• Izložba fotografija Davorke Trbojević

    "Moji kvadrati, moj svijet u četiri puta četiri", samostalna izložba fotografija Davorke Trbojević


    vrijeme: 02. 07. 2019. u 19:30
    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

    Izložba fotografija Davorke Trbojević

    „Krug je okrugao kvadrat“, piše u poznatoj knjizi dječjih izreka „Olovka piše srcem“.
    Dječja je spontanost otkrila u opisu kvadrata suštinu oblika koji ima središte i otvara se na četiri strane svijeta, ne sluteći da tako upućuje na prepoznato značenje u svim kulturama. Doista, četvrtastom obliku pridodaju se mogobrojna značenja: četiri godišnja doba, četiri elementa i četiri razdoblja života, a povezuje se i s onim što se odnosi na „materijalizaciju života“ (ono što naše oči vide!?).

    Nismo li u tom nabrajanju izgubili neposrednost dječjeg opažaja? Onu neposrednost koja će povezati suštinu stvari zajedno. Suprotno tome, mi učimo analizirati.
    Zato pitanje:
    Što je s krugom? U odnosu na krug koji nosi simboliku „svetog, božanskog, bezgraničnog“ ili predstavlja „geometrijski arhetip duše“ dobivamo „neraskidivu vezu između duhovnog i materijalnog, odnosno duše i tijela (Carl Jung). Beskrajna kombinacija tih dvaju oblika gradi se u istočnjačkoj mandali, otvarajući značenje k univeralnom i univerzumu.

    Kako je tu duboku simboliku proživjela i prepoznala Davorka Trbojević u ovom ciklusu fotografija?
    Sa vrlo malo detalja ili motiva u kvadratnom formatu imamo dojam cjelovitosti. Naime, svaki dio fotografije jednako je važan i zapažen, te se u fotografi ranim motivima u naznakama suprotstavljaju smjerovi, teksture, prostorni planovi, pravilno i nepravilno, svjetlo i tamno, statično i dinamično, veliko i malo, jasno i nejasno.

    Estetika crno bijele fotografije (od)miče suvišne detalje te sugerira i drugu „stvarnost“ pored ove zapažene. Koju? Tražimo upravo onu koju je izreklo dijete iz prve rečenice. Suštinsku.

    Dualnost oblika zabilježenih fotografijom (krošnja – oblak, stablo – ograda, grane – voda, toranj - oblak...) dotiče pitanje o suživotu različitih karakteristika. Čini se kao da autorica propituje značenja pojmova kojima često određujemo svijet oko sebe. No, već sljedeći niz fotografi ja odvest će nas korak ka jedinstvu. Naime, u nekim se fotografi jama nazire središnja ili kružna kompozicija, sugerirajući upravo odnos kruga u kvadratu, a dominacija jednog likovnog elementa drži nas na tom tragu.
    Gledateljima autorica predstavlja vizualne poruke koje preko vidljivog i poznatog sugeriraju nevidljivo i nepoznato. Niti u primisli joj ne mogu biti zakoni širenja svjetlosti u fizici te „dualna priroda svjetlosti i materije“.
    Kako je njen unutarnji habitus intuitivan, prikazani fotografski svjetovi ne ostavljaju nas samo s jednim značenjem ili asocijacijom.

    Igrajući se s veličinama u makro fotografiji (maslačak, trava, ruža...) maleni oblici dobivaju monumentalnost i značaj, dok će velike arhitektonske konstrukcije postati plošni uzorak linijskog prepleta.

    „Ništa nije kao što se čini“, stara je uzrečica i Davorka nas poziva na zaokret u promatranju svijeta. Koliko smo spremni odreći se ustaljenih načina gledanja i mišljenja?
    Na blagi način (a kako drugačije?) Davorka nas poučava zaokretu i promjeni. Sve to tako (i naopako) ne bi bilo moguće bez gledanja srcem (jer “samo se srcem dobro vidi“).
    Upravo zato što na fotografijama nema ljudske fi gure, prisutnost svjedoka postaje unutarnja.
    Tišina fotografija gotovo je čujna. Što nam govori?

    Nevenka Miklenić, prof.

  • Izložba Frane Radaka "Pogledi iz ateljea"

    Izložba Frane Radaka "Pogledi iz ateljea"

    vrijeme: 4. lipnja 2019. u 19:00 – 21:00

    mjesto: Galerija Događanja, Ivanićgradska 41a, Zagreb

    Izložba Frane Radaka

    Akademski slikar Frane Radak je dugogodišnji vanjski suradnik Centra Knap. Njegova radionica okuplja osobe treće životne dobi koje gaje ljubav prema umjetnosti.

    Na umjetničkoj sceni je prisutan preko 55 godina u kojima se, kako bi on sam rekao, konstantno i intenzivno bavio istraživanjem slikarstva.
    Galerija Događanja ima čast predstaviti njegove relativno nove radove, nastale unazad dvije godine.
    Radakovo slikarstvo je poput "gradilišta na kojem se ruši i dograđuje, raslojava i objedinjuje, zbližuje i razdvaja."

    Izvor: Facebook

     

  • Izložba Hibe Alajbegović Mustafić "Na nJedrima bosanskim"

    Izložba Hibe Alajbegović Mustafić "Na nJedrima bosanskim"

    vrijeme: 14.09. u 19 sati
    mjesto: Muzej knjževnosti i pozorišne umjetnosti, Galerija Mak, Sarajevo

    Izložba Hibe Alajbegović Mustafic

    Hiba Mustafić rođena u Sarajevu 1960. godine, gdje se i obrazovala

    Kreativnost,a osobito afinitet prema likovnoj umjetnosti iskazala je još u ranom djetijnstvu,a već tokom osnovnog školovanja bilježi i prva priznanja za iskazani talent.

    Profesionalno višegodišnje bavljenje turizmom niti jednoga trenutka nije umanjilo njenu ljubav prema likovnoj umjetnosti niti potrebu da se iskaže upravo na ovom polju.

    Rezultat toga je i samostalni projekt -Galerija „Blue Art“ koji pokreće 2012. godine ,nakon 30-ogodišnjeg stvaralaštva. Riječ je o autorskoj galeriji otvorenoj s ciljem da široj javnosti predstavi isključivo svoja certificirana djela, od umjetničkih slika u raznim likovnim tehnikama (ulje i akril na platnu, grafika, crtež, pastele) do umjetnički obrađenih predmeta od upotrebne vrijednosti.

    Tijekom proteklog razdoblja Hiba Mustafić predstavila se domaćoj i inozemnoj javnosti kako samostalnim izložbama tako i kao autorica-sudionica niza kolektivnih, humanitarnih, revijalnih i aukcijskih izložbi i likovnih kolonija i radionica u BiH i inozemstvu 

  • Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

    Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

    vrijeme: 18. rujna 2018. u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

    Izložba Jane Danilović

    VANILLA RUSH

    Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.

    Što je ljepota danas? Koje su to nametnute norme koje žena mora zadovoljiti kako bi postigla poželjnu vizualnu reprezentaciju? Mediji nas bombardiraju sa svih strana fotografijama idealiziranih ličnosti iz javnog života kojima bismo trebali težiti, jer su upravo one oličenje uspjeha u svojoj savršenosti. Od modnih žurnala, preko TV emisija do glazbenih spotova i reality showova sve pršti skupocjenom odjećom i blještavim modnim dodacima prezentiranim na idealno oblikovanim tijelima isforsirano sretnih pojedinaca čija su lica podvrgnuta plastičnim korekcijama fizičkih nedostataka i "upotpunjena" umjetnim trepavicama, nadograđenim obrvama, ispoliranim snježno bijelim zubima i bujnom kosom s umecima, kao i svim ostalim dodacima i preinakama koje zadovoljavaju današnje kriterije savršenog izgleda. Pitanje idealne ljepote pogađa žene danas možda više nego ikada.

    Izložba Jane Danilović

    Vizualna umjetnica Jana Danilović kroz različite umjetničke medije na specifičan način istražuje nametnuti imperativ ljepote. Potaknuta situacijama i problemima s kojima se svi susrećemo na svakodnevnoj bazi umjetnica svoj rad započinje dekonstrukcijom suvremenih stereotipa o ljepoti primarno nametnutih ženama. Oličenje stepfordske supruge doseglo je svoj vrhunac u suvremenom svijetu na prostorima koji su desetljećima obilježeni neimaštinom i siromaštvom na svim razinama. Natjecanja ljepote od najranije dobi, odgoj djevojaka da budu lijepe i poželjne kako bi pronašle dobrostojećeg supruga vraća nas stoljećima unatrag, samo što je danas taj princip ponude i potražnje upakiran u šljokice, lateks, perje i lakirane štikle. Djevojke se kite poput paunova kako bi se šepureći istakle u masi jednako tako agilne im konkurencije. Rezultat je to kulture koja bombardira pojedinca bujicom krajnje nepotrebnih informacija u bespućima virtualnog svijeta, a koje se potom prenose na sve sfere života pa tako i u trgovačke centre transformirajući se u velike staklene izloge prenatrpane primamljivim predmetima popraćenim još primamljivijim cijenama obećavajući kupcima da svatko može doseći savršenstvo ukoliko se opskrbi upravo u njihovoj prodavaonici.

    Izložba Jane Danilović

    U novom ciklusu radova Jana Danilović društveno-estetski fenomen prioritetnog postizanja savršenog izgleda u doba neimaštine problematizira banaliziranjem "tipično ženskih" elemenata poput dijamanata, mašni, čipke i sličnih modnih dodataka koje provlači kroz vlastiti likovni jezik i transformira u svojstveni prepoznatljivi inventar. Kombinacija radova različitih formata i tehnika zajedno s prostornim instalacijama koje koriste ready-made elemente čini svojevrsni mikrokozmos unutar prostora galerije. U izložbenom prostoru umjetnica rekreira ponudu iz trgovačkih centara u vrijeme sniženja stvarajući pritom primamljivu pulsirajuću cjelinu naglašene vizualne prezasićenosti. Šarenilo jarkih boja u kombinaciji s mnoštvom raznolikih tekstura i uzoraka koji asociraju na printeve na tkaninama i modnim dodacima dodatno je prenaglašeno plastičnim zlaćanim bogato profiliranim okvirima koji bude reminiscenciju na period baroka i rokokoa kada su umjetnička remek-djela bila dodatno istaknuta veličanstvenim okvirima koji su potvrđivali njihovu velebnost. Tolika koncentracija kićenosti i nelogičnosti dovodi do apsurda današnjeg vremena kojeg sama umjetnica opisuje kao "karikaturalnu formu koja prejako miriše na vaniliju i ostavlja trag šljokica za sobom". Jeftini okviri upućuju na banalnost koja je danas na cijeni, te još više čine vidljivom ispraznost koja se nalazi ispod/unutar urešene vanjštine. Sadržaj unutar okvira metafora je za nutrinu osobe koja je ispražnjena od bilo kakvog relevantnog sadržaja i koja nema što za ponuditi osim svoje nakićene vanjštine.

    Izložba Jane Danilović3

    I dok mediji promoviraju sve što je lijepo, sjajno, umjetno i plitko kao sigurnu formulu za uspjeh, istovremeno nam zamućuju pogled i skreću pažnju s istinskih problema današnjeg čovjeka. To zamućivanje Jana Danilović naglašava sveprisutnim motivom muhe koja prekriva gotovo sve izložene elemente i nosi dvojako značenje. S jedne strane, mi se kao muhe lijepimo na sve što nam serviraju kao lijepo i poželjno, pa često ne možemo odoljeti primamljivim artiklima, posebice u vrijeme sniženja kada sami sebi lakše opravdamo kupovinu krajnje nepotrebnih predmeta, dok s druge strane muhe obično idu na trulo i pokvareno što pak aludira na ono lažno i loše koje leži ispod površine, ali je lijepo upakirano s mašnom na vrhu, pa sadržaj nije uvijek vidljiv na prvu.

    Niz radova nadopunjen je dvjema prostornim instalacijama koje stereotipne simbole ženstvenosti i erotičnosti problematiziraju s aspekta trpljenja boli za ljepotu. Kroz stoljeća je ženama prezentirano kako "ljepota boli" i kako se od njih očekuje da "trpe za ljepotu", pa su tako u prošlim vremenima žene jedva disale prilikom nošenja steznika i korzeta, neke su vadile i rebra kako bi imale što uži struk i konkurirale u svijetu poželjnih udavača, a nošenje visokih potpetica danas se nametnulo kao zaštitni znak uspješne poslovne žene. Jana Danilović okrutnost podnošenja fizičke boli za imperativ ljepote interpretira u radu pod nazivom "Luxatio". Krajnje neugodna štikla s iznimno visokom petom simbol je pristajanja na neugodu i bol pri osnovnoj funkciji hodanja, a sve u svrhu praćenja trendova i zadovoljavanja osnovnih preduvjeta ljepote. Drugi, manje neugodan modni dodatak prezentiran je u radu "Fractura colli". Pernata boa navodno naglašava erotičnost i seksualnu privlačnost žene dok predmet ironično dijeli naziv s istoimenom zmijom koja guši svoje žrtve prije konzumacije. Umjetničin izbor kićenog predmeta upotpunjuje priču o erotičnim artiklima i savršeno se uklapa s drugim izlošcima u kontekstu problema stereotipa koji guše i nameću bezvrijedno kao vrijedno i poželjno.

    Izložba Jane Danilović

    Nemoguće je ne primijetiti kako moralne vrijednosti i karakterne osobine više nisu na cijeni. Zamijenile su ih emocionalne i sadržajne ljušture. Slobodno vrijeme koje smo nekada provodili u slušanju glazbe, čitanju knjiga, učenju stranih jezika ili bavljenju sportom danas je zamijenjeno boravkom u trgovačkim centrima, gledanjem ispraznih showova ili igranjem zatupljujućih video igrica. Jana Danilović boravak u trgovačkom centru opisuje kao boravak među "beskrajnim rijekama ljudi u svako doba dana, ljudi odjevenih i uređenih kao "za posebne prilike", beskrajno uzbuđenih i punih entuzijazma dok cirkuliraju u prostoru bez nekog jasnog cilja osim samog cirkuliranja kao takvog". Paradoksalno je da što manje imamo to više trošimo. Što smo nesretniji to se više kitimo šarenim i blještavim rekvizitima skrećući pažnju na svoju vanjštinu kako bismo sakrili unutarnju prazninu…

    I dok se zgražamo i pitamo dokle ovakve izopačenosti mogu ići, istovremeno imamo i razumijevanja, jer smo svi iskusili pritisak imperativa ljepote na vlastitoj koži, samo je pitanje do koje mjere svatko od nas podliježe ili se odupire nametnutom pritisku.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Životopis

    Jana Danilović rođena je u 1989. godine u Užicu. Diplomski i magistarski studij zidnog slikarstva završila je na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu gdje je 2013. godine obranila magistarski rad. Doktorirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 2018. godine obranivši umjetničko-istraživački projekt Grad i slika – značaj i funkcija slikarskih intervencija u javnom prostoru. Fokus interesa i djelovanja stavlja na odnos slike i različitih aspekata konstrukta javnosti, kako kroz autorski umjetnički rad, tako i kroz teorijsko istraživanje i kritičke tekstove u medijima. Radove je do sada više puta samostalno izlagala u referentnim galerijama u zemlji i inozemstvu. Autorica je nekoliko desetaka murala i intervencija u javnom prostoru u zemlji i regiji. Članica je ULUPUDS od 2014. godine, umjetničkih kolektiva Street Smart i NBO te suradnica portala Kontrapress.

    Pregled umetničkog rada

    Samostalne izložbe
    · Beleške o letačima, Galerija učiteljskog fakuleta u Užicu, Užice, 2017. godine
    · (Ne)Pristajanje, izložba doktorskog umetničkog projekta, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd, 2017. godine
    · Ogledi o neposlušnosti – crteži i objekti, KC Grad, Beograd , 2016. Godine
    · #100bučnih, izložba dokumenata ulične akcije, Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska
    · Crteži i slike, Gradska galerija Užice, 2015. godine
    · Buđenja i anestezije, crteži, Galerija Stara kapetanija, Zemun 2014. godine
    · Crteži, Narodni muzej u Smederevskoj Palanci - Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka , 2013. godine
    · Kora, crteži, Gradska galerija Mostovi Balkana, Kragujevac, 2013. godine
    · TRI, izložba crteža, SKC Novi Beograd,2012. godine
    · TUBICA, izložba grafika, galerija SKC Kragujevac, 2011.godine

    Kolektivne izložbe (izbor)

    · Sketching Connections, Zavičajni muzej Buzet, Hrvatska, 2018. godine
    · X godina Ex-Yu grafike – izložba nagrađenih radova, galerija Haos, Beograd, 2017. godine
    · XXVIX užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2017. godine
    · Sketching connections, galerija Laval Nugent, Zagreb, Hrvatska, 2017. godine
    · Izložba učesnika 33. Međunarodne kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2017. godine
    · Umetnost na papiru, kustoski projekat Biljane Jotić, Narodni muzej u Užicu, Užice, 2017. godine
    · Gost-izlagač kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2016. godine
    · XXVIII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2016. godine
    · Mozaik malog formata, Mala galerija ULUPUDS, 2016. godine
    · ABBA (A Buncha Book Artists), The Harry Wood Gallery, Arizona State University, Phoenix, USA, 2015
    · XXVII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2015. godine
    · Bijenale akvarela malog formata, galerija SKC Novi Beograd, 2015. godine
    · Osten World Biennial of Drawing, Osten Gallery, Skopje, Makedonija, 2014.
    · godine
    · VII Ex-Yu konkurs za grafiku, Nacionalna galerija, Beograd 2014. godine
    · Detalj kao reč, G.Čaki, M.Oro, V. Radovanović, A. Danilović, kustoski projekat Biljane Jotić, SKC Novi Beograd, 2014. godine
    · NOA-Novi Sad open art, Kulturni centar Novog Sada, 2014. godine
    · XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2014. godine
    · BOA-Belgrade open art, Pop-up galerija KCB, Beograd 2014. godine
    · III Međunarodni bijenale akvarela, Galerija A, Beograd 2014. godine
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Multimedijalni centar, Split, Hrvatska,
    2014. godine
    · Niški crtež, Galerija savremene likovne umetnosti, Niš, 2013. godine
    · Izložba novoprimljenih članova ULUPUDS, Galerija SULUJ, Beograd, 2014. godine
    · XXIV užički regionalni likovni salon,Gradska galerija Užice, 2012. godine
    · Prvo trijenale crteža i male plastike, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić,Beograd 2012. godine.
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Akvarij na Bačvicama, Split, Hrvatska 2012. godine
    · Međunarodno bijenale savremene grafike Iosif Iser, Ploiesti,Rumunija, 2011. godine
    · 43. majska izložba ULUPUDS-a ,prateci program, KORACI VREMENA, Muzej primenjene umetnosti, galerija Žad, Beograd, 2011. godine
    ·
    Nagrade i pohvale (izbor)

    · Pohvala žirija XXVII užičkog regionalnog likovnog salona, Gradska galerija, Užice, 2015.
    · Pobednica konkursa Kancelarije za evropske integracije vlade Republike Srbije za izradu murala povodom Dana prekogranične saradnje, Beograd, 2015. godine
    · II nagrada, XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija Užice, 2014.
    · VI ExYU grafika, II nagrada studentu grafičaru, SKC Novi Beograd, 2012. godine
    · Nagrada FILUM za najboljeg studenta odseka za primenjene umetnosti, 2011.godine
    · Nagrada za najbolji mozaik, Kamena kolonija Prilepski krinovi, Prilep,Makedonija,2011. godine
    · II nagrada za studentski mozaik, Stone Expo IV, Kragujevac, 2012. godine
    · Nagrada za studentski mozaik, Stone Expo III, Kragujevac, 2011. Godine

    Realizovani projekti u javnom prostoru (izbor)

    · TROPICAL DREAM, mural, realizovan u okviru festival Zen Opuzen, Opuzen, Hrvatska, 2018. godine
    · SAVAGE LOVE, mural , realizovan u okviru projekta Re:Think, Sisak, Hrvatska, 2018. godine
    · All Girl, kolaborativni mural i javna rasprava na temu pozicije žene u uličnoj umetnosti, Beograd, 2018. godine
    · Zen, mural, realizovan u okviru Zen Opuzen festivala, Opuzen, Hrvatska, 2017. godine
    · THINK,CHANGE,GROW III – mural, realizovan u okviru projekta Re:Think festivala, Sisak, Hrvatska, 2016. godine
    · PORTAL, mural, ciglana Trudbenik, Beograd, 2016. godine
    · THINK, CHANGE, GROW II-mural, projekat realizovan u okviru internacionalnog Street Art Mostar festivala, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2016.godine
    · SEA, mural, realizovan u okviru konkursa opštine Herceg Novi, Crna Gora, 2016. godine
    · LET’S GO SOMEWHERE NICE, objekat, rad realizovan u okvirtu međunarodnog SAF Thessaloniki festivala, Solun, Grčka, 2016.godine
    · #100bučnih – street art projekat, Beograd / Karlovac (Hrvatska)
    · LITTLE BLUE ONE, mural, Karlovac, Hrvatska, 2015. godine
    · PTICE SAVAMALE, mural, projekat realizovan u okviru konkursa Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije, Beograd, 2015. godine
    · THINK/CHANGE/GROW, mural, Lučani, 2015. godine
    · ULICA SLOBODE, mural, Festival Patosoffiranje, Smederevo, 2015. godine
    · KORISTIŠ LI GLAVU ILI SAMO PRATIŠ OSTALE?, FreeDom Art Festival, Pančevo, 2015. godine
    · UP!, mural, Inex Film, Beograd, 2015. godine
    · UPRISING, mural, Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Nije bitno šta će biti, bitno je kako je do toga došlo, gerila mural / umetnička akcija, X Noć muzeja, Kragujevac 2013


    Predavanja, učešće na tribinama, saopštenja na naučnim skupovima (izbor)

    · Žena u uličnoj umetnosti, tribina / javna rasprava, Dorćol Platz, Beograd, 2018. godine
    · Beogradski festival mozaika – okrugli sto – Savremeni mozaik – izazovi i problemi, Kuća legata, Beograd, 2016. godine
    · Beogradski festival mozaika – predavanje – Mozaik i ulična umetnost, Kuća legata, Beograd, 2016. Godine
    · Saopštenje- Rekontekstualizacija tradicije – mozaik u uličnoj umetnosti, Prvi međunarodni naučni skup Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju, ISCAF 2016, Kosovska Mitrovica
    · CCFD Terra Solidaire Open Forum – predavanje – Reading graffiti – social importance of words in public space, Montreal, Kanada, 2016. godine
    · World Social Forum – predavanje / debata - CCFD Terra Solidaire Citizenship and democracy group : Citizenship and Information or How do we read written and painted content in public sphere? , Montreal, Kanada, 2016. godine
    · Tribina: Slika i grad – društveni značaj murala – Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska, 2016. godine

    Članstva u stručnim žirijima
    · Murali očima fotografa, izložba, Centar za kulturu Božidar Adžija, Beograd, 2018. godine
    · Moje kreativno Ja – Cosmopolitan Art Campus – član stručnog žirija i mentor – 2016. godine

    Publikacije – reprodukovani radovi i tekstovi iz oblasti umetnosti objavljeni u štampanim i elektronskim medijima (izbor)

    · Ulična umetnost i zloupotreba umetnosti – građenje kritičkog posmatrača, Zbornik radova Pedagoškog fakuleteta u Užicu (2017)
    · Paint it Black ili Zapišavanje tuđeg ćoška, www.kontrapress.com - 24.01.2018. godine
    · Lokalno kulturno-umetničko nasleđe kao dopuna nastavi likovne kulture, Zbornik radova međunarodnog naučnog skupa Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenju (2017)
    · Ljudi za mural, mural za ljude www.kontrapress.com - 12.10.2017. godine
    · K***c na braniku kulture, www.kontrapress.com – 21.03.2017. godine
    · Bez prevoda – esej- www.kontrapress.com- 14.09. 2016. godine
    · Kreči da bude čisto (pa prodaj za bilbord) –esej- www. kontrapress.com -23.03.2016. godine / www.aktivirajkarlovac.net – 03.02. 2016. godine
    · Slepi miševi – naše komšije, zbirka crteža, Priredio: Boris Stanić, Za izdavača: Nenad Maletin – Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Slavimo Beograd- operimo grafite mržnje – esej – Liceulice, broj 24, 2015.godine
    · Nasilje u šarenom pakovanju – esej –www.kontrapress.com- 19.12.2014.godine

  • Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 9. studenoga u 18.00 sati izložba slika Jelene Martinović pod nazivom “Masline i ljudi”. Izložba je otvorena do 3. prosinca 2020., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati. Ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.
    Izvor: https://ns-dubrava.hr/

    Izložba Jelene Martinović u Galeriji Kontrast

    ”Masline i ljudi” u novom slikarskom ciklusu Jelene Martinović

    Jelena Martinović slikarica je prirode, koju je upoznavala kroz svoje brojne planinarske ekspedicije i putovanja, bilježeći u crtačkim skicama i akvareliranim crtežima samotne pejzaže na kojima se strukture tla i neba susreću s drvećem koje, poput bilo kojeg živog bića, posjeduje svoj karakter izražen u moćnim deblima i raznolikim krošnjama koje se povijaju na vjetru.

    U svom novom slikarskom ciklusu koji je nastao ovog ljeta u tehnici akrila na platnima i papirima, slikarica se posvetila studijama stabala iz hvarskih maslinika, kao i ljudima koji žive uz masline, ubirući njihove plodove bogate dragocjenim i ljekovitim uljem.

    Na rahloj, crvenkastosmeđoj zemlji, prošaranoj bijelim gromadama nepravilnog kamenja i suhozidima, izrastaju kvrgava debla maslina koja se ponegdje kružno granaju i isprepliću u strukturama gustih, zelenkasto plavičastih krošnji. Čvrsta i stamena, na rubovima polja i vinograda, stabla maslina u slikarskim potezima reflektiraju boju iz okoline, titravu vrelinu podnevnog sunca, sparinu koja prži škrtu zemlju i tirkiznosivu oblačnost neba pred oluju.

    Iz njihovih tijela isijava dojam drevnosti: same među kamenjem povijaju se u burama, odolijevaju vremenu u različitim godišnjim dobima, otporne na suše, radujući se blagim zimama i dugim, suhim ljetima. Plodne i korisne, a samodostatne, bile su nadahnuće pjesnicima i slikarima, dok su prema mitovima, služile i nekim grčkim junacima, koji su od njihovog drveta izrađivali oružje za borbu.

    Od davnina masline su se udomaćile uz ljude kao simbol mira, zaštite, iscjeljenja i blagostanja, njihovo je ulje služilo vladarima za masažu i njegu, kao hrana, lijek i gorivo za svjetiljke. Tako su i ljudi na Jeleninim slikama, u berbi maslina, poprimili nešto od njihovog kolorita i karaktera: stari maslinari koji vretenastim, spretnim prstima ubiru još nedozrele masline, tamnozelenkaste ili crne, sazrele i sočne, pažljivo prebirući njihove grančice, maslinari koji žive u njihovim sjenama, mirisima i ciklusima, nepomičnog i mirnog pogleda prema naprijed, svjesni tradicije koju žele očuvati, znanja kojega moraju prenijeti mlađim generacijama.

    Ljudi i masline žive s elementima, protkani sunčevom svjetlošću u teksturama debla, u borama na koži, u mrežolikim žilicama kojima se crpi hrana iz zemlje, kroz snažne obrise koji se poigravaju s ljubičastim, crvenim i žutim odrazima večernjih zalazaka sunca i jutarnjih izmaglica. Maslina, kao Afroditina biljka, stasala je uz kamenje koje štiti zemlju od osipanja i isušivanja, kroz ruke maslinara, u rezidbama i sadnjama, berbama i obogaćivanju tla, u hodu kroz godinu gdje svako godišnje doba donosi svoje radove, vrijeme za početke i završetke, za zimski smiraj i uživanje u plodovima nakon teškog rada.

    Vraćajući se užurbanom gradskom življenju, slikarica je u sebi donijela ljetne impresije iz samotnih maslinika, pretačući skice i zapise u slike većih formata, gdje masline u centralnoj kompoziciji obuhvaćaju prostor i vladaju nad njime, grmolike, stare, a vitalne, donoseći nam duh mirne trajnosti u nemirnoj svakodnevici, čvrsto uporište iz nekih prošlih vremena, ples razlistanih mediteranskih boja kao oživljujuće sjećanje u nadolazećoj zimi.

    U spiralnom gibanju, osunčana debla pričaju nam priču o prirodi kultiviranoj ljudskim rukama, o suživotu ispletenom kroz bure i ljetne vreline, kroz odlaske i povratke, uvijek na početak zbivanja, kao spoj korijenja i krošnje koji povezuje dimenzije na neuništivom Drvetu života.

    Krešimira Gojanović

  • Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug

    Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug


    vrijeme: 03.05.2019. - 21.05.2019.
    Otvorenje u 20:00 sati
    mjesto: Galerija KRUG, Dom kulture Dugi Rat

    Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug



    EKSPRESIVNE PERCEPCIJEEKSPRESIVNE PERCEPCIJE



    Kada, prije dvi godine otvarah Josipovu samostalnu izložbu u splitskomCaffe bar SKY u sklopu Jokerove zgrade, naslovih je LIKOVNI ISTRAŽIVAČ,referirajući se na njegov temperamentni slikarski nerv koji želi što prijeuhvatiti trenutak percipiranog. Za one koji ne znaju radi se o motivimaKaštelanskog bazena sa solinskom pitoresknom mikroregijom u "kojoj sena čudesan način stapaju antička, starokršćanska, starohrvatska i seoskaambijentalna arhitektura uronjene u floru rječice Jadro..." (iz predgovorasplitskoj izložbi).

    Što se u Baričevićevom slikarstvu promijenilo od toga vremena? Uglavnomništa, osim tehnike - tada je to bio akrilik, a danas, suhi pastel. Tretmanje isti, struktura i tekstura također, dakle, Josip je konstantan, dosljedan iprepoznatljiv u svom slikarskom rukopisu, a to znači: kovitlac energičnihpoteza, zapjenjeno i nemirno more, nebo s (obveznim) ekspresivnimoblacima, vremešne masline sa stoljetnim borama i crnim dupljama debla...Razigran je i u slikanju arhitektonskih cjelina našeg dalmatinskog "Malogmista" slobodnom interpretacijom koja ne robuje faktografiji. Fasade kućaodražavaju refleksije mora i neba uz dominantu nijansi modre koja seisprepliće sa sivom, oker, bojom ciklame, ljubičaste i zelenog tirkiza...Posebno me se dojmila slika s motivom Omiša iz "ptičje" perspektive kojaobuhvaća širi pejzaž s Omiškom Dinarom i planinskim masivom Mosorau zadnjem planu. Na toj slici dominira slikarska gama s naglašenimmodrilom, ispresijecanim lila i okerastim potezima te oivičene planinebijelom, odnosno crnom na obroncima Mosora i diskretnim bordo-crvenimfragmentima. Sve je na prepoznatljivom motivu uravnoteženo i oku ogodnou snažnoj sinergiji koju stvaraše Cetina i okolna brda.

    Ako se treba determinirati spram Baričevićeva slikarstva, rekao bih daje, eksplicite ekspresionističkih svjetonazora ne želeći robovati diktaturealizma i objektivnog prikaza lokalnog kolorita.Njegove percepcijeto i diktiraju.Iz toga i proizlaze, spomenuti energični, iskrzani potezi ikoloristička paleta kao posljedica nutarnjeg nemira slikarske duše.

    Zdravko Cota

    JOSIP BARIČEVIĆ
    rođen 06.06.1968 u Splitu. 1996. postaje član likone radionice “ART CLUB” koju vodi akademski slikar i likovni pedagog TIHOMIR BARIŠIĆ, gdje dobiva likovnu izobrazbu. Dvije godine pohađao je likovnu radionicu kod akademske slikarice VENDI BOROVIĆ.

    Izlagao je na petnaest samostalnih i šezdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
    Posebno treba izdvojiti skupinu “INTER IMAGO NEW YORK 2” u New Yorku, na kojoj je sudjelovao s nekolicinom akademskih slikara.

    Uz pokojnog EDE MATKOVIĆA, Stipe Tokića jedan je od glavnih osnivača likovne udruge “SALONA ART” iz Solina. Neko vrijeme bio je i njen predsjednik.

    Živi i radi u Solinu.
    Don Lovre katića 112, 21210 Solin
    mob.: 098 9219 670
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


  • Izložba Josipa Rončevića "Izgraditi brod"

    Izložba Josipa Rončevića "Izgraditi brod"

    mjesto: Galerija Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb
    vrijeme: 29. travnja do 13. svibnja 2021. godine

    Izvor: https://www.facebook.com/galerijamh

    Izložba Josipa Rončevića

    Iz predgovora:
    Već dugo želim napraviti brod. Nemam nikakvog znanja, resursa, mjesta ni vremena, ali takav megalomanski izazov me tako privlači; trebala bih istraživati kako, snalaziti se za materijale, raspitivati se kod iskusnih ljudi, kontinuirano griješiti, ponavljati, ispravljati se. U konačnici, testirati vlastite granice sposobnosti. Za mene, brod nije ono što je za ribara ili sanjara o putovanju, pa ni o plovidbi starih Grka ili otkrivanju novih svjetova. Za mene, brod je vrhunac iživljavanja vlastitog stvaralačkog nagona. Zamisli: od ničega stvoriš cijeli brod!
    (...)
    Anđela Tenšek

    Josip Rončević rođen je 1991. godine u Zadru gdje je završio gimnaziju. U Zagrebu je 2015. diplomirao na Grafičkom fakultetu, a iste godine upisao slikarski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovao je u uredništvu studentskog časopisa Skica. Tijekom studija dobio je nekoliko priznanja za svoj rad, a 2020. diplomirao na slikarskom odsjeku u klasi profesora Igora Rončevića s pohvalom iz latinske klasifikacije summa cum laude.
    Izlagao je na tri samostalne i dvadesetak skupnih izložbi, od kojih se mogu istaknuti Oni odlaze: izložba završnih radova Slikarskog Odsjeka ALU (Gliptoteka HAZU), Igra sporta i umjetnosti (HDLU, Zagreb), Erste fragmenti 16 (Lauba, Zagreb) i 35. salon mladih (HDLU, Zagreb) pri kojem je sunagrađen „Nagradom Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnici umjetniku“. Član je HDLU-a.

  • Izložba karikatura Nika Titanika "Kronika hrvatske gluposti"

    Izložba karikatura Nika Titanika "Kronika hrvatske gluposti"

     

    Retrospektivna izložba karikatura Nika Titanika povodom 25 godina karijere pod nazivom "Kronika hrvatske gluposti" otvara se u utorak 24. rujna 2019. s početkom u 19 sati u Muzeju Mimara. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Izložba ostaje otvorena do 24. listopada 2019. godine.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Retrospektivna izložba Nika Titanika predstavlja povijest, razvoj, stil i djelovanje jedinog suvremenog karikaturista koji na dnevnoj bazi crta dvije karikature za jedne dnevne novine. Arhiva Nika Titanika broji oko 10.000 objavljenih karikatura. Istovremeno, ova retrospektivna izložba ukazuje na važnost i prijeku potrebu karikature u suvremenom društvu kao duhovitog, ali nerijetko i oštrog i pronicljivog korektiva društva i svijeta u kojem živimo.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik jedini je karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. U svojim radovima često se dotiče rapidne degradacije ljudskih moralnih vrijednosti poentirajući tko se danas smatra uspješnim i je li riječ o konkretnim uspjesima poput obrazovnog, znanstvenog ili tehnološkog napretka ili je riječ o kvazi-zvijezdama bez pokrića. Nik Titanik za sebe kaže da je kroničar hrvatske gluposti, a u svojim karikaturama ne štedi nikoga, pa niti samog sebe.

    Djelovanje Nika Titanika obuhvaća portretnu i geg-karikaturu odnosno situacijsku karikaturu. Portretnoj karikaturi je primarno bio posvećen na počecima svojeg djelovanja, ali se i danas njome aktivno bavi, prvenstveno u kontekstu izrade karikatura po narudžbi. Kod portretne karikature naglasak je uvijek na psihološkoj studiji karaktera, dok Nik crtež obogaćuje nizom popratnih detalja i rekvizita, što je stilska odlika i njegovih geg-karikatura. U području situacijske karikature Nik Titanik na dnevnoj bazi izrađuje dvije karikature: dnevno-političku i sportsku. Dnevno-politička karikatura je najprikladnija za izražavanje kritike društva, a često poprima i karakter satire. Karikaturu svakodnevnice Nik često ističe kao najdraže područje i unutar njega na svakodnevnoj bazi obrađuje sport, a često i univerzalne društvene teme kao što su muško-ženski odnosi, seks, prijateljstvo, posao, obiteljski odnosi, a dotiče se i pitanja kulture, umjetnosti i ekologije.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Izložba obuhvaća nekoliko stotina originalnih crteža i printeva digitalno izvedenih karikatura koje predstavljaju presjek autorova stvaralaštva od prvih radova nastalih u drugoj polovici 80tih godina prošlog stoljeća, preko prvog objavljenog rada u karijeri 1994. godine pa sve do aktualnih karikatura koje svakodnevno stvara. Radovi kronološki prate razvoj stila i tema, uvođenje stalnih i prepoznatljivih likova poput Štefice Jambriščak i Mije Sadomazođubrilovića te problematiziraju portretnu i situacijsku karikaturu, kao i podjelu na sportsku, političku i svakodnevnu karikaturu. Uz karikature, na izložbi će posjetitelji moći razgledati originalne crteže, kataloge, osvojene nagrade i ostale dokumentarne materijale vezane uz rad, razvoj i djelovanje Nika Titanika.


    Iz predgovora retrospektivne izložbe kustosice Sonje Švec Španjol:

    "Komedija, humor, satira, ironija, karikatura… sve što u sebi sadrži duhovitost često je kroz povijest degradirano kao manje vrijedno. No, ponekad je puno teže osmisliti ingeniozno, lucidno i pronicljivo duhovito djelo, negoli tragediju ili dramu koja će kod ljudi izazvati tugu i empatiju. Navesti pojedinca da kroz humor percipira ozbiljnost situacije, društva, zemlje i svijeta u kojem živimo, te počne razmišljati i djelovati, velik je izazov koji ne može svatko svladati.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    "Humor je ozbiljan posao" izjava je koju vežemo uz lik i djelo Nika Titanika. Karikatura je "najbistriji izraz čuvstva istine", ona je korektiv društva i ne štedi nikoga. Utoliko autor nosi veliku odgovornost baveći se dnevnopolitičkom karikaturom.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik u ulozi lucidnog kroničara aktualnog vremena britkim humorom ukazuje na neuralgične točke društva i države provocirajući reakciju, odnosno ne dopuštajući pojedincu da se uljuljka u izopačeno stanje današnjice akceptirajući ga kao normalno. Živim bojama, osebujnim likovima i s mnoštvo detalja, Nik Titanik karikaturama ilustrira, problematizira i propitkuje probleme u društvu, potičući promatrača na aktivno promišljanje prostora i vremena u kojem živi. Karikatura, unatoč postupnom nestajanju iz tiskanih medija, i dalje ostaje prijeko potrebno sredstvo kritike koje utječe na javno mišljenje i upozorava na aktualne probleme."

    Sonja Švec Španjol



  • Izložba Leonarda Budimlića Majnarića "eL zVITOpereno"

    Izložba Leonarda Budimlića Majnarića "eL zVITOpereno"

     

    vrijeme: 8. veljače 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija Idealni grad (Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad).



    Izložba Leonarda Budimlića Majnarića

    Linija na površini papira, platna ili realizirana u prostoru kao gradivno sredstvo skulpture, svojim oblikom, kretanjem i karakterom ocrtava temperament i duhovno stanje umjetnika. Leonardo Budimlić Majnarić uzima liniju kao osnovno izražajno sredstvo neovisno o mediju u kojem stvara. Često je riječ o brzom crtežu, tzv. krokiju, pri čijoj izradi autor pažnju posvećuje ključnim elementima koji definiraju izabrani motiv. Skicirajući vlastiti doživljaj svijeta u kojem živimo Leonardo taloži neposredne crtačke, slikarske i kiparske bilješke koje kontinuirano iskustveno nadopunjuje ukazujući pritom na multidimenzionalnost života.

    Ostajući vjeran svom prepoznatljivom rukopisu Leonardo Budimlić Majnarić realizira prostornu instalaciju u formi linijskog crteža "iscrtanog" kontinuitetom upotrijebljene crvene žice. Koristeći bijele zidove izložbenog prostora galerije umjetnik gradi priču počevši od arhetipskih motiva teme postanka preko svakodnevnih životnih situacija do prikaza otuđenog pojedinca izgubljenog u bespućima kapitalističkog svijeta u kojem danas živimo. Dinamika crteža ostvarena je prepoznatljivom nemirnom linijom karakterističnom za Leonardove kroki crteže na papiru i tabletu, dok odabir crvene boje aludira na pulsirajuću snagu, krvotok života čiji je ritam definiran usponima i padovima, neočekivanim događajima, te interakcijom i odnosima s pojedincima koji su dio našeg života. Linijski crtež crvenom žicom uvjetovan je prostornim zadatostima galerije. Položaj prozora određuje svojevrsne pauze u gradnji priče iako se kontinuitet crteža ne prekida. Područje između prozora poslužilo je za realizaciju intimnijih tema s manjim brojem aktera, dok duži kontinuirani zidovi postaju mjesto razrade kompleksnijih tema s više različitih karaktera i događaja.

    Leonardo Budimlić Majnarić crvenom linijom gradi obrise i definira prepoznatljive forme dominantno figurativnih motiva od kojih je većina u pokretu i interakciji. Brojnošću likova prikazanih u različitim posturama, te izmjenom točke gledišta, odnosno dizanjem i spuštanjem glavnog toka crteža stječe se dojam elektrokardiograma na kojem pratimo frekvenciju ljudskog srca što upotpunjuje crvena boja – boja koja ujedinjuje ljubav i strast, ali i potiče nasilje i rat, boja koja simbolizira središnju vatru čovjeka i zemlje. Osim arhetipske crvene boje najdublje povezane s principom života, u Leonardovom radu pronalazimo mnoštvo simbolike utkane u priču o čovjeku. Riječ "VITO" iz naslova izložbe "eL zVITOpereno" namjerno je istaknuta velikim slovima i referira se na tok života koji umjetnik gradi u svom kontinuiranom crtežu objedinjujući nasumične elemente poput crtanog filma La Linea s glavnim likom zarobljenim u okviru linije te crtanog filma Baltazar u kojem profesor svojom beskrajnom stvaralačkom maštom uči djecu vrijednostima života. Umjetnik razvija priču od začetaka čovječanstva i prvih oslika lovaca na mamute koje kontrastira s današnjom divljom izgradnjom i zagušenošću cestama, rotorima i automobilima, pa sve do arhetipske figure slikara i ženskog modela koji drže okvir slike i uokviravaju aktere aktualne izložbe, njihovu promociju umjetnosti i definiciju statusa umjetnika danas. Valja istaknuti kako su u dinamiku gradnje iskustvene i filozofske priče umjetnika uključena tri simbolička kontrapunkta: interpretacija Božje prisutnosti i prisutnosti Majke Prirode ujedinjenih u liniji života, te mobil interaktivnog karaktera koji nakon razgleda izložbe ukazuje posjetitelju na mogućnost izbora u životu. Izbor uvijek postoji iako opcije koje se nude nisu uvijek lake, već podrazumijevaju preuzimanje odgovornosti i posljedica. Pozicionirani iznad mobila i za Leonardove kroki crteže već prepoznatljivi elementi Sunca i UFO-a predstavljaju oblikovni potpis na kraju crteža odnosno izložbe.

    Iako naizgled skicuozan, jedinstveni crtež Leonarda Budimlića Majnarića priča je o povijesti čovječanstva. Diversifikacija Leonardovog crteža odraz je diversifikacije života koji je nepredvidljiv, pun uspona i padova, nelogičnosti i apsurda, a opet neprocjenjiv i jedinstven. Leonardo je neponovljivost života utjelovio u autentičnom prostornom crtežu osmišljenom i realiziranom u direktnoj komunikaciji s prostorom u kojem je nastao. Rad koji živi samo dok traje izložba istovremeno je fragilan i dubok koliko i ljudski život. Djelo Leonarda Budimlića Majnarića utjelovljuje spontanost, slobodu, karakter i autentičnost njezina autora, te poziva promatrača da promisli o niti koja spaja ljudske živote u jedinstveni zajednički svijet.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Marije Tokić "Zagreb u srcu"

    Izložba Marije Tokić "Zagreb u srcu"


    vrijeme: 09. 05.2019 u 19 sati
    mjesto: Galerija " Ruža", Gunduličeva 45 Zagreb

    Izložba Marije Tokić

  • Izložba Marije Tokić u Novom Marofu "Zagreb u srcu"

    Izložba Marije Tokić u Novom Marofu "Zagreb u srcu"


    vrijeme: 01.10.2019. u 19 sati
    mjesto: Gradska knjižnica i čitaonica Novi Marof

    Izložba Marije Tokić u Novom Marofu

    Marija Tokić rođena je 1953. god, u Osekovu, gdje je pohađala osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavila je u Zagrebu, gradu u kojem je odlučila ostati i živi danas.
    Slikarske tehnike i mogućnosti likovnog izražavanja upoznala je na likovnim radionicama Miloša Popovića, prof., Dubravka Lepeja, prof., Ane Tomljanović. prof. ak. grafičar/slikar.
    Redovita je polaznica škole crtanja i slikanja Atelier Sellier pod vodstvom Tese Horvatiček Paradi, mag. art.
    Članica je udruge PULS Moslavački štrk Popovača i Ama artem Zagreb.
    Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, te na likovnim kolonijama humanitarnog karaktera.

  • Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"

    Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"


    vrijeme: 9. svibnja 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Marine Ćorić

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 28 slika intimnog formata koji su nastali u proteklih nekoliko godina. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti.


    DUŠEVNI INTERIJERDUŠEVNI INTERIJER



    Autoportret kao jedna od najstarijih likovnih tema odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i refleksije duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira i interpretira samog sebe. Naime, autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. 
    Marina Ćorić uzima medij slike kao primarni način komunikacije te u njemu stvara ciklus autoportreta manjeg formata kojim pruža uvid u vlastiti proces vrednovanja same sebe. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti. Dinamika ciklusa ostvarena je različitim kadrovima i očištima koja variraju od klasičnog linearnog prikaza pa sve do ptičje ili žablje perspektive koja rezultira distorzijom ljudskog tijela. Nelogičnost u prikazu tijela umjetnice dodatno je potencirana preuveličanim rukama, zglobovima i koljenima. Lice je rezignirano i odsutno, često usahlo s naglašenim podočnjacima te zorno oslikava aktualno stanje duha autorice. Značajnu ulogu ima i posebna paleta boja koja definira cjelokupnu atmosferu ciklusa. Degradacijom boje zatamnjen je ton, a boje blijede, gube na čistoći, intenzitetu i zasićenosti. Umjetnica odabire neobične kadrove koji djeluju kao isječci iz stvarnog života. Pojedinačni prikazi poput izlaska iz kupaonice, oblačenja ili brisanja u ručnik objedinjeni s ostalim radovima čine mozaik života odnosno ilustriraju jedan od mnogih slojeva kompleksnog ljudskog karaktera. Veliku ulogu u interpretaciji unutarnjih psihičkih stanja ima i sâm položaj tijela umjetnice. Pogled u pod, spuštena ramena, blago pognuta glava prema dolje i isprazan pogled bivaju oličenjem ravnodušnosti i melankolije. Prizori su kontinuirano smješteni u interijer što pojačava dojam intimnosti i introvertiranosti vlastitog umjetničinog karaktera, ali taj privatni prostor pruža i stanovitu slobodu i osjećaj sigurnosti. On ujedno predstavlja i autoričin "duševni interijer" definiran i prezentiran kao i ona sâma – osamljeno i hladno. Tematski i stilski radove objedinjuje specifičan kolorit, atmosfera, neobični kadrovi i naglašeno individualan pristup oblikovanju tijela i lica vlastitog lika.
    Izložba Marine Ćorić
    Marina Ćorić svoj slikarski stil opisuje kao "subjektivni realizam" obrazlažući kako njezine slike općenito ostavljaju realističan dojam, no povremeno su vidljiva izobličenja i netočnosti u anatomiji ljudskog tijela koja ponekad zahvaćaju i prostor u kojem je smještena figura što ukazuje na iskrivljenu percepciju sebe i stvarnosti. Svoje ideje i misli umjetnica komunicira slikama, a višeslojnost iskomuniciranog pratimo kroz radove koji sežu od vrlo životnih i svima nama bliskih situacija (Autoportret s ručnikom), preko insceniranih (Autoportret kao klaun), eksperimentalnih (Autoportret s ogledalom; Me, Myself and I), asocijativnih (Super!) pa sve do pomaknuto liričnih (Autoportret s plastičnom vrećicom) interpretacija.
    Izložba Marine Ćorić
    Valja istaknuti kao je riječ o jednom životnom periodu unutar kojeg je umjetnica stavila naglasak na interpretaciju specifičnog segmenta svoje ličnosti i vlastitog viđenja same sebe pri čemu su autoportreti nastali kao emocionalne reakcije na životne situacije tj. kao odraz trenutačnih psihičkih stanja što se odrazilo i na paletu boja i razinu distorzije vlastitog lika na slici. Naime, autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi i kao takav podložan je promjenama. Autoportreti nastali u različito vrijeme mogu se uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja.
    Izložba Marine Ćorić
    Spoznati sebe, te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećanja i djelovanja. Marina Ćorić intimnim formatima svog vizualnog dnevnika uvodi promatrača u jedan svijet distopijskog karaktera gdje je sve nekako blisko i dobro poznato, ali opet izmješteno i drugačije. Atmosfera je melankolična, vlada potpuna tišina, ali ona tišina koja izaziva nemir i komešanje kod promatrača te ga navodi da upoznavanjem tuđeg sadržajnog aspekta autoportreta zaroni i u vlastiti te upozna samog sebe. 
    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    Marina Ćorić rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je 2006. završila školu Primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je 2017. godine u klasi izv. prof. Dragane Nuić-Vučković kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, BiH. Trenutno živi i radi u Zadru. Osim slikarstvom bavi se i umjetničkom fotografijom. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija od kojih se mogu izdvojiti slikarska Eko kolonija (2014. i 2016.) i grafička kolonija Workshop Salona (2014.). Također, sudjelovala je na dvadesetak skupnih međunarodnih izložbi u regiji kako sa svojim slikarskim tako i s fotografskim radovima. Najznačajnije među njima su izložba 21. Minijature u Zaprešiću (2018.), 4. trijenale autoportreta „Pojam o sebi“ u Samoboru (2017.) i 15. izložba „Privatno i Javno“ (2017.) na kojoj je i osvojila nagradu za slikarstvo. Sa svojim fotografijama je sudjelovala na 3. Biennalu hrvatske mlade fotografije (2016./2017.), na 9. Rovinj Photodays-u gdje je osvojila 1. mjesto u kategoriji Akt/Tijelo (2016.), te na 1. Biennalu hrvatske mlade fotografije gdje je osvojila 3. mjesto odlukom žirija i 2. mjesto odlukom publike (2011./2012.). Osim skupnih izložbi, imala je i nekoliko samostalnih izložbi od kojih je bitno spomenuti izložbe: „Umjetnost spaja“ u sklopu Festivala Treće Uho u Dubrovniku (2017.), izložbu „Nuić-Ćorić-Paponja“ u Tuzli (2017.), te samostalnu izložbu „Autoportreti“ u Kninu (2018.). Osim toga, njeni fotografski radovi su objavljivani u časopisima i na naslovnicama knjiga.

    web stranica: www.marinacoric.wixsite.com/marina-coric

     

     



  • Izložba Mije Maraković "Projekt teški otpad"

    Izložba Mije Maraković "Projekt teški otpad"

     

    vrijeme: 28. studenog 2019. s početkom u 19 sati
    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

     

    Izložba Mije Maraković

    Riječ je o posljednjoj ovogodišnjoj izložbi u galeriji Laval Nugent koja je ujedno i pobjednička izložba godišnjeg natječaja za izlaganje u galeriji. Naime, među više od trideset prijava pristiglih na natječaj za izlaganje u 2020. godini u Galeriji Laval Nugent Stručni savjet galerije odabrao je mladu akademsku umjetnicu Miju Maraković koja će se na samostalnoj izložbi predstaviti radovima različitih formata nastalim u posljednje tri godine. Mia Maraković dobitnica je Rektorove nagrade 2016.godine za projekt „Život ispod Sunca“ , 2017. godine osvojila je posebnu nagradu u sklopu izložbe „Student International Art Biennal“ (Makedonija), a 2018. godine treću nagradu Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Iste godine nagrađena je i pohvalnicom akademskog vijeća.

     

    Mia Maraković rođena je 23. 09. 1990. u Zagrebu. Završava Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. godine.

    Do sada je imala devet samostalnih izložbi u Osijeku - 2011. (GALERIJA OKO) , u  Zagrebu , 2016. (ACADEMIA MODERNA) , u Zagrebu, 2017. (GALERIJA PIKTO) , u Zagrebu, 2017. (LAUBA), u Zagrebu, 2018.(GALERIJA VN),u Zagrebu,  2018. (ŽIVI ATELJE), u Karlovcu , 2018.(GALERIJA ZILIK), u Zaprešiću, 2019. (GALERIJA RAZVID)i Zagreb, 2019. (GARAŽA KAMBA)  te izlaže na pedesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih ističe 33. Salon mladih(Zagreb) , Drava art Biennale“(Koprivnica), Osten biennale crteža(Skopje, Makedonija),  Novembarski likovni salon vizualnih umetnosti (Srbija),  Student International Art Biennial – SIAB(Skopje, Makedonija), „Memories 2“, Huang Hgo Art Space Gallery  (Hanoi, Vijetnam),  „Biennale Internazionale Donna“ , Porto Vecchio, Magazzino 26 (Trst, Italija).

    Dobitnica je Rektorove nagrade 2016.godine za projekt Život  ispod Sunca, 2017. godine  posebnu nagradu u sklopu izložbe „Student International Art Biennal“ (Makedonija), 2018. treća nagrada Zavičajnog muzeja grada Rovinja i 2018. nagrađena je pohvalnicom akademskog vijeća.

    Voditeljica je  likovnih radionica za djecu i odrasle u Rovinju (Centar Mare), Srebrenica (Udruga Cesvi i Omladinski centar Srebrenica),  Potočari ( Internat za djecu iz Srebrenice i Udruga hendikepirane djece i omladine Leptir), Graditeljska srednja škola Čakovec, Zagrebu (CKIM), kaznionica za žene-Požega, Odgojni zavod Turopolje i  Pravni fakultet, smjer socijalni rad 2016. , 2017.,  2018. i 2019. godine.

    Ostvarila je dvije privremene  javne instalacije „Drvo obilja“  i  „Tunel dobrih želja“, 2016. godine. 

    Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika,Zagreb.

    Predgovor izložbe
    Rad Mije Maraković u sebi već zadnjih pet godina nosi zadivljujuću dozu dosljednosti. Njene izrazito suptilne promjene iz jednog medija u drugi, gotovo iz minimalizma u svojevrstan neoekspresionizam, iz geometrije u ekspresiju, govore nam kako je geneza njenog opusa sasvim u sinergiji s njenim ljudskim duhom, s vremenom, da ne upotrijebim fraze poput životnog iskustva ili čak odrastanja. Pratim Miju već godinama, usudila bih se reći kako se nije  promijenila uopće. Njeni radovi odišu jednakom neposrednošću i autentičnošću kao  i prije par godina. Mia kao da je cijepljena od krize umjetničkog identiteta s kojom se umjetnici često hrvaju. Odnosno, kod ove autorice uputnije je govoriti upravo o kontinuitetu rada negoli o idejama ili transcendenciji. Upravo Mijina vlastita rečenica, napisana prije nekoliko godina u  jednoj od bilježnica najbolje sažima njen stav prema umjetnosti: «Ako ništa drugo zgnječila sam vrijeme», jer govori o duhu njenog stvaralaštva, o duhu nje same, duhu koji ne posustaje u žudnji za stvaranjem.

     
    Kronologija radova izloženih u Laval Nugentu nije od  presudne važnosti. Oni su nastali između 2017. i 2019., no možda je od veće važnosti spomenuti presjek događaja u Mijinom životu: kraj akademije, ostavljanje jednog životnog puta i kretanje u drugom smjeru, smjeru nepoznatog. Pojam gniježđenja i nije tako stran za provući kroz trenutačno Mijino slikarstvo.... Ona kao da je uzgajala i čuvala sve ove predmete koje vidimo danas na zidu galerije, te kroz taj proces istovremeno konstruirala vremenski neponovljivu stvar - rađanje radova koji se u srži sastoje od odbačenih predmeta – teškog otpada. Sakupljajući i pronalazeći jedan po jedan objekt, dan po dan, već je onda stvarala stanice svog rada, a njihovom adaptacijom dekonstruirala i rekonstruirala njihove molekule u jednu «profaniju» svrhu – svrhu umjetničkog djela. Autorica ove radove naziva «radovima od smeća» pa ću stoga i ja prisvojiti taj termin, iako uzmimo u obzir kako ovi nasumično izabrani predmeti, nisu ovdje pukom slučajnošću već(ne)svjesnim odabirom umjetnice.

     
    Mia od samih početaka koristi najviše trash materijale. Kod ove izložbe pojam trash materijala može biti shvaćen doslovno i metaforički te je uistinu nepoveziv s nekim drugim umjetnicima koji su se u svom radu koristili staklom, svakodnevnim predmetima, poput razbijenih tanjura u slučaju Juliana Schnabelaili aseptičnih tlocrta «stolova» Daniela Spoerrija. Spominjem ovu dvojicu autora jer jedino što imaju zajedničko s Mijinom radom jest upravo dobivena reljefnost samog rada i objekti koji su nimalo (Spoerri) ili potpuno dekonstruirani (Schnabel). Sama aura radova te nagon umjetnika u ovim slučajevima u protpunosti su različiti. Umjetnica uz spomenute nađene objekte za fiksiranje koristi betosan, drvofiks, lak za čamce te tako na radu dobiva gotovo kiparsku strukturu. Bijeli diptih, rad najrecentnije datacije, ujedno podsjeća strukturom na skulpture predimenzioniranih gipsanih glava Franza Westa. U jednom francuskom časopisu njegove skulpture čak su nazivali razigranima, neupotrebljiv pojam kada pričamo o umjetnosti jer često njime dobivamo krive konotacije. Zašto se fokusiram na Westa i zaigranost?  Jer koliko god Mijini radovi promatraču mogu djelovati «zaigrano» ili nasumično oni to nisu. Kao promatrači Mijinog opusa shvatiti ćemo kako ovi radovi od smeća imaju jednaku genezu, ikonografiju i materičnost kao i njene bilježnice, krugovi ili linije. Uvijek je materijal taj koji je za autoricu od presudne važnosti, on će rijetko kada biti «klasičan», no uvijek dovoljno ikonografičan da se prepozna upravo njen trag. Mia se u svom radu ne fokusira na samo jedan objekt koristeći ga pritom kao sredstvo za utjelovljenje forme, kao što je to radio primjerice Julian Schnabel, niti ona kroz njih kroji figurativnu komopoziciju... Česti je slučaj da umjetnici prolaze razno razne «šetnje» kroz područja koja se ponekad i ne čine sasvim njihovima. Kod Mije su ti prijelazi, lutanja, gotovo nevidljivi u cjelini opusa jer ona ne ide uz dlaku angažmanu ili novootkrivenoj osviještenosti koja se danas nerijetko proteže u umjetničkom diskursu, već se čuva u svom malom utočištu, svom ateljeu. Kada sam došla u njen atelje objasnila mi je sve jednom rečenicom i pokazivanjem ruke u smjeru radova:

     
    «To ti je to , to je to sa smećem».

     
    Ne može biti iskrenije. U vremenu kada bismo ove radove mogli htjeti razumijeti na bezbroj načina, te naglasiti kako je između ostalog problem smeća i problem novovjekovnog čovjeka, koji se prema prirodi odnosi gotovo isključivo kao prema predmetu grubog iskorištavanja, autorica nas upozorava na još jedan segment – segment čovjeka. Pojam čovjeka stvaraoca jednako tako je marginaliziran kroz kapitalizam koji svojim aktualnim nastojanjima guši duh umjetnika. Društvo koje ne razumije kako u suštini mi čovjeka pomišljamo u drugom smislu, kada ga nazivamo slobodnim, nego kada ga kao dio prirode prihvaćamo kao podvrgnuta njezinim zakonima.  Mia svoju slobodu vidi upravo u prirodi vlastitog duha; konstanti stvaranja, sakupljanju «smeća», i šetnjama šumom. Ima li išta lošeg u tome ? Ja mislim da ne, dapače, zavidnog.


    Tanja Škrgatić 

  • Izložba Sanje Kuleš "Pedeset nijansi crvenog"

    Izložba Sanje Kuleš "Pedeset nijansi crvenog"

    Petu samostalnu izložbu slika Sanje Kuleš možete pogledati od 04.09.-19.09.2020 u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac u Sisku, Rimska 27.

    Izložba Sanje Kuleš

    Rođena je u Sisku 1972 godine gdje završava srednju školu.

    Nakon školovanja se više vremena posvećuje slikarstvu, kao slobodan umjetnik. Slike joj odlikuje nesputanost, te raznolikost tema i motiva.

    Uglavnom koristi kao svoj izričaj ulje na platnu, te olovku, kreirajući tako svoj svijet pejzaža, aktova i portreta..., ponekad diskretnim, a nekad vrlo snažnim linijama i koloritom.

    Dobitnica par priznanja te odličnih ocjena kritičara...

    Izložba Sanje Kuleš

  • Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

     

    Terasa "Palmižana"
    24. lipanj - 24. kolovoz 2019.

    PALMIŽANSKI PAUNOVI

    Svom impresivnom umjetničkom vrtu, drveća koza, mačaka, pivaca, ptica i gudina Ljubica D. Buble ove je godine uvrstila i paunove. Ne zaboravimo na brodove , slavne žene, rosarije i križeve.

     

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    „Kiparski svijet Ljubice Buble raste u području očaranosti, dirljivosti i neograničene fantazije, koja u istome i u sličnom naizgled minimalnim varijacijama prosijava uvijek iznova svježinu još nedočiotanoga... Ona rukopisom minimalne geste u svoj svojoj punoći iskazuje plastičku dimenziju medija, narav prirode, sudbinu, ludost i tugu božje pastve, svetost posvećenih.“ Margareta Sveštarov Banov
    Ljubica Buble vrsna je Hrvatska kiparica koja na žalost nije dovoljno eksponirana u Hrvatskoj likovnosti. Kao mladu umjetnicu uvelike ju je hvalio njen mentor, slavni kipar Branko Ružić i proricao joj značajnu ulogu u hrvatskom kiparstvu. Potvrđivali su to i najbolji od povjesničara umjetnosti koji su s hvalospjevima dočekivali njene izložbe u značajnim hrvatskim izložbenim prostorima Zbog obitelji Ljubica Buble napustila je Zagreb i preselila se u miran, izolirani vrt malog gradića Trogira. Živjeti život majke i supruge i biti razapet umjetničkim stvaranjem koje je tražilo mnogo vremena, / kojeg nije imala/ bilo je problematično i teško. Ni okolina učmalog gradića koji se rascvjetava samo u žiži ljeta berući turističku žetvu, nije joj bila sklona. / „Nisam više mogla zadržati atelje u gradu, zbog najamnine kiparu koji nije komercijalan, koji ne živi od bižuterija“ /
    Zbog toga je prolazila različite ovisnosti, zaluđenosti crkvom, veganstvom, vlastito kažnjavanje odricanjem rada, sve većim zatvaranjem u svom mirisnom ali vrlo usamljenom vrtu. Kad bi se ipak prepustila radu, prepustila se i vlastitoj grižnji savjesti da djeci i obiteljskom životu oduzima ono što oni od nje s pravom očekuju. A opet - ako si umjetnik ne možeš prestatii biti umjetnik - unatoč tim teškim dilemama u trideset godina, Ljubica Buble je stvorila impresivnu kiparsku ostavštinu koja nije u kulturnoj javnosti adekvatno poznata i priznata. U stalnom istraživanju novih oblika tražeći u svemu svoj modus vivendi koji naš kratkotrajni ovozemaljski život prepun ograničenja povezuje s beskonačnom slobodom i svrhovitošću onog drugoga svijeta onkraj granica kozmosa i naše krhosti.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    "Kad sam radila “Mačke”, one su prezentirale probleme sredine u kojoj živim i zato su ostale u pamćenju kao “gorke” i neljubazne, te moje mace, “Stabla” su bila ekološka poruka i apel za očuvanje prirode. Ja sam podrijetlom iz Kaštela i uvijek me boljela devastacija toga prostora, kulture. “Koze” su ostale nostalgično naslanjanje na ekoapele, sličice iz vremena koje je odbjeglo. Slavne žene” bile moj tihi bunt zbog položaja i uloge žena u društvu...; Rosariji su hortus conclusus same umjetnice,“ti si vrt zatvoren,... a pun biranih plodova“. A križevi su Križevi. Teški. Bolni, u nebo slani vapaji.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Bez ateljea kojeg si sama nije mogla priuštiti u skupom turističkom centru, a sredina je nije spoznala i pomogla, , punio se njen dom , vrt, kuća... „ Moje kiparstvo je priča o samoj meni „- kaže umjetnica prisiljena da stvara, kao što smo prisiljeni da dišemo i živimo.
    “.Jednom mi je puklo u glavi“ - pričao nam je sam od sebe njezin muž vozeći nas iz Trogira u Split. “Ušao sam u prostor u kojem se zatvarala danima a koji je bio prepun njenih djela i jednostavno sam jedan dio odvezao u kontejnere, razbivši ih, kako bih je vratio u obitelj“.
    Nisam se usudila pitati je li umjetnica otišla vidjeti ostatke svog stvaranja, i kako je to preživjela. Da li je ikad oprostila taj destruktivni čin ili je sama sebi stvorila veo krivnje i smatrala da se dogodilo samo neophodno.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Ljubica Buble se bavi umjetnošću kad za nju pronalazi vremena na periferiji kulturnih događanja.. I tako unatoč respektabilnom opusu koji je stvorila kroz 30 godina , izolacija ju je zakinula za status velike kiparice u javnom raspoznavanju. Vatra tinja, duša vene, križevi se gomilaju na polici, rosariji i dalje cvatu ali dobijaju vremensku sivu patinu, brodovi ukazuju na neizvršena putovanja i neispunjene želje.
    Njeno animalističko stado buja, mačke i koze dopunjuju kokoši, pivci, gudini, ptice. „O mojoj pomirbi sa situacijom i okružjem, one su miroljubivi stvorovi, komični i simpatični, sugeriraju svojevrstan dogovor sa samom sobom i svijetom u kojem živim. Više nisam opeterećena time da okrug nije onakav kakav bih ga željela vidjeti, ali mu nastojim dati najbolje što mogu. Nekada sam preko životinja slala poruke, sada su tu da mi čine dobro, da me simpatičnošću, a ne mrzovoljom, učine još boljom. Veselje je stvar intime, a ne angažmana.“

    Odjednom dom je opustio, djeca su otišla svojim putem, muž kao i uvijek predan svojim maslinama i vinu uživa u svom polju - a njoj je najednom bilo vremena previše kojeg je uvijek imala premalo.
    "Želim pauna , sjećaš ih se sa Palmižane "- poziv od kćeri koja se udala u metropoli nekako je došao u isto vrijeme kao i poziv s Palmižane : „ Bili bismo sretni ukoliko želite i dođete uljepšati škojarsku galeriju, otvorenu terasu u velikom vrtu. Vaši radovi sigurno će naići na veliko zanimanje brojnih svjetskih morskih lutalica željnih da upoznaju kulturu kraja koji ih ljepotom prirode oduševljava i vabi na stalne povratke“.

    Tako je Ljubica Buble započela 2019. intenzivno kipariti svoje „Palmižanske paunove“ koje je sretala prilikom kratkog boravka na otočiću „da pomogne kćeri oko djece“. Ponovno se vratila svojevrsnom načinu kiparenja, gipsu uz potporu žice, kudjelje, novinskog papira te različitih pigmenata u pojedinim radovima. Premda je gips u osnovi amorfan, lomljiv i osjetljiv, ponajviše skroman, „gluv i beživotan“ materijal, kako ga autorica znade jezgrovito opisati, u pravim je rukama vrlo zahvalan. „ Radila sam i imala izložbe u svim materijalima, u kamenu, bronci, pa u keramici... Najradosnije su mi ipak izložbe u toj, kombiniranoj tehnici jer kroz njih se vjerodostojno oslikava moja narav, karakter i nerv. U gipsu dograđujem kao da je u pitanju glina, ali i oduzimam kao da se radi o kamenu“ . Tom “gluvom i beživotnom gipsu" ta iznimno darovita umjetnica snagom svoga nadahnuća i umjetničke vizije udahnjuje život i oblikuje ga u maštovite ambijentalne skulpture. Razlike u prikazivačkim koncepcijama unutar opusa razvidne su već na epidermi kipa. Drugim riječima, karakter fakture u direktnoj je vezi s interpretacijom djela u cjelini. Ljubica Buble se našla ponovno u tisuću pitanja i dubioza koje prati stvaranje likovnog dijela. Umjetnica je još mlada i snažna žena i pred njom su godine sada slobodnog stvaranja koje mogu oploditi ovaj već dosad impresivni opus.. Nakon dugih perioda u kojim se stalno morala obuzdavati , sada mora pustiti ponovno taj kiparski plamen da bukne.

    Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

    Ljubica Dragojević Buble rođena je 1960, 1984 diplomirala je kiparstvo na Akdemiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imala je preko 30 samostalnih i veliki broj grupnih izložbi u velikim muzejima i galerijama Hrvatske.

    LINK: https://www.facebook.com/notes/galerija-remek-djela/izlo%C5%BEba-skulptura-na-palmi%C5%BEani-ljubica-d-buble/2568393969839483/



  • Izložba slika "Eppur si muove" Morane Jugović

    Izložba slika "Eppur si muove" Morane Jugović

    vrijeme: 21. rujna 2020. u 18:00
    mjesto: Narodno Sveučilište Dubrava, Dubrava 51 a, Zagreb

     

    Izložba slika

    PREDGOVOR
    EPPUR SI MUOVE

    meditativno slikarstvo Morane Jugović
    Slikarski ciklus Morane Jugović pod nazivom Eppur si muove, likovna je posveta jednom duhovnom putovanju, kroz koje se boja reflektira u krivuljama unutarnje potrage za esencijom bića u stalnom gibanju energetskih tokova. U tom traženju, cilj je put sam: daleko od svih neplodnih sumnji u poslanstvo suvremene umjetnosti, slikarstvo ovdje postaje intimni čin samospoznaje, terapeutsko sredstvo koje bilježi rast vitalne sile, emocionalnu bujnost koja se transformira u nadilaženju krutih konvencija te poput toka divlje rijeke preplavljuje poznate granice, ponire u dubine i u plesu složenih ritmova stvara mistična obzorja.
    Ispod površine ega, kao i ispod površine zemlje, postoje svjetovi neuhvatljivi u dnevnom viđenju i rutinama, tiha prisutnost svijesti u vibraciji kroz svoje opažaje, prepleteno korjenje koje poput krvnih žilica crpi duhovnu hranu iz raznolikih doživljaja prirode, potreba da se bude u jedinstvu sa svim svojim dijelovima, nijansama prozirnosti koje se pretapaju u slojevima razvodnjene boje, u oblim ribljim tijelima i skrivenim snatrenjima. Pokreti na tim slikama ponegdje su meki i razlomljeni, u spiralama niti koje se razmotavaju u suprotstavljenim smjerovima, nagovještavajući kreativni proces kao zaigranu avanturu koja se počinje događati onoga trenutka kada si dopustimo biti što jesmo, bez težine prosudbi, svojih i tuđih. Slikarstvo kao meditacija i duhovnost, ali i ples prirodnih sila tako postaje drugačiji put učenja, daleko od autoritativnih zapovjedi ‘svetih’ knjiga, ova staza vraća se k izvorima majčinske duše svijeta, samoobnavljajućim drevnim misterijima Zemlje i blijedom sjaju mjesečine, koji se probija kroz oštre rubove svijeta.
    Priroda, prividno kaotična, odbija se podrediti u crno-bijelim dualnostima, ona od umjetnika koji žele biti kroničari njezinih transformacija, prije svega traži hrabrost da se prođe kroz podzemlje unutarnjeg bola, nakon dezintegracije lažnih slika koje smo imali o sebi. I u tom limbu između društvenih očekivanja i onoga što mi stvarno jesmo i želimo biti, porađa se vizija iscjeljenja u kreativnom procesu, kao što se sva mladunčad u prirodi porađa iz bola svojih majki i u prvom plaču izražava bol suočavanja sa prodornim svjetlom novoga života. U kontrastima crvenog i plavog, u svjetlucavim jezgrima odmotavaju se klupka unutarnjih silnica, ljubičasto se prožima sa žutim u krošnji mitskog drveta koje nas zove da se uspravimo sa punom sviješću o sebi, da od sebe pustimo tkanja energetskih ticala, upijemo njima elemente gibljivog zraka, žilavost stijene, vodene vrtloge i pročišćeni plamen najdubljih želja. Da se emancipiramo u izražajnom individualnom rukopisu koji povezuje djelove tajanstvenog labirinta, da se rasteretimo od iskustva koje nas je prikovalo u nepomičnoj prošlosti i zadržimo samo ono što nas oživljava iznutra, maštu oplođenu voljom do smisla.
    Kao ples shakti, naše učiteljice žive u slikama gdje se zmijolike strukture preobražavaju u mnogostrukim oblicima, elegantno i bestidno istovremeno napuštaju zacrtane okvire i usuđuju se biti nepredvidive u svojim putanjama, električnim neuronskim mrežama gdje se formiraju klice novih ideja ispod površine netrajne svakodnevice.
    U oblikovanju svoga svijeta, Morana u mrežolikom gibanju slijedi intuitivne impulse, ne znajući unaprijed gdje će je odvesti ta spiritualna potraga, dočarava nam intenzitet unutarnjih previranja, onkraj materije nagovještava težnju da se spozna i obuhvati nevidljiva tapiserija kompleksnih međuodnosa u nama i oko nas. U bučnoj civilizaciji koja nas zaslijepljuje dovršenim značenjima korporacijskih indoktrinacija, ispod nestvarno uljepšanih slika gdje ljudsko biće biva prisiljeno da se sakrije od sebe samog i priguši svoju bol, postoje prostori u nama gdje živi bezvremenost i zrcale se drevna znanja kao odsjaj palih zvijezda u vodi, iscjeljujuća mudrost prirode koja se samousmjerava u stvaranju i samospoznaje u svim svojim tvorevinama, bez straha od sebe same. Gibajući se usprkos svemu što ju je pokušalo zaustaviti, slikarica je tako zaronila u nepoznatu zemlju, razgrnula njezine koprene i ispunila je novim plodnim značenjima.
    Krešimira Gojanović

     

    BIOGRAFIJA
    Morana Jugović (rođ. Zubak) rođena je 1972. u Zagrebu. Završila je klasičnu gimnaziju 1991. godine, a potom Studij dizjana pri Arhitektonskom faklutetu u Zagrebu. Diplomira 1996. otkad radi u struci kao dizajner.
    Od ostalih obrazovanja završava: školu fotografije “Super Studio 13”, Milano (1995. - 1996.) te seminare art terapije u Bilbau i Münchenu od 2012. godine kod ak. slikarice Meere Hashimoto (Primal Painting, Nature Painting, Portrait, Art of Working with People) u kojima 2015. godine postaje asistent. Nakon nenadane smrti učiteljice nastavlja slikarski rad povezivati s meditacijom. Priroda ostaje kao vječna inspiracija, a podršku nalazi i u prakticiranju tai chija (od 2010. u školi “Art du Chi”) i radu s tibetanskim zdjelama (prema metodi Mojce Malek od 2004. godine).
    Član je HDLU-Zagreb od 2015. godine.

    Izvor: https://www.facebook.com/events/402718227359248

     

  • Izložba slika autorice Angeline Janjušević

    Izložba slika autorice Angeline Janjušević




    Obavještavamo Vas da će u petak, 05.04.2019. godine biti otvorena izložba slika autorice Angeline Janjušević u Galeriji BKC-a Tuzla sa početkom u 19,00 sati. Izložba će biti postavljena do 15.04.2019. godine.
    Organizator: JU BKC TK Tuzla.

    Izložba slika autorice Angeline Janjušević

    O AUTORU:

     Angelina Janjušević je rođena 1963. godine u Nikšiću – Crna Gora. Radi kao profesor likovne kulture na Fakultetu umjetnosti - Specijalista teorije moderne i savremene umjetnosti. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Od 2003. godine je imala preko dvadeset samostalnih izložbi u širem regionu, a učestovala je i na Selektivnim izložbama kao što su: Međunarodno Bijenale umjetnost minijature Nikšić, Žene slikari – Majdanpek; 9. Bijenala Umjetnosti minijature BiH – Tuzla; Slika mog svijeta – Galerija slovenskog doma – Zagreb i Interbifep – Tuzla.

  • Izložba slika Hrvoja Marka Peruzovića "Chimaera somnia"

    Izložba slika Hrvoja Marka Peruzovića "Chimaera somnia"

    Galerija Kraluš vas poziva na još jedan izuzetan likovni događaj u Sv. Ivanu Zelini. Otvaranje izložbe slika Hrvoja Marka Peruzovića pod nazivom "Chimaera somnia".
    U petak 21.12. u 17 h a poslije vas vodimo na još jedan kulturni događaj - na 6. maraton kratkometražnih filmova. 
    Pronađite nešto za sebe i provedite dio najdulje noći u Kinu Zelina. Ulaz na sve projekcije je BESPLATAN.



    Chimaera somnia

  • Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“

    Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“



    Muzej Mimara
    10. – 22. rujna 2019. godine
    Izvor: http://www.mimara.hr

    Izložba slika Maria Tomasa „Relacije“

    Izložba slika „Relacije“ u Muzeju Mimara od 10. do 22. rujna predstavlja zagrebačkoj publici slikarstvo Marija Tomasa koji već četrdeset godina djeluje na hrvatskoj i europskoj likovnoj sceni. Tomas je predan slikarstvu i kao stvaraoc i kao učitelj koji darežljivo prenosi svoje znanje mladima na Academie Royale des Beaux Arts u Liegeu u Belgiji.

    Jedini je Hrvat koji je predstavio svoje umjetničko djelo u jednoj od vodećih svjetskih aukcijskih kuća Dorotheum u Beču gdje je 2017. godine sudjelovao na skupnoj izložbi. Više od stotinu samostalnih i oko tristo skupnih izložbi u desetak europskih zemalja i SAD-u dalo je prigodu brojnim likovnim kritičarima da upoznaju Tomasov rad. Tako je renomirani talijanski likovni kritičar Achile Bonito Oliva, umjetnički direktor Venecijanskog bijenala 1993. godine, naglasio ljepotu lirike Tomasovog likovnog izričaja.

    Za ovu prigodu izbor od tridesetak radova umjetnikovog djelovanja posljednjih nekoliko godina, napravio je prof. Stanko Špoljarić koji je i autor teksta kataloga izložbe.

    ***
    Životopis / Biography
    Mario Tomas rođen je 10. srpnja 1943. godine u Marinima. Slikarstvo i slikarske tehnike specijalizirao je kod prof. Mare Van der Brooma na Academie Royale des Beaux - Arts de Liege u Liegeu (Belgija). Član je HZSU-a (Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika) od 1972. godine, od kada ima staus samostalnog umjetnika. Također je i član HDLU-a (Hrvatskog i društva likovnih umjetnika). Od 1972. godine do danas priredio je više od 100 samostalnih i oko 300 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Belgija, Francuska, Italija, Srbija, SAD, Makedonija, Njemačka, Švicarska, Australija, Engleska).

    Za svoj umjetnički rad dobio je niz velikih priznanja, a svakako je važno istaknuti „Plaketu grada Zagreba za slikarstvo", koja mu je uručena 1987. godine. Djela mu se nalaze u brojnim privatnim kolekcijama i muzejima diljem svijeta. Uvršten je u Enciklopediju hrvatske umjetnosti. Živi i radi u Zagrebu.

    Mario Tomas was born on 10 July 1943 in Marini. He has been painting continuously since 1975. Ha acquired technique whilst studying under Prof. Marc Van der Broom at the Academie Royale des Beaux-Arts de Liege in Liege-Belguiqe.

    He has been a member of the Union of Croatian Artists - ZUH and a professional artist since 1972. Since 1976 until present days has had about 100 autonomous exhibitions in Croatia and abroad (London, Freiburg, Geneva, Rosdorf, Liege, Frankfurt...). He has also participated in numerous group exhibitions. He has been received a number of awards for his painting, e.g. the Certificate of the City of Zagreb for painting in 1987. Inserted in the Encyclopedia of the Croatian Art. His works are present in numerous private collections and Museums of Zagreb, Croatia and abroad. He lives and works in Zagreb.

    Atelje:
    Donje Svetice 79c // HR-10000 Zagreb
    Ilica 13/1 // HR-10000 Zagreb
    Telefon: 01/233 04 20 // Mobitel: 098/213 535
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    ***
    Godinama smo svjedoci likovne stvaralačke plodnosti Marija Tomasa, koja je odraz njegova opredjeljenja za slikanje kao vlastiti usud. Nesebično dijeleći ljepotu stvaralačkog s nama, dopušta nam uvid u svoj svijet. Često se u njemu pronađemo, s njim poistovjetimo, zahvalni što nas u svijet stvaratelja domaćinski prima.

    Tomas ne podilazi trendovima, on traje i stvara u ozračju svoga nerva. Za njega umjetnost nema granice niti ograničenja, ali niti alternative. Ne svodeći umjetnost na spektralnu jedinicu, on u svakom novom ciklusu interpretira nove vrijednosti svojim prepoznatljivim rukopisom.

    Za njega je umjetnost beskompromisno ustrajanje na postojanju, dakle slikanju. Ne može, niti želi, odvojiti sebe od sebe da bi se svidio krugovima koji ga žele uokviriti (ograničiti), pa bili to i kritičari, koji se lakše izražavaju pišući recenzije umjetnicima koji cijeli vijek slikaju ravne crte.

    Srećom, ljudi ne znaju snijeti jaje, ali znaju što je mućak. Tomas se ne zadovoljava plošnim ziheraškim životarenjem, već vertikalno stremi visini. Ukratko, za Tomasa je slikarstvo (kako reče velika Vesna Parun) đinđa (turc.), dakle igra, ali ozbiljna igra.

    Na slikama Maria Tomasa svjedoci smo toga. Boje plešu, ljube se i mire, zvone. Svaka povučena crta veseli se novoj, a svaka naredna grli prethodnu, i tako u beskraj. Sposobnost da na promatrača prenese silinu svojih emocija, posebno dolazi do izražaja u onim rješenjima gdje, odstupajući od realiteta vizije, ponire u subjektivnost duhovnih vrijednosti.

    Tomas je lirik boje, pjesnik svjetla, znalac linije, majstor oblika, skladatelj harmonija. On je neizgovorenom dao oblik, naslućenom stvarnost, rastrganim emocijama pružio azil u prostorima mira, a povrijeđenim osjećajima otkrio sklad optimizma. Po riječima uvaženog Stephena Cranea (američkog pisca 1871. - 1900.), umjetničko djelo od stvaratelja čini stvoritelja, pridonoseći time konačnom stvaranju svijeta, vjerujući da svijet bez umjetnosti nije potpun. Kao što smo svi pozvani na svetost, pozvani smo i na stvaranje. No, samo se rijetki u tome okušaju, i pritom uspiju. Kao Tomas.

    Zato, hvala Mariju Tomasu što se ne zatvara incestuozno u često viđene cehovske umjetničke svjetove, već nam dopušta s njegova izvora piti do utaženja, vjerujući u njegovu nepresušivost.

    prof. Stanko Špoljarić

  • Izložba slika Marije Hećimović "Sidrenje stvorenosti"

    Izložba slika Marije Hećimović "Sidrenje stvorenosti"

     

    vrijeme: 17.10.2019. u 18:30 sati
    mjesto: Galerija "RUŽA" Gundulićeva 45, Zagreb

     

    Izložba slika Marije Hećimović

    Svoj hobi prema slikarstvu Marija Hećimović počela je razvijati poslijednjih 7 godina, par godina po odlasku u mirovinu, nakon dugogodišnjeg odgovornog i iscrpljujućeg rada korporativnog menadžmenta.
    Osim neosporne doze talenta svoj razvoj izgrađivala je uz stručno vodstvo i mentorstvo. U Centru za kulturu općine Susedgrad, pod vodstvom ak. slikara prof. Nedeljka Tintora, polazila je tečaj crtanja i slikanja 3 godine. Za to vrijame usvojila je teoriju osnova umjetničkog djela: kompoziciju, perspektivu, svjetlo sjena, odraz te procese od natezanja i impregniranja slikarskog platna do raznih tehnika slikanja: olovka, ugljen, pastele, tuš, kreda, lavirani tuš, akvarel, ulje, akril, jajčana tempera i zlatni listići.
    Zadnju godinu tečaja paralelno pohađa i privatnu Školu crtanja i slikanja Atelier Sellier, koju tako također pohađa 3 godine. Tu je oslobodila svoju kreativnost pred velikim formatima na štafelaju, testirajući primjenu do tada naučenog pod budnim okom mlade stručne mentorice mag. art. gospođe Martine Sedlar.
    Suočenje sa ozbiljnim zadacima i pravim umjtničkim djelima intenzivno proživljava, radeći replike djela najvećih naših i svjetskih majstora više sati svakodnevno i do dva mjeseca: Michelangela, Gauguina, Becića, Bukovca. Nesumnjivo je cilj bio propitkivanje i osvještavala granica vlastitih mogućnosti i talenta.
    Marija je do sad svoje radove izlagala na petnaestak skupnih izložbi i četiri samostalne. Ova, peta samostalna izložba, prva je u Zagrebu, njezinom gradu u kojem djeluje i živi već pola stoljeća. Njezinim sidrenjem u svom gradu, želi staviti pred javnu prosudbu svojih prijatelja, građana i štovatelja umjetnisti, najznačajnija od svojih stvorenih djela koja su joj dostupna.



Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA