• Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić

    Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić


    Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić 12.12.2019. godine s početkom u 18 u Galeriji Oranžerija, Gradski muzej Vukovar.


    Izložba Milice Reinhart Tešankić i Siniše Tešankić

  • Izložba Miomira Miloševića - "Riječke vedute"

    Izložba Miomira Miloševića - "Riječke vedute"

    Izložba Miomira Miloševića -

    vrijeme: 07.08.2020. - 21.08.2020.
    mjesto: Galerija Juraj Klović, Rijeka, Verdijeva 19 b

     

    U organizaciji riječke podružnice Hrvatskog društva likovnih umjetnika, u Galeriji „Juraj Klović“ (Verdijeva 19 b) u petak, 7. kolovoza u 20 sati, otvara se izložba Miomira Miloševića pod nazivom „Riječke vedute“.

    „Miomir Milošević ubraja se u niz slikara koji su Riječani postali – izborom. Iako je ustrajan slikar riječkih i primorskih motiva, on nije „samo“ slikar ovdašnjih prizora; on također slika i motive iz posve drugih i drugačijih krajeva, iz bliskog i dalekog svijeta, iz Beograda i iz Seattlea, gradova s kojima ga vežu biografske i obiteljske spone. Ta ga činjenica razlikuje od „zavičajnih slikara“ koji svoj kraj uprizoruju zato jer ne poznaju nijedan drugi. Slikanje Rijeke za njega je izbor, a ne nužda.“ navodi Ervin Dubrović u najavi izložbe, dodajući kako je Milošević među rijetkim umjetnicima koji desetljećima spontano ustraje na svojevrsnom realizmu.

    „Iako izložba posvećena Rijeci za Miloševića ima osobito značenje i važnost, ispalo je da ju je dugo promišljao, ali da je nije dugo pripremao. Zamišljena je s posve drugim djelima od onih koje izlaže. Do nekih slika naprosto više nije mogao, a druge se nije ni potrudio dobaviti. Zato je u međuvremenu naslikao brojne nove slike, ulja i akvarele. (…) Zato umjesto zamišljene retrospekcije probranih slika dobivamo izložbu novih slika, svježih i vedrih riječkih prizora i motiva koji danas, kada više gotovo i nema slikara veduta pa ni slikara Rijeke, privlače naročitu pažnju i iznova ulijevaju povjerenje u tradicionalno slikarstvo i novu inspiraciju“, zaključuje Dubrović.

    Miomir Milošević rođen je 1940. Diplomirao je 1965. na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij završava 1967. u klasi profesora Mila Milunovića. Od 1958. živi u Rijeci. Član je HDLU Rijeka. Ima status samostalnog umjetnika u miru. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja z alikovni rad i angažiranost u javnom životu. Uspješno se bavio scenografijom ( HNK Ivana pl. Zajca i Kazalište mladih). Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim kolekcijama te muzejskim zbirkama u zemlji io inozemstvu.

    Prvu samostalnu izložbu održao je 1966., a od tada održao je preko 50 samostalnih izložbi te 180 skupnih.

    Izložba će biti otvorena do 21. kolovoza 2020.

    Izvor: https://www.mojarijeka.hr/

  • Izložba Nataše Hrust, Alena Novoselca i Ivane Ožetski

    Izložba Nataše Hrust, Alena Novoselca i Ivane Ožetski

    vrijeme: 29.01.2018. - 08.02.2018.
    mjesto: Zagreb, Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a
    Izvor: http://www.ns-dubrava.hr


    NATAŠA HRUST

    Natasa Hrust

    Od Polikletovog Kopljonoše u kontrapostu do Charlie Chaplina, Marilyn Monroe, Twiggy, Hitchocka, Madonne ili M. Jaggera, svi su ti likovi i u silueti prepoznatljivi po svojoj "pozi"- govoru tijela. Razlikujemo položaj tijela kao opću kategoriju, kao pozu za svaku antičku skulpturu ili poziciju modela za sat crtanja akta na umjetničkim akademijama, i položaj kao "sjenu" pojedine slavne osobe koja se širi s osobne pozornice na pozornicu društva spektakla i ubrzano distribuira (selfieima npr.). Taj put od civilizacijskog kanona u pojedinačno koje se kanonizira kao brand, a onda opet masovno preuzima, zaintrigiralo je Natašu nakon što je primijetila i osvijestila taj fenomen. Zapitala se i istražila kako danas u svijetu interneta i brzog prenošenja informacija, poze slavnih osoba postaju obrazac, šablona, okvir u koji svatko rado stavlja svoj lik, te se upustila u likovno istraživanje. Grafička dizajnerica, ilustratorica, crtačica, pismoslikarica uz oca odmalena, osoba koja jednako vješto barata olovkom, kistom, mišom, analognim i digitalnim, uzima prepoznate obrasce i pretvara u kolaže – grafičke "tapete". Njezine grafičke tvorevine izgrađene su na paradoksu afirmiranja i poništavanja pojedinačnog. Preuzete, krajnje individualne poze lišava svega individualnog i pretvara u znak koji odvojen od svoga tvorca započinje jedan univerzalni život u kategoriji općeg. Kao da gledamo puža koji vuče svoju kućicu, ali na kraju nam se zavrti od spirale koja se istodobno širi i skuplja u središtu (puževe kućice). Ne primjećujući više ni puža ni kućicu, osjećamo spiralu. U razradi i izvedbi Natašinih grafika možemo vidjeti odjeke Warhola i pop-arta, ali ovdje je stvorena jedna sasvim nova poetika/poezija znaka i značenja likova popularne kulture. Nataša se u svojim grafikama, osim stvaranja određene ikonografije suvremenog svijeta medija, poigrava prostorom, figurom/pozom i njihovim suodnosima. Prostor je sveden na sugestivnu plohu, kao i likovi na obojene siluete koje se ponekad i povremeno umnažaju u smanjenim ili uvećanim dimenzijama. Likovi su povremeno filmski pokrenuti nekim neobičnim, dinamičnim rezom, tako da stvaraju dojam kretanja. Ponekad se raspadaju i oplošnjuju, katkad sugeriraju linearnu perspektivu/dubinu s izvjesnim i zbunjujućim pomakom u iskrivljenje. Scene su često iščašene, razbijene, potrgane dinamikom boja, rotirajućim ili drugačije dinamiziranim oblicima, dok ponekad baš kolorističkim izoliranjem/izdvajanjem pojedinih formi nastaje kretanje, tiranje, rotiranje ili pulsiranje. Tipovi poza i likovi se raspadaju i skupljaju, ornamentiraju, bježe i vraćaju u kadar. Smanjeni ili uvećani, ugašeni ili "osvijetljeni", prelaze iz grafike u grafiku tvoreći tako od pojedinačnog kadra grafike jedan veliki skupni, rasplesani, titravi zaslon na kojem se odvija svjetlosno koloristički performans. Tako se pojedinačni kadrovi umrežuju u aktivnu svjetlosno-kolorističku instalaciju koja čistim likovnim elementima transformira pojedinačno u opće i zajedničko, ali se kretanje odvija i u suprotnom smjeru. Cijela scena generira titranje i pulsiranje u najrazličitijim ritmovima. U određenoj mjeri to ovisi o individualnom kretanju promatrača i njegovog pogleda, ali onim većinskim uvjetovano je dobro smišljenim konceptom pretočenim i ostvarenim jednostavnim i elementarnim likovnim sredstvima koja uzrokuju složene optičke i mentalne ritmove.

    ALEN NOVOSELEC

    Alen Novoselec

    Realsuprematistički koncert

    Koncerti majstorskog ciklusa i Kanconijera realno su odslušani uživo u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog tijekom sezone 2015./2016. godine, a za izvođenja/slušanja/gledanja koncerta nastali su crteži. Na izložbi su izloženi tada nastali originalni crteži, po jedan odabrani ispis sa svakog koncerta, tonski zapis i sjedala koja nisu iz Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, već iz kina u Jakovlju, na kojima se mogu gledati cjeloviti fragmenti vizualno prerađenih i audio netaknutih i cjelovitih koncerata. Crteži i zvuk nastali su istodobno, a uvećani ispisi crteža nastaju u vremenu između koncerta i početka izložbe. Uspostavlja se odnos stvarnog i nadstvarnog, te autentičnog u smislu originalnosti u zapisu (crteža i zvuka), uz naknadno kreirani ambijent za slušanje već odslušanog koncerta koji postaje izložba.

    Crtice o realsuprematizmu općenito

    Predstavlja li realsuprematizam samo "nadmoć stvarnosti (pritiska stvarnosti) nad umjetničko-filozofsko-idealističkim zahtjevom njene negacije? Ne! Predstavlja tragove/prepoznavanje stvarne prisutnosti umjetnosti, idealizma i filozofije u materijalno zadanom okviru života! Realsuprematizam je nešto staro sto godina, pomiješano s esencijom mog života. Sa životom koji se dijeli između namirenja želuca i duha. Ona točka, linija zapravo između jina i janga, onaj prostor borbe između želuca i duha, na kojega mi je ukazao suprematizam, ili koji se kroz njegov duh prvi puta krhko opredmetio preda mnom u realsuprematističkoj akciji zabilježenoj realsuprematističkim fotografijama. Ali, kako privremeno zaokružiti realsuprematizam kada je on tok života samog?
    Valjda trenutnim zanosom iza kojeg stoje tri točke u kojima se privremeno i prividno zaustavlja valovita linija života. Prividno kao u smrti. Tri točke napisane posljednjim kapima tinte.
    Iza te tri točke cijela se stvarnost prelijeva u prostor bez cviljenja želuca.

    IVANA OŽETSKI

    Ivana Ozetski

    Zastava

    Grafički otisak ambijentalne organske instalacije, istodobno je i naziv i opis koji je prijateljica povjesničarka umjetnosti Sanda osmislila kako bi definirala rad pod nazivom Zastava, i hvala joj na tome, jer sam sama bila na sto muka u trenutku kada je trebalo definirati krajnji rezultat jednog zanimljivog kreativnog putovanja. Avantura sa Zastavom započinje u jesen 2016. godine u Jakovlju, prilikom okupljanja umjetnika oko privremenih umjetničkih intervencija u vrtu dvorca Adela Sixta, koje je pod nazivom Vrt kao prostor kreativnosti, organizirao kolega Alen. U tom trenutku nisam ni slutila kamo će se sve inspiracija prirodom i prirodnim materijalima razgranati i da će me toliko ugodno zaokupiti. Lišće u svim raspoloživim jesenjim bojama počela sam skupljati u parku skulptura koji okružuje dvorac. Na drveću i grmlju istodobno se nalazilo već crveno, čokoladno smeđe, zlatnožuto i još uvijek zeleno lišće. Sortirajući ga te zime po bojama, odlučila sam sve skupljeno lišće spajati u neprekinutu plohu, sve dok ga ne potrošim. Nadošla je tako četiri metra duga i 70 centimetara široka ploha... Tu sam plohu sljedeće proljeće, kao eksperiment, objesila u Jakovlju između dvije breze i fotografirala je. U ljeto 2017. godine na Sandin poziv sudjelovala sam na Međunarodnom likovnom projektu u Vugrovcu, gdje sam je pod nazivom Zastava izložila u dvorištu župnog dvora. Na podiju od trave, obješena između stupova, zastava u bojama jeseni lelujala je nekoliko dana sve dok sunce nije spržilo osjetljive prirodne boje lišća u jedinstvenu smeđu, a vjetar prorijedio krhku i lomljivu suhu srtukturu. Skinutu oronulu zastavu odlučila sam u svojoj radionici povesti na još jedno, posljednje putovanje... Narezala sam je na plohe dovoljno uske da stanu u malu grafičku prešu i otisnula je. Grafički otisak ambijentalne organske instalacije – zadnja je, ovaj puta vodoravna, vožnja moje Zastave, ili možda nije...

    Kugle

    Poticaj za izradu kugle također je krenuo iz parka dvorca u Jakovlju, odnosno od imela koje u velikom broju nastanjuju krošnje njegova drveća. Lijepe, više manje pravilne prirodne strukture zelene boje, strateški su razmještene – rasijane po parku. Moje su kugle također od prirodnog materijala, nešto pravilnije strukture, sa srcem od bundeve, pletene od trave – danima. Napravljene su kako bi pravile društvo imelama u krošnjama, a obojane prirodnim bojama – ciklom i kurkumom... Prepuštanje svijetu oko sebe, u ovom slučaju Vrtu kao inspiraciji, pronalaženje malih tema u životnim ciklusima prirode, donijelo mi je veliko veselje i zadovoljstvo u radu. Oslobođena od strasti za rezultatom, uživala sam u procesima koji su razotkrivali moju spretnost i nespretnost s alatom i materijalom i činjenici da se prirodni ciklusi ne mogu ubrzati ili preskočiti. Eksperimenti nisu uvijek urodili rezultatom vrijednim pokazivanja, ali je putovanje bilo i još uvijek jest neprocjenjiva avantura.

  • Izložba NIVES Kavurić – Kurtović, IZ MRAKA OZARENOSTI, udahni, nadahni

    Izložba NIVES Kavurić – Kurtović, IZ MRAKA OZARENOSTI, udahni, nadahni

    Otvorenje: 30. 7. 2020. u 20:30 sati

    Muzej grada Kaštela, Lušiško Brce 5, Kaštel Lukšić



    Izložba NIVES Kavurić – Kurtović

     

    U kaštelu Vitturi Muzej grada Kaštela predstavit će jednu od najvećih hrvatskih slikarica, NIVES KAVURIĆ –KURTOVIĆ (1938. – 2016.). Slikarica je to snažne umjetničke poetike, crtačke virtuoznosti, duboke misaonosti i osjećajnosti. Svojom originalnošću, crtačkom strasti i golemom produkcijom Nives Kavurić – Kurtović uvijek je izazivala interes kulturne javnosti. Kaštelanska publika će po drugi puta moći vidjeti samostalnu izložbu ove velike slikarice. Prvi put bilo je to kada su izloženi njezini portreti malih formata u tehnici ulja na dasci na izložbi „Šarm nesavršenosti“ 1999. godine koju je priredila Galerija Brešan u suradnji s Muzejom grada Kaštela u Kuli Ćipiko u Kaštel Novome.

    Izložba IZ MRAKA OZARENOSTI - udahni, nadahni, djelomično sažima moduse i etape Nivesinog stvralaštva od 1966. do 2009./ 2010. Izloženo će biti 27 djela velikih formata. Najstarije izložene slike nastale su nakon "mračne faze", u drugoj polovini 60 –ih i u 70 –im godinama 20. stoljeća kada kolorit postupno oživljuje, svjetlo rasvjetljava sliku a crtež se afirmira. Druga cjelina, možda i najpoznatija među širom publikom platnene su prostirke koje su nastajale tijekom gotovo dvaju desetljeća. One u svojoj formi sadrže obredne i arhaične asocijacije, a sadržajno to su uvijek univerzalna i osobna značenja, slojevita, rafinirana i zagonetna. Treću cjelinu izložbe čini nekoliko slika intenzivne kromatike i gestualnosti nastalih između 2005. - 2009./10. To su njezine posljednje slike. Zadnjih se godina života posvetila crtežu. Nacrtala je stotine crno-bijelih crteža koji pogađaju intenzitetom koji je jedva moguće podnijeti ( Željka Čorak)….

    Izložba naglašava i literarno-poetsku sastavnicu Nivesina slikarstva, a njezine misli o vlastitoj likovnosti provlače se pratećim katalogom kao dodana vrijednost poznavanju i razumijevanju njezinih djela. Katalog je trojezičan i sadrži 64 stranice, a grafički vizual povjeren je dvojcu Kazinoti & Komenda. Autori fotografija su Karim Kurtović i Goran Vranić.

    Kustosica izložbe je Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica.

    • izlozba nives kavuric kurtovic u mgk (2)
    • nives kavuric kurtovic_između nigdje i nigdje 2 2006.
    • nives kavuric kurtovic_nemam dovoljno sreće da vam pričam o ljubavi_1972. mr
  • IZLOŽBA RADOVA POLAZNIKA OMART LIKOVNIH RADIONICA 2020./2021.

    IZLOŽBA RADOVA POLAZNIKA OMART LIKOVNIH RADIONICA 2020./2021.

    IZLOŽBA RADOVA POLAZNIKA OMART LIKOVNIH RADIONICA

    vrijeme: 12.06.2021 - 05.07.2021 /
    mjesto: MSU, 1. KAT POVREMENIH IZLOŽBI

    Grupe pod umjetničko-pedagoških vodstvom Melite Omeragić, kiparice i waldorfske pedagoginje i Petre Popović, magistre edukacije likovne kulture.

    KIDS art, likovne grupe od 6-9g.

    TEEN art, likovne grupe od 10-14g.

    OMart tijekom školske godine provodi umjetničko-pedagoške programe za djecu, mlade i odrasle u suradnji s MSU, s ciljem edukacije publike kroz prezentaciju suvremene umjetnosti i poticanja kreativnog likovnog stvaralaštva. Polaznici posjećuju izložbe u MSU i referiraju se na viđeno u vlastitom stvaralaštvu.

    Izložba je otvorena do 5. srpnja 2021. na prvom katu povremenih izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti.

    Izvor: http://www.msu.hr/

  • Izložba Salvadora Dalija „Recepti za besmrtnost“

    Izložba Salvadora Dalija „Recepti za besmrtnost“




    Ova izložba iz privatne zbirke Richarda H. Mayera, planira se održati u Muzeju Grada Đurđevca u periodu između 26. travnja i 31. listopada 2019. godine.

    Izložba Salvadora Dalija „Recepti za besmrtnost“

    Muzej Grada Đurđevca u pripremi je još jednog inozemnog izložbenog projekta „Recepti za besmrtnost“ Salvadora Dalija (1904.-1989.), iz privatne kolekcije R. Mayera, Kunstgalerien Böttingerhaus iz Bamberga. Dali je jedan od vodećih nadrealista čiji opus obuhvaća razdoblje gotovo cijelog 20.stoljeća.

    Izložbom su obuhvaćena 123 djela – grafički radovi, litografije u boji, drvorezi u boji, radovi u tušu, suhoj igli i olovci, akvarelu, akvatinti, gvašu, plakati i tapiserije.

    Osim što izložba pruža uvid u likovni opus umjetnika, njegovim načinom interpretacije uvodi nas i u umjetnički pravac nadrealizma koji je obilježio likovnu scenu polovicom 30-tih godina 20 stoljeća.

    Izložba „Recepti za besmrtnost“ iznimna je prilika da posjetitelji razgledaju i ostale sadržaje u utvrdi Stari grad u Đurđevcu, spomeniku kulture Republike Hrvatske, te tako uz nju upoznaju i spomeničku baštinu.

    Opširnije na: muzej-djurdjevac.hr

  • Izložba Sandre Radić Parać "Unutarnji mostovi"

    Izložba Sandre Radić Parać "Unutarnji mostovi"

    Izložba Sandre Radić Parać

    Samostalna izložba "Unutarnji mostovi" akademske umjetnice Sandre Radić Parać otvara se u utorak 27. srpnja 2021. s početkom u 20 sati u Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku. Sandra Radić Parać odrasla je na otoku Čiovu, školovala se na Umjetničkoj akademiji u Splitu, aktivno djelovala u Trogiru, a posljednjih sedam godina živi i radi u Berlinu u Njemačkoj.

    Posljednju samostalnu izložbu u Hrvatskoj održala je 2014. godine u Muzeju grada Trogira nakon čega seli u Berlin te aktivno i predano nastavlja svoje umjetničko djelovanje. Nakon punih sedam godina života u Berlinu, Sandra Radić Parać ponovno se predstavlja domaćoj publici i to radovima nastalim od trenutka preseljenja u Berlin do danas. Novi ciklus radova broji 21 rad i bit će premijerno predstavljen javnostiupravo na samostalnoj izložbi "Unutarnji mostovi" u Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku.

    Na otvorenju izložbe govorit će voditeljica galerije Sv. Krševan Antonija Modrušan, izložbu će predstaviti kustosica izložbe, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjoli umjetnica Sandra Radić Parać koja dolazi iz Berlina u Šibenik povodom izložbe te će se obratiti posjetiteljima i podijeliti s njima vlastito iskustvo rada na recentnom ciklusu "Unutarnji mostovi".

    O izložbi:

    Iseljavanje kao jedan od najvećih životnih izazova podrazumijeva napuštanje doma, obitelji, prijatelja tj. svega poznatog što nas je oblikovalo, definiralo i učinilo jedinstvenom individuom te kretanje iznova s ciljem da ne zaboravimo svoje nasljeđe kako bismo očuvali vlastiti identitet. Svoje iskustvo iseljenja, proživljenih emocija i unutarnjih borbi akademska umjetnica Sandra Radić Parać interpretirala je u novom ciklusu radova pod nazivom "Unutarnji mostovi".

    Ciklus obuhvaća ukupno 21 rad unutar kojeg umjetnica oblikuje intimni vizualni dnevnik nastao kao rezultat iskrene refleksije brojnih unutarnjih previranja, stanja i emocija koje je autorica proživljavala u periodu nakon teške odluke o iseljenju. Sandra Radić Parać iselila je 2014. godine iz rodne Dalmacije u kozmopolitski milijunski grad Berlin. Unutarnja borba i rastrganost te podijeljene emocije rezultirali su novim ciklusom slika nastalih u periodu od 2015. do 2021. godine. Kako sama umjetnica kaže, težište njezina rada je bura intimnih osjećaja koji variraju od dubokog razočaranja, melankolije, apatije preko depresije pa sve do oslobođenja unutarnje snage i buđenja nove nade u ljude koji ovaj svijet čine boljim mjestom za sve nas.

    Neizvjesnost, pritisak i očekivanja nove sredine, novih ljudi i, u konačnici, novog života iziskivali su hrabrost i odlučnost te nevjerojatnu energiju prilikom prilagodbe, upoznavanja i pronalaska vlastitog mjesta u novoj sredini. Od umjetnice se očekivalo da istovremeno osigura egzistenciju, podiže obitelj, uskladi privatni i poslovni život te se posveti umjetnosti tj. svom životnom pozivu. Uz sve navedene brige i preokupacije, Sandra Radić Parać se po prvi put u životu našla "s druge strane" granice čineći dio dijaspore što je otvorilo cijelu paletu emocija i razmišljanja, ali i novih vidika, te ukazalo na duboko ukorijenjene probleme poput odnosa iseljenika prema domovini i domovine prema iseljenicima. U prvi plan je iskočio postojeći jaz koji je iz godine u godinu sve dublji, a bazira se na brojnim predrasudama i sve većem animozitetu s obje strane. Sandra Radić Parać pretočila je vrtlog silnih emocija, stanja i razmišljanja koji je obilježio njezino vlastito iskustvo života u iseljeništvu u niz autoportreta i portreta s ciljem razbijanja dugogodišnjih predrasuda i izgradnje unutarnjih mostova između pojedinaca s obje strane granice.

    O autorici:

    Sandra Radić Parać (1981., Maribor, Slovenija), samostalna umjetnica, prof. likovne kulture i likovna pedagoginja, odrasla i školovana u Dalmaciji. Diplomirala je 2005. godine na Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu (klasa prof. Željka Marovića), a iste godine, kao najbolja studentica, primila je rektorovu nagradu. Godinama živi od svoga rada kao samostalna umjetnica u Trogiru gdje vodi svoju galeriju - atelje, te radi kao profesorica u državnim školama, vodi likovne radionice za djecu, odrasle, za kazališne potrebe i likovnu udrugu Trogir, aktivno sudjeluje na izložbama i u aktualnim umjetničkim stremljenja. Nakon uspješno završenog rezidencijalnog programa „Kunstraum Tapir“ u Berlinu,  2014. seli u Berlin gdje 4 godine studira njemački jezik, a 2018. se upisuje na Deutsche Angestellten-Akademie. U Berlinu otvara vlastito umjetničko poslovanje, stvara u svom ateljeu i radi kao umjetnički pedagog. Inspiracija su joj poezija i priroda, voli cvijeće a duga kosa i frizure su joj strast. Članica je HULU-a Split.

    Izložba ostaje otvorena do 16. kolovoza 2021.

  • Izložba slika „Tako beše, tako volem“ slikara Žarka Đukića i Svetlane Miladić

    Izložba slika „Tako beše, tako volem“ slikara Žarka Đukića i Svetlane Miladić

    vrijeme: 21.01.2019. u 19 sati
    mjesto: Kulturni centar u Bačkoj Palanci

    Izložba slika  „Tako beše, tako volem“ slikara Žarka Đukića i Svetlane Miladić

    Žarkove slike koje će biti izložene su spoj ikonopisa i njegovih radova mrtve prirode.

    -Može se reći da nije ciklus, vćc retrospektiva mog rada u slikarstvu izvan ikone. Na slikama su prikazani upotrebni predmeti iz prošlih vremena kojih sve manje ima. I ako ih ima, nalaze se negde po tavanima, podrumima, ispod streha. TIm predmetima kroz sliku dajm novi život i vraćam ih u domove ponovo, ali u kreativnom obliku.

    Svetlnaine slike predstavljaju snove o slobodi rečene prepoznatljivim predelima i koloritom. Dah prošlih vremena kada je sve bilo prirodno, nostalgija za tim vremenima koju ona iskazuje kroz svoj rad.

    -Ovce koje se pojavljuju na mojim slikama su slobodne, one znaju svoj put, nemaju ni čobane, ni predvodnike…a sa njima sam povezala i sebe lično, moje korene.

    Ovce su panonske rase, ali one su izmeštene u planinske predele, većinom i to je ono što nosim u genima, poreklo. Ideja mi je da posmatrač oseti isto ono što i ja dok stvaram, a po reakcijama, saznajem da i oseća. Tako da najčeše saopštavaju da žele da uđu u sliku. Jedan od utisaka je glasio „ja tako zamišljam raj“.

    Izvor: backapalankavesti.com

  • Izložba slika "Proljeće je, a u meni nemir"

    Izložba slika "Proljeće je, a u meni nemir"




    vrijeme: 23.04. 2019 u 19 sati
    mjesto: Medulićeva 16, Zagreb

    Pozivamo Vas na otvorenje izložbe članica grupe Atelier 9

    Izložba slika

  • Izložba slika Kristine Tot Kaša "U Zdrav Mozak"

    Izložba slika Kristine Tot Kaša "U Zdrav Mozak"

    Izložba slika Kristine Tot Kaša

     

    U petak, 18.06, s početkom u 20h biti će otvorenje izložbe u Pleškovcu, kretivno edukativnom centru Murai pod nazivom " U zdrav mozak" autorice Kristine Tot Kaša. Biti će izloženo oko 18 slika većih dimenzija.
    Slike prikazuju na humorističan način svakodnevnicu i stvari koje nam se događaju u životu...
    Obavezno svratite, nasmijte se i dobro zabavite!

  • Izložba slika Mire Poklepović i Marije Tokić "Dvije ljubavi"

     Izložba slika Mire Poklepović i Marije Tokić "Dvije ljubavi" 

    vrijeme: 17. rujna 2020. u 19.30 sati.
    mjesto: Narodna knjižnica Kostrena

    Izložba slika Mire Poklepović i Marije Tokić

    Izložba slika Mire Poklepović i Marije Tokić

  • Izložba slika nastalih na međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020"

    Izložba slika nastalih na međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020"

    Izložba slika nastalih na međunarodnoj likovnoj koloniji

    Pozivamo vas na otvaranje izložbe slika nastalih na XXIV. međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020", u četvrtak 29.srpnja 2021. godine, s početkom u 18 sati u svečanoj dvorani HKC "Bunjevačko kolo".
    Na izložbi će biti predstavljeno preko 40 radova.
    Pokrovitelji izložbe slika nastalih na XXIV. međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020" su: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske Grad Subotica Pokrajinski sekreterijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice

    Molimo da se pridržavate propisanih epidemioloških mjera.
    Izvor: http://hkcbunjevackokolo.rs/

  • Izložba VINKA VIDMARA "ŽARIŠTE"

    Izložba VINKA VIDMARA "ŽARIŠTE"

    mjesto: Galerija Vladimir Bužančić CENTAR ZA KULTURU NOVI ZAGREB
    vrijeme: srijeda, 7. travnja 2021. godine, u 19 sati

    Izložba VINKA VIDMARA

    Tijekom izazovnih vremena kada su uobičajene svakodnevne aktivnosti svedene na minimum zbog nametnute kulture straha od nevidljivog neprijatelja – koronavirusa, umjetnici ne odustaju te pronalaze inspiraciju na svakom koraku. Štoviše, iz povijesti znamo da su velike krize izrodile neka od najpoznatijih umjetnička djela.
    Vodeći se ovom idejom te kako bismo potaknuli umjetnike da se njihov rad nastavi bez obzira na globalnu krizu, Galerija Vladimir Bužančić u okviru godišnje programske koncepcije pod nazivom Doktrina pandemije ili seruma istine globalnog Pandaemoniuma, predstavlja mladog nagrađivanog osječkog umjetnika Vinka Vidmara koji će postaviti ambijentalnu instalaciju Žarište.
    Umjetnik je dizajnirao situaciju u kojoj je posjetitelj slobodan kretati se kuda želi unutar Galerije, a istodobno je u zadani prostor ubacio suvremeno-tehnološki objekt kojim naglašava ugnjetavanje slobode. Istodobna sloboda i ograničavanje kretanja proizvode kod posjetitelja ambivalentan osjećaj prema zadanim mogućnostima iz kojeg proizlazi strah.
    Tijekom „opsadnog“ stanja uzrokovanog pandemijom proteklih godinu dana, suvremeni je civilizirani svijet primoran provoditi epidemiološke mjere koje zadiru u temeljna ljudska prava kao što su pravo na slobodu kretanja i na slobodu okupljanja, što dovodi do javnih protesta u kojima se izražava sumnja u njihovu opravdanost i manipulaciju slobode građana. Ovom izložbom posjetitelji će moći „isprobati“ koliko su odvažni u odnosu na postavljeni objekt te osjećaju li se odgovornima za sebe kao i za kolektiv u kojem prebivaju. Umjetnik daje posjetiteljima mogućnost da budu aktivni sukreatori izložene instalacije.
    Minimalističkim pristupom koji alarmira pažnju i svjesno kretanje prostorom, Vidmar nas uranja u realnost nametnute kulture straha od nevidljivog neprijatelja, ali upućuje i na svjesnost u kontaktu te odgovornost svakog od nas prema kolektivu u vremenima kada jedni ovisimo o drugima. Osim semantičkog potencijala zahvaljujući kojem djelo komunicira s aktualnim društveno-političkim zbivanjima, ističe autor predgovora Igor Loinjak, Žarište na svojoj oblikovnoj i tehnološkoj razni problematizira odnos čovjeka i moderne tehnologije.
    Publici će pri otvorenju izložbe biti dana pojašnjenja za sigurno kretanje prostorom. Izrečene upute bit će svojevrsni osvrt na mjere donesene pojavom koronavirusa te savjesno postupanje prilikom kretanja prostorom.
    Jeste li dovoljno odvažni? Budite hrabri, ali i odgovorni, bilo da je riječ o umjetničkoj instalaciji i/ili virusu! Dođite na izložbu i kreirajte svoje vlastite snopove iz žarišta seruma istine globalnog Pandaemoniuma.
    O umjetniku:
    Vinko Vidmar (Osijek, 1988.) završio je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku te potom 2019. diplomski studij na Akademiji za umjetnost i kulturu (modul kiparstva) pod mentorstvom profesora Domagoja Sušca. U listopadu 2018. postaje predsjednikom Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Osijeku, gdje djeluje do danas. Pokreće i inicira mnogobrojne projekte i aktivnosti na lokalnoj i međunarodnoj razini te razne međunarodne suradnje na području znanosti, umjetnosti i kulture. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi. Koautor je spomenika Spomen-obilježje poginulim braniteljima 68. bojne Vojne policije na Sveučilišnom kampusu u Osijeku te je autor javne skulpture Kneževa čaša u Kneževim vinogradima. Dobitnik je više nagrada i priznanja, među kojima se izdvaja 1. mjesto na izložbi HT nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost u MSU-u Zagreb 2018.
    Izložba se može pogledati do 30. travnja 2021., ponedjeljkom, utorkom, srijedom i petkom od 10 do 18 sati, četvrtkom i subotom od 10 do 13 sati.
  • Izložba Zorane Unković "DAMAR"

    Izložba Zorane Unković "DAMAR"

    Izložba Zorane Unković



    Izložba radova DAMAR Zorane Unković otvorit će se u utorak 4.5.2021. u 19.00 sati u Galeriji Karas(Ulica kralja Zvonimira 58) u Zagrebu . U svojim kompozicijama Zorana Unković kroz linije, boje i pisanu riječ stvara, gotovo kartografski, mape unutarnjih stanja i emocionalnih naboja, koji vibriraju u metafori i značenju pojma damar.

    Maja Flajsig u predgovoru izložbi navodi: "Što uistinu jest damar? Različiti rječnici i različite enciklopedije pojašnjavaju tu riječ, koja ponekad označava žilu, puls, snagu, a ponekad emociju, životnu energiju ili podzemni put vode od izvora na površinu zemlje. Iako su značenja mnogobrojna, kao da suštinski počivaju na istom temelju, kao da izranjaju iz istog izvora. Nevidljivi, ali sveprisutni entiteti koji neprestano kolaju ispod površine. Pod tom je riječju stoga objedinjen stvaralački ciklus Zorane Unković."

    Zorana Unković Akademiju likovnih umjetnosti završila je 2014. godine, pod mentorstvom prof. Matka Vekića. "Damar" joj je treća samostalna izložba.

    Izložba će biti otvorena do 16.5.2021.

    Pripremio: Tomislav Radić.

  • Izložba: Ana Ratković Sobota i Marta Tuta

    Izložba: Ana Ratković Sobota i Marta Tuta


    Izvorhttp://www.gmv.hr/

    Izložba: Ana Ratković Sobota i Marta Tuta

    mjesto održavanja: GMV Palača Sermage, Trg M. Stančića 3 / Galerija Zlati ajngel, Gajeva 15
    datum početka/završetka: 05.05.2021. / 30.05.2021.
    organizator: Gradski muzej Varaždin, Galerija Zlati ajngel

            U sklopu suradnje Gradskog muzeja Varaždin i Galerije Zlati ajngel svoje radove predstavljaju likovne umjetnice Ana Ratković Sobota i Marta Tuta, na izložbi postavljenoj od 5. do 30. svibnja ove godine. Obje autorice dijele divljenje prema prirodi, koju interpretiraju svaka na sebi svojstven način – Ana kroz slikarstvo izražene teksture i kolorita, a Marta kroz crno-bijele grafizme.

            Kao poetsku poveznicu stvaralaštva dviju umjetnica, likovna kritičarka Nevenka Šarčević u predgovoru kataloga istaknula je: U nevidljivom krajoliku, u prirodi, danas nam je možda više nego ikad prije potrebno svjesno tražiti mir i spokoj, doživjeti prisutnost i konačno sklad ponad vreve i grube stvarnosti kojoj je čovjek itekako pridonio misleći da je „ovladao“ i njezinim potencijalima kao izvorom tržišnih resursa, na što u svojim radovima ukazuju i autorice Ana Ratković Sobota i Marta Tuta.  

    O IZLOŽBI I AUTORICAMA

    Radovi Marte Tute, u tehnici tuša na papiru, sastoje se od pravokutnih segmenata prepunih crtačkih tekstura, spojenih u jednu veliku cjelinu. Rezultat je osobno, poetično viđenje velebitskoga krajolika, koji autoricu okružuje svakodnevno.

    Marta Tuta (Zagreb, 1991.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Provela je mjesec dana u atelijeru u Belgiji na rezidencijalnom programu GloArt. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te sudjelovala u ostvarivanju niza projekata u javnim prostorima u Zagrebu.

    Ana Ratković Sobota predstavlja ciklus slika Jezera, nastao kao interpretacija starih fotografija Plitvičkih jezera, koja su sve više žrtvom masovnog turizma i neplanske apartmanizacije, što uzrokuje odumiranje ekosustava i propadanje sedrenih barijera na tom prostoru. Veći radovi nastali su otiskivanjem uljane boje s paus-papira na platno, čime autorica stvara monotipije, spajajući procese grafike i slikarstva.

    Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Matka Vekića. Dosad je izlagala na više skupnih i samostalnih izložbi, među kojima su 3. i 4. Bijenale slikarstva u Zagrebu, skupna izložba u svjetioniku na Palagruži te projekt oslikavanja KBC-a Rebro.

    Napomena:

    S obzirom na epidemiološke mjere, ne organizira se otvorenje izložbe uz nazočnost publike.

    Otvoreno za razgled (za posjetitelje od četvrtka, 6. 5. 2021.):

    GMV Palača Sermage: utorak – petak od 9 do 17 sati, subota i nedjelja od 9 do 13. sati.

                                             Ponedjeljkom i na državne blagdane zatvoreno.

    Galerija Zlati ajngel: utorak – petak od 18 do 20 sati, subota i nedjelja od 10 do 12 sati.

                                       Ponedjeljkom i na državne blagdane zatvoreno.

  • Jože Tisnikar izložba slika u Zbirci Kljaković i Likovnom Centru

    Jože Tisnikar izložba slika u Zbirci Kljaković i Likovnom Centru

    Otvorenje izložbe slika velikog slovenskog slikara Jože Tisnikara iz Zbirke PIGMALION na Rokovom perivoju 4 u Zbirci Joze Kljakovića i Likovnom Centru u četvrtak 13.6.2019. u 19 h.

    Jože Tisnikar izložba slika u Zbirci Kljaković i Likovnom Centru

    Jože Tisnikar (12. veljače 1928. -30. listopad 1998.)rođen je u podnažju Pohorja u mjestu Mislinja, Slovenija. Izuzetno teškog djetinjstva Tisnikar napušta osnovnu školu nakon četiri godine i preuzima mjesto u tvornici kartona nakon očeve smrti. U tvornici kartona radi do regrutiranja u vojsku u Pirot, Srbija. U Pirotu provodi dvije godine u vojsci radeći u bolnici gdje dolazi po prvi put u kontakt s mrtvima. Po završetku vojnog roka vraća se u Slovenj Gradec i zapošljava u lokalnoj bolnici.

    Tisnikar je već u svojim počecima bio prepoznat po jedinstvenom načinu slikanja. Njegov slikarski talnet prepoznaje prim.dr. Stane Strnad i upućuje ga na akademskog slikara Karla Pečka kako bi pod njegovim mentorstvom naučio slikarski zanat. Povoljna kulturna klima Slovenj Gradeca pomogla je Tisnikaru da uđe na umjetničku scenu 1951. godine. Kao samouki slikar 1955. godine naslikao je svoju prvu sliku bolničke okoline pod nazivom Autopsy.

    Od 1958. do 1998. godine Jože Tisnkar izlaže više od 100 puta samostalno u Sloveniji i inozemstvu te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama. Tisnikar je prikazivao sitnost ljudskog života. Njegove slike dugo su uznemiravale neugodu i užas u očima nepoznatih umjetnika. Uslijed promjenjivog društvenog i ekonomskog načina života , razumijevanje Tisnikarove slikarske povezanosti života i smrti danas se različito tumači. Tisnkarove slike su jednostavne i odraz su svijeta jednostavnih ljudi.

    Umro je 30. listopada 1998. godine u prometnoj nesreći par mjeseci nakon otvaranja velike retrospektivne izložbe u galeriji u Slovenj Gradecu.

    Izvor: Facebook

  • Leonardo Budimlić Majnarić - ArtumPrimum

    Leonardo Budimlić Majnarić - ArtumPrimum

    vrijeme: 22. siječnja od 19:00 do 21:00
    mjesto:Izložbeni salon Izidor Kršnjavi Trg Maršala TIta 11, Zagreb, Croatia



    Leonardo Budimlić Majnarić - ArtumPrimum

    ArtumPrimum naziv je nove izložbe Leonarda Budimlića Majnarića, koja će obuhvatiti radove nastale u zadnje dvije godine umjetnikovog stvaralaštva s obzirom na činjenicu da su mu svi raniji radovi izgorjeli u požaru.

    Naziv izložbe bi donekle trebao značiti prva misao. Izvedba ponekad skoro jednom linijom i jednom mišlju usmjerena je kako na sam proces rada, tako i tematski prema humanističkom dijelu smisla likovnog izraza…

    Cilj izložbe je novo predstavljanje umjetničkog djelovanja autora nakon više godina zagrebačkoj publici i postavljanje mogućnosti preispitivanja smisla likovnog djela.

    Autor do sada nije predstavio takvu kombinaciju slika, male plastike i crteža žicom u jedinstvenom izlaganju.

  • Likovna izložba "BILJAC LJUBAVI"

    Likovna izložba "BILJAC LJUBAVI"


    U galerijskom prostoru Kulturno-informativnog centra Korenica povodom Međunarodnog dana žena, pod pokroviteljstvom općine Plitvička Jezera svečano je otvorenje likovne izložbe „BILJAC LJUBAVI“, slikara PULS-a „Moslavački štrk“. DOBRO DOŠLI!

    Likovna izložba

  • Likovna kolonija Dubrava 2021

    Likovna kolonija Dubrava 2021

     

    mjesto: galerija Kontrast, Dubrava 51a, Zagreb
    vrijeme: 13. rujna 2021 u 18 sati

     

    Likovna kolonija Dubrava 2021

    Hrvatska udruga kreativnih amatera je i ove godine održala sada već tradicionalnu Likovnu koloniju Dubrava u zajedničkoj suradnji sa Narodnim sveučilištem Dubrava. Sudjelovalo je 24 slikara i naslikano je 34 slike. Prostor ispred Kulturnog centra je idealan za cjelodnevni rad vani, jer ima hlad, ima nadstrešnicu, ima svu ostalu infrastrukturu na raspolaganju a ono najvažnije, imamo sjajnu suradnju sa svim djelatnicima NS Dubrava, bez kojih mnogo toga ne bi bilo izvedivo.

     

    Radna atmosfera je bila poletna, društvo složno i homogeno, svi su imali potrebno umjetničko nadahnuće, sve je bilo popraćeno svim potrebnim materijalima i provijantima pa je postignut najvažniji cilj: vidljivost rada kako naše udruge tako i KC Dubrava, poticaj slučajnim prolaznicima za interes prema slikarstvu.

     

    Tema slikanja nije bila strogo određena iako je tendencija za motivima iz Dubrave, pa je u tom smislu naslikana crkva sv. Mihaela, koja je prva i najstarija crkva u Dubravi, najnovija crkva u Dubravi, crkva pape Ivana 23, te nekoliko starih kuća u Dubravi (koje neće još dugo…) . Naslikano je mnogo lijepih i vrijednih slika koje će, nadamo se, ukrašavati domove budućih vlasnika.

     

    Na koloniji su sudjelovali većinom članovi HUKA-e, te nekoliko vrijednih simpatizera i dugogodišnjih suradnika s našom udrugom. Posebna vrijednost ove kolonije je da je sudjelovalo čak devet slikara sa područja Dubrave (skoro 40%), što je za svaku pohvalu i samim time pokazuje koliko je umjetnost i kreativnost zastupljena u Dubravi. Mnogo toga dugujemo upravo KC Dubrava koji neumorno radi na pružanju široke lepeze kreativnih radionica s naglaskom na stalnoj školi slikanja a što je urodilo plodom, pa ima sve više vrijednih slikara.

     

    Sve to i jest cilj rada i naše udruge, promovirati kreativnost kao najveću snagu u liječenju depresije, bolesti i apatije zbog starosti, neimaštine i drugih nepogoda, a poglavito ovih novih nevolja s nemilim virusom.

    Kreativnost je nemoguće potrošiti, što je više koristiš, više je imaš.

     

    Verica Kovač

     

    • 17. robert hinkelman, mirno jezero, ulje na platnu, 5060 cm
    • 16. verica kovač, lektira, akril na platnu 60x80 cm
    • 19. ana bubić, jedanajstica, akril na platnu. 50x70 cm
    • 1. irena sara mraz, crkva sv. mihaela, akril na platnu, 50x60 cm
    • img_8365
    • 28. ljiljana tršan, crkva ivana xxiii pape, akril na platnu 50x60
    • img_8367
    • img_8356
  • Luna di piombo - Robert Pauleta / Otvorenje izložbe / Povijesni i pomorski muzej Istre

    Luna di piombo - Robert Pauleta / Otvorenje izložbe / Povijesni i pomorski muzej Istre

    Luna di piombo - Robert Pauleta

    𝐏𝐨𝐯𝐢𝐣𝐞𝐬𝐧𝐢 𝐢 𝐩𝐨𝐦𝐨𝐫𝐬𝐤𝐢 𝐦𝐮𝐳𝐞𝐣 𝐈𝐬𝐭𝐫𝐞, Pula
    𝟏𝟏.𝟎𝟔.𝟐𝟎𝟐𝟏., 𝐮 𝟐𝟎𝐡.

    LUNA DI PIOMBO
    (kratka povijest nevolje)
    5.kolovoza 1915. nešto prije ponoći kraj Porera, poput ponosa, od austrijske je artiljerije srušen talijanski cepelin Citta di Jesi. Neposredno nakon što je pogođen taj je ranjeni cepelin svoj ubojiti teret posijao obalom i morem, da bi se tek tako olakšan, denominiran, s nebeskih visina zaputio ka ambisu. Začudo nitko nije poginuo, svi su akteri spašeni.
    Ponekad kao da ima Boga.

    Rad na ovoj izložbi donio mi je niz nevolja.
    Činjenica s kojom sam se, od samog početka nosio (mada vrlo bolno) bila je ta da se Muzej nalazi na samom vrhu grada, i da je taj Kaštel svojevrsna Sveta gora Pule, Akropola: pobjeda svjetla, no s druge strane to je isto mjesto, što svi puležani znaju, i neskrivena, otvorena i gladna Necro-Polis.
    Uostalom i ova galerija, previše za mene, rupa je na mjestu obeliksa, pa sam si kao i mnogo puta do sada rekao: jebeš povijest, no povijest je, poput filmskog čudovišta, već hodala sa mnom. O tome svjedoči ova izložba.
    O noći kada je srušen cepelin, znao nam je pričati jedan od rijetkih mladića ostalih tada u selu. Nama mulariji bio je zabavan taj, tad već ridikulozni i podrapani starac, koji bi znao reći: te je noći misec bija, baš bi tako znao reći, misec je bija kako od pijomba. A mi bi djeca tada upirali prstom u njega i smijali mu se vičući: Piombo!Piombo! pa bi bižali dalje.
    Želio sam, napraviti neki homagge Noordungu; zračni su me brodovi vukli tamo, iz passata u futur, sve kako bi izložbi, zapravo mom osobnom problemu, pristupio s drugačijeg rakursa.
    Levitirajuće skulpture, elektro-magnetna polja, i perpetum mobili postali su područje mog novog interesa. Ali roba iz nanovo daleke Kine nikako da stigne a ono što su nudile engleske firme bilo je preskupo za mene. I eto baš zbog toga ja još uvijek nisam postao ono čemu sam se nadao; Herman Potočnik nove skulpture; no nacrti postoje.
    Već spomenutog 5.kolovoza 1915. moj je nono Ivan-Giovanni, kakve li banalne koincidencije, navršio 10 godina, ali rođendan nije dočekao u Premanturi.
    Poput mnogobrojne djece i žena i staraca nalazio se u izbjegličkom logoru. Negdje u Austriji(?).

    I moja je Nona, tada petogodišnjakinja, bila u izbjeglištvu. U zloglasnom Gmundu, gdje su preminuli njena majka i dvojica braće, jedan od njih tek zaređen za svećenika. Vjerujem da je njena duboko ukorijenjena i nesebično otvorena religioznost tamo začeta.
    U studenom 1917. na Soči je stradao još jedan Nonin brat, a zatim u rujnu 1918. gripa nazvana Španjolka odnijela je još dvije sestre.
    Ne baš sjajne godine, svemir ispunjen križevima.
    Nona je katkad znala, mada rijetko, pričati o tome, Nono nikad.
    Da li je Povijest neka hladna, mr. Spock disciplina? I zašto je uvijek bojimo crnom kad ona uvijek može biti tamnija.
    14. svibnja nakon što sam se vratio s jutarnjeg veslanja primila me teška zubobolja pa sam pohitao u najbližu apoteku, ali već je bilo prekasno; u slijedećih je dva dana mojim tijelom procirkuliralo više sedativa i anestetika nego ikad do sad, da bi tek antibiotici, koji dan kasnije, učinili svoje. Ja takovog bola u životu do tada nisam iskusio. I vjerujte mi, znam što govorim, izvor boli nije nikad samo organski.

    Pieta!, Pieta pulpa!
    Eto to je taj pojam, likovao sam, čarobna, naopaka alegorija dostojna povijesti naše vrste.
    Nadahnut ovom nenadanom, poput užgane pulpe dugo-pulsirajućom spoznajom, učinio sam skicu.
    Model u plavom i bijelom plastelinu dao se lijepo oblikovati, njegova je podatna taktilnost nešto što ostavlja ukus pod noktima. Isusovo tijelo imalo je biti sedam metara dugo, naravno bijelo, onako pučki iskreno i sirovo izvedeno; smislenim postupkom dalo bi se postaviti kao da levitira u bez-težinskom stanju.
    Moj je izračun pokazao potrebu za oko 300 kg plastelina pa sam ga naručio, no vlasnica tvornice me obavijestila, da vam sad ne duljim, da toliku količinu plastelina može isporučiti tek nakon ljeta. Šit.
    A možda je bilo dovoljno postaviti ogromnu instalaciju gore na brdu. Neku apoteozu sreće, nešto što uklanja uroke i donosi dobro ozračje ali nisam imao snage za to, ovaj put ne.
    Privlačio me apsurd katakombične vodospreme; kao da se u toj nestaloj vodi trebam okupati, okrijepiti, krstiti i(li) umrjeti.
    Moj je Nono bio nadaren čovjek, bez formalne naobrazbe govorio je tri jezika i dokazao se u mnogim vještinama (njegova mi je bila prva poduka iz crtanja) no nije bio spreman za isključivosti i nije se razumio u svjetonazore. Već je dugo tražio posao za za kojeg nije trebala tešerina pa kad ga je našao on i Nona, sad već obiteljski ljudi, poveli su svog malog Ivana u još jedno izbjeglištvo. Bilo je to na rano proljeće 1938. godine.

    Kasnije, puno godina kasnije, više no savezničkih bombardiranja, fojbi i strahova pred strojem, nona se prisjećala cvijeća San Rema.
    Ali nije to sve, pozvao sam Dejana iz Zagreba da mi učini otisak lica, da moju lubanju odlije u gipsu. Ima nešto u tome, kontemplirao sam, kako Povijest oblikuje i kriptira naše vlastite kosti. I kako Povijest baca sjenu, primijetio sam, kao da je s-tvarna.
    Dejan je došao 17.5. a ja sam u licu bio natečen, boljelo je već sedam oteklih nezaboravnih dana, pa sam onako ošamućen zaključio da je baš to taj pravi trenutak za ono što želim. Ali prevario sam se , maska je bila groteskna.
    I onda napokon, dan kasnije, odabrao sam sliku koju želim uvrstiti u ovu inscenaciju i baš je ta, jedina od svih, pala na pod (propuh i povijest) i nepovratno se oštetila. Slika se zvala Tabula Nigra, a prikazivala je mapu svijeta iz ne-običajnog kuta. Na toj crnoj zgusnutoj i jedva nazirujućoj mapi Pulu sam naslikao kao Pupak svijeta; Ombelico del Mondo, Danteov prolaz.
    U Puli 4.6.21.R.P.
    Izvor: https://www.facebook.com/events

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA