• I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

     I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    I  SISAK IMA SVOGA MATOŠA

    Našu metropolu

    U zelenom Gornjogradskom šetalištu

    Krasi skulptura

     Poznatog nam

    Hrvatskog pjesnika

    Antuna Gustava Matoša.....

     

    I u mojem gradu Sisku

    Na šetnici uz rijeku Kupu

    Smještena je reprika

    Matoševe skulpture

     

    Skulpture čiji je autor

    Poznati hrvatski kipar

    Ivan Kožarić,

    Upravo rodom iz

    Naše Petrinje,

    Naše stradale

     Banovine......

     

    Stoga, skulptura Matoša

    U ovim teškim danima

    Za Sisak,

    Za rodnu Kozarićevu

    Petrinju

    I ostale gradove Banovine

    Stradale u potresu,

    Ima za sve nas

    Posebno simbolično

    Značenje.

     

    Ovu sklupturu doživljavamo

    Uz prisjećanje djela poznatog

    Pjesnika Matoša,

    Na posebno dirljiv i

    Osebujan način.

     

    Vidimo ga kako sjedi na klupi,

    Prekriženih nogu,

    Zagledan u gradsku šetnicu

    I rijeku Kupu koja

    Nemirno žubori.

     

    Sjedi Matoš mirno,

    Sjedi bezbrižno

    Rukama zabačenim

    Iza sebe

    Lagano oslonjenim

    Na naslon klupe.....

     

    Promatra šetače,

    Kojima je osmijeh

    Zamro na licu

    Ljude koji su zamišljenim

    Pogledom zagledani

    Negdje u daljinu.....

    Ni sami ne znajući

    Kuda.....

     

    Onako usput im pogled skrene

    Na rijeku koja svojom

    Svježinom i ljepotom

    Donosi malo

    Mirnoće u njihove duše.....

     

    Realnost je tu,

    Jer iza Matoša

    Koji mirno sjedi

    I Kao da želi sročiti

    Stihove kojima

    Bi barem donekle

    Umirio uznemirene

    Ljudske duše......

     

    Duše kojima bi prenio

    Misli ohrabrenja za

    Sve ono zlo što se

    Prostire iza njegovih leđa......

    Sve one trake kojima su

    Obilježena

     Srušena i oštećena

    Zdanja, pročelja

    Zabatni zidovi

    Domova ovih ljudi

    Ljudi koji su u jednom,

    Iznenadnom trenutku

    Izgubili osmjeh.....

     

    Upravo Matoš,

    kao jedan od najboljih

    Hrvatskih književnika

    Znao je prodjeti u ljudsku dušu,

    Znao je prepoznati i

    Isčitati životnu stvarnost,

    Ljudsku bol i

    Sve to pretvoriti u

    Poeziju koja je donosila

    Smiraj uznemirene duše.....

     

    Čutio je prirodu,

     Njezinu tišinu,

    Pejzaže prelijepe

    Nam Domovine

    Koju je opjevao

    Nebrojeno puta.....

     

    Poznat po ljubavnim

    Stihovima ,

    Po misaonim,

    Duboko izraženim

    Emocijama

    Ostati će zauvijek

    Zapamčen po

    Svojim djelima

     

    Pjesme kao

     Jesenje veče ,

    U travi ,
    Utjeha kose ,

    Notturno,

    Gospa Marija su

    Samo djelić blaga koje

    Nam je ostavio

    Izražavajući svoje

    Duboke i istinske emocije .

     

    Eto, sada i dalje sjedi

    Naš pjesnik Matoš....

    Nasuprot rijeke Kupe

    Gledajući u nju i

    Svojim raširenim rukama

    Brani naš grad i našu

    Banovinu od tuge

    Koja se nad njima

    Nadvila .

    On zaklanja svojim tijelom

    Ruševine i time

    Daje do znanja da će

    Jednog dana sve postati

    Ružna prošlost.....

     

    Ali treba vjerovati i

    Treba ustrajati u toj nadi

     

    Jer upravo on pod

    Tamom noći žudi za jutrom

    Kada će sunce i njegov

    Pogled uprt u njega i

    Ruke raširene i oslonjene

    Na klupu

    Usmjeriti „svjetlost i nadu“

    Za naše bolje

    Sutra.....

     

    Čitajući njegove pjesme

    Gledajući njegovu sklupturu

    Možemo zamisliti da nam

    Upravo to želi reći ,

    Da nam to želi poručiti.......


    Gordana Sedmak Jednačak

     

     

     

     

  • OTVOREN PROZOR

    OTVOREN PROZOR

    otvoreni prozor



    Ne može sve biti onako
    Kako želimo
    To je naprosto
    Nemoguće

    Svatko od nas teži
    Idealnom , ali
    Idealnog na ovom
    Svijetu , naprosto
    Nema

    Ne , nema ,
    Niti će ga
    Ikada biti

    Ne može sve biti
    Bijelo , čisto i
    Blistavo
    Crna boja se rjeđe ili
    Češće prolije i
    Naprosto
    Stopi sa bijelom

    Nakon takvog stapanja
    Nastaje siva kao
    Kompromis
    Kao nekakva
    Ravnoteža
    Između bjeline i
    Crnine

     

    Ta siva boja najbolje
    Dočarava stvarnost
    Dočarava normalan
    Čovjekov život

    Ništa u životu nije
    Niti potpuno bijelo
    Niti potpuno crno

    Kada mislimo da nam je
    Život trenutačno
    Prepun teških
    Crnih trenutaka
    Vjerujte
    Tako nam se
    Samo čini

    Pogledajmo pozornije
    Zagledajmo se u
    Daljinu ,
    Promislimo
    Malo

    Vidite onaj prozorčić tamo
    Daleko , daleko
    Gdje se kroz drveni okvir
    Naziru zrake svjetlosti

    Eto , nije sve tako
    Kao što smo mislili
    Kako nam se činilo 

    Život daje priliku
    Da osoba u svojoj
    Tuzi i trenutnoj
    Nemoći
    Razazna spas kao
    Tinjajuću svjetlost

    Stoga idemo naprijed
    Ne smijemo klonuti
    Jer kada mislimo da
    Izlaza nema ,
    On zapravo postoji
    Samo ga treba
    Prepoznati

    Prepoznati u obliku
    „otvorenog prozora“
    Kroz koji se svjetlost
    Prolama
    Dajući do znanja
    Da još uvijek itekako ima
    Nade
    Za ljepotom
    Života

    Gordana Sedmak Jednačak

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA