• Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

    Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

    vrijeme: 22. listopada 2019. u 19:00 – 21:00
    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

    Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

    U utorak, 22. listopada 2019. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ’’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’. Izložba će se moći pogledati do 19. studenog 2019. godine. Ulaz je slobodan. Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

    Izlažu: Anđelko Brkić, Jasminka Bukvić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Rajko Đedović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Morana Jugović, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Marija Kruljac, Alfred Freddy Krupa, Hrid Matić, Danko Merin, Stjepan Perković, Višnja Peter, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Tomislav Šilipetar, Matej Škarica, Mladen Žunjić.

    Portret / autoportret – transformacije identiteta

    Izložba ''Portret / autoportret – transformacije identiteta'' predstavlja djela 24 umjetnika, okupljena u promišljanjima ljudskog lika, koji su svojim portretima i autoportretima željeli istražiti pitanja osobnog identiteta, individualne karakteristike po kojima smo prepoznatljivi, i to one vanjske, fizičke, kao i one unutarnje, psihološke, koje prosijavaju kroz materijalnu razinu tijela u dinamičnim kolorističkim aurama. Da li naša lica odražavaju ono što nosimo iznutra, kako se transformiraju u sazrijevanju duha kroz protok vremena i što je to što privlači umjetnike nekom licu, nekoj osobi, koji su to posebni signali na razini tijela i osjećanja, koji nas nagone da zaustavimo svoj pogled i to viđenje pretočimo u inspirativni dojam i kreativno izražavanje?

    Koliko naša osobna percepcija može izmjeniti ili dočarati likove drugih ljudi, koliko istinita ona može biti, koliko nam kroz to posmatranje svijeta oko sebe, ljudi oko nas postaju bliži – ili udaljeniji? Jer lice je ponekad prozor u nepoznati svijet i dubine drugog bića koje nas vuku da ih istražimo, a ponekad je i neprozirna maska, zaštita pred suvišnim pitanjima, oprezna obrazina suspregnutih osjećanja.

    Tako smo na ovoj izložbi željeli izbjeći u našem vremenu toliko popularne hiper-realistične prikaze ljudskog lika, koji u forsiranju precizne tehničke izvedbe zanemaruju ekspresiju, nesavršenost i nedorečenost ljudske spoznaje kao potencijala razvoja, u kojemu sama kreativnost nikad nije ni savršena, ni konačna, jer počiva na otkrivanju nepoznatog, na nesigurnosti samog ulaska u to nepoznato, na eksperimentu i učenju kroz greške, kao i na transcendiranju uskih, društveno i medijski uvjetovanih stereotipa. Cilj je bio uočiti i dočarati nečiji unutarnji mali Svemir, dominantnu emocionalnu notu, izvore iz kojih se neka osoba formirala, susret prošlosti i budućnosti u psihološkom ozračju lika, ono neizrečeno u nama što ponekad puno više govori kroz izraze našeg lica, nego li kroz suvišnu bujicu objašnjenja i opravdanja.

    Željeli smo dotaknuti univerzalnost te ljudskosti u sebi i drugima, a koja nikad nije ni jednoznačna, ni jednostavna, već je prožeta raznim utjecajima, u sazvučju ili sukobu sa okolinom, privlačna ili odbojna, sa brojnim nijansama i sjenkama prošarana unutarnja priroda ljudska, razapeta između nagona i civilizacije, inovativnosti i tradicije, onoga što nas oslobođa i onoga što nas koči u izražavanju, kroz ples dvojnosti - izmirenje u suprotstavljenosti.

    Neki portreti i autoportreti na ovoj izložbi vraćaju nas u prošlost, na njima ženski likovi, gotovo mitični, izranjaju iz tmine (Brkić) ili se poput uspomene okamenjeni stapaju sa sivkastom bjelinom (Kopeti), u melankoličnom plavetnilu koje okružuje damu u crvenoj kapi (Cerovski), sa mirnim, prozračnim, a ipak zagonetnim licem (Merin), pa nas te žene uvode u meditativna promišljanja o nečemu što je ostalo iza nas, o vremenu mladosti koje je nekad bilo sočno i puno neslućenih obećanja, a danas je prožeto prigušenim patinama iskustva.

    Krupin autoportret umjetnika iz mladosti u olovci donosi otvoren, radoznao pogled prema nadolazećim mogućnostima i svježinu mladenačke idealizacije, a lice Morane Jugović upečatljivo je prošarano silnicama koje ocrtavaju slojevitost ženskog iskustva, dok Aida Hebib Raguž na portretu Arsena Dedića pogled velikog pjesnika skriva iza tamnih naočala i to lice u akvarelnoj mekoći sjetno priziva zvukove starih šansona. Autoportret Tomislava Šilipetra u virtuoznoj crtačkoj vještini donosi atmosferu uličnih grafita i pop arta, naglašavajući nehajni ponos mlađih generacija, koje suvereno redefiniraju tradiciju sa novim tehnologijama, dok iz autoportreta Suzane Gajdek prosijava iskričava radost u spontanoj i nemirnoj slikarskoj gesti.

    Neka lica posve su se rasplinula u nematerijalnom, postala su čisto gibanje i energija boje, kao na portretu (ili autoportretu?) Mladena Žunjića, koji prikazuje 'skriveno lice umjetnika', dok su neka tek ovlaš ocrtana sa bjelinom, koja je neprozirna i skriva intimu jednog para na slici Antonije Cesarec, a na fotografiji Rajka Đedovića, ''Prijatelj'', predstavljena je ljubav mlade žene prema njenom kućnom ljubimcu, pa uz ljudski portret, ravnopravnim postaje i onaj životinjski. Autori Šarabok i Radas pletu mrežu značenja kroz osobni slikarski rukopis, u licu koje tek treba sastaviti od brojnih detalja (Šarabok), ili ga prozrijeti iza raspršenih mrlja boje, u kojima se lice čovjeka stapa sa okolinom (Radas), dok Višnja Peter na svom portretu prikazuje ozbiljnu mladu ženu tamnog pogleda i hladno plavičaste kose, u kontrastu sa žarkom pozadinom.

    Perković, Bukvić i Koščak svaki na svoj način ostaju vjerni klasičnom portretu, dok Hrid Matić u mističnom simbolizmu dočarava vilinsku ljepotu žene, u čijoj pozadini iz prigušenog plavetnila izranja Dubrovnik. Neki autoportreti su hermetični (Kos, Kolić, Gojanović) i umjesto preciznih fizičkih obrisa, oni više govore o unutarnjem svijetu njihovih autorica, dok Škarica i Kruljac slikaju arhetipske likove iz narodnih priča i legendi, koji su se magično otjelotvorili iz dubina njihove fantazije.

    Tako su na ovoj izložbi umjetnici željeli otkriti sebe u drugome i drugoga u sebi, iz pozicije promatrača postati promatrani i obratno, dokučiti tajnu bića u posvećenoj introspekciji, gdje je ljudsko lice bilo polazište i za neka psihološka i filozofska pitanja o sazrijevanju, trajnosti i prolaznosti, o snazi, ali i ranjivosti čovjekovog duha.

    Nekada davno u prošlosti, portretirani su bili samo plemići i visoko svećenstvo u raskošnim opravama, dok je običan narod živio i umirao u anonimnosti, ne ostavljajući traga iza sebe. Emancipatorska uloga kreativnog ljudskog duha ipak se probila kroz sve te povijesne barijere okoštalih tradicija i jalovog strahopoštovanja prema raznim vlastodržcima, pa su portret i autoportret postali dostupni širokim slojevima ljudi kao sredstvo da bolje spoznamo sebe i svoje bližnje, da se neki pojedinac izdigne u svojoj individualnosti i osvijesti da nikoga nema sličnog njemu - ni među ljudima, ni među bogovima, i kroz tu svijest, paradoksalno, da se razvije nova svijest ovoga vremena - o sinergičnoj povezanosti različitosti jakih i kreativnih pojedinaca.

    mr. art Krešimira Gojanović

    Medijski pokrovitelj izložbe:
    Portal ''Zagrebački likovni umjetnici - https://likumzg.wordpress.com/

    HDLU Zagreb - https://hdlu-zagreb.hr/

  • Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

    Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

     

    U Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani (Kardeljeva ploščad 17, Ljubljana), od 13. srpnja do 3. rujna 2018. moći će se pogledati skupna izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”. Projekt ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb zamišljen je kao fotografska izložba, koja će se svake godine nadopunjavati kroz promišljanja autora koji bilježe zapise sa ulica svojih gradova, hvatajući u njima trenutke kolektivnih sjećanja i osobne priče o odrastanju unutar urbane generacijske poetike. Prvi ciklus ove izložbe bio je predstavljen u Zagrebu 2017. godine u Fotogaleriji Dubrava, a sada ga predstavljamo u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, sa novim fotografijama koje su u međuvremenu nastale.
    Izlagači: Andro Banovac, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Čedomil Gros, Biljana Knebl, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Stjepan Kulfa, Krešimir Radas, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

    Krećući se kroz društvene tranzicije i transformacije gradskih prostora kojima smo svjedočili, kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastajale su fotografske priče, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

    Kao vječiti nomadi, građani putuju u vremenu i prostoru na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale autobus nakon noćnih izlazaka kao na fotografiji Andre Banovca, ili su se gubili nezamijećeni u bijelim siluetama, kroz krvotok širokih raskršća na fotografijama Antonije Cesarec.

    Podrumski prozori sa svojim strukturama na fotografijama Stjepana Kulfe pričaju nam o ostavštini ručnih radova starih majstora kovanog željeza i usmjeravaju naš pogled prema podzemnim gradskim skrovištima, u koja odlažemo stvari naslijeđene od predaka. Na fotografijama Alfreda F. Krupe, sablasne ruševine kuća podsjećaju nas na gubitke u tranzicijskim previranjima, dok njegova sjena ispod zastave na pomalo ironičan, simbolički način asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote.

    Gradske priče iz prošlosti pretapaju se sa psihodeličnim prizorima neonskih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima i u likovima kamenog bestijarija na fasadama zgrada, koje fotografira Ivana Kolić.

    Sonja Šimatić obilazi napuštene prostore trgovina i prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Robert Štimec fotografira gradske spomenike i fontane iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova nove detalje i perspektive.

    Biljana Knebl prikazuje nam dinamične kompozicije sa gradskih ulica ukrašenih grafitima i plakatima, šetnju građana ispod starinskih fenjera i magleno zimsko jutro na Savi, dok se Tihomir Cirkvenčić nostalgično vraća u prošlost, fotografirajući stari auto u snijegu i detalj bicikla naslonjenog na zid zgrade. Čedomil Gros fotografira krovove istarskih gradića i zidine opkoljene morem kao neprolaznu baštinu, a Krešimir Radas zapaža zanimljive kolorističke detalje na pročeljima socijalističkih ‘’limenki’’, sa gusto naredanim prozorima bez balkona.

    Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih prostora, koji su danas ispunjeni bogatom simbolikom. Gradske ulice vibriraju u našim sjećanjima, obojane finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje voljenih na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača.

    Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i pozivati nas na istraživanje, ali i odmak od prošlosti, kroz kritičke usporedbe kulture građanskog življenja u različitim vremenima i političkim režimima.

    U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao i živi organizam koji se stalno transformira i raste sa svojim stanovništvom, dok građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

    mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf



  • Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 9. studenoga u 18.00 sati izložba slika Jelene Martinović pod nazivom “Masline i ljudi”. Izložba je otvorena do 3. prosinca 2020., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
    Izvor: https://ns-dubrava.hr/

    Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    ”Masline i ljudi” u novom slikarskom ciklusu Jelene Martinović

    Jelena Martinović slikarica je prirode, koju je upoznavala kroz svoje brojne planinarske ekspedicije i putovanja, bilježeći u crtačkim skicama i akvareliranim crtežima samotne pejzaže na kojima se strukture tla i neba susreću s drvećem koje, poput bilo kojeg živog bića, posjeduje svoj karakter izražen u moćnim deblima i raznolikim krošnjama koje se povijaju na vjetru.

    U svom novom slikarskom ciklusu koji je nastao ovog ljeta u tehnici akrila na platnima i papirima, slikarica se posvetila studijama stabala iz hvarskih maslinika, kao i ljudima koji žive uz masline, ubirući njihove plodove bogate dragocjenim i ljekovitim uljem.

    Na rahloj, crvenkastosmeđoj zemlji, prošaranoj bijelim gromadama nepravilnog kamenja i suhozidima, izrastaju kvrgava debla maslina koja se ponegdje kružno granaju i isprepliću u strukturama gustih, zelenkasto plavičastih krošnji. Čvrsta i stamena, na rubovima polja i vinograda, stabla maslina u slikarskim potezima reflektiraju boju iz okoline, titravu vrelinu podnevnog sunca, sparinu koja prži škrtu zemlju i tirkiznosivu oblačnost neba pred oluju.

    Iz njihovih tijela isijava dojam drevnosti: same među kamenjem povijaju se u burama, odolijevaju vremenu u različitim godišnjim dobima, otporne na suše, radujući se blagim zimama i dugim, suhim ljetima. Plodne i korisne, a samodostatne, bile su nadahnuće pjesnicima i slikarima, dok su prema mitovima, služile i nekim grčkim junacima, koji su od njihovog drveta izrađivali oružje za borbu.

    Od davnina masline su se udomaćile uz ljude kao simbol mira, zaštite, iscjeljenja i blagostanja, njihovo je ulje služilo vladarima za masažu i njegu, kao hrana, lijek i gorivo za svjetiljke. Tako su i ljudi na Jeleninim slikama, u berbi maslina, poprimili nešto od njihovog kolorita i karaktera: stari maslinari koji vretenastim, spretnim prstima ubiru još nedozrele masline, tamnozelenkaste ili crne, sazrele i sočne, pažljivo prebirući njihove grančice, maslinari koji žive u njihovim sjenama, mirisima i ciklusima, nepomičnog i mirnog pogleda prema naprijed, svjesni tradicije koju žele očuvati, znanja kojega moraju prenijeti mlađim generacijama.

    Ljudi i masline žive s elementima, protkani sunčevom svjetlošću u teksturama debla, u borama na koži, u mrežolikim žilicama kojima se crpi hrana iz zemlje, kroz snažne obrise koji se poigravaju s ljubičastim, crvenim i žutim odrazima večernjih zalazaka sunca i jutarnjih izmaglica. Maslina, kao Afroditina biljka, stasala je uz kamenje koje štiti zemlju od osipanja i isušivanja, kroz ruke maslinara, u rezidbama i sadnjama, berbama i obogaćivanju tla, u hodu kroz godinu gdje svako godišnje doba donosi svoje radove, vrijeme za početke i završetke, za zimski smiraj i uživanje u plodovima nakon teškog rada.

    Vraćajući se užurbanom gradskom življenju, slikarica je u sebi donijela ljetne impresije iz samotnih maslinika, pretačući skice i zapise u slike većih formata, gdje masline u centralnoj kompoziciji obuhvaćaju prostor i vladaju nad njime, grmolike, stare, a vitalne, donoseći nam duh mirne trajnosti u nemirnoj svakodnevici, čvrsto uporište iz nekih prošlih vremena, ples razlistanih mediteranskih boja kao oživljujuće sjećanje u nadolazećoj zimi.

    U spiralnom gibanju, osunčana debla pričaju nam priču o prirodi kultiviranoj ljudskim rukama, o suživotu ispletenom kroz bure i ljetne vreline, kroz odlaske i povratke, uvijek na početak zbivanja, kao spoj korijenja i krošnje koji povezuje dimenzije na neuništivom Drvetu života.

    Krešimira Gojanović

  • Izložba Krešimire Gojanović ”Bića oko nas – Celebrity animals”

    Izložba Krešimire Gojanović ”Bića oko nas – Celebrity animals”

    vrijeme: 19. ožujka od 19:00

    mjesto: Fotogalerija Dubrava 51 a, Zagreb

    Izložba Krešimire Gojanović ”Bića oko nas – Celebrity animals”


    Iz predgovora autorice: Bića oko nas – Celebrity animals

    Dugi niz godina fotografiram različite autohtone životinje, kukce i ptice po domaćim šumama, uz razne rijeke i jezera, te sam u tome pronalazila veliko zadovoljstvo, no također sam kroz vrijeme učila i o tome kako se približiti tim bićima, kakve su njihove dnevne navike, u koje doba dana se hrane, na kojem drveću se gnijezde pojedine ptice, gdje sve mogu pronaći vjeverice i ježeve, u kojim godišnjim dobima nas posjećuju određene ptice selice i kako ih mogu privući za fotografiranje.

    Izazov mi je bio raditi close-up portretnu fotografiju ptica i životinja koje sam sretala, tako da im se približim u najvećoj mogućoj mjeri i razvijem neki odnos sa njima, da ta životinja ili ptica opušteno i svojevoljno pristane pozirati mi. A to nije uvijek bilo jednostavno: šumska bića imaju profinjena čula i oprezna su prema ljudima, te je za fotografa prirode iznimno važno da se i on sam nekako uglasi iznutra, da izvježba svoju percepciju, da pruži životinji svojim prisustvom osjećaj mira i sigurnosti.

    Pritom je još trebalo paziti i na transformacije svjetla i sjene, kompoziciju fotografije, boje i kontraste, jednom rječju, trebalo je uporno vježbati posvećenu Budnost, koja je opuštajuća, sveobuhvatna i prepuna skrivenog života, baš kao i šuma sa svojim stanovnicima. Fotografiranje bića iz prirode tako se spontano pretvorilo i u meditaciju s prirodom. Uz puno pokušaja i pogreški i stotine sati lutanja po prirodi u raznim godišnjim dobima, naučila sam kako se približiti tim šumskim bićima i još uvijek to učim, sa željom da nikad ne prestanem: šume su prostori velike svježine, a njihova populacija ima svoj suptilni bioritam, male rituale i dnevne, ali i godišnje navike, cikluse elementarnih potreba koje zadovoljava u sinergičnom suglasju s čitavim okolišem.

    Čovjek koji živi u današnjim gradovima ubrznim i rastrzanim tempom života, izgubio je tu suptilnost percepcije i suglasja s prirodom, bića u šumama postala su mu strana i neuhvatljiva, jer nam je um prezasićen senzacionalističkim medijskim sadržajima, šarenilom loše dizajniranih pomodnih tiskovina, prizorima nevažnih estradnih drama i reklamama koje nam sa svih strana nešto nameću, a tu su i sve moguće "celebrity ličnosti", koje nam serviraju masovni mediji i industrija zabave.

    Tako smo prisiljeni neprekidno čitati o brakovima, razvodima i trudnoćama trećerazrednih pjevačkih idola, modnih stilista i fotomodela, a u posljednje vrijeme i naši političari uživaju da nam se prikazuju kao "miljenici estrade", sa svojim skupim automobilima, otvarajući vrata svojih glamuroznih, dizajnerski uređenih domova, valjda da nam pokažu što oni sve imaju, a većina naroda neće to imati nikad..….Servira nam se tako njihov način života kao poželjan i uspješan, ucjepljuje se ljudima ta "nasušna" potreba da smo neprekidno pod žarometom medija i društvenih mreža, da pratimo modne trendove i sve moguće privatne pikanterije iz života tih "zvijezda", s kojima veliki portali danas podižu čitanost.

    Nakon sve te blaziranosti i izloženosti posve nebitnim mentalnim i intelektualno-estetski inferiornim medijskim sadržajima, čovjeku nužno treba pročišćenje, povratak esencijalnim vrijednostima, potraga za prirodom od koje smo se odvojili i koju smo zaboravili, od koje nas suvremeni potrošački način života stalno pokušava i otrgnuti.

    Zato sam u svojim fotografskim lutanjima poželjela napraviti upravo to: protutežu ili potragu za ravnotežom, gdje te stanovnike šuma pokušavam fotografirati kao prave "zvijezde", koje u naš život ne unose buku i skandale, nego radost otkrivanja nepoznatog, začudnost nad ljepotom prirode, mir cikličnih mijena i svakodnevnih rituala. Čaplja koja napeto promatra uzburkanu površinu vode dok lovi ribu, kos koji se odmara u ljetnoj sparini među tratinčicama, trudna vjeverica u proljeće, mladunci mlakuše u sinhroniziranoj pozi na obali jezera, žabac koji u sezoni parenja doziva ženku, mali jež na noćnom proplanku…

    Nijedno od tih bića nije nevažno ili manje važno od nekog drugog, kada na njih naiđemo na svojim putevima i ako smo izoštrili svoja čula za uživanje u suptilnijim razinama svijeta koji nas okružuje, svaki takav susret biti će svojevrsno "slavlje", a živom biću ispred nas radovat ćemo se kao istinskoj "zvijezdi", koja nam umjesto banalnih prizora medijskog spektakla, donosi primarnu čistoću i jednostavnost življenja.

    Počinjemo tada i sami na sebe gledati kao na dio veće cjeline, čitavu prirodu počinjemo percipirati kao Hram duha i materije u suživotu, gdje svako stvorenje ima svoje jedinstveno obličje i značaj neophodan da se upotpuni cjelina Kreacije, koja će neprekidno nadahnjivati umjetnike i podsjećati ljude da nisu samo-bitni i sebe-centrični, jer oko nas ima i drugih stvorenja koja moramo slaviti, uočiti njihovu važnost i veličinu, zabilježiti njihovo bivanje na slikama i kroz to viđenje donijeti novo iscjeljenje sebi i svijetu oko nas. I zbog svega toga sam, promišljajući koncept ove izložbe, ta bića nazvala – Celebrity Animals.

    mr. art. Krešimira Gojanović

    Biografija

    Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. Godine 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milanu Eriču, te je obranila magistarski rad ''Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima''. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica udruge. Izlagala je na 48 samostalnih izložbi i više od 90 skupnih u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.

    Osim slikarstvom i grafikom, bavi se još grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnom teorijom i likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je i edukativnog programa za likovne umjetnike ''Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike'', kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Od 2015. autorica je i urednica internetskog portala ''Zagrebački likovni umjetnici'', namijenjenog promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske. Digitalnom fotografijom intenzivno se bavi od 2005. godine. Usavršavala ju je dvije godine (2008. – 2010.) i na svom magistarskom studiju u Ljubljani, kod profesora Milana Pajka. Fotografije je dosad objavljivala na mnogim tematskim forumima, društvenim mrežama i specijaliziranim digitalnim platformama. Ovom izložbom u Fotogaleriji Dubrava obilježava se i 25 godina njezinog umjetničkog djelovanja u Hrvatskoj (1993. – 2018.). Autorica živi i radi u Zagrebu.

    E-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    Internetska adresa: kresimira.wordpress.com

  • Novi problem sa potporama za samostalne umjetnike u 2021., u režiji ministrice Obuljen Koržinek

    Novi problem sa potporama za samostalne umjetnike u 2021., u režiji ministrice Obuljen Koržinek

    Krešimira Gojanović

    Apel javnosti predsjednice HDLU Zagreb mr. art Krešimire Gojanović, ak. slik. graf.


    Poštovani predstavnici hrvatske Vlade, sabora, medija i strukovnih udruga, kao predsjednica umjetničke udruge HDLU Zagreb zamolila bih vas da obratite pažnju na problem novih potpora za samostalne umjetnike u 2021. godini, za koje je poziv raspisan na donjoj poveznici:

     

    https://min-kulture.gov.hr/vijesti-8/javni-poziv-za-dodjelu-potpora-samostalnim-umjetnicima-koji-profesionalno-obavljaju-samostalnu-umjetnicku-djelatnost-i-kojima-se-doprinosi-placaju-iz-proracuna-rh/20424

    Prije tog javnog poziva, u prosincu 2020., strukovne umjetničke udruge bile su pozvane na online sastanak sa ministricom kulture i medija Obuljen Koržinek, i većina strukovnih udruga usaglasila se da samostalnim umjetnicima trebaju nove potpore, da oni ne budu diskriminirani u odnosu na druge profesije u državi, jer su zadnje potpore dobili na proljeće 2020.

    Također je jako puno udruga molilo ministricu Obuljen Koržinek da se isprave neke nepravde od prošlogodišnjih potpora, kada mnogi uvaženi, višedesetljetni samostalni umjetnici nisu dobili potporu iz razloga - jer su premalo zaradili u 2019. godini.

    Naša udruga HDLU Zagreb tako je ministrici kulture i medija ispostavila problem i kolege samostalnog umjetnika, koji se 2019. liječio od infarkta, bio na bolovanju, pa zato nije ništa zaradjivao, a zato što kao bolestan nije zaradjivao u 2019. - u 2020. nije dobio potporu Ministarstva kulture i medija.

    Pa smo takođjer ispostavljali probleme višedesetljetnih uvaženih umjetnica - samohranih majki koje sa djecom nemaju šta jesti jer nisu dobile potporu, i tako dalje - nepravdi je zaista bilo jako puno, i romane za pisati.

    Ministrica kulture je udrugama na tom online sastanku obećala da će se sada potpore dodjeljivati na drugačiji način i mnoge udruge su mislile da će početne nepravde prema hrvatskim samostalnim umjetnicima ipak biti ispravljene.

    Ponavljam, najviše su ugroženi hrvatski samostalni umjetnici koji premalo zaradjuju i kao takvi - po ministrici Obuljen Koržinek - ne zaslužuju nikakvu potporu, jer su praktički kažnjeni zbog svog siromaštva.

    Općenito, ljudi sa sposobnošću za socijalnu empatiju svi bi se odreda složili da uvijek prvo treba pomoći onim najranjivijim članovima društva, jer su to na kraju krajeva dosezi suvremenih demokratskih društava, ali su to i dosezi našeg hrvatskog Ustava, po kojemu je naša država - socijalna država koja brine o svim svojim gradjanima.

    Ali ministrica Obuljen Koržinek i dalje uporno ignorira sve argumente strukovnih udruga i brojnih umjetnika, te je sad raspisala Javni poziv za nove potpore u 2021., koji je još puno gori od onog iz proljeća 2020.!

     

    Jer se sad od umjetnika traži da u jednoj od prošlih godina - 2017., 2018. ili 2019. - imaju minimalni umjetnički prihod u godini - iznad 19 500 kuna, da bi uopće mogli dobiti potporu. I to je, poštovani, strašno: golemi broj članova HZSU-a opet neće moći zadovoljiti taj ministričin cenzus, posebno one najranjivije skupine slobodnih umjetnika za koje danas uopće nema tržišta, a to su likovni umjetnici, dio književnika, plesači, svirači klasične glazbe i dr. Dakle, po našim procjenama, bez potpora bi opet mogla ostati velika većina samostalnih umjetnika.

    Stoga molim hrvatsku Vladu, sabor i medije da razmotrimo ovu situaciju: ako se umjetnici primaju u Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika temeljem svojih dokazanih umjetničkih projekata koji predstavljaju značajan doprinos hrvatskoj kulturi i ako se pri tom primanju u HZSU nisu gledali njihovi prihodi - zašto sad ministrica Obuljen Koržinek insistira na tom financijskim cenzusu, pri kojem oni najsiromašniji umjetnici opet bivaju drastično diskriminirani i isključeni iz sustava umjetničkih potpora?

     

    I trebaju li nam sad takve nepravde u ovoj situaciji kad nam je država pogodjena i potresom i pandemijom - treba li zaboraviti na činjenicu da su upravo hrvatski likovni umjetnici uvijek pomagali doniranjem svojih djela kad god je trebalo - i u ratu i u miru i pod potresima i svim mogućim nevoljama donirali smo humanitarno svoja djela potrebitim ljudima - i je li ovo sad način kako jedna ministrica kulture treba tretirati umjetnike u svojoj državi??

     

    Pri tome je vrlo neodgovorno i to od Ministarstva kulture i medija što oni uopće ne žele umjetnicima savjetovati - gdje da idu i šta da jedu ove zime, kad sa svojim obiteljima ostanu bez sredstava za život.

    Ministrica ne želi umjetnike poslati ni u Centre za socijalni rad, što bi bilo korektno od nje, jer ako već ona nije u stanju da zbrine hrvatske umjetnike, ipak bi kao javna službenica trebala znati INFORMIRATI umjetnike kako da onda oni na neki drugi način ostvare svoja socijalna prava.

    Zato temeljem svega navedenog, molim hrvatsku Vladu, premijera, predstavnike medija i strukovnih udruga da se svi skupa zamislimo nad ovim problemom: u situaciji kad je golemi broj hrvatskih građjana pritisnut nevoljama zbog prirodne katastrofe i pandemije - treba li još dodatno ministrica kulture i medija ugrožavati i hrvatske umjetnike, uskraćujući zbog siromaštva nužne potpore velikom broju slobodnih umjetnika, koji neće biti u stanju doseći njezine financijske cenzuse - i je li takav postupak uopće primjeren jednom uljuđjenom demokratskom društvu, u kakvom su hrvatski građjani odabrali živjeti, pa i temeljem svoga Ustava?

    U nadi da će se ove gore spomenute nepravde ipak ispraviti zajedničkim zalaganjem vlasti, te kulturne javnosti i naših medija,
    sve vas srdačno i s poštovanjem pozdravljam, ovaj dopis se slobodno može podijeliti.

    Predsjednica HDLU Zagreb mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf.

    Izvor: mojzagreb

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA