Muzej Mimara

  • Izložba - loci aesthetici

    vrijeme: 25.01.2018. - 05.03.2018.
    mjesto: Zagreb, Muzej Mimara
    url: http://www.mimara.hr

     Izložba loci aesthetici

    Međuprostori (usp. Lessing, Raum als eigentliches Gebiet der Malerei / Prostor kao temeljna kategorija slikarstva) „poetske šutnje“ (usp....pictura poema silens, Horaz i Schweigen u Wittgensteina) mjesta su susreta (loci occursus, τόποι υσνάντησης) umjetnosti, glazbe i filozofije u kojima protagonisti tog suzvučja (intermissas) tvore zajednički estetski topos (αἰσθητοῦ τόπος, Arist. Met. 1010a.25).

     Izložba loci aesthetici

    U estetskom toposu u kojemu se ozbiljuju poietske (ποίησις) igre „ikonske i pikturalne razlikovnosti“ (usp. ikonische, bzw. pikturale Differenz, Gottfried Boehm) ambivalentnost simulacra (usp. simulacra et imago, Lukrecije, De rerum natura) pospremljena je u „prostor čekanja“ da bi stvaralac umjetničkoga djela „oblikovanjem i promatranjem“ stabilizirao dobivene estetske pozicije i unutarnju strukturu slike približio deskripcijskom kontekstu promatrača. Komunikacijskim procesima nositelja slikovnosti i slikovnog objekta tematizira se korespondentnost motrišta imago i pictura, koji u postupku vidljivosti predmetnoga (usp. Sichtbarwerden u Husserla) postaju fenomeni slike za nekoga. Slikovna prezentnost, koja iz zapalosti prostora izvlači „tu-prisutnu daljinu“ slikovnoga, traži protočna mjesta susreta umjetničkog djela, umjetnika i promatrača koji rečenost slike prepuštaju „stihovima“ (Kandinski) sliko-objekta.

     Izložba loci aesthetici

    Teksture tih „razlikovnosti“ (usp. Heidegger: ontologische Differenz, Derrida:
    différance, Deleuze: Différence et Répétition) utkane su u brojne umjetničke cikluse i umjetničko-filozofske simpozije koji se u organizaciji Likovne akademije im. Jana Długosza iz Čestohove, osim u europskim zemljama, prezentiraju i na prostorima Amerike, Japana, Kine, Australije i Afrike.

     Izložba loci aesthetici

    Izložbom otvorenom 25. siječnja 2018. u Muzeju Mimara profesori Likovne akademije iz Čestohove – Włodzimierz Karankiewicz, Beata Bebel-Karankiewicz, Bartosz Frączek, Jarosław Kweclich, Justyna Warwas, čestohovsko-bečki kipar Robert Puczyński – i hrvatska umjetnica Barbara Raič osluškuju „šutnju“ slike te u kontekstu vizualnih varijacija, skulpturalnih metafora i glagoljivih počinaka sliko-objekata „logikom očiju“ (Cézanne) reflektiraju „ono što žele vidjeti“ (Jean Paul).

    dr. Božo Raič

  • Izložba karikatura Nika Titanika "Kronika hrvatske gluposti"

     

    Retrospektivna izložba karikatura Nika Titanika povodom 25 godina karijere pod nazivom "Kronika hrvatske gluposti" otvara se u utorak 24. rujna 2019. s početkom u 19 sati u Muzeju Mimara. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Izložba ostaje otvorena do 24. listopada 2019. godine.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Retrospektivna izložba Nika Titanika predstavlja povijest, razvoj, stil i djelovanje jedinog suvremenog karikaturista koji na dnevnoj bazi crta dvije karikature za jedne dnevne novine. Arhiva Nika Titanika broji oko 10.000 objavljenih karikatura. Istovremeno, ova retrospektivna izložba ukazuje na važnost i prijeku potrebu karikature u suvremenom društvu kao duhovitog, ali nerijetko i oštrog i pronicljivog korektiva društva i svijeta u kojem živimo.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik jedini je karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. U svojim radovima često se dotiče rapidne degradacije ljudskih moralnih vrijednosti poentirajući tko se danas smatra uspješnim i je li riječ o konkretnim uspjesima poput obrazovnog, znanstvenog ili tehnološkog napretka ili je riječ o kvazi-zvijezdama bez pokrića. Nik Titanik za sebe kaže da je kroničar hrvatske gluposti, a u svojim karikaturama ne štedi nikoga, pa niti samog sebe.

    Djelovanje Nika Titanika obuhvaća portretnu i geg-karikaturu odnosno situacijsku karikaturu. Portretnoj karikaturi je primarno bio posvećen na počecima svojeg djelovanja, ali se i danas njome aktivno bavi, prvenstveno u kontekstu izrade karikatura po narudžbi. Kod portretne karikature naglasak je uvijek na psihološkoj studiji karaktera, dok Nik crtež obogaćuje nizom popratnih detalja i rekvizita, što je stilska odlika i njegovih geg-karikatura. U području situacijske karikature Nik Titanik na dnevnoj bazi izrađuje dvije karikature: dnevno-političku i sportsku. Dnevno-politička karikatura je najprikladnija za izražavanje kritike društva, a često poprima i karakter satire. Karikaturu svakodnevnice Nik često ističe kao najdraže područje i unutar njega na svakodnevnoj bazi obrađuje sport, a često i univerzalne društvene teme kao što su muško-ženski odnosi, seks, prijateljstvo, posao, obiteljski odnosi, a dotiče se i pitanja kulture, umjetnosti i ekologije.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Izložba obuhvaća nekoliko stotina originalnih crteža i printeva digitalno izvedenih karikatura koje predstavljaju presjek autorova stvaralaštva od prvih radova nastalih u drugoj polovici 80tih godina prošlog stoljeća, preko prvog objavljenog rada u karijeri 1994. godine pa sve do aktualnih karikatura koje svakodnevno stvara. Radovi kronološki prate razvoj stila i tema, uvođenje stalnih i prepoznatljivih likova poput Štefice Jambriščak i Mije Sadomazođubrilovića te problematiziraju portretnu i situacijsku karikaturu, kao i podjelu na sportsku, političku i svakodnevnu karikaturu. Uz karikature, na izložbi će posjetitelji moći razgledati originalne crteže, kataloge, osvojene nagrade i ostale dokumentarne materijale vezane uz rad, razvoj i djelovanje Nika Titanika.


    Iz predgovora retrospektivne izložbe kustosice Sonje Švec Španjol:

    "Komedija, humor, satira, ironija, karikatura… sve što u sebi sadrži duhovitost često je kroz povijest degradirano kao manje vrijedno. No, ponekad je puno teže osmisliti ingeniozno, lucidno i pronicljivo duhovito djelo, negoli tragediju ili dramu koja će kod ljudi izazvati tugu i empatiju. Navesti pojedinca da kroz humor percipira ozbiljnost situacije, društva, zemlje i svijeta u kojem živimo, te počne razmišljati i djelovati, velik je izazov koji ne može svatko svladati.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    "Humor je ozbiljan posao" izjava je koju vežemo uz lik i djelo Nika Titanika. Karikatura je "najbistriji izraz čuvstva istine", ona je korektiv društva i ne štedi nikoga. Utoliko autor nosi veliku odgovornost baveći se dnevnopolitičkom karikaturom.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik u ulozi lucidnog kroničara aktualnog vremena britkim humorom ukazuje na neuralgične točke društva i države provocirajući reakciju, odnosno ne dopuštajući pojedincu da se uljuljka u izopačeno stanje današnjice akceptirajući ga kao normalno. Živim bojama, osebujnim likovima i s mnoštvo detalja, Nik Titanik karikaturama ilustrira, problematizira i propitkuje probleme u društvu, potičući promatrača na aktivno promišljanje prostora i vremena u kojem živi. Karikatura, unatoč postupnom nestajanju iz tiskanih medija, i dalje ostaje prijeko potrebno sredstvo kritike koje utječe na javno mišljenje i upozorava na aktualne probleme."

    Sonja Švec Španjol



  • Izložba Maje Vukina Bogović "PROCESS < PROGRESS"

    vrijeme: 13. prosinca 2018. u 19 sati

    mjesto: Muzej Mimara

    Izložba Maje Vukina Bogović

    PROCESS < PROGRESS


    Pejzaž kao likovna tema jedna je od najdugovječnijih inspiracija u povijesti umjetnosti. Iako nije bio zastupljen u svim razvojnim epohama slikarstva kao samostalna tema upravo je motiv krajolika omogućio umjetnicima iskaz vlastitih promjena u percepciji stvarnosti. Maja Vukina Bogović pejzaž uzima kao polazište u vlastitom radu, a tijekom stvaralačkog procesa primat preuzima tragalačka strast i istraživački nerv koji rezultiraju otkrićem novog polja autentičnih slikarskih vrijednosti.

    Dva su tematska područja unutar kojih Maja Vukina Bogović istražuje nove mogućnosti izraza. Upijajući svijet oko sebe i poduke koje je tijekom školovanja usvojila, umjetnica se u polju bliskih joj tema mora i zagorskih brega fokusira na traganje kroz stvaralački proces. Istovremeni rad na dva posve različita motiva stvorio je naglašenu dihotomiju u pristupu i realizaciji pojedine teme.

    More percipirano kao daleko i voljeno, željeno i emocionalno blisko umjetnica s lakoćom realizira slikajući morski svijet kako ga iskonski osjeća – ekspresivno s mnoštvom boja, linija, kretanja i titraja. Osjećaj slobode prilikom zarona u duboko plavetnilo praćen prigušivanjem zvukova, te prelaskom u drugačije stanje tjelesnosti interpretiran je lomom svjetlosti koji ispod površine otkriva posve novi svijet. Vibrantnu, titrajuću i stalno mijenjajuću vodenu masu Maja Vukina Bogović interpretira otvorenim kompozicijama ispunjenim bogato zasićenim i reljefno oblikovanim površinama platna. I dok manji formati obiluju većom koncentracijom raznolikih sadržaja tek naznačujući nepregledno bogatstvo morskih dubina, pojedine kompozicije su pročišćenije i svedene na nekoliko dominantnih boja ujednačenog gibanja. Spajanje, prožimanje i prelijevanje dominantno plavih tonova izmjenjuje se s uplivima pastuoznih nanosa bijele boje aludirajući na pjenu uzburkanog mora, dok žuti snopovi utjelovljuju sunce na morskoj površini. Delikatni elementi zlaćanih i srebrnastih folija koje su apliciranjem na površinu platna poprimile tankoćutnost tekstura prešanih listova i sasušenih latica otkrivaju izobilje boja, tekstura i oblika koji gledani izbliza i izdaleka pružaju podjednako bogat, ali vizualno posve različit doživljaj, kao što se uostalom razlikuje i pogled na morsko dno promatran s površine mora ili pri zaronu i direktnom doticaju s njime. Svi aspekti mora, od uzburkane površine do bogato razvedenog dna s valovitim nanosima pijeska nastalim neprekidnim morskim strujanjima, oblikovani su naglašeno ekspresionistički odlazeći povremeno i do granice apstrakcije, pri čemu sporadične figurativne naznake u stiliziranom motivu ribe potvrđuju zadržavanje u prepoznatljivom morskom sadržaju.

    MORSKO DNO

    Morske dubine definirane emocijama te građene svjetlom označavaju prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti, dok motiv zagorskih brega pred autoricu stavlja posve novi izazov. Toliko blisko i poznato, ali stvaralački neistraženo područje brdovitih krajolika otvara mogućnost rađanja nečeg što je u samom početku nejasno, ali tjera na velik i nemiran posao, na proces građenja i rušenja, dokidanja pretpostavljenog i kretanja u nepoznato. Platno postaje istraživačko i gradidbeno polje na kojem se odvija niz slikarskih i značenjskih transformacija. Impuls bogate palete boja dodatno se proširuje koloriranim tkaninama, kartonima i metalnim folijama, dok kvarcni pijesak, tekstil i slojevi kartona služe za gradnju reljefne površine, a kreda i ugljen omogućavaju završno pročišćavanje kompozicije i likovnih elemenata. Slike pune tekstura i struktura stvaraju višeslojnost čija kompleksnost nije nametljiva, već iskazuje bogatstvo krajolika u njegovoj punini, ne prelazeći pritom granicu prezasićenosti. Primjena najrazličitijih pristupa poput građenja, rezanja, lijepljenja, struganja i urezivanja prilikom obrade površine platna, te upotreba raznolikih materijala uključujući akrilne boje, boje za staklo, pijesak, kredu, ugljen, tkanine, paus papir i karton posve prirodno funkcioniraju u međusobnoj različitosti. Izlaskom iz intime provjerenih vrijednosti i sigurnosti omiljenog motiva mora, Maja Vukina Bogović zalazi u polje poznatog, ali do sada neistraženog motiva rodnog kraja koji podsvjesno čini dio njezinog vizualnog i duhovnog identiteta. Zelenilo zagorskog kraja umjetnica upija i pamti, te na površinu platna prenosi vlastite mentalne slike. Od naglašeno figurativnog prikaza Zelenjaka pa sve do diptiha s motivom Zagorja, u kojem je vidljivo pojednostavljivanje i pročišćavanje kompozicije, pratimo umjetničino bilježenje psihološke biografije rodnog kraja. Korak dalje u razradi motiva seže sve do granice prepoznatljivosti u djelima "Ljetni pljusak", "Prožimanje", "Uznemireno ljeto" i "Dodir sunca". Naglasak je na dinamici i ritmu likovnih elemenata posebice boja, ploha i obrisnih linija brežuljaka koje međusobno povezuju i prožimaju silnice kiše te zrake sunca. Pojedini radovi zalaze u područje ekspresionističke apstrakcije gdje još samo naziv djela budi asocijacije i usmjerava razmišljanje promatrača na interpretirani motiv. S druge strane, "Zlatna jesen" i "U jeseni" rijetki su radovi s motivom drvoreda i vinograda. Fokus je na krošnjama stabala i njihovoj strukturi, te linijama neba koje razbijaju saćastu formu krošnji ispunjenih zlaćanim odbljescima sunca. Poseban je i spektar boja u kojem prevladavaju tople zemljane nijanse. Atmosfera je prigušena, plohe krošnji naglašeno statične, dok silnice neba u formi kiše i vjetra dinamiziraju kompoziciju. Raznolikost u obradi sličnih motiva potvrđuje kako je svako djelo polazište za proces, istraživanje, otkrivanje i razvijanje novih mogućnosti interpretacije nečeg osobnog i izvornog.

    MORSKO DNO

    Maja Vukina Bogović u svom radu kontinuirano njeguje usvojeno nasljeđe slikocrteža. Svaka slika je prvobitno bila crtež, a autoričino kiparsko razmišljanje omogućilo joj je da gradi kompoziciju na površini platna stavljajući naglasak na pokret i razmišljajući pritom o odnosu likovnih elemenata, međuprostora i fluidnih silnica koje dovode do izobličenja poznatih formi što omogućuje izlazak iz figurativnog i realnog te ulazak u vlastito i osobno. Slika "Magleno jutro" naglašeno se razlikuje od ostalih radova, te metaforički i izvedbeno čini poveznicu dvaju ciklusa. Ono čega se najviše bojimo ili od čega najviše zaziremo često je područje koje nam otvara nove mogućnosti spoznaje i razvoja. Tako su nemili motivi hladne jeseni i učestale magle nagnali umjetnicu na povlačenje u sebe i istraživanje vlastite nutrine. Magla kao simbol unutarnjeg bića omogućuje transformaciju u vrijeme mirovanja. Ona predstavlja prijelaz između dva stanja tj. prijelaz u vremenu. Beskrajni mir prilikom zarona u morske dubine i ulazak u svijet čija površina istovremeno nagovještava i krije svoje bogatstvo sličan je ugođaju maglovitog jutra u kojem svijet još spava, a magla skriva ljepote okolne prirode. Istovremeno zastrašujuće i spokojno maglovito jutro utjelovljuje borbu i razvoj, željeno, voljeno i prevladano, figurativno i apstraktno, smirujuće i uznemirujuće, naznačeno i definirano, pokrenuto i statično, morsko i kontinentalno, svoje i tuđe, usvojeno i tek postavljeno za osvajanje. Proces je to koji omogućuje napredak u suočavanju i prevladavanju novog i nepoznatog kroz poznato i blisko. Utoliko je upoznavanjem svojeg istovremeno bliskog i nedokučivog Maja Vukina Bogović krenula putem nepatvorene crtačko-slikarske vokacije.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    O UMJETNICI
    Maja Vukina Bogović rođena je 1977. u Zagrebu. Nakon završetka OŠ Pavla Štoosa u Kraljevcu na Sutli, 1991. godine upisuje Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu, smjer dizajn tekstila. Godine 1996. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikar-grafičar, gdje je diplomirala u klasi profesora Frane Para ciklusom sliko-crteža „Obećana zemlja“ 2000. 2010. godine diplomirala je bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te time zaokružila svoje dvije ljubavi - likovnu umjetnost i knjigu. 2000. bila je dio tima u Tiskovnoj radnji Gutenberg muzeja te je radila na temu „Gutenberg 2000“ u Mainzu. Provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania gdje stvara svoj diplomski rad. Sudionica je Vrbničke grafičke akademije i terenske nastave u Motovunu. Od 2013. do 2017. godine predsjednica je Kulturnog vijeća Krapinsko zagorske županije. Djeluje unutar nekoliko udruga.
    Od 1997. godine sudionica je 29 skupnih i 14 samostalnih izložbi, te dobitnica nagrade Zagrebačke banke za najboljeg diplomanta slikara-grafičara 2000. i nagrade 8. Zagorskog likovnog salona u Krapini 2018.
    Njeno slikarstvo je izraženog kolorizma na granici između figurativnog i apstraktnog. Motivi su najčešće vezani uz njen rodni kraj - Hrvatsko zagorje, ali i čežnju - Jadransko more. Često kombinira nekoliko tehnika i bavi se teksturama koje nadograđuje crtežom. Osim crtanja i slikanja bavi se pisanjem, ilustracijama, dizajnom, vođenjem likovnih i kreativnih radionica za djecu i odrasle. Aktivno je uključena u kulturno-društvena događanja, projekte i aktivnosti u svome gradu i županiji. Trenutno je ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice “Antun Mihanović” u Klanjcu gdje joj se nalazi i atelier.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE (izbor):
    2017. Zabok, Velika galerija grada Zaboka, Vo(g)li(o) una Donna
    2016. Zabok, Velika galerija grada Zaboka
    2007. Zagreb, AGM – ART POINT CENTAR
    2006. Krapina, Galerija grada Krapine, „ Emocije „
    2003. Zagreb, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi
    2003. Zagreb, Galerija Kaj, „ Mladi meštri kajkavski „
    2003. Zabok, Dvorana Elektre, Dani K. Š. Gjalskog, Sunčani sat
    2001. Zagreb, Galerija Aqua, Hrvatske vode, „ VODENO“

    SKUPNE IZLOŽBE (izbor):
    2018. Krapina, Gradska galerija, 8. Zagorski likovni salon, nagrada salona
    2017. Rim, Stadio di Domiziano, RomArt BIENNALE
    2017. Krapina, Galerija grada Krapine, Iz atelijera…,
    2017. Slavonski Brod, 4. svjetske umjetničke igre, World Art Games,
    2016. Zagreb, HDLU, Recentna izložba članova HDLU-a
    2009. Krapina, Galerija grada Krapine, V. Zagorski likovni salon
    2006. Krapina, Galerija grada Krapine, IV. Zagorski likovni salon
    2003. Krapina, Galerija grada Krapine, III. Zagorski likovni salon
    2000. Zagreb, Zagrebačka banka, Izložba nagrađenih radova najuspješnijih dipl. ALU
    2000/01. Mainz, „ Gutenberg 2000, „ Drucklanden des Gutenberg Museums“
    1999. Zagreb, Galerija Zvonimir, Pasionska baština
    1999. Zagreb, KIC, Mladi umjetnici za Zemlju
    1999. Krapina, Galerija grada Krapine, Grafička zbirka ALU Zagreb
    1997. Krapina, Galerija grada Krapine, 1. Zagorski likovni salon

  • Izložba Roberta Kamnatnika "Sjećanja"

    vrijeme: 13. listopada u 19:00

    mjesto: Muzej Mimara, Rooseveltov Trg 5, 10000 Zagreb, Croatia

    Izložba Roberta Kamnatnika

    Izložba Roberta Kamnatnika putovanje je kroz vrijeme jer u Robertu (kao i u svakome od nas) ima nešto od Coelhova Santiaga: cijeli život tražiš nešto veliko i sjajno, iza sedam mora i sedam gora, a ono je tu pokraj tebe...

    Robert Kamnatnik, dizajner i slikar, Zagrepčanin rođenjem i habitusom, a danas službeno i emotivno Kanađanin, odselio se iz Zagreba 1970-ih godina.

    Grad u kojemu se 1950. rodio u Tkalčevićevoj i odrastao na Prilazu, 1960-ih je godina, kad je Kamnatnik pohađao Školu primijenjene umjetnosti, bio obilježen Novim tendencijama, a Škola (pogotovo Odjel arhitekture na koji se upisao) izuzetnom vjerom u bauhausovske ideje koje su svojim racionalizmom trebale promijeniti svijet nabolje.

    I kako se ono kaže samo jednom se ljubi („po naški“) ili First Cut Is The Deepest (na jeziku onih „preko Bare“), Roberta je to kratko razdoblje od pet godina – trajno obilježilo.

    Njegovo slikarstvo na tragu Maljeviča i Rothka traganje je za slikarski savršeno obrađenom plohom kojoj bi i mali komadić slučajne prašine mogao poremetiti sklad. Krajnji minimalizam formi nadoknađuje piktoralnošću ploha i tako stvara svoju metafizičku Odiseju.

    Vito Česmadžiski

  • Izložba slika Lydie Patafte - Skilled Sweetheart

    vrijeme: 01.02.2018. - 14.02.2018.
    mjesto: Zagreb, Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
    url: http://www.mimara.hr

    Otvorenje izložbe slika Lydie Patafte pod nazivom 'Skilled Sweetheart' održat će se u zagrebačkom Muzeju Mimara, u četvrtak 1. veljače 2018. u 19 sati.

    Lydie Patafte

    Za slikarstvo Lydije Patafte možemo bez ikakva ustezanja konstatirati da se plodno nadovezuje na postmodernistička slikarska strujanja začeta tijekom druge polovice sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je, dakako, o različitim ali i uzajamno nadasve srodnim pojavama kao što su talijanska transavangarda, američka new image, njemački novi divlji ili – u kontekstu bivše Jugoslavije - hrvatska odnosno slovenska nova slika. Usporedimo li, međutim, Lydijino slikarstvo s ovim ranijim pojavama, u njemu ćemo zapaziti i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz - u Hrvatskoj trenutno osobito popularnih ali sada već i pomalo ″uniformiranih″ - neorealističkih odnosno ekstremno narativnih tendencija. U Lydijinim slikama nećemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

    Ali osim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

    U današnjem svijetu mnoge su vrijednosti posve relativizirane, a virtualno se prožima sa stvarnim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u ahistorijskome vremenu nesposobnom da izgradi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tome; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažno iskazanim neoegzistencijalističkim nabojem. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je suvremeno.
    (Vanja Babić - iz predgovora kataloga izložbe)

  • Predstavljanje monografije Ljubomira Perčinlića

    Predstavljanje monografije Ljubomir Perčinlić, Ulazak u prostor svjetlosnog isijavanja, održat će se u srijedu 15. ožujka 2017. u 12.00 sati, u Muzeju Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb.

    Izdavač publikacije je Skaner Studio d.o.o. Zagreb, autor monografije je Marijan Susovski (Zagreb, 1943. – Zagreb, 2003.), povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, oblikovanje publikacije potpisuje Igor Kuduz, dizajner.

    Monografiju će predstaviti:

    mr. sc. Lada Ratković-Bukovčan, ravnateljica Muzeja Mimara, dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik Društva povijesničara umjetnosti Hrvatske, Anto Kajinić, profesor na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku i Jadranka Vinterhalter, urednica

    JESEN- CRVENA ŠUMA, 1964. ulje na platnu kaširano na lesonit 50×60 cm

    monografije Ljubomira Perčinlića

    Monografija Ljubomira Perčinlića (Zenica, BiH, 1939. - Zagreb, 1998.) prikazuje opus poznatog likovnog umjetnika koji je diplomirao Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu (1966.), potom se vratio u rodnu Zenicu, gdje je bio pokretač i agilni sudionik likovne scene grada. Jedan je od osnivača i članova Grupe Prostor-Oblik (osnovane 1975. u Počitelju). Sve do izbijanja rata u Bosni i Hercegovini živio je u Zenici, a radio u Sarajevu kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti. Od 1993. živio je i radio u Zagrebu, izlagao na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, postao član Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske, dobitnik je mnogih nagrada za likovno stvaralaštvo, radovi mu se nalaze u prestižnim muzejskim zbirkama.

    CRVENO POLJE, 1962. ulje na platnu kaširano na lesonit 50×60 cm

     monografije Ljubomira Perčinlića

    BOSNA-JESEN, 1961. ulje na platnu kaširano na lesonit 41×63 cm

    BOSNA-JESEN,	1961.	  ulje na platnu kaširano na lesonit	 41×63 cm

    Ljubomir Perčinlić slikao je mrtve prirode, interijere i pejzaže izrazite poetičnosti, potom je redukcijom boje i oblika došao do apstraktnog izraza, minimalizma i monokromnog slikarstva dominantne bijele boje. Od sredine 1980-ih eksperimentirao je s materijalima i tehnikama u duhu procesualne umjetnosti. Radio je suptilne crteže i skulpture od željeza svedenih oblika.

    Publikaciju su sufinancirali: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Zagreb, Synopsis d.o.o., Zagreb , Skaner Studio d.o.o., Zagreb

    Budista, 1967. ulje na platnu 68×60cm

    Budista,	1967.	  ulje na platnu	 68×60cm

  • Zbirka bikova dr.sc . Danijela Režeka u zagrebačkom Muzeju Mimara

    vrijeme: 19.01.2017. u 19 sati

    mjesto: Muzej Mimara, Zagreb

    Dr. sc. Danijel Režek poznat je u rodnom Međimurju kao poduzetni gospodarstvenik koji se uvijek iznova potvrđivao na rukovodećim funkcijama uglednih privrednih subjekata na kojima je ostvario zapažene poslovne rezultate u domovini ali i izvan nje.

    Zbirka bikova dr.sc . Danijela Režeka

    Tijekom dugogodišnje uspješne poslovne karijere dr. Režek pokazivao je i veliko zanimanje za kulturu i umjetnost. Osim sakupljanja slika i skulptura suvremenih hrvatskih umjetnika postao je pasionirani sakupljač suvenira s motivom bika. Priča je započela 1961. u Poljskoj kada mu je pozornost privukla crno- bijela porculanska figurica spomenute životinje. Bila je to ljubav na prvi pogled, a nabava sličnih suvenira nastavila se tijekom godina na poslovnim i privatnim putovanjima diljem svijeta.

    Pedesetšest godina kasnije zbirka dr. Režeka dosegla je brojku od više stotina primjeraka u različitim materijalima i tehnikama izvedbe sa mnoštvom autorskih djela naših suvremenih umjetnika. Sredinom 2006. dr. Režek je premijerno izložio svoju zbirku u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja. Uoči Noći muzeja 2017. Zbirka dr. Režeka bit će predstavljena u zagrebačkom Muzeju Mimara, kojom prilikom će biti i promovirana monografija o njegovoj zbirci iz pera povjesničara umjetnosti Milana Bešlića.

    Naš Muzej je aktivno uključen u ovaj projekt od samog početka stručnom suradnjom svojih djelatnika i vanjskih suradnika na pripremnim radnjama vezanim uz izložbu i monografiju, jer je dr. Režek iskazao želju da svoju Zbirku učini javnim kulturnim dobrom Međimurja, koje bi bilo stalno izloženo upravo u našem Muzeju vjerojatno već tijekom jeseni 2017.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.