Milivoj Svoboda

  • Izložba Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora "Sinergija različitih poetika"

    vrijeme: 12. prosinca 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora

    SINERGIJA RAZLIČITIH POETIKA

    Radost življenja pretočena u radost likovnog stvaralaštva nit je vodilja u djelovanju dvojice likovnih pedagoga i slikara – Milivoja Svobode i Nedeljka Tintora. Vođeni Aristotelovom mišlju kako cilj umjetnosti nije da predstavi vanjsku pojavnost stvari, već njihov unutarnji značaj, svaki odabire svoje prirodno područje djelovanja zadržavajući se pritom u polju figuracije.

    Krajnje nenametljiv, predan i inovativan s posebnom vrlinom nesebičnog davanja sebe i svog znanja drugima Milivoj Svoboda svoj je slikarski opus izgradio primarno u tehnici crteža i akvarela. Spoj senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike rezultirao je mnoštvom djela na temu pejzaža, urbanih veduta i mrtvih priroda pri čemu je naglasak uvijek na utjelovljenju atmosfere uhvaćenog trenutka. Ljepota slikarske bistrine ostvarena je unutarnjim osjećajem autora za postizanje idealnog omjera količine vode i zasićenosti pigmentom boje, dok bjelina papira, posebice u zimskim pejzažima, preuzima ulogu povezivanja i spajanja likovnih elemenata. Izbor akvarela nastalih u posljednjih 30 godina prezentira širok raspon tonaliteta i boja s naglaskom na snježnim zimskim pejzažima s povremenim primjesama ružičaste, te hladnim tonovima ljubičaste i plave boje kao hrabrim odabirom nesvakidašnjih ambijentalnih tonova koji u konačnici doprinose punoći, bogatstvu i specifičnosti odabranog kadra. I dok je kod pejzaža naglasak na impresiji, urbane vedute i pojedine arhitektonske interpretacije Milivoja Svobode posjeduju mnoštvo detalja te predstavljaju svojevrsni dokument u vremenu. Djela Grobnica obitelji Jelačić, Kursalon – Lipik, Selo roda i Velika Mlaka – Turopolje svjedoče o susretu autora s vrijednim povijesnim i arhitektonskim zdanjima. Drvenu arhitekturu Turopolja, Posavine i Pokuplja Milivoj Svoboda često bilježi zimi pri čemu naglasak stavlja na reprezentativnu razvedenu drvenu konstrukciju građevine  koju snježni pokrivač dodatno ističe, posebice u kontrastu s olujnim sivim nebom u pozadini. Za razliku od snenih zimskih pejzaža s čestim motivom rijeka, jezera ili brežuljaka, ljetni pejzaži obiluju posve otvorenom paletom čistih, jarkih i često kontrastnih boja poput akvarela Pučišća – otok Brač i Rastoke I – Slunj. Motiv omiljenog jezera, rijeke ili parka, te povijesnih i arhitektonskih simbola Milivoj Svoboda oblikuje s velikim poštovanjem dok suverenim vladanjem akvarelnom tehnikom prenosi jedinstvenu atmosferu i draž uhvaćena motiva. I doista, vječna zaigranost, likovna izražajnost i predani rad Milivoja Svobode rezultirali su djelima suptilnih lazurnih tonova, titravih vibrirajućih površina koje nenametljivo, ali krajnje dojmljivo i upečatljivo pričaju svoju priču.

    I dok Milivoj Svoboda za svoj primarni medij odabire crtež i akvarel, Nedeljko Tintor svoj likovni izričaj gradi dominantno u tehnici ulja na platnu. Matko Peić je istaknuo kako se uljem postiže raspon od najdublje sjene do najvišeg svjetla, jer je ono do blistavosti otvoreno i gusto do zasićenosti. I to možemo vidjeti u bogatom i raznolikom opusu Nedeljka Tintora koji interpretira različite teme od krajolika, urbanih veduta, portreta, autoportreta i aktova pa sve do animalizma. Osim u tehnici ulja na platnu, Tintor posve prirodno vlada i tehnikama akvarela, laviranog tuša, tempere i pastela. Svestranost i interes za različite motive i tehnike nikako nije umanjila kvalitetu samog izričaja umjetnika. Dapače, likovni kritičar Stanko Špoljarić opisuje ga kao "slikara reda" koji oblikuje skladne kompozicije s ritmično raspoređenim akcentima u prostoru. Radovi prezentirani na izložbi tek naznačuju bogatstvo i raznolikost stvaralaštva ovog plodonosnog umjetnika. Izbor radova iz ciklusa "Razgovor s umjetnicima prošlosti" predstavlja složenost, kompleksnost i dubinu autorovog promišljanja o povijesti umjetnosti, zakonitostima i vrijednostima likovne umjetnosti te nasljeđu velikana hrvatske i europske umjetnosti. Odabrane umjetnike Nedjeljko Tintor bilježi u trenutku stvaranja čime ostvaruje višestruki dijalog samog uprizorenja. Tema umjetnika pri radu u ateljeu jedan je od arhetipskih motiva povijesti umjetnosti kojeg Tintor spaja s motivom autoportreta kao temom koja odražava emotivna stanja, želje i potrebe odnosno sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Unutar ove klasične teme Tintor pokazuje vlastito bogatstvo raznolikosti interpretacije pa tako kipara Franu Kršinića prikazuje u intenzivno plavičastosivom tonalitetu prilikom oblikovanja skulpture ženskog torza. Boja uvelike potencira kiparov omiljeni materijal – hladnoću glatkog kamena u kojem je Kršinić izrazio svoju težnju ka jednostavnosti i sintezi čistih oblika. S druge strane, Ivana Meštrovića Tintor prikazuje u toplim zemljanim tonovima koji odgovaraju toplini drveta u kojem je Meštrović rezbario od djetinjstva. Autor utjelovljuje snažan i odlučan karakter kipara stavljajući ga u profilni položaj nasuprot skulpture čime promatrač prati skladnu, ali i napetu kompoziciju velikog Meštrovića suočenog licem u lice s vlastitim autoportretom u nastanku. U interpretaciji Slave Raškaj Tintor koristi posve drugačiji pristup. Nježna senzibilna duša umjetnice interpretirana je kroz dva portreta intimnijeg formata s njezinim amblemskim simbolom na stolu – akvarelnim bojama. Osim značajnog ciklusa sa slavnim umjetnicima prošlosti među kojima je autor interpretirao i Josipa Račića, Vjekoslava Karasa, Krstu Hegedušića, Vincent van Gogha i mnoge druge, valja spomenuti i značajan opus pejzažnog karaktera u kojem Nedeljko Tintor  bilježi blistavu svjetlost dana, čari čistih i svježih boja, dok motivi variraju od šumskih puteva, preko seoskih idila i brežuljaka pa sve do morskih motiva. Slike odlikuje kompozicijska usklađenost pri čemu je bojom i mrljom definiran prostor, a svjetlošću ostvarena atmosfera odabranog kadra. Zajedničku nit s djelima Milivoja Svobode pronalazimo u zimskim pejzažima s iznimnim koloritom gdje je bjelina snježnog pokrivača zbog sivog olujnog neba poprimila čudnovatu lila-sivo-plavu boju koja oblikuje površinu krova, okolne livade ili susjednih brežuljaka. Zajednička je i atmosfera mirnoće i spokoja, odsustvo čovjeka, bogatstvo i ljepota prirode, kao i posebnost zabilježenog trenutka ukradenog u vremenu. I dok Svoboda u akvarelu primarno bilježi pejzaže i urbane vedute, Tintor uz navedene motive zalazi i u područje animalizma. Skicuozni akvareli predstavljaju bilješke na malim formatima. Riječ je o skicama i crticama iz života (Mačka pri jelu) u kojima autor minimalistički, tonski i često akromatski utjelovljuje impresiju životinje, povremeno s naglaskom na pokret i samu fizionomiju (zec, pas), dok upotrebom kolorita ukazuje na ljepotu i bogatstvo životinjskog svijeta (leptir, morski pas).

    Milivoj Svoboda i Nedeljko Tintor likovni su umjetnici velikog zanosa slikarskog nadahnuća s razvijenim nabojem krajnje intimističke atmosfere. Njihovi opusi se ponekad dodiruju i isprepliću u zajedničkim inspirativnim polazištima, ali vrlo često i razilaze u osobnim interpretacijama naglašeno definiranih poetika izričaja. No, ono što ih svakako ujedinjuje jest povlačenje u intimu provjerenih vrijednosti te poniranje u osebujnost slikarskog izražavanja.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



    Milivoj Svoboda rođen je u Tomašici kraj Garešnice 1932. godine od majke Viktorije, rođene Kirin, i oca Božidara. Pučku školu završava kod oca učitelja, a realnu gimnaziju u Bjelovaru. Studij na Višoj pedagoškoj školi završava u klasi Mladena Veže. Radni vijek provodi na Osnovnoj školi u Rapskoj ulici u Zagrebu, gdje je za rad s djecom stekao naziv „Zaslužni likovni pedagog“. Od 1981. do 1999. godine član je likovne udruge „Grupa '69“. Sudjelovao je na likovnim kolonijama u Italiji (u pokrajini Molise, Palata, S.Felice), Dječjem selu Lekenik, Virovitici, Samoboru, Karlovcu i Lipiku. Dugogodišnji je suradnik i sudionik ZILIK-a u Karlovcu. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Godine 1998., 2001. i 2004. sudionik je Hrvatskog trijenala akvarela u Slavonskom Brodu i Karlovcu. Živi i radi u Zaprešiću.

    Nedeljko Tintor rođen je 1942. godine u selu Koreničani kraj Daruvara. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao u Grubišnom Polju i Daruvaru. Pedagošku akademiju u Zagrebu završio u klasi Mladena Veže 1965. godine, a 1970. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi prof. Raula Goldonija. Godine 1973. kao stipendist francuske vlade pohađa École des Beaux-Arts te slika u atelijeru prof. Gustava Singiera i pohađa predavanja iz metodologije umjetnosti i nadrealizma na drugoj visokoj školi Artes plastiques – Paris I (dio Sorbonne). Kroz čitav radni vijek bavio se pedagoškim radom kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj i srednjoj školi te kao mentor na Učiteljskoj akademiji i na ALU. Godine 1981. dobiva titulu Zaslužnog pedagoga Hrvatske. Godine 2007. odlikovan Ordenom I. reda Kantakuzine Katarine Branković. Osim pedagoškog rada, bavio se scenografijom te surađivao s amaterskim kazalištem u Selcima na Braču, kasnije sa Studentskim satiričkim glumištem u Zagrebu, Centrom za kulturu Susedgrad i glazbenim atelijerom Angelus te kazalištem Komedija. Sudionik mnogih likovnih kolonija, dobitnik priznanja i zahvalnica za donatorska djela. Dobitnik brončane medalje 1981. godine, Grubišno Polje. Izlagao na više od 70 samostalnih izložbi i sudjelovao na više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudionik 80-ak likovnih kolonija u Hrvatskoj i inozemstvu, te dugogodišnji sudionik ZILIK-a u Karlovcu. Član HDLU-a, LIKUM-a i Hrvatskog vijeća Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti InSEA. Živi i radi u Zagrebu.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.