 3, Sveti Ivan Zelina.

    Izložba slika Denisa Kaplana

    iz predgovora izložbi: TOCCATA I FUGA FRAKTALA U SLIKAMA DENISA KAPLANA

    Loviti i dodirnuti blještavo središte vizije fraktala, je isto, što i shvatiti da je prirodni svijet izgrađen na zajedničkim motivima i uzorcima. Prepoznavanje uzoraka u prirodi stvara kartu za sebe, lociranoj u promjeni i iščekivanju onoga što tek dolazi. Ti motivi i uzorci ne mogu se opisivati samo, hladno i suho, geometrijskim, matematičkim, kemijskim formulama jer oblaci nisu sfere, planine nisu stošci, otoci nisu krugovi, zemljina kora nije glatka, niti blijesak munje nije pravolinijski. Priroda tu pokazuje ne samo viši stupanj već i sasvim drugu razinu složenosti. Umjetnik Denis Kaplan, tražeći to tijelo komunikacije, združuje glazbu i slikarstvo kao univerzalne jezike pri odgonetanju istine gdje nama ništa nepostojanije od vanjskog izgleda stvari. Tu gdje sitni pigment boje i valna duljina tona nose sličnosti sa nebeskim konstelacijama, neupitna je postavka da se velikim stvarima smiju uspoređivati male. Ove apstrakcije krajolika materije, a mogli bi reći i krajolika duha, upućuju nas na onaj primjer mikroskopske slike gdje prizori ne nalikuju ničem stvarnom što u prirodi možemo vidjeti golim okom, te se doimaju „apstraktnima” iako prikazuju najkonkretniju stvarnost, samu materiju. Neke fotografije iz zraka, ili još više satelitske snimke, toliko nalikuju apstraktnim slikama da bismo ih mogli međusobno zamijeniti. Neke apstraktne slike su čak izrazile osjećaj bestežinskog stanja, jer na njima ne postoji više „gore” i „dolje”.

    Slike iz ciklusa ”Interstellar Clouds” postaju vizije koje trebaju biti tek otkrivene radijskim teleskopima i uspoređene sa beskonačnim prostranstvima svemira. Denis Kaplan crpi svoju inspiraciju u svijesti o slojevitosti osjetilnog iskustva gdje se umjetnička i mitska slika s iskonskim sadržajem prepliće. Kroz memorijske slike , maštu, sanjarenje, hipnotičke slike i halucinacije misli, kroz ovu molitvu odgonetanja, slike uz pratnju glazbe, dobivaju neobičnu živost u detalju i cjelini i navode nas na put beskonačnosti kao stvarnost i kontinuitet.

    Potražimo zato i ove slike u memoriji našeg osobnog iskustva da nas kao četvrta dimenzija vodi kroz krajolike koji su zapisani i u nama.

    Danko Merin, prof

    SLIKARSTVO PROŽETO GLAZBOM:

    Denis Kaplan svoje slike stvara u svojevrsnoj sinesteziji (ujedinjenju osjeta), kroz koju gradi apstraktne kompozicije i kroz njih nam dočarava svoj subjektivni doživljaj nekog glazbenog djela. Glazbena djela tako inspiriraju njegove vizije na svakoj pojedinoj slici, gdje boja i ritam pulsiraju i šire se od centra prema rubovima, što je posebno izraženo u njegovom ciklusu ”Interstellar Clouds”, na način da središnje mjesto u kompoziciji zauzima jezgra ”oblaka”, koji se pretapa sa okolinom nekog unutarnjeg Univerzuma, u kojemu je glazbeno djelo ostavilo svoj emocionalni utisak.

    “Međuzvjezdani oblaci” predstavljaju i potragu za novim duhovnim prostranstvima, za onim nepoznatim, ekstatičnim iskustvom onakraj naših svakodnevnih aktivnosti, oni otvaraju prostor kontemplacije, koji je slikaru neophodan da svoje osjete prevede u jezik boje, svojim emocijama izgradi harmoniju i likovni rukopis sa kojim će popratiti ritam glazbe, bez obzira radi li se o djelima Mozarta, Rachmaninova, Schumanna, Beethovena….

    U likovnom zapisu Denisa Kaplana svako glazbeno djelo ima svoj jedinstveni oblik, toplinu ili hladnoću, smjer kretanja i širenja, svoju punoću ili gustoću, prostore svjetla i sjene koji tvore labirint unutarnjeg doživljaja. Kao da je umjetnik dotaknuo unutarnji Svemir, prepoznao u njemu u početku kaotično gibanje svijeta u nastajanju i potom kroz glazbu pronalazi uvijek iznova nove slike, nove puteve da izrazi svoju ekspresiju.

    mr. art Krešimira Gojanović

  • Izložba slika Kristine Tot Kaše



    vrijeme: 24. ožujka u 10 sati

    mjesto: Dvorana Scheier u Čakovcu

    Izložba slika Kristine Tot Kaše

    Samouka slikarica Kristina Tot Kaša svoje slobodno vrijeme posvećuje stvaranju i učenju. Najviše uživa slikajući portrete, voli boje, kontraste jer, na kraju krajeva, boja je ta koja 'oživi' sliku.

    Slika od najranije dobi, no ozbiljnije se slikarstvu posvetila krajem 2015. godine. Prvu samostalnu izložbu koju je pripremila u sklopu obilježavanja 60 godina rada Odjela za pedijatriju Županijske bolnice Čakovec zove se HumArt.

    Na izložbi će biti izloženo 16 slika većih dimenzija i bit će prodajnog karaktera. Kombinirat će dvije teme, anđele i portrete. Teme su zapravo nespojive, ali ih je odlučila spojiti na način da se prikažu emocije koje je nosila u sebi tijekom stvaranja.

  • Izložba slika Lydie Patafte - Skilled Sweetheart

    vrijeme: 01.02.2018. - 14.02.2018.
    mjesto: Zagreb, Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
    url: http://www.mimara.hr

    Otvorenje izložbe slika Lydie Patafte pod nazivom 'Skilled Sweetheart' održat će se u zagrebačkom Muzeju Mimara, u četvrtak 1. veljače 2018. u 19 sati.

    Lydie Patafte

    Za slikarstvo Lydije Patafte možemo bez ikakva ustezanja konstatirati da se plodno nadovezuje na postmodernistička slikarska strujanja začeta tijekom druge polovice sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je, dakako, o različitim ali i uzajamno nadasve srodnim pojavama kao što su talijanska transavangarda, američka new image, njemački novi divlji ili – u kontekstu bivše Jugoslavije - hrvatska odnosno slovenska nova slika. Usporedimo li, međutim, Lydijino slikarstvo s ovim ranijim pojavama, u njemu ćemo zapaziti i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz - u Hrvatskoj trenutno osobito popularnih ali sada već i pomalo ″uniformiranih″ - neorealističkih odnosno ekstremno narativnih tendencija. U Lydijinim slikama nećemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

    Ali osim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

    U današnjem svijetu mnoge su vrijednosti posve relativizirane, a virtualno se prožima sa stvarnim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u ahistorijskome vremenu nesposobnom da izgradi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tome; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažno iskazanim neoegzistencijalističkim nabojem. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je suvremeno.
    (Vanja Babić - iz predgovora kataloga izložbe)

  • Izložba slika Mercedes Bratoš „Odraz u ogledalu“

    Društvo prijatelja dubrovačke starine, utorak 25. srpnja 2017. u 21 sat

    Samostalna izložba slika dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš otvorit će se u Društvu prijatelja dubrovačke starine u utorak 25. srpnja 2017. u 21 sat. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković.

    Dubrovačka umjetnica Mercedes Bratoš stvorila je novi ciklus slika prožet dubokom i specifičnom osjećajnošću o svijetu i unutrašnjim stanjima svijesti kojima je inaugurirala vlastiti likovni jezik u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Izložba se sastoji od ukupno deset slika tehnikom akrila na platnu gdje je kroz slobodne kompozicije i likovnu materijalizaciju „osjetilnih trenutaka“ kistom i bojom na površini platna stvorila jedinstven opus čvrste morfološke strukture i stilske koherentnosti. Mercedes Bratoš izlaže djela u kojima se susreću dimenzije konačnosti i vječnosti uz prisutnost lucidnih varijacija vitalnih komponenti, a kojima je još jednom potvrdila svoj jedinstveni likovni izričaj.

    Mercedes Bratoš

    Iz predgovora katalogu kustosice Andree Batinić Ivanković: „Osjećajnost prožeta sjetom, nemirima i dvojbama, kao što je, na primjer vidljivo na slikama Svjetlo u tami, Utopija, Sjeta itd., anticipira slikaričine težnje da zaustavi struje prolaznosti u rijeci vremena koja taj napor nepovratno odnosi u dubokom i tamnom protjecanju kroz njezino slikarstvo kao iskonsku čežnju da problematizira temeljna pitanja vlastitog postojanja u osjećajima prolaznosti i spoznaji o apsurdnosti svakog ljudskog nastojanja da ispuni svoje duhovno „ja“. Na takvoj izrazito osjetilnoj komponenti, umjetnica je oblikovala vlastiti prostorno – vremenski teritorij nabijen patosom, meditativnim tišinama i harmoničnim modulacijama. Otkrivajući svoje unutarnje prostore Mercedes teži sintezi minulih trenutaka proizašlih iz dubine njezina bića, podsvjesnog i iracionalnog te iz vlastitog osjetilnog doživljaja svijeta i vizualizacije njegove stvarnosti poput „odraza u ogledalu“ s one druge strane.

    Mercedes Bratoš

    Mercedes Bratoš rođena je 1979. godine u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju Umjetničku školu „Luka Sorkočević“. Slikarstvo je diplomirala na Accademia di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella. Do sada je imala više samostalnih i skupnih izložbi u inozemstvu i u Hrvatskoj. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.

    E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Web: www.mercedes-bratos.com

    Odraz u ogledalu

    Kao što u smislu oblikovanja traži osjetilnu i tjelesnu građu kojoj će dati oblik da bi izrazila nešto što se na bilo koji način tiče čovjeka i njegova mjesta u svijetu, tako je umjetnost upućena i prema svom promatraču koji je prirodno sazdan kao biće koje pomoću svojih osjetila može percipirati svijet oko sebe obavijen umjetnošću u svakom pogledu. Nedvojbeno je da je svaka umjetnost u prvom redu ogledalo svoga vremena, ali ne samo puki „odraz“, već anticipacija zbiljnosti. Slobodan odnos suvremene umjetnosti spram zbiljnosti danas se svodi na prepuštanje kultno – magijskom, religijski – simboličnom, dijabolično – kaotičnom pa čak i grotesknom doživljaju zbiljnosti kako bi se pobjeglo iz sadašnjosti i smirilo negdje u imaginarnom prostoru umjetničke zbilje. Svaki taj doživljaj zbiljnosti može se osjetiti gotovo na svakom djelu novoga ciklusa slika suvremene dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš. Također, postoji bogata skala oblika uništavanja ljudske, a i umjetnikove slobode bez koje zapravo i nema prave umjetnosti. Mnogostruka vezanost za ništavilo skrivena je tajna svakog subjektivizma i antropocentrizma i još dugo će potrajati „muke“ dok zaista ne dostignemo obzor drugačijeg svijeta. Ovakav pristup suvremenoj umjetnosti stoji sa svake strane pohvale ili pak pokude i to je naprosto pokušaj razumijevanja njezine bîti, a Mercedes je umjetnica koja je na sebi svojstven način uspjela zbiljnost ništavila provući kroz svaku svoju sliku bojom, linijom ili nazivom.

    Mercedes Bratoš

    Umjetnost nije tek uzvišeni čin ljudskog izražavanja, ona je zapravo sebi svojstveno razotkrivanje bîti ljepote, uspostava života u istini i slobodi uma. Upravo stoga je veza filozofije i umjetnosti osobito bliska – umjetnost oslobađa filozofiju kad je posrijedi svijet nadosjetilnoga, dok filozofija oslobađa umjetnost od njezine zatvorenosti u područje osjetilnoga. Kako to s pravom ističe Habermas, život bez umjetnosti nije moguć jer umjetnost je medij koji funkcionira kao sinonim za stvarnost. No, osvrnimo se na još jedan pristup umjetnosti. Kada govorimo o kraju svijeta, svršetku moderne, kraju Boga, razaranju uma i uspostavi bezumlja pa i o kraju umjetnosti, svi ti krajevi istovremeno predstavljaju predmetni horizont i filozofije i umjetnosti. Kada je posrijedi lijepo kod filozofije, možemo reći da filozofija i ne želi biti lijepa, jer ako bi tome težila kako navodi Kant, onda bi ona bila besmislica. Kraj umjetnosti, sasvim paradoksalno, označava da „biti lijepo“ postaje još veća besmislica. Stoga, slike Mercedes Bratoš nisu tu kako bi kod svakog promatrača izazvale ono lijepo, oku ugodno, one su tu kako bi, s jedne strane pokazale sposobnost umjetnice da reflektira zračenje vlastitog duha, a s druge, da upravo ono što možda naizgled djeluje besmisleno, razotkriju kao dubokoumno i prožeto svakim osjećajem ljepote rođenja i smrti kao sastavnim dijelom života od postojanja svijeta pa i same umjetnosti.

    Mercedes Bratoš

    Novi ciklus dubrovačke umjetnice prožet je dubokom i specifičnom osjećajnošću o svijetu i unutrašnjim stanjima svijesti kojima je inaugurirala vlastiti likovni jezik u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, izgrađen na doživljaju prolaznosti ljudskog postojanja u tragično fragmentiranom prostoru; na krhotinama sjećanja i fragilnim insertima vremena potkovanim osjećajem osebujne imaginacije proizašlim iz njezinih životnih epizoda kojima stvara prostore vlastite duhovnosti. Izlažući djela u kojima se susreću dimenzije konačnosti i vječnosti uz prisutnost lucidnih varijacija vitalnih komponenti, autorica je još jednom potvrdila svoj likovni izričaj osebujne poetske izražajnosti. U duhu autentičnog likovnog diskursa, Mercedes Bratoš izlaže djela oniričke stvarnosti u kojima istražuje mogućnosti i dosege vlastitog izraza kao i nove prostore stvaralačke i intelektualne raznolikosti. Kroz slobodne kompozicije jasno se nazire specifičnost autoričinih melankoličnih prostora u tajanstvenim dubinama naznačenim tankoćutnim potezima u maniri već iznijansirane pretežno tamne palete boja. Sigurnim potezima kista, Bratoš izlaže radove iznimnih likovnih vrijednosti u suptilnim nijansama svjetlosti i sjene, emanirajući specifičnim tamnim sjajem kroz slojevite planove slika. Kroz teške zastore crnih sjena i duboke mrkline prostora kroz koje se probija blaga svjetlost u pepeljasto sivim i kobaltno plavim odsjajima, u bijelim i zelenim akcentima uz tragove „vrišteće“ crvene boje, umjetnica je oblikovala ciklus slika s jasno artikuliranim elementima vlastitog i neobično prepoznatljivog stila. Mercedes Bratoš je kroz likovnu materijalizaciju „osjetilnih trenutaka“ kistom i bojom na površini platna stvorila jedinstven opus čvrste morfološke strukture i stilske koherentnosti.

    Osjećajnost prožeta sjetom, nemirima i dvojbama, kao što je, na primjer vidljivo na slikama Svjetlo u tami, Utopija, Sjeta itd., anticipira slikaričine težnje da zaustavi struje prolaznosti u rijeci vremena koja taj napor nepovratno odnosi u dubokom i tamnom protjecanju kroz njezino slikarstvo kao iskonsku čežnju da problematizira temeljna pitanja vlastitog postojanja u osjećajima prolaznosti i spoznaji o apsurdnosti svakog ljudskog nastojanja da ispuni svoje duhovno „ja“. Na takvoj izrazito osjetilnoj komponenti, umjetnica je oblikovala vlastiti prostorno – vremenski teritorij nabijen patosom, meditativnim tišinama i harmoničnim modulacijama. Otkrivajući svoje unutarnje prostore Mercedes teži sintezi minulih trenutaka proizašlih iz dubine njezina bića, podsvjesnog i iracionalnog te iz vlastitog osjetilnog doživljaja svijeta i vizualizacije njegove stvarnosti poput „odraza u ogledalu“ s one druge strane.

    Umjetnica svojim vrhunskim umijećem stvaranja umjetničkih vrednota izlaže radove na kojima „mi“ kao promatrači ponegdje vidimo običan svijećnjak, naslonjač, nadgrobni spomenik ili pak žarulju u prostoru, dok autorica ove tako reći „banalne“ predmete vidi iz jedne sasvim drugačije perspektive te ih stvara onako kako ih ona doživljava, subjektivno i plaho, a opet energetski snažno upisano u začarani krug nesvakidašnjih magičnih prizora neobične realnosti. Ovdje je, dakle, riječ o jednoj iznimnoj izložbi vrlo izazovnog karaktera koja počiva na gradaciji emocija, zasnovanim na ekspresivnim i suptilnim individualnim doživljajima svijeta i „unutarnjeg bića“, a čiji se rezultati mogu prepoznati u snažnim utiscima koje će izložba zasigurno ostaviti na njezinim posjetiteljima. Samim time, govorimo i o umjetnici snažnog duha i neiscrpne kreativne moći kojom ponire duboko u podsvijest; u neobične putanje mašte ne bi li uspjela dati svoju unutarnju sliku svijeta i shvaćanje života kroz vlastita iskustvena zrenja.

    Mercedes Bratoš neprijeporno je umjetnica u čijem krhkom i nježnom tijelu obitava snažna i nježna duša te snažan stvaralački duh ispunjen neugasivim umjetničkim žarom, kojim dokazuje da su umjetnost i njena duša jedno biće, kao što je naposljetku i ona sama, jedinstvena i neponovljiva s nevjerojatnom umjetničkom osobnošću koja ispunjava njezinu dušu i tijelo.

    Andrea Batinić Ivanković, povjesničarka umjetnosti

  • Izložba Snježane i Božidara Delača "LIJEPOM NAŠOM"

     

    vrijeme: 05.03.2018 u 18 sati
    mjesto: Galerija Pučkog otvorenog učilišta, Novska



    Izložba Snježane i Božidara Delača



    Snježana i Božidar Delač kroz ovu izložbu prikazuju kroz svoje slike rađanje Hrvatske, kršćansku vjeru, prirodne ljepote, glavni grad i žene Hrvatice za koje smatraju da su najljepše na svijetu.

    Snježana Delač je rodni Zagreb zamijenila moslavačkim ljepotama. Niz godina okružena likovnim zanesenjacima, krajem 2014. godine pridružuje se PULS-u „Moslavački štrk“. Opijena šarenilom i mirisima boja, ulja te ponesena ozarenim licima slikara i sama uzima kist u ruke odlučivši kročiti stazom likovne umjetnosti. Sudjelovala je na 3 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira – Anđeli svijeta“, humanitarnim kolonijama i aukciji slika. Tijekom ovih godina aktivno sudjeluje u svim aktivnostima likovnog društva te izlaže svoje radove na brojnim tematskim izložbama a svoj doprinos daje i kroz sudjelovanje na slikarskim kolonijama širom Hrvatske. Ovom izložbom predstavlja svoje radove prvi put samostalno.

    Izložba Snježane i Božidara Delača

    Izložba Snježane i Božidara Delača

    Božidar Delač rođeni je Zagrepčanin, koji zadnjih godina živi i stvara u Popovači. Slikarstvom se bavi više od 40 godina. Svoje osnovno likovno obrazovanje stekao je u „Likovnom centru Zagreb“, pod vodstvom poznatih akademskih slikara. Kao dugogodišnji član „Grupe 69“ sudjelovao je na više od 30 izložbi što samostalnih što grupnih te aukcija; kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Doselivši se u Moslavinu, uključuje se u rad likovnog društva „Moslavački krug“ te postavlja svoju retrospektivnu izložbu slika 2012. godine u Kutini. Tijekom 2013.godine prelazi u PULS „Moslavački štrk“. Sudjelovao je na 4 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira, Anđeli svijeta“ , dva puta su mu radovi odabrani i pohvaljeni od strane Hrvatskog sabora likovne kulture. Aktivno sudjeluje u radu likovnog društva kroz slikarske kolonije i brojne tematske izložbe širom Hrvatske. Ova izložba je njegova 10-a samostalna izložba slika.

    Izložba Snježane i Božidara Delača

    Izložba Snježane i Božidara Delača

  • Izložba Snježane Šimale "Naplavine - naplavljeno ispod neba"

    vrijeme: 30.06.2017

    mjesto: Caffe bar – galerija LP, Ulica Franje Račkoga 11, Zagreb

    Pozivamo Vas na svečano otvorenje izložbe Snježane Šimale u već kultnom Caffe baru LP u 19 sati.

    Snježana Šimala

    Slike od naplavina nastaju oslikavanjem akrilnim bojama po različitim drvenim površinama.

    Na plaže vjetrovi donose materijale (drvo, spužve, školjke i sl.) potrebne za nadopunu oslikanih površina.

    Svi i najsitniji detalji režu se i lijepe ručno, vrijeme provedeno u izradi potpuno zaokupi misli i preuzima toplinu ruku. Nadahnuće za stvaranjem vezano je uz višemjesečni boravak u prirodnoj savršenosti otoka Hvara.

    Snježana Šimala

    U veljači 2016. nastala je prva, najmanja i najjednostavnija slika, do danas više od četrdesetak. Prilikom izrade određene slike uvijek se rađaju ideje za nove neobične priče o ljubavi prema moru, prirodi i životu općenito.

    O autorici:

    Snježana Šimala rođena je 13.01.1967. u Zagrebu/Sesvetama. Ljubav prema slikarstvu osjeće od djetinjstva.

    Od 1998. slika suhim pastelama, zatim akrilnim bojama. Par godina sudjeluje na grupnim izložbama kao član udruge "Grupa 69" Stvaranjem slika od naplavina priključila se društvenoj mreži Facebook i kreirala grupu "Naplavine- naplavljeno ispod neba".

    Snježana Šimala

    Na taj način ljubitelji djela mogu biti u tijeku daljnjeg stvaralaštva iako je autorica svjesna da se trodimenzionalnost teže doživljava kroz tehnologiju.

    Bez obzira što se slike od naplavina mogu doživljavati kao morski suvenir, autorica želi ostati dosljedna svom načinu stvaranja u koji se unosi sa velikim strpljenjem kako bi preuzele djelić njene duše i mjesto u nekoj drugoj dimenziji srca.

  • Izložba staklenih objekata Antona Vrlića „Ostakljeni Držić“

    Dom Marina Držića, petak 14. srpnja 2017. u 21 sat

     

    Samostalna izložba zagrebačkog likovnog umjetnika Antona Vrlića otvorit će se u Domu Marina Držića u petak 14. srpnja 2017. u 21 sat. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

     

    Izložbu čini tridesetak staklenih skulptura, objekata i kompozicija unutar kojih su inkorporirani  faksimili publikacija i književnih djela izravno ili posredno vezanih uz život i djelovanje Marina Držića. Samostalna izložba Antona Vrlića povodom obilježavanja 450. obljetnice smrti Marina Držića (1567.-2017.) nudi nov, svjež i inovativan pogled na opus Marina Držića. Kao učenik najdosljednijeg obrađivača stakla u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti profesora Raoula Goldonija akademski umjetnik Anton Vrlić osmislio je izložbu koja kroz tajne stakla i mogućnosti njegove obrade likovno interpretira i stavlja u fokus Držićevo djelo. Dodatna vrijednost ciklusa leži u neobičnosti izložbe koja se ne svodi na puko izlaganje gotovih primjeraka umjetničkih radova, već elementi stakla funkcioniraju samo i isključivo u direktnoj komunikaciji i suodnosu s Držićevim djelom prezentiranim u Domu Marina Držića. Staklo, svjetlo, voda i sol ključni su likovni elementi pomoću kojih Anton Vrlić na posve nov i neočekivan način povezuje karakteristike života i djela Marina Držića i renesansnog Dubrovnika ujedinjujući pritom likovnost, književnost i simboliku života. Cjelovitost ambijenta obogaćenog različitim svjetlosnim efektima i staklenim instalacijama ima za cilj usmjeravanje pažnje promatrača na Držićevo djelo doživljeno na posve nov način kroz suvremeni likovni izričaj neuobičajenog kiparskog medija stakla.

     

    Iz predgovora katalogu kustosice Sonje Švec Španjol: „Izložba Ostakljeni Držić djeluje poput znanstvenog laboratorija u kojem je Marin Držić predmet istraživanja, staklo medij kojim se istražuje, a likovnost područje u kojem se manifestiraju rezultati istraživanja. Proučavajući Držićev opus i koristeći faksimile vlastoručno pisanih i potpisanih tekstova, izvornih rukopisa i publikacija Držićevih djela Anton Vrlić pristupa staklu kao sredstvu za otvaranje posve nove dimenzije pogleda na Držićevo djelo. Tekstovi, slova, slogovi i rečenice za Vrlića imaju posebno simboličko značenje, kao i mogućnost vlastitog sagledavanja sadržaja različitih umjetničkih disciplina. Klasična percepcija pisane riječi biva izmještena iz svojeg uobičajenog oblika u novi vid "čitanja" – staklo postaje osnovni medij putem kojeg promatrač spoznaje tekst. Doživljaj gledanja i čitanja teksta oplemenjen je prostorom transparentnosti, čistoće i loma svjetlosti kroz jedinstvene staklene oblike – ploče, kocke, grumenja, štapiće i stakleni krš.“

     

    Anton Vrlić rođen je 1957. godine u Splitu. Na ALU u Zagrebu diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, a posljednja dva desetljeća osobito istražuje medij stakla, u kojem je ostvario niz zapaženih izložbi i autorskih radova u različitim tehnikama izražavanja. Od 2007. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci gdje predaje kolegije Slikarstvo i Staklo. Od 2002. godine vanjski je suradnik Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositelj izbornog kolegija Tehnike i umjetnost stakla. Do sada je izlagao na 66 samostalnih i više od stotinu i pedeset grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj je rad više puta bio nagrađivan. Godine 2009. izdana je monografija Anton Vrlić autora Borivoja Popovčaka u izdanju NSK i Knjigre iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

     

  • Izložba Stjepana Perkovića u Europskom domu Zagreb

    vrijeme: 10. veljače 2017. u 19 sati

    mesto: Europski dom Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb)

    Izložbu organiziraju Europski dom Zagreb i HDLU Zagreb, a otvoriti će je Renata Bačić i Krešimira Gojanović. Izložba se može pogledati do 9. ožujka 2017.

    Stjepan Perković rođen je 1974. u Vitezu, BiH. Školovao se u Zagrebu. Slikanjem i pisanjem počeo se baviti 1992. u želji da izrazi duh koji ga pokreće iznutra. Objavio je zbirku poezije ”Otisci dubine”, koju je ujedno i ilustrirao, te je ilustrirao sedam knjiga drugih autora – šest zbirki poezije i naslovnicu jednog romana.

    Izložba Stjepana Perkovića

    Član je međunarodne Udruge slikara koji slikaju ustima i nogama. Diplomirao je slikarstvo na Slobodnoj umjetničkoj akademiji u klasi profesora Donalda Halla u Splitu, te je sudjelovao u trogodišnjoj slikarskoj radionici, koju je vodio profesor Carmelo Puzzolo.

    Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudionik je mnogih likovnih kolonija i radionica, a vodio je i likovno-terapeutske radionice za djecu sa posebnim potrebama, što čini i danas za djecu u vrtićima i osnovnim školama. Član je HDLU Zagreb od 2015. godine. Živi i radi u Zagrebu.

    Izvor: HDLU Zagreb

  • Izložba STUDIO SONDA – Dizajn sa šterne (25.4. – 14.5.2019.)




    U četvrtak 25. travnja u 19 sati otvara se izložba dizajnerskog studija Sonda pod naslovom Dizajn sa šterne Izložba će predstaviti pregled djelovanja Studija Sonda kroz izbor dizajnerskih radova nastalih u proteklih 15 godina. Osmišljavan u osami, daleko od vreve velikih centara, za klijente u rasponu od lokalnih do internacionalnih, Sondin dizajn inspiriran je sposobnošću dizajniranih predmeta da kreiraju nova značenja i nove priče, a usmjeren je na interakciju, istraživanje, otvaranje nepoznatih rakursa na poznate stvari, na stvaranje novih veza između predmeta, ideja, pojedinaca i zajednica. Kustos izložbe je Marko Golub.

    Izložba STUDIO SONDA

    Izložba putem originalnih predmeta, vizualne dokumentacije i tekstova predstavlja najvažnije Sondine projekte od 2004. do danas, počevši od pokretanja i uređivanja časopisa/informatora Sonda, preko višegodišnjih suradnji sa Sajmom rabljenih knjiga BOOKtiga, Festivalom ljubavi i erotike Casanova, Pulskim filmskim festivalom i slovenskom tvornicom sportske opreme Elan; ambalaža i vizualnih identiteta proizvoda (vina Piquentum, Studena, Radenska); oblikovanja brojnih knjiga i publikacija, pa do pokretanja Kreativnog centra u Vižinadi.

    Mnogi od Sondinih radova koje prikazujemo na izložbi nagrađeni su važnim domaćim i međunarodnim strukovnim nagradama i priznanjima, uključujući Art Directors Club, Red Dot, European Design Awards, Golden Drum, BalCannes, HOW’s International Design Award Ideja X, Dieline Awards, Plus X, Cropak, Regpak, nagrade Zgrafa i Hrvatskog dizajnerskog društva te brojne druge. Dizajn sa šterne druga je samostalna izložba Studija Sonda u HDD-u (izložba Sonda Live in Zagreb održana je 2011.), ali prva uopće koja retrospektivno sagledava cjelinu njihovog dizajnerskog djelovanja.

    Iz teksta Marka Goluba:
    “Dizajnerska produkcija Studija Sonda fascinantno je širokog raspona i uključuje sve od radova izuzetno visoke javne vidljivosti do onih čija je komunikacija usko lokalna, ali svejedno gusta i bogata značenjem; od kompleksnih multimedijskih projekata do skromno producirane, ali inventivno osmišljene efemerne tiskane građe; od brižljivo razrađenih etiketa za male vinare do svuda prisutnih potrošačkih brendova; od rješenja dominantno konceptualne prirode do onih prvenstveno estetski upečatljivih. Sondin tim u tom smislu odlikuje unutarnja fleksibilnost i prilagodljivost koja im omogućuje da jednako učinkovito odgovore na najrazličitije tipove zadataka. Odlikuje ih i visoka osjetljivost na kontekst, odnosno sposobnost da za svaki sadržaj pronađu autentično zavodljiv, komunikativan, nerijetko i dirljivo poetičan rakurs, no najvažnije – odlikuje ih neka snažna želja za kontaktom, komunikacijom, povezivanjem i umrežavanjem.

    Sonda razumije dizajn kao medij koji stimulira i stvara nove interakcije – interakcije s urbanim prostorom, interakcije unutar lokalne zajednice, među sugrađanima koji se još ne poznaju, među čitateljima knjiga ili ljubiteljima filma. Ta žudnja za kontaktom sigurno dijelom proizlazi iz Sondine vlastite, samoodabrane pozicije – u potrazi za što većim mirom, preselili su iz Poreča i danas djeluju iz male istarske općine Vižinada posred Istre koja sa svih svojih 27 naselja broji oko 1000 stanovnika – i odatle kao da pokušavaju pokazati kako ste, gdje god se nalazite, uvijek na jedan korak, jednu sliku, jednu gestu, jednu riječ daleko od bilo koga, bilo gdje u svijetu.

    Izložba STUDIO SONDA

    […] Baveći se u svojim počecima uređivanjem i izdavaštvom Sonda je naučila jednu bitnu stvar koju dizajneri vizualnih komunikacija danas često zaboravljaju – važnost konceptualnog kontinuiteta, odnosno činjenicu da se priča oko nekog proizvoda, brenda, manifestacije, institucije i slično, najbolje gradi kroz vrijeme. Najzanimljiviji ogledni radovi Studija Sonda su upravo oni koji proizlaze iz višegodišnjih suradnji – npr. Festival ljubavi i erotike Casanova, Festival rabljenih knjiga BOOKtiga, Pulski filmski festival, ambalaže za Piquentum vina, redom su projekti koji iz godine u godinu rezultiraju kvalitetnim dizajnerskim rješenjima. Pritom je svaki put riječ o novom integralnom vizualnom identitetu, ali takvom koji se gradi na iskustvima, sjećanju, odgovoru na ono što im je prethodilo, krećući se unutar istih ili sličnih ideja koje se nadograđuju ili sagledavaju iz nekog drugog rakursa.

    […] Primijetit ćete vjerojatno kako u Sondinom dizajnu nema autorskog „potpisa“, nema traga rukopisu koji bi ih odao, ili kojim bi se sami namjerno odali ne bi li ostavili svoj pečat na svemu što rade. Nema ga jer je Sondin dizajn sav u konceptima, u dobrim idejama koje su jasno i razumljivo artikulirane i kao takve uvijek vrlo lako pronalaze svoju vizualnu formu, sebi prikladan medij, materijal, sredstvo komunikacije. Zato se i jednako dobro snalaze u vrlo različitim kontekstima, kao što i lako nalaze načina da budu drugačiji i onda kada više puta iznova rade za posve isti kontekst. I sve to radi relativno mali tim ljudi, daleko od velikih centara, danas smješten u unutrašnjosti Istre. Osmišljavan u osami, daleko od vreve velikih centara, za klijente u rasponu od lokalnih do internacionalnih, Sondin dizajn inspiriran je sposobnošću dizajniranih predmeta da kreiraju nova značenja i nove priče, a usmjeren je na interakciju, istraživanje, otvaranje nepoznatih rakursa na poznate stvari, na stvaranje novih veza između predmeta, ideja, pojedinaca i zajednica.”

    Studio Sonda je nezavisni kreativni studio za dizajn i komunikacije koji je s djelovanjem počeo 2004. godine i dobitnik je vrijednih domaćih i međunarodnih nagrada. Njihovo djelovanje obilježava rad na lokalnim i internacionalnim projektima primarno u sferi vizualnih komunikacija te su dobitnici preko 70 nagrada među kojima su i najznačajnije svjetske nagrade iz područja dizajna i komunikacija.
    Više: https://sonda.hr

  • Izložba Tamare Gusa ”Niti vremena”

    vrijeme: 3. travnja 2017. u 18:30 sati

    mjesto: Knjižnica Augusta Cesarca (Ravnice, Radauševa 7, Zagreb)

    Izložba oslikanih odjevnih predmeta Tamare Gusar, pod nazivom ”Niti vremena”. Izložba se može pogledati do 3. svibnja 2017.

    Iz predgovora Kristine Ćirić: Radovi sažeti u kolekciji ”Niti vremena” vode nas na putovanje dalekim, toplim krajevima, gdje se čovjekov duh stapa sa božanskim, a njegova osobnost postaje jedno s prirodom koja ga okružuje.

    Izložba Tamare Gusa ”Niti vremena”

    Iako djeluje da kolekcija prikazuje odjevne predmete, oni su ovdje tek u službi umjetničkog izričaja i služe kao podloga umjetničkom djelu, koje svojom osebujnošću plijeni svu pažnju promatrača, uvlačeći ga u priču koju prikazuje. Tijekom povijesti, ručno oslikavanje odjevnih predmeta nosilo je niz različitih konotacija – od onih gdje prikaz oslikanog platna ima zaštitničko, mistično ili religijsko značenje, do želje za isticanjem pojedinca u mnoštvu.

    Kolekcija ”Niti vremena” nastala je u zadnjih godinu dana, u intenzivnom razdoblju života umjetnice i kao da nas vraća u periode ljudske povijesti, kad je slika na odjevnom predmetu nosila poruku duše svijetu, želju pojedinca da prikaže svoj unutarnji svijet i iznese svoje misli i emocije drugima. Simboličnu povezanost čovjeka i duhovnog svijeta najbolje možemo doživjeti kroz radove Tibetanska mandala i Astečki kalendar. Iako izvor inspiracije dolazi iz dviju različitih kultura, duhovne poruke koje sadrže nadovezuju se jedna na drugu. Jedna je putovanje kroz prostor, a druga kroz vrijeme.

    Iz predgovora Kristine Ćirić

    Biografija

    Tamara Gusar je rođena 1972. godine u Zadru. Profesorica je njemačkog i francuskog jezika i književnosti, te od 2004. godine sudski tumač za navedene jezike. Odrasla je u Francuskoj, Švicarskoj i Hrvatskoj. Već u najranijoj dobi u Lyonu je pohađala Court d’initiations artistiques za talentiranu djecu, a u klasičnoj gimnaziji u Bernu četiri je godine pohađala likovni odgoj kao izborni predmet, na kojem se svaki semestar učila nova slikarska tehnika.

    Za vrijeme studija okušala se u glumi, kostimografiji i scenografiji u predstavama kazališne skupine Francofolie studenata francuskog jezika Filozofskog fakulteta u Zadru. Završila je dvogodišnji tečaj crtanja na Rokovom perivoju u Zagrebu. Izlagala je na više samostalnih i skupnh izložbi, članica je HDLU Zagreb od 2015. godine. Živi i radi u Zagrebu.

    Izvor: hdlu-zagreb

  • Izložba Tanje Deman

     

    vrijeme:  15.09.– 15.10.2016

    mjesto: Galerija Contra Frankopanskoj 22 (u dvorištu) Zagreb

    U četvrtak 15. rujna u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 (u dvorištu) otvara se izložba jedne od najpoznatijih međunarodno priznatih hrvatskih umjetnica mlađe generacije Tanje Deman.

    Tanja deman

    © Tanja Deman, Arena, 2013

    Tanja Deman predstavit će se radovima iz dvije vrlo zamijećene serije fotokolaža - Kolektivni narativi (2013.) i Hramovi kulture (2014.). Nakon istraživanja medija kompleksnih svjetlosnih instalacija Tanja Deman se usmjerila na fotografiju, fotokolaž i video, te se u navedenim ciklusima posvetila istraživanju odnosa između urbanih sredina, javnih ustanova i prirode.

    Tanja Deman

    © Tanja Deman, Garden of Delight, 2014

    Serija fotokolaža Kolektivni narativi (2013.) bavi se istraživanjem različitih vrsta gledateljstva i arhitektonskih objekata. Autoricu posebno privlači ritualni moment prilikom kojeg se velika grupa ljudi okuplja i dijeli zajedničko iskustvo. Pomno osmišljen i konstruiran arhitektonski ambijent stadiona i arena ispunjen je bujnom organskom prirodom, geološkim strukturama i krševitim pejzažima čime je stvoren imaginaran prostor specifične atmosfere. Vizualne metafore mjesta i situacija svjedoče o novim odnosima u urbanom prostoru prilikom kojih se čovjek pojavljuje kao promatrač.

    Serija fotokolaža Hramovi kulture (2014.) tematizira različite javne institucije koje prikupljaju, čuvaju i prezentiraju znanje, kulturu i umjetnost. Muzeje, knjižnice, kazališta, umjetničke paviljone i galerije umjetnica dekontekstualizira te stvara inačice njihovog identiteta s određenim ironijskim predznakom. Ubacivanjem prirodnog elementa u prostore namijenjene i rezervirane za ljudsku aktivnost, Tanja Deman stvara pomaknute hibridne svjetove u kojima se stapaju dva različita konteksta; prostor institucije koji podrazumijeva urbano nasljeđe te kontemplaciju prirode koja zauzima sve manje prostora u urbanim ambijentima.

    U oba ciklusa vizualna umjetnica Tanja Deman percepcijom baziranom na razmišljanju kroz prostor i sociologiju prostora ukazuje na urbanizaciju društva istovremeno omekšavajući granice prostora te stvarajući svojevrsno utočište.

  •  

    Izložba Teruyo Sato ”Magija litografije”

    U srijedu 11. listopada 2017. u 18 sati u Medijateci Francuskog instituta (Preradovićeva 5, Zagreb) otvara se izložba japanske slikarice Teruyo Sato pod nazivom ”Magija litografije”. Izložba će biti otvorena u nazočnosti veleposlanice Francuske u Hrvatskoj gđe. Corinne Menier i veleposlanika Japana u Hrvatskoj g. Keiji Takiguchija.

    Teruyo Sato

    Teruyo Sato – Litografije

    Diplomirana slikarica Teruyo Sato od samog početka karijere aktivna je u području grafike. Članica je prestižnog Japan Print Association, organizacije koja okuplja vodeće grafičke umjetnike u Japanu, a u svom likovnom djelovanju posvetila se propitivanju unutarnjeg značaja čovjeka. U svijetu grafike upravo se litografija nametnula kao tehnika u kojoj Teruyo Sato najbolje interpretira željeni motiv ili temu.

    Litografija je od samih početaka dobro prihvaćena od strane likovnih umjetnika, a usavršavanjem višebojne litografije krajem XIX. stoljeća mnogi poznati umjetnici poput Henrija de Toulouse-Lautreca, Edvarda Muncha i Henrija Matissea prepoznali su njezine specifične mogućnosti izražavanja. Litografija omogućuje postizanje velikog raspona tonova od najprozirnijih svijetlih nijansi do zasićenih tamnih boja. Zasnovana na kemijskim reakcijama, litografija se odlikuje mogućnošću bilježenja svježine poteza litografskim tušem ili litografskom kredom, a ujedno omogućava vjerno prenošenje crteža sa svim detaljima i tonskim gradacijama.

    Teruyo Sato

    Bogat litografski opus Teruyo Sato predstavlja spoj nasljeđa japanske kulture i umjetnosti, te usvojene povijesti umjetnosti Zapadnog svijeta tijekom stipendijskog boravka u Parizu. Kombinacijom klasičnog i suvremenog pristupa litografiji Teruyo Sato je razvila jedinstven i prepoznatljiv likovni jezik. Originalan rukopis i sadržajni aspekt rada temelje se na tradiciji unutar koje je autorica pronašla vlastitu slobodu izražavanja usavršavajući pritom tehniku litografije. Naime, Teruyo se fokusira na postizanje željene boje kontroliranjem svjetline kroz kombiniranje osnovnih boja pri čemu kontrolira svjetlinu ili tamnoću crteža na kamenu. Svaki ton u njezinom radu je crtež za sebe i svaki se crtež tiska u svojoj boji. Takvim pristupom izradi litografije Teruyo dobiva bogatstvo boja i tonova u prelascima boje preko boje. Uz vrhunsko vladanje tehnikom radovi Teruyo Sato tematski zalaze u područje promišljanja o ljudskoj naravi kroz motive ženskog lika i prirode. Strast kao trajno usmjerenje čitave čovjekove duše i energija kao djelotvorna sila koja nas potiče na djelovanje glavne su niti vodilje u cjelokupnom likovnom opusu Teruyo Sato.

    Sadržajni aspekt litografija ponajbolje artikulira misao Francisa Bacona koji kaže kako je "ljudska priroda često skrivena, ponekad svladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo silovitijom; pouka i razgovor čine je manje nametljivom, samo navika mijenja i pokorava prirodu". Teruyo iskušava različite pristupe interpretaciji naše nutrine, dok je njezina životna strast za istraživanjem u području likovnosti pretočena u snažne kolorističke kompozicije kojima nastoji prodrijeti do unutarnjeg ja. Strast, kao unutarnji pogon koji nas pokreće da slijedimo ono što volimo, potiče Teruyo da zaroni ispod površine interpretirajući dubine ljudske prirode. Predstavljene radove odlikuju nadrealne forme nutrine prožete emocijama koje nas definiraju. Asimetrične kompozicije građene primarno snažnim bojama i linijama povremeno graniče s apstrakcijom podsjećajući nas kako je ljudski um ponekad velika nepoznanica. Mnoštvo boja određuje dinamiku rada, bilo da je riječ o kontrastima dubokog crnila s čistim bojama koje definiraju oblike i motive ili pak tonskim ostvarenjima prelijevajućih nastajućih i nestajućih oblika. Ispreplitanje svjesnih prepoznatljivih motiva i podsvjesnih, na prvu neprepoznatljivih, elemenata koje kolektivno nesvjesno potom priziva i prepoznaje, rezultira kompozicijama začudnog karaktera. Sanjive ženske figure linijski naglašenih obrisa i tonski definiranih formi najdraži su autoričin motiv unutar kojeg pronalazi slobodu izražavanja cijelog spektra emocija i bavljenja životnim situacijama. Uskovitlala energija unutarnjih zbivanja interpretirana motivima u prvom planu obavijena je mističnim prostorom prepunim simbolike koji povremeno uravnotežuju arhetipski motivi iz prirode poput planina i šuma u daljini.

    Teruyo Sato

    Upoznajući svijet litografija Teruyo Sato promatrač ne može ostati ravnodušan. Emocije i reakcije koje izazivaju osebujni radovi vrsne japanske umjetnice svakako potvrđuju Hegelovu tezu kako bez strasti ništa veliko nije stvoreno nit se bez nje može stvoriti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Tome Zidića - Dreamcatcher

    vrijeme: 29.01.2018 u 20:00 sati
    mjesto: Greta, Ilica 92, Zagreb

    Dreamcatcher

    Izložba „Dreamcatcher“ rezultat je intenzivne umjetničke rezidencije „K.O.Z.A.
    Siparis“ koja se održala u rujnu i listopadu 2017. na Sipru pokraj Umaga. Toma
    Zidić individualno je boravio više od mjesec dana na imanju obitelji Pirnat gdje je
    radio uz mentorstvo Blaža Pirnata i kreativno savjetovanje Lovre Čepelaka. Rad
    je uključivao obradu drva, metala, ručnu pripremu i zatezanje platna te
    naposljetku slikarsku tehniku akrila. Prvo javno izlaganje održano je 6.-22.X. u
    galeriji Dnevni Boravak Društvenog Centra „Rojc“ u Puli.
    Iz intenzivnog iskustva rezidencije javila se potreba za snimanjem, te je u
    prosincu u ponovnom, dvotjednom boravku na Sipru snimljen dugometražni
    autobiografski, ispovjedni dokumentarni film koji je trenutno u post-produkciji.

    Četiri slike koje čine ovu izložbu nastale od naplavnog drva koje je obrađivano
    ručno, prikaz su hvatača snova. Četiri hvatača kao četiri strane svijeta i četiri
    ishodišna elementa koji povezuju našu stvarnost. Slike su napinjane inspirirane
    starim tibetanskim tehnikama. Motivi na slikama intuitivna su reakcija na
    podsvjesne simbole. Oni u simbiozi s materijalom izdvojenim iz prirode i
    prirodnog okruženja govore o onoj skrivenoj, unutarnjoj prirodi.

    „... Zlatorog. Hodali smo preko stijena. Gazili smo preko ovčjih i kozjih puteva u
    potrazi za naplavnim drvom. sivo-BIJELE svilene izrasline nekoć ŽIVOG tijela. To
    će biti okviri. Gledao sam zalazak i poželio naći „TU“ naplavinu – bijeli magični
    štap. Našao sam ga samog nakon što sam se otklizaooo po maloj litici na dupetu.
    obradit ću ga i obući u šareni konac i perje.

    Nakostriješen galeb – Ptica Mila
    Gledao se prizemljen s jednim leptirom
    Vidio je , , vidio je – vidio sebe
    I ostavljenu ljepotu.
    Pomanjkanje bjeline. Spust.
    Mandala od djeteline. - . - . . –„

    Toma Zidić rođen je u Zagrebu, 1988. Filmski je redatelj i scenarist, autor
    kratkometražnih filmova i dvije kazališne predstave. Suosnivač je festivala „Kratki
    na brzinu“ i njegov umjetnički direktor od 2014. do 2017. Poeziju piše više od
    desetljeća, objavljivan u časopisima i publikacijama širom Hrvatske i u
    inozemstvu. Član je Kinokluba Zagreb i Saveza Scenarista i pisaca izvedbenih
    djela.

  • Izložba Tomislav Zoričić-Tom „DOLOMITI“

    vrijeme: 9.12.2016 – 12.1.2017.

    mjesto: Caffe bar LP, F.Račkoga 11, Zagreb

    Izložba Tomislav Zoričić-Tom „DOLOMITI“

    Teško je zamisliti veličanstveniji ambijent od Dolomita. Pitoma i slikovita naselja u gustoj mreži dolina, iznad njih pojas šuma, a zatim pašnjaci.

    Na kraju ono najupečatljivije – stjenoviti vrhunci, gromade, zidovi, tornjevi i klisure neopisivih oblika. Nema tu beskrajnih planinskih lanaca, nego malene gorske skupine prepoznatljivih i specifičnih oblika, međusobno odvojene dubokim dolinama i sedlima.

    Spomenimo samo snježnu kosinu Marmoladinog ledenjaka, beskrajnu rampu Antelaoa, vulkansko grotlo Pelma, pravilnu kosu placu Plattkofla, južnu narančastu stijenu Tofane ili Vajolet tornjeve kao tri totema. A sve doseže i preseže tri tisuće metara.

  • Izložba Tomislava Hršaka i Vladimira Novaka

    vrijeme: 28.09.2018.
    mjesto: Zagreb, Dom HDLU

    Izložba Tomislava Hršaka i Vladimira Novaka

    U petak, 28.9.2018. u 19.00 sati u Domu HDLU (Trg žrtava fašizma 16) otvorit će se izložba umjetnika Tomislava Hršaka i Vladimira Novaka pod nazivom Drugo središte okolnosti.

    “(…) U sklopu svoje site-specific izložbe pod nazivom Drugo središte okolnosti, umjetnici Tomislav Hršak i Vladimir Novak ulaze u somnambulistički dijalog s prostorom Meštrovićeva paviljona. Prostor galerije je kružan, a naziv izložbe, na dvosmislen način, priziva kružnu formu galerije, ali i radova koje u nju smještaju dvojica umjetnika. (…)

    Radovi dvojice autora, osim u dijalog s prostorom, upuštaju se i u onaj međusobni. I dok Hršaka zaokupljaju čovjekovi životni ciklusi, pri čemu je svaki kraj neminovno neki novi početak, Novakov je rad, među ostalim, i svojevrsni hommage nedavno preminulom umjetniku Vladimiru Dodigu Trokutu i njegovoj crnoj umjetnosti te predstavlja zadnju postaju ovog kružnog putovanja. (…)”

    Mirna Rul

    Izvor: http://www.hdlu.hr

  • Izložba Tomislava Premerla/BILJEŽENJE ARHITEKTURE

    vrijeme: 04.10.2016. 19,00

    mjesto: Zagreb; Galerija Modulor, Park Stara Trešnjevka 1

    Izložba Tomislava Premerla/BILJEŽENJE ARHITEKTURE

    Ova izložba pokazuje širok raspon zanimanja i u različitim tehnikama razrađen rukopis kojim Premerl od 1960-ih, a osobito sedamdesetih i osamdesetih godina pa sve do danas, u svakom svom, recimo to tako uvjetno, dokonom trenutku, crta prostor i njegovu strukturu. Bilo olovkom, ugljenom, zapravo svakom pisaljkom koja mu se našla pri ruci na bilo kakvom papiru, papiriću ili u blok, crta Premerl volumene, reljefnost površine...

    vata u brzim potezima povijesne strukture, faktografiju, uočavajući svaki puta nešto novo ili drugo čemu bi posvetio crtanu bilješku. Često su to izvrsni likovni krokiji, gdjekad male studije ili tek skice podređene odabranom konceptu, ovisno o mjestu gdje se našao....“
    iz teksta Branke Hlevnjak

    TOMISLAV PREMERL (Zagreb, 5.XI.1939.). Diplomirao arhitekturu 1969., doktorirao 1985. u Zagrebu. Radio kao konzervator, predavao u Građevinskom školskom centru, te bio urednik za likovnu struku u Leksikografskom zavodu (1980. – 2004.).

    Predavao sakralnu umjetnost na Teološkom studiju i Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, mentor je na doktorskim studijima arhitekture i povijesti umjetnosti u Zagrebu i Zadru.

    Od 1962. objavljuje članke, kritike i teorijske tekstove. Kao urednik uredio nekoliko stručnih knjiga, bio član više stručnih komisija i ocjenjivačkih sudova. Autor je knjiga „Hrvatska moderna arhitektura između dva rata – nova tradicija“ (1989., 1990. i treće znatno dopunjeno izdanje 2016.), „Zagreb, grad moderne arhitekture“ (2003.), „Nastajanje u suncu – eseji o makedonskoj arhitekturi“ (2003.), „Prepoznavanje arhitekture“ (2005.), i „Povijesnost arhitekture“ (u tisku). Izveo više adaptacija povijesnih sakralnih objekata (Krk, Rab, Makarska, Tučepi). Projektirao i izveo nove crkve na Gornjem Prekrižju (1967.), Hižakovcu (2003.) i u Retkovcu (1998.), Čulincu (2004.) i Mičevcu (2012.) u Zagrebu.

    Bio u uredništvu časopisa „Arhitektura“, glavni i odgovorni urednik časopisa „Čovjek i prostor“ ((1981.-82. i 1987.-1990.), član je uredništva znanstvenog časopisa „Prostor“. Ostvario više kritičkih izložbi arhitekture i tri samostalne izložbe vlastitih crteža (Vela Luka 2008., Galerija Modulor (2009., 2012., s H. Devideom). Dobitnik je nagrade J. J. Strossmayer (HAZU, 1994.), „Neven Šegvić“ (UHA, 2010. za sveukupan teorijsko znanstveni i publicistički rad na području arhitekture i urbanizma).

    Počasni je član DAZ-a.

    organizator: Centar za kulturu Trešnjevka

  • Izložba u Galeriji Bačva "MALKOVICH, MALKOVICH, MALKOVICH"

    vrijeme: 09.02.2017. - 09.04.2017.

    mjesto: Zagreb; Galerija Bačva, HDLU, Trg žrtava fašizma 16

    Hrvatsko društvo likovnih umjetnika najavljuje izložbu Malkovich, Malkovich, Malkovich: Hommage fotografskim majstorima, rezultat suradnje američkog fotografa Sandra Millera te publici i struci omiljenog glumca Johna Malkovicha.

    Nakon lansiranja 2014. godine projekt se uputio na svjetsku turneju, a Zagreb je 13. grad na svijetu koji će imati priliku ugostiti ovu izuzetno hvaljenu izložbu s otvorenjem za javnost 9. veljače. Izložba će trajati puna dva mjeseca, do 9. travnja 2017.

    Malkovich, Malkovich, Malkovich: Hommage fotografskim majstorima fotografski je projekt koji nanovo kreira ikonične, legendarne fotografije nastale kroz povijest tako da imitira tehnike i koristi fotografsku opremu kojom je izvorna fotografija nastala. Dodatna vrijednost serije jest uloga renomiranog glumca Johna Malkovicha koji svojim glumačkim umijećem oponaša sve subjekte iz izvornih fotografija.

    Malkovich

    Serija koja je utjecala na Millerov izbor profesije i način stvaralaštva uključuje legendarnu fotografiju Identical twins, 1967. Diane Arbus, Beekeeper, 1981. Richarda Avedona, portret Truman Capotea Irvinga Penna iz 1948., fotografiju izbjegličke majke Dorothee Lange iz 1936., ikoničnu fotografiju Johna Lennona i Yoko Ono autorice Annie Leibovitz snimljenu 1980. za Rolling Stone magazin nekoliko sati prije Lennonovog ubojstva, i mnoge druge.

    Godine 2013., nakon što je osigurao mjesto jednog od najboljih portretnih fotografa, a potaknut iznenadnom i teškom zdravstvenom dijagnozom, američki fotograf Sandro Miller osmislio je projekt kojim se htio odužiti svim umjetnicima čija je fotografija značajno utjecala na oblikovanje njegove karijere. Nakon odabira 35 fotografija za oponašanje, Sandro je kontaktirao Malkovicha, s kojim ga veže suradnja, u međuvremenu prerasla u prijateljstvo, duga već 17 godina.

    Sandro je s timom iz svog fotografskog studija godinu dana proveo pomno istražujući svaku od izvornih fotografija – proučavali su svaki detalj, tražili odbačene isječke sa snimanja te intervjuirali fotografe. Svaki detalj zabilježen na izvornim fotografijama morao se neumorno rekreirati u Sandrovim verzijama. Nakon godinu dana planiranja Miller i njegov tim za izradu scenografije, make-up stručnjaci i kostimografi šest su dana radili s Malkovichem po 15 sati na dan u Sandrovom studiju u Chicagu. Svaka je scena bila prethodno osvijetljena i opremljena, spremna za Malkovicheve prijelaze iz jednoga u sljedeći lik.

    John Malkovich smatra se jednim od najvećih američkih glumaca 21. stoljeća. U Malkovich, Malkovich, Malkovich: Hommage fotografskim majstorima on pokazuje svoju kameleonsku sposobnost preobražavanjem, s lakoćom, u Alberta Einsteina, Che Guevaru, Ernesta Hemingwaya, Salvadora Dalija, Marilyn Monroe, Andya Warhola i mnoge druge. Kroz Malkovichevu neizmjernu glumačku vještinu i Sandrove nevjerojatne fotografske oči, Malkovich, Malkovich, Malkovich: Hommage fotografskim majstorima odaje počast povijesti fotografije kroz genij fotografa i njegove muze.

    Kada govori o Malkovichu, Sandro kaže: „John je briljantna i najplodonosnija osoba koju znam. Njegov je genij neusporediv. Mogu predložiti raspoloženje ili ideju i unutar trenutka on se transformira u lik pred mojim očima. Pun je povjerenja u moj posao i u naš proces… Uistinu sam blagoslovljen imati ga kao prijatelja i suradnika.“

    Pored izloženih fotografija, posjetitelji će imati priliku zaviriti u proces koji se odvija s druge strane fotografskog aparata te dobiti uvid u način stvaranja pojedinih fotografija, kao i u detalje Sandrove suradnje s Malkovichem, zahvaljujući projekciji dokumentarnog filma o stvaranju projekta. Tijekom svog boravka u Zagrebu, Miller će 10. veljače u Klubu HDLU održati predavanje i razgovor s publikom, a za vrijeme trajanja izložbe bit će prikazani i kratki filmovi s Johnom Malkovichem u naslovnim ulogama, i to Butterflies, Ecstasy, Hell i Psychogenic Fuge, od kojih su neki prikazani i na filmskom festivalu u Cannesu.

    Sandro Miller je globalno prepoznat fotograf iz Chicaga, SAD. Fotografijom se bavi od svoje 16. godine, kad je, nadahnut stvaralaštvom Irvinga Penna, započeo izučavati fotografske tehnike i rad istaknutih fotografa. Tijekom svoje 30-godišnje karijere, profilirao se kao jedan od vodećih fotografa u oglašavanju te je surađivao s brojnim klijentima poput Forbesa, American Expressa, Coca-cole, BMW-a i sl. Postigavši uspjeh u komercijalnoj fotografiji, omogućio si je bavljenje osobnim umjetničkim projektima koji također ostvaruju zaslužena priznanja i uspjeh na internacionalnoj umjetničkoj sceni. Njegov zadnji projekt Malkovich, Malkovich, Malkovich: Hommage fotografskim majstorima od 2014. putuje po svijetu, a brojnu publiku, uz ovacije, dosegao je i viralno. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, od kojih su posljednje International Photographer of the Year Award, Lucie Foundation, Top Pick for Fall Visual Arts, ChicagoReader, 200 Best Photographers, American Photography.

    Izvor: HDLU

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.