izložba

  • Izložba "Forvm Naronitanvm" u Splitu

    vrijeme: 05.05.2017.

    mjesto: Split; Galerija Dioklecijan, Dioklecijanova bb

    Ova tematska izložba je dio niza događanja, kojima Arheološki muzej Narona obilježava 10 godina rada Muzeja kao samostalne institucije.

    Forvm Naronitanvm

    Izložbom su predstavljeni rezultati sustavnih arheoloških iskopavanja na lokalitetima Forum i Gornje njive u Vidu, koja su provedena u razdoblju 1993. – 2001. godine pod vodstvom prof. dr. sc. Emilija Marina, tadašnjega ravnatelja Arheološkog muzeja – Split. Kronologija istraživanja i različite vremenske faze života na tim lokalitetima prikazani su tlocrtima terena, fotografijama nastalim tijekom istraživanja, crtežima predmeta te 3D rekonstrukcijama arhitekture i pokretnih arheoloških nalaza datiranih od 2. st. pr. Kr. do sredine 9. st. po. Kr.

    Postav prati i videoprojekcija koja predstavlja svojevrstan hod kroz povijest Narone od rimskoga kasnorepublikanskog razdoblja do ranoga srednjeg vijeka. Autori izložbe su Miroslava Topić i Toni Glučina, a otvorenju će nazočiti i prof. Emilio Marin.

  • Izložba "Ljeto u gradu" međunarodno poznatog hrvatskog vizualnog umjetnika Lonca

    vrijeme: 13. rujna 2018. u 19 sati

    mjesto: Galerija ZILIK Radićeva 13, Karlovac

    Izložba

    Na otvorenju izložbe govorit će kustosica izložbe i izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat. Prigodnu glazbenu točku izvest će polaznici Glazbene škole Karlovac.

    O IZLOŽBI:

    Poznat po veličanstvenim muralima diljem svijeta, Lonac će se predstaviti karlovačkoj publici posve novim, dosada neizlaganim, ciklusom crteža intimnog formata koji je nastao u proteklih nekoliko mjeseci. Ciklus broji oko 20tak crteža. Za razliku od murala, protagonisti na površini papira nisu umjetniku poznata lica već anonimni likovi zabilježeni u prolazu. Crteži su studije spontanih situacija i nepoznatih ljudi nastale crnom i bijelom tintom na toniranom papiru. Umjetnik ljude često prikazuje iz profila ili s leđa, zaokupljene u svojoj priči i svojem svijetu bez intruzije ili nametanja vlastite prisutnosti. Iako je novi ciklus radova nastao u ateljeu, on je temom vezan uz život ulice odnosno bilježi puls gradskog života tijekom ljetnih mjeseci. Lonac je stvorio vizualni dnevnik ljeta u gradu prikazujući kroz svakodnevne scene sve aspekte gradskog života. Bez umotavanja, uljepšavanja ili maskiranja neprimjerenih scena, ciklus crteža predstavlja srž i sukus grada. Lonac je grad prikazao onakvim kakav on uistinu jest, bilježeći pritom situacije s kojima se možemo poistovjetiti, jer smo ih većinu i sami doživjeli. Na koncu se postavlja pitanje naše svjesnosti o svijetu koji nas okružuje, a ona ovisi o obujmu i intenzitetu kojim ga doživljavamo.

    O AUTORU:

    Lonac je poznati hrvatski vizualni umjetnik čiji murali krase zidove diljem svijeta. Nakon završene Zagrebačke umjetničke gimnazije, Lonac je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 2016. godine. Izlagao je na tri samostalne izložbe od kojih je posljednja održana u galeriji Think Space u Los Angelesu, te nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske. Lonac je sudjelovao i na brojnim domaćim i inozemnim festivalima ulične umjetnosti. Njegovi murali nalaze se u mnogim gradovima u Hrvatskoj: Zagreb, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Sisak, Bol, Koprivnica, te u inozemstvu: Cassino u Italiji, Grenoble u Francuskoj, Nanxian u Kini, New York, West Palm Beach u USA, Sarajevo, Banja Luka, Boras u Švedskoj, Leiria u Portugalu, Bristol te Blackpool u Engleskoj. Ujedno, Lončevi murali su vrlo često uvrštavani na top liste najljepših murala na svijetu.

  • Izložba "Novo Svitanje"

    vrijeme: 01.03.2018 u 18 sati
    mjesto: Galerija Sunce, ustanova URIHO, Avenija Marina Držića 1, Zagreb

    Novo Svitanje

    Likovni stvaralački izričaji i umijeća izražavanja tehnikama crtanja,slikanja i drugim načinima te postupci nastajanja djela služe kao izvrsno sredstvo izražavanja, komunikacije i razumijevanja među ljudima.
    Likovna umjetnost u terapijskim primjenama, za razlikuod svijeta, u Hrvatskoj je vrlo slabo korištena.
    Program kreativnog rada u likovnoj radionici art terapije Udruge „Svitanje“ obuhvaća od 10 do 15 korisnika u dobi od 25 do 65 godina.

    Korisnici su liječeni i boravili su na različitim psihijatrijskim odjelima, a danas korisnici svoje kreativno vrijeme provode u udruzi Svitanje.
    Kreativni program obuhvaća nekoliko terapijskih programa. Jedna od njih je i kreativna radionica u kojoj se korisnici relaksiraju i prolaze faze imaginacije kroz nekoliko postupaka.
    Jedna od glavnih zadaća Udruge je osjetiti potrebu svojih korisnika za kreativnošću i izražavanjem te im pomoći u putu i načinu od njihove istinske želje do njezine realizacije.

    Voditeljica i asistentica kreativnih radionica art terapije u udruzi „Svitanje“ Mercedes Bratoš

    Korisnici koji su zajednički radili slike su: Miroslava
    Božanović, Vesna Fidermuc, Damir Vukadin, Augustina
    Harapin, Goran Ganza, Irina Tkalec, Irena Barišić, Romano
    Dimić, Marko Friščić, Mirjana Ksionžik, Dražen Fekete, Sara
    Golomac, Višnja Kramarić, Martina Brnčić

    Svrha Udruge SVITANJE, za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja, je poticanje različitih programa za rehabilitaciju osoba s psihičkim bolestima u zajednici u cilju povećanja autonomije i
    zaštite ljudskih prava kako bi omogućila oboljelima od psihičkih bolesti dostojanstven život, sa što više samostalnosti i optimalnom podrškom, razvoj alternativnih oblika skrbi i prevencija institucionalizacije.
    Procjena funkcioniranja osoba s psihičkim poteškoćama je slaba točka i hrvatskog zakonodavstva.

    Nisu sve osobe koje imaju invaliditet zbog psihičke bolesti nesposobne za rad, već bi trebale biti u mogućnosti tražiti procjenu svog invaliditeta, kao što to mogu osobe s tjelesnim poteškoćama te na temelju toga pronaći za sebe posao koji im je prilagođen i vrstom
    posla i radnim vremenom.
    udruga-svitanje.hr

  • Izložba "Patent" Maria Romode

    vrijeme: 13.4.2018. u 20.00 h

    mjesto: Galerija Siva, Pierrotijeva 11, Zagreb

    Izložba

    Na početku , netko je stvorio ideju. Ideju o životu . Na početku čovjek nije mislio. No uskoro on dobiva i mogućnost za to. Iz ideje se sve razvija. Sve što vidimo,sve što znamo stvorila je ideja. Ideja sama po sebi nije opipljiva ali ju možemo pokrenuti osjetilima s kojima raspolažemo. I tako ,kroz zamršeni vrtlog osjetila racionalnog pristupa dobivamo jednu nejasnu presliku vizije koju razvijamo .

    Razvijajući ju ideju konačno i vidimo i osjetimo. Ideje koje su orginalne imaju priliku zaživjeti u svijetu preslika unikatnog oblika koji je u mogućnosti funkcije za određenu masu ljudi. Sve što poznajemo,sve što koristimo netko je osmislio,potaknuo i realizirao na svoj posebni način. Umjetnici upravo svoj sav svijet i viziju upravo crpe iz jedne ili više neopipljivih sfera mogućnosti. Mogućnosti koje nisu četo opipljive i funcionalne na prvi pogled,no one imaju jednu puno veću svrhu,nahraniti našu svijest i postojanje. Slika ili objekt kroz vrijeme se definira i stavlja u određeni konekst naše prirode. Iako umjetnici često ne posežu za tehničkom funkcionalnošću oni ostavljaju određen trag u povijesti te na način stavljaju duboki masni pečat u ljudskoj civilizaciji. Ideja samo po sebi je svijetlo,Nikola Tesla je to znao i omogućio da se duhovni začetak transformira u svakodnevnu upotrebu. Upravo nas ta svijetlost vodi I omugućava da bolje vidimo I to ne samo doslovno već i duhovno. U novoj seriji radova svoj interes okupiram idejama.Idejama koje ne samo da su orginalne več su to ideje koju pokrenule svijet i učinili ga boljim mjestom. Odlučio sam zbog toga svoje nove slike posvetiti patentima koji su omogučili svijetu da napreduje I čini ga mjestom koje prepoznajemo.

    Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. Patent se priznaje za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu.Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može dopustiti drugim osobama davanjem licencije, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge osobe. Drugim riječima, patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tijekom određenog razdoblja.

    Tehničke specifikacije

    Svoj projekt sam zamislio kao određenu parafrazu građevinskog dijaloga koji je vremenski uvjetovan sa potršačkim konzumerizmom. Najviše ,na mene utječu ulice koje su više trag neodređenog ljudskog djelovanja . Iz njih izvlačim apstrakne momente koje se događaju na zidovima, cestama, ulazima, prozorima. Ulice jesu dokaz ljudske prisutnosti u kojem se boja troši, hrđa, lomi, propada i obnavlja.

    Propadnost kao vremenska uvjetovanost je prisutna na mojim slikama prije svega jer želim prenijeti taj mali vremenski kod naše prolaznosti. No, ta prolaznost ne mora biti suštinski melankolična, nostalgična i pomalo depresivna, već je ona i svjesna naše obnove, ona cirkulira i reciklira naš napredak.

    Na svojim slikama ideju počinjem razvijati tako da na stiropor lemilicom bušim određeni simbol ideje ili patenta(na večini radova). Sljedeći korak je beton ili masa za ljepljenje pločica koji su zaslužni za masivniju teksturalnu obradu same slike.

    Na taj način sam sebi stvaram efekt izdvojenog malog zida koji ima određenu orginalnu obradu. Ploha više nije lagana , ona je sad čvrsti subjekt . Na nju nanosim više slojeva akrilne boje, te strugajući te slojeve dobivam potrošnu patinu ulice. Sami simboli koji se na zadnjim slikama pojavljuju imaju veze sa sve većim udavaljavnjem od našeg prirodnog obitavanja u prirodi te se bavim isključivo patentima koji imaju veze sa suvremenim nadogradnjama našeg postojanja kao što su: pumpica protiv astme, virtualna stvarnost i gas maska

    O autoru:

    Mario Romoda rođen je u Vukovaru,15.04.1987.godine. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobiva istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju, u Crikvenici i Umagu.Te iste godine(2004-te) osvaja generacijsku nagradu kao najbolji učenik trećih godina u Hrvatskoj. Logičan slijed bila je Akademija likovnih umjetnosti koju upisuje 2005.-2006. Treću godinu studiranja upisuje kod Prof.Jurića gdje iste godine dobiva nagradu za najboljeg studenta.
    Diplomski studij slikarstva upisuje kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg komentira kapitalističku tematiku kroz informel. Akademiju likovnih umjetnosti završava sa odličnim uspjehom (2012.godine) s tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno je imao 5 samostalnih izložbi i puno skupnih.

    Slike sa izložbe

    • img_20180413_194927
    • img_20180413_194912
    • img_20180413_194900
    • img_20180413_194843
    • img_20180413_194836
    • img_20180413_194853
    • img_20180413_194825
    • img_20180413_194810
    • img_20180413_194742
    • img_20180413_194755
    • img_20180413_194723
    • img_20180413_194731
    • img_20180413_194708
    • img_20180413_194656
  • Izložba "PerceiveArt predstavlja"

    vrijeme:utorak, 04. listopada 2016. u 12:00 sati. - 25.10.2016.

    mjesto: Galerija Ericsson

    Izložba

    Suradnja Galerije Ericsson i portala PerceiveArt.com rezultirala je skupnom izložbom sedmero umjetnika različitih generacija i izričaja. Ana Ratković, Natalia Borčić, Mercedes Bratoš, Dora Bakek, Nikolina Knežević, Zoran Kakša i Relja Rajković predstavit će se svojim recentnim radovima u mediju slike, grafike i skulpture.

    Cilj izložbe je prezentirati zaposlenicima tvrtke Ericsson Nikola Tesla raznolikost i bogatstvo suvremene hrvatske likovne scene kroz diferencirane izričaje i tehnike redovima šestero akademskih umjetnika, te jednog osebujnog oblikovatelja nakita.

    Izložba će trajati do 25.10.2016

    O Galeriji Ericsson:

    Suvremeno opremljen galerijski prostor Ericssona Nikole Tesle osmišljen je kao mjesto za upoznavanje s umjetničkim stvaralaštvom zaposlenika kompanije i vanjskih umjetnika. U njemu se redovito održavaju i raznovrsne prezentacije vezane uz aktualna kompanijska događanja.

    Galerija Ericsson otvorena je još 1974. godine te, uz pauzu od 2001. do 2006. godine, već desetljećima pridonosi raznolikosti i bogatstvu društvenog života. Upotpunjujući potrebe ljudi za umjetničkim doživljajem, ona unapređuje radne uvjete i osjećaj pripadnosti kompaniji.

    Zahvaljujući kvalitetnom programu i inovativnom postavu, galerija je vrlo dobro prihvaćena među zaposlenicima, poslovnim partnerima kompanije kao i od strane umjetnika i stručnih krugova.

    http://www.ericsson.hr/izlozbe

    O portalu PerceiveArt:

    Portal PerceiveArt.com osnovan je 2013. godine s ciljem promicanja hrvatske likovne umjetnosti. Portal je u potpunosti neprofitabilan i kroz raznovrsne rubrike poput intervjua s umjetnicima, kritičkih osvrta izložbi, recenzija knjiga, te predstavljanja projekata i opusa umjetnika prati događaje na hrvatskoj likovnoj sceni.

    www.PerceiveArt.com

  • Izložba "Street Style Banja Luka by Dasha Gajic"

    vrijeme: 28. veljače 2017. godine u 19 sati

    mjesto: u Malom izložbenom salonu Kulturnog centra Banski dvor u Banjoj Luci

    Ova izložba obuhvaća fotografije nastale tijekom višegodišnjeg rada umjetnice Daše Gajić na istoimenom projektu koji je započeo pokretanjem prvog street style bloga u Banjoj Luci.

    Blog Street Style Banja Luka by Dasha Gajic osvojio je brojne nagrade i priznanja među kojima se ističu najbolja street style fotografija u 2013. godini na međunarodnom natjecanju Best of Street Style, prvo mjesto na studentskom fotografskom natječaju Sveučilišta u Oslu, a pored toga uvršten je na listu najboljih svjetskih street style blogova. Fotografije s bloga objavljivane u brojnim bosanskohercegovačkim, regionalnim i međunarodnim publikacijama. Kao rezultat intenzivnog rada na blogu nastala je knjiga Street Style Banja Luka by Dasha Gajic, što je ujedno i prva u regiji objavljena knjiga posvećena street style fotografiji.

    Izložba

    Koncept izložbe Street Style Banja Luka by Dasha Gajic polazi od premise da je street style fotografija, kao specifičan fotografski žanr koji predstavlja kombinaciju modne i dokumentarne fotografije, ujedno i žanr koji može biti esencijalni ''alat'' za daljnja kulturološka i antropološka istraživanja.

    Autorica svojim fotografijama nastalim na banjalučkim ulicama od 2012. godine do danas ukazuje da unatoč tome što se od street style fotografija očekuje da u prvom planu ističu odjevne kombinacije, na drugoj razini ''čitanja'' omogućuju promatraču da shvati kako fotografije ujedno prenose poruku o jednom vremenu, gradu i kulturi. Poseban dodatak izložbi predstavlja prva autoričina street style fotografija nastala u Philadelphiji 2006. godine, a koju će banjalučka publika na ovoj izložbi moći prvi put vidjeti.

    Izložba Street Style Banja Luka by Dasha Gajic prva je samostalna izložba Drage ''Daše'' Gajić, a ujedno i prva izložba posvećena street style fotografiji u Bosni i Hercegovini. Kustosica izložbe je zagrebačka povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a samu realizaciju izložbe podržalo je Velepolanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini.

    Izložba

    STREET STYLE BANJA LUKA BY DASHA GAJIC

    "Odlučite što ste i tko ste, što želite i izrazite to pomoću odjeće koju odijevate i načina na koji živite."

    Gianni Versace

    Ulična fotografija iskreno, otvoreno i smiono bilježi neposredne slučajne trenutke i susrete na javnim mjestima. Ljudska prisutnost na fotografiji obogaćuje slojevitost zabilježenog trenutka karakterom pojedinca i njegovim odnosom s drugim osobama ili okolinom u kojoj se nalazi. Spontanost i neplaniranost kao osnovni preduvjeti nastanka ulične fotografije stvaraju uvjete za dokumentiranje jedinstvenog trenutka, ideje, osjećaja ili atmosfere što u konačnici omogućuje izgradnju vizualnog identiteta grada, naroda ili zemlje.

    Daša Gajić počela se baviti street style fotografijom 2012. godine prepoznavši nebrojene mogućnosti žanra koji objedinjuje dokumentarnu i modnu fotografiju. Istovremeno pokreće prvi banjalučki i bosanskohercegovački blog posvećen isključivo street style fotografiji. Predani rad, entuzijazam, ljubav i urođeni talent ubrzo su prepoznati, te 2013. godine Daša osvaja nagradu za najbolju street style fotografiju na međunarodnom natječaju Best of Street Style, a njezin blog Street Style Banja Luka by Dasha Gajic internetski magazin Street Style News uvrštava na listu najboljih svjetskih street style blogova. U periodu od 2012. do 2014. godine Daša je fotografirala preko 2000 slučajnih prolaznika u rodnom gradu bilježeći pritom ne samo modni izričaj svojih sugrađana i sugrađanki, već paralelno gradeći priču o svom gradu, njegovim običajima i kulturi. Bogati dvogodišnji opus pomno je rezimiran i objavljen u knjizi Street Style Banja Luka by Dasha Gajic koja sadrži 70 street style fotografija. Kao prirodan nastavak predanog djelovanja i priznanja dobivenih za dosadašnji rad javila se potreba za organizacijom samostalne izložbe koja bi objedinila fotografsko djelovanje, blog i knjigu u jednu cjelinu. Izložba obuhvaća fotografije nastale od 2012. godine pa sve do recentnih radova nastalih početkom 2017. godine. Poseban dodatak izložbi svakako je Dašina prva street style fotografija nastala u Philadelphiji 2006. godine. Fotografija prikazuje starijeg čovjeka koji se istaknuo u masi ljudi svojim osebujnim stilom i majicom koja je cijelom površinom ispunjena bedževima. Iako je Daša tada imala samo 17 godina, već je nesvjesno napravila prvi korak prema ostvarenju svoje životne bajke.

    Street Style

    Duboka poveznica s rodnim gradom i izazov bilježenja kreativnosti i prepoznavanja potencijala među sugrađanima osnovni su imperativi koji su otvorili vrata street style fotografije mladoj i perspektivnoj Daši Gajić. Vođena optimizmom i pozitivnom energijom ona počinje bilježiti obične ljude i slučajne prolaznike u Banja Luci. Urođenim talentom za prepoznavanje pravog trenutka, kao i intuitivnim odabirom osoba na temelju neobičnog detalja, cjelokupnog osebujnog stila ili jednostavno energije kojom osoba zrači, Daša nesvjesno oslikava život svog grada. Njezin iskren i otvoren pristup, te povjerenje koje je izgradila prilikom inicijalne komunikacije s modelom, omogućili su joj hvatanje onog autentičnog i iskonskog u osobi. Usredotočenost na ljudski trenutak odnosno onaj moment u kojem osoba spušta svoje štitove i dopušta autorici da zabilježi njezino pravo "ja" rezultirala je fotografijama snažne kreativne energije koja spaja ljudski element i urbani okoliš.

    Vođena potrebom da zabilježi iskrenu emociju i ostvari realan prikaz street style scene Daša Gajić stvara nevjerojatno raznolik opus. Cijeli dijapazon karaktera spoznajemo promatrajući osobe na fotografijama: od onih koje svoju snažnu osobnost izražavaju smjelim pogledom usmjerenim direktno u objektiv do onih povučenijih koji sramežljivo skrivaju pogled od kamere. Nečija sreća, tuga ili zabrinutost zabilježeni su u prolazu, dok užurbanost, najčešće mladih, sugrađana odražava vrevu gradskog života. Raznolikost osobnosti dinamično prati i raznolikost lokacija – od industrijske arhitekture, preko stambenih objekata do oronulih zidova ispunjenih muralima. Na fotografijama promatrač može, osim mode, spoznati arhitekturu grada, upoznati uličnu umjetnost i osjetiti atmosferu gradskih ulica. Kadrovi variraju od objedinjavanja raznolikog dinamičnog sadržaja pa sve do pročišćene, neutralne i jednostavne pozadine zida. Osjećaj autorice za gradnju skladne kompozicije koja izvlači maksimum od motiva i njegove pozadine vidljiv je u nizu fotografija na kojima modeli krojem i koloritom svoje odjeće uspostavljaju prirodnu komunikaciju s arhitekturom, dijelom zida ili prirodnog raslinja koje čini njihovu pozadinu. Kompozicije su podjednako snažne neovisno o tome temelje li se na sličnosti ili pak na kontrastu modela i pozadine. Boje, teksture i strukture odjeće, te elemenata iz okoline doprinose isticanju minimalizma, ozbiljnosti, fragilnosti ili pak razigranosti i dinamike koja krasi fotografirani model.

    U dijapazonu različitih osobnosti koje je zabilježila na ulicama Banja Luke Daša je uhvatila neposrednost i iskrenost djece, odvažnost i energičnost mladih, te šarm i dostojanstvenost starijih građana čime njezin opus poništava granice bilježenja puke mode i prenosi poruku vremena i kulture rodnog grada.

    Street Style Banja Luka by Dasha Gajic

    Smjelim i ciljanim odabirom isključivo Banja Luke kao područja kreativnog stvaralaštva Daša Gajić izgrađuje urbani portret svog grada. Djelić vremena, neposrednost životnog trenutka na ulici i uspostavljanje odnosa elemenata unutar uhvaćenog kadra grade priču Banja Luke. Bogat, kompleksan i raznovrstan portret grada rezultat je niza uličnih fotografija koje su zabilježile život, ljude i urbani okoliš, odnosno trenutno stanje grada kao i njegove jedinstvene kvalitete. Izuzetno je bitan životni aspekt fotografija, jer umjetnica ne fotografira samo mlade, lijepe i bogate ljude, već bilježi energiju i atmosferu života na ulicama Banja Luke koju čine svi – i djeca i mladi i stariji ljudi. Daša Gajić bez ijedne izgovorene riječi fotoaparatom uspijeva uspostaviti komunikaciju sa svojim sugrađanima, izgraditi uzajamno povjerenje i oslikati svoj grad, njegovu baštinu, tradiciju, individualnost njegovih građana, kao i zajedničko kulturno nasljeđe.

    Aspekt ulične fotografije Daša je iskoristila u projektu Riječi (ne) bole?!. Hvalevrijedna kampanja protiv verbalnog nasilja, bullyinga i govora mržnje pokrenuta je u rujnu 2015. godine na treći rođendan Dašinog street style bloga. Sa željom da potakne javnost na otvorenu komunikaciju o problemu verbalnog nasilja autorica radi ciklus fotografija gdje su modeli poslužili kao prazno platno, a na različitim dijelovima njihovih tijela stoji ispisan slogan "Riječi (ne) bole?!". Za razliku od ulične fotografije u kojoj često dominira pozitivna atmosfera, osobe na fotografijama kampanje jasno i sa stavom neverbalno izražavaju svoje osjećaje vezane uz problem verbalnog nasilja u društvu. Izreka "slika govori više od tisuću riječi" u potpunosti se može primijeniti u kontekstu projekta Riječi (ne) bole?!. Odlučan i direktan pogled mlade djevojke na čijoj je šaci ispisano geslo govori o odlučnosti i spremnosti na borbu protiv nasilja. Ruka mladića kojom onemogućuje kameri da fotografira njegovo lice poziva na prestanak nasilja, dok slogan ispisan na otkrivenom ramenu djevojke pognute glave i pogleda usmjerenog u pod snažno odražava fragilnost i krhkost čovjeka, te njegovu izloženost verbalnom nasilju i govoru mržnje. Kompozicija krupnog kadra dvije ruke u formi rukovanja i treće ruke u gesti upozorenja sugeriraju potrebu zajedničkog djelovanja u borbi protiv verbalnog nasilja. Kolika je moć slike, odnosno u ovom slučaju fotografije, govori i kontinuirano rastući broj mladih ljudi koji se priključuju ovoj značajnoj kampanji.

    Spajanjem mode i fotografije Daša Gajić je oslikala duh i bogatstvo svog grada. Proširujući aspekt street style fotografije u projektu Riječi (ne) bole?! ukazala je na mogućnost i snagu djelovanja fotografije u cilju borbe za humanost i bolju budućnost. Vođena mantrom "nikada ne čini drugom ono što ne bi želio da drugi učine tebi" polako, ali sigurno ostvaruje svoje snove i mladima, na vlastitom primjeru, dokazuje kako je sve moguće uz puno ljubavi, predanog rada i malo sreće.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba "Venientes" u sklopu programa 34. Salona mladih

    vrijeme: 24. svibnja od 12:00 do 14:00
    mjesto: Galerija Šira, Preradovićeva 13, Zagreb

    Izložba

    Zadovoljstvo nam je pozvati vas na otvorenje skupne izložbe studenata ALU pod nazivom -“Venientes- izbor iz godišnje produkcije ALU 2017. / 2018.” koja će se u sklopu popratnog programa 34. Salona mladih -“Panoptikon” otvoriti u četvrtak, 24.05.2018. godine u 12 h u galeriji Šira, Preradovićeva 13 u Zagrebu.

    Izložba „Venientes“ projekt je koji se realizira već dugi niz godina sa ciljem predstavljanja ponajboljih studentskih radova iz godišnje produkcije Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao i proteklih godina, komisija sastavljena od profesora-predstavnika odsjeka Akademije odabrala je radove koji će predstaviti ovogodišnje rezultate studenata slikarskog, kiparskog, grafičkog, i nastavničkog odsjeka


    Izložbu možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet; 17-21 h, vikendom 10-20 h) do 03.06 2018.

    Izvor: http://www.shira.alu.hr

  • Izložba "Žene snimaju"

    vrijeme: 07.03.2017. u 19.30

    mjesto: Fotoklub Zagreb, Ilica 29/3, 10000, Zagreb

    Prva nagrada Zrinka Lovrić

    Zrinka Lovrić

    Druga nagrada Valerija Dujmović

    Druga nagrada Ivana Planinić

    Ivana Planinić

    Treća nagrada Tamara Gkikas

    Tamara Gkikas

    Treća nagrada Ivana Planinić

    Ivana Planinić

    Treća nagrada Neda Rački

    Neda Rački

    Pohvale

    Ankica Rajačić

    Ankica Rajačić

    Ljubica Babac

    Ljubica Babac

    Maja Golac

    Maja Golac

    Neda Rački

    Neda Rački

    Vesna Špoljar

    Vesna Špoljar

    Vesna Špoljar

    Vesna Špoljar

    O izložbi Žene snimaju

    Postoji li bolji homage za žene na Dan žena od javnog i iskrenog vrednovanja i priznanja njihovog rada, svakodnevnog i onog umjetničkog. A to je upravo ono što Fotoklub Zagreb sada čini otvorenjem ove izložbe – pokazuje svijetu visoku razinu umjetničke kvalitete radova svojih članica, u sprezi sa tehničkom perfekcijom, ali i dodatnim, sveprisutnim, suptilnim ženskim izborom motive, kompozicijom i pogledom na svijet oko nas.

    Od osnutka Ženske sekcije Kluba 1973. godine, prema inicijativi i zamisli tadašnjeg predsjednika Đure Griesbacha te pod kasnijim vizionarskim vodstvom izuzetne i požrtvovne gđe Slavke Pavić, ta se aktivnost kontinuirano usavršava sve do današnjih dana. Postojanje takve sekcije, te pridavanje važnosti specifičnostima ženskog fotografskog izričaja, uz kontinuiranu široku promociju i izlagačku djelatnost, definiraju Fotoklub Zagreb kao sredinu u kojoj se uvažava ravnopravnost spolova i njeguju vrhunske europske kulturne stečevine.

    Žiri, sastavljen od isključivo muških članova Kluba, nije imao lak zadatak pri izboru. Svoje radove, na slobodnu temu, prijavile su 42 autorice izuzetno širokih fotografskih interesa i originalnih ideja, sa ukupno 163 rada, da bi na kraju bilo prihvaćeno 66 fotografija od 33 autorice. Bilo je tu predivnih portreta ispunjenih ljudskom toplinom, impresivnih crno-bijelih, gotovo grafičkih radova, prikaza svakodnevnog živahnog i zanimljivog uličnog života, makro fotografija i slika životinja, atmosferom ispunjenih fotografija pejzaža i veduta, dokumentarno zaustavljenih trenutaka, kolorističkih stilizacija i još mnogo toga.

    Širina pristupa, raznolikost interesa, stilova i tehnika vidljivi su i među nagrađenim radovima. Divne oči male Julije, Zrinke Lovrić, izviruju iz debelog krzna u reduciranom okolišu i privlače svu našu pažnju. Bravo, Prva nagrada! Valerija Dujmović predstavila se impresivnim crno bijelim fotografijama dinamičkih plesnih figura, teških za snimanje, uz vrhunsku kompoziciju, rasvjetu i kontrast. Fantastično zaustavljeni pokret i vrijeme – Druga nagrada. Fotografija “Eye”, Ivane Planinić, s ljudima na klupi u okruženju stakla, po ne znam koji put potvrđuje da ova autorica ima stvarno čudesno “oko” za izbor motiva i perspektiva – Druga nagrada. Staračke ruke na crnoj podlozi (“Only Time”, Tamare Gkikas) kod gledatelja izazivaju toplo suosjećanje i razumijevanje za jedan život koji je prošao – osvojena Treća nagrada. Neda Rački nas ponovno oduševljava motivom, kakve samo ona nalazi, igrom svjetla i sjene, snagom kontrasta kojim ona život u boji pretvara u crno bijelu “treću dimenziju” – Treća nagrada. Naša članica Vesna Špoljar, s izvanrednim smislom za opservaciju i naglašenom geometrijom, pokazuje nam krasan “sklad elemenata” na svojoj fotografiji istog naziva (Pohvala). Fotografija “Sjeta” u sepia tonu, iste autorice, zrači toplinom i šarmom i predstavlja svojevrsnu odu ženskoj ljepoti, onako kako ju žena vidi (Pohvala). I, dalje …, ne možemo sve nabrojiti.

    Nakon razgleda ove čisto ženske izložbe, zaključak je, bez imalo dvojbe: Žene članice su ponos i, brojeći one mlade, budućnost našeg kluba. Poželimo im puno uspjeha u budućem radu i dobro svjetlo.

    Božidar Kasal, AFIAP

  • Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    vrijeme: 6. veljače 2017. u 19 sati

    mjesto: Fotogalerija Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb),

    U Fotogaleriji Dubrava (Narodno sveučilište Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb), u ponedjeljak, 6. veljače 2017. u 19 sati otvara se izložba fotografija pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”, na kojoj će svoja djela izložiti članovi HDLU Zagreb. Izložba se može pogledati do 23. veljače 2017.

    Izlagači: Vlasta Pastuović Aleksić, Andro Banovac, Sabina Blažić, Dalibor Brlek Slavenski, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Damir Matijević, Ivana Režek, Sonja Šimatić, Robert Štimec

    Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    Mitska dimenzija grada i urbane legende

    Gradovi u kojima živimo slojevita su sinteza kolektivnih sjećanja iz prošlosti, ali i osobnih priča o odrastanju, generacijskim putevima kroz društvene tranzicije i transformacije prostora kojima smo svjedočili, te kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastale su priče zabilježene na ovim fotografijama, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

    Izložba ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”

    Kao vječiti nomadi, građani putuju kroz vrijeme i prostor na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale prijevoz u svjetlu neonskih reklama nakon noćnih izlazaka, kao na fotografiji Andre Banovca, ili se vraćaju u daleku prošlost kroz priče o zagrebačkim coprnicama u prigušenom sjaju starinskih fenjera na fotografiji Tihomira Cirkvenčića.

    Stare gradske priče pretapaju se sa psihodeličnim prizorima iz modernih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima, u bestijariju likova na fasadama zgrada, dotičući se nekih arhetipskih tema kao što su prolaznost i protočnost vremena, onaj neopipljivi déjà vu osjećaj, kojega su naši sugrađani iz prošlih vremena ostavili iza sebe, da bi bio ponovo prepoznat u suvremenim prizorima tranzicijski devastiranih i napuštenih lokala, o kojima će se također jednom iskrojiti neke nove urbane legende, da bi se nadovezale na one prijašnje.

    Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih okupljališta, koja su danas ispunjena bogatom simbolikom, te vibriraju u našim sjećanjima, obojana finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača na fotografiji Dalibora Brleka Slavenskog.

    Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i obogaćivati, pozivati nas na istraživanje, baš kao što su i autori na ovoj izložbi bili pozvani da svojim fotografijama dočaraju svoje osobne impresije, sjećanja i doživljaje.

    Tako Alfred Freddy Krupa na pomalo ironičan, simbolički način prikazuje svoju sjenu ispod sjene zastave, što asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote, naših suvremenika, kao i naših prethodnika, a Damir Matijević na svojim fotografijama ne bavi se prošlošću, nego daje jednu futurističku viziju brzine i dinamike, kada se starinsko tkivo grada osvijetli kroz apstraktne kompozicije, koje zazivaju duh modernih metropola.

    Sabina Blažić u svojoj šetnji kroz Maksimir približava nam melankoličnu, gotovo slikarsku vizuru fluidnog drvoreda u perspektivi, a Ivana Režek na svojim fotokolažima rastače oblike u slojevima, kako bi dočarala prizore snovitih iluzija.

    Sonja Šimatić obilazi stare, napuštene prostore, prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Vlasta Pastuović Aleksić fokusira se na detalje gradskih prozora i fasada, te njihovih stiliziranih struktura. Robert Štimec fotografira gradske spomenike i značajne građevine iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova drugačije detalje i perspektive, a Ivana Kolić kroz svoje dvije fotografije, Pogled u visinu i Pluto, dočarava nam dvojnost staroga i novoga u krvotoku svoga grada.

    U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao poput nekog živog organizma, čvorište naših susreta koje stalno buja i raste, kada građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

    mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.

  • Izložba ”Nove perspektive 2018” povodom 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika

    vrijeme: 12. lipnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

    Izložba ”Nove perspektive 2018” povodom 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika

    U utorak, 12. lipnja 2018. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se izložba ‘’Nove perspektive 2018’’ u organizaciji HDLU Zagreb, povodom 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika. Izložbu će otvoriti Krešimira Gojanović, Robert Štimec i Rentata Bačić. Izložba se može pogledati do 12. srpnja 2018.

    Izlagači: Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković – Lula, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Tatjana Kreštan, Alfred Freddy Krupa, Rada Marković, Jelena Martinović, Danko Merin, Stjepan Perković, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Josip Rubes, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Robert Štimec, Mladen Žunjić.

    Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb izložbom ”Nove perspektive 2018” u Europskom domu Zagreb želi obilježiti 150 godina postojanja strukovnih Hrvatskih društava likovnih umjetnika, kojih danas ima 10 (na Popisu umjetničkih strukovnih udruga Ministarstva kulture RH), te su sva ta društva kroz vrijeme, odvajanjem i osamostaljivanjem, proistekla iz prvobitnog Društva umjetnosti, koje je utemeljeno 1868. godine u Zagrebu. Zadnje društvo koje se odvojilo od HDLU-a kao samostalno zagrebačko udruženje, jeste i naš HDLU Zagreb, osnovan 2015. u Zagrebu, gdje regularno kao pravna osoba počinje djelovati 12. 6. 2015. godine. Tako će ova izložba ujedno biti i prilika da se proslavi 3. godišnjica HDLU Zagreb.

  • Izložba „Fotografija godine“

    vrijeme: 14. 02. 2017. u 19.30 sati

    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb,Ilica 29/III, Zagreb

    Prošlu, 2016. godinu, Fotoklub Zagreb zaključio je izložbom „Fotografija godine“, s kojom je zaokružio svoju izlagačku aktivnost. Na početku ove godine, vrijedi nam se još jednom osvrnuti na proteklu godinu i rekapitulirati sve izložbe na kojima su članovi sudjelovali i obaviti svojevrsnu inventuru osvojenih nagrada. A odličan uspjeh naših članova na natječajnim izložbama i salonima u Hrvatskoj i inozemstvu nastavlja se i dalje.

    Izložba „Fotografija godine“

    Najnagrađivaniji autori ove godine su Neda Rački (27 nagrada) i Zvonko Radičanin (14 nagrada), a slijede ih Željko Krčadinac i Božo Marijančić (po 8 nagrada). Ukupno su članovi osvojili 141 nagradu.

    Za izložbu su odabrani nagrađeni radovi 34 autora (od ukupno 42) i to prvenstveno oni radovi koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na klupskim, nacionalnim ili međunarodnim natječajima. Nagrade su samo jedan dio uspjeha. Danas, kada u svijetu ima velik broj natječaja (samo u organizaciji FIAP- a prošle ih je godine bilo 511), veliki je uspijeh kad se fotografija nađe u kategoriji „primljena“, a naši članovi i u toj kategoriji bilježe odlične rezultate (više od 400 primanja).

    Ovogodišnja rekapitulacija nagrađenih radova ne pokazuje samo raznolikost u odabiru tema i širini pristupa fotografiji, već i raznolik odabir zemalja i natječaja na kojima su članovi sudjelovali. Izložbeni postav pruža mogućnost usporedbe nagrađenih radova odnosno uvid u poklapanje ili različitost žiriranja na nacionalnim i međunarodnim izložbama.

    Izložba u cjelini predstavlja raznovrstan fotografski repertoar članova kluba, od portreta, preko pejzaža, prirode, ambijentalne i ulične fotografije pa sve do apstrakcije. Bez obzira na tehnička znanja i trendove u suvremenoj fotografiji, ova je izložba u prvom redu važna i zanimljiva zbog subjektivnog doživljaja trenutka kojeg su žiriji prepoznali i nagradili.

    TEKST ZA KATALOG IZLOŽBE „NAGRAĐENE FOTOGRAFIJE U 2016.“

    Neda Rački, EFIAP/g

  • Izložba Aide Hebib Raguž ''Energija forme''

    vrijeme: 10. prosinca 2016. u 19h

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4. Zagreb

    Aida Hebib Raguž rođena je 1977. godine u Dubrovniku. Diplomirala je 2001. godine kiparstvo u klasi prof. Josipa Diminića na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te stekla zvanje profesora likovne kulture. Aktivno se bavi kiparstvom, dizajnom i edukacijom u području umjetnosti. Ostvarila je niz skulptura i reljefa u kamenu, drvetu, gipsu i žici. Autorica je javne skulpture u kamenu 2001. godine postavljene na rivi u Vrsaru. Iste godine stječe diplomu Međunarodne kiparske škole „Montraker“ Vrsar. Sudjeluje na Goranskoj kiparskoj radionici „Lokve“ 2002. godine gdje izrađuje skulpture u drvetu. U 2013. godini izrađuje reljef “Vatromet Držićevih djela“ u sklopu izložbe Nezaboravna Držićeva djela, koji je uvršten u stalnu zbirku Doma Marin Držić u Dubrovniku. Osim skulptura, od 2002. godine do danas ostvarila je brojne zapažene cikluse u području dizajna autorskog nakita, te izlagala u mnogim galerijama diljem Hrvatske. Autorica svoje futurističke kiparske forme prepoznatljive po koloritu i obliku pretvara u dizajn nakita i njezino stvaralaštvo ujedinjuje kiparstvo i dizajn u jednu nerazdvojnu cjelinu. Realizirala je niz predavanja i radionica za djecu i mlade. Ostvarila je niz inovativnih radionica za djecu i malde u suradnji s više galerija diljem Hrvatske od kojih je posljednja bila 2016. godine u sklopu Tjedna dizajna Zagreb. Od 2004. godine do danas bavi se pedagoškim radom radeći kao profesor likovne kulture u Dubrovniku. Izlaže samostalno i skupno, te sudjeluje na umjetničkim kolonijama diljem Hrvatske. Član je HDLU Dubrovnik i HDLU Zagreb. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

    ENERGIJA FORME

    U filozofiji je forma ono što biće postavlja u bitak. Materijalizacijom duša dobiva svoj oblik. Energija otpočinje kao forma. Ono vidljivo i opipljivo postaje ruho unutarnjeg sadržaja.

    Aida Hebib Raguž koristi formu kao primarno sredstvo propitkivanja smisla vlastitog postojanja i neizvjesne nam budućnosti. U ciklusu skulptura pod nazivom Energija forme vođena vlastitom umjetničkom radoznalošću autorica oblikuje forme naglašene futurističke dinamike i neobičnog snažnog kolorita. Dominiraju prošupljene mase kroz koje prostor slobodno struji, dok ga volumen obuhvaća i okružuje. Ostvaruje se snažna interakcija prostora i mase skulpture čime se energija utkana u skulpturu nastavlja u okolni prostor. Unutarnji svijet emocija izražen je finom obradom površine ispoliranog patiniranog gipsa. Pomoću organskih formi uz odabir dominantno hladnih smirujućih boja umjetnica stvara svojevrsne meditativne objekte koji pulsiraju u prostoru i posjetitelja potiču na misaono putovanje u daljine i dubine naše budućnosti.

    Energija forme

    Futuristička dinamika zajedno s meditativnim kolorističkim aspektom skulptura oblikuje začudan svijet pulsirajuće energije koji postaje prepoznatljiv rukopis Aide Hebib Raguž. Geometrijsko počelo oblikovanih skulptura i izraziti kolorizam naglašavaju vitalizam i dinamizam formi, no istovremeno ono organsko u djelu usmjerava promatrača na prirodno, slobodno i neograničavajuće unutar same forme. Znakovi koji stoje uz nazive skulptura asocijativno obogaćuju same radove. Moguće ih je iščitati kao futurističke simbole u službi tajnog koda ili pak poput crtica iz kolektivnog sjećanja koja nas vraćaju u vrijeme hijeroglifa i sličnih ideografskih pisama koja i dan danas predstavljaju zagonetku za čovječanstvo.

    Rad Daljine 96 dominantno srebrnosivim koloritom ponajviše budi futurističke reminiscencije na trijumf tehnologije nad prirodom. Dinamičnom formom, te snagom boje skulptura aludira na metal i strojeve koji nas mogu odvesti neslućenom brzinom u neviđene daljine. Kao antipod Daljinama stoji rad Dubine ^Y^ koji oblikom, usmjerenjem i odabirom boja sugerira zaron u mistično, kontemplativno, zagonetno i neizvjesno. Za razliku od polikromatskih radova posvećenih dubinama i daljinama čovjekovog unutarnjeg svijeta, radovi Forma ~ i Forma x usmjereni su na vidljivi svijet. Jednostavnije i zatvorenije jednobojne skulpture bave se propitkivanjem samih oblika i njihovih energija. Naglasak je stavljen na odnos mase unutar same sebe, dok je komunikacija s prostorom daleko suzdržanija. Ponovno rastvaranje oblika prisutno je u radovima Prolaz 1, Prolaz 2 i Prolaz 3, gdje je prisutnost šupljeg prostora recipročna punoj formi. Središnja šupljina dodatno je naglašena bojom drugačijom od obojenosti vanjštine, čime se promatrač poziva da misaono prođe kroz šupljinu. Ritualni prolazak kroz otvor asocira na mogućnost obnove, prijelaz u drugo vrijeme ili drugo mentalno stanje, dok snažno prisustvo srebrne boje upućuje na transformaciju vremena iz prošlog u sadašnje ili buduće, pružajući promatraču mogućnost refleksije proživljenog ili propitkivanja budućeg. Odabir prolaska kroz otvor prema budućnosti prirodno se nadovezuje na formalno najkompleksniji rad Budućnost 1 koji karakterizira razvedena forma sazdana od tri različita oblika distinktivna po boji i usmjerenju.

    Energija forme

    Složena trobojna skulptura sastavljena je od plavog podnožja koje asocira na dubinu temelja, dok zemljana vodoravna forma podsjeća na stabilnost i plodnost zemlje prodirući u crvenu okomitu formu kao simbol energije i osjećaja, te pritom čineći njezin oslonac. Razvedena, ali skladna kompozicija odraz je složenosti života.

    Aida Hebib Raguž unutarnji impuls i doživljaj netaktilnog svijeta pretvara u vizualne i taktilne forme. Neobičnim skulpturama koje istovremeno objedinjuju dinamiku i smiraj, organičko i mehaničko, suvremeno i tradicionalno ostvaren je opus jedinstvenih futurističkih meditativnih formi koje nas potiču na sjećanja o prošlosti, trajanje u sadašnjosti, a ponajviše na razmišljanja o budućnosti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

    vrijeme: 28.12.2017. godine u 19 sati.

    mjesto: Galerija Kranjčar, Zagreb

    Marina Stoponja poznata je po svom izričaju u mramoru, tradicionalnom materijalu kojeg pretvara u suvremenu skulpturu obrađujući razne društvene i autobiografske teme. Izložba u Galeriji Kranjčar dio je posljednjeg ciklusa "Pilllow talk" a ujedno i istraživačka izložba u sklopu njenog doktorskog rada na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica ovdje istražuje međusobni odnos publike i skulpture sa ponuđenim ili uskraćenim informacijama o samoj temi. Prezentirane skulpture naizgled jednake, uz različiti ponuđeni opis i opremu koja ih prati tjera posjetioca da stalno mijenja svoju percepciju o značenju samog umjetničkog dijela.

    Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

    Marina Stoponja živi i radi na dvije adrese, Zagrebu i Dubaiu. U Arapskim Emiratima je prošli mjesec imala čak dvije samostalne izložbe. U Dubaiu pod kustostvom Rebie Naim direktorice International Emerging Artist Award organizacije i u Ras Al Khaimahu u organizaciji Sheik Saud bin Saqr Al Qasimi fondacije od koje je ranije ove godine dobila i prestižnu nagradu na RAK Fine Art Festival za svoju skulpturu "Animar"

    Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

    SAME SAME BUT DIFFERENT

    Ako umjetnost percipiramo kao duhovno stvaralaštvo pomoću kojeg čovjek istražuje i izražava vlastita skrivena bogatstva i osvještava dijelove podsvijesti, moramo razmotriti umjetničko djelovanje i percepciju te iste umjetnosti kao elemente koji otkrivaju sposobnosti usmjeravanja vlastite spoznaje i njezine evolucije kroz usporedbu različitih stanja svijesti i logike. Umjetnost i njezino značenje manifestiraju se unutar složenog komunikacijskog procesa koji se odvija između umjetnika, umjetničkog djela i publike, dok sam doživljaj umjetnosti obuhvaća put od vizualne percepcije do mentalne konstrukcije slike doživljenog u umu promatrača. Priroda samog umjetničkog rada i njegov sadržaj ovise o kontekstu, prostoru, postavu i pridodanom sadržaju, odnosno umjetnikovoj namjeri i značenju utisnutom u samo djelo. Različiti mehanizmi prenošenja značenja ili pružanja informacija o radu uključuju različite spoznajne procese putem gledanja, čitanja i slušanja, ali uključuju i neminovno iskustvo promatrača o predmetu koji je postavljen pred njega.

    Izložba "Same same but different" hrvatske kiparice Marine Stoponje istražuje područje poimanja umjetničkog djela i njegovog značenja. Umjetnica prepoznatljivim rukopisom oblikuje figurativne motive u koje usađuje vlastitu simboliku. Tri od ukupno četiri izložene skulpture čine nenametljive i fluidno oblikovane forme jastuka na koje autorica smješta po jednu jabuku purpurno crvene boje. Hladan, težak i krut makedonski sivec omogućuje stvaranje jasnih i jednostavnih linija napetih i pročišćenih formi čija savršeno zaglađena površina naglašene bjeline dodatno ističe pridodan element jabuke. Tri identične skulpture postaju platforma za istraživanje mogućnosti transformacije značenja umjetničkog djela, odnosno ispitivanje koliko naziv rada i ostali popratni sadržaji mijenjaju percepciju i sam doživljaj skulpture. Izgled skulpture nužno ne određuje i ono o čemu ona govori, a dualitet privida i istine mijenja se ovisno o pratećim elementima kod svakog djela. Primarna simbolika figurativnih pročišćenih oblika ostaje pritajena, dok umjetnica promatraču nudi određene sadržaje istovremeno analizirajući povratne reakcije. Umjetnost kao čin propitivanja tako otvara mogućnost oslobađanja od jednoznačnog odgovora.

    Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

    Prva skulptura autonomno je umjetničko djelo oslobođeno bilo kakvih popratnih informacija ili usmjeravanja promatrača u interpretaciji vizualno percipiranog. Odluka o izostavljanju osnovnih informacija koje obično prate izložene radove autoričin je izbor koji promatraču daje potpunu slobodu u pristupu likovnom djelu. Ono ostavlja pojedincu da na temelju viđenog izgradi vlastiti sud doživljenog.

    Druga skulptura nosi naziv "Eva", čime prezentirani rad poprima novi kontekst i otvara cijeli niz mogućnosti različitih interpretacija. Sam naziv posjeduje ikoničko značenje koje upućuje na širu priču u odnosu s prezentiranom formom. Spoj viđenog i pročitanog kod promatrača rezultira "AHA momentom", odnosno prizivanjem ranije usvojenog znanja iz kolektivne memorije smještene u području nesvjesnog, koje se asocijativnim elementom budi i prepoznaje predstavljeno djelo kao arhetipski sadržaj. Fokus s jabuke preusmjerava se na simboliku lika Eve i konotacije koje ona nosi sa sobom poput istočnog grijeha, vjere, iskušenja, te u konačnici seksualnosti. Doživljaj dodatnog sadržaja ovisit će uvelike o kulturno-sociološkom nasljeđu, psihologiji i interesima promatrača, čime se potvrđuje teza kako je svaka komunikacija između djela i pojedinca jedinstvena kao i percepcija, interpretacija i spoznaja s kojom posjetitelj odlazi.

    Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

    I dok prve dvije skulpture nose obilježja koja očekujemo kod izloženih radova, treća skulptura "Marble dream pillow" nudi iznenađenje. Prilikom posjetiteljevog prilaska skulpturi senzor pokreta aktivira audio snimku koja je parodija na jedan od glavnih sadržaja prisutnog u suvremenom potrošačkom društvu – TV prodaju. Audio reklama u vrlo tipiziranoj formi umjetničko djelo stavlja u kontekst potrošne robe koju je moguće kupiti za, u pravilu, precijenjeni iznos uz niz krajnje nepotrebnih dodatnih poklona koji umiruju ljudsku savjest prilikom kupovine još jednog u nizu nepotrebnih predmeta. Dok je kod druge skulpture postojala mogućnost različitih interpretacija baziranih na nizu asocijacija koje skulptura u simbiozi s nazivom pobuđuje kod promatrača, audio snimka vrlo jasno i usmjereno vodi promatrača u tumačenju ponuđene priče. Efekt iznenađenja i postavljanje umjetničkog djela u kontekst suvremenog kapitalističkog društva i potrošačkog doba dodatno potiče vječno pitanje – što umjetničko djelo predstavlja?

    Sva tri rada definira neminovna tehnička vještina, poznavanje materije i virtuoznost izvedbe, dok sadržajni dio karakterizira višestruka slojevitost jasnih i vidljivih, ali i prikrivenih značenja. Marina Stoponja izlaganjem identičnih skulptura otvara mogućnost mnoštvu pitanja, interpretacija, doživljaja i spoznaja koji zajedno kreiraju stvarnost umjetničkog djela. Umjetnica nudi, kontrolira i dozira razinu informacija o predstavljenom radu, a percepcija i usvajanje djela istovremeno ovisi o promatraču, njegovom porijeklu, nasljeđu i iskustvu. Svakim novim pridodanim elementom rad doživljava nove inkarnacije, te otvara pitanje koliko značenja može posjedovati jedna forma. Istovremeno umjetnica istražuje percepciju i reakcije publike na ponuđene sadržaje, te se unutar dvosmjernog istraživanja odvija proces ponuđenog, percipiranog, procesuiranog i pohranjenog.

    Tri različita konteksta i tri različite mogućnosti pristupa interpretaciji istog, a opet različitog umjetničkog djela, ukazuju i potvrđuju kako stvarni sadržaj umjetničkog djela ostaje u području spoznaje same autorice. Odluka hoće li iskonski sadržaj svog rada podijeliti s ostatkom svijeta ostaje na umjetnici, a time ispitivanje prirode umjetničkog djela postaje glavna preokupacija.

    Četvrta skulptura u materiji i formi ne nastavlja niz triju identičnih skulptura, ali ju s ostalima povezuje zajednički lajtmotiv jastuka. Interaktivni rad pod nazivom "In my head" predstavlja umjetničin autoportret, te zaokružuje istraživački proces dopuštajući promatraču simbolički uvid u procese koji se odvijaju u umjetničinoj glavi. Da bi pojedinac spoznao sadržaj unutar umjetničinog uma mora doslovce zaviriti u zjenicu oka. Ciljana radnja zavirivanja u unutrašnjost brončane skulpture omogućuje uvid i spoznaju, no ne i utjecaj i djelovanje na sadržaj, već mogućnost zaključnog procesuiranja viđenog i doživljenog. Riječ je o simboličkom činu u kojem autorica odabire sadržaj koji smješta u unutrašnjost skulpture i nudi promatraču.

    Znatiželjnost promatrača i ispitivački poriv umjetnice međusobno se nadopunjuju na planu predstavljenih radova transformirajući individualni umjetnički izraz u društveni iskaz zajednice. Dok posjetitelj prisvaja iskustva umjetnice kroz izložena umjetnička djela, umjetnica usvaja iskustvo doživljaja vlastitih radova preko posjetitelja. Na taj način umjetnost preuzima ulogu objedinjujuće sfere koja omogućuje razmjenu iskustva, ideja i emocija.

    No, odgovor na pitanje je li Marina Stoponja ovim ciklusom, a možda ponajviše potonjom skulpturom, podijelila s publikom priču koja stoji iza predstavljenih skulptura ili ju je pak zadržala za sebe ostaje na pojedincu da zaključi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba akademske slikarice Tatjane Politeo “ Sanjala sam neka daleka prostranstva“

    Nakon kraće ljetne stanke Sveučilišna galerija „ Vasko Lipovac“ otvara svoja vrata izložbom „Sanjala sam neka daleka prostranstva“ akademske slikarice Tatjane Politeo . Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Otvorenje izložbe bit će u utorak 29. kolovoza 2017. u 19 sati.

    zložba akademske slikarice Tatjane Politeo

    Iz teksta predgovora:

    „Novi ciklus je spoj elemenata i oblika iz svemira s prirodnim oblicima koji nas okružuju, a koje možda nikada ne primjećujemo. Autoričina strast prema putovanjima novim ciklusom uvodi je u jedan novi, neistraženi svijet koji je ujedno i značajan zaokret u slikarstvu Tatjane Politeo, jer napušta svijet dosadašnjih glavnih motiva likova kao što su (hello/miš, amebe/život ameba, životinje/majmun-zebra-lav) i orijentira se na prostor svemira u kombinaciji s elementima iz prirode. Koncept rada baziran je na istraživanju novih oblika, novih tonova te prikazu neistraženog područja svemira. „ (iz teksta Sonje Švec Španjol)

    Izložba akademske slikarice Tatjane Politeo

    Izložba ostaje otvorena do 10.09.2017.

    Životopis umjetnice:

    Rođena 1976. godine u Zagrebu. Diplomirala 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala na preko trideset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na brojnim skupnim izložbama i projektima. Dobitnica druge nagrade na II. međunarodnom bijenalu slikara i kipara – Mediteran 2010., Hrvatska, Split. Članica je HDLU- a i HZSU- a. Živi i radi u Zagrebu.

  • Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić "Sama pod zvijezdama"

    vrijeme: 7. lipnja 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić

    Posjetitelji će moći razgledati izbor radova iz ciklusa grafika "Sazviježđa" autorice Sanje Pribić. U tehnici dubokog i plošnog tiska umjetnica oblikuje zvjezdane skupove nebeske sfere stvarajući pritom jedinstvene kompozicije vlastitog ritma kretanja i dinamike ostvarene među pojedinim elementima. Veliki formati papira podloga su uhvaćenog kadra zvijezda u nastanku, eksploziji ili nestanku, te ostalih nebeskih tijela koja su se našla u oblaku plinova i prašine iz kojih nastaju zvijezde. Apstraktne kompozicije definirane su odnosom kontrasta veličina, oblika, boja i tretmana površine. Istražujući neočekivane trenutke u grafici Sanja Pribić koristi boju, te taljenjem ploče dobiva teksturu kojom oblikuje izbrazdane fragmente nepravilnih rubova i površine različitog stupnja udubljenja i razvedenosti. Kontrast glatke ravnomjerne ploče i vatrom obrađene "ožiljkaste" ploče unosi specifičnu dinamiku lebdećih elemenata koji supostoje na površini papira. Naknadno dodan zlatni prah dodatno ističe boju i slojevitost pojedine forme, dok ujedno asocira na svjetlost koju zvijezde isijavaju, objedinjujući pritom i njihovu koncentriranu energiju koja se povremeno raspršuje u Svemir.

    O izložbi:

    Sanja Pribić kroz temu nebeskih tijela ostvaruje drugačiji pristup grafici dajući primat velikom formatu i boji, te gradeći kompozicije na suprotnostima likovnih elemenata. Energiju zvijezda umjetnica raspršuje po površini papira stvarajući bogatstvo oblika i intrigantnih odnosa unutar otvorenih kompozicija. Dinamika suprotstavljenih oblika, boja i tekstura omogućuje slobodu kretanja lišavajući ciklus očekivane kompozicijske kohezije. Gradivni elementi pojedinih radova koncentrirani su u samom središtu papira, dok se na drugima šire prema krajevima, povremeno izlazeći iz zadanog kadra, čime je naznačen opseg beskonačnog svemira. Cijeli ciklus tek je djelić svijeta koji je veći, kompleksniji i intrigantniji od našeg mikrouniverzuma. Davno izgubljena svjetlost nit je vodilja u ciklusu grafika "Sazviježđa" akademske umjetnice Sanje Pribić, a na promatraču ostaje mogućnost vlastitog dovršetka započete priče. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

    O umjetnici:
    Sanja Pribić rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1986. godine s pohvalom Nastavničkog vijeća, u klasi prof. Frane Para. Samostalna je umjetnica, članica hrvatskih strukovnih udruženja (HDLU, ULUPUH, HZSU ). Sudjelovala je na 104 skupne izložbe (Salon mladih, Zagrebački salon, Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti, Triennale grafike, Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu, Triennale crteža, Hrvatski biennale ilustracije, Tiennale grafike u Bitoli, Biennale ilustracije u Bratislavi, IX Biennale internazionale dell’ umorismo, Ferrara, Italija, Internacionalni biennale grafike, Evora, Portugal … itd.) u zemlji i inozemstvu (Austrija, Azerbajdžan, Bugarska, Cipar, Danska, Francuska, Italija, Makedonija, Njemačka, Portugal, Slovačka, Slovenija, Srbija, Turska). Priredila je 26 samostalnih izložbi. Autorica i koautorica koncepcija izložbi održanih u Galeriji ULUPUH i Salonu Izidor Kršnjavi, kao i članica organizacijskog odbora prvog Festivala ilustracije. Sudjeluje na likovnim simpozijima i kolonijama u zemlji i inozemstvu, te redovito održava likovne radionice za djecu i odrasle. Bavi se ilustriranjem i grafičkim dizajnom. Dosad je ilustrirala više udžbenika, slikovnica, brošura, plakata i knjiga za djecu i odrasle, a ilustracije objavljuje i u hrvatskim časopisima za djecu. Autorica je čestitke za UNICEF “Baby, hi”. Koautorica je udžbenika “Estetika odijevanja” izdanog 2000. godine. Piše i objavljuje priče za djecu. Bavi se fotografijom.

    Dobitnica je Specijalne nagrade na međunarodnom Biennalu ilustracije u Zagrebu (2016.) i pohvale nagrade Grigor Vitez za ilustracije u autorskoj slikovnici “Putovanje plave suze” (2014.). Finalistica je nagrade “Ovca u kutiji” (2016.).

  • Izložba akt fotografija autora Tomislava Hajeka

    vrijeme: 23.09.2016. u 19 sati

    mjesto: Caffe Bar LP, Račkoga 11, Zagreb

    Izložba akt fotografija autora Tomislava Hajeka

    Tomislav Hajek je rođeni Gradišćanin gdje je završio osnovnu i srednju školu.

    Izložba akt fotografija autora Tomislava Hajeka

    Već u gimnaziji pakazao je interes za fotografiju, s fotoaparatom Bairetta napravio je prve snimke, te razvio prvi film.

    Nakon mature odlazi u Dubrovnik gdje ostaje puni deset godina. Odmah se učlanjuje u foto klub Marin Getaldić, uči osnove fotografije i savladava tehnike laboratorijskog procesa.

    Postaje fotoreporter Lausa, lista omladine Dubrovnika, snima za časopis za kulturu Dubrovnik, Dubrovački vjesnik, službeni fotograf Dubrovačkog muzeja i hotela Palace, te je svjetlom iscrtao mnogobrojne predstave Dubrobovačkih ljetnih igara.

    Izložba akt fotografija autora Tomislava Hajeka

    Osim poslova koje su mu donosile dodatni prihod, izlagao je i na mnogobrojnim klupskim izložbama, te svoje fotografije izlaže na salonima bivše države.

    Po dolasku u Zagreb postaje član foto kluba Zagreb, te također izlaže na klupskim izložbama i raznim salonima. 2002.godine na Salonu fotografije u Osijeku, fotografiju Iluzija osvojila prvu nagradu – zlatnu plaketu, a u Klubu je proglašena „najfotografijom godine“, na još uvijek tradicionalnoj izložbi.

    Hajek

    Prije dvije godine autor također izlaže na zajedničkoj izložbi u Vinkovcima pod nazivom „Četiri erotske priče“ zajedno s profesionalnim fotografima Stankom Abadžićem i Željkom Koprolčecom, te sva tri fotografa jedan model obrađuju fotografski, a četvrti autor, Darko Medvešek, glavni slikar HNK u Zagrebu, isti model iscrtava slikarski.

    Kako je Hajeku pripadnost klubu iznimno bitna, prije nekoliko godina povezuje se s članovima gradišćanskog kluba F4 i postaje njegovim članom. S tim činom obnavlja prijateljstva iz mladosti, te uspostavlja nova, prvo virtualna, a zatim i istinska prijateljstva. Uvijek prihvaća kritike svojih fotografija, ali se ne libi opservirati i fotografije ostalih članova.

    Ova Hajekova samostalna izložba održat će se u Caffe baru "LP", a organizator je udruga 'Fijaker'

    Slike sa izložbe

    • img_20160923_193756
    • img_20160923_192717
    • img_20160923_192647
    • img_20160923_193603
    • img_20160923_193522
    • img_20160923_192123
    • img_20160923_192405
    • img_20160923_192248
    • img_20160923_192336
    • img_20160923_192603
    • img_20160923_192326
    • img_20160923_191948
    • img_20160923_191905
    • img_20160923_190803
    • img_20160923_191300
    • img_20160923_190838
    • img_20160923_190754
    • img_20160923_191859
    • img_20160923_191158
    • img_20160923_191153
    • img_20160923_190541
    • img_20160923_182501
    • img_20160923_182508
    • img_20160923_183812
    • img_20160923_182408
    • img_20160923_183750
    • img_20160923_190506
    • img_20160923_183740
    • img_20160923_182535
    • img_20160923_182518
    • img_20160923_182017
    • img_20160923_181950
    • img_20160923_182006
    • img_20160923_182037
    • img_20160923_181953
  • Izložba akvarela i fotografija Tihomira Cirkvenčića: ”Europski gradovi: Zagreb, Beč, Budimpešta”

    U utorak, 14. ožujka 2017. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se izložba akvarela i fotografija Tihomira Cirkvenčića, pod nazivom ”Europski gradovi: Zagreb, Beč, Budimpešta”, u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska, Europskog doma Zagreb i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb. Izložbu će otvoriti Renata Bačić i Krešimira Gojanović, a na otvorenju će nastupiti mladi pijanist Jadran Mihelčić. Izložba se može pogledati do 9. travnja 2017.

    Izložba akvarela i fotografija

    Tihomir Cirkvenčić rođen je 1976. godine u Zagrebu. Diplomirao je računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Slikarstvom se aktivno bavi više od 15 godina, usavršavajući razne slikarske tehnike: ulje, akril, pastel, ugljen i akvarel. Zadnjih nekoliko godina zadržava se na akvarelu, stvarajući slike gradskih veduta, morskih pejzaža i portreta. Tihomir uspješno surađuje sa galerijama u Engleskoj, Španjolskoj i Francuskoj, a njegove slike nalaze se u privatnim kolekcijama po cijelom svijetu, od Europe, Azije, Afrike, Sjedinjenih Američkih država do Australije i Novog Zelanda.

    6. OŽUJKA 2017 OD KRESIMIRAG Izložba akvarela i fotografija Tihomira Cirkvenčića: ”Europski gradovi: Zagreb, Beč, Budimpešta” Tihomir Cirkvenčić, Beč I, akvarel Tihomir Cirkvenčić, Beč I, akvarel U utorak, 14. ožujka 2017. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se izložba akvarela i fotografija Tihomira Cirkvenčića, pod nazivom ”Europski gradovi: Zagreb, Beč, Budimpešta”, u organizaciji Europskog pokreta Hrvatska, Europskog doma Zagreb i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb. Izložbu će otvoriti Renata Bačić i Krešimira Gojanović, a na otvorenju će nastupiti mladi pijanist Jadran Mihelčić. Izložba se može pogledati do 9. travnja 2017. Tihomir Cirkvenčić rođen je 1976. godine u Zagrebu. Diplomirao je računarstvo na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Slikarstvom se aktivno bavi više od 15 godina, usavršavajući razne slikarske tehnike: ulje, akril, pastel, ugljen i akvarel. Zadnjih nekoliko godina zadržava se na akvarelu, stvarajući slike gradskih veduta, morskih pejzaža i portreta. Tihomir uspješno surađuje sa galerijama u Engleskoj, Španjolskoj i Francuskoj, a njegove slike nalaze se u privatnim kolekcijama po cijelom svijetu, od Europe, Azije, Afrike, Sjedinjenih Američkih država do Australije i Novog Zelanda. Unazad nekoliko godina aktivno se bavi i art fotografijom, a priče sa svojih putovanja, o mjestima, ljudima i njihovoj interakciji, priča nam najčešće u žanru ulične fotografije. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb od 2015. godine.

    Izvor: likumzg

  • Izložba Andree Musa "Svijet se i dalje kreće"


    vrijeme: 5. srpnja 2018. u 21 sat
    mjesto: Galerija sv. Krševana u Šibeniku.


    Izložba Andree Musa

    Andrea Musa u višegodišnjem projektu nazvanom "Prostorno-vremensko protjecanje" propituje fenomen vremena u kontekstu prirode i njezinih mijena, kao i čovjekovog odnosa spram prirode. Motiv planine kao simbol duhovne čistoće i vječnosti koji svojim uzvišenjem pruža posve novu perspektivu percepcije svijeta oko sebe predstavlja duhovno središte Zemlje i točku na kojoj se os spaja s nebom. U novom ciklusu radova koji će posjetitelji moći vidjeti na izložbi u Šibeniku Andrea Musa element planine zamjenjuje motivom mora kao jednog drugačijeg prikaza vremena. Danas svjedočimo velikoj otuđenosti čovjeka od prirode. Utoliko nam je boravak u prirodi poznat i blizak, ali istovremeno i krajnje nedokučiv. On nam omogućuje susret i ponovnu uspostavu komunikacije sa samim sobom. U prirodi se kolektivno podsvjesno isprepliće s individualnim osobnim što omogućuje dokidanje granica između unutarnjeg i vanjskog, baš kao i između stvarnosti i mašte. Pri tome radovi Andree Musa nastali kao posljedica utkanog, proživljenog i spoznatog nisu doslovna interpretacija viđenog već se, figurativno i apstraktno, unutarnje i vanjsko preklapa i prožima pritom stvarajući i oblikujući nešto posve novo. Slike nisu realistični prikazi konkretnog pogleda na more, već svako djelo utjelovljuje duhovni aspekt interpretiranog, odnosno onu silu koja se krije iza doslovnog i prepoznatljivog. Andrea Musa utkiva ideju, poruku i čistu emociju u niz transparentnih slojeva kojima na površini slike gradi svoj odnos spram nevidljivih pojava i senzacija.

    O izložbi:

    U novom ciklusu radova Andree Musa more postaje medij za doživljaj osjetilnog prostorno-vremenskog protjecanja pri čemu promatramo promjenjivost materijalnog svijeta koji je u stalnom pokretu. Vrijeme je ona snažna nevidljiva sila koja igra ključnu ulogu, jer u njoj nastaju, mijenjaju se i nestaju sva bića i pojave. Prihvaćanjem neminovnih učinaka vremena pronalazimo ljepotu u našem jedinstvenom postojanju. Svaka jedinka u prirodi otvara pojedincu mogućnost suočavanja sa samim sobom. Neovisno o tome je li riječ o planini, rijeci, moru ili nekom drugom elementu prirode, on nas kroz vlastitu snagu beskonačnog trajanja i kretanja potiče da spoznamo vlastitu ulogu unutar prostorno-vremenskog kontinuuma. U potrazi za osobnim dijalogom s velikim nepoznatim, Andrea Musa zakoračila je u područje neistraženog i neotkrivenog s ciljem doživljaja osjećaja slobode koji pruža otvoreni horizont, zvuk vječnog kretanja morske površine i poznati miris slanog zraka.
    O autorici:
    Andrea Musa rođena je u Frankfurtu/M, Njemačka. Nakon završene IV. gimnazije u Splitu, slikarstvo diplomira na baselskoj Assenza akademiji, Švicarska 2002., a potom pravo na Pravnom fakultetu u Splitu 2007.
    Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima i dvije prve nagrade za grafički dizajn i vizualne komunikacije (Projekt DURH 1998.; Hypo Jazz Festival Split 2000.) i tri slikarske nagrade: Prva nagrada za slikarstvo - “Olimpijski sport i umjetnost” - dobitnica plakete Hrvatskog olimpijskog odbora, u organizaciji Međunarodnog Olimpijskog odbora povodom OI u Ateni 2004.; nagrada za slikarstvo na XIV. Međunarodnoj izložbi “Privatno i javno” 2016.; nagrada „Iva Vraneković – umjetnik umjetniku” na IV. Bijenalu slikarstva, Zagreb 2017.
    Republiku Hrvatsku je predstavljala: 2003. na Međunarodnom biennalu suvremene umjetnosti u Firenci, 2006. u Ujedinjenim Narodima u New Yorku, te 2009. na Jordan Festival u Ammanu na poziv Ministarstva kulture Kraljevine Jordan.Izložba Andree Musa
    Od 1998. je realizirala brojne samostalne i skupne izložbe u muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu, a u Parizu je boravila na rezidencijalnom umjetničkom programu na Centre International des Récollets i Cite Internationale des Arts. Od 2003. do 2009. je radila na različitim projektima usmjerenim na teme međukulturalnog dijaloga, kao članica i jedan od osnivača međunarodne umjetničke grupe Connecting-Art, platforme koja je uključivala umjetnike iz Francuske, Grčke, Sjeverne Irske, SAD-a, Jordana, Senegala, Egipta, Brazila i Hrvatske. Od 2003. je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika, te od 2011. Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Radovi joj se nalaze u javnim i privatnim kolekcijama u Jordanu, Reunionu, Grčkoj, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, SAD-u, Njemačkoj, Austriji, BiH, Sloveniji, Hrvatskoj i Australiji. Živi i radi u Splitu.

    Izložba ostaje otvorena do 21. srpnja 2018. i može se pogledati u Galeriji sv. Krševana, Don Krste Stošića bb svaki dan od 9-12 i 20-22 sata. Nedjeljom je galerija zatvorena.

  • Izložba Andreja Tomića u Varaždinu

    vrijeme: 16.02.2018. - 04.03.2018.
    mjesto: Varaždin, galerija Zlati ajngel, Gajeva 15

    Izložba Andreja Tomića

    U svom radu krećem od dvije fascinacije: prva je realni svijet tj. moja fizička okolina a drugo su mogućnosti njezinog izraza. Zaokupljaju me svakodnevne, „obične“ pojave, od izbrazdane kore drveta, kaotične gustoće grma, sve do kričavog fluorescentnog svjetla ili titranja ekrana. Sve
    je to jedno vizualno, retinalno iskustvo koje se stalno akumulira i koje potom nastojim nanovo materijalizirati u artikuliranu slikarsku cjelinu.

    Štafelajna slika je svijet za sebe unutar kojega vladaju njezine zakonitosti a svaki lik koji u nju „ulazi“ mora im se podrediti i u skladu s njima preobraziti.
    Slika teško trpi faktografske doslovnosti. Iako u svojoj praksi polazim od formalističkih premisa, želja mi nije puko estetsko „iživljavanje“ likovnim
    elementima.
    Dakako, zanima me slikarski čin i različite mogućnosti „prevođenja“ osjetilnih podražaja u zatvoreni sistem štafelajne slike, no moj konačni cilj jest slika kao otjelotvorena mentalna predodžba, pokušaj predočavanja promatraču onog doživljenog: „Predodžba je znak stvari, a slika je znak predodžbe, znak znaka. No po slici iznova gradim, ako već ne tijelo, onda predodžbu koju su drugi imali o njemu. (Umberto Eco)“.

    Opredjeljujem se za ono svakodnevno. Naočigled banalni motivi su „tihi“ i ostavljaju prostor izražajnim mogućnostima medija da se iskažu. Stremim ka slici čiji dojam ne ovisi o njezinom ikonološkom naboju. Osjetim zazor od „velikih“ tema. One su ušle u domenu suvremenih masovnih medija, čiji šum nas često odvaja od neposrednosti bivanja. Ovdje nije riječ o eskapizmu, nego o nastojanju da se svijet dohvati iz neposrednosti doživljenog, in situ.
    Slikarstvo je jedan izrazito spor medij koji kaska za brzim tempom suvremenog života.
    No, ta mana koju mu često predbacujemo ujedno predstavlja i njegovu kvalitetu. Ono nam pruža prostor da zastanemo , podastire pred nas neposrednost jednog ljudskog ogleda na iskustvo življenja.

    Moje slike su izrazito subjektivne, ne bježe od toga. U njima je uvijek riječ o osjećaju uronjenosti u svijet, o prisutnosti i bivanju.

    Životopis

    Andrej Tomić rođen je 1992. godine u Osijeku. Maturirao je 2011. na Školi za primijenjenu umjetnost
    i dizajn u Osijeku i te iste godine upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
    Studirao je u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. kod Zlatana Vrkljana. Do sada ostvario tri
    samostalne izložbe (Zagreb, Hvar) te sudjelovao na više skupnih izložbi. Trenutno pri HDLU-u Osijek
    vodi galeriju Kazamat

  • Izložba Ane Hercigonje Gutschy "Stilistički jezik br. 871"

    vrijeme: 2. studenog u 12:30h

    mjesto: Knjižnica i čitaonica Vojnić

    STILISTIČKI JEZIK BR. 871

    STILISTIČKI JEZIK BR. 871

    Svijet je baziran na dualnostima koje omogućavaju ravnotežu bitka. Vatra-voda, zemlja-zrak, duhovno-materijalno, život-smrt… svaka sila, predmet ili ideja nepotpuna je i besmislena bez odnosa prema vlastitoj suprotnosti. Kineska filozofija davno je sažela te nespojive sile prirode u dva osnovna spoja – jin i jang. Simboli dvojnosti u prirodi kao što su svjetlo i tama, visoko i nisko, toplo i hladno odražavaju se i u ljudskom životu kroz dvojnosti: um i duša, muško i žensko, privatno i javno, činjenično i apstraktno. Sile u prirodi međusobno se nadopunjuju, prožimaju, a njihovi odnosi kontinuirano se mijenjaju. Svaki pojam sadrži element svog suparnika koji se podudara s osobinama elemenata iz prirode.

    Vođena dualnostima u prirodi i ljudskog svijesti umjetnica Ana Hercigonja Gutschy materijalizira svoja promišljanja u specifičnom mediju koji naziva "stilistički jezik br. 871". U bogatstvu različitih umjetničkih izričaja ona pronalazi vlastiti komunikacijski sustav kroz likovnu tehniku koja objedinjuje slučajno i promišljeno. Autoričina podloga studija povijesti umjetnosti pretpostavlja osmišljavanje koncepta prije prepuštanja likovnom stvaralaštvu, te stoga svakom izvedenom umjetničkom djelu prethodi skica. Pomno izveden linijski crtež manjih dimenzija obogaćen bojama umjetnica prenosi na podlogu većeg formata, a mogućnost doslovnog prenošenja ideje gubi se u specifičnoj podlozi koja sadrži ključan element slučajnosti. Kaširani papir reljefnog karaktera onemogućava doslovnu transmisiju skice pa nastaju slučajnosti koje čine integralni dio završenog rada. Namjernim bijegom od predumišljaja umjetnica ulazi u područje slobode koje omogućava prepuštanje duhovnom i spontanom u umjetnosti.

    Stilistički jezik br. 871

    Naziv izložbe "Stilistički jezik br. 871" definira osobni stvaralački kôd Ane Hercigonje Gutschy utemeljen na suprotnostima – lajtmotivu koji se nastavlja i u izloženim radovima nastalim u posljednjih petnaestak godina. Djela interpretiraju teme vezane uz dubinsku analizu ljudske psihe te propitivanje međuljudskih odnosa i suvremenog načina života, no ujedno uključuju i promišljanja o samom fenomenu nastanka umjetničkog djela.

    Rad Slojevi svijesti simbolički interpretira kompleksnost i dubinu ljudske psihe. Linijski oblikovan profil unutar profila reljefno naglašenog obrisa anonimnog ljudskog lica svjedoči o slojevima ljudskog uma. Na dnevnoj bazi izmjenjujemo maske uživljavajući se u uloge supružnika, roditelja, radnika, prijatelja i djeteta, te se na kraju zapitamo tko smo zapravo mi? Vanjski profil definiran je jednoličnom crnom konturnom linijom koja simbolizira vanjsku zaštitu unutarnje krhkosti, te masku namijenjenu za svijet, dok unutrašnji profil čine plava i crvena boja kao simboli dinamike zbivanja i emocija unutar osobe. Do turbulencija dolazi kada se naše vanjsko i unutarnje "ja" sukobe, te previše diferenciraju i otuđe. Direktno na rad Slojevi svijesti nadovezuje se djelo San. Ljudsko tijelo definirano je crnom linijom i prožeto nizom boja koje se nastavljaju izvan tijela definirajući apstraktnu kolorističku pozadinu prikaza. Akcent je stavljen na čin spavanja koji omogućuje direktan kontakt pojedinca sa svojim nesvjesnim. Snovi otvaraju vrata drugog svijeta koji čovjek u svjesnom stanju drži pod kontrolom. Ispreplitanje pozadine i spavača ukazuje na dominaciju nesvjesnog nad svjesnim koje nas potiče na razmišljanje kako živjeti u skladu sa samim sobom. Na korak dalje u istraživanju nesvjesnog ukazuje rad Organično interpretirajući iskonsko lice prirode, ono divlje, nepredvidivo, spontano koje svi posjedujemo, ali zatomljujemo duboko u sebi bojeći se da bi moglo prevladati ukoliko ga oslobodimo. Sloboda je prikazana dinamičnom kompozicijom živih boja organičkih oblika koji asociraju na arhetipske motive flore i faune. Antipod organičkog svakako je rad Silikonska duša koji karikiranjem kritizira artificijelnost suvremenog društva i pojedinaca koji silnim promjenama svojih vanjskih fizičkih predispozicija kompenzira ljušturu svoje unutrašnjosti. Uspjeh suvremenog čovjeka procjenjuje se prema njegovom imovinskom statusu i privlačnoj vanjštini dok moralne, duhovne i nematerijalne vrijednosti postaju posve irelevantne. Kontrast blagih valovitih i oštrih lomljenih linija ukazuje na unutarnju borbu pojedinca što učiniti i kome se povinovati.

    Meduze

    U interpretaciji međuljudskih odnosa Ana Hercigonja Gutschy tumači dualitete kroz suprotnosti muškarca i žene u djelima Interakcija i M/Ž. Dok se rad Interakcija više bazira na komplementarnosti i isprepletenosti duša ukazujući na slojevitost njihovih kompleksnih odnosa u prelijevajućim bojama duginog spektra ujedinjenih simbolom beskonačnosti, djelo M/Ž ističe njihove suprotnosti polaritetom tople crvene i hladne plave boje. Prožetost formi istovremeno ukazuje da svi mi u sebi posjedujemo i mušku i žensku energiju. Krunu interpretacije dualiteta muško-ženskih odnosa predstavlja rad Meduze gdje ujedinjenost suprotnosti rezultira simbolom ljubavi odnosa – djetetom. Neposredna simbolika arhetipskog motiva Svetog Trojstva pojačana je pročišćenim prikazom stiliziranih figura bijelom linijom kao simbolom svetosti i univerzalnosti čiju prisutnost dodatno naglašava dubina pozadinske tamnoplave boje koju tumačimo kao simbol pobožnosti, mira i stabilnosti.

    Prelazeći iz općeg u osobno autorica stvara niz slika i skulptura koje se referiraju na njezino osobno promišljanje i podvojenost između struke povjesničarke umjetnosti i umjetnice. Rad Kritičar tako utjelovljuje srž svih očekivanja, opterećenja, a ponajprije neizvjesnosti i straha s kojima se susreće umjetnik dok stoji ogoljen i predan u ruke kritičara čije riječi poput otrovnih strelica mogu u nekoliko sekundi srušiti ili uzdignuti sav stvarateljev uloženi trud. Sam format privlači pogled svojim neobičnim oblikom koji podsjeća na kravatu kao simbol formalnosti i autoriteta, dok su čula vid, sluh i govor dodatno istaknuta linijama čineći tako ključne punktove osnovne funkcije kritičara: prosudbe kvalitete izloženog rada. U realizaciji osmišljene skice element slučajnosti oblikovanjem kaširane podloge od novinskog papira nesvjesno je inicirao ključnu poziciju riječi "art" u području usta prikazanog kritičara i tako dodatno poentirao odgovornu funkciju koju mnogi povjesničari umjetnosti suviše olako shvaćaju.

    Stilistički jezik br. 871

    Monolitna apsolutna masa skulpture Cinik nastavlja se na rad Kritičar poopćavanjem određenih karakteristika struke na cijelu grupaciju ljudi uz koju pripisujemo dominantno negativno raspoloženje. Materična zatvorena skulptura svojim statičnim odnosom volumena prema okolini odražava snažno očitovanje u prostoru. Predimenzionirana glava naglašene mimike lica, posebice u području brade i usta kao glavnog oružja cinika, utjelovljuje njegov modus operandi: sveznalica koja sve negativno kritizira do te mjere da se i sam izobličio. Koncentracija zatvorenosti osobnosti i negativnosti koju cinik emanira prema okolini dovela je do krajnje deformacije subjekta utopljenog u svojoj negativnosti.

    Odmak od subjekta i prelazak na objekt rezultirao je skulpturom Još jedan artefakt u okolišu. Ovaj možda i najprovokativniji rad na izložbi, uz ranije spomenutog Kritičara, zaokružuje promišljanje o ključnim životnim motivima i stavlja u središte sam umjetnički rad.

    Propitujući smisao i postojanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog produkta Ana Hercigonja Gutschy djeluje u polju kontinuirane razapetosti između znanosti i duhovnosti, svjesnog i nesvjesnog, povijesti umjetnosti i umjetnosti. Prenošenjem analogije života na polje umjetnosti autorica pronalazi ravnotežu između polariteta prirodnih zakonitosti i pritom kontinuirano balansira između planiranja, truda i koncepta, te prepuštanja inspiraciji, intuiciji, vodstvu više sile i bazičnom povjerenju u svoje nesvjesno kao dijela svoje cjelovitosti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O autorici:

    Ana Hercigonja Gutschy rođena je 1981. godine u Zagrebu gdje je 2000. godine završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na Odjelu za aranžersko-scenografski dizajn. Iste godine upisuje studij povijesti umjetnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno se samostalno bavi likovnim stvaranjem istražujući prvotno medij crteža, slikarstva i kiparstva. 2001. postaje članica Udruge likovnih umjetnika Grupa 69 s kojoj izlaže na mnogim izložbama.
    Studij povijesti umjetnosti sve više utječe na promišljanje o samoj likovnoj umjetnosti te počinje sve više istraživati različite likovne izraze i materijale okrećući se sve više ka konceptualnom pristupu no nikad ne gubeći zanimanje za vizualno i estetiku.2008. godine u Zagrebu organizira svoju prvu samostalnu izložbu gdje izlaže presjek svojeg dotadašnjeg rada u mediju slikarstva, reljefa i skulpture. Nakon toga okreće se istraživanju medija instalacije te još jačem konceptualnom pristupu. "Svjesna problema suvremenog svijeta, Ana Hercigonja Gutschy svojim instalacijama u nacrtima koje još nije izlagala, pokušava odgovoriti na izazove vremena i djelovati na svijest ljudi da se okrenu rješavanju globalnih problema s kojima smo svi jednako suočeni." (iz kataloga, N.Križić Vrkljan). U međuvremenu – slika i radi skulpture, koristeći se pored ostaloga i nekonvencionalnim materijalima – čime otkriva svoju sklonost eksperimentiranju - poput stiropora, žice, papier machéa, slika s obojenim aplikacijama u reljefu, koristi se tehnološkim otpadom itd.
    Ponekad inspiraciju nalazi u klasičnim slikama moderne umjetnosti i stilova 20. stoljeća (Matisse, Dali, Miró...). Slike i skulpture se često kreću oko analize volumena u prostoru, punog i praznog praćenog dinamičnim linijama, lapidarnog psihološko-karikaturalnog portretiranja ljudi ponekad s dozom neobičnih prikrivenih značenja što ju približava estetici nadrealizma i njegovih derivata. 2009. godine napušta Grupu 69 i nastavlja samostalno djelovanje. Povremeno vodi likovne radionice u osnovnoj školi u kojoj radi kao pedagog.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.