PUTOPIS S POTPISOM

DOČEK NOVE GODINE U BEČU

Pozdrav!

Prije svega, htio bi vam čestitati SRETNU NOVU 2017. GODINU te da vam bude bar upola bolja od prethodne. Neka bude što više zdravlja, prijatelja i ljudi oko vas koje volite, neka bude i malo (puno) više novaca i puuuno putovanja ? Naravna poslovica kaže: ''Kako uđeš u Novu godinu takva će ti biti cijela godina''. Ako je vjerovati poslovicama, ova godina bi mi mogla biti vrhunska jer sam ju dočeka u Beču!

Putovanje je započelo u subotu u 8 ujutro. Krenuli smo dosta rano jer su se iz agencije bojali gužve na granicama, a kad tamo - ni žive duše! Uz usputna stajanja u Sloveniji i Austriji, vožnja je trajala oko 5 sati. U Beč smo stigli par minuta poslije 15 sati.

Dnevnog sunčevog svjetla baš i nismo imali puno jer je taman počeo zalazak sunca, a već sat vremena kasnije polumrak. Dok je bilo sunce temperatura je bila skroz ugodna, mogu čak reći i topla, a iza 16 sati je naglo pala na 0C°.

Uz kratki obilazak proveo sam prijatelja kroz Beč i glavne znamenitosti s obzirom da sam tri tjedna prije bio već u Beču na adventu i upoznat sam bar s ovim glavnim centrom i sadržajima u njemu. Ručali smo u McDonaldsu jer nismo imali puno izbora s obzirom da su se oko 17 sati počele zatvarati trgovine, a za luksuzne restorane nismo imali novaca. Jedan ručak bi nas koštao oko 20-tak eura, a za solidan burger i krumpiriće te salatu i malu Coca Colu i kolačem na kraju samo 6 eura.

Poslije ''večere'' smo nastavili hodati gradom, kupovali suvenire, tražili toalete i onda otišli na glavni trg gdje je bila pozornica i gdje je organiziran doček Nove godine. Uz odlične bendove raznih žanrova i kuhano vino koje se isparavalo iz naših ustiju, napokon je kucnuo čas da odbrojavamo zadnje minute do ponoći.

Na žalost, novogodišnji vatromet nisam imao prilike puno fotografirati niti snimiti jer mi se baš u tom trenutku baterija ispraznila, ali onih par sekundi što sam ulovio objavio sam na svojoj Facebook stranici. Ostalo ćete na žalost morati pogledati na web stranicama Austrije.

Hvala na čitanju!

Autor: Dominik Papić

LJUBLJANA I MOZIRSKI GAJ

Bok svima!
Dobrodošli u novu kolumnu ''Putopis s potpisom''. Serijala nije bilo gotovo godinu dana, ali mogu potvrditi da se što se tiče putovanja i moje ljubavi, ništa nije promijenilo. Čak dapače, samo je rasla i rasla svakim danom u protekloj godini.
Za početak nove sezone serijala kolumni vodim vas ne tako daleko, u susjednu Sloveniju,točnije Ljubljana i Mozirski Gaj gdje sam 29.prosinca proveo predivan nedjeljni adventski dan. Udobno se smjestite jer krećemo :)

LJUBLJANA - Prijestolnica gradske ljepote, kulture i prirodne baštine.

Putovanje je krenulo u 9 ujutro s Glavnom kolodvora u Zagrebu. Iako sam sa svojim preseljenjem u Njemačku već naviknuo na vožnju buseva, ovu vožnju zasigurno je ugodniju učinio autobus agencije Autoturist s kojima sam prvi puta putovao. Putovanje od svega 90 minuta, uz 15 minuta stajanja i pregled dokumenata na granici bilo je pravo osvježenje i buđenje s obzirom da sam noć prije duuuugo bio budan. Nećemo sada o detaljima, ali u svakom slučaju trebam napomenuti da mi je bilo potrebno tri šalice kave da se probudim iz faze pospanosti. Oko 11 sati bio je dolazak u glavni grad Slovenije - Ljubljanu!

Iako sam, kao i većina vas, već doživio Ljubljanu na 100 načina, taj grad me nevjerojatno uvijek iznenadi nečim novim, nečim zanimljivim i dinamičnijim nego što on uistinu jest. Grad s otprilike 300 tisuća stanovnika živi i diše kao najveće svjetske metropole, posebice u vrijeme adventa, u prosincu. Grad koji po svojoj arhitekturi posjeća na austrijske gradove, sa poznatih mostova pruža se prilika za odlične fotografije, a ispod njih teče rijeka Ljubljanica.
Prvo što sam obvezno posjetio bio je stari grad povrh samog grada. Predivan barokni dvorac u kojemu se nalazi muzej, suvenirnica, restoran, galerija i vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na cijeli grad. Ako ste ljubitelji domaće hrane, a kvalitetnog izbora vina, svakako preporučam i odličan restoran koji se nalazi gore. Cijene jesu svakako nešto više jer je tip restorana vrhunske razine, ali svakako se isplati jednom zasladiti nepce uz predivan pogled i odlične slovenske specijalitete.

Nakon utvrde, spustio sam se u sam centar grada, gdje se oko 16 sati počela događati čarolija. Bilo je to kao čarolija iz filma ''Sam u kući'' kada se počinju paliti lampice, štandovi otvaraju svoje adventske kućice i grad dobije jedan potpuno drugačiji sjaj nego danju. Počinje noćni život grada Ljubljane.
Miris fritula, čaja s cimetom ili jabuke u šlafroku samo su neki od specijaliteta koji se nude, ali svakako treba istaknuti da su i cijene vrlo pristačne, za deserte od 1 do 3 eura, za glavno jelo 3 do 10, ovisno o vrsti i količini jela. Osim toga, vrijedno spomenuti obiteljske pakete za 4 osobe.
Svakako topla preporuka!

Da sam kojim slučajem rođen u Ljubljani, svakako bi se svakodnevno prošetao njihovom šetnicom, ali i guštao uz zvukove harmonike koja svira u samom centru grada. Nažalost, u nekim crkvama turistima je ulaz ZABRANJEN pa stoga osim ove fotografije nemam nekih crkvenih fotografija, ali izgled samih interijera je fantastičan. Taman u mom dolasku započela je sveta misa, pa  fotografiranje nije imalo previše smisla.

Svakako zanimljivo i vrijedno za spomenuti su i jaslice napravljene od slame. Posebnost se događaj noću, no mi smo već u to vrijeme bili u busu za našu sljedeću destinaciju - Mozirski Gaj!

Znate li onaj osjećaj kada ste toliko uzbuđeni oko putovanja i onoga što ćete doživjeti da ne spavate noć prije? Eh, TO SE UPRAVO DOGODILO MENI!
Mozirski Gaj, udaljen oko 30 minuta od Ljubljane, nešto je poput Salajlanda u Čazmi nedaleko Zagreba, odnosno lošija verzija samog imanja Salaj. Mozirski Gaj otvoren prije nekoliko godina čini se, dobro je procijenio što ljudi vole, jer imanje s oko milijun lampica sigurno će privući neznatan broj turista i znatiželjnih gostiju. Iako nije razvikani mjesto poput Čazme i Salajlanda, sigurno je vrijedno za pogledati. Naime, radi se o Arboretumu koji je u proljeće i ljeto upravo to, a zimi se pretvara u najljepše mjesto za šetnju kroz šarene lampice i svjetleće objekte. U pokoji štandić s kuhanim vinom i domaćim proizvodima zasigurno će ovo mjesto još morati doživjeti rekostrunkciju jer po viđenome, ulaznica od 5 eura za grupe, a 6 eura za pojedinačne ulaznice nikako ne pravda cijenu.

Uz sav sjaj i blještavilo, okupljanje grupe završilo je u 19.30 okupljanjem grupe i polaskom iz Mozirja prema Zagrebu. Uz predivne fotografije i uspomene zasigurno bi preporučio posjet ovom mjestu, ali i Sloveniji kao jednom od susjednim zemalja Hrvatske koja vrvi od mjesta za pogledai poput Bleda, Vitgara, Bohinja, Maribora i Ljubljane, Piran i Portoroža, Postojnske jame itd.
Vikend izlet ili cijelodnevno putovanje može se pretvoriti u odličnu odluku već ovog proljeća.

Što čekate, krenite sa pakiranjem i put pod noge! :)
Do novog putopisa,
Pozdrav!

Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM

MOJA PUTOVANJA

Dosta ljudi mi se u posljednje vrijeme javlja s porukama i upitima o putovanju. S obzirom da se nikada nisam pozabavio tom temom, pokušat ću se ovdje osvrnuti na neke od svojih putovanja i razloge zašto sam počeo tako intenzivno putovati!

Dakle, priča počinje u rujnu 2013. kada sam odlučio da ću svoj jubilarni 20. rođendan proslaviti na jedan dosta neobičan način i to ni manje ni više nego - putovanjem :) Činili mi se to kao dobra prilika da se upoznam sa predivnim ljepotama Hrvatske, družim se s prijateljem koji je išao samnom i kojem sam tom prilikom platio put, a usput i upoznam neke meni drage ljude. Tako je prva destinacija bila malo mjesto u Gorskom Kotaru - FUŽINE!

U Fužinama smo uživali u predivnom krajoliku, prirodi, delicijama iz tog kraja, kušali domaći liker od šumskog voća i vozili se brodom po jezeru Bajer. Fužine su svakako mjesto koje morate posjetiti ako već niste. Iako sam prošle godine opet bio tamo, ali samo na kratko u prolazu, volio bi se zadržati nekoliko dana i malo detaljnije istražiti ovaj predivan biser Gorskog Kotara. Sljedeća odredišta samo su se nizala, već u prosincu 2013. sam posjetio Čazmu i predivno imanje Božićna Bajka Obitelji Salaj okićeno s nekoliko tisuća lampica i dekoracija. Iako je te zime bilo dosta hladno, atmosfera je bila užarena, ljudi oduševljeni, a gastro ponuda tog kraja ostala mi je u trajnom sjećanju!

Posjetio sam i Nacionalni Park Brijuni u travnju 2014. godine, a u sklopu tog putovanja bio sam i u Puli i posjetio Pulsku Arenu. Ambijent je predivan, jednostavno neopisiv. Sada razumijem hrvatske glazbenike koji se doslovno ''bore'' za tu lokaciju za održavanje koncerta. U prosincu 2014. bio sam u Sloveniji (Bled,Ljubljana), a par mjeseci kasnije posjetio sam Piranski zaljev i Savudriju. Prošle zime bio sam u Austriji točnije u Grazu. Jedino mjesto koje me zaista jako zanimalo, a svakako ću se potruditi vidjeti ga i ovog adventa. Predivan i topao ambijent, ljudi srdačni i nasmiješeni, ugodni za razgovor. Meni je dodatna okolnost bila ta što znam njemački jezik pa nije bilo problema u komunikaciji. Problema je jedino bilo što je bila nedjelja pa trgovine nisu radile, ali možda i bolje jer bi cijelu plaću tamo potrošio.

U pripremi imam već neke lokacije koje bi volio posjetiti, ali pričekati će jesen i vrijeme koje će biti primjerenije za dulja putovanja. Meni osobno su favoriti Fužine od hrvatskih I Bled od inozemnih destinacija. Zašto volim putovati? Zato jer putovanja smiruju, oplemenjuju, proširuju vidike i daju mogućnost da upoznate svijet onakvim kakav zaista je, ne preko ekrana već u realnom svijetu. Volim dotaknuti neku planinu, osjetiti miris mora, kušati hranu iz nekog kraja, a vama savjetujem također da putujete.

Nadam se da i vi volite putovati, pa slobodno podijelite neke fotografije i priče s vašim putovanja u komentare!

Autor: Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj

Jedna priča kaže da je prije 16 godina na kraju nekog tajnovitog sela iz potpunog mraka zasvjetlila žaruljica. Ne bilo kome već gospodin Salaj koji je ostvario svoje dječje snove. Iz potpunog mraka pokrenuo je predivnu priču za mlade i stare i osvjetlio svoje imanje, a cijela priča dobila je i nevjerojatnu turisičku promociju za mjesto Grabovnica pokraj Čazme. Danas vas u 'Putopisu s potpisom' vodim na imanje Salaj, točnije Božićnu bajku obitelji Salaj.

Priča je svima već dobro poznata i ne treba puno predstavljati obitelj Salaj i njihovo imanje prepuno lampica, ove sezone više od 2,5 milijuna njih. Ne treba niti reći koliko je divno samo imanje. No ja ću vam danas ispričati kako je izgledao moj treći po redu posjet tom imanju. Zasigurno za mene vrijedi treća sreća!

Iz Zagreba smo krenuli prema Čazmi u nedjelju u 15 sati kod Muzeja suvremene umjetnosti te usput skupljali putnike na stanicama kroz grad. Cijelim putem pratilo nas je sunce i lijepo vrijeme, a to je već bio dobar preduvjet da nam nedjeljni izlet s agencijom Darojković Promet bude jedno od nezaboravnih iskustava. Ovo mi je prvi ovogodišnji izlet, a veće putovanje planiram za veljaču. Idealna je bila prilika za samo 80 kn preko agencije za kupnju Crno Jaje dobiti prijevoz i ulaznicu za imanje tako da nisam morao puno nagovarati prijatelje.

Na samo imanje stigli smo nešto iza 16 sati, a već iz daljine se vidjela sva raskoš imanja koje je ove godine prošireno puno više od onog od mog prvog posjeta 2013. te drugog 2016. godine. O samoj popularnosti imanja dovoljno govore i nekoliko autobusa iz Slovenije koji su bili ispred nas parkirani te nekoliko desetaka ljudi koji su iz istog i izlazili. Na ulasku su nas dočekali redari koji su nas odmah puštali na samo imanje s obzirom da smo imali plaćene ulaznice. Već na prvi pogled imanje je izgledalo nevjerojatno i ni približno nije izgledalo kao kod posljednjeg posjeta koje je bilo prije samo dvije godine.

Krenuli smo od ulaska prema desno i držali se neke rute. Novost ove godine je definitivno tunel (fotografija 1 i 2) koji je glavni hit na imanju i svim društvenim mrežama. Nezaobilazan selfie u njemu ili snimanje, a meni inspiracija jer sam se dobro pripremio što se opreme tiče i uzeo stativ sa sobom kako bi lampice dobile efekt zvijezdice pri duljim ekdpozicijama. Već na prvom fotografiji se može vidjeti efekt koji sam postigao i koji sam već dugo godina priželjkivao. Nastavak je logično, bio samo odabrati motive i uživati. A tako je i bilo. U sklopu navedenog tunela još se mogu nać i adventske kućice u kojima vrijedni OPG-ovci prodaju svoje domaće proizvode, a na svakom koraku šire se mirisi kobasica, graha, zelja, kuhanoga vina i fritula. S obzirom da je bilo dosta rano, tek nešto iza 17 sati nije mi odgovara navedena gastro kuhinja, pa sam kavalirski odbio i nastavio šetnju dalje.

Tisuće i tisuće lampica s raznih motiva osvjetljavalo je cijelo imanje. Nisam znao gdje bi prije krenuo i što bi prvo fotografirao. Zanimljive ovogodišnje instalacije poput saonica u kojima se djeca mogu fotografirati s pravim Djedom Mrazom ili sobovi tek su dio onoga što imanje nudi. Predivno jezero nešto niže dio je koji je posebno atraktivan i mogu se uloviti predivni kadrovi s odrazom u vodi, a baloni koji svjetle također su dio novije ponude imanja.

Oko 18 sati voditeljica programa najavila je svečani vatromet na što smo svi brže-bolje pojurili prema centralnome dijelu, a ja brz i spretan kakav jesam imao sam sreće i stao tik do spomenika koji je bio odličan motiv za fotografiju iznad kojeg se vidi vatromet.

Kako je na samom imanju već bilo prilično hladno, prijatelj i ja odlučili smo se zagrijati u gastronomskom dijelu tj. drvenoj kući iz koje su se širili raznorazni mirisi. Nas dvojica počastili smo se kuhanima čajem i zasladili medenjacima koje je prijatelj kupio na početku našeg obilaska. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo dalje stazom koja nas je odvela do Štrumf sela, atrakcije u kojoj najviše uživaju djeca. Papa Štrumf, Štrumfeta i Gargamel tek du dio onoga što ovaj dio imanja nudi,ali sigurno uz svjetleći tunel motiv koji ćete najčešće vidjeti na fotografijama posjetitelja.

Uz malo plesa, glazbe i zabave oko 20 sati bilo je vrijeme za okupljanje i odlazak kući. Na brzinu sam odabrao ručno rađeni suvenir i kupio paket medenjaka za svoju obitelj te sjeo u autobus. Putem smo pregledavali stotine fotografija s imanja, umorni i crvenih noseva, ali zadovoljni i sretni jer nas je obuzeo osjećaj sreće jer smo makar na par sati svi zajedno opet postali djeca. A to je ipak neprocjenjivo iskustvo, zar ne!?

Hvala Vam na čitanju!

Do sljedećeg Putopisa s potpisom,
Pozdrav!

PUTOPIS S POTPISOM

SARAJEVO

Sarajevo je grad čije su priče toliko bliske i pune života da čak i ako ga nikad niste posjetili imate dojam da poznate njegove ljude, znamenitosti, ulice, trgove, mostove i parkove. Sada je pravi trenutak da doživite taj grad izbliza i uvjerite se da je još zanimljiviji nego u vašoj mašti! Grad na Miljacki svojim posebnim šarmom oduševljava svakoga tko ga posjeti. Iako ga možda možete zavoljeti izdaleka, kroz pjesme njegovih grupa, djela njegovih pisaca, duhovitost umjetnika, okuse bureka i ćevapa... ništa se ništa ne može usporediti s boravkom u Sarajevu i užitku druženja s tim gostoljubivim ljudima, šetnjama krivudavom Baščaršijom i otkrivanju svih ljepota koje vam ovaj grad nudi na pladnju.

Putovanje je počelo u noći s petka na subotu. Točnije u subotu u 1,30. Početna stanica bila je kod zagrebačke Inine zgrade preko puta MSU (Muzej suvremen umjetnosti) u Novom Zagrebu. Prijateljica Marija koja je putovala samnom već je bila tamo. Obično ja uvijek kasnim što i nije neka novost, ali ni vrijedno spomena. Uglavnom, krenuli smo prema istoku Hrvatske, točnije do granice s BIH kod Slavonskog Broda. Do tamo s jednim stajanjem nam je trebalo otprilike 2 i pol sata. Čekanje na granici zaustavilo nas je na još dodatnih pola sata zbog jedne putnice koja nije imala dokumente sa sobom. Na tugu svih putnika pa i mene morali smo otkazati drugu pauzu za wc i pušenje jer smo i ovako već debelo otišli izvan plana i programa. Negdje oko 9 sati ujutro napokon smo ugledali prve kuće u okolici i par minuta poslije stigli u dugoočekivi grad Sarajevo.

Sam obilazak i nije tako dugo trajao s obzirom da smo imali mladog vodiča koji nas je uputio i proveo kroz osnovne glavne spomenike, znamenitosti i mostove u gradu, usput pričajući priču o povijesti i životu Sarajeva koji je tada bio pod Osmanskkm carstvom. Na kraju ture vodič Vedran, pravi izvorni Sarajlija spomenuo je jednu scenu koja mu je bila zgodna za ispričati svakoj grupi do sada pa tako i nama. Riječ je o legendarnom filmu ''Valter brani Sarajevo'' i posljednja scena gdje Valter pokazuje suborcima grad i govori riječi: ''Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!'' što u prijevozu s njemačkog jezika znači: ''Vidite li ovaj grad? To je Walter!

Nakon službenog dijela grada oko 11,30 počela je naša privatna tura. Marija i ja odluči smo se prvo pozabaviti prvo kupnjom suvenira za prijatelje i sebe, a onda uživati u obilasku, fotografiranju i gastronomiji Sarajeva. Tako smo vidjeli sebilj na glavnom trgu Baščaršiji, Carevu džamiju, Staru pravoslavnu crkvu, Latinsku čupriju (Principov most) bili smo u muzeju Sarajevska pivara i tamo kupili nekoliko suvenira, fotografirali se, vidjeli franjevačku crvku i naravno kušali nezaobilazne čevape i lepinje, baklavu i sve skupa zalili sa pravom Sarajevskom pivom. Upoznali puno dragih ljudi, s nekima smo se odmah upoznalii razmjenili brojeve telefona. S nekima ćemo se možda opet susresti na nekom novom putovanju, a neki će tek ostati zaboravljeni putnici kao i mi njima.

Moram priznati da mi je ovo bilo jedno od naljepših putovanja, izuzev vožnje od 16 sati (8 sati u jednom i 8 sati u drugom smjeru) no ukupno gledajući imam razloga biti zadovoljan. Iako sam se veselio i Ljubljani, Piranu i Portorožu, Grazu i Fužinama, kao i Čazmi te Puli i Brijunima, nigdje se nisam osjećao više ''kod kuće'' kao u Sarajevu. Da li je to do ljudi, mentaliteta, nacionalnosti, hrane, prirode, čega kod ja sam bio oduševljen. I mislim da ću se vratiti. Možda za pola, godinu dana, možda za dvije... ne znam točno! Samo znam da je još jedno divno putovanje ostavilo trag u mom životu i upisano zlatnim slovima, a sve ostalo je manje bitno.

Sarajevo, ostaj mi lijep i divan grad kao i tvoji stanovnici. Do nekog novog susreta...

Pozdrav!

Autor: Dominik Papić