Josip Klarica

  • Izložba 20 godina časopisa Oris: Spomen-park Dotrščina



    U subotu, 2. ožujka u 12 sati, u Oris Kući arhitekture, Kralja Držislava 3 u Zagrebu, otvara se izložba ''20 godina časopisa Oris: Spomen-park Dotrščina'' kojom se obilježava 20. godišnjica objavljivanja časopisa Oris.

    Izložba 20 godina časopisa Oris: Spomen-park Dotrščina

    Prvi broj časopisa Oris za arhitekturu i kulturu življenja, izašao je prije 20 godina, 2. 3. 1999. Ova važna obljetnica obilježit će se izložbom u Oris Kući arhitekture o Spomen-parku Dotrščina koji u povijesno-umjetničkom smislu predstavlja iznimnu simbiozu spomeničke baštine i krajobrazne arhitekture.

    Na izložbi će biti prezentirane autorske fotografije jednog od majstora suvremene hrvatske fotografije, Josipa Klarice, snimljene posebno za Oris. Osim Klaričinih fotografija obilježenih umjetničkim senzibilitetom, na izložbi će biti prezentirani i arhivski materijali, nacrti i skice o Dotrščini iz fundusa Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU te Muzeja suvremene umjetnosti, koji su ujedno i partneri izložbenog programa. Slavljenički 115. broj časopisa Oris donijet će prikaz Spomen-parka Dotrščina u tri priloga: umjetničke fotografije uvaženog fotografa Josipa Klarice praćene tekstom Tomislava Pavelića, vrijedan dokumentarni prikaz područja znanstvenice Sanje Horvatinčić te prilog Nenada Fabijanića o neizvedenom projektu Memorijalnog muzeja Dotrščina. Sve tri teme bit će zastupljene i na izložbi ovog projekta u kojem se ogledaju sve kvalitete koje Oris njeguje u svom djelovanju: trajnost, kvaliteta, vrednovanje baštine, promišljenost, interdisciplinarnost.

    Dotrščina je spomen-projekt ovih prostora s odmakom poslijeratnih godina, konstituiran čistom arhitekturom, smišljen uvjerljivo projektiranom predstavom i jasnim sredstvima. Predstavlja se ovdje kao tipičan rezultat i proklamacija onodobnih arhitektonskih natječaja: prije svega tražila se misao i ideja, dovoljno potvrđena dokazima inteligencije i likovne kulture autora. Kontinuirano otporan na mijene i trendove svoga vremena, uvjerljivi modernist, ali danas i aktualno utjecajan emisijom svojih crtanih misli, Šegvić nas i dalje podsjeća, upozorava: misao NE VENE.

    - Iz teksta Nenada Fabijanića, Gesta, potez, a ne mrlja, Oris 115

    Izvor: www.oris.hr

  • Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu "Toša Dabac"

    vrijeme: 16.05.2017.

    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

    Izložba dobitnika nagrade "Tošo Dabac" Josipa Klarice i Božidara Kasala

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

    FOTOGRAFIJA - IDEALNI MEDIJ ZA KOMUNICIRANJE I IZRAŽAVANJE

    Naš svakodnevni život je vezan uz fotografiju. Ona je medij bez čije primjene je nezamisliv suvremeni život i prezentacija svijeta oko nas. Ona nas, između ostalog, uvodi u nove svjetove, koje nismo vidjeli, koje nismo poznavali, nekad čak niti znali da postoje. Ona nam pokazuje i podsjeća nas na vrijeme koje je prošlo, na događanja i promjene koje su se dogodile. Ona je informacija i sredstvo komuniciranja koje može prenijeti stvarnost, prikazati istinu i predočiti nam neponovljivost nekog trenutka. Fotografija je medij izražavanja umjetnika koji, uz pomoć fotoaparata, stvara svoja fotografska djela i izražava sebe, svoja doživljavanja stvarnosti, svoje osjećaje, svoja htijenja i utiske, svoje stavove....

    Sve ovo navedeno ne treba shvatiti kao neku vrste rasprave o karakteru i značaju medija fotografije, već kao riječi neophodnog uvoda u izložbu fotografija Božidara Kasala pod nazivom “Mojih pola svijeta” i značajni događaj - svečanost uručenja nagrade ”Tošo Dabac” ovom iznimnom autoru. Nagradu mu je dodijelio njegov Fotoklub Zagreb kao posebno priznanje za izuzetna stvaralačka ostvarenja i osobit doprinos promociji i afirmaciji umjetničke fotografije i fotografske umjetnosti. Zapravo, riječ je o nagradi za životno djelo, jer Kasal je svojim dugogodišnjim bavljenjem fotografijom, posebno dokumentarnom i umjetničkom i kontinuiranom aktivnošću na predstavljanju i promicanju autorske fotografije, umjetničkim djelovanjem i sudjelovanjem na domaćim i međunarodnim natječajnim izložbama fotografije, posebno onima pod pokroviteljstvom FIAP-a (Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti), dao značajan doprinos razvoju, afirmaciji i kvaliteti fotografije i fotografskog stvaralaštva Fotokluba Zagreb i fotografije uopće.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    Tematsku izložbu ”Mojih pola svijeta”, Kasal je oblikovao izborom putopisnih fotografija iz svog širokog i raznolikog fotografskog opusa, nastalih tijekom njegovih putovanja svijetom u posljednih četrdesetak godina. One objedinjuju dvije njegove velike ljubavi i strasti, a to su – putovanja i fotografija. Putovanja, da bi vidio i doživio svijet i fotografija, da bi taj svijet zabilježio svojim fotoaparatom. Izložba nam, ujedno, pruža uvid u karakter i prirodu njegovog stvaralaštva, od fotoreportaže do umjetničke fotografije.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    Putopisna fotografija obuhvaća središnji i najveći dio njegova stvaralaštva. Na svojim putovanjima kroz više od šezdeset zemalja svijeta snimio je na desetke tisuća fotografija na filmu ili u vidu digitalnog zapisa. Zbog ograničene veličine izložbenog prostora, morao je pronaći kompromis između kvalitete i zanimljivosti fotografija, s jedne strane, i broja zemalja gdje su snimljene, s druge strane. Tako je i nastao upečatljiv naslov izložbe. Kasal je za izložbu odabrao 40 fotografija koje je snimio u 30 zemalja svijeta, od kojih izdvajam samo neke: Kuba, Amerika, Meksiko, Kanada, Brazil, Argentina, Indija, Kenija, Gvatemala, Kina, Japan, Rusija, Engleska, Finska, Turska, Italija i druge.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    Osim vlastitih utisaka, fotografije prikazuju duh i ozračje i, na neki način, čak i demokratski status i kvalitetu življenja ljudi tih zemalja. Izbor fotografija uključuje ambijentalne i nacionalne specifičnosti, prirodu, portrete, prikaze običaja, folklora i načina života, daje uvid u spoj kulturne i arhitektonske baštine i sadašnjeg trenutka razvoja pojedinih društava. Boja i pažljivo odabrano svjetlo daju dodanu vrijednost kod predstavljanja ovako različitih motiva, različitih rasa i boja kože, povijesnog razvoja narodnih nošnji u različitim dijelovima svijeta, i sl. Bojom naglašava i ambijent pa i prikaz načina i uvjeta života u tim zemljama.

    Unatoč raznolikosti izbora motiva, fotografskih postupaka i izričaja, kroz sve se slike isčitava konzistentnost Kasalova fotografskog umjetničkog rada i poetike te umjetnički rukopis autora. Njegove fotografije su doista posebne, one povezuju sve ono što umjetnost čini umjetnošću: emocije, uočavanje detalja i smisla za vrijeme, sadržaj, informativnost i preciznost u izrazu.

    Izložene fotografije otkrivaju Kasala ne samo kao autora, već i kao čovjeka, kao ljubopitljivu osobu širokih svjetonazora i interesa, čovjeka sposobnog da komunicira čak i s ljudima čiji jezik uopće ne razumije. Njegove fotografije govore univerzalnim jezikom, koji svi razumiju. Fotografija je za njega idealni medij za komuniciranje i izražavanje. Reći će: ”Fotografija je čudo, čovjek koji nikad nije vidio sebe na slici, pogledom na ekran fotoaparata, može postati drag prijatelj. Fotografija te približava ljudima, ona te potiče da svijet gledaš drukčije, dublje, šire, jasnije, više analitički i dokumentarno, likovno i izražajno”. Ja bih na kraju još dodao, fotografija nas informira, uči, obrazuje i utiče na naše mišljenje, stavove i emocije. Fotografija ne mijenja svijet, ali snaga njene naracije i poetike utječe na osjećanja ljudi, njihovo raspoloženje i njihovo djelovanje.

    Vinko Šebrek AFIAP, ESFIAP

    Što je Gregor Samsa vidio kroz prozor?

    Čini mi se da Klaričinu izložbu prvenstveno treba sagledavati kao djelatnost na fotografiji u smislu jednog osebujnog koncepta, i da je taj njen dio viđenja značajniji od samih ostvarenja, što uopće ne znači da su one manje zanimljiva ili unutar njegovog opusa manje značajna. Upravo suprotno, no prvi je sagled po funkciji obuhvatniji, širi, i, rekao bih, po posljedicama van Klaričina djela i njegove fotografske osobe po interventnosti u mišljenju o forografiji nezaobilaznije.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    O čemu se naime radi? Na prvi pogled imamo pred sobom izričito osobenjački pristup fotografiji (ne žanru, ne trendu) koji svojim ostvarenjima polemizira o mogućnosti fotografije kao jezika u njenom jednom uskom i strogom vidu, vidu zanemarenom ili omalovažavanom, a taj je konstruirana, režirana fotografija, fotografija „slikarskih mrtvih priroda“. Klaričin naizgled konzervativni (skoro arheološki) pristup površnijem „čitaču“ ne otkriva s prve svoj bitni polemički argument: stečeno i promišljeno iskustvo fotografskog moderniteta artikulirano u naizgled preživjeli postupak koji nas prisiljava da u i usprkos moderniteta otkrivamo otkriveno i prepoznajemo znano.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    Primijeniti klasifikacijski (a time i kvalifikacijski) naziv postmodernizam jednostrano je i osiromašujuće: Klaričina fotografska djelatnost intervenira u poimanje moderniteta više no što bi mu nametala svoja rješenja i postupak.

    Izložba fotografija dobitnika nagrade za 2016. godinu

     

    Izričito aestetski (ali ne i asketski) njegovi asamblaži bizarni po sukobljenim trivijalnostima i apsurdnim nostalgijama govore o otvorenom polju izbora komentirajući ironično suženost „trendova“ fotografije danas i u nas, „nečitkost“ komentira tehničku savršenost ispraznog obrasca, a ispisani naslovi fotografija igraju s gore navedenim igru dvostrukog dna: Gregor Samsa na prozoru dakako nije samo asocijativni homage Kafki niti mogući amblematičan naslov izložbe kao inventure njegovih imaginarnih prizora, već fotografskim sredstvima postavljen nezaobilazan polemički zahtjev da mišljenje o fotografiji otvori i taj prozor.

    Albert Goldštajn 1984

  • Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”

    vrijeme: 31.08.2017 u 19 sati

    mjesto:Caffe bar LP, Račkoga 11. Zagreb

    Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”otvara se u četvrtak 31.08 u 19 sati u Caffe baru LP, Račkoga 11. U kultnom zagrebačkom kafiću i okupljalištu fotografa svoje radove izlaže 20 autora gdje svaki od njih zadržava svoju slobodu i osobnost u izboru motiva i fotografija za izlaganje.

    Skupna izložba fotografija “Tema bez teme”

    Autori:

    Davorka Trbojević
    dipl. politolog, rođena je 24.02.1959. i živi u Zagrebu. Amaterskom fotografijom bavi se još od prvih studentskih dana te otada objektivom hvata motive koji su je u nekom trenutku "dotakli" pokušavajući na svoj način fotografski interpretirati životne scene zaustavljene u vremenu. Od 2008. godine prisutna je na internetskim portalima specijaliziranima za fotografiju, gdje pod nickom "proba2004" i avatarom tratinčice objavljuje fotografije različitih motiva. Stalno tražeći nove sadržaje kroz fotografiju interpretira svijet onako kako ga vidi i doživljava pa su njene fotografije i svojevrsno razotkrivanje emocija i intime. Tijekom proteklih godina izlagala je na dvadesetak grupnih izložaba u Zagrebu, Rijeci, Rovinju, Zelini, Bužimu, Vrbovskom, Karlovcu, Samoboru i dr. te bila nagrađivana.

    Dražen Tirić
    rođen je u Bjelovaru. Educirao se u okviru edukativnih modula Škole fotografije Fotonaut u Zagrebu, kao i na radionicama inozemnih fotografa. Do sada je održao četri samostalne izložbe: „Crnomorci“, „Extra muros“ , „Extra muros plus“ i "Models". Sudjelovao je i na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Velika Britanija, Finska, Mađarska, Italija, Austrija i dr.)

    Dren Butković
    dipl. ing., rođen u Puli 1970. godine. Osnove fotografije učim od oca koji je također bio zaljubljenik u fotografiju. 1989. godine dolazim u Zagreb na studij elektrotehnike i računarstva a slobodno vrijeme često provodim u planinama. Ljepote planina za mene su očaravajuće te iste pokušavam “sačuvati” na nekoliko stotina 35mm diapozitiva.
    U planinama upoznajem svoju družicu Tanju, danas moju suprugu i majku našeg sina Gorana.
    Kupnjom digitalnog SLR aparata 2005. godine, moja fotografska “groznica” poprima još teži oblik. Počinjem intenzivnije fotografirati, više učiti i uspoređivati se s drugim autorima. Želja za napretkom je velika ali nakon nekoliko godina samoobrazovanja dolazim do točke gdje više ne vidim pozitivne pomake u mojim radovima. 2010. godine postajem član Fotokluba Zagreb i odlučujem, bez obzira na prethodno znanje i iskustvo, upisati školu fotografije Fotonaut koju vodi Damir Tiljak, poznati fotograf i urednik portala Fot-o-grafiti.hr. Pohađam niz tečajeva i radionica na kojima dobijam nova znanja i vještine a moj pogled na fotografiju mijenja se iz korijena.
    Dolaskom u FKZ počinjem izlagati fotografije i do sada su moje fotografije bile izložene na nekoliko salona fotografije te klubskih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Pretežno radim crno-bijele fotografije. Zagreb, rodna Pula i Istra česti su motivi mojih fotografija. Portretna fotografija također je u fokusu mojeg interesa.

    Đurđica Kocijančić
    rođena 9.ožujka 1971. godine u Sisku. Nakon školovanja je stekla zvanje diplomiranog inženjera tekstilne tehnologije, trenutno radi na Tekstilno –tehnološkom fakultetu u zvanju stručnog suradnika. Sudjeluje na mnogim grupnim umjetničkim i stručnim projektima. Aktivno bavljenje fotografijom počinje 2005. kada postaje član Fotokluba Zagreb. Izlaže na nacionalnim, međunarodnim, klubskim i FIAP izložbama, te dobiva brojne nagrade, diplome i pohvale.
    Oduševljavaju je razne teme- od prirode do apstraktne fotografije pri čemu su fotografije u boji , a manje crno- bijele.

    Gordan Kos
    Rođen sam sad već pomalo davnih '60-tih godina prošloga stoljeća i s fotografijom sam se prvi put susreo već u najranijem djetinjstvu, gledajući svog djeda koji je fotografirao čudnovatom crnom kutijicom. Posebno me fasciniralo to da je djed, kako bi dobio slike, odlazio kod nekih ljudi koji su imali tajnovite mračne prostorije u kojima su nastajale te slike.
    Kasnije, u '70-tima i sam sam počeo fotografirati i izrađivati crno bijele fotografije uz crveno svjetlo tamne komore. Negdje u '80-tima pod uticajem mnogih okolnosti ovaj lijepi hobi sam zapustio i trebalo je proći skoro 20 godina da mu se opet posvetim, ovaj puta koristeći digitalnu tehnologiju.
    Pri tome se držim izreke da oprema ne čini fotografa. Motivi koje fotografiram su različiti, ali s vremenom usmjerio sam se najviše na fotkanje modela. Ne znam objasniti kako to da sam krenuo baš u tom smjeru, ali mislim da nisam pogriješio. Fotografiram prije svega zato jer to volim, te volim kad se ta fotografiranja i njihov rezultat dopadnu i drugima.

    Ivana Zerovnik
    Po struci sam učiteljica razredne nastave s pojačanim programom iz likovne kulture. Fotografijom se bavim iz hobija od 2009. godine, kada sam se učlanila u fotografsku sekciju iz Nove Gradiške.
    Moji najdraži i najzastupljeniji motivi su pejzaži, detalji iz prirode, ali često snimam i apstraktne kompozicije s papirnatim oblicima.
    U fotografiji volim igre sa žarkim bojama, igre sa svjetlom i sjenama, grafizme... Budući da sam 7 godina radila u Davoru (mjestu u Brodsko-posavskoj županiji uz rijeku Savu), često sam odlazila na Savu i snimala savske motive i riječne pejzaže.
    Ova fotografija nastala je jednog maglovitog jesenjeg jutra. Iskoristila sam pauzu n poslu i odšetala do rijeke ne bih li nešto snimila . Društvo su mi pravila dva psa koja su trčkarala oko mojih nogu i igrala se u riječnoj vodi. Tako sam odlučila snimiti Savu, koja je toliko narasla da je preplavila i šetnicu i pse koji se igraju u vodi.

    Biondić Josip
    Rođen sam u Zagrebu, 1990. godine. Ljubav prema fotografiji javlja se upisom na fakultet kao hobi, a kasnije poprima sve veći značaj i polako postaje profesija. Kroz fotografiju nastojim prikazati kakav je svijet oko mene, a vrste fotografija s kojima se bavim su : impresionistička fotografija, crno bijela fotografija, portretna fotografija i ulična fotografija.

    Josip Grgurić
    Rođen sam 1982. godine u Rijeci. Živim i radim u Zagrebu. Fotografijom sam se počeo baviti unatrag dvije godine, no ljubav prema fotografiji i umjetnosti uopće je započela u mladosti zahvaljujući mome ocu.
    Za fotografiju volim reći da se radi o pravcu koji ponekad otvara prozore ljudske duše, zato su na mojim fotografijama glavni motiv ljudi, sasvim slučajne osobe, duše. Sebe sam pronašao u uličnoj i dokumentarističkoj fotografiji s naglaskom na crno bijelu tehniku, pošto u njoj ponekada vidim više boje nego li to ijedan kolor može prikazati.

    Josip Klarica
    Rođen je 18. 06. 1946. u Beogradu. Od 1961. do 1966.a godine uči fotografiju na Školi za primjenjenu umjetnost u Zagrebu, a 1969. upisuje na Karlovom univerzitetu u Pragu, Filmsku akademiju – Filmsko snimanje. 1977. diplomirao je i potom se vraća u Zagreb gdje od 1977. živi i radi.
    Tijekom profesionalnog rada djeluje kao filmski snimatelj, propagandni i umjetnički fotograf.
    Kao umjetnički fotograf izučavao je povijest fotografskih tehnika i fotokemijske procese. Uspješno je rekonstruirao nekoliko starih fotografskih postupaka koje je prezentirao na autorskim izložbama.
    U svojem radu koristi kameru obscuru i repliku panoramske komore (Paris 1845) koju je sam rekonstruirao i prilagodio svom radu.

    Julija Domac
    članica je Fotokluba Zagreb. Fotografijom se aktivno bavi od 2008. godine. Sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu te klupskim izložbama. Do sada je imala dvije samostalne izložbe, a u 2018. planira treću. Dobitnica je nekoliko nagrada; Cest is d best 2014., drugo mjesto, Noć knjige 2015., treće mjesto, Noć knjige 2017., drugo mjesto, Zagreb i Zagrepčani 2014., treće mjesto, diploma na 22. Međunarodnoj izložbi Otok i more.
    Ljubiteljica je landscape fotografije te urbane, portretne i ulične fotografije.

    Karmen Stošić
    studirala je povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i već od ranih godina bavi se fotografijom i drugim medijima.
    Izlaganja radova na samostalnim izložbama intenzivirala je u proteklih 9 godina stvarajući više tematski povezanih serija.
    Sudjelovala je i na tridesetak natječajnih izložbi u hrvatskoj i inozemstvu na kojima je osvojila niz nagrada od kojih treba istaknuti neke: počasna vrpca Fiap-a za pojedinačnu fotografiju na 34. Zagreb Salonu Fotografija, prva nagrada na izložbi Fotografkinje 2014., druga nagrada Žene snimaju 2016., prva nagrada „Bicikl-čovjek-bicikl“, 2016. itd.
    Fotografija je polazište svakog njenog rada, iz nje se digitalnim postupcima rađaju obrade koje ističu motiv, ideju i estetiku, stvarajući nestvaran doživljaj temeljen na najrealnijem mediju, fotografiji.

    Krešimir Delač
    rođen sam i živim u Zagrebu. Fotografijom se amaterski bavim od 2015. g., iako je ljubav prema umjetnosti i stvaranju počela puno ranije s glazbom.
    Fotografirati sam počeo jer sam shvatio da me tempo života prisilio da uopće ne primjećujem svijet oko sebe i samo bezglavo jurim kroz prostor i vrijeme.
    Danas, s kamerom u ruci, primjećujem ljepotu na svakom koraku i pokušavam to što vidim podijeliti sa svijetom. Iako sam još u potrazi za vlastitim stilom, primijetio sam da me privlače tamni tonovi s motivima krajobraza, ulice i mrtve prirode.
    Od nedavno sam u svoju fotorafiju uključio i duge ekspozicije jer me privukao način na koji ta tehnika pojednostavi kadar i odmakne ga od realizma.

    Magdalena Rikanović
    rođena je u Rijeci 1987. godine. Odrasla je na otoku Krku i nakon završene osnovne škole u Vrbniku, 2002. god. upisuje Školu za primjenjenu umjetnost u Rijeci, smjer grafički dizajn. Nakon toga upisuje 2006. god. Filozofski fakultet, smjer povijest i povijest umjetnost.
    Posvećuje se po prvi put fotografiji nakon eksperimentiranja s ilustracijama i crtežima mrtve prirode, žanr-scena i panorama.
    U fotografiji pronalazi svoju srodnu dušu i prihvaća polemiku u kojoj živi i koju stvara kao prijelaz intimne ispovijesti uma između fotografije i sebe.
    Aktivno djeluje na njenom području od 2014. godine i kreće surađivati s različitih udrugama grada Rijeke i radi na fotodokumentacijima izložbi i prostora, kao i na fotodokumentacijama za MMSU-u Rijeci, te djeluje na periodičnim velikim kulturnim priredbama i natjecanjima, raspravama, predavanjima.
    Kasnije započinje njezin ciklus koncertnih fotografija u koje uključuje tekstove i objavljuje ih na riječkom portalu Korzo.net. i stranicama Ri Rock, te nekolicina za Novi List.
    Te isto tako ciklus analogne fotografije povezane s kulturnom baštinom grada Rijeke, te isto tako propalom industrijom grada Rijeke pod serijalom: „ Ono što je nekoć bilo “.

    Nikolina Plejić
    dolazi iz Pule i ima 26 godina. Osim fotografije voli dizajn, video igrice i Star Wars.
    Fotografijom se počela baviti davne 2008 kada je prvi put dobila fotić. Osim što voli pejzažnu fotografiju, najdraži su joj stilovi modna i astrofotografija, a ponekad i spoj istih.

    Ognjen Karabegović
    Rođen 1959. u Banjaluci, Bosna i Hercegovina. Fotografijom se bavim iz ljubavi od 1973 godine.
    Kao clan Fotokluba Zagreb,od 2006g. do 2009.g.izlažem fotografije na klupskim izložbama. Volim fotografirati sve oko sebe ,jer u svemu je ljepota,samo je treba prepoznati.
    Za mene fotografija predstavlja ozbiljnu igru,ali i istraživanje stvarnosti. Fotografija je i određena vrsta terapije,koja pomaže bijeg iz svakodnevog sivila u čaroban svijet boja. Stoga, Živjela fotografija!!!!
    Član sam fotografske udruge Fotogard. Od srpnja 2011 godine,kao fotoreporter freelancer surađujem sa fotoagencijom HALOPIX iz Zagreba. Do sada su mi primljeni radovi u časopisima Digitalfoto (Hrvatska),PHOTO (Francuska), Travel magazin(Hrvatska),RIDERS DIGEST(Hrvatska). Krajem ožujka 2008 imao sam samostalnu izložbu u Art Center, Atikokan, Kanada. Tijekom 2009,samostalna izložba u Caffe galeriji LP,Zagreb. Samostalna izložba 2010.g. u Galeriji IDI I VIDI,Zagreb. Polovinom 2009.g. 30 mojih fotografija prikazano je na PHOTOFESTIVAL u New Yorku.
    Sudjelovao sam sa 5 fotografija u Makedoniji u sklopu ulične izložbe fotokluba FOTOGRAFIKA,iz Skopja. U sklopu akcije POTPISUJEM SVE ŠTO JE PLAVO, primljeno i izloženo 5 fotografija u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (prosinac 2009). Magazin RIDERS DIGEST ( Hrvatska),u veljači 2010.g., objavio je jedan od mojih radova na svojoj poleđini. Tijekom 2010,na natječaju EPSON (Hrvatska),jedna fotografija je osvojila prvo mjesto. U suradnji sa dječijom knjižnicom u Hradec Kralove,Češka,2010,izlagao 30 fotografija na temu DJECA ZAGREBA. Na natječaju koji su zajednički raspisali INA i riječki NOVI LIST, jedan od mojih radova je uvršten u godišnji kalendar za 2012. godinu. U siječnju 2012 novinska agencija REUTERS objavila je moju fotografiju na svom web portalu. U studenom 2012.g. u galeriji Bošnjačke Nacionalne zajednice za grad Zagreb,otvorena je moja peta samostalna izložba pod nazivom IMAGINACIJA ŽIVOTA. Hrvatski magazin NATIONAL GEOGRAPHIC, na natječaju FOTOTALENT 2012, jedan moj rad izabrao je za svoj kalendar za 2013. godinu.
    U lipnju 2015.godine imao sam samostalnu izložbu u Zagrebu na temu ulične fotografije Zagreba.

    Rocco Zorić
    Fotograf ili foto amater sam koji unatoč svim tehnološkim postignućima još uvijek voli analogiju, pogotovo crno-bijelu analogiju.
    Kompoziciju i motive trebam više nego boju a nijanse sive su mi često dovoljne za doživjeti taj trenutak, bio ponovljen iz moga kadra ili tek doživljen iz percepcije drugog kolege fotografa.
    Ne protivim se tehnolškom napretku ali uživam u starim tehnikama kao npr. i u kadrovima Camere Obscure koju također prakticiram.

    Stjepan Wershansky
    Rođen 27. ožujka 1961. godine U Osijeku, Hrvatska
    Radio je kao novinar u mnogim hrvatskim i inozemnim novinama.
    Grafički dizajner, fotograf i publicist (do sada objavljeno deset knjiga - fotomonografije) Slikar i glazbenik (vokal, gitara, glasovir...)
    Radi u tvrtki Anverra - Film Production iz Grčke kao urednik art efekata

    Suzana Prnjat
    profesorica engleskog i njemačkog jezika u osnovnoj školi u Osijeku.
    Fotografijom se amaterski bavi posljednje dvije godine. Omiljeni motivi su detalji, uvijek obavijeni nostalgijom i sjetom.
    Najvažnijim aspektom fotografije smatra ugođaj koji ona pobuđuje u očima publike.

    Tomislav Hajek
    je rođen u Novoj Gradišk, živi u Zagrebu i već se u mladosti počeo baviti fotografijom koja mu je ostala hobi sve do danas. Članstvo u klubovimama gradova u kojima je živio: foto klub Marin Getaldić-Dubrovnik, foto klub Zagreb-Zagreb i foto klub F4-Nova Gradiška.
    Do sada je imao dvije samostalne izložbe, u Novoj Gradiški i Zagrebu, zajedničku izložbu u Vinkovcima pod nazivom „4 erotske priče“ i zajedničku izložbu u Istanbulu nazvanu „Zagreb Photographic Quintet“. Također je svoje fotografije izlagao na mnogim salonima fotografija bivše države.
    Njegova fotografija „Iluzija“, 2002.godine osvojila je prvu nagradu-zlatnu plaketu na Salonu fotografije u Osijeku, a ista fotografija je te godine proglašena i „Najfotografijom godine“ na tradicionalnoj izložbi u foto klubu Zagreb.

    Tomislav Tompa Zebic
    Iako mi fotogafija nije prva ljubav, postala mi je svakako najdraži način izražavanja.
    Unazad 15 godina, zaokuplja mi pažnju i s vremenom sam postao i ostao vjeran samo fotografskom izražaju.
    Preferiram cb fotografiju, ulične motive ili "ukradene portrete". Kako sam oduvijek oduševljen analognom fotografijom, a ne bavim se njome osim hobistički i previše rijetko, pokušavam svoje digitalije napraviti da liče na film fotografiju. Kroz navedeno vrijeme imao sam nekoliko malih grupnih izložaba, dok sam najviše radio sa KUD-ovima za potrebe kalendara i snimanje njihovih aktivnosti.
    Snimao sam za izložbene kataloge nekoliko HR slikara i slikarica te napravio jedan broj "Uličnih Svjetiljki" na što sam ponosan jer se radi o časopisu od kojeg novac ide beskućnicima.
    Živim i radim u Zagrebu.

    • tomislav-tompa-zebic
    • tomislav-hajek
    • rocco-zoric
    • stjepan-wershansky
    • suzana-prnjat
    • ognjen-karabegovic
    • kresimir-delac
    • karmen_stosic
    • nikolina-plejic
    • magdalena_rikanovic
    • josip-biondic
    • josip-grguric
    • julija-domac
    • josip-klarica
    • gordan-kos
    • ivana-zerovnik
    • dren-butkovic
    • drazen-tiric
    • davorka-trbojevic
    • djurdjica-kocijancic

    Galerija fotografija

    • wershansky5
    • wershansky6
    • wershansky2
    • wershansky1
    • tompa2
    • wershansky3
    • wershansky4
    • ognjen7
    • tompa1
    • tompa
    • ognjen8
    • ognjen9
    • ognjen2
    • ognjen4
    • ognjen6
    • ognjen15
    • ognjen3
    • ognjen1
    • ognjen13
    • ognjen
    • ognjen12
    • ognjen10
    • mary3
    • mary4
    • mary
    • lp
    • lea4
    • lea3
    • lea
    • lea1
    • lea2
    • kociancic8
    • kociancic6
    • kociancic5
    • kociancic39
    • kociancic7
    • kociancic4
    • kociancic38
    • kociancic34
    • kociancic31
    • kociancic29
    • kociancic36
    • kociancic30
    • kociancic3
    • kociancic22
    • kociancic26
    • kociancic23
    • kociancic25
    • kociancic24
    • kociancic1
    • karmen6
    • karmen7
    • kociancic2
    • kociancic
    • karmen3
    • karmen4
    • karmen5
    • karmen2
    • karmen1
    • hajek1
    • hajek
    • karmen
    • hajek2
    • 5

    .be

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.