Vijesti iz kulture
Fotografije sa otvorenja ...
Slikanje za sebe, za drug...
Samostalna izložba Mirjan...
Procjena slike umjetnika ...
Zašto je važno da umjetni...
Natječaj za 9. Zagrebački...
Pregled radova izložbe "P...
Skupna izložba slika "Pla...
INWENTURA 2024.
Mirjana Mirusch
Novi galeristi
Mirjana Mirusch
Gordana Vukasović
Sonja Grozdanić
Igor Šandor-Migec
Dobra Vein
Senka Fučkar
Natalia Ivanšić
Ivana Pleština
Pina Perović
Anđelka Hrkać
Kolumna Milana Zagorca
Nisam na čisto s „lidlići...
Mame na fejsu
Fajt
Antonio
Prije nego su se pojavile...
Mišak, Icke i kutijice na...
Književna scena na aparat...
Kad me pitaju, pa odakle ...
Kako sam postao najpopula...
Imate li sitno?
-
Izložba Ane Marije Botteri "#allaprima"
Izložba Ane Marije Botteri "#allaprima"
vrijeme: 18. travnja u 20 sati
mjesto: Muzej grada Kaštela u Kaštel Lukšiću
Ako se mora izdvojiti samo jedna stvar da se opiše slikarstvo Ane Marije Botteri to je svakako njena velika ljubav prema koloritetu. Da bi se shvatila njena usmjerenost ka intenzivnijim bojama, lišenih akromatskih tonova te negaciju potrebe za chiaroscurom treba znati da je umjetnica osoba koja i u svom životu zazire od crnila i mraka ikakve vrste. Takoreći ima potrebu obojati cijeli svoj život nečim što je usrećuje, jednako u svom umjetničkom djelovanju kao i u životnom prostoru koji je okružuje.
Umjetnica je ove godine odlučila predstaviti publici svoju izložbu #allaprima, gdje je glavna osnovica izložbe predstavljanje svojih radova u akriliku, nastalih u istoimenoj tehnici alla prima. Dakako, cijela izložba je od početnih zamisli bila zamišljena kao retrospektivna izložba autorice kojoj je navedena tehnika od ranih dana jedan od glavnih oslonaca. No osim navedenog aspekta, autorici je od početka bilo iznimno važno upoznati pobliže javnost s navedenom tehnikom, u svrhu edukacije dijela javnosti koja nije upoznata s različitim načinima nanošenja boje, tj. materije na površinu. Tako je i zadaća ovog teksta objasniti tehniku prije nego zaključimo koliko je korištenje navedeno tehnike prožeto s umjetničkim izričajem autorice.
Alla prima, ili na hrvatski „iz prvog pokušaja“,izravno slikanje, slikanje au premier coup, je slikarska tehnika u kojoj se konačni izgled slike dobiva direktnim nanošenjem sloja boje. Tehnika zahtijeva brzi način rada, slike nastale ovim pristupom obično se dovršavaju unutar jedne sesije. To ga je učinilo popularnim među impresionistima, jer su mogli lakše uhvatiti prolazno svjetlo i boje okoliša. U svim slikarskim tehnikama (ulje, akrilik, tempera, akvarel, pastel, gvaš...) primjenom metode alla prima nastaju svježa i razigrana djela naslikana u dahu bez preslikavanja, prepravljanja i slojevitosti. Prije uspona alla prima slikarstva, umjetnici su obično koristili pristup slojevitosti, koji je uključivao oslikavanje jednog sloja, puštanje da isti se osuši, a zatim slikanje drugog sloja iznad. Ovladavanje tehnikom alla prima zna biti izazov za neiskusne slikare, uglavnom zbog nedostataka razumijevanja kako pravilno kadrirati motive, realizirati pravilnu kompoziciju likovnih elemenata te iste uspješno tonski modulirati. Tehnika podrazumijeva virtuoznost, odlučno i smjelo nanošenje poteza, što svakako uz brzinu i lakoću nastanka rada fascinira gledatelja.
Važno je napomenuti da se izložba nastavlja na prošlu seriju Kabinet kurioziteta, koja je bila svojevrsna reakcija umjetnice na tešku situaciju u kojoj se zatekla globalna zajednica 2020. godine te njenom borbom protiv tjeskobe izazvane prijetnjom od virusa COVID 19. Mjeseci provedeni u toj samoizolaciji potakli su umjetnicu na prenamjenu ili reciklažu različitih ambalažnih kutija iz svoje okoline, oslikavajući im površinu vraćala je boje u svoju svakodnevnicu. Osim što su navedeni radovi također oslikani tehnikom alla prima, oni predstavljaju direktnu sponu s njenim ranijim i kasnijim radovima, prije i nakon vremena pandemije.
Osim prema tehnici alla prima umjetnica pokazuje neizmjernu sklonost prema plenerističkom slikarstvu te je pejzaž zastupljen na izložbi uz radove s temom mrtve prirode. Slikanje en plein air je često upareno s tehnikom alla prima,jer omogućuje ne samo da uhvatimo scenu koju prenosimo na površinu slikanja, već da cijeli proces nastanka rada provedemo u samom okolišu kojeg hvatamo, bez potrebe da se oslanjamo na memoriju o proživljenom trenutku.
Posjetom izložbi otkrivamo autoričinu izuzetnu sklonost prema spontanosti tehnike alla prima, kojim nastaju njene prozaične i neopterećene slike, nesputane zamršenom semiotikom motiva, a opet svakako pokazuju visoko tehničko poznavanje slikarstva kao grane umjetnosti. Tehnika alla prima također daje izuzetan uvid u sami umjetnički stil i izričaj autora, što je jasno demonstrirano i definirano u ovom primjeru. Kolorit i otvoreni pejzaži, ovako obješeni na zidu rade otvore u prostoru zida te nam dopuštaju ulazak u svijet Ane Marije Botteri, ne samo umjetnički nego i personalni. Stvarajući novu dimenziju njene jasne želje da kolorira život, svoj i ljudi koji je okružuju, prenoseći tu potrebu s površine bojanja na svijet oko sebe, u želji da mrko sivilo i tama bivaju svuda rušeni lakim i brzim potezima kista.
Ivor Igrec
-
Izložba Marinka Jelače "OP-SJENE"
Izložba Marinka Jelače "OP-SJENE"
vrijeme: 18. svibnja u 20.00 sati
mjesto: Muzej grada Kaštela – Kaštel Vitturi, Lušiško Brce 5, Kaštel Lukšić
Predstavljajući se na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu Marinko Jelača svjedoči o svom radnom elanu i bogatoj imaginaciji. Iako formalnim obrazovanjem kipar, izražava se različitim tehnikama u različitim likovnim medijima. Osobito se afirmirao u grafičkoj tehnici dubokog tiska, suhoj igli i u kolažiranju grafičkih matrica, ostvarivši visoku tehničku i kreativnu razinu koju je prepoznala publika i struka. Osim grafike izrađuje plitke reljefe, keramičke i drvene skulpture prepoznatljiva umjetničkog rukopisa. U kaštelu Vitturi u Muzeju grada Kaštela Jelača se predstavlja novim radovima koji se nadovezuju na izložbu s temom sjene koju je ostvario sa suprugom Tonkom i kćeri Jelenom još 2009. Polazište za likovnu temu bile su fotografije sjena "uhvaćenih" u zajedničkoj šetnji te njihova transpozicija i transformacija u drugi medij u skladu s individualnim likovnim jezikom svakoga od njih. Marinko je problematizirao fenomen sjene u njezinoj suprotnosti, u svjetlosti…
Nakon više od desetljeća poželio se vratiti temi sjene i razviti je, a nastali radovi prepoznatljiva su, ali znatno reducirana likovnog jezika. (OP-) SJENE kao slika nestalnosti i promjenjivosti (varljivosti), po svojoj prirodi oprečna svjetlu, inspirirala je nastanak ambijentalne umjetničke instalacije koja se sastoji od dviju serija objekata i od videa.
Na izduženim formatima bijelih lesonit - ploča Jelača prikazuje siluete, harmonična izobličenja ljudskih tijela, kako to u naravi čini snop svjetlosti nailazeći na nepropusne objekte ili tvari. Iako se radi o obrisima ili plošnim crtežima upravo se zbog crtačke lakoće, vještine baršunastog traga grafitne linije, u njima nazire nekakav oblik tjelesnosti, sadržaja pomalo zbunjujuće, granične voluminoznosti. Radovi su to dinamičnih perforiranih površina i obrisa, neutralna kolorita svedena uglavnom na bijelu, crnu, sivu i smeđu, prirodnu boju drveta koja izbija usred grafizama iscrtanih čeličnom iglom i "slikarskih" površina nastalih struganjem bijelog sloja lesonita abrazivnim kristalnim zrncima karte devere…
Na izložbi kao gost izlaže i umjetnica Jelena Jelača, predstavljajući se sa šest grafika geometrijskog minimalističkog izričaja u tehnici suhe igle, također s temom sjene. Monokromni radovi otisnuti su s trima različitim matricama u varijantama crne i crvene boje…
Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica
(iz teksta u katalogu izložbe)
