izložba

  • Ivan Pahernik: Nismo zaslužili ovaj lijepi planet

    izložba grafičko-pjesničkih listova povodom 65 godina stvaranja

    Ivan Pahernik: Nismo zaslužili ovaj lijepi planet

     

    Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
    11.1. – 25.1.2018.
    Otvorenje u četvrtak, 11. siječnja u 19 sati


    Izložba obuhvaća grafičko-pjesničke listove Ivana Pahernika prevedene na 6 jezika - ukupno 30-tak radova, kojom autor obilježava 65 godina svoga stvaranja.

    „Nismo zaslužili ovaj lijepi planet naziv je izložbe Ivana Pahernika koji se time vrlo izravno i ogorčeno obraća javnosti. Smeće koje gomilamo hiper produkcijom i obijesnom potrošnjom, pri čemu je ambalaža oblikovana da šarmira kupce (sa po pet suvišnih slojeva papira, vrećica, slikovitih i inih omota) bez da joj se sustavom samouništenja ili poticajne reciklaže obuzda gomilanje na zemlji koja više nije u stanju apsorbirati goleme količine smeća koje svakodnevno rastu. Humor je dakle taj kojim Ivan Pahernik preusmjerava beznađe i plač nad činjenicom da se na globalnoj razini ništa ili premalo poduzima za spas ljepote ove lijepe planete Zemlje. Ironija i sarkazam pojačavaju poruke suprotstavljajući se hinjenoj ozbiljnosti nedovoljno ili lažno angažiranih društvenih „upravitelja“ svijetom. (...)„U rano proljeće prvo su se rascvjetali pupoljci Coca-Cole“, kaže Pahernik u svojim ironičnim haiku. To je ono doba prije nego li priroda prolista a snjegovi se otope, kada od posvuda iz grmlja iskrsne smeće, sitno i ono krupno, poput automobilskih olupina i bijele tehnike (...)Kratkim crticama (haiku forme) Pahernik osvještava nekadašnju skromnost i ekološki prihvatljivu sliku o svom djetinjstvu, kada su trešnje na Trešnjevci cvjetale, djeca su se pikulala i igrala gumi-gumi, kada je ribar na savskim rukavcima lovio ribe a ne stare gume i kada su se ambalažne kartonske i limene kutije čuvale za kućanstvo, za skladištiti brašno, šećer, iglu i konce. (...)Da zažmirimo pred ekološkom katastrofom civilizacija nuđa zauzvrat surogate, pokazuje Pahernik: umjetno sunce i osvježivače za zatvorene prostore s umjetnim mirisima borova i šuma. I sama grafičko-pjesnička mapa Ivana Pahernika je satiričan izdavački poduhvat. Na vrhunski dotjeranim i grafički standardiziranim oblicima (fini papir, dvije boje, suhi žig i slično) kao što ima svaka ozbiljna umjetnička grafičko-pjesnička mapa, posvuda je prisutan Pahernikov moćni kinički žalac (sarkastični). Dovoljno je pročitati ovaj Pahernikov haiku pa da se nelagodno osjeća svatko tko ima imalo osjećaja za probleme za čije rješenje Pahernik apelira na ovoj izložbi:
    „U Boriku izgorjelo sve
    osim
    limenki piva.“
    (Branka Hlevnjak, iz predgovora)


    O autoru
    Ivan Pahernik primijenjeni grafičar, karikaturist, prozaik i pjesnik rođen je u Zagrebu na Trešnjevci 6. srpnja 1938. Sedmoljetku i srednju grafičku školu, u zadnjoj generaciji litografa, završio je u Zagrebu. Radio je za tiskarski zavod Ognjen Prica, Orbis i Interpublic, zavod za ekonomsku propagandu publicitet i organizaciju. Bio je član redakcije Paradoksa, Kerempuha, Čvorka, Paradoksa II i Žalca. Prema autobiografskim pričama iz knjige Još Hrvatska ni propala 2000. Neven Hitrec snimio je film Snivaj, zlato moje koji je bio nagrađen s pet Zlatnih arena i najvišom ocjenom publike - Zlatnim vratima Pule. Nacrtao je brojne karikaturalne cikluse, objavio knjige: Zbrka bez riječi, 1964.; Cirkus (slikovnica za slonove), 1975.; Sabrana godišnja doba (Haiku pjesništvo), 1995.; Još Hrvatska ni propala (autobiografske priče), 2000.; Još Hrvatska ni propala (nastavak), Zagreb, 2002.; Još, još, još Hrvatska ni propala (humorni roman u tri dijela), Zagreb, 2005.; Spomenar 1942.-2012., Zagreb, 2012. Izlagao je na brojnim skupnim izložbama u svijetu i kod nas i samostalno na 15-ak izložbi u Zagrebu, Koprivnici, Samoboru, Rijeci, Ludbregu i Varaždinu. Radovi mu se nalaze u galerijama Zagreba, Varšave, Skopja, Gabrova i Kyota. Bio je članom Hrvatskog društva karikaturista. Član je ULUPUH-a i Društva hrvatskih književnika.

    Izložba će se moći pogledati do 25. siječnja, radnim danom od 10 do 17 sati, subotom od 10 do 13 sati. Nedjeljom i praznicima galerija je zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.

    Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH.

    Datum održavanja: 11.1. - 25.1.2018. / Autor teksta: ULUPUH

  • Ivana Bajcer - Podvlačim crtu - završna verzija


    vrijeme: 26. siječnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Green Room, Trg Dragutina Domjanića 6, Zabok

    Borba sa samim sobom najteža je borba u čovjekovom životu. Prvenstveno jer ne postoji poticaj ili inicijativa druge strane, već je pojedinac primoran izazvati sam sebe što podrazumijeva otvaranje Pandorine kutije i suočavanje s avetima prošlosti koje je godinama potirao pod tepih u nadi da će nestati sami od sebe.

    Ivana Bajcer - Podvlačim crtu

    Ivana Bajcer u ciklusu "Podvlačim crtu" otkriva vlastite probleme, nesigurnosti i strahove istovremeno problematizirajući univerzalne teme s kojima se svatko od nas može poistovjetiti. Čin suočavanja s prošlošću iskaz je hrabrosti, odlučnosti i sazrijevanja koje dovodi do osvještavanja, oslobođenja, razvoja i rasta. Tako likovna djela unutar kojih umjetnica problematizira vlastite nesigurnosti, nelagode i bojazni postaju ključni faktor u procesu samoizlječenja. Proživljavajući sve negativnosti iz prošlosti s jednim vremenskim odmakom Ivana Bajcer u radovima ilustrira emocionalne doživljaje svih relevantnih događaja koji su u njoj odmalena izazivali nelagodu, tjeskobu i odbojnost. Umjesto lijepe i vrlo često kontrolirane fizičke vanjštine autorica ukazuje na ono što bukti unutar nas, ono što je krnje, bespomoćno i očajno. Figura čovjeka sa zakržljalim stopalima i rukama izvijenim u formu kandži simbol je koncentracije kaosa unutar nas samih. Akromatske boje i tamni prigušeni tonovi vjerno oslikavaju dominantne emocije, atmosferu i karakter unutarnje borbe. Jedina izražena boja je jarko crvena koja istovremeno simbolizira emocije, pulsirajuću energiju, ali i krv, odnosno ranjivost duše i posljedice snažne borbe. Kroz cikluse autoportreta i radove Slijepo vjerovanje, Nasljeđe, Čovjek pijavica, Nemoć, Skok, Oslobođenje i Uzlet pratimo autoričino suočavanje s prošlošću, te borbu protiv svega onog nametnutog i duboko usađenog.

    U nizu autoportreta oval glave s naznačenim ušima ili očima u fokus stavlja zbivanja unutar umjetničinog uma. Lice se tek povremeno nazire, dok kružne forme centripetalnog kretanja s mnoštvom mrlja, točaka, linija i apstraktnih formi predstavljaju zgusnuti kodirani sadržaj ljudskog uma. Lica u nastajanju i nestajanju s očima koje su poluzatvorene, sitne, izobličene, umorne i s naglašenim podočnjacima ilustriraju težak teret koji se godinama gomilao. Što vrijeme više odmiče, teže se suočiti s nakupljenim problemima.

    Ivana Bajcer - Podvlačim crtu

    Zbog nemogućnosti zaborava svega negativnog Ivana Bajcer ponovno proživljava ključne strahove i probleme bilježeći sve faze procesa na papir u namjeri da se s njima suoči, podvuče crtu i stane na kraj svim opterećujućim faktorima koji su upravljali njezinom dušom i krojili njezinu budućnost. Rad "Slijepo vjerovanje" tumači vrijeme rađanja iluzija kada vjerujemo svemu što su nam rekli, a ovisno o iskustvu, strahovi i nesigurnosti postaju sve veća sjena koja se nadvija nad nama. Dok odrastamo gledajući prema naprijed ona raste i buja u našoj podsvijesti. U crtežu "Nasljeđe" tri figure povezane sponom koja spaja glave predstavljaju kolektivnu memoriju i arhetipe, odnosno duboko usađeni i obvezujući faktor od kojeg ne možemo pobjeći. Crnilo papira u djelu "Čovjek pijavica" ističe odnos bijele figure s pulsirajućim crvenim akcentima koju obavija i zatomljuje, te guši i umrtvljuje pijavica. Ona izranja iz mraka i isisava sav život i svjetlost iz bijele siluete koja je personifikacija same umjetnice, dok crveni akcenti predstavljaju znakove života, energije i borbe. Vječnu ljudsku borbu punu uspona i padova interpretira rad "Nemoć". Prikaz je to trenutka kada pritisak postane prevelik, te pojedinac nemoćan pada na koljena dok se otrov koncentriran unutar njega razlijeva u znak pobjede. Transformacija počinje kada odlučimo ne odustati. "Skok" je jedini rad u kojem figura nije u zemljanim ili hladnim akromatskim tonovima, već duboka crvena boja aludira nalet adrenalina i emocija koje nas preplave kada donesemo ključnu odluku u životu. Obično su to odluke do kojih smo došli kada nam je bilo najteže, kada smo dotaknuli dno i presudili hoćemo li potonuti i prepustiti se očaju ili prelomiti i izboriti se za sebe. Krajnje minimalistički oblikovana daska u kontrastu je s voluminoznim tijelom u slobodnom padu koje skokom u nepoznato okreće novu stranicu u životu. Nakon hrabrosti da se skoči slijedi proces oslobođenja interpretiran preobrazbom i izbacivanjem svih negativnosti nakon osvještavanja. Distanciranje i izoliranje, te oslobađanje izmučenog tijela i uma otvara prostor za rast i razvoj u radu "Oslobođenje". Nakon oslobođenja i samoizlječenja djelo "Uzlet" vizualizira napredak. Tri figure više nisu jednolično umno povezane kao u radu "Nasljeđe", već ih povezuju različiti oblici odnosa, niti i prepreka, a nelagoda i nepravda proživljena kroz proces karakterizira transformaciju koja se paralelno odvija u autorici, u likovnom djelu, te u konačnici i u samom promatraču.

    Ivana Bajcer - Podvlačim crtu

    Otkrivanjem svoje najdublje intime Ivana Bajcer analizira opće ljudske vrijednosti, mane i postupke. Pred izloženim likovnim djelima u kojima je ogolila vlastitu ličnost promatrač ne ostaje imun, već likovna interpretacija osobne borbe umjetnice ima za cilj potaknuti vlastiti poriv za introspekcijom.


    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    BIOGRAFIJA UMJETNICE:

    Ivana Bajcer rođena je u Zaboku 1993. godine. Završila je Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku 2012. godine na grafičkom odjelu kod profesorice Carmen Bačure Potočić. Trenutno je na diplomskom studiju grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom profesorice Tanje Dabo. Izlagala je na brojnim radionicama (MAPWorkshop Budimpešta, 2016. godine, 22. međunarodna likovna kolonija LindArt Lendava, grafička radionica “Artionica“ Klovićevi dvori, Zagreb 2016.). i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Imaginarni svjetovi Lauba 2018., 7. Hrvatski trijenale grafike, Zagreb 2016., Grafična pomlad, Ljubljana, 2015). Od 2017. godine članica je HDLU-a u Zagrebu i HULU-a u Splitu. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13 za 2017. godinu. Za svoj rad više je puta nagrađivana (Rektorova nagrada za rad Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016., Posebna pohvala za uspješan rad u ak. god. 2013/2014., 2014/2015. i 2016/2017.).

  • Ivana Rod / Između redaka

    vrijeme: 21.03. u 20 sati

    mjesto: Salon Galić, Marmontova 3, Split

    Ivana Rod / Između redaka

    Ivana Rod vrlo se rano, još tijekom svojih studentskih dana, odlučila za medij umjetničke knjige. Ovaj hibridni medij od konca 18. stoljeća, posebno tijekom prošloga, pa tako i u 21. stoljeću privlači mnoge umjetnike, usprkos sve snažnijoj dominaciji novih tehnologija i načina komunikacije. Možda baš zbog ustoličenja ekrana računala i pametnih telefona kao prevladavajuće platforme preuzimanja i konzumiranja različitih sadržaja, čime se općenito redefinira uloga i forma knjiga, časopisa i ostalih tiskovina, umjetnici prepoznaju važnost istraživanja te likovne forme. Osnovna motivacijska premisa za njezin odabir jest mogućnost neposrednoga, osobnoga i intimnoga povezivanja na relaciji autor – predmet – promatrač.

    Na počecima Ivanina oblikovanja umjetničke knjige, dominirao je bujni, ekspresivni crtež, inspiriran literarnim sadržajem (diplomski rad Snake Book - Little Bit Of Love, prema poeziji Pabla Nerude, 20 ljubavnih pjesama i jedna očajnikova, 2014.). No, autorica se postupno primiče redukciji, to jest odmaku od crteža, i posezanju za otisnutom riječi, bilo da je autorica sama tiska, bilo da preuzima postojeće. Fokus njezina interesa je na riječima i na interpretaciji sadržaja kroz postupak njegova preslagivanja i reprogramiranja.

    Polazište jednoga od ciklusa, koji se predstavlja na ovoj izložbi, je knjiga francuske književnice Marguerite Duras Ljubavnik, točnije njezinih 28 stranica, koje predstavljaju 28 Ivaninih godina. Na odabranim listovima knjige autorica selektivno skriva postojeći sadržaj, ostavljajući dijelove s kojima se poistovjećuje, i tako kreira vlastitu priču. Tim postupkom ona dvostruko naglašava kompleksnu uloga naratorice (one u romanu i sebe), čiji se monolog formira u napetom postupku otkrivanja i negiranja.

    Smisao monološkog iskaza odražava se stoga podjednako u onome što je (ostalo) ispisano, i onome što je izbrisano, prešućeno, odnosno cenzurirano. Metodičnim analiziranjem i uslojavanjem iskaza koji ostvaruje u kolažima, Ivana Rod osvještava formiranje pojedinca unutar okvira narativa kojega sačinjavaju mikro momenti svakodnevnice. Također, usporedno Ivana osamostaljuje svoj glas u dnevničkim, lapidarnim zapisima nastalima tijekom svakodnevnih putovanja vlakom. Unutarnje impresije uslojenim pretakanjem iz pozitiva prelaze u negativ, a apstrahiranje riječi i njihova smisla dodatno je osnaženo pridruživanjem apstraktnih otisaka.

    Monolog, koji je glavna tema spomenutog ciklusa, slijed je prvenstveno dijaloga Ivane Rod s Marguerite Duras, te sa samom sobom, a potom poticaj dijalogu svakoga narednog promatrača, to jest čitača Ivaninih umjetničkih knjiga i kolaža. Gonetanje se ostvaruje u susretu s pojedinačnim ostvarenjem ali i cjelinom, koja je suptilno ispremrežena prenošenjem i razvijanjem već prepoznatljivih postulata i kodova autoričina djelo

    Kreativni postupak i estetski ishod prepoznajem u trajnoj napetosti između intuitivnoga momenta i posve promišljenoga konstruiranja strukture knjige. Autorica se ne zadovoljava samo jednom formom već pomno bira različite, u skladu sa sadržajem i simbolikom, pa i dinamikom teme. Primjerice, nizanjem plastičnih foldera, ispunjenih izrezanim riječima, u pamfletnom uvezu (Prozirna, 2016.) postiže se ludička dinamika novoga i različitog otkrivanja misli i fabule sa svakim okretanjem stranice. Pojedina rješenja preuzima za sljedeću knjigu, no svaki put se događa pomak, odstupanje od prethodno postignutoga. Upravo to je zalog njezina daljnjeg otkrivanja kreativnih potencijala umjetničke knjige i pridruženoga joj medija kolaža.

    Barbara Vujanović

  • Ivana Rod-izložba umjetničkih knjiga i kolaža "Između redaka"

    vrijeme: 20.3. – 31.3.2017.

    mjesto: Galerija ULUPUH Tkalčićeva 14, Zagreb

    Autorica serijom umjetničkih knjiga i kolaža u kojima kao sredstvo izražavanja koristi „jezik“, propituje krhkost ljudske komunikacije. Započinje kontaktiranjem ljudi različitih profila tražeći od njih da napišu do desetak riječi dnevno, no razradom dolazi do novih propitivanja pa smjernice zalaze i u intimnija područja. Bilo da se radi o osobnim posvetama ili pak osvrtu na aktualni dan, zanima ju ono neizrečeno, nesvjesno, prve asocijacije. Riječi su ispisivane, nizane, podcrtane ili ih nema, a u njihovoj realizaciji i primjeni koristi digitalni tisak na papiru i ručni uvez. Samim time riječi dobivaju novo značenje, uokviruju nove priče... zatvorene su u prostor knjige gdje definiraju vlastito kretanje i same granice tog kretanja... ili pak „stoje“ na zidovima i probijaju se u slojevitosti kolaža.

    Ivana Rod

    „Još od svojih studentskih dana Ivana Rod bavi se oblikovanjem umjetničke knjige. U početku je njome dominirao bujni, ekspresivni crtež, inspiriran literarnim sadržajem (diplomski rad Snake Book - Little Bit Of Love, prema poeziji Pabla Nerude, 20 ljubavnih pjesama i jedna očajnikova, 2014.). No postupno se primiče redukciji, to jest odmaku od crteža, i posezanju za otisnutom riječi, bilo da je autorica sama tiska, bilo da preuzima postojeće. U potonjem slučaju Ivana se odriče vlastita rukopisa birajući ready made predmete, knjige, na kojima intervenira prekrivanjem određenih riječi, čime stvara novu vizualnu dinamiku i sadržaj. Kreativni postupak i estetski ishod prepoznajem u trajnoj napetosti između intuitivnoga momenta i posve promišljenoga konstruiranja strukture knjige. Autorica se ne zadovoljava samo jednom formom već pomno bira različite, u skladu sa sadržajem i simbolikom, pa i dinamikom teme. Pojedina rješenja preuzima za sljedeću knjigu, no svaki put se događa pomak, odstupanje od prethodno postignutoga. Upravo to je zalog njezina daljnjeg otkrivanja kreativnih potencijala umjetničke knjige i pridruženoga joj medija kolaža..“ (Barbara Vujanović, iz predgovora)

    Ivana Rod rođena je 1989. u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, 2008. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 2014. diplomira na grafičkom odjelu u klasi izv. prof. art. Svjetlana Junakovića. Aktivno izlaže na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, od čega izdvaja projekt Sketchbook Station (2017.), 36 Mountains, HDLU (2016.), 4. umaški umjetnički salon / Artum, Muzej grada Umaga (2015.), Umjetnička knjiga, Galerija ULUPUH (2015.), 1. međunarodno studentsko trijenale crteža, Rondo Sztuki Gallery, Katowice, Poljska (2014.), Sketchbook, Galerija SC, Venientes 3 - Oni koji dolaze, KD Vatroslav Lisinski te 1. međunarodno studentsko bijenale crteža, Sofia, Bugarska (2012.). Prvu samostalnu izložbu, Eros i Thanatos, realizirala je 2015. u knjižnici Ante Kovačića u Zaprešiću. Sudjeluje na radionicama i kolonijama, a aktivna je i u području primijenjene umjetnosti (dizajn, ilustracija). Godine 2014. dobiva nagradu Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom studija i diplomskog rada. Od 2015. članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

    • 2_ivana-rod_izmedu-redaka
    • 3_ivana-rod_za-veru
    • 1_ivana-rod_prozirna
    • 5_ivana-rod_linearna
    • 4_ivana-rod_autoportret-pricanje-u-vlaku
    • 6_ivana-rod_dnevnik-cenzure
  • Ivo Friščić - "Neću ravnalo, hvala"

    vrijeme: 21.06.-5.07.2016.

    mjesto: Galerija Pikto, Ulica kneza Branimira 29, Zagreb

    Ivo Friščić

    IVO FRIŠČIĆ

    "Neću ravnalo, hvala"

    Izložba "Neću ravnalo, hvala" predstavlja izbor radova iz opusa poznatog hrvatskog slikara Ive Friščića nastalih najvećim dijelom tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te nekolicinu djela iz najranijeg i kasnog perioda stvaralaštva. Riječ je o djelima izuzetne umjetničke vrijednosti i značaja za istraživanje početaka i korijena opusa Ive Friščića kao i za povijest hrvatske likovne umjetnosti druge polovice XX. stoljeća.

    Djela koja će biti prezentirana na izložbi nisu do sada bila izlagana, te pružaju uvid u umjetnikovo stvaralaštvo, koje je bilo na tragu zbivanja u tadašnjoj europskoj i svjetskoj umjetnosti. Riječ je o jednoj vrsti posthumnog povratka i valorizacije ranih stvaralačkih dometa velikog slikara Ive Friščića u hrvatsku kulturnu javnost.

    Na izložbi će biti izloženo oko dvadesetak radova, većinom ulja na platnu, iz slikareva vrlo plodnog i oblikovno zanimljivog stvaralaštva iz prve polovice 70tih godina XX. stoljeća.

    Izložba je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i HAZU.

    Ivo Friščić

    NEĆU RAVNALO, HVALA

    Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike.

    Proboj

    "Neću ravnalo, hvala" naziv je izložbe kojom se višestruko interpretira bit stvaralaštva Ive Friščića. Prvobitno, naziv tumači dvojnost autorovog karaktera utemeljenog na egzistencijalnim proturječnostima. Svaki sukob, neočekivani zaokret i promjenu karakterizira konvergentan duhovni doživljaj koji objedinjuje cjelokupni opus u koherentno djelo. Nadalje, naziv izložbe govori o vrlo plodonosnom razdoblju Friščićevog apstraktnog slikarstva geometrijskih obilježja u kojem se autor nije rukovodio očekivanom intelektualnom strogoćom kako bi postigao formalnu čistoću, već je emocijama rekadrirao plohe, boje i linije stvarajući nove prostore bazirane na čistom nagonu, te ispunjene pokretom i energijom.

    Ritmizacija

    Izbor djela predstavljenih na ovoj izložbi prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom njegovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je na geometrijskoj fazi stvaralaštva, preciznije na radovima nastalima između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Iz predgovora Sonje Švec Španjol

  • Ivo Friščić "Neću ravnalo, hvala" - Križevci

    U organizaciji Gradskog muzeja Križevci i udruge Val kulture, u Gradskom muzeju Križevci u četvrtak 5. listopada 2017. u 19 sati otvara se izložba radova Ive Friščića pod nazivom "Neću ravnalo, hvala".

    Izbor radova koji će biti predstavljeni križevačkoj publici prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Ivo Friščić

    Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe "Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala" u 2017. godini vidjeti i križevačka publika.

    Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama.

  • Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    - iz opusa Ive Friščića – /Osijek, Koprivnica, Križevci, Opatija, Bjelovar/

    U organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti i udruge Val kulture, u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku u petak 30. lipnja 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Ive Friščića pod nazivom Neću ravnalo, hvala.

    Izbor radova koji će biti predstavljeni osječkoj publici prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala u 2017. godini moći vidjeti posjetitelji u Osijeku, Koprivnici, Križevcima, Opatiji i Bjelovaru.

    Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama, a riječ je o sljedećim ustanovama:

    1. Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
    2. Muzej grada Koprivnice, Koprivnica
    3. Gradski muzej Križevci, Križevci
    4. Hrvatski muzej turizma, Opatija
    5. Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

    "Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike." (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

    BIOGRAFIJA

    Rođen je u Velikom Korenovu kraj Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a Učiteljsku školu završio u Križevcima. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine. Studij je nastavio na grafičkoj specijalki prof. Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968. do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Radio je kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću "Naprijed" u Zagrebu te bio urednik dječjeg časopisa "Radost". Na Akademiji likovnih umjetnosti od 1973. godine radi kao asistent, a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te sudjeluje na 39. biennalu u Veneciji.

    Imao je oko četrdesetak samostalnih izložbi i sudjelovao je više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Atena, New Delhi, Venecija, Madrid, Kyoto, Carigrad, Dublin, Manchester, Peking, Haarlem, London, Bukurešt i drugdje). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku. O njemu su pisala velika hrvatska likovno-kritičarska imena: Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Josip Škunca, Kruno Prijatelj, Darko Schneider, Mladenka Šolman, Josip Depolo, Zdenko Rus i mnogi drugi, a od istaknutih imena iz književnih krugova Željko Sabol, Nikica Petrak i Branislav Glumac. Umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

  • Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    - iz opusa Ive Friščića –

    /Osijek, Koprivnica, Križevci, Opatija, Bjelovar/

    U organizaciji Muzeja grada Koprivnice i udruge Val kulture, u Galeriji Koprivnica u petak 28. srpnja 2017. u 19:30h bit će otvorena izložba radova Ive Friščića pod nazivom Neću ravnalo, hvala. Izložba ostaje otvorena do 13. kolovoza 2017.

    Otvorenjem izložbe Ivo Friščić "Neću ravnalo, hvala" u sklopu Osječkog ljeta kulture u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku 30. lipnja 2017. službeno je započeo ciklus putujuće izložbe kojom udruga Val kulture u suradnji s muzejima i galerijama diljem Hrvatske obilježava 80. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog umjetnika Ive Friščića. Izložba ovaj tjedan seli u Koprivnicu, gdje će svečano biti otvorena u petak 28. srpnja 2017. u 19:30h u sklopu obilježavanja Dana Muzeja grada Koprivnice.

    Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    Izbor radova prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala u 2017. godini moći vidjeti posjetitelji u Osijeku, Koprivnici, Križevcima, Opatiji i Bjelovaru.

    Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama, a riječ je o sljedećim ustanovama:

    1. Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
    2. Muzej grada Koprivnice, Koprivnica
    3. Gradski muzej Križevci, Križevci
    4. Hrvatski muzej turizma, Opatija
    5. Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

    "Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike."

    (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

  • Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme

    U organizaciji Hrvatskog muzeja turizma i udruge Val kulture, u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ u Opatiji u utorak, 11. travnja 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Ive Šebalja pod nazivom Slikarstvo traži vrijeme.

    Izložba će biti otvorena do 18. svibnja 2017. godine.

    Riječ je o putujućoj izložbi kojom se obilježava 105. obljetnica rođenja i 15. obljetnica smrti velikog Ive Šebalja. Organizator i nositelj projekta udruga Val kulture u suradnji s ustanovama Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku te Centar za kulturu. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Ivo Šebalj

    - iz opusa Ive Šebalja – /Opatija, Slavonski Brod, Pakrac, Osijek, Čakovec/

    U drugoj polovici 2014. godine u Gliptoteci HAZU održana je izložba radova Ive Šebalja pod nazivom "Štafelajni neumornik" uz promociju monografije cijenjenog povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova. Do kraja 2014. godine izložba je gostovala u Galeriji likovnih umjetnosti "Slavko Kopač" Gradskog muzeja Vinkovci, Galeriji grada Krapine te u Galeriji sv. Krševan u Šibeniku, dok je 2015. godine u Galeriji Pikto u Zagrebu održana i popratna izložba "Crno-bijela intima" crteža i ilustracija Ive Šebalja.

    Obzirom na veliki uspjeh izložbe i odličnu medijsku popraćenost, te ponajviše veliki interes javnosti i institucija u kulturi i umjetnosti, krajnji cilj projekta je aktualizirati opus Ive Šebalja i omogućiti publici iz cijele Hrvatske upoznavanje s djelima jednog od najcjenjenijih hrvatskih slikara XX. stoljeća. Izbor od oko 150 radova nastalih u rasponu od četrdesetih godina prošlog stoljeća, pa do zadnjih godina života autora izvrsno reprezentiraju poetiku i stvaralaštvo Ive Šebalja. Riječ je većinom o gvaševima, akvarelima i tuševima na papiru različitih dimenzija. Zbirka radova Ive Šebalja obogaćena je njegovom bistom, majstorskim radom Ivana Sabolića, kao i vrlo zanimljivom fotodokumentacijom – portretima umjetnika koje su snimili renomirani fotografi Marija Braut, Luka Mjeda i Mio Vesović. Posebnost zbirke zacijelo čine dvije velike mape s kartonima B1 formata na kojima je Ivo Šebalj uredno slagao male akvarele i močila, zapisivao poneku misao i sve to uredno vodio pod rednim brojevima.

    Ciklusom putujućih izložbi "Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme" obilježit će se 105. obljetnica rođenja i 15. obljetnica smrti velikog Ive Šebalja. Obzirom da zbirka još nije našla trajni smještaj dostupan svim zainteresiranima, opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika XX. stoljeća široj javnosti bit će predstavljen nizom izložbi u gradovima diljem Hrvatske koji su pokazali interes za ugošćivanjem opusa velikog umjetnika. Izbor radova i postav izložbe bit će prilagođen izložbenom prostoru muzeja i galerija koje će ugostiti Šebaljev opus. Promjenjiv karakter izložbe omogućit će raznolike varijacije i akcentuacije radova od izložbe do izložbe, čime će uvelike doprinijeti sveobuhvatnosti i dinamici prezentacije lika i djela Ive Šebalja.

    Organizator i nositelj projekta udruga Val kulture u suradnji s ustanovama Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku i Centar za kulturu Čakovec realizirat će izložbe u periodu od travnja 2017. godine do kraja ožujka 2018. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Ivo Šebalj

    BIOGRAFIJA

    Ivo Šebalj rodio se 25. lipnja 1912. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Godine 1934. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek, no iste godine prekinuo je studij zbog bolesti. Nastavio je studij 1938. godine u klasi profesora Ljube Babića, te diplomirao 1945. godine u klasi profesora Marina Tartaglie. Bavio se slikarstvom, ilustriranjem, podučavanjem. Kao honorarni nastavnik službovao je u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1953. godine, a od 1954. do 1961. godine predavao je u istoj školi kao redoviti profesor crtanja i slikanja. Godine 1961. zaposlio se na Pedagoškom odjelu Akademije likovnih umjetnosti kao docent (predmet Slikarstvo), 1969. godine postaje izvanredni profesor, a od 1975. godine radi u zvanju redovnog profesora na Akademiji sve do umirovljenja 1978. godine. Zanimljivo je da je prvu samostalnu izložbu priredio tek 1970. godine u Galeriji Forum, a od tada je postavio dvadesetak samostalnih izložbi. Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme Nakon izložbe tempera i crteža nastalih 1950. godine koja je bila priređena 1977. godine u Galeriji SPEKTAR publika počinje sustavno otkrivati njegov opus. Crtao je u svim fazama svojeg stvaralaštva tušem, temperom, pastelom i močilom, često ih miješajući međusobno. Stručnjaci kažu da se svojim osobitim stilom nametnuo kao jedan od najznačajnijih pikturalističkih, asocijativnih, aluzivnih, hermetičko-metaforičkih slikara Hrvatske. Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu darovao je više od 600 svojih djela. Ivo Šebalj umro je 19. veljače 2002. godine u Zagrebu.

  • Izložba Antonije Sakoman "Efemerni život/efemerni rezovi"

    vrijeme: 2. studenoga 2017. u 19h

    mjesto: Galerija Laval Nugent (Vodnikova 4)

    Tri ciklusa Antonije Sakoman nastala tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti objedinjeni su na izložbi "Efemerni život/efemerni rezovi", te sadržajno tumače zastranjenje zajednice, odnosno čovječanstva, prvenstveno u polju mentalnog, društvenog i socijalnog propadanja i otuđenja ističući gubitak primarnih ljudskih vrijednosti koje bivaju zamijenjene elementima moći i dominacije. Unutar kompleksnog sadržajnog korpusa Antonija istražuje različite aspekte likovnosti i načine na koje umjetnost može utjecati na promatrača.

    Izložba  Antonije Sakoman

    EFEMERNI ŽIVOT/EFEMERNI REZOVI

    Antonija Sakoman umjetničkim procesima istražuje neuralgične točke društva i socijalne procese unutar egzistencijalnog okruženja dajući pritom osobni komentar na sveopće stanje u društvu. Propitivanje i interpretiranje društveno-socijalne i političke sfere aktualnog vremena odvija se u polju umjetničkih istraživanja koje obuhvaća različite procese spoznaje i promišljanja umjetničkog rada, ali i pronalazak osobne poetike tijekom istraživačkog procesa. Slike, kolaži i asamblaži postaju polje društvenog komentara oblikovanog potrošnim materijalima poput papira, ljepenki i različitih odbačenih predmeta pritom se direktno referirajući na konzumeristički karakter današnjice.

    Izložba  Antonije Sakoman

    Rad Antonije Sakoman tako postaje socijalna bilješka suvremenog društva i vremena, ali i intimnog okruženja stvaralačkog prostora umjetnice. Korištenjem otpadnih materijala i obrađivanjem aktualnog vremena Antonija svojim umjetničkim radom formira tzv. "socijalno ogledalo". Kritička projekcija stvarnosti u polju umjetnosti omogućuje ukazivanje na naizgled minorne, ali zapravo ključne probleme današnjeg društva.

    Interpretiranjem zbilje umjetnica ukazuje na silnice koje definiraju ključne odnose moći u društvu te ih potom oblikuje u mentalne mape sastavljene od vizualnih i idejnih komadića njezine stvarnosti. Osobna nota u kritici današnjice prisutna je kroz prikaz intimnih uporabnih predmeta u autoričinom radnom i životnom prostoru. Upravo unošenjem elemenata osobnog u svoj rad umjetnica problematizira pojam samoće i nesigurnosti, tj. svojevrsnog "postljudskog stanja" u koje je čovječanstvo zapalo kada su primarne društvene potrebe poput ljubavi, solidarnosti, empatije i zajedništva postepeno iščezle u okrutnoj borbi za egzistenciju i ostale nasumične privilegije povlaštenih.

    Tri ciklusa Antonije Sakoman nastala tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti objedinjeni su na izložbi "Efemerni život/efemerni rezovi", te sadržajno tumače zastranjenje zajednice, odnosno čovječanstva, prvenstveno u polju mentalnog, društvenog i socijalnog propadanja i otuđenja ističući gubitak primarnih ljudskih vrijednosti koje bivaju zamijenjene elementima moći i dominacije. Unutar kompleksnog sadržajnog korpusa Antonija istražuje različite aspekte likovnosti i načine na koje umjetnost može utjecati na promatrača.

    tronozac6

    Motiv tronošca poslužio je kao element za istraživanje forme, ekspresije i materije slike. Ispitivanjem i traženjem unutarnje vitalnosti slike Antonija je nastojala doći do apsolutne afirmacije materije. Ujedno, interpretiranjem forme tronošca na različitim podlogama (papir, platno, daska) umjetnica je istražila mogućnosti ekspresije likovnih elemenata ovisno o polazištu. Tretman boje i oblikovne mogućnosti materije ovise o njezinim sposobnostima prilagođavanju podlozi, pa tako isti motiv na platnu djeluje pročišćeno, na papiru zasićeno, dok na dasci preuzima karakter ready-made predmeta zbog popratnih elemenata već korištene podloge s ostacima boje i drugih materijala za koje je služila daska. Nedefinirani apstraktni prostor pozadine i fokus na tretmanu i različitim perspektivama, te pristupima tretiranju odabranog motiva obilježja su svih triju ciklusa.

    U drugom ciklusu Antonija Sakoman koristi naslovnice novina s dnevnim aktualnostima kao ključni motiv za ukazivanje na nepravilnosti u društvu. Koliko god se izolirali od okoline i događanja na društveno-političkoj sceni, informacije direktno ili posredno dopiru do nas i utječu na naš život. Upravo nemogućnost isključenja iz vlastite okoline čini bitnu odrednicu čovjekovog stvaralaštva i djelovanja, pa tako Antonija bilježi dnevna zbivanja i aktualne političke afere, no osobnom interpretacijom prikazanog sadržaja daje vlastiti komentar na društvenu situaciju transformirajući motiv u aktivan likovni govor pojedinca koji promišlja svoj politički kontekst. Reakcija na sadržaj, ili njezin izostanak, imaju podjednako važnu ulogu jer je upravo odustajanje od borbe, kritičkog promišljanja i aktivnog sudjelovanja u zajednici možda najjači komentar na situaciju u kojoj se pojedinac našao. Izostanak emocija ili bilokakve reakcije ukazuje na stanje čiste indiferentnosti koje poprima zastrašujuće razmjere u današnjem društvu.

    Izložba  Antonije Sakoman

    Posljednji ciklus ujedno je i najintimniji ciklus na ovoj izložbi, jer prikazuje životni i stvaralački prostor umjetnice. Motivima kućanskih aparata Antonija bilježi svoju osobnu priču kroz elemente svakodnevnog života. Majčin štednjak slojevit je značenjski predmet koji istovremeno ukazuje na elementarnu ljudsku potrebu za hranom, no ujedno podrazumijeva niz emocija arhetipskog značenja poput potrebe za okupljanjem članova obitelji u svrhu kvalitetnog provođenja zajedničkog vremena. Treći aspekt istog motiva dobivamo distanciranjem iz osobne priče i sagledavanjem kućanskog aparata kao dijela svačije svakodnevnice koji prljav i pretrpan hranom ukazuje na potrošački kod konzumerističkog kapitalizma u kojem živimo. Zamjena štednjaka sa skromnijim kuhalom simbolizira napuštanje obiteljskog doma, sazrijevanje i osamostaljivanje umjetnice tijekom studija, ukazujući na životne transformacije koje obuhvaćaju žrtve i dobitke, te neminovne kompromise. Višeznačnim pristupom bazičnom motivu umjetnica je uspjela ogoliti vlastitu intimu i dopustiti promatraču ulazak u osobni prostor, ujedno pred njega iznoseći kritiku konzumerističkog društva u kojem emocionalnu prazninu i osamljenost nadomještamo gomilanjem nepotrebnih stvari te kupovanjem ljubavi vlastite djece i prijatelja.

    Antonija Sakoman ponire u umjetničke istraživačke procese interpretirajući tri duhovne situacije kroz koje je prošlo njezino slikarstvo. One se međusobno ne isključuju, već su duboko povezane autoričinom kreativnom nutrinom. Istražujući efemerno, Antonija dopire do onog krucijalnog kako u području slikarstva, tako i u današnjem društvu.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Maria Romode "Oni koji opstaju"

    vrijeme: 7. prosinca u 19:00 do 18. prosinca 2016.

    mjesto: Umjetnička galerija PIKTO Branimirova 29, 10000 Zagreb, Croatia

    Izložba  Maria Romode

    Rođen sam u Vukovaru,15.04.1987.godine.U osnovnu školu kao prognanik dolazim u Malinsku,te već tada zapažam veliki intuitivni interes za likovnost.

    Da bi izrazio svoje zanimanje prema umjetnosti upisujem školu za primjenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobivam istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju,u Crikvenici i Umagu.

    Te iste godine(2004-te) osvajam generacijsku nagradu kao najbolji učenik trečih godina u Hrvatskoj.

    Moj logičan slijed je Akademija likovnih umjetnosti koju upisujem 2005-2006.Ono što sam na neki način mislio da sam obuhvatio dovoljno postaje nedovoljno. Stranica dobiva novu podlogu,novu priču,počinjem više eksperimentirati sa crtežom i slikom na trečoj godini studiranja kod Prof.Jurića gdje iste godine dobivam nagradu za najboljeg studenta.

    Diplomski studij slikarstva upisujem kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg sam komentirao kapitalističku tematiku kroz informel.

    Akademiju likovnih umjetnosti završavam sa odličnim uspjehom (2012.godine) sa tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno sam imao dvije samostalne izložbei puno skupnih.Surađujem sa kolegom na projektu (RaR),radim portrete u tvrtki Holograf te slikam svoje nove slike u ateljeu u Kučerini 1.

  • Izložba - loci aesthetici

    vrijeme: 25.01.2018. - 05.03.2018.
    mjesto: Zagreb, Muzej Mimara
    url: http://www.mimara.hr

     Izložba loci aesthetici

    Međuprostori (usp. Lessing, Raum als eigentliches Gebiet der Malerei / Prostor kao temeljna kategorija slikarstva) „poetske šutnje“ (usp....pictura poema silens, Horaz i Schweigen u Wittgensteina) mjesta su susreta (loci occursus, τόποι υσνάντησης) umjetnosti, glazbe i filozofije u kojima protagonisti tog suzvučja (intermissas) tvore zajednički estetski topos (αἰσθητοῦ τόπος, Arist. Met. 1010a.25).

     Izložba loci aesthetici

    U estetskom toposu u kojemu se ozbiljuju poietske (ποίησις) igre „ikonske i pikturalne razlikovnosti“ (usp. ikonische, bzw. pikturale Differenz, Gottfried Boehm) ambivalentnost simulacra (usp. simulacra et imago, Lukrecije, De rerum natura) pospremljena je u „prostor čekanja“ da bi stvaralac umjetničkoga djela „oblikovanjem i promatranjem“ stabilizirao dobivene estetske pozicije i unutarnju strukturu slike približio deskripcijskom kontekstu promatrača. Komunikacijskim procesima nositelja slikovnosti i slikovnog objekta tematizira se korespondentnost motrišta imago i pictura, koji u postupku vidljivosti predmetnoga (usp. Sichtbarwerden u Husserla) postaju fenomeni slike za nekoga. Slikovna prezentnost, koja iz zapalosti prostora izvlači „tu-prisutnu daljinu“ slikovnoga, traži protočna mjesta susreta umjetničkog djela, umjetnika i promatrača koji rečenost slike prepuštaju „stihovima“ (Kandinski) sliko-objekta.

     Izložba loci aesthetici

    Teksture tih „razlikovnosti“ (usp. Heidegger: ontologische Differenz, Derrida:
    différance, Deleuze: Différence et Répétition) utkane su u brojne umjetničke cikluse i umjetničko-filozofske simpozije koji se u organizaciji Likovne akademije im. Jana Długosza iz Čestohove, osim u europskim zemljama, prezentiraju i na prostorima Amerike, Japana, Kine, Australije i Afrike.

     Izložba loci aesthetici

    Izložbom otvorenom 25. siječnja 2018. u Muzeju Mimara profesori Likovne akademije iz Čestohove – Włodzimierz Karankiewicz, Beata Bebel-Karankiewicz, Bartosz Frączek, Jarosław Kweclich, Justyna Warwas, čestohovsko-bečki kipar Robert Puczyński – i hrvatska umjetnica Barbara Raič osluškuju „šutnju“ slike te u kontekstu vizualnih varijacija, skulpturalnih metafora i glagoljivih počinaka sliko-objekata „logikom očiju“ (Cézanne) reflektiraju „ono što žele vidjeti“ (Jean Paul).

    dr. Božo Raič

  • Izložba 'Glasovi & Riječi/ Pozdravi iz Baranje'

    vrijeme: 04.05.2018. - 26.05.2018.
    mjesto: Gradska galerija Labin, Ul. 1. Maja 5

    Izložba 'Glasovi & Riječi/ Pozdravi iz Baranje'

     

    "Kao dio zajedničkoga projekta izvođenog kroz duže vremensko razdoblje u više gradova, izložba Kate Mijatović i Zorana Pavelića obuhvaća radove, video radove, instalacije te snimke performansa oboje umjetnika, nastale u različitim prilikama s različitim umjetničkim namjerama. Zajedničko im je, međutim, da koriste zvuk, odnosno tekst ili glas kojim konstruiraju dodatno složene značenjske konfiguracije te da su radovi izabrani za ovu izložbu, izravno vezani uz područje Baranje, odakle oboje potječu. Tu je serija Pavelićevih intervencija The Batina Times, uključujući i četiri metara dugački transparent, izmješten iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme trajanja Baranjske umjetničke kolonije (BUK), autor je zamijenio originalni natpis The Baltik Times drugim, The Batina Times, te dodao datume umjetničkog boravka u Baranjskoj umjetničkoj koloniji. Ironično tematizirajući odnos političkih snaga, odnosno kulturnog centra i periferije, postavio ga je na razrušeno pročelje Lovačkog doma u Puškašu. U video performansu The Batina Times in Baltik, Kata Mijatović stoji do gležnjeva u hladnom baltičkom moru, odjevena u crnu majicu s natpisom The Batina Times. Ona, pak, izlaže tekstove snova koje oprema kao slike, a koje je sanjala u Belom Manastiru 1991. godine, a kasnije ih koristila u on line radu Mreža snova. Novom intervencijom u video rad Vožnja iz 2010. upisuje riječi, odnosno linkove na kojima je gradila Mrežu snova u stvarni pejzaž, ispisujući ih unutar kadra koji je, definirajući ga prozorom autobusa, snimila na putu za Osijek. Video Baranja bus također bilježi pogled kroz prozor autobusa. Nakupljena voda između dva prozorska stakla giba se u vožnji stvarajući pokretni vodeni horizont, uranjajući, kako kaže autorica „melankolični baranjski pejzaž u gibajuća vodena prostranstva, prizivajući Panonsko more, njegovu elementarnu pradomovinu.“ U video projekciji Nestajanje projiciranoj na podu galerije, ispisana imena baranjskih sela i naselja postupno nestaju do potpune bjeline. U performansu Prozivka, Pavelić stoji na lovačkoj čeki u maglovito zimsko jutro i s megafonom u ruci proziva životinjske vrste koje obitavaju na tom području, dok u audio radu Cjepanice iz Kozarca bilježi zvuk cijepanja drva u obiteljskoj kući Kate Mijatović, i tako dalje..

    Neki od ovih radova snimljeni su usput, iz ruke, postajući dokumenti fragmenta vremena i prostora. Neki su snimke performansa, distancirani od stvarnosti u dvostrukom prelamanju medija izvedbe: kao izvedba sama i kao izvedba izvedbe. No uvijek se radi o izmaknutim realitetima konstruiranim logikom sna (Mijatović) ili gramatikom politike (Pavelić). Nekoliko je uporišta i smjerova kroz koje se razvija naracija ove izložbe. Sklona sam u njezinom dvosložnom nazivu prepoznati kod za čitanje. Prva rečenica naziva sugerira da su glasovi i riječi, a ne vizualni materijal, ono što je na izložbi predstavljeno. Doista, tekst, zvuk, glas, šum, važne su sastavnice ovih radova. Zvuk ispunja izložbeni prostor, premrežuje radove, uspostavlja nove odnose među njima, omogućuje re-kreacije, proširenja rada izvan okvira ekrana i medija slike, dok se u sveukupnosti ispostavlja kao materijalnost koja gradi prostor, definirajući ga fizički i semantički. Posjetitelj može biti zbunjen glasom kojemu isprva možda ne nalazi izvor. Metodološki izoliran, poput akuzmatičnog glasa o kojemu piše Mladen Dolar u knjizi „Glas i ništa više“, on se pojavljuje kao objekt i, kao takav, kontrapunkt je vidljivom i vizualnom objektu s kojim se nikada ne može u potpunosti podudariti. Drugi dio naslova konvencionalna je fraza kakvom obznanjujemo svoju privremenu izmještenost u neki drugi prostor. Obično je ona povezana s odstupanjem od dnevne rutine, izglobljenjem iz svakodnevice: negdje smo drugdje odakle šaljemo pozdrave svojim bliskima. Pozicija govornika mogla bi stoga pripadati posjetiteljima, onima „koji su došli“, no u osnovi je autorska. Stoga se razrješava kao napetost izmještanja i melankolija udaljenosti. Radi se, naime, o transponiranju vlastitoga prostora, o izmicanju doma, o izglobljenoj geografiji pri čemu je galerija preobražena u taj drugi prostor. U tom je smislu izvor zvuka/glasa doista prikriven, a rascijepi koji se otvaraju upućuju na raslojavanje stvarnosti od kojih je svaka krnja, budući da joj je inherentna odvojenost. U mreži fragmentarnih stvarnosti pitanje koje postavlja Bekavac u spomenutoj pripovijetci, a kojim prebacuje težište s prostora na tijelo, možda je jedino relevantno: „..u kojim se sve svjetovima, sada i ovdje, nalazi moje tijelo, ovo tijelo, jedino koje imam?“ (Irena Bekić.... iz predgovora katalogu izložbe)

    Kata Mijatović rođena je 1956. u Branjini. Od 1988 -1991 članica je neformalne umjetničke grupe Močvara/ Baranja. Od 1991.-1993. studira slikarstvo na Accademia delle belle arti di Firenze, a 1993. nastavlja studij slikarstva na ALU Zagreb gdje je diplomirala 1997. Članica je ZUH-a i HDLU-a Zagreb. Od 2005. - 2010. članica je Umjetničkog odbora Baranjske umjetničke kolonije. Od 2005. voditeljica je Galerije AŽ Atelieri Žitnjak Zagreb. Od 2007. članica je Umjetničke grupe PLEH. 2013. sudjelovala je na 55. Venecijanskom bijenalu, kao predstavnica Hrvatske sa projektom ''Između neba i zemlje'' kojeg je kustos Branko Franceschi. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

    Zoran Pavelić rođen je 1961. u Osijeku. 1998. diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Đure Sedera. Izlaže od 1984. Osnivač je neformalne umjetničke grupe Močvara / Baranja. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1995., i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2000. Član je umjetničkog odbora Buk-a / Baranjske likovne kolonije / od 2004. do 2010. Član je umjetničke organizacije Atelieri Žitnjak od 2005. i član savjeta Galerije proširenih medija / PM od 2000. do 2007. Također je umjetnički voditelj i član umjetničke organizacije PLEH od 2007. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

    Izložbu u Gradskoj galeriji Labin posjetite do 26. svibnja 2018.

    Izložba je realizirana uz potporu i suradnju Pučkog otvorenog učilišta Labin, Grada Labina, Istarske županije i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

    Gradska galerija Labin / Ulica 1. maja 5, Labin / Tel. 052 852 123
    Facebook: www.facebook.com/gradskagalerijalabin

  • Izložba 'Global Love Museum - Miljenko i Dobrila' u Kaštelima

    vrijeme: 01.08.2017. - 14.08.2017.

    mjesto: Kaštel Lukšić, Muzej grada Kaštela, Dvorac Vitturi

    Global Love Museum ili Globalni muzej ljubavi virtualni je muzej koji je osmislio Tomislav Šola, povijesničar umjetnosti i vrhunski teoretičar baštine. Muzej u svoju zbirku sakuplja legendarne ljubavi utkane u kolektivnu memoriju svijeta. Umjesto predmeta, temeljna građa muzeja fizički je nedodirljiva - građu predstavljaju mjesta i njihove uspomene. Zbirka muzeja svakodnevno raste te prikuplja legende neomeđene protokom vremena jer su sve priče univerzalne i jednako snažne i u današnje suvremeno vrijeme. Predstavljene su one sa svih strana svijeta, od poznatih Hrvatskih priča o Miljenku i Dobrili, Ljerki Šram i Milivoju Dežmanu, Tončici Šoljan i Jurju Plančiću, Gezi Matačiću i princezi Louise,... do priča o Mumtaz Mahal i šahu Shananu, Heloise i Abelardu, Stojanu i Ajši, Bošku i Admiri,...

    Izložba 'Global Love Museum

    Global Love Museum organizira putujuće izložbe na kojima središnje mjesto zauzima lokalna legendarna ljubavna priča. Uz pomoć Global Love Museuma i u organizaciji i pod pokroviteljstvom Turističke tajednice i Muzeja grada Kaštela priča o Miljenku i Dobrili odlazi u svijet. U okviru izložbe je postavljena i projekcija kratkog filma koji sadrži kompletnu ponudu priča s web-stranice.

    Izložba u Kaštelima treća je putujuća izložba čija je centralna priča upravo legendarna ljubav Miljenka i Dobrile.

    Izvor: globallovemuseum.net

  • Izložba 'Koloristički dijalozi'

    vrijeme: 31.01.2018. - 03.03.2018.
    mjesto: Zagreb, Galerija Forum, Teslina 16

    Otvorenje izložbe 'Koloristički dijalozi' održat će se u Galeriji Forum u Zagrebu, u
    srijedu, 31. siječnja 2018. u 19 sati. Izložba će biti otvorena do 3. ožujka 2018.

    Dulčić

    Kustos izložbe je Feđa Gavrilović, voditelj Galerije Forum, a izložba je
    organizirana uz pomoć Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada
    Zagreba i u suradnji s Umjetničkom galerijom Dubrovnik.

    Koncept izložbe temelji se na povezivanju generacija i prostora. Izložit će se djela
    klasičnih hrvatskih kolorista iz dubrovačkog kruga zajedno s nekoliko
    korespondirajućih radova umjetnika mlađe generacije, koji su svoje školovanje
    nedavno dovršili na zagrebačkoj likovnoj akademiji. Jezik slikarstva i dugački
    kontinuiteti slikarske umjetnosti opstaju kroz različite inkarnacije u različitim
    dobima i kontekstima.

    Izlažu se radovi sljedećih umjetnika: Marka Rašice, Ignjata Joba, Ivana Ettore, Ive
    Dulčića, Antuna Masle, Ive Vojvodića, Josipa Tirića, Grgura Akrapa, Tare Beata
    Racz, Andreja Tomića, Luke Kuševića Radakovića.

    Izložba će u centar Zagreba donijeti radove iz Umjetničke galerije Dubrovnik,
    klasična djela hrvatske umjetnosti koja zagrebačka publika rijetko ima prilike
    vidjeti.

    www.kic.hr

  • IZLOŽBA RETROSPEKTIVA




    IZLOŽBA RETROSPEKTIVA

    Izložba 'Retrospektiva' autora Dominika Papića njegova je prva i jedinstvena izložba u karijeri. Prvi je to korak u obilježavanju njegove 10 godišnjice rada, računajući od upisa u srednju fotografsku školu pa sve do danas. Vrijeme je to u kojem nas autor vraća u jesen 2008. kada se po prvi puta upoznaje s osnovama i tehnikama, raznim metodama i načinima snimanja te pravom profesionalnom fotografskom opremom. Prve kadrove snimio je upravo u zgradi Obrtničke škole odakle i kreće njegov 10-godišnji rad. Njegov entuzijazam i želja za napredovanjem samo su rasli što potvrđuje i činjenica da je slao fotografije na školski natječaj ''Zlatni objektiv''. Dominik u lipnju 2011. s vrlo dobrim uspjehom maturirao te stekao zvanje fotografa, a iste godine u rujnu nastavlja daljenje školovanje u Pučkom otvorenom sveučilištu u Zagrebu gdje se upisuje prekvalifikaciju za program medijski tehničar.

    Završetkom školovanja u listopadu 2012. godine na poziv glavne vizažistice i make up artistice Marije Koprtle dolazi na modno događanje ''Modni Ormar'' gdje se po prvi puta susreće s profesionalnim uvjetima rada i načinima snimanja u fotografskom smislu. Suradnja s Modnim Ormarom nastavlja se u sljedećih godina sve do 2015. godine kada je i službeno, zbog odlaska glavne profesorice Nine Režek Wilson u mirovinu. Dominik svoje fotografsko putovanje nastavlja kao jedan od autora u izložbi ''Čuvajmo pčele'' kojemu je cilj osvjestiti ljude na važnost očuvanja pčelinjih zajednica i to kroz fotografije. Kao redoviti autor u istoimenoj izložbi sudjeluje s autorskim fotografijama 2016. te 2017. godine, a izložba je bila izložena u Zagrebu, te gradovima Istre: Novigrad,Pazin te Umag. U svibnju 2017. godine Domiink sudjeluje u izložbi ''Zakaj volim Zagreb'' s fotografijom ''Tunel Grič'' kao jedini autor s tim motivom grada Zagreba. Iste godine u listopadu održana je fotografska izložba ''Jedra kvarnera'' u Riječkoj galeriji Principij gdje je kao autor sudjelovao s fotografijom ''Silueta jedrilice''.

    Uz prirodni talent koji je neosporan, Dominik kaže da svega ne bi bilo bez truda i rada. Iako je za mnoge fotografija tek čisti klik na fotoaparatu, tvrdi da tu postoji puno faktora koji ljudi ne vide niti ne znaju za njih. Ovo je izložba kojom će ovaj mladi autor zatvoriti jedno poglavlje kako u karijeri tako i u životu. Školovanje, mladost, odrastanje i sazrijevanje - to su čimbenici koji su ključni za ovu prvu fazu.

    Nadamo se da do sljedeće samostalne izložbe ipak neće proći toliko puno vremena!

     

    HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA

    Autorova želja je bila da svoju prvu samostalnu izložbu na neki način obilježi. U dogovoru s Galerijom te svim suradnicima i partnerima koji sudjeluju u ovoj izložbi RETROSPEKTIVA dogovor je da se pokrene HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA koje bi bile posebno označene na samoj izložbi odnosno ispod njih bi uz naziv te godinu fotografije bila napisana i humanitarna cijena.

    • img_3705
    • img_3700
    • img_3669
    • img_3681
    • img_3671
    • img_3685
    • img_3702
    • img_3707
    • img_3701
    • img_3677
    • img_3690
    • img_3695
    • img_3715
    • img_3699
  • Izložba "Aktovi" Gorana Žigolića

    vrijeme: 12. veljače 2018 u 18 sati
    mjesto: Kulturni centar Dubrava 51 a, Zagreb

    Goran Žigolić Vas poziva na otvorenje izložbe na kojoj će predstaviti svoje slike aktova rađene u akvarelu.

    Izložba

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

     

    • img_20180212_182900
    • img_20180212_184012
    • img_20180212_184027
    • img_20180212_184054
    • img_20180212_184039
    • img_20180212_182850
    • img_20180212_182841
    • img_20180212_182818
    • img_20180212_181317
    • img_20180212_182546
    • img_20180212_182609
    • img_20180212_182830
    • img_20180212_181309
    • img_20180212_181203
    • img_20180212_181150
    • img_20180212_180454
    • img_20180212_181238
    • img_20180212_181126
    • img_20180212_181131
    • img_20180212_175712
    • img_20180212_175702
    • img_20180212_175732
    • img_20180212_175628
    • img_20180212_175639
    • img_20180212_175634
    • img_20180212_175618
    • img_20180212_175720
    • img_20180212_175541
    • img_20180212_175608
    • img_20180212_175555
    • img_20180212_175501
    • img_20180212_175547


    Obrisi savršenstva

    Goran Žigolić slikar je koji sigurnim potezom linije i nježnim, prozaičnim tonovima akvarela stvara opuštene ženske aktove u različitim pozama, naglašavajući prolaznost tijela sa svim svojim nesavršenostima.

    Žigolić ne potpada pod jefitna rješenja erotizacije slikanog motiva, već mu daje dozu dostojanstva i monumentalnosti u kojem su prikazane figure svedene na dinamičnu mrlju nalik skici, koja nam otkriva različita duševna stanja.

    Iako se autor služi predloškom koji pronalazi na internetu i zatim ga stilizira na ono bitno, uočavamo neobičnost u kompozicijskim rješenjima. Da bi rad bio upečatljiviji, Žigolić smješta pojedine likove uz jedan od rubova formata, narušavajući tako ravnotežu u korist dinamike. Jer, ovaj život jest uistinu dinamičan i pun izazova.

    Umjetnikove djevojke izgledaju nam kao da odrađuju rutinu života, u domaćem okruženju gdje je seksualnost samo sporedna stvar, pokušavajući dati odgovor na neka druga egzistencijalna pitanja.

    Za Žigolića golotinja ne predstavlja smisao hedonističkog života. Ona je ovdje samo djelić neke veće cjeline koju autor uspješno bilježi olovkom i kistom na papiru, tragajući uvijek dosljedno za iskonskom ljepotom pojavnog svijeta.

    Svebor Vidmar

  • Izložba "Artistic Hands 2"

    vrijeme: 1. prosinca u 18.30

    mjesto: Yunus Emre Institut, Andrije Hebranga 34 u Zagrebu.

    Međunarodni klub žena Zagreb (IWCZ) poziva Vas na otvorenje umjetničke izložbe "Artistic Hands 2" u petak 1. prosinca u 18.30 sati u Yunus Emre Institutu, Andrije Hebranga 34 u Zagrebu.

    Izložba

    Slikarice, kiparice, grafičarke, keramičarke, oblikovateljice nakita, autorice papirnatih skulptura te umjetnice najrazličitijih izričaja, njih ukupno osamnaest, udružile su se i predstavljaju vam svoja omiljena djela.

    Izložba

    Sudjeluju: Aline Dalgleish, Consuelo Palma, Harriet Stanes, Jadranka Pavelic, Janner Pešut, Jesenka Cisar, Jessy Baek, Joan Given, Karen Singh, Marianne Erdo, Nihal Ramzy, Olga Read, Petra Lovrekovic, Renata Bacanek, Slavica Barun, Vesna Matic, Vilma Stambuk, Vlasta Pastuović

  • Izložba "Događanje" Tanje Dabo, Letricije Linardić i Maje Rožman

    vrijeme: 07.02.2018. - 15.02.2018.
    mjesto: Galerija Fritzi u Malom Lošinj

     izložba 'Događanje'

    U srijedu, 7. veljače 2018. g. u 18 sati u Galeriji Fritzi u Malom Lošinju otvorit će se izložba Događanje triju umjetnica: Tanje Dabo, Letricije Linardić i Maje Rožman. Uz uobičajeno otvorenje, umjetnice će održati kratka izlaganja kako bi posjetiteljima pružile bolji uvid u čitanje umjetničkog djela. Naime, promatrači često „ostaju na vjetrometini“ vlastitih (sa)znanja i očekivanja koja ih ponekad sprječavaju u razumijevanju, a time i u prihvaćanju poruke te suživljavanju s umjetničkim djelom i umjetnošću uopće. Stoga će autorice objasniti svoje umjetničko polazište i proces rada.

    Djela ovih triju umjetnica su refleksivna i propituju vlastiti, unutarnji doživljaj svijeta koji je, iako subjektivan, često stvarniji od „objektivnih“ okolnosti i činjenica. Stvarima i doživljajima pravo značenje i smisao pridaju tek naknadna sjećanja i osjećaji koji se vezuju uz njih. Tanja Dabo (Rijeka, 1970.) izlaže dva djela. Umjetničke knjige naziva Arhiv: Večer bilježe svakodnevne životne situacije i radnje koje često i ne „doživljavamo“ nego izvršavamo automatski, vezujući uz njih tek neodređeni osjećaj, poput zamornosti neprestanog ponavljanja. S druge strane, instalacijom Oprost svjesno se propituju međuljudski odnosi i (ne)mogućnost prihvaćanja vlastitih mana i pogrešaka. Letricija Linardić (Rijeka, 1971.) instalacijom Otisci sjećanja propituje mogućnosti „pohrane“ sjećanja u materijalni oblik koji postaje dokument određenog stanja svijesti. Maja Rožman (Zagreb, 1981.) izložit će instalaciju Arhiva, procesualan rad koji obuhvaća mobile, svojevrsne arhivske obrasce osoba koje jesu ili su bile dio autoričinog života te svojim „(samo)arhiviranjem“ postaju svjedoci promjena (fizičkih, emocionalnih…).

    Izložba je nastavak projekta Događanja u sklopu kojeg je 11. svibnja 2017. g. održana umjetnička akcija Kolektiv hoda. Akcijom, u kojoj je sudjelovalo i lokalno stanovništvo, upriličen je uspon na Osoršćicu s ciljem međusobnog povezivanja sudionika u intenzivnom fizičkom izazovu. Umjetnice su cjelokupan proces bilježile raznim postupcima i ovjekovječile u umjetničkoj knjizi koja će također biti predstavljena na izložbi.

    Izložba će biti otvorena do 15. veljače 2018. godine. Radno vrijeme Galerije Fritzi je radnim danom od 9 do 14 sati (subotom i nedjeljom zatvoreno).

  • Izložba "Forvm Naronitanvm" u Splitu

    vrijeme: 05.05.2017.

    mjesto: Split; Galerija Dioklecijan, Dioklecijanova bb

    Ova tematska izložba je dio niza događanja, kojima Arheološki muzej Narona obilježava 10 godina rada Muzeja kao samostalne institucije.

    Forvm Naronitanvm

    Izložbom su predstavljeni rezultati sustavnih arheoloških iskopavanja na lokalitetima Forum i Gornje njive u Vidu, koja su provedena u razdoblju 1993. – 2001. godine pod vodstvom prof. dr. sc. Emilija Marina, tadašnjega ravnatelja Arheološkog muzeja – Split. Kronologija istraživanja i različite vremenske faze života na tim lokalitetima prikazani su tlocrtima terena, fotografijama nastalim tijekom istraživanja, crtežima predmeta te 3D rekonstrukcijama arhitekture i pokretnih arheoloških nalaza datiranih od 2. st. pr. Kr. do sredine 9. st. po. Kr.

    Postav prati i videoprojekcija koja predstavlja svojevrstan hod kroz povijest Narone od rimskoga kasnorepublikanskog razdoblja do ranoga srednjeg vijeka. Autori izložbe su Miroslava Topić i Toni Glučina, a otvorenju će nazočiti i prof. Emilio Marin.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.