Izložba skulptura Petar Hranuelli

Cvituša - Lovinac
4.8.2018.

PETAR HRANUELLI
Rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 48 samostalnih i 95 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...)

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Rasoji i Zagrebu .

tel.: +395 95 8623 324
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
web: www.petarhranuelli.com

Ana Horvat, Alana Kajfež i Petar Hranuelli "Zamrznuta ljepota"

vrijeme: 12. studenoga 2019. u 19:00
mjesto: Galerija AMZ, Pavla Hatza 6, 10000 Zagreb

Troje hrvatskih umjetnika povezuju Hrvatsku i Češku, te kulturu i umjetnost kroz skulpture u staklu. Petar Hranuelli hrvatski je kipar koji već duži niz vremena radi skulpture upravo u češkom staklu te želi materijalom i načinom obrade povezati te dvije države. Ana Horvat akademska je kiparica, koja kroz svoje radove povezuje pivo i staklo, dva značajna proizvoda po kojima je Češka poznata u svijetu. Kod izrade svojih radova koristi materijale i tehnike iz obiju zemalja. Akademska kiparica Alana Kajfež radi skulpture torza u staklu inspirirane upravo izvorima vode iz grada Karlovy Vary, skulpture ljudskih figura koje se u plitkom reljefu naziru ispod staklenih plašteva. Prozirnost vodenog slapa koji prekriva tijelo dočarava figuru zamrznutu u staklu.

Petar Hranuelli, rođen je u Supetru (*1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 49 samostalnih i 98 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić i Sonja Đurović. Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile). Od 2006. godine živi i stvara u Zagrebu, član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Ana Horvat rođena je u Zagrebu (*1989.). Školu primijenjene umjetnosti i dizajna završava 2008. godine na odsjeku za kiparski dizajn, i iste godine upisuje konzervaciju i restauraciju umjetnina, smjer kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2015. godine stječe titulu magistra konzervacije i restauracije umjetnina, a godinu nakon upisuje diplomsku godinu kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2017. godine stječe titulu magistra kiparstva. Sudjeluje na kiparskoj koloniji u Posedarju kao autor IX. postaje križnog puta koji je postavljen iznad grada. 2016. godine sudjeluje na projektu Urbani vrtovi, s njima slika u Samoboru, Velikoj Gorici i Stenjevcu. Autorica je murala u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Naftalan u Ivanić Gradu. Od 2004. godine sudjelovala je na preko 20 samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, nekoliko likovnih radionica i kolonija. Osvojila je drugu generacijsku nagradu na natjecanju likovnih škola 2008. godine.

Alana Kajfež rođena je u Zagrebu (*1990.). Nakon osnovne škole upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Maturirala je 2008. godine kao kiparski dizajner te je iste godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, gdje na trećoj godini dolazi u klasu profesora Stjepana Gračana na kiparskom odsjeku. Diplomirala je 2014. godine u klasi profesora Peruška Bogdanića. Izlaže na više samostalnih i skupnih izložbi te je autorica javnih spomenika San koralja (Vrsar), Jack White (Zagreb), Medvjeđi ples (Lovinac), X. postaja (Posedarje). Sudjeluje na više kiparskih i slikarskih radionica te uređenju urbanih vrtova (Zagreb, Samobor, Velika Gorica). Radovi joj se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama. Autorica je nagrade Monok@ za Festival monodrame u Krapinskim Toplicama. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Umjetnica se bavi skulpturom u raznim kiparskim tehnologijama i materijalima, posebice staklenom fuzijom.

Izvor: http://www.amz.hr/

Božo Terzić "Relikti"

vrijeme: 8. studenoga 2019. u 19:00 – 22:00
mjesto: Likovni Centar i Zbirka Kljaković, Rokov perivoj 4, Zagreb

Pozivamo Vas na veliko otvorenje izložbe i party povodom gostovanja vrhunskog kipara Bože Terzića u Likovnom Centru i Zbirci Kljaković na Rokovom perivoju 4, 8.studenog u 19 sati.

Božo Terzić rođen je 25.10.1977. u Beogradu. Diplomirao je na odsjeku kiparstva na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Beogradu.
Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama i salonima.
Autor je više skulptura u javnom prostoru te projekata koji se tiču suvremene skulpture.
Radovi Boža Terzića nalaze se u kolekcijama u Francuskoj, Luksemburgu, SAD, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji.
Autor je i sudionik više kiparskih kolonija i simpozija.
Sudjelovao je i na najvećem rezidencijalnom programu za umjetnike na svijetu u vidu četvoromjesečnog boravka u Cité des art international Paris, France.
Trenutno živi i radi u Beogradu.

Izložba skulptura i slika "Petar - Marko - Petar"

vrijeme: 1.3.-15.3.2022.
otvorenje 1.3. 2022. u 19.00h
mjesto: Galerija Nikola Radošević , Delijska 3, Beograd
url: https://www.facebook.com/events/3208609476126692/?ref=newsfeed

Petar Mošić, Marko Tubić i Petar Hranuelli od 1. ožujka u beogradskoj Galeriji Nikola Radošević (Delijska 3) predstavit će svoje radove nastale 2021. i početkom 2022. godine.

U ovim djelima autori ostaju vjerni svojim motivima i mitovima, a osim umjetničkog, prikazuju i narativnu, konceptualnu, simboličku i subverzivnu igru osobnim i kolektivnim afektima, frustracijama, strahovima i fascinacijama.

Izložba će biti otvorena do 15. ožujka, uz organizirana vođenja tijekom trajanja izložbe.

Otvorenje izložbe bit će organizirano u skladu s mjerama epidemije.

Petar Hranuelli

Revni klesar i nevjerne Venere

Kako prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske aktove, konvencionalno nazvane Venerama?

Osim na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću. Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.

Doista,koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Oblik je svakako podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.

Stilizacijom statue poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa. Njihove tipske značajke neizbježno ih povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “ Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom ( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani plesni pokret juvenilne napetosti.

Nikola Albaneže

Galerija Arho, Zagreb, 1.12.2005.

Skulpture raširenog dlana

Anđeli, meleki, leptirice, namiguše, krilate majke, žene, ljepotice, ljubavnice i nevjernice, putene magijske figurice plodnosti i obilja iz pradavne prošlosti, oblikovane u kamenu plemenite strukture, kipara Petra Hranuellija zaokupljaju na više razina i načina. Hranuelli, prije svega, kao kipar zaokupljen je ljepotom oblika, putenošću i podatnošću materijala i materije. S druge strane uživa u negiranju tvrdoće kamena, spoznaji i duhovnosti nevelikih ženskih figurica koje ispunjavaju rašireni dlan i pozivaju nas na dijalog s kamenom, kao što nas i sam Hranuelli poziva da zajedno s njim putujemo njegovim kiparskim iskustvom. Poziva nas da osjetimo težinu i dodir obrađenog hladnog kamena, držimo ga u raširenim dlanovima, dodirujemo sjajne i napete zatvorene površine koje osjetljivim jagodicama prstiju pružaju zadovoljstvo i uživanje pri dodirima kamene površine, uranjanje u dubinu intuitivnog i emocionalnog svijeta spoznaje.

Prije svega, studije su to nagih ženskih tijela, male kamene plastike u kojima Petar Hranuelli u kamenu oblikuje figuru, zaustavlja pokret i iskorak u prostor. Stilizirani ženski akt kao vječna kiparska tema i inspiracija Hranuelliju je istovremeno izazov i izgovor. Izazov oblikovanja jasnih, zatvorenih kiparskih oblika u kojima se smjenjuju fina stilizacija apstrahirajućih formi svedenih na razinu arhetipa, prastari antropomorfni simboli i suvremena duhovitost namjeno zaustavljenog netipičnog i nespretnog pokreta u trenutku u kojem igra oblicima i volumenima zaigranog umjetnika čine sretnim i zabavljaju ga. Zaobljene i senzualne, pune i debele, oble i putene, bujnih bokova i velikih grudi, prignute i propete, zaustavljene u koraku, pokretu ili plesu, sa krilima umjesto glave i lica, vesele i vedre, pune snage i života, Hranuellijeve su namiguše njegovi mali anđeli s dlana koji poput riječnih oblutaka nose svoje zapise pisane u kamenu, ispunjene poštovanjem umjetnika prema materijalu. Proces klesanja, brušenja i poliranja svojih malih bokatih golih teta Petar Hranuelli pretvorio je u igru umjetnika koja je istovremeno i ritual, pradavni sveti čin u kojem iz kamena oslobađa mistična mala bića koja su u njemu bila zarobljena sve do susreta s rukom kipara. U tom trenutku Hranuelli se igra stvoritelja, no istovremeno ostaje bogobojazno biće puno strahopoštovanja prema energiji zemlje zatočenoj u srcu kamena.

Istovremeno, Hranuellijeve male kiparske forme izgovor su za krajnje osobne, intimne razgovore između umjetnika i materijala, jer kamen Petru Hranuelliju nije samo slučajno odabrana materija u kojoj ostvaruje vlastitu ideju. Hranuelli oblikuje u bračkom kamenu, najfinijem crnom granitu i bijelom bračkom mramoru, u plemenitom mramoru iz Carrare traži nježno sive niti vodilje i žile u kojima pronalazi otkucaje bila, kojeg isto tako pronalazi u slučajno nađenom kamenju sa velebitskih gora i ličkih gudura, gustom velebitskom vapnencu smeđesive boje prošaranom bjeličastim i crvenkastim žilicama ili ličkom kamenu sivcu, ali i u litotamnijskom vapnencu litavcu iz kamenoloma Bizek sa obližnje Medvednice. Kiparski majstor Petar Hranuelli u kamenu traži dušu, osluškuje duh i dušu kamena te vodi nijeme i duge razgovore u kojima kamen progovara praiskonskim jezikom Majke Zemlje, najstarijim jezikom stvaranja i oblikovanja, jezikom kojim su u pradavna vremena govorili stari bogovi i demijurzi. Hranuelli je nadasve uspješno oslobodio oblik zarobljen i utopljen u kamen, pri čemu parafraziranje Aristotela nije bogohulno pretjerivanje, zato što je Hranuelli doista, uzastopnim udarcima u površinu kamena, čas snažnim i jakim, a potom opreznim, mekim i laganim, oslobodio svoje male krilate bucke odstranivši suvišnu vanjsku kamenu oblogu. Klesanjem kamena, odlamanjem i oduzimanjem ostvario je volumen i prostor koji su u svom prožimanju i sažimanju na površinu izvukli davno zarobljene oblike, što samom procesu stvaranja daje vid obrednog plesa s kamenom, igru oslobađanja oblika, pokreta i priča zatočenih u samo srce kamena. Figurice Petra Hranuellija mogu se osjetiti, odvagati, odmjeriti i pročitati dodirom ruke, a svakim pomakom motrišta mijenjaju nebrojeno mnogo kompozicija i pokreta. Ovisno o kutu gledanja figurice osvajaju nevelik prostor oko sebe i igraju vilinsku igru zavođenja.

Kiparska duša Petra Hranuellija je stara. Drevna i puna mudrosti i poštovanja prema materijalu i materiji. Umijeću i znanju. Obliku i ideji preuzetoj iz nasljeđa predaka što su na samom početku stvaranja antropomorfnih oblika zaustavljali vrijeme i pokret. Strpljivošću prvih srednjeeuropskih hominida i paleolitskih umjetnika Hranuelli u šamanskom ritualu lomljenja, brušenja i poliranja kamene površine oslobađa figurice svjetlosti pune snage i života što prkose novim tehnologijama i brzim rješenjima. U nesvjesnom mehanizmu preživljavanja Hranuelli poseže za kamenom, živom materijom koja progovara, sluša i poput Duha svetog govori svim jezicima svijeta, najstarijim jezikom Majke Zemlje, titrajima i zračenjima atoma i subatoma što umjetnika čine prvim do demijurga, izvlače na površinu i spašavaju ga od utapanja u osrednjosti, dosjetkama, umjetnosti trenutka i destrukcije, čineći ga tako umjetnikom svijetle strane stvaranja dobre (i vječne) umjetnosti.

Petar Hranuelli još uvijek traga za kamenom mudrosti, oslobađa tragove života zarobljene u kamenu, njegov duh i dušu, individualnost i besmrtnost, naglašava važnost misterija stvaranja, oblikovanja i nastajanja, vezu između zemlje i neba, materije i duha, što u sinergiji stvaranja kamenu udišu misterij života.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 03.05.2014.

Venere!

Da li nam sam naziv skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti?
Da li nam time umjetnik određuje viđeno ili nam samo daje određene asocijacije? Zašto Venera, zašto ne ljubavnica ili naprosto žena?

Sama skulpturanastaje oblikovanjem volumena. Volumen skulpture doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.

Tematski se okreće vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled statične kompozicije pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran. Glave kao neodvojivi vid jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje, umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se približimo, dotaknemo i saznamo što nam nude.

Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj liniji i osjeća najugodnije. Ono što je svojstveno Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Ponekad je upravo to najteže postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.

Nikolina Mahović
GALERIJA PRICA, Samobor, 2008.

Kameni anđeli Petra Hranuellija

U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti. Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo. Anđele molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli, serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja, našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.

Hranuellijevi anđelisu puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.

Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost. Hranuellijeve anđeoske figuricesu bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija, uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.

Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta. Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.

Draženka Jalšić Ernečić,

Koprivnica, 07.02.2015.

PETAR HRANUELLI

rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 82 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

SAMOSTALNO IZLAGAO U :

Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

SKUPNO IZLAGAO U :

Antalya ( Turska ), Bale, Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sarajevo, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI :

Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park skulptura, Venera 2015.)

LIKOVNE KOLONIJE :

Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE :

Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)

PETAR HRANUELLI   “Kamene skulpture”

vrijeme:  14. sij 2021. u 19:00 – 26. sij 2021. u 20:00

mjesto: Galerija 73, Požeška 83a, 11030 Beograd

url:  http://www.galerija73.com/ 

http://www.galerija73.com/dogadjaj/petar-hranueli-skulpture-od-kamena

Većina radova koji će biti prikazani u Galeriji 73 nastali su u selu Tamnjanica, na jugoistoku Srbije. Poznat po tome što je odabirom kamena uspostavio vezu s klimom, Hranuelli je prvi put radio u kamenu iz Sićevačke klisure. Osim sićevačkog kamena, velik broj djela realiziran je i u poznatom prilepskom mramoru, u kojem se Petar već godinama majstorski vješto izražava, kako u malim tako i u monumentalnim formatima.

Poslovična čistoća i jasnoća u izrazu ogleda se u predloženoj zbirci djela. Venera, tema na kojoj Hranuelli radi godinama, pojavljuje se u novijim oblicima u novijim djelima, poput modernih anđela s krilima, dok hodaju ili prkose vjetru. Okrugle i savršeno nesavršene prostitutke, manekenke i bucmaste. Venera se pojavljuje u Šumadiji i Cvituši, jašući bika ili stojeći na vjetru, ljubeći se ili jednostavno čekajući. Ponekad su duhovite i zabavne, ponekad u žurbi ili se jednostavno opuste. Moderne Venere koju je isklesao Hranuelli imaju iskonsko u sebi, što ih čini privlačnima na način na koji nas Venera mami iz prapovijesti. Čini se da Hranuelli negira tvrdoću kamena; duboko promišljenim uništenjem stvaraju se nova tijela od mrtvih, amorfnih, teških materijala, koji, paradoksalno, gotovo lebde nad površinom živeći još jedan život koji im je umjetnik dao. Taj dojam fizičke lakoće postaje metafora duhovne lakoće, opuštenog pristupa životu; sve što autor nudi je u svom optimalnom stanju, na vrhuncu svoje životne snage i spokoja, bilo da je to bik u pokretu, prostitutka ili majka koja se igra s djetetom. Precizan raspon tekstura i osvjetljenja na površinama ovih skulptura stvara umjetničko područje u kojem su fizički zakoni optike prepušteni simboličkom sukobu između istinskog, očaravajućeg rukopisa i stalnog zagonetnog uranjanja u sebe. Refleksije i sjene sudjeluju u umjetničkom 'odijevanju' renesansnih obrisa tijela Venere i anđela, istodobno nagovještavajući njihovu fizičku ranjivost. Ova djela osvajaju raznolikom teksturom i položajima tijela, evocirajući pokrete prema aspektima izazovnog i često tužnog civilizacijskog prijelaza. Sigurnost i jasnoća umjetničkog izraza Petrovih skulptura proizlaze iz kombinacije renesansne baštine i njegovih suvremenih težnji. Ova djela slave veličanstvenost prirode i samog postojanja.

Hranuelli pomiruje prapovijesnu i renesansnu estetiku s modernim predodžbama o ženskoj ljepoti. Njegove skulpture personifikacija su rođenja kao beskonačnog ciklusa, ali i odnosa između spolova, roditelja i potomaka, te u konačnici prema sebi. Predložena djela predstavljaju život u svim oblicima, ogoljeni u trenutnoj stvarnosti. Pa ipak, konačno iskustvo ovisi i o nagomilanom iskustvu u promatraču i onom zarobljenom u njegovoj podsvijesti. Tu leže i skrivaju se mogući ključevi i interpretacije. Svi oni koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga promatraju iz drugog, suptilnijeg kuta, nalaze se u djelima Petera Hranuellija. A što je danas posebno teško, oni u sebi pronalaze posijano mitološko sjeme koje dobivamo rođenjem, a često ga nikada ne pronađemo. Djela Petra Hranuellija dočaravaju arhetipsko u nama i čine to mitološko sjeme klijavim.

                                                                                             PETAR HRANUELLI      

Rođen u Supetru (27. prosinca 1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 56 samostalnih i 107 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među koje izdvajamo: Otkupna nagrada Venere u medu, Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo, Zagreb (2007.), 1. nagrada žirija za XXVI izložbu malog formata, Šabac (2017., 2020.).  1. nagrada za skulpturu, IV Međunarodno bijenale akta "Marko Krstov Gregorić, Petrovac, Crna Gora "( 2018.)…  O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Zvonko Maković, Slavko Timotijević, Iva Körbler, Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Draženka Jalšić Ernečić,  Nikola Albaneže, Olivera Vukotić, Stanko Špoljarić, Davorin Vujičić, Romana Tekić, Sonja Petrović Jagić, Vesna Bunčić,... Mnoga djela mu se nalaze u stalnom postavu muzeja, galerija, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Crna Gora, Španjolska, Kalifornija, Čile, Švicarska,...)

PETAR HRANUELLI IZLAŽE SKULPTURE U BEOGRADU

vrijeme: 18.2.2020. (otvorenje u 19.00) do 13.4.2020.
mjesto: Galerija NLB, Bulevar Mihajla Pupina 165 V, Novi Beograd
url: https://www.nlb.rs/

organizator : http://pigmalion.rs/

U utorak 18. 2. 2020. u 19 sati u galeriji NLB u Beogradu ( Bulevar Migajla Pupina 165 V, Novi Beograd), svoja će djela izložiti Petar Hranuelli. Rođen u Supetru (27. prosinca 1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 55 samostalnih i 106 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, među koje izdvajamo: Otkupna nagrada Venere u medu, Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo, Zagreb (2007.), 1. nagrada žirija za XXVI izložbu malog formata, Šabac (2017.). 1. nagrada za skulpturu, IV Međunarodno bijenale akta "Marko Krstov Gregorić, Petrovac, Crna Gora "( 2018.)… O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Zvonko Maković, Iva Körbler, Tonko Maroević, Ive Šimat Banov, Draženka Jalšić Ernečić, Nikola Albaneže, Olivera Vukotić, Stanko Špoljarić, Davorin Vujičić, Romana Tekić, Sonja Petrović Jagić, Vesna Bunčić,... Mnoga djela mu se nalaze u stalnom postavu muzeja, galerija, privatnim kolekcijama kod nas i u inozemstvu (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Crna Gora, Španjolska, Kalifornija, Čile, Švicarska,...)

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva.

Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu .

Petar Hranuelli izlaže u Brčko

U četvrtak, 12. 4. 2018. u 19 sati u Umjetničkoj galeriji Brčko, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina, otvara se samostalna izložba skulptura i crteža Petra Hranuellija. Izložba traje do 12.5. 2018.

Jedan udarac može uništiti život, ali isto tako i stvoriti nešto novo i ljepše. Upravo tu leži sva ljepota vajarstva. Duboko promišljenom destrukcijom iz amorfnih, mrtvih materijala, rađaju se nova tijela.

Privilegija je bila na trenutak zaviriti u umjetnost Petra Hranuellija i doživjeti bar za kratko priču koju pričaju njegova djela. Ovdje je riječ o iskustvu koje ne oslobađa samo skulpturu koja niče iz kamena, gdje je umjetnikova ruka uzdiže iz okova hladnog materijala, nego i o oslobađanju samog stvaraoca.

Svi koji teže drugačijem doživljaju svijeta oko sebe, koji ga posmatraju iz nekog drugog, suptilnijeg i iskrenijeg ugla ovdje bi trebali da se pronađu. Iz kamena je oslobođena skrivena moć, energija koja je oživjela nove i drugačije oblike koji sada samostalno žive i dišu. Umjetnik je odbacio svaku vrstu oponašanja i deskripcije, a sve ono što materijal u kojem radi čini mrtvim i nijemim nestalo je odstranjivanjem „viška“, da bi izronile skulpture koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Kada pogledamo cjelokupan dosadašnji stvaralački opus umjetnika shvatimo da je u ovom trenutku stavljena tačka jer je on rekao sve što je naumio. Sada je na nama da započnemo komunikaciju, izvučemo zaključke i doživimo djelo potpuno slobodno, tumačeći na sopstveni način njegovu simboliku.

Njegova poetika radoznala je i provokativna što se najviše ogleda na crtežima i slikama. Oni odišu težnjom da pomire animozitet između ljudske prirode, nagona koji nas vode a koje često potiskujemo i kulture koja nerijetko propagira lažni moral. Zato njegova djela nisu i ne mogu biti prijemčiva za sve one kojima je moral, često okovan krutom religijskom dogmom važniji od prirode samog čovjeka, od istine i duha, njegovog svjesnog i nesvjesnog dijela svijesti.

Složićemo se svi da izložba zbog svoje tematike pomalo odiše ekstarvagancijom jer na neobičan način simboliše libido kao pokretača svih životnih procesa pa u ovom slučaju i onih stvaralačkih. Tijelo žene jedan je od glavnih motiva. Ona je Venera, majka, simbol života, prefinjenosti i iskonske ljepote... Ovdje se mire praistorijska estetika i savremeni pojam ženske ljepote. Petrove skulpture personifikacija su rađanja, odnosa između polova, roditelja i potomstva i na kraju odnosa prema čovjekovoj prirodi i samom sebi. Posmatrajući ih promišljenim redosledom rasute u prostoru vidimo život u svim njegovim oblicima, ogoljen u trenutnoj stvarnosti. Ipak, doživjećemo njegov svijet i razumjeti ga na različite načine u zavisnosti od toga šta smo iskustvom akumulirali u svojoj podsvijesti. Venera kao simbol ženske moći koja posjeduje sposobnost rađanja i bik kao otjelotvorenje snage, stavljaju ženu na pijedestal sveukupne moći.

Njegova djela predstavljaju svojevrsnu introspekciju, put otkrivanja one ženske strane u svakom čovjeku koja je presudna za kreaciju i stavaranje kako samog života tako i umjetničkog djela. Libido kao čista energija, ženska seksualnost i priroda kojom odišu slike, crteži i skulpture, pokušaj su traženja načina da se kroz njih dođe do ispunjenja želje da se od nagona stvori poetika koja će dodirnuti djelić mitologije i onog arhetipskog u nama.

Sonja Đurović, kustos Umjetničke galerije

PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

vrijeme: 21. ožujka 2019. u 19.00 sati – 8. travnja 2019.
mjesto: Trg Republike 3, 40 000 Čakovec

Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Iva Körbler

Skulpture i crteži Petra Hranuellija

Što razmišljam gledajući skulpture Petra Hranuellija? Gledam li najprije volumen, elemente forme, materijal iz kojeg su izrađene, površinu, morfologiju, utjecaje… ili me neodoljivo privlači njihova poruka, simbolizam i kontekst u koji umjetnik pozicionira ženu kao vječnu temu? Događa se upravo ovo drugo.
Te dimenzijama male, ali iznimno moćno oblikovane skulpture žena, u punoći volumena i snazi s kojom je u njima zatočena energija oblikovanja, emaniraju na promatrača poruku o ženi kao ne samo vječnom vitalističkom principu, već otkrivaju Petra Hranuellija kao feminista u najčišćem značenju pojma, bez suvišnih ideoloških natruha. Mogli bismo reći kako autor motivu žene prilazi arhetipski, a mogli bismo jednako tako istaknuti kako je vrlo zanimljivo da u današnje vrijeme – kada svi drže dijetu ili imaju iskrivljene standarde o izgledu ženskog tijela – jedan umjetnik ponovno želi staviti u prvi plan arhetipski simbol plodnosti, obnavljanja života, ali i žene koja je postojana, stamena i otporna na sve životne nedaće i bure. Hranuellijeve skulpture žena ne može otpuhati niti velebitska bura, a kamoli da im može nauditi neki frustrirani pripadnik muškog roda.

No, ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak - Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.

Mramor i kamen iz kojeg izlaze Hranuellijeve žene iznimno je dinamiziranih površina i ploha, kao da ih je zaista oblikovala tisućljetna erozija vjetra i vode. One postoje još od prije svijeta – što bi se reklo – prije ove naše civilizacije, a toliko će trajati i u budućnosti nakon nas. U oblikovanju površine, kao i specifičnoj atemporalnoj morfologiji poput totema i simbola plodnosti, umjetnik iznimno pazi da ih pretjerano ne dorađuje, odnosno, pomno ih usavršava, ali pazi da svaka mala forma ostane sačuvana kao da je dio prirode ili svojevrsni u prirodi pronađeni objekt (objet trouvé) ma koliko to nekomu u interpretaciji i kontekstualizaciji zvučalo pomalo bizarno. U ideji kako su žene dio prirode, i često po mnogim parametrima bliže njoj od muškaraca, Hranuelli ne pretjeruje, već ju odlično balansira kao poruku svojih skulptura.

Crteži u tušu na bijelom papiru mogu biti shvaćeni kao predlošci za skulpture, ali jednako tako kao samostalna likovna slika i artefakt. Oni su jednostavni, čisti i nepretenciozni, i u svojoj voluminoznosti izazivaju tiho poštovanje. No, uvijek ćemo u Hranuellijevim crtežima ženskog tijela zapaziti nježnost i određeno strahopoštovanje pred time koliko je žensko tijelo zapravo vrlo moćan stroj. Ponekad smo zaista bliže vodama, zemlji, vjetru i fazama Mjeseca, nego ostatku naših muških polovica, a taj fenomen Petar Hranuelli iznimno senzibilno prepoznaje i utiskuje u svoje crteže i skulpture.

Iva Körbler

Izvor: https://czk-cakovec.hr

Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 19.00 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba skulptura i crteža kipara Petra Hranuellija. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 13. 4. 2018. godine.

Petar Hranuelli, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 46 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...).

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

Fotogalerija

Petar Hranuelli jedini predstavnik Hrvatske u monografiji Pigmalion

U Beogradu , 13. veljače 2018. biti održana izložba koju organizira Kuća umjetnika Pigmalion, a na izložbi će uzeti učešće i poznati kipar iz Hrvatske Petar Hranuelli. Tom prilikom će biti promovirana monografija sa radovima učesnika dva saziva likovne kolonije Pigmalion. Izložba i promocija monografije održaće se u NLB Galeriji u Beogradu.

Likovna kolonija Pigmalion održala se u dva saziva tokom 2017 godine i okupila je jedna od najvećih imena suvremene likovne scene iz Srbije i inozemstva. Jedini predstavnik Hrvatske na ovom velikom likovnom okupljanju bio je Petar Hranuelli koji će se na izložbi i u monografiji predstaviti svojim radovima od kojih su neki nastali na samoj koloniji.
Petar Hranuelli kaže da je bila velika čast biti gost koloije Pigmalion i upoznati umjetnike koji su stvarali i družili se na koloniji.

Selektor kolonije Snežana Petrović, poznata srpska slikarica, okupila je dva saziva umjetnika, različitih po senzibilitetu, ali figurtivnog opredjeljenja. Pored Snežane, na koloniji su učestvovali: Slavko Krunić (Srbija), Nenad Stanković (Srbija), Maja Jovanović Majolinica (Srbija) ,Vasilije Dolvački (Srbija), Otto Rapp (Austrija), Anica Radošević (Srbija), Jelena Sekulić Voljanek (Srbija), Damjan Djakov (Srbija), Radovan Jandrić (Srbija), Jože Kotar (Slovenija), Nikolaj Mašukov (Rusija) i Petar Hranuelli kao jedini predstavnik Hrvatske. Ovih dana iz štampe je izašla luksuzna monografija u kojoj su radovi nastali na kolonijama, ali i radovi koji predstavljaju naš opus. Na koloniji Petar Hranuelli je bio jedini kipar, radio skulpture u kamenu.

Staklene skulpture Petra Hranuellija

mjesto: Muzej antičkog stakla u Zadru, Poljana Zemaljskog odbora 1, Zadar
vrijeme: 06.05. 2019 u 19.00 sati

izložba traje : od 06.05. do 02.08. 2019
kustos: Zvonko Maković
foto : Nikša Lalin
postav izložbe : Zvonko Maković i Petar Hranuelli