samostalne izložbe

  • Izložba Frane Radaka "Pogledi iz ateljea"

    vrijeme: 4. lipnja 2019. u 19:00 – 21:00

    mjesto: Galerija Događanja, Ivanićgradska 41a, Zagreb

    Izložba Frane Radaka

    Akademski slikar Frane Radak je dugogodišnji vanjski suradnik Centra Knap. Njegova radionica okuplja osobe treće životne dobi koje gaje ljubav prema umjetnosti.

    Na umjetničkoj sceni je prisutan preko 55 godina u kojima se, kako bi on sam rekao, konstantno i intenzivno bavio istraživanjem slikarstva.
    Galerija Događanja ima čast predstaviti njegove relativno nove radove, nastale unazad dvije godine.
    Radakovo slikarstvo je poput "gradilišta na kojem se ruši i dograđuje, raslojava i objedinjuje, zbližuje i razdvaja."

    Izvor: Facebook

     

  • Izložba Franke Radić - IGRE EKSPRESIJE

    vrijeme: 4. listopada 2016

    mjesto: Galerija Ravnice (Dom umirovljenika) Hegedušićeva 20, Zagreb

    Izložba Franke Radić - IGRE EKSPRESIJE

    Franka će na ovoj izložbi izložiti oko 45 svojih eksponata, od toga desetak skulptura.

    O autorici:

    Franka Radic

    Franka Radic rođena je u Splitu 1952. godine.

    Maturirala je u Splitu, a diplomirala u Zagrebu, na Filozoskom fakultetu.

    Slikarstvom i kiparstvom bavi se iz hobija zadnjih desetak godina.

    U posljednih 7 godina njen izričaj se oblikovao kroz likovno izražavanje u "trash" skulpturama, skulpturi u glini, a najveći broj radova je ostvaren u različitim tehnikama ulja, akrilika, akvarela i pastela.

    Svakom likovnom izričaju prilazi kao posebnom izazovu. U časopisu Art Eternity u Edinburghu je kroz intevju s autoricom dat prikaz njenog likovnog izražavanja.

    Fotografije sa izložbe

    • img_20161004_170208
    • img_20161004_172339
    • img_20161004_172217
    • img_20161004_170849
    • img_20161004_170201
    • img_20161004_172350
    • img_20161004_172226
    • img_20161004_163342
    • img_20161004_163312
    • img_20161004_164306
    • img_20161004_170011
    • img_20161004_170025
    • img_20161004_163239
    • img_20161004_163209
    • img_20161004_163406
    • img_20161004_163158
    • img_20161004_163048
    • img_20161004_163146
    • img_20161004_163105
    • img_20161004_163129
    • img_20161004_163117
    • img_20161004_163111
    • img_20161004_163123
    • img_20161004_162816
    • img_20161004_162933
    • img_20161004_162928
    • img_20161004_163044
  • Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

    vrijeme: 18. rujna 2018. u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

    Izložba Jane Danilović

    VANILLA RUSH

    Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.

    Što je ljepota danas? Koje su to nametnute norme koje žena mora zadovoljiti kako bi postigla poželjnu vizualnu reprezentaciju? Mediji nas bombardiraju sa svih strana fotografijama idealiziranih ličnosti iz javnog života kojima bismo trebali težiti, jer su upravo one oličenje uspjeha u svojoj savršenosti. Od modnih žurnala, preko TV emisija do glazbenih spotova i reality showova sve pršti skupocjenom odjećom i blještavim modnim dodacima prezentiranim na idealno oblikovanim tijelima isforsirano sretnih pojedinaca čija su lica podvrgnuta plastičnim korekcijama fizičkih nedostataka i "upotpunjena" umjetnim trepavicama, nadograđenim obrvama, ispoliranim snježno bijelim zubima i bujnom kosom s umecima, kao i svim ostalim dodacima i preinakama koje zadovoljavaju današnje kriterije savršenog izgleda. Pitanje idealne ljepote pogađa žene danas možda više nego ikada.

    Izložba Jane Danilović

    Vizualna umjetnica Jana Danilović kroz različite umjetničke medije na specifičan način istražuje nametnuti imperativ ljepote. Potaknuta situacijama i problemima s kojima se svi susrećemo na svakodnevnoj bazi umjetnica svoj rad započinje dekonstrukcijom suvremenih stereotipa o ljepoti primarno nametnutih ženama. Oličenje stepfordske supruge doseglo je svoj vrhunac u suvremenom svijetu na prostorima koji su desetljećima obilježeni neimaštinom i siromaštvom na svim razinama. Natjecanja ljepote od najranije dobi, odgoj djevojaka da budu lijepe i poželjne kako bi pronašle dobrostojećeg supruga vraća nas stoljećima unatrag, samo što je danas taj princip ponude i potražnje upakiran u šljokice, lateks, perje i lakirane štikle. Djevojke se kite poput paunova kako bi se šepureći istakle u masi jednako tako agilne im konkurencije. Rezultat je to kulture koja bombardira pojedinca bujicom krajnje nepotrebnih informacija u bespućima virtualnog svijeta, a koje se potom prenose na sve sfere života pa tako i u trgovačke centre transformirajući se u velike staklene izloge prenatrpane primamljivim predmetima popraćenim još primamljivijim cijenama obećavajući kupcima da svatko može doseći savršenstvo ukoliko se opskrbi upravo u njihovoj prodavaonici.

    Izložba Jane Danilović

    U novom ciklusu radova Jana Danilović društveno-estetski fenomen prioritetnog postizanja savršenog izgleda u doba neimaštine problematizira banaliziranjem "tipično ženskih" elemenata poput dijamanata, mašni, čipke i sličnih modnih dodataka koje provlači kroz vlastiti likovni jezik i transformira u svojstveni prepoznatljivi inventar. Kombinacija radova različitih formata i tehnika zajedno s prostornim instalacijama koje koriste ready-made elemente čini svojevrsni mikrokozmos unutar prostora galerije. U izložbenom prostoru umjetnica rekreira ponudu iz trgovačkih centara u vrijeme sniženja stvarajući pritom primamljivu pulsirajuću cjelinu naglašene vizualne prezasićenosti. Šarenilo jarkih boja u kombinaciji s mnoštvom raznolikih tekstura i uzoraka koji asociraju na printeve na tkaninama i modnim dodacima dodatno je prenaglašeno plastičnim zlaćanim bogato profiliranim okvirima koji bude reminiscenciju na period baroka i rokokoa kada su umjetnička remek-djela bila dodatno istaknuta veličanstvenim okvirima koji su potvrđivali njihovu velebnost. Tolika koncentracija kićenosti i nelogičnosti dovodi do apsurda današnjeg vremena kojeg sama umjetnica opisuje kao "karikaturalnu formu koja prejako miriše na vaniliju i ostavlja trag šljokica za sobom". Jeftini okviri upućuju na banalnost koja je danas na cijeni, te još više čine vidljivom ispraznost koja se nalazi ispod/unutar urešene vanjštine. Sadržaj unutar okvira metafora je za nutrinu osobe koja je ispražnjena od bilo kakvog relevantnog sadržaja i koja nema što za ponuditi osim svoje nakićene vanjštine.

    Izložba Jane Danilović3

    I dok mediji promoviraju sve što je lijepo, sjajno, umjetno i plitko kao sigurnu formulu za uspjeh, istovremeno nam zamućuju pogled i skreću pažnju s istinskih problema današnjeg čovjeka. To zamućivanje Jana Danilović naglašava sveprisutnim motivom muhe koja prekriva gotovo sve izložene elemente i nosi dvojako značenje. S jedne strane, mi se kao muhe lijepimo na sve što nam serviraju kao lijepo i poželjno, pa često ne možemo odoljeti primamljivim artiklima, posebice u vrijeme sniženja kada sami sebi lakše opravdamo kupovinu krajnje nepotrebnih predmeta, dok s druge strane muhe obično idu na trulo i pokvareno što pak aludira na ono lažno i loše koje leži ispod površine, ali je lijepo upakirano s mašnom na vrhu, pa sadržaj nije uvijek vidljiv na prvu.

    Niz radova nadopunjen je dvjema prostornim instalacijama koje stereotipne simbole ženstvenosti i erotičnosti problematiziraju s aspekta trpljenja boli za ljepotu. Kroz stoljeća je ženama prezentirano kako "ljepota boli" i kako se od njih očekuje da "trpe za ljepotu", pa su tako u prošlim vremenima žene jedva disale prilikom nošenja steznika i korzeta, neke su vadile i rebra kako bi imale što uži struk i konkurirale u svijetu poželjnih udavača, a nošenje visokih potpetica danas se nametnulo kao zaštitni znak uspješne poslovne žene. Jana Danilović okrutnost podnošenja fizičke boli za imperativ ljepote interpretira u radu pod nazivom "Luxatio". Krajnje neugodna štikla s iznimno visokom petom simbol je pristajanja na neugodu i bol pri osnovnoj funkciji hodanja, a sve u svrhu praćenja trendova i zadovoljavanja osnovnih preduvjeta ljepote. Drugi, manje neugodan modni dodatak prezentiran je u radu "Fractura colli". Pernata boa navodno naglašava erotičnost i seksualnu privlačnost žene dok predmet ironično dijeli naziv s istoimenom zmijom koja guši svoje žrtve prije konzumacije. Umjetničin izbor kićenog predmeta upotpunjuje priču o erotičnim artiklima i savršeno se uklapa s drugim izlošcima u kontekstu problema stereotipa koji guše i nameću bezvrijedno kao vrijedno i poželjno.

    Izložba Jane Danilović

    Nemoguće je ne primijetiti kako moralne vrijednosti i karakterne osobine više nisu na cijeni. Zamijenile su ih emocionalne i sadržajne ljušture. Slobodno vrijeme koje smo nekada provodili u slušanju glazbe, čitanju knjiga, učenju stranih jezika ili bavljenju sportom danas je zamijenjeno boravkom u trgovačkim centrima, gledanjem ispraznih showova ili igranjem zatupljujućih video igrica. Jana Danilović boravak u trgovačkom centru opisuje kao boravak među "beskrajnim rijekama ljudi u svako doba dana, ljudi odjevenih i uređenih kao "za posebne prilike", beskrajno uzbuđenih i punih entuzijazma dok cirkuliraju u prostoru bez nekog jasnog cilja osim samog cirkuliranja kao takvog". Paradoksalno je da što manje imamo to više trošimo. Što smo nesretniji to se više kitimo šarenim i blještavim rekvizitima skrećući pažnju na svoju vanjštinu kako bismo sakrili unutarnju prazninu…

    I dok se zgražamo i pitamo dokle ovakve izopačenosti mogu ići, istovremeno imamo i razumijevanja, jer smo svi iskusili pritisak imperativa ljepote na vlastitoj koži, samo je pitanje do koje mjere svatko od nas podliježe ili se odupire nametnutom pritisku.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Životopis

    Jana Danilović rođena je u 1989. godine u Užicu. Diplomski i magistarski studij zidnog slikarstva završila je na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu gdje je 2013. godine obranila magistarski rad. Doktorirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 2018. godine obranivši umjetničko-istraživački projekt Grad i slika – značaj i funkcija slikarskih intervencija u javnom prostoru. Fokus interesa i djelovanja stavlja na odnos slike i različitih aspekata konstrukta javnosti, kako kroz autorski umjetnički rad, tako i kroz teorijsko istraživanje i kritičke tekstove u medijima. Radove je do sada više puta samostalno izlagala u referentnim galerijama u zemlji i inozemstvu. Autorica je nekoliko desetaka murala i intervencija u javnom prostoru u zemlji i regiji. Članica je ULUPUDS od 2014. godine, umjetničkih kolektiva Street Smart i NBO te suradnica portala Kontrapress.

    Pregled umetničkog rada

    Samostalne izložbe
    · Beleške o letačima, Galerija učiteljskog fakuleta u Užicu, Užice, 2017. godine
    · (Ne)Pristajanje, izložba doktorskog umetničkog projekta, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd, 2017. godine
    · Ogledi o neposlušnosti – crteži i objekti, KC Grad, Beograd , 2016. Godine
    · #100bučnih, izložba dokumenata ulične akcije, Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska
    · Crteži i slike, Gradska galerija Užice, 2015. godine
    · Buđenja i anestezije, crteži, Galerija Stara kapetanija, Zemun 2014. godine
    · Crteži, Narodni muzej u Smederevskoj Palanci - Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka , 2013. godine
    · Kora, crteži, Gradska galerija Mostovi Balkana, Kragujevac, 2013. godine
    · TRI, izložba crteža, SKC Novi Beograd,2012. godine
    · TUBICA, izložba grafika, galerija SKC Kragujevac, 2011.godine

    Kolektivne izložbe (izbor)

    · Sketching Connections, Zavičajni muzej Buzet, Hrvatska, 2018. godine
    · X godina Ex-Yu grafike – izložba nagrađenih radova, galerija Haos, Beograd, 2017. godine
    · XXVIX užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2017. godine
    · Sketching connections, galerija Laval Nugent, Zagreb, Hrvatska, 2017. godine
    · Izložba učesnika 33. Međunarodne kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2017. godine
    · Umetnost na papiru, kustoski projekat Biljane Jotić, Narodni muzej u Užicu, Užice, 2017. godine
    · Gost-izlagač kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2016. godine
    · XXVIII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2016. godine
    · Mozaik malog formata, Mala galerija ULUPUDS, 2016. godine
    · ABBA (A Buncha Book Artists), The Harry Wood Gallery, Arizona State University, Phoenix, USA, 2015
    · XXVII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2015. godine
    · Bijenale akvarela malog formata, galerija SKC Novi Beograd, 2015. godine
    · Osten World Biennial of Drawing, Osten Gallery, Skopje, Makedonija, 2014.
    · godine
    · VII Ex-Yu konkurs za grafiku, Nacionalna galerija, Beograd 2014. godine
    · Detalj kao reč, G.Čaki, M.Oro, V. Radovanović, A. Danilović, kustoski projekat Biljane Jotić, SKC Novi Beograd, 2014. godine
    · NOA-Novi Sad open art, Kulturni centar Novog Sada, 2014. godine
    · XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2014. godine
    · BOA-Belgrade open art, Pop-up galerija KCB, Beograd 2014. godine
    · III Međunarodni bijenale akvarela, Galerija A, Beograd 2014. godine
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Multimedijalni centar, Split, Hrvatska,
    2014. godine
    · Niški crtež, Galerija savremene likovne umetnosti, Niš, 2013. godine
    · Izložba novoprimljenih članova ULUPUDS, Galerija SULUJ, Beograd, 2014. godine
    · XXIV užički regionalni likovni salon,Gradska galerija Užice, 2012. godine
    · Prvo trijenale crteža i male plastike, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić,Beograd 2012. godine.
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Akvarij na Bačvicama, Split, Hrvatska 2012. godine
    · Međunarodno bijenale savremene grafike Iosif Iser, Ploiesti,Rumunija, 2011. godine
    · 43. majska izložba ULUPUDS-a ,prateci program, KORACI VREMENA, Muzej primenjene umetnosti, galerija Žad, Beograd, 2011. godine
    ·
    Nagrade i pohvale (izbor)

    · Pohvala žirija XXVII užičkog regionalnog likovnog salona, Gradska galerija, Užice, 2015.
    · Pobednica konkursa Kancelarije za evropske integracije vlade Republike Srbije za izradu murala povodom Dana prekogranične saradnje, Beograd, 2015. godine
    · II nagrada, XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija Užice, 2014.
    · VI ExYU grafika, II nagrada studentu grafičaru, SKC Novi Beograd, 2012. godine
    · Nagrada FILUM za najboljeg studenta odseka za primenjene umetnosti, 2011.godine
    · Nagrada za najbolji mozaik, Kamena kolonija Prilepski krinovi, Prilep,Makedonija,2011. godine
    · II nagrada za studentski mozaik, Stone Expo IV, Kragujevac, 2012. godine
    · Nagrada za studentski mozaik, Stone Expo III, Kragujevac, 2011. Godine

    Realizovani projekti u javnom prostoru (izbor)

    · TROPICAL DREAM, mural, realizovan u okviru festival Zen Opuzen, Opuzen, Hrvatska, 2018. godine
    · SAVAGE LOVE, mural , realizovan u okviru projekta Re:Think, Sisak, Hrvatska, 2018. godine
    · All Girl, kolaborativni mural i javna rasprava na temu pozicije žene u uličnoj umetnosti, Beograd, 2018. godine
    · Zen, mural, realizovan u okviru Zen Opuzen festivala, Opuzen, Hrvatska, 2017. godine
    · THINK,CHANGE,GROW III – mural, realizovan u okviru projekta Re:Think festivala, Sisak, Hrvatska, 2016. godine
    · PORTAL, mural, ciglana Trudbenik, Beograd, 2016. godine
    · THINK, CHANGE, GROW II-mural, projekat realizovan u okviru internacionalnog Street Art Mostar festivala, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2016.godine
    · SEA, mural, realizovan u okviru konkursa opštine Herceg Novi, Crna Gora, 2016. godine
    · LET’S GO SOMEWHERE NICE, objekat, rad realizovan u okvirtu međunarodnog SAF Thessaloniki festivala, Solun, Grčka, 2016.godine
    · #100bučnih – street art projekat, Beograd / Karlovac (Hrvatska)
    · LITTLE BLUE ONE, mural, Karlovac, Hrvatska, 2015. godine
    · PTICE SAVAMALE, mural, projekat realizovan u okviru konkursa Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije, Beograd, 2015. godine
    · THINK/CHANGE/GROW, mural, Lučani, 2015. godine
    · ULICA SLOBODE, mural, Festival Patosoffiranje, Smederevo, 2015. godine
    · KORISTIŠ LI GLAVU ILI SAMO PRATIŠ OSTALE?, FreeDom Art Festival, Pančevo, 2015. godine
    · UP!, mural, Inex Film, Beograd, 2015. godine
    · UPRISING, mural, Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Nije bitno šta će biti, bitno je kako je do toga došlo, gerila mural / umetnička akcija, X Noć muzeja, Kragujevac 2013


    Predavanja, učešće na tribinama, saopštenja na naučnim skupovima (izbor)

    · Žena u uličnoj umetnosti, tribina / javna rasprava, Dorćol Platz, Beograd, 2018. godine
    · Beogradski festival mozaika – okrugli sto – Savremeni mozaik – izazovi i problemi, Kuća legata, Beograd, 2016. godine
    · Beogradski festival mozaika – predavanje – Mozaik i ulična umetnost, Kuća legata, Beograd, 2016. Godine
    · Saopštenje- Rekontekstualizacija tradicije – mozaik u uličnoj umetnosti, Prvi međunarodni naučni skup Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju, ISCAF 2016, Kosovska Mitrovica
    · CCFD Terra Solidaire Open Forum – predavanje – Reading graffiti – social importance of words in public space, Montreal, Kanada, 2016. godine
    · World Social Forum – predavanje / debata - CCFD Terra Solidaire Citizenship and democracy group : Citizenship and Information or How do we read written and painted content in public sphere? , Montreal, Kanada, 2016. godine
    · Tribina: Slika i grad – društveni značaj murala – Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska, 2016. godine

    Članstva u stručnim žirijima
    · Murali očima fotografa, izložba, Centar za kulturu Božidar Adžija, Beograd, 2018. godine
    · Moje kreativno Ja – Cosmopolitan Art Campus – član stručnog žirija i mentor – 2016. godine

    Publikacije – reprodukovani radovi i tekstovi iz oblasti umetnosti objavljeni u štampanim i elektronskim medijima (izbor)

    · Ulična umetnost i zloupotreba umetnosti – građenje kritičkog posmatrača, Zbornik radova Pedagoškog fakuleteta u Užicu (2017)
    · Paint it Black ili Zapišavanje tuđeg ćoška, www.kontrapress.com - 24.01.2018. godine
    · Lokalno kulturno-umetničko nasleđe kao dopuna nastavi likovne kulture, Zbornik radova međunarodnog naučnog skupa Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenju (2017)
    · Ljudi za mural, mural za ljude www.kontrapress.com - 12.10.2017. godine
    · K***c na braniku kulture, www.kontrapress.com – 21.03.2017. godine
    · Bez prevoda – esej- www.kontrapress.com- 14.09. 2016. godine
    · Kreči da bude čisto (pa prodaj za bilbord) –esej- www. kontrapress.com -23.03.2016. godine / www.aktivirajkarlovac.net – 03.02. 2016. godine
    · Slepi miševi – naše komšije, zbirka crteža, Priredio: Boris Stanić, Za izdavača: Nenad Maletin – Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Slavimo Beograd- operimo grafite mržnje – esej – Liceulice, broj 24, 2015.godine
    · Nasilje u šarenom pakovanju – esej –www.kontrapress.com- 19.12.2014.godine

  • Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug


    vrijeme: 03.05.2019. - 21.05.2019.
    Otvorenje u 20:00 sati
    mjesto: Galerija KRUG, Dom kulture Dugi Rat

    Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug



    EKSPRESIVNE PERCEPCIJEEKSPRESIVNE PERCEPCIJE



    Kada, prije dvi godine otvarah Josipovu samostalnu izložbu u splitskomCaffe bar SKY u sklopu Jokerove zgrade, naslovih je LIKOVNI ISTRAŽIVAČ,referirajući se na njegov temperamentni slikarski nerv koji želi što prijeuhvatiti trenutak percipiranog. Za one koji ne znaju radi se o motivimaKaštelanskog bazena sa solinskom pitoresknom mikroregijom u "kojoj sena čudesan način stapaju antička, starokršćanska, starohrvatska i seoskaambijentalna arhitektura uronjene u floru rječice Jadro..." (iz predgovorasplitskoj izložbi).

    Što se u Baričevićevom slikarstvu promijenilo od toga vremena? Uglavnomništa, osim tehnike - tada je to bio akrilik, a danas, suhi pastel. Tretmanje isti, struktura i tekstura također, dakle, Josip je konstantan, dosljedan iprepoznatljiv u svom slikarskom rukopisu, a to znači: kovitlac energičnihpoteza, zapjenjeno i nemirno more, nebo s (obveznim) ekspresivnimoblacima, vremešne masline sa stoljetnim borama i crnim dupljama debla...Razigran je i u slikanju arhitektonskih cjelina našeg dalmatinskog "Malogmista" slobodnom interpretacijom koja ne robuje faktografiji. Fasade kućaodražavaju refleksije mora i neba uz dominantu nijansi modre koja seisprepliće sa sivom, oker, bojom ciklame, ljubičaste i zelenog tirkiza...Posebno me se dojmila slika s motivom Omiša iz "ptičje" perspektive kojaobuhvaća širi pejzaž s Omiškom Dinarom i planinskim masivom Mosorau zadnjem planu. Na toj slici dominira slikarska gama s naglašenimmodrilom, ispresijecanim lila i okerastim potezima te oivičene planinebijelom, odnosno crnom na obroncima Mosora i diskretnim bordo-crvenimfragmentima. Sve je na prepoznatljivom motivu uravnoteženo i oku ogodnou snažnoj sinergiji koju stvaraše Cetina i okolna brda.

    Ako se treba determinirati spram Baričevićeva slikarstva, rekao bih daje, eksplicite ekspresionističkih svjetonazora ne želeći robovati diktaturealizma i objektivnog prikaza lokalnog kolorita.Njegove percepcijeto i diktiraju.Iz toga i proizlaze, spomenuti energični, iskrzani potezi ikoloristička paleta kao posljedica nutarnjeg nemira slikarske duše.

    Zdravko Cota

    JOSIP BARIČEVIĆ
    rođen 06.06.1968 u Splitu. 1996. postaje član likone radionice “ART CLUB” koju vodi akademski slikar i likovni pedagog TIHOMIR BARIŠIĆ, gdje dobiva likovnu izobrazbu. Dvije godine pohađao je likovnu radionicu kod akademske slikarice VENDI BOROVIĆ.

    Izlagao je na petnaest samostalnih i šezdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
    Posebno treba izdvojiti skupinu “INTER IMAGO NEW YORK 2” u New Yorku, na kojoj je sudjelovao s nekolicinom akademskih slikara.

    Uz pokojnog EDE MATKOVIĆA, Stipe Tokića jedan je od glavnih osnivača likovne udruge “SALONA ART” iz Solina. Neko vrijeme bio je i njen predsjednik.

    Živi i radi u Solinu.
    Don Lovre katića 112, 21210 Solin
    mob.: 098 9219 670
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


  • Izložba Leonarda Budimlića Majnarića "eL zVITOpereno"

     

    vrijeme: 8. veljače 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija Idealni grad (Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad).



    Izložba Leonarda Budimlića Majnarića

    Linija na površini papira, platna ili realizirana u prostoru kao gradivno sredstvo skulpture, svojim oblikom, kretanjem i karakterom ocrtava temperament i duhovno stanje umjetnika. Leonardo Budimlić Majnarić uzima liniju kao osnovno izražajno sredstvo neovisno o mediju u kojem stvara. Često je riječ o brzom crtežu, tzv. krokiju, pri čijoj izradi autor pažnju posvećuje ključnim elementima koji definiraju izabrani motiv. Skicirajući vlastiti doživljaj svijeta u kojem živimo Leonardo taloži neposredne crtačke, slikarske i kiparske bilješke koje kontinuirano iskustveno nadopunjuje ukazujući pritom na multidimenzionalnost života.

    Ostajući vjeran svom prepoznatljivom rukopisu Leonardo Budimlić Majnarić realizira prostornu instalaciju u formi linijskog crteža "iscrtanog" kontinuitetom upotrijebljene crvene žice. Koristeći bijele zidove izložbenog prostora galerije umjetnik gradi priču počevši od arhetipskih motiva teme postanka preko svakodnevnih životnih situacija do prikaza otuđenog pojedinca izgubljenog u bespućima kapitalističkog svijeta u kojem danas živimo. Dinamika crteža ostvarena je prepoznatljivom nemirnom linijom karakterističnom za Leonardove kroki crteže na papiru i tabletu, dok odabir crvene boje aludira na pulsirajuću snagu, krvotok života čiji je ritam definiran usponima i padovima, neočekivanim događajima, te interakcijom i odnosima s pojedincima koji su dio našeg života. Linijski crtež crvenom žicom uvjetovan je prostornim zadatostima galerije. Položaj prozora određuje svojevrsne pauze u gradnji priče iako se kontinuitet crteža ne prekida. Područje između prozora poslužilo je za realizaciju intimnijih tema s manjim brojem aktera, dok duži kontinuirani zidovi postaju mjesto razrade kompleksnijih tema s više različitih karaktera i događaja.

    Leonardo Budimlić Majnarić crvenom linijom gradi obrise i definira prepoznatljive forme dominantno figurativnih motiva od kojih je većina u pokretu i interakciji. Brojnošću likova prikazanih u različitim posturama, te izmjenom točke gledišta, odnosno dizanjem i spuštanjem glavnog toka crteža stječe se dojam elektrokardiograma na kojem pratimo frekvenciju ljudskog srca što upotpunjuje crvena boja – boja koja ujedinjuje ljubav i strast, ali i potiče nasilje i rat, boja koja simbolizira središnju vatru čovjeka i zemlje. Osim arhetipske crvene boje najdublje povezane s principom života, u Leonardovom radu pronalazimo mnoštvo simbolike utkane u priču o čovjeku. Riječ "VITO" iz naslova izložbe "eL zVITOpereno" namjerno je istaknuta velikim slovima i referira se na tok života koji umjetnik gradi u svom kontinuiranom crtežu objedinjujući nasumične elemente poput crtanog filma La Linea s glavnim likom zarobljenim u okviru linije te crtanog filma Baltazar u kojem profesor svojom beskrajnom stvaralačkom maštom uči djecu vrijednostima života. Umjetnik razvija priču od začetaka čovječanstva i prvih oslika lovaca na mamute koje kontrastira s današnjom divljom izgradnjom i zagušenošću cestama, rotorima i automobilima, pa sve do arhetipske figure slikara i ženskog modela koji drže okvir slike i uokviravaju aktere aktualne izložbe, njihovu promociju umjetnosti i definiciju statusa umjetnika danas. Valja istaknuti kako su u dinamiku gradnje iskustvene i filozofske priče umjetnika uključena tri simbolička kontrapunkta: interpretacija Božje prisutnosti i prisutnosti Majke Prirode ujedinjenih u liniji života, te mobil interaktivnog karaktera koji nakon razgleda izložbe ukazuje posjetitelju na mogućnost izbora u životu. Izbor uvijek postoji iako opcije koje se nude nisu uvijek lake, već podrazumijevaju preuzimanje odgovornosti i posljedica. Pozicionirani iznad mobila i za Leonardove kroki crteže već prepoznatljivi elementi Sunca i UFO-a predstavljaju oblikovni potpis na kraju crteža odnosno izložbe.

    Iako naizgled skicuozan, jedinstveni crtež Leonarda Budimlića Majnarića priča je o povijesti čovječanstva. Diversifikacija Leonardovog crteža odraz je diversifikacije života koji je nepredvidljiv, pun uspona i padova, nelogičnosti i apsurda, a opet neprocjenjiv i jedinstven. Leonardo je neponovljivost života utjelovio u autentičnom prostornom crtežu osmišljenom i realiziranom u direktnoj komunikaciji s prostorom u kojem je nastao. Rad koji živi samo dok traje izložba istovremeno je fragilan i dubok koliko i ljudski život. Djelo Leonarda Budimlića Majnarića utjelovljuje spontanost, slobodu, karakter i autentičnost njezina autora, te poziva promatrača da promisli o niti koja spaja ljudske živote u jedinstveni zajednički svijet.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Maje Vukina Bogović "PROCESS < PROGRESS"

    vrijeme: 13. prosinca 2018. u 19 sati

    mjesto: Muzej Mimara

    Izložba Maje Vukina Bogović

    PROCESS < PROGRESS


    Pejzaž kao likovna tema jedna je od najdugovječnijih inspiracija u povijesti umjetnosti. Iako nije bio zastupljen u svim razvojnim epohama slikarstva kao samostalna tema upravo je motiv krajolika omogućio umjetnicima iskaz vlastitih promjena u percepciji stvarnosti. Maja Vukina Bogović pejzaž uzima kao polazište u vlastitom radu, a tijekom stvaralačkog procesa primat preuzima tragalačka strast i istraživački nerv koji rezultiraju otkrićem novog polja autentičnih slikarskih vrijednosti.

    Dva su tematska područja unutar kojih Maja Vukina Bogović istražuje nove mogućnosti izraza. Upijajući svijet oko sebe i poduke koje je tijekom školovanja usvojila, umjetnica se u polju bliskih joj tema mora i zagorskih brega fokusira na traganje kroz stvaralački proces. Istovremeni rad na dva posve različita motiva stvorio je naglašenu dihotomiju u pristupu i realizaciji pojedine teme.

    More percipirano kao daleko i voljeno, željeno i emocionalno blisko umjetnica s lakoćom realizira slikajući morski svijet kako ga iskonski osjeća – ekspresivno s mnoštvom boja, linija, kretanja i titraja. Osjećaj slobode prilikom zarona u duboko plavetnilo praćen prigušivanjem zvukova, te prelaskom u drugačije stanje tjelesnosti interpretiran je lomom svjetlosti koji ispod površine otkriva posve novi svijet. Vibrantnu, titrajuću i stalno mijenjajuću vodenu masu Maja Vukina Bogović interpretira otvorenim kompozicijama ispunjenim bogato zasićenim i reljefno oblikovanim površinama platna. I dok manji formati obiluju većom koncentracijom raznolikih sadržaja tek naznačujući nepregledno bogatstvo morskih dubina, pojedine kompozicije su pročišćenije i svedene na nekoliko dominantnih boja ujednačenog gibanja. Spajanje, prožimanje i prelijevanje dominantno plavih tonova izmjenjuje se s uplivima pastuoznih nanosa bijele boje aludirajući na pjenu uzburkanog mora, dok žuti snopovi utjelovljuju sunce na morskoj površini. Delikatni elementi zlaćanih i srebrnastih folija koje su apliciranjem na površinu platna poprimile tankoćutnost tekstura prešanih listova i sasušenih latica otkrivaju izobilje boja, tekstura i oblika koji gledani izbliza i izdaleka pružaju podjednako bogat, ali vizualno posve različit doživljaj, kao što se uostalom razlikuje i pogled na morsko dno promatran s površine mora ili pri zaronu i direktnom doticaju s njime. Svi aspekti mora, od uzburkane površine do bogato razvedenog dna s valovitim nanosima pijeska nastalim neprekidnim morskim strujanjima, oblikovani su naglašeno ekspresionistički odlazeći povremeno i do granice apstrakcije, pri čemu sporadične figurativne naznake u stiliziranom motivu ribe potvrđuju zadržavanje u prepoznatljivom morskom sadržaju.

    MORSKO DNO

    Morske dubine definirane emocijama te građene svjetlom označavaju prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti, dok motiv zagorskih brega pred autoricu stavlja posve novi izazov. Toliko blisko i poznato, ali stvaralački neistraženo područje brdovitih krajolika otvara mogućnost rađanja nečeg što je u samom početku nejasno, ali tjera na velik i nemiran posao, na proces građenja i rušenja, dokidanja pretpostavljenog i kretanja u nepoznato. Platno postaje istraživačko i gradidbeno polje na kojem se odvija niz slikarskih i značenjskih transformacija. Impuls bogate palete boja dodatno se proširuje koloriranim tkaninama, kartonima i metalnim folijama, dok kvarcni pijesak, tekstil i slojevi kartona služe za gradnju reljefne površine, a kreda i ugljen omogućavaju završno pročišćavanje kompozicije i likovnih elemenata. Slike pune tekstura i struktura stvaraju višeslojnost čija kompleksnost nije nametljiva, već iskazuje bogatstvo krajolika u njegovoj punini, ne prelazeći pritom granicu prezasićenosti. Primjena najrazličitijih pristupa poput građenja, rezanja, lijepljenja, struganja i urezivanja prilikom obrade površine platna, te upotreba raznolikih materijala uključujući akrilne boje, boje za staklo, pijesak, kredu, ugljen, tkanine, paus papir i karton posve prirodno funkcioniraju u međusobnoj različitosti. Izlaskom iz intime provjerenih vrijednosti i sigurnosti omiljenog motiva mora, Maja Vukina Bogović zalazi u polje poznatog, ali do sada neistraženog motiva rodnog kraja koji podsvjesno čini dio njezinog vizualnog i duhovnog identiteta. Zelenilo zagorskog kraja umjetnica upija i pamti, te na površinu platna prenosi vlastite mentalne slike. Od naglašeno figurativnog prikaza Zelenjaka pa sve do diptiha s motivom Zagorja, u kojem je vidljivo pojednostavljivanje i pročišćavanje kompozicije, pratimo umjetničino bilježenje psihološke biografije rodnog kraja. Korak dalje u razradi motiva seže sve do granice prepoznatljivosti u djelima "Ljetni pljusak", "Prožimanje", "Uznemireno ljeto" i "Dodir sunca". Naglasak je na dinamici i ritmu likovnih elemenata posebice boja, ploha i obrisnih linija brežuljaka koje međusobno povezuju i prožimaju silnice kiše te zrake sunca. Pojedini radovi zalaze u područje ekspresionističke apstrakcije gdje još samo naziv djela budi asocijacije i usmjerava razmišljanje promatrača na interpretirani motiv. S druge strane, "Zlatna jesen" i "U jeseni" rijetki su radovi s motivom drvoreda i vinograda. Fokus je na krošnjama stabala i njihovoj strukturi, te linijama neba koje razbijaju saćastu formu krošnji ispunjenih zlaćanim odbljescima sunca. Poseban je i spektar boja u kojem prevladavaju tople zemljane nijanse. Atmosfera je prigušena, plohe krošnji naglašeno statične, dok silnice neba u formi kiše i vjetra dinamiziraju kompoziciju. Raznolikost u obradi sličnih motiva potvrđuje kako je svako djelo polazište za proces, istraživanje, otkrivanje i razvijanje novih mogućnosti interpretacije nečeg osobnog i izvornog.

    MORSKO DNO

    Maja Vukina Bogović u svom radu kontinuirano njeguje usvojeno nasljeđe slikocrteža. Svaka slika je prvobitno bila crtež, a autoričino kiparsko razmišljanje omogućilo joj je da gradi kompoziciju na površini platna stavljajući naglasak na pokret i razmišljajući pritom o odnosu likovnih elemenata, međuprostora i fluidnih silnica koje dovode do izobličenja poznatih formi što omogućuje izlazak iz figurativnog i realnog te ulazak u vlastito i osobno. Slika "Magleno jutro" naglašeno se razlikuje od ostalih radova, te metaforički i izvedbeno čini poveznicu dvaju ciklusa. Ono čega se najviše bojimo ili od čega najviše zaziremo često je područje koje nam otvara nove mogućnosti spoznaje i razvoja. Tako su nemili motivi hladne jeseni i učestale magle nagnali umjetnicu na povlačenje u sebe i istraživanje vlastite nutrine. Magla kao simbol unutarnjeg bića omogućuje transformaciju u vrijeme mirovanja. Ona predstavlja prijelaz između dva stanja tj. prijelaz u vremenu. Beskrajni mir prilikom zarona u morske dubine i ulazak u svijet čija površina istovremeno nagovještava i krije svoje bogatstvo sličan je ugođaju maglovitog jutra u kojem svijet još spava, a magla skriva ljepote okolne prirode. Istovremeno zastrašujuće i spokojno maglovito jutro utjelovljuje borbu i razvoj, željeno, voljeno i prevladano, figurativno i apstraktno, smirujuće i uznemirujuće, naznačeno i definirano, pokrenuto i statično, morsko i kontinentalno, svoje i tuđe, usvojeno i tek postavljeno za osvajanje. Proces je to koji omogućuje napredak u suočavanju i prevladavanju novog i nepoznatog kroz poznato i blisko. Utoliko je upoznavanjem svojeg istovremeno bliskog i nedokučivog Maja Vukina Bogović krenula putem nepatvorene crtačko-slikarske vokacije.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    O UMJETNICI
    Maja Vukina Bogović rođena je 1977. u Zagrebu. Nakon završetka OŠ Pavla Štoosa u Kraljevcu na Sutli, 1991. godine upisuje Školu za tekstil, kožu i dizajn u Zagrebu, smjer dizajn tekstila. Godine 1996. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikar-grafičar, gdje je diplomirala u klasi profesora Frane Para ciklusom sliko-crteža „Obećana zemlja“ 2000. 2010. godine diplomirala je bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te time zaokružila svoje dvije ljubavi - likovnu umjetnost i knjigu. 2000. bila je dio tima u Tiskovnoj radnji Gutenberg muzeja te je radila na temu „Gutenberg 2000“ u Mainzu. Provela je studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania gdje stvara svoj diplomski rad. Sudionica je Vrbničke grafičke akademije i terenske nastave u Motovunu. Od 2013. do 2017. godine predsjednica je Kulturnog vijeća Krapinsko zagorske županije. Djeluje unutar nekoliko udruga.
    Od 1997. godine sudionica je 29 skupnih i 14 samostalnih izložbi, te dobitnica nagrade Zagrebačke banke za najboljeg diplomanta slikara-grafičara 2000. i nagrade 8. Zagorskog likovnog salona u Krapini 2018.
    Njeno slikarstvo je izraženog kolorizma na granici između figurativnog i apstraktnog. Motivi su najčešće vezani uz njen rodni kraj - Hrvatsko zagorje, ali i čežnju - Jadransko more. Često kombinira nekoliko tehnika i bavi se teksturama koje nadograđuje crtežom. Osim crtanja i slikanja bavi se pisanjem, ilustracijama, dizajnom, vođenjem likovnih i kreativnih radionica za djecu i odrasle. Aktivno je uključena u kulturno-društvena događanja, projekte i aktivnosti u svome gradu i županiji. Trenutno je ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice “Antun Mihanović” u Klanjcu gdje joj se nalazi i atelier.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE (izbor):
    2017. Zabok, Velika galerija grada Zaboka, Vo(g)li(o) una Donna
    2016. Zabok, Velika galerija grada Zaboka
    2007. Zagreb, AGM – ART POINT CENTAR
    2006. Krapina, Galerija grada Krapine, „ Emocije „
    2003. Zagreb, Izložbeni salon Izidor Kršnjavi
    2003. Zagreb, Galerija Kaj, „ Mladi meštri kajkavski „
    2003. Zabok, Dvorana Elektre, Dani K. Š. Gjalskog, Sunčani sat
    2001. Zagreb, Galerija Aqua, Hrvatske vode, „ VODENO“

    SKUPNE IZLOŽBE (izbor):
    2018. Krapina, Gradska galerija, 8. Zagorski likovni salon, nagrada salona
    2017. Rim, Stadio di Domiziano, RomArt BIENNALE
    2017. Krapina, Galerija grada Krapine, Iz atelijera…,
    2017. Slavonski Brod, 4. svjetske umjetničke igre, World Art Games,
    2016. Zagreb, HDLU, Recentna izložba članova HDLU-a
    2009. Krapina, Galerija grada Krapine, V. Zagorski likovni salon
    2006. Krapina, Galerija grada Krapine, IV. Zagorski likovni salon
    2003. Krapina, Galerija grada Krapine, III. Zagorski likovni salon
    2000. Zagreb, Zagrebačka banka, Izložba nagrađenih radova najuspješnijih dipl. ALU
    2000/01. Mainz, „ Gutenberg 2000, „ Drucklanden des Gutenberg Museums“
    1999. Zagreb, Galerija Zvonimir, Pasionska baština
    1999. Zagreb, KIC, Mladi umjetnici za Zemlju
    1999. Krapina, Galerija grada Krapine, Grafička zbirka ALU Zagreb
    1997. Krapina, Galerija grada Krapine, 1. Zagorski likovni salon

  • Izložba Marije Tokić "Zagreb u srcu"


    vrijeme: 09. 05.2019 u 19 sati
    mjesto: Galerija " Ruža", Gunduličeva 45 Zagreb

    Izložba Marije Tokić

  • Izložba Marije Višić Guine "U ritmu srca"

    vrijeme: 07.04.2017. 19,00

    mjesto: u Gradskoj loži u Zadru

    U petak, 7. travnja u 19 h u Gradskoj loži, otvara se izložba U RITMU SRCA. Izložba se sastoji od originalnih i unikatnih slika na svili i keramike autorice Marije Višić-Guine.

    Riječ je o 60. samostalnoj izložbi autorice koja se otvara u sklopu ŽUPANIJSKIH DANA 2017. godine, a koja se odnosi na najnoviji, kao i dio presijeka njezina stvaralaštva posljednjih nekoliko godina.

    Izložba Marije Višić Guine

  • Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"


    vrijeme: 9. svibnja 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Marine Ćorić

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 28 slika intimnog formata koji su nastali u proteklih nekoliko godina. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti.


    DUŠEVNI INTERIJERDUŠEVNI INTERIJER



    Autoportret kao jedna od najstarijih likovnih tema odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i refleksije duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira i interpretira samog sebe. Naime, autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. 
    Marina Ćorić uzima medij slike kao primarni način komunikacije te u njemu stvara ciklus autoportreta manjeg formata kojim pruža uvid u vlastiti proces vrednovanja same sebe. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti. Dinamika ciklusa ostvarena je različitim kadrovima i očištima koja variraju od klasičnog linearnog prikaza pa sve do ptičje ili žablje perspektive koja rezultira distorzijom ljudskog tijela. Nelogičnost u prikazu tijela umjetnice dodatno je potencirana preuveličanim rukama, zglobovima i koljenima. Lice je rezignirano i odsutno, često usahlo s naglašenim podočnjacima te zorno oslikava aktualno stanje duha autorice. Značajnu ulogu ima i posebna paleta boja koja definira cjelokupnu atmosferu ciklusa. Degradacijom boje zatamnjen je ton, a boje blijede, gube na čistoći, intenzitetu i zasićenosti. Umjetnica odabire neobične kadrove koji djeluju kao isječci iz stvarnog života. Pojedinačni prikazi poput izlaska iz kupaonice, oblačenja ili brisanja u ručnik objedinjeni s ostalim radovima čine mozaik života odnosno ilustriraju jedan od mnogih slojeva kompleksnog ljudskog karaktera. Veliku ulogu u interpretaciji unutarnjih psihičkih stanja ima i sâm položaj tijela umjetnice. Pogled u pod, spuštena ramena, blago pognuta glava prema dolje i isprazan pogled bivaju oličenjem ravnodušnosti i melankolije. Prizori su kontinuirano smješteni u interijer što pojačava dojam intimnosti i introvertiranosti vlastitog umjetničinog karaktera, ali taj privatni prostor pruža i stanovitu slobodu i osjećaj sigurnosti. On ujedno predstavlja i autoričin "duševni interijer" definiran i prezentiran kao i ona sâma – osamljeno i hladno. Tematski i stilski radove objedinjuje specifičan kolorit, atmosfera, neobični kadrovi i naglašeno individualan pristup oblikovanju tijela i lica vlastitog lika.
    Izložba Marine Ćorić
    Marina Ćorić svoj slikarski stil opisuje kao "subjektivni realizam" obrazlažući kako njezine slike općenito ostavljaju realističan dojam, no povremeno su vidljiva izobličenja i netočnosti u anatomiji ljudskog tijela koja ponekad zahvaćaju i prostor u kojem je smještena figura što ukazuje na iskrivljenu percepciju sebe i stvarnosti. Svoje ideje i misli umjetnica komunicira slikama, a višeslojnost iskomuniciranog pratimo kroz radove koji sežu od vrlo životnih i svima nama bliskih situacija (Autoportret s ručnikom), preko insceniranih (Autoportret kao klaun), eksperimentalnih (Autoportret s ogledalom; Me, Myself and I), asocijativnih (Super!) pa sve do pomaknuto liričnih (Autoportret s plastičnom vrećicom) interpretacija.
    Izložba Marine Ćorić
    Valja istaknuti kao je riječ o jednom životnom periodu unutar kojeg je umjetnica stavila naglasak na interpretaciju specifičnog segmenta svoje ličnosti i vlastitog viđenja same sebe pri čemu su autoportreti nastali kao emocionalne reakcije na životne situacije tj. kao odraz trenutačnih psihičkih stanja što se odrazilo i na paletu boja i razinu distorzije vlastitog lika na slici. Naime, autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi i kao takav podložan je promjenama. Autoportreti nastali u različito vrijeme mogu se uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja.
    Izložba Marine Ćorić
    Spoznati sebe, te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećanja i djelovanja. Marina Ćorić intimnim formatima svog vizualnog dnevnika uvodi promatrača u jedan svijet distopijskog karaktera gdje je sve nekako blisko i dobro poznato, ali opet izmješteno i drugačije. Atmosfera je melankolična, vlada potpuna tišina, ali ona tišina koja izaziva nemir i komešanje kod promatrača te ga navodi da upoznavanjem tuđeg sadržajnog aspekta autoportreta zaroni i u vlastiti te upozna samog sebe. 
    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    Marina Ćorić rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je 2006. završila školu Primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je 2017. godine u klasi izv. prof. Dragane Nuić-Vučković kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, BiH. Trenutno živi i radi u Zadru. Osim slikarstvom bavi se i umjetničkom fotografijom. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija od kojih se mogu izdvojiti slikarska Eko kolonija (2014. i 2016.) i grafička kolonija Workshop Salona (2014.). Također, sudjelovala je na dvadesetak skupnih međunarodnih izložbi u regiji kako sa svojim slikarskim tako i s fotografskim radovima. Najznačajnije među njima su izložba 21. Minijature u Zaprešiću (2018.), 4. trijenale autoportreta „Pojam o sebi“ u Samoboru (2017.) i 15. izložba „Privatno i Javno“ (2017.) na kojoj je i osvojila nagradu za slikarstvo. Sa svojim fotografijama je sudjelovala na 3. Biennalu hrvatske mlade fotografije (2016./2017.), na 9. Rovinj Photodays-u gdje je osvojila 1. mjesto u kategoriji Akt/Tijelo (2016.), te na 1. Biennalu hrvatske mlade fotografije gdje je osvojila 3. mjesto odlukom žirija i 2. mjesto odlukom publike (2011./2012.). Osim skupnih izložbi, imala je i nekoliko samostalnih izložbi od kojih je bitno spomenuti izložbe: „Umjetnost spaja“ u sklopu Festivala Treće Uho u Dubrovniku (2017.), izložbu „Nuić-Ćorić-Paponja“ u Tuzli (2017.), te samostalnu izložbu „Autoportreti“ u Kninu (2018.). Osim toga, njeni fotografski radovi su objavljivani u časopisima i na naslovnicama knjiga.

    web stranica: www.marinacoric.wixsite.com/marina-coric

     

     



  • Izložba Mercedes Bratoš - "Slučajni prolaznici"

    vrijeme: utorak 18. listopada 2016 u 19.00

    mjesto: Zavičajni muzej Buzet

    Izložba ostaje otvorena do 3. studenog 2016. i može se pogledati radnim danom od 10 do 15h.

    Izložba Mercedes Bratoš -

    SLUČAJNI PROLAZNICI

    Dosadašnji opus dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš prati izmjena ciklusa sadržajno različitih, ali karakterno povezanih odrednica. Stvaralački proces definiran je intuitivnim i spontanim oblikovanjem skica čiji uži izbor postaje temelj za gradnju slike. Inspirirana svijetom oko sebe i vođena svojim unutarnjim psihološkim ustrojem Mercedes Bratoš stvara cikluse definirane kolažno razrađenim kompozicijama s naglašenim vizualnim redom.

    Izložba Mercedes Bratoš -

    Izložbu "Slučajni prolaznici" čini izbor djela iz recentnog opusa koji zorno prikazuje mijene unutar umjetničinog stvaralaštva. Lajtmotiv odabranih radova slučajni su prolaznici transformirani u glavne aktere pojedinog ciklusa, dok je sadržaj baziran na međuljudskim odnosima glavnih likova.

    Zlatni Hollywood

    Holivudski glamur i elegancija 50-tih godina prošlog stoljeća prezentirani su fotografijama poznatih filmskih scena koje čine središte kompozicije. Akrilnim bojama, kredom, ugljenom ili tušem umjetnica niže gradivne elemente koji slikarski nadopunjuju, zaokružuju, te u konačnici definiraju kompoziciju pritom dajući završni pečat u formi autorskog komentara odabrane scene. Tako je dramatičnost u radu "Ich bin" postignuta oštrim sjenama na licima glumaca postavljenih u središte dubinski oblikovane pozadine geometrijskih formi s naglašenim oštricama, dok je djelo "Forever Neighbors" definirano nježnim florealnim motivima koji ističu ljubavnu notu prizora.

     Mercedes Bratoš

    Pop-art junaci

    Romantični odnosi iz zlatnih godina Hollywooda u pop-artovskom ciklusu zamijenjeni su dinamičnim odnosom anonimnih glavnih aktera. Protagonisti uobličeni u formi crnih silueta dominiraju kolažem urbanog pejzaža ispunjenog ciglenim zidovima, išaranim fasadama, mračnim uličicama ili pak vizurama monumentalnih nebodera. Radnja stripovski podijeljena na sekvence tematizira ulogu super junaka ili spektakl izvođača koji pod okriljem noći izvode svoje tajne akcije. Unatoč mnoštvu kolorističnog sadržaja i nizu detalja, simbolični nazivi radova poput "Elmoli u akciji", "Noćna dama", "Bacač kugle" i "Spokoj" dodatno naglašavaju zagonetnost djela i promatrača potiču da započne s otkrivanjem identiteta glavnih likova.

    Iz dekorativnog u angažirano

    "Flower", "Žena s pticama" i "Garbage" predstavljaju prijelaznu fazu ciklusa na zalasku, no sadrže i naznake nekih novih promišljanja. Dominantni ružičasti cvjetovi u radu "Žena s pticama" ispunjavaju plohu unutar obrisa ženske figure i dokidaju njezin volumen pretvarajući je u ornamentalni znak u prostoru. Dekorativnost se nastavlja i u stiliziranom radu "Flower" na kojem jarki kolorit ispunjava plohe predimenzioniranog cvijeta, dok "Garbage" nagoviješta ciklus u nastajanju. Tonsko, prigušeno i gotovo akromatsko oblikovani elementi otpada naznačuju radikalni zaokret u likovnom i sadržajnom aspektu rada.

    Slučajni prolaznici

    Povratak Shakespearea

    Paralelno s novim promišljanjima nastaje ciklus čiju osnovu čine fotografije poznatog hrvatskog fotografa Mie Vesovića nastale prošle godine tijekom predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama. Potaknuta emocijom izabranog kadra Mercedes Bratoš gradi sliku elementima koji čine estetski i likovni sklad s odabranim središnjim motivom dodatno potencirajući uhvaćenu kretnju, emociju ili psihološko stanje glumaca na pozornici. Sklad nije nužno ostvaren primjenom sličnih boja, linija ili tekstura, već može biti baziran i na izrazitom kontrastu, komplementarnosti elemenata i boja ili različitoj dinamici izraženih osjećaja.

    Središnji prizor čini print fotografije, ključna scena iz predstave na temelju koje umjetnica gradi priču. Mercedes Bratoš intervenira u fotografiju povezujući prizor s ostatkom slike koji funkcionira kao nadogradnja scenografije i sadržaja. Fotografija je ponekad prenesena u manjem formatu, pa slikarski definiran prostor dobiva veću funkciju ili pak fotografija dominira platnom čime je okolni prostor sveden na dekorativni okvir. Interveniranje unutar fotografije poput obogaćivanja scene raskošnim lusterom u radu "Kod Capuletija" otvara posve novu dimenziju percepcije viđenog prizora. Slikarski pridodani element postaje integralni dio kadra, te se čini gotovo nezamislivo vizualizirati istu scenu bez njega.

    Dok pojedine intervencije doprinose ostvarenju kompozicijskog sklada kroz ravnotežu elemenata, figura i scenografije, preostali slikarski uplivi imaju čisto simboličku narav. U djelima "Galeb" i "Gavran" motivi predimenzioniranih ptica umetnuti u središnju scenu dominiraju cijelim prikazom potencirajući atmosferu definiranu položajem i odnosom likova. Vrhunac simbolike pronalazimo u radu "Srodne duše" gdje autorica scenu glavnih aktera u intimnom činu pozicioniranih na motiv kompasa dodatno postavlja na dlan ljudske ruke. Simbolika je okrunjena nazivom rada koji možemo protumačiti kao važnost ispravnog izbora u životu, jer nas samo on na našem sudbinskom putovanju može dovesti do srodne duše.

    Autoričina ljubav prema kolažu ponajviše se očituje u radu "Madame Bovary" u kojem je središnja fotografija povećana slikarski nadodanim rubom i smještena na bogatu ornamentalnu pozadinu zidnih tapeta. Kolažni postupak prisutan je i u radu "Kralj Lear". Umjesto okvira ili obogaćene scenografije platno je "izlomljeno" na nekoliko istovremenih kadrova naglašene simbolike i kolorita. Fokus je na liku sklupčanom u fetusni položaj dok sjena rešetki simbolizira pitanje fizičke slobode, ali i slobode čovjekovog duha.

    Sloboda interpretacije

    Najrecentniji radovi osebujna su reinterpretacija Dubrovačkih ljetnih igara. Polazeći od fotografija koje su poslužile kao okidač za stvaranje, autorica na temelju vlastite intuicije gradi neke nove priče utkivajući u njih vlastito viđenje, osjećaje i slutnje. Nazivi radova ne oslanjaju se na preuzetu scenu već su rezultat slobodne asocijacije umjetnice prilikom transformacije odabranog motiva. Spoj slike i fotografije obojen je autoričinim emocijama, doživljajima i promišljanjima o radu unutar nekog šireg konteksta, a ispreplitanje književnog i likovnog omogućuje slojevito čitanje viđenja, značenja i interpretiranja emocija sadržanih u djelu.

    Presjek novijih radova pruža uvid u slojevit i kompleksan karakter Mercedes Bratoš, dubrovačke umjetnice sa zagrebačkom adresom, čije stvaralaštvo ne podilazi trendovima u hrvatskoj likovnoj umjetnosti već dosljednim i nepretencioznim izražavanjem svoje nutrine pronalazi put do publike.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Miljenka Vojte "Kako nastaju Dalmatinci"

    vrijeme: 26. svibnja 2017. godine, u 19.00 sati

    mjesto: Caffe bar – galerija LP, Ulica Franje Račkoga 11, Zagreb

    10. samostalna izloba fotografija

    Misterij rođenja te sustavno dokumentarističko bilježenje prvih dana života i djetinjstva neodoljivih štenaca fotografskom tehnikom, može zahvaljujući umješnosti i iskustvu autora fotografija prerasti u svojevrsni umjetnički čin. No, cilj predstavljenih fotografija prvih životnih koraka deset dalmatinskih pasa prvog legla njihove majke CH Crikvenice od Pjegave Sanjaske – Tako Slatke, Tali Purgerice, Tandema, Tarapane, Teksasa, Tere Tare Maše, Tihe Patnje, Tita, Tuđmana iTvrđave - svakako je i obraćanje pozornosti šire javnosti na tu našu najstariju i u svijetu najpoznatiju autohtonu pasminu psa, koja je u svojoj povijesnoj postojbini Hrvatskoj, nažalost, pomalo zapostavljena u odnosu na mnogobrojne strane pasmine pasa, koje su posljednjih desetljeća, često i pod utjecajem globalnih pomodarskih trendova, masovno napučile ove naše prostore.

    Izložba Miljenka Vojte

    Miljenko Vojta rođen je 1954. godine u Zagrebu gdje se i školovao te po završetku studija soijalnog rada i novinarstva najveći dio svog radnog vijeka proveo radeći kao novinar, kolumnist i novinski urednik. Fotografijom se bavi od najmlađih dana te je tijekom puna četiri desetljeća objavio više tisuća zapaženih fotografija u pedesetak domaćih i stranih novina, magazina i publikacija. Do danas je priredio deset samostalnih izložbi fotografija te sudjelovao i na mnogim kolektivnim izložbama. Redoviti je član Hrvatskog novinarskog društva, foto klubova Cro Art i Zagreb te Hrvatskog kinološkog saveza. Nositelj je reda Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske. Živi i radi u Zagrebu

  • Izložba Nikoline Knežević "Smallville"

    vrijeme: 1. lipnja 2017. u 19h

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Minijatura u Hrvatskoj danas je nedovoljno cijenjena i pomalo zaboravljena forma iako postavlja iste zakonitosti i pravila kao i veći formati, s time da često zahtjeva veću koncentraciju, konkretno promišljanje i koncizniji pristup oblikovanju.

    Nikolina Knežević je jedna od rijetkih mladih autorica koja je u moru dominacije velikih formata, posebice u sferi slikarstva, odabrala minijaturu.

    Cilj njezinog rada je prikazati ljepotu i raznolikost svijeta koji nas okružuje u najmanjem mogućem mjerilu bez upotrebe povećala. Fokus je na motivu dočaranom nizom realističnih detalja u delikatnoj i suptilnoj tehnici akvarela koja u potpunosti ističe nevjerojatnu lirsku ljepotu svijeta. U bespućima dominantnog crnila i negativnosti, Nikolina Knežević odlučila se za posvetu neopisivoj ljepoti prirode.

    Izložba Nikoline Knežević

    SMALLVILLE

    "Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi."

    Herman Hesse

    Izložba Nikoline Knežević

    Priroda je od samih početaka čovječanstva inspirirala mnoge. I dan danas ona predstavlja neiscrpno vrelo inspiracije brojnim piscima, glazbenicima, slikarima, kiparima, filmskim i kazališnim autorima, te drugim umjetnicima. U užurbanom ritmu svakodnevnice uživanje u prirodi i njezinim ljepotama postala je privilegija. Zastati na trenutak i dopustiti ljepoti flore i faune da nas obogati, inspirira i distancira od svakodnevne rutine zahtjeva vrijeme – element koji nam svima izmiče.

    Izložba Nikoline Knežević

    Vrijeme posvećeno promatranju, bilježenju i promišljanju o ljepoti prirode prethodilo je stvaranju svojevrsne ode prirodi u opusu akademske umjetnice Nikoline Knežević. Smallville je naziv izložbe koja objedinjuje niz ciklusa nastalih od 2014. godine do danas, a karakterizira ih tehnika akvarela i mali format radova, te dominantni motivi iz životinjskog svijeta. Naziv izložbe zapravo je složenica koju čine dvije glavne karakteristike rada Nikoline Knežević: engleska riječ "small" označava nešto maleno ili minijaturno, a francuska riječ latinskog porijekla "ville" u srednjem je vijeku označavala farmu, odnosno mjesto gdje možemo pronaći mnoge životinje koje je Nikolina interpretirala u svojim ciklusima.

    Godine 2014. autorica je počela otkrivati i istraživati tehniku akvarela napravivši ciklus autoportreta u malom formatu. Kao predloške za slike koristila je jarko kolorirane fotografije svog prijatelja koji je zabilježio dijelove njezinog lika. Fragmenti fizičkog obličja istovremeno otkrivaju i sakrivaju oslikanu ličnost. Iako ne vidimo cijeli lik, prikazi dijela lica i fragmenta stopala sadrže mnoštvo kolorističkih akcenata poput nakita i obuće koji govore o karakteru ilustrirane osobe.

    Tijekom ljeta 2015. godine Nikolina napušta formu ljudskog lika i započinje novi ciklus minijatura inspiriran morskim životinjama. Kombinirajući akvarel i drvene bojice ona oblikuje morski svijet koji obiluje raznovrsnim životinjama od tonski nijansiranog kita, preko šarenog raka do snažno kolorirane kornjače. Nizom precizno oblikovanih detalja umjetnica gradi prepoznatljive karakteristike pojedine životinje.

    Izložba Nikoline Knežević

    Svaki sljedeći ciklus daljnji je korak k minijaturnijem i još detaljnijem prikazu odabranih motiva. Tijekom 2016. i 2017. godine nastaje ciklus "Šumske životinje". Nikolina odabire životinje koje su i u realnom svijetu manje veličine poput sove, zeca, miša i lisice, što rezultira fascinantnom interpretacijom u minijaturnoj formi u kojoj je uhvaćena njihova draž, životnost i ljepota. Promatrajući pojedini rad doslovce možemo osjetiti mekoću zečjeg krzna, različitost između tekstura kože i krzna kod miša, te bogatstvo kitnjastog repa vjeverice. Nevjerojatna je oštrina pandži sove, suptilne naznake gotovo nevidljivih brkova zeca i miša, kao i zrcaljenje svjetlosti u nadasve živim očima svih oslikanih životinja.

    Tijekom 2016. godine Nikolina Knežević stvara ciklus "Gemstones". To je jedini ciklus koji nije inspiriran živim bićima, već prirodnim dragim kamenjem. Opčinjena ljepotom i raznolikošću dragog kamenja umjetnica istražuje njihove vrste i svojstva, te ih paralelno ilustrira. Ovaj odmak od figuracije i životinjskog svijeta pruža uvid u drugačiji tretman motiva. Riječ je o radovima koji su na granici apstrakcije, gdje nazivi definiraju motiv, dok je naglasak na bogatstvu boja i tekstura pojedinog kamena.

    U povijesti umjetnosti minijaturne su slike od samih početaka bile ograničene na portret malog formata, te se upravo tom motivu Nikolina vraća u svom posljednjem ciklusu. Započet početkom 2017. godine ciklus objedinjuje portrete njezine obitelji i prijatelja. Nakon interpretacije raznolikih životinja i prirodnih ruda, Nikolina se posvetila istraživanju dubinskog i karakternog u čovjeku. Fokusirajući se na detalje ljudskog lica oslikala je karaktere bliskih osoba u minijaturnom formatu.

    Izložba Nikoline Knežević

    Minijatura u Hrvatskoj danas je nedovoljno cijenjena i pomalo zaboravljena forma iako postavlja iste zakonitosti i pravila kao i veći formati, s time da često zahtjeva veću koncentraciju, konkretno promišljanje i koncizniji pristup oblikovanju. Nikolina Knežević je jedna od rijetkih mladih autorica koja je u moru dominacije velikih formata, posebice u sferi slikarstva, odabrala minijaturu. Cilj njezinog rada je prikazati ljepotu i raznolikost svijeta koji nas okružuje u najmanjem mogućem mjerilu bez upotrebe povećala. Fokus je na motivu dočaranom nizom realističnih detalja u delikatnoj i suptilnoj tehnici akvarela koja u potpunosti ističe nevjerojatnu lirsku ljepotu svijeta. U bespućima dominantnog crnila i negativnosti, Nikolina Knežević odlučila se za posvetu neopisivoj ljepoti prirode.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O autorici:

    Nikolina Knežević rođena je 1986. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je 2005. godine maturirala na tekstilnom odjelu, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek gdje je diplomirala 2012. godine u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić.
    Do sada je radila kao profesor likovne kulture i likovne grupe predmeta u osnovnim i srednjim školama. Osnovala je vlastiti modni brand ženskih torbica 2012. godine.
    Trenutno radi kao freelance kostimograf na filmskim i reklamnim produkcijama. Bavi se crtanjem i slikanjem.
    Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

  • Izložba Nine Kurtele - "ZID"

    vrijeme: 14.10.2016. - 04.11.2016.19,00

    mjesto: Zagreb; Galerija Događanja, Ivanićgradska 41a

    Izložba Nine Kurtele -

    Nina Kurtela obilazi berlinske galerije i fotografira zidove. Etablirani muzeji, male komercijalne galerije ili privremeni izlagački prostori izvan popularnih umjetničkih putanja fokus su autoričinog interesa. Kao reakcija na poplavu umjetničkih sadržaja unutar kojih postoje značajne varijacije u kvaliteti, umjetnica dokumentira upravo - bijele zidove. Kurtela dosljedno obilazi brojne lokacije i bilježi njihove isječke. Posjećivanje, boravak, dokumentiranje, čitav taj proces nastanka rada sličan je antropološkom istraživanju. Upravo takve konotacije jačaju socijalni aspekt rada, te potvrđuju autoričin interes za društveno, transformativno, procesualno, prostorno.
    Čist i jasan u ideji, rad funkcionira u nekoliko smjerova: možemo ga iščitati kao dokument, kao pregled berlinskih izlagačkih prostora u periodu komercijalizacije i kao uvid u umjetničke komodifikacije nekada kultnog Berlina, dvadesetak godina nakon rušenja zida. Ti dokumenti nijemi su kada je sadržaj u pitanju te funkcioniraju kao skica odsutnosti. Također, white cube, bijela galerijska kocka paralelno s nominalnom neutralnošću, odražava i institucionalnu konvenciju umjetničkih institucija moći, a kojima još uvijek dominira white male. Sve drugo su, čini se, još uvijek egzotične varijacije na temu, baš kao što prikazuju i odstupanja u Kurtelinom radu.

    Formalne kvalitete svake fotografije donose drugačiju teksturu: nisu sve bijele jednako bijele, na njima čitamo tragove postava, poteze maljem, mrlje od trošnosti. Reference bijele plohe u povijesti umjetnosti su brojne, a u njihovoj je osnovi težnja za pročišćenjem, bjelinom, nultom točkom umjetnosti. U tom smislu i umjetnica ignorira sadržaj: kulturnu ponudu, kvantitetu i kvalitetu berlinske galerijske/muzejske scene, te ju svodi na njezine osnovne elemente, neutralizira i time izjednačuje.
    Činjenica da unatoč izjednačenju svaki zid još uvijek nosi vlastiti potpis na koji je upisano ono što promatraču ostaje nevidljivo, svjedoči u korist različitosti u jednakosti, razlici u ponavljanju. Ritmičkom repeticijom esencije, vanjski uvjeti nude nam minimum razlike na koji se potom upisuju različiti socio-ekonomski konteksti. U ovom su nam radu oni namjerno zatajeni, a njihova nam bjelina poput bijelog papira ostavlja mogućnost upisivanja vlastite interpretacije.

    Josipa Bubaš

  • Izložba odabranih radova iz zbirke Dagmar Meneghello "Strasna ljepota"

    vrijeme: 25.05.2017. u 19 sati

    mjesto: Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg 4, Zagreb

    Otok s blagom / zbirka sa stavom

    izložba odabranih radova iz zbirke Dagmar Meneghello povodom 50. obljetnice uspješnog pretvaranja izolirane, nenastanjene enklave u "otok umjetnosti" svjetski poznati hrvatski brend kulturnog turizma pod pokroviteljstvom Turističke zajednice grada Zagreba.

    Dagmar Meneghello

    Izložbu će otvoriti izbornik, kurator i autor teksta, akademih dr. sc. Tonko Maroević u četvrtak 25 svibnja 2017 u 19 sati

  • Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

     

    Terasa "Palmižana"
    24. lipanj - 24. kolovoz 2019.

    PALMIŽANSKI PAUNOVI

    Svom impresivnom umjetničkom vrtu, drveća koza, mačaka, pivaca, ptica i gudina Ljubica D. Buble ove je godine uvrstila i paunove. Ne zaboravimo na brodove , slavne žene, rosarije i križeve.

     

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    „Kiparski svijet Ljubice Buble raste u području očaranosti, dirljivosti i neograničene fantazije, koja u istome i u sličnom naizgled minimalnim varijacijama prosijava uvijek iznova svježinu još nedočiotanoga... Ona rukopisom minimalne geste u svoj svojoj punoći iskazuje plastičku dimenziju medija, narav prirode, sudbinu, ludost i tugu božje pastve, svetost posvećenih.“ Margareta Sveštarov Banov
    Ljubica Buble vrsna je Hrvatska kiparica koja na žalost nije dovoljno eksponirana u Hrvatskoj likovnosti. Kao mladu umjetnicu uvelike ju je hvalio njen mentor, slavni kipar Branko Ružić i proricao joj značajnu ulogu u hrvatskom kiparstvu. Potvrđivali su to i najbolji od povjesničara umjetnosti koji su s hvalospjevima dočekivali njene izložbe u značajnim hrvatskim izložbenim prostorima Zbog obitelji Ljubica Buble napustila je Zagreb i preselila se u miran, izolirani vrt malog gradića Trogira. Živjeti život majke i supruge i biti razapet umjetničkim stvaranjem koje je tražilo mnogo vremena, / kojeg nije imala/ bilo je problematično i teško. Ni okolina učmalog gradića koji se rascvjetava samo u žiži ljeta berući turističku žetvu, nije joj bila sklona. / „Nisam više mogla zadržati atelje u gradu, zbog najamnine kiparu koji nije komercijalan, koji ne živi od bižuterija“ /
    Zbog toga je prolazila različite ovisnosti, zaluđenosti crkvom, veganstvom, vlastito kažnjavanje odricanjem rada, sve većim zatvaranjem u svom mirisnom ali vrlo usamljenom vrtu. Kad bi se ipak prepustila radu, prepustila se i vlastitoj grižnji savjesti da djeci i obiteljskom životu oduzima ono što oni od nje s pravom očekuju. A opet - ako si umjetnik ne možeš prestatii biti umjetnik - unatoč tim teškim dilemama u trideset godina, Ljubica Buble je stvorila impresivnu kiparsku ostavštinu koja nije u kulturnoj javnosti adekvatno poznata i priznata. U stalnom istraživanju novih oblika tražeći u svemu svoj modus vivendi koji naš kratkotrajni ovozemaljski život prepun ograničenja povezuje s beskonačnom slobodom i svrhovitošću onog drugoga svijeta onkraj granica kozmosa i naše krhosti.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    "Kad sam radila “Mačke”, one su prezentirale probleme sredine u kojoj živim i zato su ostale u pamćenju kao “gorke” i neljubazne, te moje mace, “Stabla” su bila ekološka poruka i apel za očuvanje prirode. Ja sam podrijetlom iz Kaštela i uvijek me boljela devastacija toga prostora, kulture. “Koze” su ostale nostalgično naslanjanje na ekoapele, sličice iz vremena koje je odbjeglo. Slavne žene” bile moj tihi bunt zbog položaja i uloge žena u društvu...; Rosariji su hortus conclusus same umjetnice,“ti si vrt zatvoren,... a pun biranih plodova“. A križevi su Križevi. Teški. Bolni, u nebo slani vapaji.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Bez ateljea kojeg si sama nije mogla priuštiti u skupom turističkom centru, a sredina je nije spoznala i pomogla, , punio se njen dom , vrt, kuća... „ Moje kiparstvo je priča o samoj meni „- kaže umjetnica prisiljena da stvara, kao što smo prisiljeni da dišemo i živimo.
    “.Jednom mi je puklo u glavi“ - pričao nam je sam od sebe njezin muž vozeći nas iz Trogira u Split. “Ušao sam u prostor u kojem se zatvarala danima a koji je bio prepun njenih djela i jednostavno sam jedan dio odvezao u kontejnere, razbivši ih, kako bih je vratio u obitelj“.
    Nisam se usudila pitati je li umjetnica otišla vidjeti ostatke svog stvaranja, i kako je to preživjela. Da li je ikad oprostila taj destruktivni čin ili je sama sebi stvorila veo krivnje i smatrala da se dogodilo samo neophodno.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Ljubica Buble se bavi umjetnošću kad za nju pronalazi vremena na periferiji kulturnih događanja.. I tako unatoč respektabilnom opusu koji je stvorila kroz 30 godina , izolacija ju je zakinula za status velike kiparice u javnom raspoznavanju. Vatra tinja, duša vene, križevi se gomilaju na polici, rosariji i dalje cvatu ali dobijaju vremensku sivu patinu, brodovi ukazuju na neizvršena putovanja i neispunjene želje.
    Njeno animalističko stado buja, mačke i koze dopunjuju kokoši, pivci, gudini, ptice. „O mojoj pomirbi sa situacijom i okružjem, one su miroljubivi stvorovi, komični i simpatični, sugeriraju svojevrstan dogovor sa samom sobom i svijetom u kojem živim. Više nisam opeterećena time da okrug nije onakav kakav bih ga željela vidjeti, ali mu nastojim dati najbolje što mogu. Nekada sam preko životinja slala poruke, sada su tu da mi čine dobro, da me simpatičnošću, a ne mrzovoljom, učine još boljom. Veselje je stvar intime, a ne angažmana.“

    Odjednom dom je opustio, djeca su otišla svojim putem, muž kao i uvijek predan svojim maslinama i vinu uživa u svom polju - a njoj je najednom bilo vremena previše kojeg je uvijek imala premalo.
    "Želim pauna , sjećaš ih se sa Palmižane "- poziv od kćeri koja se udala u metropoli nekako je došao u isto vrijeme kao i poziv s Palmižane : „ Bili bismo sretni ukoliko želite i dođete uljepšati škojarsku galeriju, otvorenu terasu u velikom vrtu. Vaši radovi sigurno će naići na veliko zanimanje brojnih svjetskih morskih lutalica željnih da upoznaju kulturu kraja koji ih ljepotom prirode oduševljava i vabi na stalne povratke“.

    Tako je Ljubica Buble započela 2019. intenzivno kipariti svoje „Palmižanske paunove“ koje je sretala prilikom kratkog boravka na otočiću „da pomogne kćeri oko djece“. Ponovno se vratila svojevrsnom načinu kiparenja, gipsu uz potporu žice, kudjelje, novinskog papira te različitih pigmenata u pojedinim radovima. Premda je gips u osnovi amorfan, lomljiv i osjetljiv, ponajviše skroman, „gluv i beživotan“ materijal, kako ga autorica znade jezgrovito opisati, u pravim je rukama vrlo zahvalan. „ Radila sam i imala izložbe u svim materijalima, u kamenu, bronci, pa u keramici... Najradosnije su mi ipak izložbe u toj, kombiniranoj tehnici jer kroz njih se vjerodostojno oslikava moja narav, karakter i nerv. U gipsu dograđujem kao da je u pitanju glina, ali i oduzimam kao da se radi o kamenu“ . Tom “gluvom i beživotnom gipsu" ta iznimno darovita umjetnica snagom svoga nadahnuća i umjetničke vizije udahnjuje život i oblikuje ga u maštovite ambijentalne skulpture. Razlike u prikazivačkim koncepcijama unutar opusa razvidne su već na epidermi kipa. Drugim riječima, karakter fakture u direktnoj je vezi s interpretacijom djela u cjelini. Ljubica Buble se našla ponovno u tisuću pitanja i dubioza koje prati stvaranje likovnog dijela. Umjetnica je još mlada i snažna žena i pred njom su godine sada slobodnog stvaranja koje mogu oploditi ovaj već dosad impresivni opus.. Nakon dugih perioda u kojim se stalno morala obuzdavati , sada mora pustiti ponovno taj kiparski plamen da bukne.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Ljubica Dragojević Buble rođena je 1960, 1984 diplomirala je kiparstvo na Akdemiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imala je preko 30 samostalnih i veliki broj grupnih izložbi u velikim muzejima i galerijama Hrvatske.

    LINK: https://www.facebook.com/notes/galerija-remek-djela/izlo%C5%BEba-skulptura-na-palmi%C5%BEani-ljubica-d-buble/2568393969839483/



  • Izložba slika akademske umjetnice Ji Suk Baek "Između"

    vrijeme: 13. studenoga 2017. u 19 sati

    mjesto: Galerija Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a.

    "Ji Suk Baek odabire vječni motiv stabla kao idealno polazište za razradu likovnih elemenata putem kojih interpretira duhovna zbivanja u čovjeku. Stabla posjeduju posebnu vrstu magičnosti i mudrosti. Ona predstavljaju arhetipska bića prirode kojima su tijekom stoljeća pripisivana mnoga duboka i sveta značenja poput rasta, snage, harmonije, ali i uskrsnuća. Stablo se nametnulo kao prirodni odabir u radu Ji Suk Baek jer svojom vertikalom simbolički povezuje život zemlje sa životom neba, odnosno materijalno ujedinjuje s duhovnim u čovjeku.

    Slojevitost slika Ji Suk Baek predstavlja naglašeno individualiziranu stvarnost koja izražava unutarnje kretanje bića. Intimistički karakter djela uravnotežuje snažnu ekspresiju poteza oblikujući pritom treperavu površinu čija nas životnost neminovno podsjeća na jedinstvo čovjeka i prirode. Ji Suk Baek utkiva iskrenu emociju u najdublje pore svojega slikarstva i pritom stvara jedinstvene kompozicije koje utjelovljuju iskonsku snagu prirode." (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

    Ji Suk Baek

    O autorici:

    Ji Suk Baek (Jessy Baek Tomas) rođena je 1966. godine u Republici Koreji. Likovnu akademiju u Seulu upisala je 1985., a diplomirala 1989. godine. Iste godine sudjelovala je u izložbi Najtalentiraniji mladi umjetnici. Godine 2014. magistrirala je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Uz slikarstvo, u posljednjih deset godina poučava djecu slikanju u međunarodnoj američkoj, francuskoj i njemačkoj školi te privatno. Prvu samostalnu izložbu s trideset portreta djece izbjeglica iz Vukovara imala je u izbjegličkom kampu na Črnomercu. Autorica projekta Int ACC17 (International Art Camp in Croatia 2017). Članica je HDLU-a. Internetska stranica: www.jessybaek.com

    Ji Suk Baek

     

    Ji Suk Baek

     

    Ji Suk Baek

  • Izložba slika autorice Angeline Janjušević




    Obavještavamo Vas da će u petak, 05.04.2019. godine biti otvorena izložba slika autorice Angeline Janjušević u Galeriji BKC-a Tuzla sa početkom u 19,00 sati. Izložba će biti postavljena do 15.04.2019. godine.
    Organizator: JU BKC TK Tuzla.

    Izložba slika autorice Angeline Janjušević

    O AUTORU:

     Angelina Janjušević je rođena 1963. godine u Nikšiću – Crna Gora. Radi kao profesor likovne kulture na Fakultetu umjetnosti - Specijalista teorije moderne i savremene umjetnosti. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Od 2003. godine je imala preko dvadeset samostalnih izložbi u širem regionu, a učestovala je i na Selektivnim izložbama kao što su: Međunarodno Bijenale umjetnost minijature Nikšić, Žene slikari – Majdanpek; 9. Bijenala Umjetnosti minijature BiH – Tuzla; Slika mog svijeta – Galerija slovenskog doma – Zagreb i Interbifep – Tuzla.

  • Izložba slika Denisa Kaplana "Interstellar Clouds"

    vrijeme: 22.04. do 20.05.2017.

    mjesto: Galerija KRALUŠ, POU Zelina, Vatrogasna 3, Sveti Ivan Zelina.

    Izložba slika Denisa Kaplana

    iz predgovora izložbi: TOCCATA I FUGA FRAKTALA U SLIKAMA DENISA KAPLANA

    Loviti i dodirnuti blještavo središte vizije fraktala, je isto, što i shvatiti da je prirodni svijet izgrađen na zajedničkim motivima i uzorcima. Prepoznavanje uzoraka u prirodi stvara kartu za sebe, lociranoj u promjeni i iščekivanju onoga što tek dolazi. Ti motivi i uzorci ne mogu se opisivati samo, hladno i suho, geometrijskim, matematičkim, kemijskim formulama jer oblaci nisu sfere, planine nisu stošci, otoci nisu krugovi, zemljina kora nije glatka, niti blijesak munje nije pravolinijski. Priroda tu pokazuje ne samo viši stupanj već i sasvim drugu razinu složenosti. Umjetnik Denis Kaplan, tražeći to tijelo komunikacije, združuje glazbu i slikarstvo kao univerzalne jezike pri odgonetanju istine gdje nama ništa nepostojanije od vanjskog izgleda stvari. Tu gdje sitni pigment boje i valna duljina tona nose sličnosti sa nebeskim konstelacijama, neupitna je postavka da se velikim stvarima smiju uspoređivati male. Ove apstrakcije krajolika materije, a mogli bi reći i krajolika duha, upućuju nas na onaj primjer mikroskopske slike gdje prizori ne nalikuju ničem stvarnom što u prirodi možemo vidjeti golim okom, te se doimaju „apstraktnima” iako prikazuju najkonkretniju stvarnost, samu materiju. Neke fotografije iz zraka, ili još više satelitske snimke, toliko nalikuju apstraktnim slikama da bismo ih mogli međusobno zamijeniti. Neke apstraktne slike su čak izrazile osjećaj bestežinskog stanja, jer na njima ne postoji više „gore” i „dolje”.

    Slike iz ciklusa ”Interstellar Clouds” postaju vizije koje trebaju biti tek otkrivene radijskim teleskopima i uspoređene sa beskonačnim prostranstvima svemira. Denis Kaplan crpi svoju inspiraciju u svijesti o slojevitosti osjetilnog iskustva gdje se umjetnička i mitska slika s iskonskim sadržajem prepliće. Kroz memorijske slike , maštu, sanjarenje, hipnotičke slike i halucinacije misli, kroz ovu molitvu odgonetanja, slike uz pratnju glazbe, dobivaju neobičnu živost u detalju i cjelini i navode nas na put beskonačnosti kao stvarnost i kontinuitet.

    Potražimo zato i ove slike u memoriji našeg osobnog iskustva da nas kao četvrta dimenzija vodi kroz krajolike koji su zapisani i u nama.

    Danko Merin, prof

    SLIKARSTVO PROŽETO GLAZBOM:

    Denis Kaplan svoje slike stvara u svojevrsnoj sinesteziji (ujedinjenju osjeta), kroz koju gradi apstraktne kompozicije i kroz njih nam dočarava svoj subjektivni doživljaj nekog glazbenog djela. Glazbena djela tako inspiriraju njegove vizije na svakoj pojedinoj slici, gdje boja i ritam pulsiraju i šire se od centra prema rubovima, što je posebno izraženo u njegovom ciklusu ”Interstellar Clouds”, na način da središnje mjesto u kompoziciji zauzima jezgra ”oblaka”, koji se pretapa sa okolinom nekog unutarnjeg Univerzuma, u kojemu je glazbeno djelo ostavilo svoj emocionalni utisak.

    “Međuzvjezdani oblaci” predstavljaju i potragu za novim duhovnim prostranstvima, za onim nepoznatim, ekstatičnim iskustvom onakraj naših svakodnevnih aktivnosti, oni otvaraju prostor kontemplacije, koji je slikaru neophodan da svoje osjete prevede u jezik boje, svojim emocijama izgradi harmoniju i likovni rukopis sa kojim će popratiti ritam glazbe, bez obzira radi li se o djelima Mozarta, Rachmaninova, Schumanna, Beethovena….

    U likovnom zapisu Denisa Kaplana svako glazbeno djelo ima svoj jedinstveni oblik, toplinu ili hladnoću, smjer kretanja i širenja, svoju punoću ili gustoću, prostore svjetla i sjene koji tvore labirint unutarnjeg doživljaja. Kao da je umjetnik dotaknuo unutarnji Svemir, prepoznao u njemu u početku kaotično gibanje svijeta u nastajanju i potom kroz glazbu pronalazi uvijek iznova nove slike, nove puteve da izrazi svoju ekspresiju.

    mr. art Krešimira Gojanović

  • Izložba slika Hrvoja Marka Peruzovića "Chimaera somnia"

    Galerija Kraluš vas poziva na još jedan izuzetan likovni događaj u Sv. Ivanu Zelini. Otvaranje izložbe slika Hrvoja Marka Peruzovića pod nazivom "Chimaera somnia".
    U petak 21.12. u 17 h a poslije vas vodimo na još jedan kulturni događaj - na 6. maraton kratkometražnih filmova. 
    Pronađite nešto za sebe i provedite dio najdulje noći u Kinu Zelina. Ulaz na sve projekcije je BESPLATAN.



    Chimaera somnia

  • Izložba slika Josipa Rubesa "ZAGORSKI BREGI"

    vrijeme: 05. 05. 2017.

    mjesto: GRAND HOTEL ROGAŠKA – CRYSTAL HALL ROGAŠKA SLATINA, SLOVENIJA

    Josip Rubes, liječnik i dipl. slikar, rođen je 1942 godine u Pavlovčanima kod Jastrebarskog. Od 1972 godine živi u Klokovcu kod KrapinskihToplica. Do umirovljenja 2008 g. radio kao liječnik internist-dijabetolog u Spec. bolnici za medicinsku rehbilitaciju.

    JOSIP RUBES

    Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Desetak godina je najviše slikao krajolike najčešće u tehnici suhog pastela. Imao je preko 70 samostalnih izložbi. Organizator je likovnih izložbi u holu Specijalne bolnice za medicinsku rehabiliaciju. Član je likovnih udruga (HDLU Zagreb, Zlatarska paleta, Grupa 69, HLD) sa kojima je sudjelovao na više od 300 skupnih izložbi. Utemeljitelj je i voditelj likovne sekcije pri KUD-u Zlatko Baloković. Od 2007. uz pejsažno slikarstvo slika apstraktnim stilom i priredio je nekoliko izložbi apstrakcija. 2011 i 2012 g. sudjelovao je na izložbi u New Yorku sa grupom hrvatskih slikara.

    JOSIP RUBES

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.