samostalne izložbe

  • Milo Sakač - izložba slika "Put soli"

    vrijeme:17.10. 2019. g. u 19:00 sati
    mjesto: Galerija Družina, Krekov trg 1, Ljubljana

    Milo Sakač - izložba slika

  • Miro Glavurtić: Bog i psine




    vrijeme: 12. travnja u 19 sati

    mjesto: Galerija Forum, Teslina 16, Zagreb

    Miro Glavurtić: Bog i psine

    Dana 12. travnja u 19 sati u Galeriji Forum, u Teslinoj 16, otvorit će se izložba Mire Glavurtića, hrvatskog slikara, osnivača Mediale i književnika. Miro Glavurtić rođen je 1932. u Kotoru. Jedan je od osnivača i idejnih nositelja Mediale, grupe umjetnika osnovane 1957. u Beogradu.

    Cijeloga života zainteresiran za okultno, mistično i nadrealno, ostvario je zanimljiv opus u likovnoj umjetnosti i književnosti (njegov roman Psine izdan 1982. pokazuje ga kao sjajnog stilista). Godine 1993. seli se u Zagreb, gdje živi i danas.
    Izložba u Galeriji Forum pod nazivom Bog i Psine dat će presjek njegovog stvaralaštva, kontekstualiziran s citatima iz njegovih knjiga, kao i njegovim literarnim portretom iz pera Mirka Kovača.

    Glavurtićevo stvaralaštvo karakterizira napetost između precizne i disciplinirane linije njegova crteža i neobičnih likova, objekata i prostora koje stvara. To su slike bogate imaginacije s referencijama na povijest umjetnosti, kao i na geometriju, koja je ljudski pokušaj oponašanja kozmičkog (mističnog) stvaranja. Kustos izložbe i autor predgovora je voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović.
    Izložba je otvorena do 11. svibnja.

    Izvor: Facebook

  • Najava izložbe Ingrid Novak "Istra nekoč in danes"


    vrijeme: 28.06.2019. u 18:30
    mjesto: Pretorsko palačo, Kopar, Titov trg 3
    Pozivamo Vas na prvu samostalnu izložbu Ingrid Novak

    Najava izložbe Ingrid Novak

  • Otvorenje izložbe Barbare Špiljak Presečki

    vrijeme: 1. prosinca 2018. u 18:00 – 19:00

    mjesto: Pučko Otvoreno Učilište Krapina

    Otvorenje izložbe Barbare Špiljak Presečki

    Barbara Špiljak Presečki, rođena Krapinčanka, osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu i opću gimnaziju završila je u Krapini. Agronomski fakultet završila je u Zagrebu 2002 g. U Istri živi od 2005 g. Na poslovima hortikulturnih uređenja radi do 2017 g. Slikarstvom se bavi od osnovne škole, a početkom 2000. g. aktivno počinje sa samorazvojem.

    Nije pohađala škole, tečajeve ni radionice za slikarstvo. Članica je pulske Udruge likovnih i književnih stvaralaca Uliks i Likovne udruge Poreč - LUP. Do sada je izlagala u Labinu, Puli, Poreču, Funtani i Pićnu. Živi i stvara u Kukurinima kod Pićna, a od 2018 g. se profesionalno bavi slikarstvom i proizvodnjom suvenira u svom ateljeu-galeriji.
    Od malena ima svoj osebujan stil koji stalno nadograđuje i nadopunjuje novim tehnikama i materijalima. Iako slika pejzaže, prirodu, portrete... najzanimljiviji su nam maštoviti motivi imaginarnih svjetova i bića koje ponekad možemo svrstati u čistu naivu, a ponekad jednostavno ne možemo odrediti pravac.
    Autorica nalazi svoju inspiraciju u krajobrazu vanjskog i razigranosti svog unutarnjeg svijeta, a sve realizira veselim bojama, zanimljivim kompozicijama i ritmom. Svi ti elementi pokazuju da će sigurno autoričino slikarstvo nastaviti svoj tijek uz daljnji razvoj, eksperimentiranje i predan rad.
    U glazbenom programu otvorenja izložbe nastupit će KUD Ilirci, čija je dugogodišnja članica bila i sama umjetnica Barbara Špiljak Presečki.

  • Otvorenje izložbe slika Marije Marciuš "Moja putovanja"

    Srdačno Vas pozivamo na otvorenje druge samostalne izložbe slika Marije Marciuš Moja putovanja
    u utorak, 15. listopada 2019. u 18:30 sati
    u Gradskoj knjižnici "Franjo Marković" Križevci.

    Otvorenje izložbe slika Marije Marciuš

    Izložba ostaje otvorena do 31.10.2019. i možete ju razgledati u radno vrijeme knjižnice.

  • Paula Banić-Izložba medalja i nakita "Znakovi Vremena"

    vrijeme: 23. ožujka u 20:00 do 6. travnja u 20:00

    mjesto: Galerija "Laval Nugent" Valentina Vodnika 4, HR - 10 000 Zagreb, Croatia

    PARS PRO TOTO, ARS PRO BONO

    Mala plastika Paule Banić

    U dosadašnjem učenju i radu, okušavanju i stvaranju, mlada kiparica Paula Banić prošla je mnoge morfološke postaje, a pritom - što je možda još važnije – odmjerila je svoju imaginaciju u različitim dimenzijama i dokazala svoju spretnost u svakovrsnim materijalima i tehnikama. Pridodamo li stečenoj manuelnoj vještini još neospornu mentalnu svježinu i otvorenost za nove izazove, shvatit ćemo kako u svoju (samo formatom) malu plastiku unosi tekovine znatnoga radnog iskustva i još veće spremnosti i znatiželje za istraživanje granica odabranoga medija.

    Paula Banić

    Ciklus nazvan „Znakovi vremena“ sastoji se od niza medalja i nakita, izvedenih u plemenitim metalima (bronci, srebru, posrebrenom mesingu). Brojčano dominiraju okrugle medalje, nekoliko je plaketa, a potom se nižu prsteni, ogrlice, naušnice, narukvice i broševi. Svi su radovi povezani činjenicom da na svojim površinama – uz ostalo – nose otiske autorici bliskih ljudi. Naime, jedna faza zamišljanja cjeline sastoji se u odabiru i odljevu karakterističnog detalja s lica osobe kojoj je rad idealno posvećen (kao svojevrsni hommage). Dakle, oblikovanju predmeta prethodi pozitivističko skidanje otiska s modela, nakon čega tek „faktografski“ dobijenu formu kiparica uklapa u tvarno zaokruženu kompoziciju.

    Neobičan je učinak sinteze dobijen povezivanjem svojevrsnoga anatomskog „citata“ i autonomne modelacije, odnosno znalačkog kadriranja ili dosjetljivog uklapanja reljefnog otiska. Umjesto da se služi portretnim obrisom, Paula Banić metodom „pars pro toto“ unosi u medalju (ili nakit) karakterističnu česticu tretiranoga lika, koja emanira živost epiderme i svjedoči, verificira konkretnu participaciju. Naravno, konkavne i konveksne obline područja oko očiju, oko nosa, oko usana, oko brkova (i tsl.) zadobijaju organički dinamizam, koji se dobro podvrgava kadru ili je umješno stegnut geometrijskim okvirom, odnosno prilagođen programatskim zahtjevima tražene funkcije (primjerice, prstena ili naušnica).

    Zaključit ćemo kako najnoviji radovi Paule Banić govore o njezinoj dvostrukoj neravnodušnosti. S jedne strane želi iskazati svoju emotivnu vezanost za krug bližnjih ili formativno joj važnih osoba, a s druge ne može ostati racionalno hladnom u izvedbi naizgled utilitarnih predmeta, nego u njihovu modelaciju i oblikovanje unosi primjeren plastički senzibilitet. Zahvaljujući gipkosti i elastičnosti sugeriranih volumena, njezina mala plastika na svoj način afirmira udio tjelesnosti, to jest reflektira i vraća u opticaj primljenu energiju vitalnih poticaja.

    Tonko Maroević

    Paula Banić rođena je 6. kolovoza 1987. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel „Dizajn metala“. Godine 2006. upisuje „Rudarsko - geološko - naftni fakultet“ u Zagrebu, te godinu poslije „Tekstilno-tehnološki fakultet“ u Zagrebu. Na „Akademiju primijenjenih umjetnosti“ u Rijeci upisuje se 2008. godine. Treću godinu studija nastavlja u Zagrebu na „Akademiji likovnih umjetnosti“, odjelu kiparstva - usmjerenje Mala plastika i medaljerstvo u klasi prof. Damira Mataušića, gdje je magistrirala 2014. godine. Počinje raditi u sklopu ateljea kipara Dušana Džamonje „Atelier Džamonja“ tri godine u radnom stalnom odnosu. Aktivno radi i sudjeluje na raznim projektima kao specijalizirani stručni suradnik na području zlatarstva, dizajna i restauracije metala, te tehnoloških specifičnosti unutar plemenitih kovina.

    Autor je nekoliko vizualnih identideta i brendova, kreativno djeluje unutar područja kipartva i ostale umjetničke prakse kroz vlastite projekte, te je voditelj međunarodnih kiparskih radionica i kulturno-umjetničkih projekata poput „Zbogom XX Stoljeće“ u Vrsaru, Festivala Skulptura u pijesku na otoku Rabu. Izlaže od 2005 godine u Hrvatskoj i Europi. Autor je skulpture „Olympic Wheel“ naručene od Hrvatskog olimpijskog odbora za poseban poklon dodijeljen Talijanskom olimpijskom odboru povodom 100. obljetnice postojanja u Rimu, 2014, Procesijskog križa u Rami, te javne skulpture „Veli Jože“ u Berlinu.

  • PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

     

    vrijeme: 21. ožujka 2019. u 19.00 sati – 8. travnja 2019.
    mjesto: Trg Republike 3, 40 000 Čakovec

    Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Iva Körbler

    PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec


    Skulpture i crteži Petra Hranuellija

    Što razmišljam gledajući skulpture Petra Hranuellija? Gledam li najprije volumen, elemente forme, materijal iz kojeg su izrađene, površinu, morfologiju, utjecaje… ili me neodoljivo privlači njihova poruka, simbolizam i kontekst u koji umjetnik pozicionira ženu kao vječnu temu? Događa se upravo ovo drugo.
    Te dimenzijama male, ali iznimno moćno oblikovane skulpture žena, u punoći volumena i snazi s kojom je u njima zatočena energija oblikovanja, emaniraju na promatrača poruku o ženi kao ne samo vječnom vitalističkom principu, već otkrivaju Petra Hranuellija kao feminista u najčišćem značenju pojma, bez suvišnih ideoloških natruha. Mogli bismo reći kako autor motivu žene prilazi arhetipski, a mogli bismo jednako tako istaknuti kako je vrlo zanimljivo da u današnje vrijeme – kada svi drže dijetu ili imaju iskrivljene standarde o izgledu ženskog tijela – jedan umjetnik ponovno želi staviti u prvi plan arhetipski simbol plodnosti, obnavljanja života, ali i žene koja je postojana, stamena i otporna na sve životne nedaće i bure. Hranuellijeve skulpture žena ne može otpuhati niti velebitska bura, a kamoli da im može nauditi neki frustrirani pripadnik muškog roda.

    No, ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak - Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.

    Mramor i kamen iz kojeg izlaze Hranuellijeve žene iznimno je dinamiziranih površina i ploha, kao da ih je zaista oblikovala tisućljetna erozija vjetra i vode. One postoje još od prije svijeta – što bi se reklo – prije ove naše civilizacije, a toliko će trajati i u budućnosti nakon nas. U oblikovanju površine, kao i specifičnoj atemporalnoj morfologiji poput totema i simbola plodnosti, umjetnik iznimno pazi da ih pretjerano ne dorađuje, odnosno, pomno ih usavršava, ali pazi da svaka mala forma ostane sačuvana kao da je dio prirode ili svojevrsni u prirodi pronađeni objekt (objet trouvé) ma koliko to nekomu u interpretaciji i kontekstualizaciji zvučalo pomalo bizarno. U ideji kako su žene dio prirode, i često po mnogim parametrima bliže njoj od muškaraca, Hranuelli ne pretjeruje, već ju odlično balansira kao poruku svojih skulptura.

    Crteži u tušu na bijelom papiru mogu biti shvaćeni kao predlošci za skulpture, ali jednako tako kao samostalna likovna slika i artefakt. Oni su jednostavni, čisti i nepretenciozni, i u svojoj voluminoznosti izazivaju tiho poštovanje. No, uvijek ćemo u Hranuellijevim crtežima ženskog tijela zapaziti nježnost i određeno strahopoštovanje pred time koliko je žensko tijelo zapravo vrlo moćan stroj. Ponekad smo zaista bliže vodama, zemlji, vjetru i fazama Mjeseca, nego ostatku naših muških polovica, a taj fenomen Petar Hranuelli iznimno senzibilno prepoznaje i utiskuje u svoje crteže i skulpture.

    Iva Körbler



    Izvor: https://czk-cakovec.hr

  • Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina




    U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 19.00 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba skulptura i crteža kipara Petra Hranuellija. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 13. 4. 2018. godine.

    Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    Petar Hranuelli, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 46 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...).

    Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

    Fotogalerija

    • petar-hranuelli_zelina-(2)
    • petar-hranuelli-zelina-15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(5)
    • katalog_zelina_hranuelli
    • makovic_hranuelli_15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(25)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (8)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (9)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(6)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (7)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(1)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (22)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (4)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (21)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (17)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (20)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (19)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (16)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (15)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (18)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (12)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (14)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (10)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (11)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (13)
  • Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    mjesto: Knjižnica Knežija, Albaharijeva 7, Zagreb
    vrijeme: 18:00 sati.

    Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    Izbor likovnih radova slikarice Janice Šterc za ovu izložbu zasnovan je na motivima. Mada se neki od motiva tijekom vremena ponavljaju, pristup likovnim pitanjima i odgovorima je drukčiji. Iako raznorodni, motivi su koloristički snažni i ujedinjeni autoričinim osebujnim likovnim izrazom.

    Slikarica Janica Šterc Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977.g., Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u različitim tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 89 izložbi slika od kojih 36 samostalne. Njezine pjesme i likovni radovi međusobno se isprepliću, nadopunjujući se pričaju zajedničku priču koja, iako u dva različita čina, živi jedinstveni život.
    Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i drugih likovnih udruženja.

    Izvor: kgz.hr

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • 41073944_708680319489471_8331061820555001856_n
    • 41034323_708679866156183_8775480744010055680_n
    • 41290308_708680322822804_508880124800663552_o
    • 41155368_708680549489448_7558615104875397120_o
    • 41193202_708680486156121_4032534649501646848_o
    • 41210588_708680652822771_4083032555685675008_o
    • img_20180906_181033
    • img_20180906_184642
    • img_20180906_182456
    • img_20180906_184649
    • img_20180906_184940
    • img_20180906_182510
    • img_20180906_181106
    • img_20180906_182501
    • img_20180906_180303
    • img_20180906_180307
    • img_20180906_181517
    • img_20180906_184653
    • img_20180906_184701
    • img_20180906_180313
    • img_20180906_183041
    • img_20180906_181525
    • img_20180906_180330
    • img_20180906_184702
    • img_20180906_183059
    • img_20180906_180321
    • img_20180906_181530
    • img_20180906_180849
    • img_20180906_181537
    • img_20180906_184705
    • img_20180906_183113
    • img_20180906_183156
    • img_20180906_181609
    • img_20180906_180853
    • img_20180906_184719
    • img_20180906_183509
    • img_20180906_181707
    • img_20180906_180935
    • img_20180906_184721
    • img_20180906_184724
    • img_20180906_184625
    • img_20180906_181731
    • img_20180906_180950
    • img_20180906_184636
    • img_20180906_184727
    • img_20180906_181027
    • img_20180906_182443
  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

     

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    DJ Marc Grabber:

    poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

     

    LUDUS

    Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

    Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

    Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

    Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                                   Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

  • Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"




    U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Pozivnica Dragan ijaki

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Akademski slikar Dragan ijaki i kustosica izlobe Sonja vec panjol

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Biografija

    Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2017. Zagreb, Galerija Ericsson
    2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
    Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Sudionik više likovnih kolonija.


    Kontakt:
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

  • Samostalna izložba Dražena Pavlovića ”Metastabilna Sfera”

    U subotu, 4. 3. 2017. u 18, 30 sati, u prostorima DOSOR u Radencima (Prisojna cesta 4a, 9252 Radenci, Slovenija), otvara se izložba slika Dražena Pavlovića, pod nazivom ”Metastabilna Sfera”.

    Dražen Pavlović rođen je 17. svibnja 1962. godine u Varaždinu. Profesionalni je umjetnik, slikar snažnog i otvorenog kolorizma, originalnog stila i autentičnog tematskog pristupa, slikar vlastitog ”unutarnjeg” univerzuma. Predstavnik je ”metastabilizma”, novog internacionalnog znanstveno-umjetničkog pokreta (TMM ~ The Metastabilian Movement), čija filozofija se temelji na Teoriji komplementarne prirode (The Complementary Nature; J. A. Scott Kelso and David A. Engstrøm – Cambridge, Massachusetts / London, England).

    Samostalna izložba Dražena Pavlovića

    Pavlović je član Likovne udruge Varaždin (LUV) i Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb (HDLU Zagreb). Do sada je priredio 34 samostalne izložbe i sudjelovao na 176 skupnih izložbi, te na više od 100 likovnih kolonija, simpozija i umjetničkih rezidencija u Hrvatskoj i inozemstvu.

    Za svoj umjetnički rad primio je nekoliko vrijednih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada. Živi i radi u Varaždinu.
    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Izvor: hdlu-zagreb

  • Samostalna izložba Eugena Varzića 

     

    Izložba se otvara u utorak 21. svibnja 2019. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent (Vodnikova 4, Zagreb). Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavlja se izložbom u Zagrebu nakon kojeg putuje u Šibenik, Slavonski Brod, Motovun i završava gostovanjem u Pakracu krajem godine.

    Samostalna izložba Eugena Varzića

     

    Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Zagrebu na kojoj će posjetitelji premijerno moći vidjeti tri posve nova rada u ciklusu "Ludus". Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

     

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

     

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

    Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola.

    Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

     

    Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja 2019. godine.



  • Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje"

    vrijeme: 22. studenog 2016. u 19h

    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb

    Ivan Listeš je do sada svoj slikarski opus većinom izlagao u Splitu i okolici, dok je u Zagrebu sudjelovao na nekoliko grupnih projekata. Ovo je njegova prva samostalna izložba u Zagrebu na kojoj će se predstaviti svojim recentnim djelima iz slikarskog opusa.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Smiraj… zvuk mora…. tišina koja govori tisuću riječi. Svijet koji se izvana čini toliko savršenim da niti ne naslućujemo što se događa unutar njega.

    Lebdeće brodice, autohtone životinje, plodna polja i ribari čine unutarnji svijet akademskog slikara Ivana Listeša. Tradicija, običaji i način života u Dalmaciji utemeljen na blagodatima prirode polako nestaje i pada u zaborav. Transformiran u daleko sjećanje taj idilični svijet mora i plodnih polja obasjanih suncem povremeno navire iz podsvijesti unoseći nemir i sjetu u naš svakodnevni život.

    Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Poentilističkim načinom gradnje snažno dinamiziranih kolorističkih površina, te pastuoznim nanosima boje Ivan Listeš stvara nadrealnu sliku realnog svijeta. Brodovi koji ne plove, već lebde, plodna polja predočena kao svjetovi za sebe i tovari u žarko crvenoj nijansi čine sastavne dijelove svemira ispunjenog otocima. Dalmacija prije modernizacije, kapitalizacije i agresivne turističke devastacije čini se kao dalek i nedokučiv svijet… Svijet za kojeg smo svjesni da je nekada postojao, ali danas je nejasan i suviše dalek da bismo ga prizvali u jasno sjećanje.

    Rad Blagoslov prikaz je nekadašnjeg načina života kad su muškarci ribareći privređivali za obitelj, dok su ih supruge dočekivale ispred prepoznatljivih kamenih kuća sa škurama na prozorima, a dalmatinski psi lunjali mjestom. Naziv djela, kao i sam sadržaj, iskaz je zahvalnosti na iskonskim vrijednostima koje u pojedinca utkiva rodno mjesto, zavičaj i sigurnost odrastanja pod okriljem obitelji, a koje danas vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.

    Djelo Gornje i Donje selo ikoničnim prikazima arhetipskih vrijednosti nastavlja interpretaciju identiteta u nestajanju. Muškarci odjeveni u narodnu nošnju s tradicionalnim glazbalima stoje na plodnoj zemlji kojom jure tovari i iz koje isijavaju snažne zrake sunca aludirajući na neophodnu sunčevu energiju bez koje nema života. Jedrilice i barke lebde u zrakopraznom prostoru dok se na udaljenoj planeti nazire klapa. Dalmatinska inačica antičkog motiva arkadijske idile tumači istinu o realnom stanju današnjice kada autohtono stanovništvo napušta otoke, što rezultira neobrađenom zemljom kojom lutaju divlje životinje, a tovari na čijim je leđima izgrađena gotovo cijela Dalmacija postaju rijedak prizor.

    Tišina

    Ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, te mogućeg i željenog doveden je do krajnjih granica u radu Naopako. Plavičaste brodice lebde na krvavo crvenoj materičnoj pozadini približavajući se otoku posve iskrivljenih proporcija i perspektive. No, unatoč svim tim nelogičnostima promatrač i dalje s lakoćom prati zbivanja na slici.

    Učestali Listešov motiv, uz plutajuće brodice, zemaljska je kugla koja preuzima ulogu simbola pojedinog otoka. Na slici Napušteni planet površinu planeta ispunjavaju polja sa suhozidom koja se u obrnutoj perspektivi protežu duž gornjeg dijela slike, dok su brodice tek minorno naznačene u podnožju slike. Autor ističe motiv plodne autohtone zemlje stavljajući je u poziciju sunca koje svojom energijom napaja cijeli svijet, ukazujući pritom na ljudsko zanemarivanje i nepoštivanje blagodati Majke Prirode.

    Iako i u radu Priprema za bijeg brodice lebde, po prvi put je prisutna linearna perspektiva i konkretno tlo pod nogama. Toplina zemljanih tonova i ribe koje plivaju oko napuštene barke daju naslutiti kako je riječ o metaforički potopljenoj crkvi koju pronalazimo na dnu mora poput olupine starog broda obrasle morskim travama. Snažno je prisutna simbolika napuštanja starog i vrijednog zbog novonametnutih poriva i načela suvremenog društva uslijed čega nismo ni svjesni što ostavljamo za sobom. Intrigantan je i rad Prolaz čija arhitektura nalikuje na spoj arhetipskih oblika babilonske kule ili zigurata i pročelja suvremenih nebodera, dok simboličan prolaz kroz njih možemo dvojako shvatiti: poput ljuštura drevne prošlosti ili pak prolaznosti i potrošnosti suvremenog doba.

    Ciklus recentnih radova Ivana Listeša ponajbolje objedinjuje rad Tišina, ujedno odabran i za naslovnicu kataloga. Usidrene brodice ukazuju na trenutak mira i tišine gdje duboko modro plavetnilo osigurava osjećaj spokoja. Izoliranost od vanjskog užurbanog i glasnog svijeta dopušta pojedincu da zastane na tren i suoči se sa samim sobom, sa svojim životom, sa svojom prošlošću, sadašnjim trenutkom, te odluči o koracima koji će definirati njegovu budućnost. Zaron ispod mora omogućuje nam susret s našim brodicama koje lebde u našem svemiru i ukazuju na naše, ponekad duboko zakopane i zaboravljene, ali i dalje prisutne vrijednosti u životu.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Samostalna izložba Ivana Listeša "Hoću ljeto"

    vrijeme: 25. siječnja 2017. u 19h

    mjesto: Galerija Zvonimir, Bauerova 33, Zagreb

    "More kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži čuđenja"

    Jacques Yves Cousteau

    Poniranjem u duboko plavetnilo Ivan Listeš zaranja u osebujnost vlastite slikarske ekspedicije. Koristeći boje kao živu materiju te motive ribara, tovara i psa kao arhetipske simbole dalmatinskog kraja Listeš stvara vlastiti mikrokozmos ispunjen nadrealnim prizorima izgubljenih dalmatinskih gradova. Otoci, polja i gradovi percipirani su kao planete, dok je beskrajnost svemira zamijenjena beskrajnošću dubokog morskog plavetnila. Uobičajena aktivnost i žustrina današnjeg načina života zamijenjene su kompozicijama kojima dominira mir, tišina i spokoj. Motivi lebde i plutaju po materičnoj površini slike. Naglašena simbolika svakog prizora podložna je interpretaciji nekadašnjeg i sadašnjeg načina života u Dalmaciji.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Ispreplitanjem sjećanja, realnosti i potencijalne budućnosti Ivan Listeš prikazuje potopljeni stari-novi svijet. Ono što je nekada bilo realno danas je postalo nadrealno. Reminiscencija na tradicionalni dalmatinski način života budi se u prikazima ljudi i tovara pomoću kojih su izgrađene kamene kuće i ribara koji su privređivali i brinuli se za obitelj. S vremenom oni gube svoju relevantnu funkciju i postaju artefakti minulog doba. Sve što je nekada predstavljalo osnovno sredstvo življenja danas je izgubljeno u vremenu, zaboravljeno, potopljeno i nataloženo na dnu podmorja.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Dalmatinski svemir unutar mora Ivan Listeš ispunjava plutajućim brodicama, ribarima, tovarima, dalmatinskim psima i beskrajnim poljima na površinama planeta-otoka. Prizore karakterizira duhovit i ironičan prizvuk blizak autoru koji ujedno poprima i angažiranu notu interpretacije rodnog kraja.

    Snažnim komplementarnim kontrastom rad Vau, vau, vau, vau, vau ukazuje na problematiku dokazivanja autentičnosti porijekla tipičnih dalmatinskih proizvoda, sorti i pasmina poput psa dalmatinca koji stoji na provi barke i laje u znak prepoznavanja planeta s kojeg je otuđen. Uz vjerne pratitelje ribari se vraćaju kući s ostima u rukama sugerirajući uspješnost današnjeg ulova. Umjesto dubokog plavetnila snažna crvena boja poentilistički gradi materiju svemira te u kontrastu s komplementarnom zelenom dodatno naglašava bujnost i bogatstvo otoka-planeta isprepletenog suhozidima i ogradama za stoku te kamenim kućicama.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Sličnom tematikom bavi se i rad Sukob gdje strukture suhozida na površini planeta-otoka oštro razdvajaju polja lavande od pšenice, a njihov sukob i pitanje što će prevladati metaforički je interpretirano kroz sraz dviju sila čije su posljedice lebdeće krhotine u svemiru. Dok pšenica osigurava osnovno sredstvo za život mještana, lavanda je odličan potencijal za zaradu i izvoz u inozemstvo, te se postavlja pitanje što su nam prioriteti u životu.

    Kroz vlastiti opus Ivan Listeš propituje i mentalitet svog naroda. Rad Boj se lisice, boj se vuka interpretira staru narodnu poslovicu o donošenju životnih odluka. Dekorativni prikaz planeta s kojeg se radijalno šire stabla u pravilnom ritmu izmjenjujućih mladica i zrelog drveća stvara titravu ekspandirajuću energiju dodatno pojačanu kolorističkim kružnim gibanjima oko jezgre planeta. Stabla simboliziraju šumu kao element nepoznatog i tajanstvenog, potencijalno opasnog, no ukoliko ne prihvatimo izazov nikad nećemo otkriti vlastite potencijale i mogućnosti.

     izložba Ivana Listeša

    U nizu radova svojim komornim formatom ističe se djelo Polje. Gusti, gotovo reljefni nanosi boje najdubljeg plavetnila interpretiraju dolazak jedrenjaka na planet-polje. Jedrenjak se približava površini planeta te kroz modru točkastu koprenu dolazi do samog polja. Poput ulaska u atmosferu iz dubine svemira. Prizor lišen ljudi i kuća akcentuira dug i ponekad mukotrpan put na malo polje koje se često nalazilo pred vrh brda ili otoka jer je ondje zemlja najbolje rađala.

    Značajan segment tradicionalnog načina života predstavlja bijeg od svakodnevnice ilustriran u radu Vikend planet. Ovaj put zrakoprazni prostor svemira nije poentilistički ispunjen bojom već glatka površina modre boje istovremeno asocira na vedro nebo i more budeći pozitivan relaksirajući osjećaj. Točkasti način gradnje prebačen je na oblikovanje površine vikend planete. Pozitivna atmosfera i osjećaj vedrine asociraju na odmor, osamu i obnovu kontakta s prirodom.

    Doček je rad koji se sadržajno i stilski najviše razlikuje od ostalih u ovom ciklusu. Nema očekivanih kontrasta toplih i hladnih tonova koji bi ujednačili kompoziciju već dominantni hladni plavičasti tonovi stvaraju osjećaj polarne hladnoće. Materična gustoća svemira u ptičjoj perspektivi ispunjava zvjezdano nebo. Mještani dočekuju strance koji s brodovima pristaju u luku. Egzotičan prikaz zaleđenih palmi upozorava na štete i opasnosti koje donose ekstremne hladnoće u Dalmaciji. Upravo je stvaranje u iznimno hladnim uvjetima rodnog grada uvjetovalo nastanak rada koji je poslužio i kao inspiracija naziva same izložbe kojom autor priziva ljeto.

    Naglašenom simbolikom tradicionalnih motiva Ivan Listeš na angažiran i duhovit način interpretira rodni kraj kroz nadrealni svijet svemirskog podmorja. Pritom suptilno potiče promatrača na vlastito promišljanje o prioritetima: sačuvati staro ili izgraditi novo, očuvati svoje ili privući tuđe, cijeniti duhovno ili iskoristiti materijalno. Odgovor na svako od tih pitanja individualan je odraz karaktera pojedinca.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Sa otvorenja izložbe Ivana Listeša "Hoću ljeto"

    • img_20170125_184158
    • img_20170125_184129
    • img_20170125_184121
    • img_20170125_184147
    • img_20170125_184141
    • img_20170125_184208
    • img_20170125_184309
    • img_20170125_184246
    • img_20170125_184256
    • img_20170125_184233
    • img_20170125_184216
    • img_20170125_184223
    • img_20170125_184433
    • img_20170125_184328
    • img_20170125_184324
    • img_20170125_184315
    • img_20170125_184340
    • img_20170125_184357
    • img_20170125_184350
    • img_20170125_185539
    • img_20170125_185553
    • img_20170125_185548
    • img_20170125_185559
  • Samostalna izložba Josipa Konte




    Samostalna izložba u Galeriji Kavana Lav, Opatička 2, Zagreb. Izložba će trajati od 2. do 30. svibnja 2019. godine. Tema izložbe su ulja na platnu s motivima mora.

    Izvor: Facebook

    Samostalna izložba Josipa Konte

  • Samostalna izložba Laure Barić: "P je nesigurno R"

    vrijeme: 20.07.2017. - 09.09.2017.

    mjesto: Galerija Šira, Preradovićeva 13, Zagreb

    'Rad "P je nesigurno R", kao što i sam naziv aludira je specifičan pogled na simbole unutar svakodnevice. Počevši od samog jezika i dekonstruiranja njegove namjene na vizualne simbole i specifičnosti unutar njihovog prikaza, bilo da se radi o slovima, plastici ili tijelu, rad se bavi rekontekstualizacijom previđenih pojmova i stvari čiju namjenu više i ne propitujemo i kojima pristupamo sa svojevrsnim automatizmom u percepciji i primjeni. Takve pojave nastojim istražiti i uprizoriti u širem smislu ističući njihove možda zanemarene ili neotkrivene potencijale. Kroz pokušaj redefiniranja granica objekata nastojim ispitati i izdvojiti granični prostor u kojemu jedno pronalazi svoju autonomiju.

    Samostalna izložba Laure Barić

    Tu finu liniju nastojim proširiti u prohodni prostor u kojemu jedno još nije prešlo u drugo, ali više nije ni ono što je bilo ili bi trebalo biti. Opne objekata i pojava pronalazimo kao temu koja se proteže čitavim postavom. Bilo da je riječ o koži s fotografija koja omata tijelo omeđujući njegove granice ili skulpturama uvećanih pijavica koje se priljepljuju na kožu i time dekonstruiraju granicu objekta, od sveprisutne ambalaže do čupave perike, prostor je ispunjen membranama koje služe strukturiranju sadržaja i pojmova. Stvaranjem klasifikacije oblikujemo kostur naše rutine. Proizvodi rutine su namjenski ljudski, no odvojeni od ljudskog. Potencirani u svojoj plastičnosti i artificijelnosti kao da su svedeni na čistu formu, a njihova funkcija je samo koncept iz kojeg je kontekstualno izmještena. Na razini simbola u ono što objekti postaju unutar rada ulazi cijeli asocijativni niz i naše iskustvo tih predmeta. Sva njihova denotativna značenja i karakteristike u novom kontekstu dobivaju nova značenja i transformiraju se. Prostor instalacije je tu da ih zadrži na okupu kako bi ih promatrač doveo u odnos i pokušao protumačiti. Rad obuhvaća područje rubnog, onoga na presjeku iz jednog u drugo sa polazištem da izmjenom karakterističnih obilježja objekata mijenjamo i strukturu poimanja svakodnevnog. Predstavljeni objekti potiču ambivalentne odnose prema njihovim spojevima i odnosima unutar prostora koji dijele. Predmete povezujem asocijativno i u polju njihovog međuodnosa nastojim istaknuti specifičnost spojeva koji su u stanju proizvesti fizičke senzacije u tijelu. Kod izrade instalacije razmišljam o odnosima dijelova i cjelina kako bih postigla sklad. Stvaram prostorni kolaž koji se može čitati kao jedinice unutar jedinica, poput otvorenog sistema babuški gdje su granice transparentne. Korišteni predmeti služe kao pomagala u procesu obavljanja trivijalnih radnji, oni kao da su samo sredstvo na putu od većeg značaja. Isticanjem njihovih obilježja i obličja nastojim osloboditi kreativni potencijal takvih predmeta koji je često previđen budući da su oni fiksirani u određenom kontekstu unutar kojeg je način našeg ophođenja spram njih definiran. Bavim se onime što prianja, što je taktilno, što uspijeva aktivno podražavati naša osjetila u svojoj statičnosti. Ono u čemu slutimo pokret koji se zbio ili se tek treba ostvariti. Što izaziva poriv da ga opipamo jer svrha tog objekta u našoj memoriji nije aktivirana bez naše participacije ili uporabe koja mu daje život kroz kontekst.'

    LAURA BARIĆ

    Rođena je 1993. godine. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, smjer Animirani film i novi mediji gdje je magistrirala 2016. godine. U svom radu najčešće se izražava kroz multimedijalne instalacije u prostoru sačinjene od plastičnih predmeta, fotografija, kartona, teksta... Kroz njih istražuje koncept svakodnevnog, najčešće izmještajući predmete i situacije iz njihovog ustaljenog konteksta. Medijem fotografije bilježi sitne devijacije svakodnevice koje ju fasciniraju i tako stvara skicu za rad kroz koji nastoji istaknuti začudnost pojava koje uzimamo zdravo za gotov. Zanima ju tijelo i tjelesnost, kako fizičko, tako i virtualno te koristi Internet i njegove fenomene u radu. Istražujući potencijale spontaniteta, estetiku grešaka i granice objekata nastoji redefinirati sveprisutno.

  • Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

     

    vrijeme:27. rujna 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb



    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    U Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 otvara se samostalna izložba njemačkog slikara Marcela Hüppauffa. Autor će biti prisutan otvorenju, a na izložbi će se predstaviti recentnim djelima u tehnici ulja, akvarela i gvaša.

    Marcel Hüppauff, rođen 1972. godine u Stuttgartu. Osnivač je Akademie Isotrop (1996-2000).

    Stojeći na ramenima divova poput Muncha, Tiziana i Pollocka, Marcel Hüppauff slijedi žutu ciglenu cestu. Prolazeći tri suvremene mrtve točke grotesknog, komičnog i akademizma, on skače preko duge i pomaže platnu da ispuni svoja tajna obećanja, nadilazeći ideju pukog predstavljanja. U zemlji oblika i boje gdje sve pršti od energije i kontinuirano mijenja svoj oblik i značenje pozivajući gledatelja da se pridruži putovanju i sâm otkrije figure koje se transformiraju u krajolike potom se mijenjajući u nešto treće i tako vas vodi u bezdan pogleda.

    Djela Marcela Hüppauffa možete vidjeti u galerijama u New Yorku, Hamburgu, Los Angelesu, Münchenu, Krefeldu i Berlinu.

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Sonja Švec Španjol

  • Samostalna izložba Nine Iris Bešlić "Cross-dissolve kozmološki svjetovi"

    vrijeme: 01.12.2016.

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Srdačno Vas pozivamo da najavite i svojim dolaskom uveličate otvorenje samostalne izložbe akademske umjetnice Nine Iris Bešlić pod nazivom "Cross-dissolve kozmološki svjetovi" u četvrtak 1. prosinca u 19h u Galeriji ZILIK, Radićeva 13, Karlovac. Na otvorenju izložbe će Goran Gatalica čitati poeziju iz svoje zbirke pjesama "Kozmolom".

    Samostalna izložba Nine Iris Bešlić

    Nina Iris Bešlić

    ..završila je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu, a 2004. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (akademska slikarica). Imala je četrnaest samostalnih i trideset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjeluje na umjetničkim i profesionalnim radionicama. Dobitnica je jedne nagrade i nekoliko potpora za umjetničko stvaralaštvo. Od 2006. godine pored umjetničke djelatnosti bavi se socio-pedagoškim radom kroz likovno edukativne programe u partnerstvu s nevladinim organizacijama, učilištima i umjetničkim udrugama. Godine 2008. uvrštena je u Zbirku moderne i suvremene umjetnosti Muzeja grada Kaštela. Koristeći principe reciklaže 2010. godine pokreće svoj samostalni projekt „Recycle&Wear“ koji se prezentira kroz umjetnost, dizajn i kreativne radionice. Član je HDLU, HZSU i RADIONE.

    Aldebaran

    e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    web: www.ninabeslic.com

    Zbirka pjesama „Kozmolom“ - Goran Gatalica

    Goran Gatalica završio je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, nakon čega upisuje doktorski studij. Piše poeziju i prozu na kajkavskom dijalektu i hrvatskom standardnom jeziku. Za knjigu pjesama „Krucijalni test“ nagrađen je književnom nagradom Dana hrvatske knjige - Slavić za najbolji objavljeni prvijenac u 2014. godine, dok je za svoj književni rad višekratno nagrađivan u domovini i inozemstvu. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

    Provale

    CROSS – DISSOLVE KOZMOLOŠKI SVJETOVI

    Suradnja započeta na zbirci pjesama "Kozmolom" autora Gorana Gatalice koju prate ilustracije akademske umjetnice Nine Iris Bešlić rezultirala je interdisciplinarnom suradnjom na izložbi dvaju jednakovrijednih umjetničkih izražaja – poezije i vizualne umjetnosti. Započet kao odnos gdje je jedno djelo u službi drugoga, prirodno se razvio u jednakopravan iskaz doživljenog. Slikovitost poezije Gorana Gatalice u polju ideje savršeno interpretira umjetnički rad Nine Iris Bešlić, dok se istovremeno njezina likovna interpretacija suodnosa duhovnih i kozmičkih silnica prirodno nadovezuje na Goranovu poeziju.

    Nina Iris Bešlić slikarica je poznata po radu unutar kojeg objedinjuje različite tehnike i izričaje. Istraživački karakter doveo ju je do stvaranja ciklusa Cross Dissolve unutar kojeg spojem fotokolaža, akrilnog stakla i rasvjete stvara vlastite mikrosvjetove. Elementima složenim u mrežu presjeka autorica ostvaruje različite perspektivne planove. Prozirnost primijenjenog materijala omogućuje slojevitost, fluidnost i lakoću, te pritom stvara privid jedinstvene atmosfere pojedinog mikrosvijeta. Upravo je rad Cross Dissolve II, u kojem se vizure gradova i ljudi razlamaju i pretapaju jedni u drugima, poslužio kao polazišna točka ove izložbe.

    Goranova poetička interpretacija svemira kao prostora najteže dosezljivosti u radu Nine Iris Bešlić transformira se u istraživanje dihotomije realnog i apstraktnog, duhovnog i fizičkog, velikog i malog, konkretnog i nedokučivog. Polaritet je dodatno naglašen tematskom podjelom fotokolaža smještenih unutar deset kutija raspoređenih u prostoru galerije. Dio radova prikazuje presjeke vizura Karlovca i Zagreba, dokidajući pritom identitet pojedinog grada i istovremeno stvarajući novi, (ne)postojeći grad. Realan prikaz nasumičnih scena javnih prostora i ljudi primjenom različitih perspektivnih planova, lomljenjem svjetlosti i ispreplitanjem prepoznatljivih veduta dvaju gradova postaje nešto jednako strano i nedokučivo poput svemira, intrigirajući ljudski um i otvarajući mogućnosti novog pogleda na svijet koji nas okružuje. Druga grupa fotokolaža izravno se nadovezuje na zbirku pjesama "Kozmolom" interpretirajući beskonačnost svemira kroz prikaz galaksija, Perzeide, Kasiopeje, Aldebarana i mnogih drugih astroloških pojava. Scene se dodatno umnažaju, lome, presijecaju i pretapaju jedna u drugoj integriranjem kaleidoskopa na otvor kutije, ponavljajući se pritom u pravilnom matematičkom nizu. Doživljajnost, emocionalni i refleksivni odnos prema životu ostvaren vizualnim doživljajem Nine Iris Bešlić u poeziji Gorana Gatalice manifestira se pjesničkim figurama: "Svjetlost razdvaja vid i nevid na putu od zvijezde do zemlje". Nameće se pitanje sveukupne zbilje: što je realnost, a što iluzija. Nešto što za jednoga predstavlja stvarnost, za drugoga može biti iskaz naslijeđa, kulture ili emocionalne subjektivnosti. Slojevitost i kompleksnost prikaza, njihovo ispreplitanje i umnožavanje ostvareno višestrukim perspektivnim planovima i pogledom kroz kaleidoskop izjednačuje iluziju i stvarnost čineći zbilju relativnom. Ogledala lome prikaze gradova, ljudi i svemira pretvarajući ih tek u simbole, znakove, toteme mjesta i vremena.

    Pretapanja

    Bitan aspekt izložbe predstavlja smještaj sadržaja u kutije što slučajnom prolazniku onemogućuje konzumaciju umjetničkog djela. Bijele sterilne kutije ničim ne nagovještaju što se unutar njih nalazi, te su namjernici pozvani da svjesno odluče doživjeti predstavljeni sadržaj pogledom kroz otvor kutije. Sam performativni čin koji započinje odlukom o konzumaciji umjetničkog sadržaja psihološki djeluje na konzumenta budeći asocijacije na mnoga iskustva iz kolektivne svijesti poput Pandorine kutije, svijeta zarobljenog u kutiji, te osjećajem da pogledom u unutrašnjost bijele kutije zavirujemo u nečiji um. Istovremeno se omogućuje potpuna koncentracija na umjetnički rad izolacijom ometajućih faktora iz neposredne blizine.

    Rad Nine Iris Bešlić reflektira se u pjesništvu Gorana Gatalice, dok se njegovo pjesništvo odražava u vizualnom radu Nine Iris Bešlić. Interdisciplinarnim pristupom ostvarena je sinergija dvaju različitih izričaja koji nisu jedan u službi drugog već se jednakovrijedno nadopunjuju i na taj način čine komplementarnu cjelinu našeg svijeta. Ili riječima Gorana Gatalice: "Sunce dotiče Zemlju, a uskovitlani oblak kvasi zamrle pustopoljine i ruže cvatu nadomak zvijezda."

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.