• Izložba "Women (RI)visible"

    Izložba “Women (RI)visible” u Galeriji Vladimir Filakovac

    Izložba
    U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 17. svibnja u 20.00 sati međunarodna izložba grafika i ilustracija pod nazivom “Women (RI)visible”. Izložba je otvorena do 27. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
    Izvorhttps://ns-dubrava.hr/2021/05/11/izlozba-women-rivisible-u-galeriji-vladimir-filakovac/

    Povijest formiranja antologije društvenih spoznaja jest ona koja dalje formira društvene vrijednosti te čini ljudska djela jedinstvenima. Jedinstvenost žene, umjetnice, ujedno i medija umjetnosti, odrednice su nedovoljno istraženog teritorija nerijetko skrivene antologije koja se odnosi na ženu, a na nju valja upućivati, promovirati je i valorizirati.

    U trogodišnjem razdoblju aktivnosti EU projekta "Wom@rts"-a (2017.- 2021.) pomno je zaokružen zbir vrijednosti kojima se projekt uključuje u poticaj neposrednog, kreativnog (raz)rješenja te propitivanja zastupljenosti žena u umjetnosti. Jer, kad sve zakaže, slika (bila to predodžba, interpretacija djela ili virutalna projekcija) otvara šifre novih komunikacijskih razina i svjedoči zornije od tisuću riječi i ustaljenih, pomalo "zastarjelih" retorika.

    Osim navedenoga, tijekom 2018. godine, u sklopu programskih aktivnosti vezanih za umjetničke rezidencije u Angoulemeu, Avilesu i Lomericku, EU projekt "Wom@rts" odabranim je autoricama (od strane svakog od 10 partnera projekta) stvorio platformu za interpretaciju djela Simone de Beauvoir, „Drugi spol“. 2020. godine, projektom se obilježila 70. obljetnica prvog izdanja toga osebujnoga književnog remekdjela odvažne i smione autorice.

    Breda Kolar Sluga, kustosica izložbe partnerske institucije projekta Umetnostne galerije Maribor, inaugurirala je prvo otvorenje u nizu izložbi te konceptom naziva inicirala da se partneri priključe dijalogu provokacije zastupajući temelje neispisane antologije. Za svaku novu izložbu osmišljava se sličan, ali opet drukčiji i prepoznatljiv naziv u ime introspekcije žene i njenog društveno-vremenskog portreta. Nakon Maribora („Women, (Be) Coming“), izložba je inaugurirana u Vilniusu („Women (In) Between“) te Santiagu de Composteli („Women (In)visible“), a trenutno se postav prikazuje u Rijeci. Dakle, naziv kao subverzija metaslogana nalazi svoju akustiku i ekstenziju izložbe u Rijeci „Women (RI) visible“.

    Izložba 50 umjetničkih djela trideset dviju umjetnica, u Zagrebu se prikazuje u tri medijska segmenta te je prethodno odgovorila na nekoliko većih izazova koje kulturni događaji mogu doživjeti: inauguraciju izložbe u vrijeme pandemije; postav izložbe u netipičnom prostoru kojeg umjetnost, inicijalnom interakcijom, transformira u galeriju; postavljanje izložbe u kontekst Europske prijestolnice kulture koju je 2020. godine nosio grad Rijeka. U drugom dijelu, izložba se prezentira u sklopu galerije visokoobrazovne institucije Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci te sveučilišnog Kampusa. Objedinjena je svim trima medijima u klasičnom kulturnoinstitucijskom prostoru, čime se paradigme umjetničke prakse proširuju dodatnim istraživačkim pravcima.

    Ima li umjetnost, poput žene, svoje mjesto u društvu, okrenutog izazovima opstanka i sveopćeg iscrpljujućeg konzumerizma? Pod krinkom "reprodukcije" i "Reprodukcije", taj opstanak nikako ne bi smio slabjeti tako da se žarišna nit problematike pozicioniranja žena zagubljuje.

    Tijekom posljednje tri godine osobno svjedočim i sudjelujem u umjetničkom semgentu i stvaranju dviju grafičkih edicija, upoznajem umjetnice (autorice radova) te istovremeno vodim dijaloge u nekoliko organiziranih panel diskusija u sklopu putujuće izložbe. Osmišljavanjem i ugošćivanjem znamenitih umjetnica i umjetnika putem "Meet the Master" na Akademiji, shvatila sam kvalitetu i dodatni značaj projekta, njegovu punoću vrijednosti te neporeciv trag koji nam ostavlja u nasljeđe.

    Temeljni cilj izložbe je dosegnut, ali se svakim novim otvorenjem putem publike nadograđuje novim inicijalnim ili dodatnim spoznajama ljudi dok su dragocjeni podatci već implementirani putem istraživanja iznesenima u samom projektu. Baš kao što svaki umjetnik, svojstveno unutarnjem porivu, bira, čak i mijenja ili kombinira medij izražavanja, tako na izložbi svatko može naći svoj unutarnji dijalog kroz emisiju poruka i svjetova u koje tek trebamo ući – svjetova koji se tek trebaju emanirati. Oni su već tu! Bilo da se radi o ilustracijama i stripu, grafičkim listovima ili digitalnim radovima i instalacijama, sva djela drže nit delikatnog, složenog tijela "Drugog spola", transformiranog kroz interpretaciju umjetničke ženske intuicije.

    Drugim riječima, ovdje medij više nije poruka, već alat (heroine?) za kretanje u strujama dezorijentiranosti kada umjetnički trag (zapis) stvara rekonekciju sa suštinom, intuicijom i istinom.

    U zvjerinjaku reprodukcijskih spinova, „Women (RI)visible“ poziva nas na povratak u budućnost.

    One bolje za žene, zasigurno!

    Melinda Kostelac, umjetnička voditeljica projekta "Wom@rts"

  • Izložba akademske umjetnice Ive Šarić "Krugorezi"

    Izložba akademske umjetnice Ive Šarić "Krugorezi"

     

    vrijeme: 13. rujna 2019. u 20 sati
    mjesto: Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6, Samobor

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina. Radovi ukazuju na nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju autorice.
    Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje,
    te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

    Izložba akademske umjetnice Ive Šarić

    KRUGOREZI

    Krug nema početak ni kraj, on predstavlja univerzalni simbol potpunosti, vječnosti i savršenstva. Njegova beskonačnost, savršenost i homogenost poslužila je kao idealna polazišna točka u istraživanju beskrajnih likovnih varijacija u radu Ive Šarić.

    Grafička tehnika linoreza tako postaje područje likovnog eksperimenta u procesu kontinuiranog istraživanja mogućnosti strukturiranja i restrukturiranja osnovnog elementa – kruga. Svođenjem prikaza na likovnu bît utemeljenu na odnosima linija, boja i ploha otvara se mogućnost percepcije i doživljaja likovnog djela na temelju vibrantnih struktura čiji dominantan ritmički element definira konačan karakter pojedinog djela. Kontinuirano istraživanje praćeno eksperimentima čini sâm proces rada i njegov konačan ishod krajnje nepredvidljivim što ostavlja slobodan prostor za izmjene koje povremeno mijenjaju i početnu ideju. Svaki rad u konačnici predstavlja zaseban vizualni doživljaj čiju dinamiku određuje rekomponiranje osnovne zamisli.

    Izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina, ukazuje na njezinu nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju. Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje, te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

    Unutar ciklusa pojedine serije radova dodatno razrađuju varijacije na temu kruga. Handoffset CMYK radovi sastavljeni od devet segmenata, izvedeni u grafičkoj tehnici linoreza i pečata definirani su jednom tematskom bojom: plavom, žutom, crnom ili crvenom. Podlogu čine kvadratni segmenti, dok krugovi predstavljaju akcente, ali ujedno i gradivne elemente obrisa kružnice čiju jezgru čini skup manjih krugova. Konačan karakter radu daje dominantna boja, dok ritam definiraju pečatom otisnuti manji krugovi koji čine strukturu kompozicije. Handoffset CMYK (C) i Handoffset CMYK (Y) zorno prikazuju kako djela sastavljena od istih gradivnih elemenata mogu rezultirati posve drugačijim ritmom i karakterom kompozicije.

    Proces razmišljanja o novim kompozicijama sastavljenim od uobičajenih elemenata često rezultira radovima koji predstavljaju dvije varijante istog koncepta utemeljenog na sličnostima ili suprotnostima. Primjerice, manji akromatski linorezi kvadratne forme ostvaruju komunikaciju kroz ritam krugova u bijeloj, sivoj ili crnoj boji. Cijelo kretanje u radu Kompozicija Auravnotežuje bijela kružnica koja poput negativna prekriva dio unutar tamnog kvadrata. Manji bijeli krugovi se tek naziru kroz opnu kružnice, dok crni prodiru u prvi plan. Kompozicija B svojevrsni je antipod Kompoziciji A. Podloga kvadrata je svjetlija, veća je koncentracija bijelih krugova, a kružnica je pozicionirana ispod, a ne preko putanje crnih i bijelih krugova. Kompozicija B i Kompozicija R varijacije su istog koncepta utemeljene na sličnosti i zorno prikazuju koliki utjecaj boja i zasićenost podloge mogu imati na konačan karakter rada. Kvadrat sastavljen od četiri jednaka segmenta objedinjen je kružnicom u središtu kompozicije. Upliv jedne boje "oživljava" akromatsku paletu, pa tako plava boja dodatno potencira sivu podlogu što rezultira tonski usklađenom Kompozicijom B, dok u Kompoziciji R crvena boja akcentuira toplinu zemljanih tonova stvarajući dojam gušće zasićenosti rada.

    Ritam likovnog djela smatra se najdirektnijom projekcijom umjetnikove ličnosti kazao je Matko Peić obrazloživši kako simetrija i proporcija svoju podlogu nalaze u racionalnom dijelu umjetnikove svijesti, dok ritam svoj korijen pronalazi u podsvjesnom dijelu umjetničke ličnosti i predstavlja osnovni puls ljudskog bića. Koliko je ritam doista važan kao najiskreniji dio likovnog djela govori rad Blue-S nastao u kombiniranoj tehnici linoreza i pečata. Djelo tonski objedinjuje crnu, sivu, plavu i bijelu boju, kvadrati su ispunjeni krugovima i kružnica je izmještena iz središta. Gusti ritam i blagi tonski prijelazi stvaraju vibrantnu višeslojnu površinu. Igra boja u kojoj su bijeli krugovi pozicionirani na crnoj pozadini, plavkasti tonovi na sivoj i crni na plavoj uravnotežuju cijelu kompoziciju dajući joj profinjenu i krajnje suptilnu, gotovo baršunastu notu vizualnog podražaja. Koliko je riječ o podsvjesnom osjećanju djela govori i činjenica da je autorica po završetku rada osvijestila poveznicu s istoimenim glazbenim stilom. Blue-S je sastavljen od 12 segmenata koji čine cjelinu kao što strukturu bluesa najčešće čini 12 taktova koji se ponavljaju. Kao što sâm naziv rada naznačuje, djelom dominiraju plavi tonovi, dok se blues temelji na uporabi "plavih nota". I kao što glazbenik osjećaje projicira u notne zapise, tako Iva Šarić koristi ritam kao izvornu projekciju vlastitog osjećanja koje prilikom stvaralačkog procesa prenosi u primijenjene likovne elemente.  

    Zadržavajući se u polju istih gradivnih elemenata dolazi do promjene u samoj strukturi djela u radovima Red moves i Gra(y)vity of the rainy night. Podloga kvadratnog polja po prvi put ispunjena je gusto nanizanim linijama koje svojim međusobnim presijecanjem stvaraju jake nasuprotne silnice. Snažno gibanje unutar pojedinog kvadratnog segmenta uravnoteženo je formom kruga koji čini težište unutar kompozicije. Krugovi većih i manjih dimenzija, svjetlijih i tamnijih tonova određuju ritam stalnog kretanja unutar zgusnutog polja linija.

    Stvaralački proces Ive Šarić iniciran istraživačkim nervom koji omogućuje izvornost u načinu izražavanja rezultirao je i mnogim interaktivnim radovima koji unutar sebe propituju mogućnost definiranja konačnog broja varijacija unutar jednog djela. Rad 27!4²⁷ je triptih sastavljen od tri metalne ploče i 27 kvadrata s grafičkim otiskom izrađenim u tehnici pečata. Naziv rada označava broj mogućih rekompozicija, a posjetiteljima je pružena mogućnost višestrukog preslagivanja segmenata unutar prezentiranih ploča. Početna pozicija prikazuje tri kruga u žutoj, crvenoj i plavoj boji koja su ispresijecana okomitim crnim linijama. Svaki krug je ispunjen mrljastim točkama boje. Većom ili manjom koncentracijom mrlja otvara se mogućnost oblikovanja volumena unutar kruga. Riječ je o interaktivnoj instalaciji koja je izvedena grafičkim postupkom, ali u konačnici poprima naglašeno slikarski karakter. Sličan primjer pronalazimo u radu RGB koji utjelovljuje vrhunac strpljivosti, ustrajnosti i dosljednosti u izvedbi sâmog djela. Široka lepeza boja zastupljena je kroz ponavljajući element kvadrata kao osnovnog gradivnog elementa slike. Obojeni kvadrati okomitim nizanjem razrađuju široku paletu tonskih raspona unutar jedne boje, dok objedinjeni u kružnicu unutar veće kružnice prekidaju očekivani kontinuitet, te tonski oblikuju volumen unutar volumena. Prezentacija nevjerojatne snage repetitivnosti, gustoće, kolorita, podražaja, optičke iluzije i bogatstva likovnosti koncentrirana je u ovom radu. Iva Šarić je djelo RGB u potpunosti izradila ručno, kvadrat po kvadrat, upotrebom grafičkih pomagala poput matrica i šablona. Ručni princip izrade čini ga jedinstvenim i neponovljivim umjetničkim djelom koje bismo mogli okarakterizirati kao sliku izrađenu klasičnim i eksperimentalnim grafičkim postupcima.

    Svi predstavljeni radovi sadrže više vizualnih doživljaja temeljenih na suptilnim promjenama koje nisu uvijek na prvu vidljive, a često ovise o svjetlosti i kretanju promatrača. Pojedini radovi djeluju poput binarnih sustava, spleta matrica i kodova, odnosno tajnog pisma koje ostaje na promatraču da ga dekodira. Ovisno o angažmanu pojedinca samostalnom analizom niza detalja i optičkih podražaja moguće je u okviru kompleksnog i višeslojnog gledanja otkriti očekivanja i razočaranja, jednostavnosti i složenosti, ali i maksimalnu predanost i posvećenost autorice prilikom izrade prezentiranog ciklusa. U konačnici, "stvarnost slike je zrcalo misli", pa tako predstavljeni radovi zrcale život pretočen u vječnost prizora na grafikama koje su univerzalni odraz svevremenog.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



  • Izložba Božidara Delaća "Stazama mog života"

    Izložba Božidara Delaća "Stazama mog života"

    vrijeme: 23.03. u 19 sati
    mjesto: prostor Knjižnice i čitaonice Popovača

    ...rođeni je Zagrepčanin, koji zadnjih godina živi i stvara u Popovači. Slikarstvom se bavi više od 40 godina. Svoje osnovno likovno obrazovanje stekao je u „Likovnom centru Zagreb“, pod vodstvom poznatih akademskih slikara.

    Kao dugogodišnji član „Grupe 69“ sudjelovao je na više od 30 izložbi što samostalnih što grupnih te aukcija; kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu.

    Doselivši se u Moslavinu, uključuje se u rad likovnog društva „Moslavački krug“ te postavlja svoju retrospektivnu izložbu slika 2012. godine u Kutini. Tijekom 2013.godine prelazi u PULS „Moslavački štrk“.

    Sudjelovao je na 4 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira, Anđeli svijeta“ , dva puta su mu radovi odabrani i pohvaljeni od strane Hrvatskog sabora likovne kulture.

    Izložba Božidara Delaća

    Izložba Božidara Delaća

    Izložba Božidara Delaća

  • Izložba Dalibora Slavenskog “Snovi jednog putnika”

    Izložba Dalibora Slavenskog “Snovi jednog putnika”

    Izložba Dalibora Slavenskog “Snovi jednog putnika”

    Izložba radova Dalibora Slavenskog otvara se 19. travnja 2021. u 19.00 sati u Fotogaleriji  Dubrava na adresi Dubrava 51a, Zagreb.

    "Svi smo mi putnici u vremenu i kroz vrijeme, svi sanjamo neke svoje snove.
    Pred nama se nalaze isprepleteni snovi, ilustrirani umjetničkim fotografijama Dalibora Slavenskog.
    Svaka fotografija je trenutak, fragment sna, ulovljen u realnom vremenu. Snovi, pretočeni u fotografije, izuzetno su snažni, intrigantni, u nekim momentima i erotični.
    Fotografije koje su pred nama, šalju nam poruke koje ostaju kao vječni trag u vremenu kroz koje autor putuje." - piše u povodu izložbe Ognjen Karabegović.

    Izložba Dalibora Slavenskog “Snovi jednog putnika”

    Dalibor Slavenski umjetnički je fotograf, pisac, crtač i konceptualni umjetnik. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama te na internet fotonatjecanjima. Jedan je od pionira upotrebe prvih AF foto-kamera na mobilnim platformama za stvaranje umjetničkih uličnih fotografija u Hrvatskoj.  Član je HULU Split i Fotkluba Zagreb.

    Pripremio: Tomislav Radić

  • Izložba Diane Rosandić Živković u Rijeci

    Izložba Diane Rosandić Živković u Rijeci

    Izložba Diane Rosandić Živković u Rijeci

    vrijeme: 11.06.2021. 12 h
    mjesto: Rijeka

    U petak, 11. lipnja, na lukobranu u lučici na Kantridi (Portić), u 12 sati, bit će otvorena jednodnevna izložba kolaža književnice Diane Rosandić Živković, u sklopu snimanja završnog dijela dokumentarnog filma 'Moj moza(i)k 3' koji podržava Ministarstvo kulture i medija putem Javnog poziva za programe digitalne prilagodbe i kreiranje novih kulturnih i edukativnih sadržaja.

    Izložbu će otvoriti doc.dr.sc. Anita Rončević.

    Izvor: https://www.culturenet.hr/

  • Izložba Duška Šibla i Željka Čurčića "Zajedničke dimenzije"

    Izložba Duška Šibla i Željka Čurčića "Zajedničke dimenzije"

    vrijeme: 14.12.2019 u 18 sati
    mjesto: Galerija - Atelijer Žana - Byod, Ul. Andrije Štangera 41, Opatija

    Izložba Duška Šibla i Željka Čurčića

  • Izložba Elene Klaričić Kučanin "Putopisni tlocrti"

    Izložba Elene Klaričić Kučanin "Putopisni tlocrti"

    putopisni_tlocrti

    Izložba se otvara u četvrtak, 06. kolovoza 2020. u galeriji „Studio-21-“u 20:00 sati, a moći će se pogledati do 20. kolovoza 2020. Veselimo se Vašem dolasku!

     

    IZ PREDGOVORA IZLOŽBE:

    "Ono smo što vidimo. Svatko tko gleda vidi ponešto drukčije i vidi nešto drugo. Gledati znači jedno a vidjeti znači nešto potpuno drugo. Umjetnik ima svoju unutarnju viziju koju pokušava zabilježiti i učiniti vidljivom i trajnom. Pritom se služi sebi svojstvenim načinom i sredstvima. Slikarstvo je jedan od tih načina. Elena Klaričić gradi svoj vlastiti slikarski svijet. Nikada se ono izvanjsko u potpunosti ne može preklopiti s onim unutarnjim. Ta nemogućnost ponekad zna biti frustrirajuća. Puno toga je teško ili nemoguće izrazit, puno toga ostaje nedorečeno. Ali upravo ta nedorečenost pruža divnu mogućnost onome koji promatra umjetničko djelo da sâm dovrši ono što je umjetnik započeo, da svatko za sebe doda svoje osobno značenje, da upiše jedinstveno iskustvo i doživljaj svijeta. Što, dakle, možemo vidjeti na Eleninim slikama? Naše su asocijacije uvijek vezane uz ono što poznajemo, ono za čime žudimo ili ono čega se bojimo. Ovisno o raspoloženju i o čovjeku. To može biti brodovlje, leut gledan iz zraka, može biti ženski lik, kao i Barbara u pjesmi Ivana Slamniga za koju ispočetka ne znamo je li u pitanju brod ili žena. No, može biti i sve ono što nam naša mašta učini na volju. Elena ležerno i slobodno nanosi boju na podlogu, ona se igra mrljama raznih oblika, izvlači drhtave i nemirne linije koje nam katkada tek daju naslutiti o čemu se zapravo radi. Riječ je o odsustvu doslovnosti. To Elenu svakako čini zrelom slikaricom. Izbjegla je opasnu zamku. Slike su naizgled nedovršene i kao takve ostavljene promatraču da ih sam dovrši. Kažem naizgled jer one su u stvari itekako dovršene ali su uza sve to zahvaljujući toj i takvoj „nedovršenosti“ uspjele zadržati i određenu likovnu svježinu. Tu se krije sva ljepota i sva magija umjetnosti. Slika je samo povod da osjetimo nešto što nosimo u sebi, da prepoznamo objekt svoje žudnje ili da naprosto u tišini svojih najdubljih osjećaja, bez ikakvog posebnog opravdanja uživamo u slici baš onako kao što uživamo i u lijepom sunčanom danu."
    Hrvoje Marko Peruzović

    Izvor: https://www.facebook.com/events/711587309402681/

  • Izložba Emanuele Lekić - "Noćna smjena"

    Izložba Emanuele Lekić - "Noćna smjena"

     

    vrijeme: 14.05.2021. - 29.05.2021.
    mjesto: Rijeka, Galerija Kortil
    Izvor: https://www.facebook.com/events/1082076629286367/



    Izložba Emanuele Lekić -

    U zanimljivom nizu ovogodišnjih samostalnih programa u galeriji Kortil, u svibnju slijedi izložba mlade autorice Emanuele Lekić. Rodom iz Rijeke (1996.), diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, te izlagala na značajnim izložbama poput 5. Bienalla slikarstva, Bridges – Nova slika u Laubi te na izložbi 14. Erste Fragmenti na kojoj je i nagrađena Nagradom publike.
    Izložba "Noćna smjena" za motive uzima prepoznatljive gradske lokalitete koje pamtimo kao mjesta okupljanja i druženja. Sada ispražnjena i u kasnim noćnim satima, ona evociraju svojevrsnu mističnost i sjetu, a njihova je atmosfera dodatno dojmljiva u trenucima kada su izolacija i otuđenost postali naša svakodnevnica, na neki način i poželjno ponašanje koje se pak štetno odražava na kolektivno mentalno stanje i međuljudske odnose.
    "Noćna smjena" nam ukazuje na posljedice izoliranosti pojedinca od svojeg kolektiva, a koje odlikuju tjeskobnost, anksioznost i strah. Premda realistični, ovi motivi bivaju obojeni začudnošću koja dodatno šokira i intrigira gledatelja.
    Izložba predstavlja seriju novih slika nastalih nakon završetka Akademije i autoričin je prvi pokušaj stvaranja samostalnog dijaloga s riječkom publikom.
    Izložbu je podržao Odjel za kulturu Grada Rijeke i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
    Foto: Juraj Vuglač
    ...
    Ulaz na izložbu je slobodan.
    Radno vrijeme galerije: ponedjeljak-petak od 10 do 13 i od 17 do 20 sati / subotom od 10 do 13 sati
  • Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

    Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

     

    U Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani (Kardeljeva ploščad 17, Ljubljana), od 13. srpnja do 3. rujna 2018. moći će se pogledati skupna izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”. Projekt ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb zamišljen je kao fotografska izložba, koja će se svake godine nadopunjavati kroz promišljanja autora koji bilježe zapise sa ulica svojih gradova, hvatajući u njima trenutke kolektivnih sjećanja i osobne priče o odrastanju unutar urbane generacijske poetike. Prvi ciklus ove izložbe bio je predstavljen u Zagrebu 2017. godine u Fotogaleriji Dubrava, a sada ga predstavljamo u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, sa novim fotografijama koje su u međuvremenu nastale.
    Izlagači: Andro Banovac, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Čedomil Gros, Biljana Knebl, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Stjepan Kulfa, Krešimir Radas, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

    Krećući se kroz društvene tranzicije i transformacije gradskih prostora kojima smo svjedočili, kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastajale su fotografske priče, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

    Kao vječiti nomadi, građani putuju u vremenu i prostoru na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale autobus nakon noćnih izlazaka kao na fotografiji Andre Banovca, ili su se gubili nezamijećeni u bijelim siluetama, kroz krvotok širokih raskršća na fotografijama Antonije Cesarec.

    Podrumski prozori sa svojim strukturama na fotografijama Stjepana Kulfe pričaju nam o ostavštini ručnih radova starih majstora kovanog željeza i usmjeravaju naš pogled prema podzemnim gradskim skrovištima, u koja odlažemo stvari naslijeđene od predaka. Na fotografijama Alfreda F. Krupe, sablasne ruševine kuća podsjećaju nas na gubitke u tranzicijskim previranjima, dok njegova sjena ispod zastave na pomalo ironičan, simbolički način asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote.

    Gradske priče iz prošlosti pretapaju se sa psihodeličnim prizorima neonskih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima i u likovima kamenog bestijarija na fasadama zgrada, koje fotografira Ivana Kolić.

    Sonja Šimatić obilazi napuštene prostore trgovina i prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Robert Štimec fotografira gradske spomenike i fontane iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova nove detalje i perspektive.

    Biljana Knebl prikazuje nam dinamične kompozicije sa gradskih ulica ukrašenih grafitima i plakatima, šetnju građana ispod starinskih fenjera i magleno zimsko jutro na Savi, dok se Tihomir Cirkvenčić nostalgično vraća u prošlost, fotografirajući stari auto u snijegu i detalj bicikla naslonjenog na zid zgrade. Čedomil Gros fotografira krovove istarskih gradića i zidine opkoljene morem kao neprolaznu baštinu, a Krešimir Radas zapaža zanimljive kolorističke detalje na pročeljima socijalističkih ‘’limenki’’, sa gusto naredanim prozorima bez balkona.

    Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih prostora, koji su danas ispunjeni bogatom simbolikom. Gradske ulice vibriraju u našim sjećanjima, obojane finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje voljenih na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača.

    Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i pozivati nas na istraživanje, ali i odmak od prošlosti, kroz kritičke usporedbe kulture građanskog življenja u različitim vremenima i političkim režimima.

    U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao i živi organizam koji se stalno transformira i raste sa svojim stanovništvom, dok građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

    mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf



  • Izložba ilustracija - Maja Kastelic, Milanka Fabjančič, Hana Stupica

    Izložba ilustracija - Maja Kastelic, Milanka Fabjančič, Hana Stupica

     

    OBLIKOVANJE IMAGINACIJE

    Izložba ilustracija - Maja Kastelic, Milanka Fabjančič, Hana Stupica

    Galerija Zuccato, Decumanus 34, Narodni trg 1, Poreč
    trajanje izložbe: 25. 4. – 15. 6. 2019.
    radno vrijeme galerije: svakim danom od 10 – 12 i od 17 – 20 sati
    Nedjeljom i blagdanima zatvoreno

    Skupna izložba vodećih slovenskih ilustratorica mlađe generacije.
    Nagrađivane autorice svojim su radom obilježile dječju književnu produkciju i već su nakon izlaska s akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani zaplijenile pažnju javnosti brojnim prestižnim nagradama i priznanjima.

    Opširnije: https://www.poup.hr/

  • Izložba Ivone Šimunović "Rascjepi stvarnosti"

    Izložba Ivone Šimunović "Rascjepi stvarnosti"

    Izložba Ivone Šimunović

    vrijeme: 13.08.2020. - 30.09.2020.
    mjesto: Dubrovnik, Galerija Dulčić Masle Pulitika
    izvor: https://www.dubrovnikinsider.hr/

    Dubrovačka akademska slikarica Ivona Šimunović svojim će se radovima objedinjenim zajedničkim nazivom „Rascjepi stvarnosti“ u jednom sasvim novom svjetlu ponovno predstaviti publici i to u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Otvorenje je predviđeno za četvrtak, 13. kolovoza u 21 sat.

    Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija o izložbi i radu umjetnice, u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Strah od rascjepa stvarnosti i promatranja vanjskog prostora kroz otvor Platonove špilje pojedinca paralizira od prihvaćanja polivalentnosti čovjekove prirode i vlastitih rascjepa kao dijela narativa. Zatomljivanje misli, govora i osjećaja rezultira ponovnim stvaranjem nekontroliranog kaosa i težnjom za povezivanjem fragmenata. Šimunović svjesno prihvaća ovaj prividni kaos kao inherentan čovjekovoj prirodi i kao pokretač za struju misli koja će utjeloviti ovaj misaoni proces velikim platnima. Radovi koji prkose prihvaćanju jedne odrednice postavljaju se na otvor špilje pokazujući na više svjetova i njihovih čitanja. Ulogu prijevoda preuzimaju apstraktni oblici koji kao Roschachova mrlja upravo propituju status quo stvarnosti, parajući je buntovno i nepredvidljivo poput naleta bure, stvarajući rascjepe unutar kojih pronalazimo sebe, nikad do kraja definirane i nikad do kraja shvaćene. Prostor rascjepa predstavlja se kao prostor slobode unutar naizgled definirane stvarnosti gdje pojedini izvučeni fragmenti iznose priču, dublju od naizgled kompaktne cjeline čovjekove psihe. Cjeline koja svoju fragilnost pronalazi upravo u našim vlastitim rascjepima.“

     

    Biografija:

    Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Osim slikarskim bavi se i pedagoškim radom. Radila je kao nastavnica Likovne kulture u osnovnoj školi, voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle te trenutno radi kao muzejska pedagoginja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Dubrovniku, Pagu, Lopudu, na projektu Vizura Aperta na Pelješcu 2018. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

  • Izložba Lade Tomašić "Moj atelier"

    Izložba Lade Tomašić "Moj atelier"

    Izložba Lade Tomašić

     

    Pozivamo vas na iznimno zanimljivu i jedinstvenu izložbu mlade autorice Lade Tomašić, koja virtuozno spaja likovnu(sliku) i primijenjenu umjetnost.

    Izložbu je organiziralo Narodno sveučilište "Sesvete", a postavljena je u Galeriji Oblok, Knjižnice Sesvete, gdje će se upriličiti i njezino otvorenje, u subotu, 8. svibnja, u 12 sati.

    Njezine tekstilne slike nastaju koncem kojim "crta" šivaćim strojem ili pak aplicira komade raznih tkanina, stvarajući unikatne sliko-kolaže koji su i umjetničko djelo ali i zanimljivi unikatni uratci kojima izrađuje odjevni predmet, lampu, prostirke il' pokrivaće...

    Izložbu je organiziralo Narodno sveučilište "Sesvete", a postavljena je u Galeriji Oblok, Knjižnice Sesvete, gdje će se upriličiti i njezino otvorenje, u subotu, 8. svibnja, u 12 sati.

  • Izložba Lovre Jakšića - "Zapisi iz unutrašnjega kamenoloma"

    Izložba Lovre Jakšića - "Zapisi iz unutrašnjega kamenoloma"

    Izložba Lovre Jakšića -

    vrijeme: 05.08.2020. - 05.09.2020.
    mjesto: Bol na Braču

    Izložba akademskog kipara Lovre Jakšića „Zapisi iz unutrašnjega kamenoloma“ održava se u Galeriji umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu, od 5. kolovoza do 5. rujna 2020.

    Rođen 1981. godine, Jakšić je 2005. diplomirao na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom prof. Kažimira Hraste. Član je HULU-a Split, živi i radi u Donjem Humcu na otoku Braču i redovito izlaže u svojim galerijama „Jakšić“ u Splitu i na Braču.

  • Izložba Luke Kedže "TKO TU ŽIVI DVA"

    TKO TU ŽIVI DVA

    Izložba Luke Kedže

    Galerija Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) u Zagrebu izlagačku sezonu počinje u utorak, 2.3.2021. izložbom LUKA KEDŽO: TKO TU ŽIVI DVA.


    Nika Šimičić u predgovoru izložbi među ostalim navodi: „Projekt se bazira na slojevitoj prostornoj instalaciji – svojevrsnom arhivu odbačenih predmeta, pronađenih u neposrednoj umjetnikovoj okolini, u kompleksu bivšeg tvorničkog kompleksa Paromlin. Ti predmeti sami po sebi imaju svoju povijest i memoriju. Ipak, transmutacijom, izmještanjem iz izvornog konteksta te reinterpretacijom, oni dobivaju novi život, redefiniraju svoje značenje, i postaju hibridna scenografija – intiman, poetičan prostorni imaginarij nekog neimenovanog stanara. U tom smislu, upravo prostor Galerije Karas, koja svojim izgledom i rasporedom prostorija podsjeća upravo na omanji stambeni prostor nekog imaginarnog stanara, idealan je za prezentaciju ovakvog tipa rada.

    Luka Kedžo(1986., Dubrovnik) je diplomirao 2011. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studij Snimanja, a 2014. godine je magistrirao na istoj akademiji studij Fotografije. Dobitnik je nagrade za najboljeg mladog autora na 46. Zagrebačkom salonu (2011.), Franco Jesurun nagrade na Trieste Contemporanea, Trst (2015.), te grand Prixa 33. Salona mladih u Zagrebu (2016.) Od 2010. godine izlaže na skupnim izložbama,a ovo mu je peto samostalno predstavljanje.
    Izložba će biti otvorena uz pridržavanje svih mjera i preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, a može se pogledati do14.3.2021.

    Pripremio: Tomislav Radić

  • Izložba Luke Pešuna "Radite to u svoja četiri zida"

    Izložba Luke Pešuna "Radite to u svoja četiri zida"

    vrijeme: 19.06.2020. - 02.07.2020.
    mjesto: Zagreb, Avenija Marina Držića, na SZ dijelu križanja s Vukovarskom ulicom

     

    Izvor: https://www.facebook.com/events

    Izložba Luke Pešuna

    Radite to u svoja četiri zida“ postala je običajna norma izvedena iz sanitarnog naputka u novonastaloj globalnoj situaciji Covid-19 virusa, no svojedobno je to bila ekskluzivno homofobna krilatica, specifična za prostor Balkana. S njome se pokušava kontejnirati postojanje populacije koja odskače od društveno prihvaćenih normi. Unatoč mnogim pojavnostima koju homofobija neminovno ima, upravo je ona usađena u jeziku ta koju najlakše prepoznajemo. Ponekad izgovoreno, ponekad prešućeno; već čitanjem između redova možemo naslutiti što spomenuta krilatica implicira. Nepoćudno.
    Ipak, na stranu bogate imaginacije homofoba koji ovu krilaticu koriste, odlučio sam istražiti onaj dio stvarnosti koji je svakidašnji, sveprisutan. Stvarnost koju mnoge LGBTIQ+ osobe žive u procesu stvaranja ovog rada demistificirana je i meni samom. Parove i pojedine osobe unutar diplomske serije fotografija, rađene pod mentorstvom prof. Darije Petkovića na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti, nalazimo u svakidašnjim radnjama poput kuhanja, spremanja, čitanja, pranja, spavanja i sl. Intiman prostor doma izlažem intruzivnom pogledu promatrača kojem sam nazivom serije potakao niz više ili manje svjesnih očekivanja s obzirom na konotacije koje sama krilatica „radite to u svoja četiri zida“ nosi sa sobom. Seksualnost unutar ove serije je implicitna te je čin izbjegavanja prikaza eksplicitnog svjestan oblik provokacije posredstvom odsustva očekivanog koje je kod promatrača prisutno kada se o ovoj temi progovara u vizualnom diskursu. Naglasak u procesu stvaranja bio je na tome da „mi“ govorimo o „nama“ te je svaki inscenirani prikaz rezultat suodnosa subjek(a)ta i umjetnika, poglavito razgovora koji bi prethodio odabiru scene, a kojem je zadaća bila istražiti radnje koje su prirodne fotografiranoj osobi unutar prostora doma u kojem prebiva(ju).
    Fotografija na billboardu otkriva trenutak jutarnje nježnosti između dvije osobe čiji odnos i identitet nije moguće u potpunosti dokučiti na osnovu prikazanog. Svaki detalj na njoj ipak polučuje niz pretpostavki od kojih je sigurno tek da se ne radi o konvencionalnom paru. Bez popratnog teksta koji bi ju kontekstualizirao fotografija je otvorena interpretacijama promatrača. Intencija postaje suočavanje s internaliziranim oblicima predrasuda koje misaono iznjedruju prilikom promatranja. Billboard kao mjesto/način izlaganja fascinira me od upoznavanja s radom Untitled (1991.) Felix Gonzales-Torresa koji je poslužio kao inspiracija za evociranje sentimenta intimnosti ovog rada.

    Luka Pešun

    Luka Pešun rođen je 1990. u Brezovici. Nakon dodiplomskog studija modnog dizajna na TTF-u, 2019. završava diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je Rektorove nagrade za veliki znanstveni i umjetnički grupni rad na predstavi Agrippina, 2016. Sudjelovao je na grupnim izložbama studenata ADU – Nova Imena 2016. i 2017. godine. 2016. izlagao je seriju naziva Dlaka na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomskim radom Radite to u svoja četiri zida, koji je kao serija fotografija prezentiran na izložbi u Galeriji f8 2019., obuhvatio je širi društveni kontekst pozicije LGBTIQ+ pojedinaca i parova u odnosu na percepciju u javnom diskursu.

    Izložba je dio programa Ploha/Površina 6. Autorica programa je Silva Kalčić. Od 2019. program je povezan s radionicom pisanja likovne kritike Što je suvremena umjetnosti HS AICA-e.
    Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH. Oglasni prostor je djelomično ustupio P.I.O. d.o.o., medijska kuća specijalizirana za vanjsko oglašavanje. Zahvaljujemo osobama s fotografije na dozvoli za njezino javno korištenje.

    Medij umjetničkog rada – billboard ili jumbo standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokaciji standardnog, neosvjetljenog oglasnog panoa na Aveniji Marina Držića (na sjeverozapadnom dijelu križanja s Vukovarskom ulicom, na pročelju modernističkog nebodera).

    Kao i prethodna izložba Akiko Sato, ova je izložba hommage Zagrebu nakon potresa, bolne poljuljanosti koncepta sigurnosti doma i čvrstog arhitektonskog okvira, "četiri zida", našeg intimnog života.

  • Izložba Marka Zubaka "Interdisciplinarni svjetovi"

    Izložba Marka Zubaka "Interdisciplinarni svjetovi"

    Izložba Marka Zubaka

     

    vrijeme: 13. kolovoza u 21 sat
    mjesto: Gradska galerija Crikvenica.

    Marko Zubak jedan je od rijetkih predstavnika papertoys scene u Hrvatskoj, a za svoju posljednju izložbu papertoysa (skulptura od papira) BlockHead: disoriented series 2018. primio je nagradu ULUPUH-a za najbolju samostalnu izložbu te postao njihov počasni član.
    Posjetitelji će na izložbi moći vidjeti dio radova s izložbe iz 2018. godine koja je proglašena najboljom izložbom, ali ujedno i posve nove radove koji će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo na otvorenju samostalne izložbe u Crikvenici.

    INTERDISCIPLINARNI SVJETOVI

    Kako izgleda svijet u kojem živimo? Mnogi će reći kako je primarna ambicija što više privrediti, doći do pozicije moći i utjecaja, briljirati i dobiti potvrdu zajednice o svom uspjehu. Pritom se sve nematerijalno, duhovno i unutarnje zatomilo, zanemarilo ili u potpunosti potisnulo. Pojedinac se prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek.

    Pitanjem suvremenog vremena i čovjekove uloge u njemu bavi se akademski umjetnik Marko Zubak koji djeluje u više različitih umjetničkih područja kao što su slikarstvo i kiparstvo, ali i svijet igračaka od papira. Kao jedini predstavnik papertoysa u Hrvatskoj, Marko Zubak kroz medij papirnatih skulptura reflektira vrijeme u kojem živimo, psihološki sklop pojedinca te način funkcioniranja suvremenog svijeta. Svakodnevan, nepretenciozan i fleksibilan za oblikovanje papir je autoru poslužio kao idealno oblikovno sredstvo za prenošenje priče, interpretaciju i komunikaciju s promatračem. Papirnate igračke su u pravilu besplatni umjetnički objekti koje svatko može skinuti preko interneta i slijedeći upute izraditi kod kuće. Marko Zubak u izradi papertoysa ide i korak dalje, te sam proces izrade vidi kao jedan od mogućih pristupa skulpturi pri čemu se forma ne dobiva "oduzimanjem" ili "dodavanjem" već krojenjem papira, a rezultat su skulpture, reljefi, objekti, zidne i prostorne instalacije kao i urbane intervencije i site-specific instalacije. Svaki rad ima vlastitu temu, no u srži većine radova je uvijek aktualna tema slobode. Marko Zubak je pristup oblikovanju papertoysa uzdignuo na novu razinu stvorivši jedinstvene skulpture od kartona, koje se ne mogu skinuti online, kao i instalacije većih dimenzija i konceptualne radove unutar kojih je integrirao i video radove poput 3D, AR i stop animacije.

    U ciklusu Interdisciplinarni svjetovi Marko Zubak razlaže čitavu piramidu društva, državnog aparata i međuljudskih odnosa. Zasebne priče ispričane kroz pojedinačne likove ili grupne instalacije svojevrsni su autorov komentar, kritika te propitkivanje društva, no uz dozu profinjene ironije, satire i inteligentnog humora. Svaki rad nudi nekoliko razina čitanja obrađene problematike, dok nazivi radova sadrže dodatnu poruku u formi komentara ili tekstualne ilustracije situacije aktualnog svijeta. Širu sliku društva obrađuje jedna od ključnih serija radova BlockHead: disoriented seriesiz koje se razvio i cijeli niz pojedinačnih likova. Takozvani "kockoglavi" predstavljaju službenike koje susrećemo na svakom koraku. Prikazani uniformirano s kravatama i aktovkama, anonimni službenici postali su simbol državnog aparata uz koji vežemo bezdušnost u obavljanju posla i gledanje na život isključivo kroz papirologiju što rezultira potpunom dezorijentacijom odnosno distanciranošću od stvarnog života. Suvremeni način života možda najzornije ilustrira rad Blockhead disoriented series-anonymous official:Bloody percent. Krvavi postotak predstavlja način funkcioniranja našeg društva: sve što se stvara ili troši, mjeri se i stavlja u odnose čime postotak postaje dio našeg svakodnevnog života, a da bi ljudi ostvarili željeni postotak moraju krvavo raditi. No, Marko Zubak radi zamjenu teza, te osmišljava vlastitu kriptovalutu pod nazivom "Bloody Percent". Ta valuta nema stvarnu novčanu vrijednost, već predstavlja "socijalni novac" kojim umjetnik nagrađuje ljude koji sudjeluju u pojedinim aspektima njegova rada. Jedan od najupečatljivijih radova je svakako Rulja mulja, tobože kulturakoji propitkuje ključne probleme kao što je mistifikacija i elitizacija umjetnosti, nedodirljiva pozicija kolekcionara, te vrijednost i jedinstvenost umjetničkog djela. Danas uspjeh ne ovisi o talentu umjetnika, već o uspješnoj prezentaciji i kontaktu s ključnim ljudima. Rad je ujedno i kritika nove vrste kolekcionara koja svodi kvalitetu na razinu "sviđa mi se" ili "ne sviđa mi se" što samo nastavlja agoniju i hrani farsu u svijetu umjetnosti.

                Ciklus Interdisciplinarni svjetovi objedinjuje široki raspon papirnatih skulptura, site-specific instalacija i tematskih serija unutar kojih se isprepliću klasični oblici likovne umjetnosti sa suvremenim tehnološkim dostignućima. Marko Zubak daje jedan ogoljeni pogled na svijet – svijet koji ostaje kada eliminiramo suvišne detalje, šumove i ostale kićenosti te ga svedemo na kalupe u koje smo zasjeli, uloge koje smo pristali igrati i matricu koju slijepo pratimo ne propitkujući sistem i efikasnost istog, a kamoli apsurdnost svijeta koji smo prihvatili kao normalan. Apsurd papirnate igračke koja će uvijek ostati papirnata igračka možemo prenijeti na apsurd realnog svijeta gdje ćemo vjerojatno zauvijek ostati robovi birokracije okovani zlom sudbom administracije i njezinih činovnika. Baš poput rada Rođen da bude slobodan koji je besplatan pa mora biti papirnata igračka, osim, ako ipak ne mora?

                                                                                      Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"

    Izložba Martine Kač Nemanič "Zapis misli"

    Izložba plakata slovenske grafičke dizajnerice Martine Kač Nemanič pod nazivom “Zapis misli” otvara se 12. travnja u Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a u Zagrebu.

    Izložba Martine Kač Nemanič

    Otvorenje izložbi održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.

    Martina Kač Nemanič je grafička dizajnerica, pedagogica i izvanredna profesorica na Odsjeku za vizualne komunikacije Fakulteta za dizajn u Ljubljani. Diplomirala je na Arhitektonskom  fakultetu, potom je nastavila studij na Akademiji likovnih umjetnosti – smjer dizajn. Doktorski studij završila je na Pedagoškom fakultetu u Ljubljani. Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim projektima te je za svoj rad dobila brojne nagrade i priznanja.

    Izložba se može  razgledati  do 6. svibnja 2021. godine, radnim danom od 10.00 do 20.00 sati.

  • Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić

    Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić


    Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić 12.12.2019. godine s početkom u 18 u Galeriji Oranžerija, Gradski muzej Vukovar.


    Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić

  • Izložba Miomira Miloševića - "Riječke vedute"

    Izložba Miomira Miloševića - "Riječke vedute"

    Izložba Miomira Miloševića -

    vrijeme: 07.08.2020. - 21.08.2020.
    mjesto: Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b

     

    U organizaciji riječke podružnice Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u Galeriji „Juraj Klović“ (Verdijeva 19 b) u petak, 7. kolovoza u 20 sati, otvara se izložba Miomira Miloševića pod nazivom „Riječke vedute“.

    „Miomir Milošević ubraja se u niz slikara koji su Riječani postali – izborom. Iako je ustrajan slikar riječkih i primorskih motiva, on nije „samo“ slikar ovdašnjih prizora; on također slika i motive iz posve drugih i drugačijih krajeva, iz bliskog i dalekog svijeta, iz Beograda i iz Seattlea, gradova s kojima ga vežu biografske i obiteljske spone. Ta ga činjenica razlikuje od „zavičajnih slikara“ koji svoj kraj uprizoruju zato jer ne poznaju nijedan drugi. Slikanje Rijeke za njega je izbor, a ne nužda.“ navodi Ervin Dubrović u najavi izložbe, dodajući kako je Milošević među rijetkim umjetnicima koji desetljećima spontano ustraje na svojevrsnom realizmu.

    „Iako izložba posvećena Rijeci za Miloševića ima osobito značenje i važnost, ispalo je da ju je dugo promišljao, ali da je nije dugo pripremao. Zamišljena je s posve drugim djelima od onih koje izlaže. Do nekih slika naprosto više nije mogao, a druge se nije ni potrudio dobaviti. Zato je u međuvremenu naslikao brojne nove slike, ulja i akvarele. (…) Zato umjesto zamišljene retrospekcije probranih slika dobivamo izložbu novih slika, svježih i vedrih riječkih prizora i motiva koji danas, kada više gotovo i nema slikara veduta pa ni slikara Rijeke, privlače naročitu pažnju i iznova ulijevaju povjerenje u tradicionalno slikarstvo i novu inspiraciju“, zaključuje Dubrović.

    Miomir Milošević rođen je 1940. Diplomirao je 1965. na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij završava 1967. u klasi profesora Mila Milunovića. Od 1958. živi u Rijeci. Član je HDLU Rijeka. Ima status samostalnog umjetnika u miru. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja z alikovni rad i angažiranost u javnom životu. Uspješno se bavio scenografijom ( HNK Ivana pl. Zajca i Kazalište mladih). Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim kolekcijama te muzejskim zbirkama u zemlji io inozemstvu.

    Prvu samostalnu izložbu održao je 1966., a od tada održao je preko 50 samostalnih izložbi te 180 skupnih.

    Izložba će biti otvorena do 21. kolovoza 2020.

    Izvor: https://www.mojarijeka.hr/

  • Izložba Nataše Hrust, Alena Novoselca i Ivane Ožetski

    Izložba Nataše Hrust, Alena Novoselca i Ivane Ožetski

    vrijeme: 29.01.2018. - 08.02.2018.
    mjesto: Zagreb, Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
    Izvor: http://www.ns-dubrava.hr


    NATAŠA HRUST

    Natasa Hrust

    Od Polikletovog Kopljonoše u kontrapostu do Charlie Chaplina, Marilyn Monroe, Twiggy, Hitchocka, Madonne ili M. Jaggera, svi su ti likovi i u silueti prepoznatljivi po svojoj "pozi"- govoru tijela. Razlikujemo položaj tijela kao opću kategoriju, kao pozu za svaku antičku skulpturu ili poziciju modela za sat crtanja akta na umjetničkim akademijama, i položaj kao "sjenu" pojedine slavne osobe koja se širi s osobne pozornice na pozornicu društva spektakla i ubrzano distribuira (selfieima npr.). Taj put od civilizacijskog kanona u pojedinačno koje se kanonizira kao brand, a onda opet masovno preuzima, zaintrigiralo je Natašu nakon što je primijetila i osvijestila taj fenomen. Zapitala se i istražila kako danas u svijetu interneta i brzog prenošenja informacija, poze slavnih osoba postaju obrazac, šablona, okvir u koji svatko rado stavlja svoj lik, te se upustila u likovno istraživanje. Grafička dizajnerica, ilustratorica, crtačica, pismoslikarica uz oca odmalena, osoba koja jednako vješto barata olovkom, kistom, mišom, analognim i digitalnim, uzima prepoznate obrasce i pretvara u kolaže – grafičke "tapete". Njezine grafičke tvorevine izgrađene su na paradoksu afirmiranja i poništavanja pojedinačnog. Preuzete, krajnje individualne poze lišava svega individualnog i pretvara u znak koji odvojen od svoga tvorca započinje jedan univerzalni život u kategoriji općeg. Kao da gledamo puža koji vuče svoju kućicu, ali na kraju nam se zavrti od spirale koja se istodobno širi i skuplja u središtu (puževe kućice). Ne primjećujući više ni puža ni kućicu, osjećamo spiralu. U razradi i izvedbi Natašinih grafika možemo vidjeti odjeke Warhola i pop-arta, ali ovdje je stvorena jedna sasvim nova poetika/poezija znaka i značenja likova popularne kulture. Nataša se u svojim grafikama, osim stvaranja određene ikonografije suvremenog svijeta medija, poigrava prostorom, figurom/pozom i njihovim suodnosima. Prostor je sveden na sugestivnu plohu, kao i likovi na obojene siluete koje se ponekad i povremeno umnažaju u smanjenim ili uvećanim dimenzijama. Likovi su povremeno filmski pokrenuti nekim neobičnim, dinamičnim rezom, tako da stvaraju dojam kretanja. Ponekad se raspadaju i oplošnjuju, katkad sugeriraju linearnu perspektivu/dubinu s izvjesnim i zbunjujućim pomakom u iskrivljenje. Scene su često iščašene, razbijene, potrgane dinamikom boja, rotirajućim ili drugačije dinamiziranim oblicima, dok ponekad baš kolorističkim izoliranjem/izdvajanjem pojedinih formi nastaje kretanje, tiranje, rotiranje ili pulsiranje. Tipovi poza i likovi se raspadaju i skupljaju, ornamentiraju, bježe i vraćaju u kadar. Smanjeni ili uvećani, ugašeni ili "osvijetljeni", prelaze iz grafike u grafiku tvoreći tako od pojedinačnog kadra grafike jedan veliki skupni, rasplesani, titravi zaslon na kojem se odvija svjetlosno koloristički performans. Tako se pojedinačni kadrovi umrežuju u aktivnu svjetlosno-kolorističku instalaciju koja čistim likovnim elementima transformira pojedinačno u opće i zajedničko, ali se kretanje odvija i u suprotnom smjeru. Cijela scena generira titranje i pulsiranje u najrazličitijim ritmovima. U određenoj mjeri to ovisi o individualnom kretanju promatrača i njegovog pogleda, ali onim većinskim uvjetovano je dobro smišljenim konceptom pretočenim i ostvarenim jednostavnim i elementarnim likovnim sredstvima koja uzrokuju složene optičke i mentalne ritmove.

    ALEN NOVOSELEC

    Alen Novoselec

    Realsuprematistički koncert

    Koncerti majstorskog ciklusa i Kanconijera realno su odslušani uživo u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog tijekom sezone 2015./2016. godine, a za izvođenja/slušanja/gledanja koncerta nastali su crteži. Na izložbi su izloženi tada nastali originalni crteži, po jedan odabrani ispis sa svakog koncerta, tonski zapis i sjedala koja nisu iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, već iz kina u Jakovlju, na kojima se mogu gledati cjeloviti fragmenti vizualno prerađenih i audio netaknutih i cjelovitih koncerata. Crteži i zvuk nastali su istodobno, a uvećani ispisi crteža nastaju u vremenu između koncerta i početka izložbe. Uspostavlja se odnos stvarnog i nadstvarnog, te autentičnog u smislu originalnosti u zapisu (crteža i zvuka), uz naknadno kreirani ambijent za slušanje već odslušanog koncerta koji postaje izložba.

    Crtice o realsuprematizmu općenito

    Predstavlja li realsuprematizam samo "nadmoć stvarnosti (pritiska stvarnosti) nad umjetničko-filozofsko-idealističkim zahtjevom njene negacije? Ne! Predstavlja tragove/prepoznavanje stvarne prisutnosti umjetnosti, idealizma i filozofije u materijalno zadanom okviru života! Realsuprematizam je nešto staro sto godina, pomiješano s esencijom mog života. Sa životom koji se dijeli između namirenja želuca i duha. Ona točka, linija zapravo između jina i janga, onaj prostor borbe između želuca i duha, na kojega mi je ukazao suprematizam, ili koji se kroz njegov duh prvi puta krhko opredmetio preda mnom u realsuprematističkoj akciji zabilježenoj realsuprematističkim fotografijama. Ali, kako privremeno zaokružiti realsuprematizam kada je on tok života samog?
    Valjda trenutnim zanosom iza kojeg stoje tri točke u kojima se privremeno i prividno zaustavlja valovita linija života. Prividno kao u smrti. Tri točke napisane posljednjim kapima tinte.
    Iza te tri točke cijela se stvarnost prelijeva u prostor bez cviljenja želuca.

    IVANA OŽETSKI

    Ivana Ozetski

    Zastava

    Grafički otisak ambijentalne organske instalacije, istodobno je i naziv i opis koji je prijateljica povjesničarka umjetnosti Sanda osmislila kako bi definirala rad pod nazivom Zastava, i hvala joj na tome, jer sam sama bila na sto muka u trenutku kada je trebalo definirati krajnji rezultat jednog zanimljivog kreativnog putovanja. Avantura sa Zastavom započinje u jesen 2016. godine u Jakovlju, prilikom okupljanja umjetnika oko privremenih umjetničkih intervencija u vrtu dvorca Adela Sixta, koje je pod nazivom Vrt kao prostor kreativnosti, organizirao kolega Alen. U tom trenutku nisam ni slutila kamo će se sve inspiracija prirodom i prirodnim materijalima razgranati i da će me toliko ugodno zaokupiti. Lišće u svim raspoloživim jesenjim bojama počela sam skupljati u parku skulptura koji okružuje dvorac. Na drveću i grmlju istodobno se nalazilo već crveno, čokoladno smeđe, zlatnožuto i još uvijek zeleno lišće. Sortirajući ga te zime po bojama, odlučila sam sve skupljeno lišće spajati u neprekinutu plohu, sve dok ga ne potrošim. Nadošla je tako četiri metra duga i 70 centimetara široka ploha... Tu sam plohu sljedeće proljeće, kao eksperiment, objesila u Jakovlju između dvije breze i fotografirala je. U ljeto 2017. godine na Sandin poziv sudjelovala sam na Međunarodnom likovnom projektu u Vugrovcu, gdje sam je pod nazivom Zastava izložila u dvorištu župnog dvora. Na podiju od trave, obješena između stupova, zastava u bojama jeseni lelujala je nekoliko dana sve dok sunce nije spržilo osjetljive prirodne boje lišća u jedinstvenu smeđu, a vjetar prorijedio krhku i lomljivu suhu srtukturu. Skinutu oronulu zastavu odlučila sam u svojoj radionici povesti na još jedno, posljednje putovanje... Narezala sam je na plohe dovoljno uske da stanu u malu grafičku prešu i otisnula je. Grafički otisak ambijentalne organske instalacije – zadnja je, ovaj puta vodoravna, vožnja moje Zastave, ili možda nije...

    Kugle

    Poticaj za izradu kugle također je krenuo iz parka dvorca u Jakovlju, odnosno od imela koje u velikom broju nastanjuju krošnje njegova drveća. Lijepe, više manje pravilne prirodne strukture zelene boje, strateški su razmještene – rasijane po parku. Moje su kugle također od prirodnog materijala, nešto pravilnije strukture, sa srcem od bundeve, pletene od trave – danima. Napravljene su kako bi pravile društvo imelama u krošnjama, a obojane prirodnim bojama – ciklom i kurkumom... Prepuštanje svijetu oko sebe, u ovom slučaju Vrtu kao inspiraciji, pronalaženje malih tema u životnim ciklusima prirode, donijelo mi je veliko veselje i zadovoljstvo u radu. Oslobođena od strasti za rezultatom, uživala sam u procesima koji su razotkrivali moju spretnost i nespretnost s alatom i materijalom i činjenici da se prirodni ciklusi ne mogu ubrzati ili preskočiti. Eksperimenti nisu uvijek urodili rezultatom vrijednim pokazivanja, ali je putovanje bilo i još uvijek jest neprocjenjiva avantura.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA