• Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    mjesto: Knjižnica Knežija, Albaharijeva 7, Zagreb
    vrijeme: 18:00 sati.

    Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    Izbor likovnih radova slikarice Janice Šterc za ovu izložbu zasnovan je na motivima. Mada se neki od motiva tijekom vremena ponavljaju, pristup likovnim pitanjima i odgovorima je drukčiji. Iako raznorodni, motivi su koloristički snažni i ujedinjeni autoričinim osebujnim likovnim izrazom.

    Slikarica Janica Šterc Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977.g., Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u različitim tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 89 izložbi slika od kojih 36 samostalne. Njezine pjesme i likovni radovi međusobno se isprepliću, nadopunjujući se pričaju zajedničku priču koja, iako u dva različita čina, živi jedinstveni život.
    Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i drugih likovnih udruženja.

    Izvor: kgz.hr

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • 41073944_708680319489471_8331061820555001856_n
    • 41034323_708679866156183_8775480744010055680_n
    • 41290308_708680322822804_508880124800663552_o
    • 41155368_708680549489448_7558615104875397120_o
    • 41193202_708680486156121_4032534649501646848_o
    • 41210588_708680652822771_4083032555685675008_o
    • img_20180906_181033
    • img_20180906_184642
    • img_20180906_182456
    • img_20180906_184649
    • img_20180906_184940
    • img_20180906_182510
    • img_20180906_181106
    • img_20180906_182501
    • img_20180906_180303
    • img_20180906_180307
    • img_20180906_181517
    • img_20180906_184653
    • img_20180906_184701
    • img_20180906_180313
    • img_20180906_183041
    • img_20180906_181525
    • img_20180906_180330
    • img_20180906_184702
    • img_20180906_183059
    • img_20180906_180321
    • img_20180906_181530
    • img_20180906_180849
    • img_20180906_181537
    • img_20180906_184705
    • img_20180906_183113
    • img_20180906_183156
    • img_20180906_181609
    • img_20180906_180853
    • img_20180906_184719
    • img_20180906_183509
    • img_20180906_181707
    • img_20180906_180935
    • img_20180906_184721
    • img_20180906_184724
    • img_20180906_184625
    • img_20180906_181731
    • img_20180906_180950
    • img_20180906_184636
    • img_20180906_184727
    • img_20180906_181027
    • img_20180906_182443
  • Robert Pauletta: "Veruda Boogie – Woogie"

    Robert Pauletta: "Veruda Boogie – Woogie"

    vrijeme: 25.09.2020. - 15.11.2020.
    mjesto: MSU Istre
    Izvor: http://www.msu-istre.hr/

    Robert Pauletta:

    U petak, 25. 09. 2020. u 20.00 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, održat će se otvorenje samostalne izložbe jednog od najistaknutijih istarskih umjetnika, Roberta Paulette. Pod nazivom Veruda Boogie – Woogie umjetnik predstavlja
    recentnu produkciju, šezdesetak radova nastalih 2019. te u većoj mjeri 2020. godine koju, kako i sam naziv izložbe daje naslutiti, posvećuje upravo Verudi, pulskoj gradskoj četvrti u kojoj živi i stvara gotovo puna četiri desetljeća.

     

    O IZLOŽBI...

    IKONOGRAFIJA SVAKODNEVICE...
    Ketrin Milićević Mijošek
    iz teksta

    Posljednja samostalna izložba Roberta Paulette u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, održana je potkraj 2011. godine (Nebo/Il Cielo, 2. 12. – 23. 12. 2011.) te je s vremenskim odmakom iznova nastala potreba i u slijedu stvorena mogućnost ponovnog predstavljanja autorove recentne produkcije upravo ovdje, u Puli, na istom mjestu... Radovi zastupljeni na izložbi nastali su s namjerom i u korelaciji sa potencijalom i gabaritima muzejskog prostora. Rezultat su umjetnikova istraživanja, propitivanja i introspekcije; procesa mapiranja mjesta i vremena, kretanja i „stajanja“, bilježenja kako će sam umjetnik reći „što gorkog – što slatkog života “ kojeg je „proveo unutar gotovo neprekinutog pravca ne duljeg od 2 km“ upravo na Verudi, pulskoj gradskoj četvrti kojoj posvećuje ovu izložbu.

    Paralelno posežući za različitim medijima i formatima, različitim vokacijama i naoko oprečnim poetikama i njihovim dobro odmjerenim prisutnostima unutar cjeline izložbenog postava, u istom prostoru susreću se i sretno koegzistiraju suvremeno i tradicionalno, apstraktno i figurativno, fizičko i misaono, eterično i taktilno koje umjetnik dovodi do savršene ravnoteže izmjenjujući i mireći područja napetosti i fluidnosti postižući time dinamičnu cjelinu, vizualni organizam koji progovara istovremeno o intimnosti i ritualnosti vlastitoga života koliko i o univerzalnosti ljudskog bivanja u prostoru i vremenu.

    Među radovima slikarske provenijencije naići ćemo i na geometrijsku apstrakciju (akrili na plastičnim stolnjacima sa prepoznatljivim pattern motivima) i na ulja na platnu većih formata koja odišu čistom slikarskom slobodom u kojoj oblici, geste i kolorit vode glavnu riječ, a svojevrsno su oživljavanje autorovog rukopisa iz 80 – ih. Naići ćemo i na probrane kolaže (tek otrgnute listove iz brojnih blokova i bilježnica) koji nastaju gotovo na dnevnoj bazi, a možemo ih tumačiti kao vizualne ekvivalente dnevničkih zapisa u kojima se autor osvrće na pojavnosti iz svoje bliže i dalje okoline, na osobe, zbivanja, događaje... kao umjetnički čin izražene meditativnosti i ritualnosti. U instalacijama i assamblage-ima koje zauzimaju posebno mjesto unutar postava, prepoznat ćemo autorovu inventivnost u opredmećivanju složenih metafora koje postiže koristeći predmete iz svakodnevne uporabe. Riječ je o svojevrsnoj ikonografiji svakodnevice, o preobražaju naoko običnih pa i odbačenih stvari koje, dovedene u nov kontekst, sa sobom donose i jake elemente naracije. Nazivi radova pomoću kojih gledatelj dobiva dodatnu mogućnost iščitavanja svih slojeva značenja tu su i da potvrde autorovu privrženost Verudi na kojoj se gotovo četiri desetljeća odvija njegovo „hodočašće“, život čovjeka - umjetnika koji je dodatno podcrtan za ovu prigodu nastalim video radovima, svjetlosnim instalacijama, tekstovima i nacrtima.

    Veruda Boogie - Woogie (uz to što otvoreno priziva aluzije i odaje počast nizozemskom slikaru i teoretičaru Pietu Mondrianu i njegovim najpoznatijim, a ujedno i posljednjim djelima Broadway Boogie - Woogie, 1942./43. i Victory Boogie - Woogie, 1944.), u prvi plan postavlja sam proces nastajanja umjetničkog djela, pa i izložbe kao cjelovite forme prezentacije u kojoj je umjetnik ne samo generator i pokretač, već onaj koji nam upravo uživajući u tom procesu, prenosi priču... koliko njegovu... toliko našu...

    KUSTOSICA IZLOŽBE: Ketrin Milićević Mijošek

     

    BIOGRAFIJA

    Robert Pauletta rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi.
    Srednju umjetničku školu pod voditeljstvom Ivana Obrovca pohađa u Puli.
    Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera.
    Od 1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića.
    1987. godine jedan je od osnivača HDLU Pule, kasnije HDLU Istre.
    Od 1991. - 2003. radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli; jedan je od osnivača te škole.
    2003. - 2009. godine, radi kao voditelj u novoosnovanom MMC LUKA gdje priređuje niz izložbi, predavanja i drugih kulturnih zbivanja.
    2007. u izdanju HDLU-Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu.
    2009. postaje član HZSU–a.
    2013. - 2017. osniva Umjetničku organizaciju Robot, te u Puli s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće rad galerije POOLA.
    Od 2017. posvećuje se isključivo profesionalnom umjetničkom radu.

     

    VAŽNA NAPOMENA: UPUTE POSJETITELJIMA

    Sukladno epidemiološkim uvjetima usuglašenim sa Stožerom civilne zaštite Istarske županije u cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2, te poduzimanja dodatnih mjera predostrožnosti, otvorenju izložbe može prisustvovati ograničen broj posjetitelja ( 22 osobe na 100 m2) te je definiran protokol prema sljedećem opisu kojeg je nužno slijediti;

    Ulaskom u Muzej i nakon obavezne dezinfekcije ruku, posjetitelji ostavljaju osnovne podatke (ime i prezime, broj telefona) koje će djelatnici Muzeja upisati u Evidenciju posjetitelja nakon čega će im beskontaktno biti izmjerena tjelesna temperatura. Ukoliko mjerenje pokaže povišenu tjelesnu temperaturu, posjetitelj može u razmaku od petnaestak minuta (zbog eventualnog napora organizma uzrokovanog vrućinama) ponovno zatražiti mjerenje. Posjetitelj koji ima potvrđenu povišenu temperaturu neće moći prisustvovati otvorenju izložbe.

    Uz obavezno i dobrodošlo održavanje fizičke distance od 2 metra i nošenje zaštitnih maski, preporučamo raniji dolazak na događanje kako bi izbjegli stvaranje gužve.

     

    IZLOŽBA TRAJE DO 15. STUDENOG 2020. I BITI ĆE POPRAĆENA DODATNIM SADRŽAJIMA; SUSRETIMA S UMJETNIKOM - RAZGOVORIMA I STRUČNIM VODSTVIMA ORGANIZIRANIM ZA MANJE GRUPE POSJETITELJA.

     

    RADNO VRIJEME MUZEJA:

    rujan: 10.00 – 20.00
    listopad/studeni: 10.00 – 19.00
    svakim danom osim ponedjeljka i blagdana

  • Samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić

    Samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić


    U okviru bogatog programa koji je Dom kulture Nova Gradiška pripremio povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, u petak 13. ožujka 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić. Umjetnica će se predstaviti izborom od 30-ak slika različitih formata izvedenih u tehnici ulja na platnu koji su nastali u posljednje dvije godine. Umjetnica je predano radila na ovom ciklusu od 2018. godine, a zadnji radovi nastali su u posljednjih nekoliko mjeseci te će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo u Domu kulture Nova Gradiška. Na otvorenju će govoriti: umjetnica Edit Glavurtić, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Sonja Švec Španjol, te ravnateljica Doma kulture Nova Gradiška Danijela Juranović.

    Samostalna izložba

    Skice iz Edena

    … jer što je život ako nije doživljen u svojoj punini i bogatstvu? Povratak prirodi nameće se kao jedan od prioriteta u 21. stoljeću, posebice nakon što se pojedinac, zanesen tehnološkim i znanstvenim napretkom, prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek. Odnos čovjeka i prirode jedan je od najkompleksnijih odnosa koji se kontinuirano mijenjao kroz povijest, a do ključnog urušavanja nepobitne spone došlo je u aktualnom stoljeću. Pojedinci koji su osvijestili otuđenje od vlastitih korijena iznova uče kako zastati na trenutak i dopustiti prirodi da ih očara, inspirira i podsjeti tko smo i zašto smo. Da bi se čovjek ponovno povezao s prirodom mora biti otvoren prema svim stvarnostima i ljepotama koje priroda pruža vodeći računa kako njezino bogatstvo počiva na neiscrpnom vrelu čudnovatih pojava. Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva.

    Dva međusobno različita cvijeta suštinski su motivi iz prirode preuzeti kao podloga za gradnju jedne posve intrigantne likovne priče. Božur kao jedan od najraskošnijih cvjetova s velikim okruglastim pupoljcima prepunih latica nanizanih u slojevima u potpunoj je suprotnosti s perunikom, neobičnim i elegantnim cvijetom suptilnih boja kojeg krase izdužene latice jasno naznačenih bridova. No, cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme. Božur je cvijet čija prirodna konstrukcija otvara nebrojene mogućnosti, u kojem se latice doslovce rađaju jedna iz druge gradeći pritom bogatstvo razvedenih formi koje djeluju krajnje meko i paperjasto. Kako sama umjetnica kaže, slikajući latice cvijeta koji je izdvojen i višestruko uvećan naglasak stavlja na dvije nematerijalne dimenzije: tišinu i svjetlost pri čemu se forma, zavisno od udaljenosti s koje se promatra, rastvara apstraktno što se u potpunosti uklapa u filozofiju "oslobađanja približavanjem". Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima poput linije, boje i volumena oslobađa krucijalan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo formi i sadržaja unutar kojeg se postepeno otkriva punina života, pulsirajući titraj prirode i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Forme se rađaju jedna iz druge i transformiraju tonovima različitih svjetlosnih vrijednosti unutar jedne dominantne boje, najčešće ružičaste. Posebno su intrigantne kompozicije sorte božura Maximov festival gdje ogromne snježnobijele površine latica akcentuiraju crvene mrlje na samim vrhovima te one bliže središtu pupoljka. Za razliku od ružičastih, krajnje tonski oblikovanih, božura ritam razvedenih formi bijelih pupoljaka determiniraju suptilni uplivi boje crvenog vina koji sporadično akcentuiraju pojedine rubove latica ostvarujući dojmljivu cjelinu koja počiva na kontrastu mekoće volumena i oštrine crvenog obrisa. U svim izvedenicama i interpretacijama božura, neopisiva ljepota punoće formi naprosto mami da ih dotaknete, te potiče iluziju opojnog mirisa. Te težnje ne javljaju se zato što su forme oblikovane realistično, već zato što je Edit Glavurtić u likovnu formu vješto utkala svu ljubav, radost, poštovanje spram prirode i ponajviše vlastito nepatvoreno osjećanje prirode koju ne preslikava već ju čini živom u svojoj primarnoj vokaciji – slikarstvu.

    Za razliku od bogatstva i razvedenosti formi božura interpretiranih u različitim fazama zrelosti od zatvorenih pupoljaka do rascvalosti, cvijet perunika nudi posve drugačije mogućnosti u interpretaciji likovne forme. Krajnje elegantan cvijet izduljenog vretenastog oblika s fragilnim laticama oštrih bridova lišen je suvišnih detalja i prenatrpanosti. Nit poveznicu sa studijom božura pronalazimo u razvoju kompozicija različitih kretanja i usmjerenja pri čemu otvorenost kompozicije daje naznaku da niz možda nije dovršen već se potencijalno nastavlja u novoj interpretaciji na drugoj slici. No, božuri vrlo često ispunjavaju cijelu površinu slike dok je kod interpretacije perunike prostor čistine odnosno bjeline platna podjednako važan kao i prostor koji na slici zauzima motiv cvijeta. Nevjerojatna tankoćutnost velikih površina latica dočarana je bogatim rasponom tonova unutar jedne boje te količinom zastupljene svjetlosti, ali i suptilno naznačenom namreškanom teksturom površine. Zahvaljujući minuciozno izvedenim likovnim elementima možemo osjetiti lakoću, fragilnost i nevjerojatnu pojavnost cvijeta koji vlastitim unutarnjim gibanjem stvara kompoziciju najsuptilnijeg plesa prirode pri čemu svaka latica dosljedno igra svoju ulogu u službi utjelovljenja nadrealno očaravajuće kompozicije.

    U svojim studijama likovnih formi Edit Glavurtić vješto koristi uljenu slikarsku tehniku koja se nametnula sama po sebi kao tehnika koja najviše odgovara karakteru umjetničinog osjećanja materije prilikom realizacije likovne ideje. Autorica potencira glavnu karakteristiku ulja odnosno njegovog nevjerojatnog raspona boje od najdublje sjene do najvišeg svjetla što ponajbolje vidimo na svjetlosnim akcentima latica cvijeća na kojima svjetlost titra u punini svoje blistavosti. Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena.

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O umjetnici:

    Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju „Mali leteći medvjedići“. Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na „Schule fur Angewandte Kunst“ dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

    Izložba ostaje otvorena do kraja ožujka.

  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak

    Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

     

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    DJ Marc Grabber:

    poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

     

    LUDUS

    Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

    Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

    Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

    Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                                   Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

  • Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"




    U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Pozivnica Dragan ijaki

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Akademski slikar Dragan ijaki i kustosica izlobe Sonja vec panjol

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Biografija

    Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2017. Zagreb, Galerija Ericsson
    2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
    Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Sudionik više likovnih kolonija.


    Kontakt:
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

  • Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    vrijeme: 28. svibnja 2020. u 19 sati.
    mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina
    Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Galerija Kraluš i POU Sv. Ivan Zelina (Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), pozivaju na otvorenje samostalne izložbe crteža i slika akademskog slikara Alfreda Freddya Krupe, kao i predstavljanje slikareve nove stručne knjige udžbeničkog tipa “Mislite! Think!”, u četvrtak, 28. svibnja 2020. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 28. 6. 2020.

    Na ovoj samostalnoj izložbi, nakon nepredviđene odgode otvorenja radi izbijanja pandemije COVID-19 u ožujku ove godine, posjetitelji će moći razgledati 23 nova slikareva rada nastala u razdoblju 2019. – 2020., većinom kombinirane tehnike – eksperimenti miješanja drugih slikarskih, crtačkih i grafičkih tehnika s temeljnom tehnikom tuša. Radi se o još jednoj realizaciji vlastitog programa napisanog 1996. godine, a koji se danas smatra manifestom međunarodnog slikarskog pokreta New Ink Art, tj. jednim od njegovih temeljnih dokumenata.

    U predgovoru izložbe, povjesničar umjetnosti, arheolog i likovni kritičar Ante Vranković piše: Nakon dvije godine, u Galeriji ”Kraluš” opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade.

    O velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10 najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon.

    Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama, koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art (New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina.

    Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u Galeriji Karas, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom te izložbe: ”Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i društvenom situacijom…” Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek ”izlike”, kroz koje umjetnik progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice. U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika ”Gajeva 20 na kraju svojega puta”, naslikana na listu dnevnih novina(!). Srodan motiv ”pretapanja” životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna veduta ”Karlovačka siva”, koja ipak radije predstavlja portret našeg ”olovnoga” vremena, nego li vjeran prikaz kutka slikareva grada.

    U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika ”Maskirana djevojka u providnom sivom kostimu” na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta – poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku – magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti.

    Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku (obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz ”prozor vremena”, naslikao promatrajući zapuštena polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.

    Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje predstavljaju ”intimnu ispovijed autora”, a više ”ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet” (Kundera).

    POST SCRIPTUM: ”Pjesnici su čuđenje u svijetu” – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare. Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3. 2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje!

    Ante Vranković

  • Samostalna izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” u Galeriji InArt

    Samostalna izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” u Galeriji InArt

    Samostalna izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” u Galeriji InArt

    U subotu, 31. listopada 2020. u 18 sati u Galeriji InArt (MO Trnsko, Trnsko 34 a, Zagreb), uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera, otvara se izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ‘’Saturnova djeca’’ i ‘’Anima mundi’’. Izložba će se moći pogledati do 17. studenog 2020. godine. Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, u okviru Javnog poziva za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika u 2020. godini.

    U ciklusima crteža ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” koji su se razvijali tijekom nekoliko zadnjih godina, autorica u formi ‘crtačkih dnevnika’ predstavlja alegorijsko putovanje, unutar kojega sublimira osobno kreativno iskustvo, re-interpretirajući stare europske mitove u susretu sa suvremenom urbanom poetikom i simbolikom umjetničkog življenja u našem malom tranzicijskom društvu.

    Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

  • Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    vrijeme: 7. veljače u 19,00 sati
    mjesto: Galeriji Doma kulture, Nova Gradiška.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Autor će se na izložbi predstaviti s ukupno 12 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela kao izbora iz recentnog opusa koji je stvarao posljednje četiri godine. Neki radovi će biti po prvi put predstavljeni u javnosti. O autorovom radu govorit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković Danijela Juranović.

    Konfrontacija prostora

     

    More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen "partističkim titrajem" odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu "More zubato" u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici "Brod mali" i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput "Zastor morski" cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput "More malo" forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici "Grad smireni" okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici "More zubato", pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.

    Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

                                                                          

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost na Odjelu zidnih slikarskih tehnika, a 1990. godine diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Poslije studija nastavnik je likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća, koje objavljuju njegove ilustracije.
    Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.
    Uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

  • Samostalna izložba Dore Bakek "Pripadati gradu"

    Samostalna izložba Dore Bakek "Pripadati gradu"

    Samostalna izložba Dore Bakek

    U četvrtak 15. listopada 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Pripadati gradu" akademske umjetnice Dore Bakek u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Umjetnica će se predstaviti izborom radova iz dva ciklusa "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Riječ je o nizu radova različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici.

     

    Dora Bakek sudjelovala je na Malom ZILIK-u ove godine. Održala je maštovitu likovnu radionicu za djecu pod nazivom "Spoji-odvoji: čudnovate životinje". Nakon uvodnog razgovora o teksturi životinja i kako ju prikazati u crtežu, Dora Bakek je upitala djecu kakve su to čudnovate životinje, na što su djeca ponudila doista originalne odgovore i rekla kako među čudnovate životinje spada "nosorog s krilima", "svemirska životinja", ali i "svinja". Kada smo definirali kakve su to čudnovate životinje djeca su se podijelila u parove i svaki par je dobio dvije životinje koje je trebao spojiti u jednu i osmisliti joj naziv. Svaki sudionik je crtao jednu polovicu čudnovate životinje i ispunio joj površinu različitim teksturama, a na kraju je svaki par spojio dvije polovice životinje i izrezao završnu čudnovatu životinju po obrisnoj liniji. Na kraju su djeca svoje životinje zalijepila na veće papire u boji te je nastao cijeli životinjski svijet kojeg su činili Mišonosokoz, Jelguš, Klokorid, Pjetlomačak, Kokorog, Pasoklok, Majverica, Nobik, Puranska riba, Slondor, Sovokrav, Orlav, Zebrova sova, Žisorog, Krokogriz, Paunovuk, Kljunozub, Magolav, Kornjoni i mnogi drugi. Radionica je bila toliko popularna da su učiteljice na odlasku rekle kako će ponoviti ovu radionicu u svojoj školi, a djeca su odmah pitala "hoćemo to danas?''.

     

    O izložbi:
    Pripadati osobi, gradu, zajednici... pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.

    Dora Bakek odrasla je u Donjoj Stubici, studirala je u Rijeci, a trenutno živi i radi u Varaždinu. Svaki od navedenih gradova označio je ključno razdoblje u njezinom životu – vrijeme odrastanja, vrijeme studiranja i sazrijevanja te vrijeme samostalnog odraslog života. Različite faze života definirali su različiti prioriteti, a u skladu s time i različite percepcije okoline u kojoj je obitavala. Svoje emocije i doživljaje umjetnica je interpretirala kroz dva ciklusa radova "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Dolazak u svaki novi grad definirao je proces novog početka, novog okruženja, novih spoznaja i novih iskustava. Nametnulo se pitanje "tko sam ja u kontekstu grada u kojem se nalazim te kako on utječe na mene i kako ja doprinosim svojim boravkom u njemu". I dok su polazišta bila ista, Dora Bakek je primijenila različit pristup u interpretaciji gradova. Naime, "Hommage Rijeci" nastao je s odmakom od pet godina, dok je ciklus inspiriran Varaždinom nastajao u aktualnom vremenu odnosno u periodu kada autorica živi i radi u Varaždinu.

     

    O autorici:

    Dora Bakek rođena je 1990. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.

    Do sad bilježi tri samostalne izložbe: 2019. (De)konstrukcija grada, Varaždin; 2016. U potrazi za nesvjesnim, Zagreb; 2015. Slike podsvjesnog i nesvjesnog, Zabok. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2018. Hommage Rijeci, Varaždin; 2018. KAOS – festival slobodnega kolaža, Kranj; 2016. Izložba "PerceiveArt predstavlja", Zagreb; 2016. Izložba međunarodne likovne kolonije LindArt, Lendava; 2014. Izložba knjiga-objekata, Galerija La roggia, Pordenone; 2013. Izložba „GrafičaRi“, Mali Salon, Rijeka.

    Provodi likovne radionice za odrasle i djecu, od kojih izdvaja: 2020. Spoji-odvoji: čudnovate životinje, 47. Mali ZILIK, Karlovac; 2017. Grafičke radionice, Dječja likovna kolonija „LindArt junior“, Lendava; 2017. Radionice izrade keramike i papira na projektu „PoKret – poduzetno i kreativno“, Varaždin. Također bavi se ilustracijom i fotografijom. Živi u Varaždinu, gdje radi kao nastavnica likovne kulture. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin.

     

    Izložba ostaje otvorena do 29. listopada 2020. i može se pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati te utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati.

    Opširnije: https://www.facebook.com/events/1272726999741650                                                

  • Samostalna izložba Eugena Varzića

    Samostalna izložba Eugena Varzića 

     

    Izložba se otvara u utorak 21. svibnja 2019. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent (Vodnikova 4, Zagreb). Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavlja se izložbom u Zagrebu nakon kojeg putuje u Šibenik, Slavonski Brod, Motovun i završava gostovanjem u Pakracu krajem godine.

    Samostalna izložba Eugena Varzića

     

    Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Zagrebu na kojoj će posjetitelji premijerno moći vidjeti tri posve nova rada u ciklusu "Ludus". Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

     

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

     

    Samostalna izložba Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

    Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola.

    Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

     

    Izložba ostaje otvorena do 4. lipnja 2019. godine.



  • Samostalna izložba Ivane Bajcer "Unutar"

    Samostalna izložba Ivane Bajcer "Unutar"

    vrijeme: 17. prosinca 2020. s početkom u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK

    Samostalna izložba Ivane Bajcer

    IVANA BAJCER rođena je u Zaboku 12. rujna 1993. godine. Završila je srednju Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, grafički odjel, 2012. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, u klasi prof. Tanje Dabo, 2018. godine te pohvaljena nagradom Magna Cum Laude. Članica HDLU (Hrvatskog društva likovnih umjetnika), Članica HULU (Hrvatska udruga likovnih umjetnika) u Splitu. Sudjelovala je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je na međunarodnoj radionici MAPWorkshop u Budimpešti, 2016. Zatim na 17. međunarodnoj likovnoj koloniji u Monoštru / Szentgotthárd u Mađarskoj, 2018. Sudjelovala je na 22. međunarodnoj likovnoj koloniji LindArt u Lendavi (Slovenija), 2017. na kojoj je i osvojila prvu nagradu. Dodijeljena joj je pohvala za uspješan rad tijekom akademske godine 2013/2014., 2014/2015., 2016/2017. Dodijeljena joj je Rektorova nagrada za veliki timski rad znanstveni i umjetnički rad, Opera ‘Agrippina’ G. F. Händela: zajednički projekt studenata Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog Narodnog kazališta u Zagrebu, 2016. Nagrada za najbolje umjetničko ostvarenje izloženo na Kulturošu u gradu Čakovcu, 2018. Dobitnica je stipendije Erste banke u sklopu Erste fragmenta 13, Zagreb, 2017. godine. Voditeljica je brojnih edukativnih programa i interaktivnih radionica; „Grafika visokog tiska” na međunarodnom stručno–znanstvenom skupu „Sretna djeca”, Hrvatski školski muzej, Zagreb. Trenutno je naslovni asistent u umjetničkom području, polje likovne umjetnosti, grana grafike na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilište u Rijeci.

     

    Izložba ostaje otvorena do 30.12.2020.

    UNUTAR

    Sve što je izvan… posve je drugačije od onoga što je skriveno unutar. Primjerice, naše fizičko obličje opna je i štit bogatstva koje krijemo unutar našeg srca i uma. Kao što se izvan doma nalazimo u području izloženosti i ranjivosti, unutar doma osjećamo mir i spokoj. No, put do osjećaja pripadnosti dugotrajan je proces.

    Ivana Bajcer u području crteža traga za svojim utočištem gradeći pritom vlastitu viziju doma. Izgubljeni osjećaj pripadnosti potaknuo je autoricu na istraživanje i analizu simbolike doma i što on znači za pojedinca. Je li dom mjesto, ljudi koji ga nastanjuju ili pak osjećaj, tek su neke od mogućnosti koje se otvaraju na istraživačkom putu umjetnice. Serija crteža na granici apstrakcije i figuracije misaono je putovanje zabilježeno kroz unutarnja previranja, težnje, traganja i stremljenja. Rast, širenje, prožimanje, isprepletenost i povezivanje pojedinih oblika stvara nepremostive prepreke za ljudske figure izvedene u grafitnoj olovci prikazane u različitim položajima kako pokušavaju "plivati kroz zarasle tunele". Bogatstvo i različitost struktura i tekstura organskih oblika kreće se od suptilne gradacije gusto nanizanih točaka koje se transformiraju u mrlje boje dok se tanke precizno izvedene crne linije izmjenjuju s debljim svijetlosivim vodenim potezima. Mnoštvo detalja utjelovljenih arhetipskih oblika budi kolektivnu memoriju koja otvara različite asocijacije poput ljudske utrobe, podzemnih tunela ili misaonih kanala. Lajtmotiv niza crteža manjeg formata u formi položenog pravokutnika jest transparentno naznačena i tonski oblikovana figura čovjeka koja luta prostorima jednog začudnog svijeta. Kao da promatramo presjek kompleksnog sistema sazdanog od najrazličitijih elemenata organskih formi koje se prožimaju, križaju ili pak otvaraju ulaz u svoju unutrašnjost. Izgubljeni ljudski likovi lebde u zrakopraznom prostoru organskih formi koje se uobličuju ispred njih. Impresivan je rad sa središnjim prikazom matrice odnosno jezgre od dva glavna dijela povezana centripetalnim gibanjem iz kojih se šire vodoravni kanali granajući se pri završetku toka. U pozadini jezgre naviru ljudski likovi čime se otvara niz pitanja poput: činimo li dom mi sami ili splet vanjskih okolnosti kojima smo dopustili da utječu na naš život, te jesmo li svoj na svome kada se povežemo s fizičkim prostorom, s drugom osobom ili sami sa sobom?

    Kroz niz većih formata crteža Ivana Bajcer uprizoruje krupne planove tzv. duševnih čahura koje postaju, kako ističe sama autorica, simbol unutarnjeg nemira koji nosi u sebi notu staloženog kaosa. To su mentalne slike stanja i misaonih područja unutar kojih autorica traži svoj dom. Lišeni ljudskih figura, crteži prikazuju unutarnje stanje pojedinca kroz oblikovne izričaje. Splet najrazličitijih emocija izražen je kroz izmjenu precizno i minuciozno izvedenih detalja te slobodnih razlivenih mrlja crnila.

    U seriji crteža Ivana Bajcer zabilježila je sva unutarnja previranja, gibanja, titraje i vibracije, zbivanja i prelamanja vizualno utjelovljujući psihičke mijene kroz karakter linije, forme, plohe i asocijaciju završnog oblika. Nemogućnost konačne i jedinstvene definicije pojedinog oblika i utkanog sadržaja ostavlja sferu analize, istraživanja i zaključka otvorenom za svakog zainteresiranog promatrača da sâm dođe do odgovora na postavljeno pitanje. I upravo zato posljednji segment izložbe čini interaktivni objekt. Nakon vlastite potrage za unutarnjim mirom i domom, Ivana Bajcer poziva promatrača da dovrši rečenicu "Ja se osjećam sigurno…" te svoju misao ubaci u transparentnu kutiju u formi kuće doprinoseći na taj način stvaranju zajedničke sigurnosti i imaginarnog utočišta – tako prijeko potrebne želje i osjećaja da nismo sami.

                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Samostalna izložba Josipa Konte

    Samostalna izložba Josipa Konte




    Samostalna izložba u Galeriji Kavana Lav, Opatička 2, Zagreb. Izložba će trajati od 2. do 30. svibnja 2019. godine. Tema izložbe su ulja na platnu s motivima mora.

    Izvor: Facebook

    Samostalna izložba Josipa Konte

  • Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje"

    Samostalna izložba Karle Čurčinski "Čekanje"

    Samostalna izložba Karle Čurčinski

    vrijeme: 17. rujna 2020. s početkom u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILK, Radićeva 13, Karlovac

    Magistra grafike Karla Čurčinski ove godine je sudjelovala na Malom ZILIK-u te osmislila čak dvije različite radionice za djecu. Na jutarnjoj radionici pod nazivom "Moj svemir" koja je započela čitanjem kratkog ulomka iz knjige Carla Sagana „Pale blue dot“ (Plava točka u beskraju) i opisom svemira djeca su saznala da postoje planeti na kojima umjesto kiše padaju dijamanti, sumporna kiselina, staklo i željezo što ih je posebno fasciniralo. Nakon kratkog uvoda kojem je cilj bio potaknuti djecu na razmišljanje i maštanje, mališani su osmislili vlastite svemire koje su potom oslikali s akrilnim bojama na platnene torbe. Na poslijepodnevnoj radionici pod nazivom "Novi dinosaurusi" djeca su trebala zamisliti kako bi dinosaurusi izgledali da danas hodaju Zemljom te su svoje interpretacije dinosaurusa izveli u tehnici kolaža na kartonu.

    Čekanje

    Čekanje je period koji često percipiramo kao vrijeme u kojem se ne događa ništa relevantno, jer smo suviše usmjereni na ono što čekamo. Pritom često propustimo čitav splet jedinstvenih okolnosti, emocija i stanja koja se odvijaju upravo u periodu čekanja. Iako je svijet događanja onaj kojem smo većinom posvećeni, Karla Čurčinski svoj ciklus radova posvećuje upravo svijetu čekanja.

    U vremenu kada svi jurimo i žurimo i u stalnoj smo utrci s vremenom, čekanje pruža jedan kontemplativni trenutak jer nas primora da stanemo i... čekamo. U periodu čekanja ponekad se jave oni jedinstveni trenuci potpune bistrine i osviještenja pri čemu se suočavamo sami sa sobom, katkad iznova upoznamo sami sebe, a nerijetko se i zbližimo s drugim pojedincima koji čekaju. Upravo taj, naizgled nebitan, period čekanja koji prethodi svemu važnome čini tematsku osnovicu u radu Karle Čurčinski.

    Ciklus radova predstavlja vizualne bilješke naglašenih stanja, misli i emocija, a tek u manjoj mjeri aktivnosti i događaja. Iza svakog rada stoji osobna priča autorice, crtica iz života nastala u periodu čekanja, ali cilj nije razotkriti osobni doživljaj već u vlastitom procesu čekanja dopustiti priči da se sama izgradi na temelju viđenog, percipiranog i usvojenog. Radovi su najčešće izvedeni u kombiniranoj tehnici pri čemu autorica koristi kolaž, akvarel, ručni vez na platnu, olovku, maker, kredu, drvenu bojicu, ugljen i digitalni crtež. Iznimno zrelim, osviještenim i prepoznatljivim rukopisom Karla Čurčinski oblikuje stanja, misli i emocije koje često izražava putem velikih površina praznine odnosno bjeline papira ili platna dok crtica određene emocije lebdi vlastitim svemirom zabilježenih iskustava. Punašne ljudske figure krajnje disproporcionalnih tijela nisu individue već simboli ljudske prisutnosti. Okvir unutar okvira rada realiziran linijom, plohom boje ili kolaža predstavlja omeđenost koju pojedini likovni motivi povremeno probijaju. Ta igra s likovnim elementima linije i plohe, te kombiniranje različitih tehnika koje se međusobno nadopunjuju unosi dinamiku i životnost u skladno oblikovane kompozicije. Iako bi linije spoja papira i kolaža ili plohe boje i praznine sugerirale granice i omeđenost, motiv se nesmetano nastavlja u svojoj realizaciji probijajući iluzorne granice što daje dubinu cjelokupnom prikazu, ali i dočarava protok vremena koji označava proces čekanja.

    Radovi variraju od bogato razrađenih s mnoštvom detalja, boja i primijenjenih tehnika (Džepno sunce, Jablan, Sanjala sam proljeće, Sparina) do krajnje minimalističkih koji djeluju poput haiku poezije u slici (Kada je moru hladno, Nisam mogla odoljeti, Tu sam na kratko). Likovnost radova koja je građena čistim intuitivnim osjećanjem situacije, emocije ili stanja koje se želi utjeloviti vodi promatrača na jednu višu razinu doživljaja. Iako su prikazi u pravilu figurativni, te pojedini elementi prepoznatljivi i samorazumljivi, njihova usklađenost i ukomponiranost stvara jedan svijet koji nije narativan u kontekstu uzročno-posljedičnih odnosa na koje smo navikli u svakodnevnoj komunikaciji. Diskurs je uzdignut na razinu ne u potpunosti objašnjenog, ali razumljivog svijeta u kojem je ključno prenošenje emocija i atmosfere pukog bivanja u stanju čekanja i svih osjetilnih faza koje ono nosi sa sobom. Važnu ulogu imaju i nazivi radova koji čine svojevrsne misaone minijature. One su asocijativne, poetične i simbolične te nadopunjuju rad u smislu da ga ne objašnjavaju već potenciraju kretanje misli dalje i šire od prvobitnih asocijacija.

    Čekanje omogućuje spoznaju i osvješćivanje onih dijelova sebe kojima se vjerojatno nikada ne bismo posvetili da nismo morali čekati. Jer uvijek postoji nešto veće, važnije, hitnije od odraza sunca na površini vode, mirisa proljeća u dašku vjetra ili pak bivanja sa samim sobom. Karla Čurčinski utjelovila je svijet čekanja ukazujući kako uz osjećaj nestrpljivosti i nelagode koji najčešće poistovjećujemo s pojmom čekanja, u samom periodu čekanja možemo otkriti i onaj divan osjećaj prepoznavanja nečeg pravog, lijepog i iskrenog. To je onaj trenutak kada "čekanje stavimo na čekanje", kada svijet stane, vrijeme nestane, a mi osjetimo nešto što je beskrajno stvarno samo i isključivo zahvaljujući tom jedinstvenom trenutku čekanja.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



  • Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

     

    vrijeme:27. rujna 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb



    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    U Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 otvara se samostalna izložba njemačkog slikara Marcela Hüppauffa. Autor će biti prisutan otvorenju, a na izložbi će se predstaviti recentnim djelima u tehnici ulja, akvarela i gvaša.

    Marcel Hüppauff, rođen 1972. godine u Stuttgartu. Osnivač je Akademie Isotrop (1996-2000).

    Stojeći na ramenima divova poput Muncha, Tiziana i Pollocka, Marcel Hüppauff slijedi žutu ciglenu cestu. Prolazeći tri suvremene mrtve točke grotesknog, komičnog i akademizma, on skače preko duge i pomaže platnu da ispuni svoja tajna obećanja, nadilazeći ideju pukog predstavljanja. U zemlji oblika i boje gdje sve pršti od energije i kontinuirano mijenja svoj oblik i značenje pozivajući gledatelja da se pridruži putovanju i sâm otkrije figure koje se transformiraju u krajolike potom se mijenjajući u nešto treće i tako vas vodi u bezdan pogleda.

    Djela Marcela Hüppauffa možete vidjeti u galerijama u New Yorku, Hamburgu, Los Angelesu, Münchenu, Krefeldu i Berlinu.

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Sonja Švec Španjol

  • Samostalna izložba Mirjane Vodopija "Odrazi u snijegu, jezeru i kristalima"

    Samostalna izložba Mirjane Vodopija "Odrazi u snijegu, jezeru i kristalima"

    vrijeme: 4. rujna 2020. s početkom u 20 sati
    mjesto: Gradska galerija Crikvenica

    Izložba ostaje otvorena do 28. rujna 2020. godine.

     

    Samostalna izložba Mirjane Vodopija

    Biografija umjetnice:

    Mirjana Vodopija diplomirala je 1987. na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja. Od 2007. godine predaje na Grafičkom odsjeku ALU u Zagrebu, trenutno u zvanju redovne profesorice. U svom umjetničkom radu izražava se kroz različite medije i njihova preklapanja: kroz crteže i grafike, svjetlosne objekte, instalacije i videoinstalacije, fotografije i ambijente. Od 1985. do danas ostvarila je 34 samostalne izložbe i sudjelovala na preko 200 skupnih izložaba i kustoskih koncepcija u zemlji i inozemstvu te na tridesetak međunarodnih umjetničkih simpozija, rezidencijalnih projekata i stručnih usavršavanja. Važnije recentne samostalne izložbe: Lutajući krajolik u MSU, Zagreb 2019.; Mentalni sklop: Mirjana Vodopija – Miroslav Šutej u Galeriji Kranjčar, Zagreb, 2016.; Nepovratno u Umjetničkom paviljonu, Zagreb, 2013. Važnije recentne skupne izložbe: Wroclaw, Poljska, 2019. i 2018.; MSU, Zagreb, 2015. Djela su joj uvrštena u zbirke važnijih muzeja i galerija u Hrvatskoj. Dobitnica je 14 likovnih nagrada od kojihsu značajnije: Godišnja nagrada HDLU-a za najbolju izložbu u 2019. (Lutajući krajolik u MSU Zagreb); Plaketa HAZU na 4. hrvatskom trijenalu grafike u Zagrebu 2006.; 1. nagrada na International Triennial of Graphic Arts u Pragu.

     

    Sonja Švec Španjol (autorica predgovora): Odrazi u snijegu, jezeru i kristalima

    Prostor je stvarnost u kojoj živimo i u kojoj se krećemo, te uz pojam vremena čini osnovni oblik odnosno kategoriju postojanja materijalnog svijeta. Upravo prostor postaje područje rada, percepcije i interpretacije u ciklusu radova Mirjane Vodopije. Kako sama umjetnica kaže u radovima se prostor prikazuje kao fizičko polje mogućnosti djelovanja, ali istovremeno i kao prostor uma, odnosno svijesti.

    Kompleksnost prostornih pejzaža prirode realizirana je u mediju fotografije, video rada, objekta, instalacije i ambijenta. Često jedan prostor biva temom više različitih radova interpretiranih u različitim medijima. Primjerice, rad Mlaka prikaz je prostora koji umjetnica pamti iz djetinjstva kao lijepo uređen voćnjak s pojilištem za stoku. Autorica se vraća u skriveno, tiho i spokojno mjesto u kojem je priroda preuzela glavnu riječ i unosi starinski, raskošni bogato razveden luster sastavljen od vitica, stakalca i nekoliko žarulja. Luster je kroz povijest igrao ulogu centralnog izvora svjetlosti u interijerima i obično je bio smješten u blagovaonici iznad stola kao simbol okupljanja, druženja, gozbe, te obiteljskih i društvenih aktivnosti. Ovaj put luster ima drugačiju funkciju – on ne objedinjuje, već predstavlja strano tijelo u svojevrsnom interijeru u eksterijeru i samim time razlog je za distancu životinjskom svijetu, dok rasvjetljuje iskonsku ljepotu prirode. Luster kao izvor svjetlosti u cijelom ciklusu nosi simboliku svijesti i spoznaje. Jedan od najmeditativnijih radova koji u potpunosti dokida svjesnost o realnom prostoru i uvodi nas u interpretirani prostor jest Luster u snijegu. Video projekcija na krajnje suptilan i nenametljiv način uvodi promatrača u svoj svijet. Bjelina snježnog pokrivača ravnice dinamizirana je lusterom koji se pojavljuje u polju te se uz blago gibanje postepeno i izmjenično približava promatraču. Statična i tonski usklađena okolina, te suptilno pojavljivanje i nestajanje lustera praćeno zvonkim zvukom stvara krajnje nadrealnu, metafizičku atmosferu. Ona nas izdvaja iz prostora u kojem se realno nalazimo i poziva da zađemo u snježni krajolik prateći zvonki ples lustera što otvara mogućnost kretanja i istraživanja fizičke, ali i misaone okoline u kojoj smo se zatekli. Ispitivanje potencijala prostora i što nam on sve pruža nastavljeno je i u radu Šator u snijegu. Šator simbolizira privremeno utočište unutar otvorenog prostora. Krhak, malen i izložen na čistini, gdje tek tanki sloj tkanine dijeli eksterijer od interijera, šator ipak pruža sigurno mjesto s osnovnim potrepštinama nužnim za opstanak. Fokus je na odnosu slobode neograničenog okolnog prostora i sigurnosti malog inkorporiranog objekta.

    Mirjana Vodopija gradi kontinuiranu isprepletenu priču s bljeskovima prostora van horizonta odraženim u mentalnim slikama koje čine naše emocionalno utočište. Priče i prostori koje autorica koristi u svojim radovima su osobni, ali ne i doslovni. Oni čine splet snova, podsvijesti i sjećanja iz djetinjstva što djelima daje osobnu notu, dok moment otvorenosti i ranjivosti omogućuje povezivanje na više razina. Motiv vodene površine iz rada Mlaka nastavlja se i u radovima iz ciklusa Beskonačno. U radu Beskonačno – jezero autorica fotografiju jezera s grančicama i lišćem obogaćuje interpoliranim kutkom trodimenzionalnog prostora u koji smješta fotelju. Ugodna fotelja starinskog dezena simbol je mentalne zaštite koju pruža toplina i sigurnost doma, dok pravi izazov predstavlja izlazak iz komfora vlastitih stavova. Razbijanje iluzije sigurnosti doma očituje se u poderotini fotografije u uglu gdje završava minijatura interijera. Omjer veličina daje jasnu poruku: siguran kutak tek je djelić potencijala okolnog svijeta koji valja istražiti. U radu Beskonačno – korijenje poderotina fotografije je veća, jer šator predstavlja izlazak iz interijera i smještanje svoje sigurne zone u prirodno okruženje. Tako dolazi do svojevrsne asimilacije pri čemu je mogućnost upijanja i percepcije prirode ve}a kao i spoznaja samog sebe kroz simbol svijesti nad šatorom.

    Jedinstveni svijet Mirjane Vodopije spaja naizgled nespojivo - ono unutarnje postaje vanjsko, a vanjsko postaje nutarnje. To nije svijet koji agresivno gura i prisiljava pojedinca da izađe, već snoliki misaoni svijet koji mami i intrigira svojom nenametljivom ljepotom i ambijentom koji poziva na boravak. Umjetnica otkriva one neobične zakutke, ali i neistražena prostranstva našeg svijeta koji bi nam zasigurno promaknuli u svakodnevnom životu obilježenom vječnom utrkom s vremenom. Privučena otvorenim prostorima i horizontima koji se pružaju usred ravnice ili s vrha planine, autorica prihvaća izazov izlaska iz komfora vlastitih stavova. "Ne postoji mjesto gdje stvarno nema ničega, samo to još nisam ja". Poziv u svijet potencijalnih mogućnosti poziv je na putovanje prostorom i vremenom koje nam omogućuje širenje, probijanje i dokidanje samonametnutih fizičkih i psihičkih barijera. Mirjana Vodopija uvodi nas i upoznaje s vlastitim svijetom koji ubrzo postaje i naš svijet na putu prema upoznavanju i otkrivanju samog sebe dok se zrcalimo u snijegu, jezeru i kristalima.

  • Samostalna izložba Monike Milas x Mediummovement

    Samostalna izložba Monike Milas x Mediummovement

     

    POP-UP IZLOŽBA: MONIKA MILAS

    vrijeme: 22.11. 2019. u 20:00 sati
    mjesto: Lauba, Prilaz Baruna Filipovica 23a, Zagreb

    Samostalna izložba Monike Milas x Mediummovement

    Monika Milas (1997.) studentica je 4. godine preddiplomskog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se grafikom, slikanjem i 3D vizualnim projekcijama. Djeluje samostalno i kao dio audiovizualnog kolektiva „MediumMovement“.
    Pop-up izložbom u Laubi predstavit će seriju diptiha i triptiha većih dimenzija nastalih u tehnici tuša na papiru.

    GALLERY PARTY: MEDIUMMOVEMENT
    subota 23.11. 21:00 - 03:00 (upad 20 kn)

    Mediummovement je audiovizualni kolektiv formiran kroz ljubav prema elektronskoj glazbi. Kolektiv se bavi transformacijom prostora i konstruiranjem iskustva i atmosfera kroz kombinacije multimedijskih praksi, stvarajući dijalog vizualnih podražaja sa auditivnim.

  • Samostalna izložba Ota Rimelea: "More, nebo i ljestve"

    Samostalna izložba Ota Rimelea: "More, nebo i ljestve"

    Samostalna izložba Ota Rimelea:

    vrijeme: 28.08.2020. - 11.09.2020.
    mjesto:Galerija Alvona, Giuseppine Martinuzzi 15, Labin

    Serija od dvanaest akvarelnih listova pod nazivom „More, nebo i ljestve“, realizirana u kolovozu 2020. godine, stvorena je kao intimna apoteoza osjećaja, razmišljanja o prirodi i mjestu čovjeka u ovoj divnoj sveobuhvatnoj stvarnosti Svemira.

    Rimeleovo sučeljavanje s krajolikom zapravo je ulazak u one dimenzije stvarnosti koje kroz scenu - gdje se Nebo i Zemlja spajaju u vodoravnoj liniji - nude gledatelju kontemplaciju, konfrontaciju i također prijelaze. Rimeleovi prikazani prizori dramatični su, budući da se autor usredotočuje na prikaz trenutka koji vode iz područja statičnog i prepoznatljivog krajolika u dinamični i intimni doživljaj vremena Prelaženja i Prijelaza. U svojim djelima od univerzalnog prelazi k individualnom i obratno, jer su naši osobni entiteti i odluke građevni blokovi ove najšire cjeline kojoj pripadamo. Rimele kaže, „Naši pojedinačni postupci i misli također su uvijek posvećeni sveprisutnosti Univerzuma. A Svemir (Univerzum) je, unatoč prividnoj nepokretnosti, moguć, živ i aktivan zbog jedinstvenosti individualnih značenja pojedinaca, a svatko od nas na neki način doprinosi. I to se računa. "
    Dr. Marjeta Ciglenečki prepoznaje umjetničku uzvišenu komunikaciju s pojedincem kao most koji gledatelju daje unutarnji uvid: „Mnoga Rimeleova javna izlaganja mogu se opisati jednostavno lijepima, ako, naravno, slijedimo Plotinusovu interpretaciju Ljepote i zajedno s njim vjerujemo da promatranje Ljepote čini lijepim i onoga koji tu ljepotu promatra.“

    Oto Rimele (Maribor, 1962.) slikar je, autor prostornih i zvučnih ambijenata, istraživač mentalnih dimenzija likovne ekspresije i zvuka. Nakon završetka dodiplomskog (1990.) i magistarskog (1992.) studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, zapravo je cijeli svoj kreativni put posvetio istraživanju slikarske komunikacije i fenomena likovnih izražajnih mogućnosti.
    Nedavno je Oto Rimele predstavio svoje samostalne izložbe u New Yorku (Pratt Institute, 2019), Beču (Korotan Gallery, 2018), Berlinu (Galerie B1, Schönberg) i Mariboru (bivša Minoritska crkva, 2018). U 2016. i 2017. godini sudjelovao je na skupnoj izložbi u Parizu u Carrousel du Louvre. Svoje kreativno iskustvo prenosio je studentima na Sveučilištu u Mariboru dugi niz godina.

    Izvor: https://www.facebook.com/events/725306691362129/

  • Samostalna izložba slika Aleksandera Brezlana "NEUOKVIRENO / BOUNDLESS"

    Samostalna izložba slika Aleksandera Brezlana "NEUOKVIRENO / BOUNDLESS"



    Otvorenje u četvrtak, 27. 6. u 21 sat
    Mala galerija, Pučko otvoreno učilište Poreč, Narodni trg 1
    trajanje izložbe: 27. 6. – 20. 7. 2019.

    Samostalna izložba slika Aleksandera Brezlana

    Brezlanova umjetnička praksa obuhvaća širok spektar umjetničkih procesa od crteža, slikarstva i instalacije do grafičkog dizajna. Njegovi putnički dnevnici su sjajan primjer umjetnikove sposobnosti kretanja kroz svijet medija i izraza.

    radno vrijeme galerije: svakim danom od 16 – 21 sat
    Radnim danom u prijepodnevnim satima posjet izložbi može se dogovoriti na telefon 052 887 217
    Nedjeljom i blagdanima zatvoreno

  • Samostalna izložba slika Sanje Kuleš "LICE NIJE BITNO"

    Samostalna izložba slika Sanje Kuleš "LICE NIJE BITNO"

     

    vrijeme: 11.01.2019 u 18 sati
    mjesto: Gradska knjižnica Caprag, Sisak



    Samostalna izložba slika Sanje Kuleš

    Slike joj odlikuje nesputanost, te raznolikost tema i motiva.

    Uglavnom koristi kao svoj izričaj ulje na platnu, te olovku, kreirajući tako svoj svijet pejzaža, aktova i portreta..., ponekad diskretnim, a nekad vrlo snažnim linijama i koloritom.

    Dobitnica par priznanja te odličnih ocjena kritičara...

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA