samostalne izložbe

  • Josip Rubes

    Josip Rubes

    Josip Rubes, liječnik i dipl. slikar, rođen je 1942 godine u Pavlovčanima kod Jastrebarskog.

    Od 1972 godine živi u Klokovcu kod KrapinskihToplica. Do umirovljenja 2008 g. radio kao liječnik internist-dijabetolog u Spec. bolnici za medicinsku rehbilitaciju.

    Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Desetak godina je najviše slikao krajolike najčešće u tehnici suhog pastela.

    Imao je preko 70 samostalnih izložbi. Organizator je likovnih izložbi u holu Specijalne bolnice za medicinsku rehabiliaciju.

    Član je likovnih udruga (HDLU Zagreb, Zlatarska paleta, Grupa 69, HLD) sa kojima je sudjelovao na više od 300 skupnih izložbi.

    Utemeljitelj je i voditelj likovne sekcije pri KUD-u Zlatko Baloković. Od 2007. uz pejsažno slikarstvo slika apstraktnim stilom i priredio je nekoliko izložbi apstrakcija. 2011 i 2012 g. sudjelovao je na izložbi u New Yorku sa grupom hrvatskih slikara.

    Odlaskom u mirovinu upisuje izvanredni studij slikarstva na ARTHOUSE – College of Visual arts u Ljubljani. Diplomirao 2012 godine s temom diplomskog rada „Jackson Pollock i njegov utjecaj na Edu Murtića“.

    Od 2002. član je udruge „Muži zagorskog srca“. 2013. uvršten je u enciklopedijsko izdanje Who is Who u Hrvatskoj.

    Adresa:
    Klokovec 226,
    49217 Krapinske Toplice
    Mob. 098 920 6452
    E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    www.josip-rubes.pondi.hr
    http://josip-rubes.fineartamerica.com
    https://apstraktno-slikarstvo-josiprubes.com/

    • Geometrijska apstrakcija47 100x80 cm
    • Geometrijska apstrakcija49 100x80 cm
    • Geometrijska apstrakcija46 100x80 cm
    • Geometrijska apstrakcija45 100x80 cm
    • Geometrijska apstrakcija48 100x80 cm
    • Geometrijska apstrakcija44 100x80 cm
    • p1017857
    • p1017860
    • p1017707
    • rubes44
    • rubes22
    • rubes33
    • p1010580
    • p1010332
    • 04
    • p1010825
    • p1011124
    • p1011918
    • p1011202
    • p1011941
    • p1011969
    • p1016948
    • p1017509
    • p1017515
    • p1017512
    • p1018147
    • p1018602
    • p1019056
    • p1018190
    • p1019854
    • p1019910
    • slike-lipanj-012
    • pa281697
  • Joško Čizmić

    Joško Čizmić

    rođen sam 1956. godine u Splitu. Živim u Dugom Ratu. Slikarstvom i drugim oblicima stvaranja bavim se iz potreba svoje duše i u tome uživam već 30-tak godina.

    Član sam Poljičke likovne udruge „Krug“ iz Dugog Rata. Izlagao sam na 16 samostalnih i stotinjak skupnih izložbi , sudjelujem na likovnim kolonijama.

    Posebna inspiracija mi je lokalni zavičaj ili preciznije sve ono što je vezano uz more: brodovi,galebovi ribe,valovi…

    Nekoliko misli koje je zapisao pok. Anđelko Novaković prilikom otvaranja moje izložbe 2002. godine.

    22. travnja 1501. U slavnome Splitu gradu Marko je Marulić završio i potpisao ishodišnu hrvatsku autorsku knjigu. Juditu. I pri samome je kraju zaiskrio da iskrenije ne može:

    Trudna tega plova
    Ovdi jidra kala
    Plavca moja nova
    I Bogu budi fala
    Ki nebesa skova
    I svaka ostala

    …………

    Jer svi smo mi, zar ne, su/putnici/ mornari na brodovima od lipote i kruva (sa sedam kora i sedamdeset i sedam nedovršenih priča), u neizmaštanim bojama darovana neba, u čežnjama, neotporni na nove avanture, presretni u povratcima.

    Radost oka, i pomja, nijansa i opomena, do zanosa, na valima Zavičaja.

    ……………..

    Tko ima oči,neka zaplovi.

    A tko nema duše, ni brod mu ne može pomoći. Ni Judita. I kad jidra kala. Jidra od suhog zlata.

    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Joško Čizmić

    • 58994419_386317738764228_9172136431382953984_n
    • 58430334_2131604753619325_3582333888317358080_n
    • 58460481_421575181741179_8119794526748409856_n
    • 58441590_580325709114372_691915447519412224_n
    • 58676665_407252046525759_9003930681549520896_n
    • 58949976_650812535369115_6583349815751475200_n
    • 58574640_353171975321755_697528213861040128_n
    • 58579458_295870684640530_502544309304688640_n
    • 58543821_384179438839082_2605862958923776000_n
    • 58373999_398151127581745_5228327680138543104_n
    • 57503667_673498699775237_2827948008333639680_n
    • 57353009_1882237035216029_5693610579759988736_n
    • 57258176_600615317015653_1852544975313567744_n
    • 57280477_325400341493742_7300331371015176192_n
    • 57338729_436937320413169_3717398991890022400_n
    • 57343502_699295570472950_8043628697707610112_n
    • 57181952_756202301440077_8871341463414243328_n
    • 57238753_595813034247706_1746992945673797632_n
    • 57076261_361376287802323_3200591529987014656_n
    • 57191797_325879084779866_6105460452676861952_n
    • 57164023_2124468924269415_4864387445854044160_n
    • 57080023_326855231308204_1088127881382461440_n
    • 57206035_440601766708931_9124418584515182592_n
    • 57068557_2235924756724035_9103666904563712000_n
    • 57038335_2145269075551803_2694790527370395648_n
    • 30126026_2045640342349974_225616647_o
    • 30121900_2045640909016584_1951902947_o
    • 30125633_2045640409016634_1113396934_o
    • 30074161_2045640845683257_777050158_o
    • 30122234_2045640779016597_2105737374_o
    • 30122074_2045641265683215_83640180_o
    • 30122052_2045641072349901_2089127150_o
    • 30070800_2045640129016662_898388817_o
    • 30070174_2045640475683294_1208085035_o
    • 30070517_2045640692349939_613404008_o
    • 29996169_2045641185683223_476947962_o
    • 30069760_2045640289016646_209837126_o
    • 30069879_2045640215683320_493383086_o
    • 9a
    • 7a
    • 3a
    • 6a
    • 5a
    • 8a
    • 4a
    • 2a
    • 11a
    • 12a
    • 1a
    • 10a
    • 10
    • 1
    • 12
    • 11
    • 13
    • 14
    • 15
    • 16
    • 17
    • 19
    • 18
    • 2
    • 21
    • 20
    • 22
    • 23
    • 24
    • 25
    • 26
    • 27
    • 28
    • 29
    • 3
    • 30
    • 4
    • 6
    • 5
    • 7
    • 8
    • 9
  • Krešimir Ivić "Naše more i obala"

    Krešimir Ivić "Naše more i obala"

     

    Izložba slika akademskog slikara Krešimira Ivića može se pogledati do kraja travnja u Galeriji Specijalne policije na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu.
    Krešimir Ivić
    Ivić slika kontinentalne i primorske pejsaže , gradske vedute i portrete glazbenika. Ivićev najnoviji ciklus izveden je u tehnici akrila na kartonu u kojem su boje u prvom planu, posebice jarko crveni crtež koji je temelj slike.
    Krešimir Ivić je diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1981. godine u klasi profesora Vasilija Jordana. Priredio je više od 50 samostalnih izložbi. Ivić je i profesinalni glazbenik kontrabasist.



  • Ljiljana Jovanovic

    Ljiljana Jovanovic

    2018

    Ljiljana Jovanovic


    Rođena sam 8. 7. 1950. godine u Osijeku. Od 1978. godine živim u Šidu. Završila sam Poljoprivredni Fakultet u Osijeku.Od 1978. radim u Tehničkoj Školi " Nikola Tesla " u Šidu kao profesor stručnih predmeta.
    Slikarstvom se bavim aktivno od 1992. godine.

     Imala sam 10 samostalnih izložbi i velik broj kolektivnih, učesnik sam mnogih likovnih kolonija, međunarodnih izložbi i ima me u mnogim katalozima.

    Upražnjavam sve likovne tehnike, ali najviše sam radila lavirane tuševe i sada enkaustiku.

    Kontakt: Facebook

    • DSCF2617
    • DSCF2619
    • DSCF2606
    • DSCF2604
    • DSCF2598
    • DSCF2595
    • DSCF2580
    • DSCF2577
    • DSCF2571
    • DSCF2554
    • DSCF2553
    • DSCF2552
    • DSCF2544
    • DSCF2539
    • DSCF2542
    • DSCF2538
    • DSCF2531
    • DSCF2528
    • DSCF2525
    • DSCF2522
    • DSCF2519
    • DSCF2518
    • DSCF2509
    • DSCF2512
    • DSCF2504
    • DSCF2503
    • DSCF2502
    • DSCF2499
    • DSCF2494
    • DSCF2493
    • DSCF2492
    • DSCF2486
    • DSCF2484
    • DSCF2479
    • DSCF2476
    • DSCF2469
    • DSCF2468
    • DSCF2461
    • DSCF2447
    • DSCF2448
    • DSCF2441
    • DSCF2440
    • DSCF2438
    • DSCF2437
    • DSCF2413
    • DSCF2408

  • Mercedes Bratoš - Anatomija

    Mercedes Bratoš - Anatomija

    vrijeme: 29. listopada 2019. u 19:00 – 22:00
    mjesto: Galerija Kaj, Ilica 34, Zagreb
    Izložba ostaje otvorena do 19. studenoga 2019.

    Mercedes Bratoš - Anatomija

    Mercedes Bratoš akademska je slikarica čiji smo rad do sada upoznavali kroz njezine likovno i sadržajno zaokružene cikluse koji se međusobno uvelike razlikuju kako tematski, tako i izričajno. Od geometrijske apstrakcije preko slika-objekata i audio-vizualnih instalacija, pa sve do fotografije, nit poveznica uvijek je bila kolaž. Kroz opus Mercedes Bratoš pratimo varijacije na temu s kontinuiranim uvođenjem novina prilikom čega se stvaraju originalne kompozicije, kombiniranjem već izrečenog i tek artikuliranog. Stalne mijene u opusu odraz su mijena unutarnjih stanja autorice. Dosljednost izričaja potvrđena je kroz vjernost kolažnoj tehnici i predanost stalnom traženju ravnoteže i sklada unutar djela.

    Mercedes Bratoš svjesnom digresijom u sklopu aktualne izložbe "Anatomija" publiku upoznaje sa samim počecima svog umjetničkog djelovanja kroz prezentaciju radova na temu anatomije nastalih za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci.....

    (iz predgovora izložbe kustosice Sonje Švec Španjol)

  • Milo Sakač - izložba slika "Put soli"

    Milo Sakač - izložba slika "Put soli"

    vrijeme:17.10. 2019. g. u 19:00 sati
    mjesto: Galerija Družina, Krekov trg 1, Ljubljana

    Milo Sakač - izložba slika

  • Miro Glavurtić: Bog i psine

    Miro Glavurtić: Bog i psine




    vrijeme: 12. travnja u 19 sati

    mjesto: Galerija Forum, Teslina 16, Zagreb

    Miro Glavurtić: Bog i psine

    Dana 12. travnja u 19 sati u Galeriji Forum, u Teslinoj 16, otvorit će se izložba Mire Glavurtića, hrvatskog slikara, osnivača Mediale i književnika. Miro Glavurtić rođen je 1932. u Kotoru. Jedan je od osnivača i idejnih nositelja Mediale, grupe umjetnika osnovane 1957. u Beogradu.

    Cijeloga života zainteresiran za okultno, mistično i nadrealno, ostvario je zanimljiv opus u likovnoj umjetnosti i književnosti (njegov roman Psine izdan 1982. pokazuje ga kao sjajnog stilista). Godine 1993. seli se u Zagreb, gdje živi i danas.
    Izložba u Galeriji Forum pod nazivom Bog i Psine dat će presjek njegovog stvaralaštva, kontekstualiziran s citatima iz njegovih knjiga, kao i njegovim literarnim portretom iz pera Mirka Kovača.

    Glavurtićevo stvaralaštvo karakterizira napetost između precizne i disciplinirane linije njegova crteža i neobičnih likova, objekata i prostora koje stvara. To su slike bogate imaginacije s referencijama na povijest umjetnosti, kao i na geometriju, koja je ljudski pokušaj oponašanja kozmičkog (mističnog) stvaranja. Kustos izložbe i autor predgovora je voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović.
    Izložba je otvorena do 11. svibnja.

    Izvor: Facebook

  • Najava izložbe Ingrid Novak "Istra nekoč in danes"

    Najava izložbe Ingrid Novak "Istra nekoč in danes"


    vrijeme: 28.06.2019. u 18:30
    mjesto: Pretorsko palačo, Kopar, Titov trg 3
    Pozivamo Vas na prvu samostalnu izložbu Ingrid Novak

    Najava izložbe Ingrid Novak

  • Otvorenje izložbe Barbare Špiljak Presečki

    Otvorenje izložbe Barbare Špiljak Presečki

    vrijeme: 1. prosinca 2018. u 18:00 – 19:00

    mjesto: Pučko Otvoreno Učilište Krapina

    Otvorenje izložbe Barbare Špiljak Presečki

    Barbara Špiljak Presečki, rođena Krapinčanka, osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu i opću gimnaziju završila je u Krapini. Agronomski fakultet završila je u Zagrebu 2002 g. U Istri živi od 2005 g. Na poslovima hortikulturnih uređenja radi do 2017 g. Slikarstvom se bavi od osnovne škole, a početkom 2000. g. aktivno počinje sa samorazvojem.

    Nije pohađala škole, tečajeve ni radionice za slikarstvo. Članica je pulske Udruge likovnih i književnih stvaralaca Uliks i Likovne udruge Poreč - LUP. Do sada je izlagala u Labinu, Puli, Poreču, Funtani i Pićnu. Živi i stvara u Kukurinima kod Pićna, a od 2018 g. se profesionalno bavi slikarstvom i proizvodnjom suvenira u svom ateljeu-galeriji.
    Od malena ima svoj osebujan stil koji stalno nadograđuje i nadopunjuje novim tehnikama i materijalima. Iako slika pejzaže, prirodu, portrete... najzanimljiviji su nam maštoviti motivi imaginarnih svjetova i bića koje ponekad možemo svrstati u čistu naivu, a ponekad jednostavno ne možemo odrediti pravac.
    Autorica nalazi svoju inspiraciju u krajobrazu vanjskog i razigranosti svog unutarnjeg svijeta, a sve realizira veselim bojama, zanimljivim kompozicijama i ritmom. Svi ti elementi pokazuju da će sigurno autoričino slikarstvo nastaviti svoj tijek uz daljnji razvoj, eksperimentiranje i predan rad.
    U glazbenom programu otvorenja izložbe nastupit će KUD Ilirci, čija je dugogodišnja članica bila i sama umjetnica Barbara Špiljak Presečki.

  • Otvorenje izložbe slika Marije Marciuš "Moja putovanja"

    Otvorenje izložbe slika Marije Marciuš "Moja putovanja"

    Srdačno Vas pozivamo na otvorenje druge samostalne izložbe slika Marije Marciuš Moja putovanja
    u utorak, 15. listopada 2019. u 18:30 sati
    u Gradskoj knjižnici "Franjo Marković" Križevci.

    Otvorenje izložbe slika Marije Marciuš

    Izložba ostaje otvorena do 31.10.2019. i možete ju razgledati u radno vrijeme knjižnice.

  • Paula Banić-Izložba medalja i nakita "Znakovi Vremena"

    Paula Banić-Izložba medalja i nakita "Znakovi Vremena"

    vrijeme: 23. ožujka u 20:00 do 6. travnja u 20:00

    mjesto: Galerija "Laval Nugent" Valentina Vodnika 4, HR - 10 000 Zagreb, Croatia

    PARS PRO TOTO, ARS PRO BONO

    Mala plastika Paule Banić

    U dosadašnjem učenju i radu, okušavanju i stvaranju, mlada kiparica Paula Banić prošla je mnoge morfološke postaje, a pritom - što je možda još važnije – odmjerila je svoju imaginaciju u različitim dimenzijama i dokazala svoju spretnost u svakovrsnim materijalima i tehnikama. Pridodamo li stečenoj manuelnoj vještini još neospornu mentalnu svježinu i otvorenost za nove izazove, shvatit ćemo kako u svoju (samo formatom) malu plastiku unosi tekovine znatnoga radnog iskustva i još veće spremnosti i znatiželje za istraživanje granica odabranoga medija.

    Paula Banić

    Ciklus nazvan „Znakovi vremena“ sastoji se od niza medalja i nakita, izvedenih u plemenitim metalima (bronci, srebru, posrebrenom mesingu). Brojčano dominiraju okrugle medalje, nekoliko je plaketa, a potom se nižu prsteni, ogrlice, naušnice, narukvice i broševi. Svi su radovi povezani činjenicom da na svojim površinama – uz ostalo – nose otiske autorici bliskih ljudi. Naime, jedna faza zamišljanja cjeline sastoji se u odabiru i odljevu karakterističnog detalja s lica osobe kojoj je rad idealno posvećen (kao svojevrsni hommage). Dakle, oblikovanju predmeta prethodi pozitivističko skidanje otiska s modela, nakon čega tek „faktografski“ dobijenu formu kiparica uklapa u tvarno zaokruženu kompoziciju.

    Neobičan je učinak sinteze dobijen povezivanjem svojevrsnoga anatomskog „citata“ i autonomne modelacije, odnosno znalačkog kadriranja ili dosjetljivog uklapanja reljefnog otiska. Umjesto da se služi portretnim obrisom, Paula Banić metodom „pars pro toto“ unosi u medalju (ili nakit) karakterističnu česticu tretiranoga lika, koja emanira živost epiderme i svjedoči, verificira konkretnu participaciju. Naravno, konkavne i konveksne obline područja oko očiju, oko nosa, oko usana, oko brkova (i tsl.) zadobijaju organički dinamizam, koji se dobro podvrgava kadru ili je umješno stegnut geometrijskim okvirom, odnosno prilagođen programatskim zahtjevima tražene funkcije (primjerice, prstena ili naušnica).

    Zaključit ćemo kako najnoviji radovi Paule Banić govore o njezinoj dvostrukoj neravnodušnosti. S jedne strane želi iskazati svoju emotivnu vezanost za krug bližnjih ili formativno joj važnih osoba, a s druge ne može ostati racionalno hladnom u izvedbi naizgled utilitarnih predmeta, nego u njihovu modelaciju i oblikovanje unosi primjeren plastički senzibilitet. Zahvaljujući gipkosti i elastičnosti sugeriranih volumena, njezina mala plastika na svoj način afirmira udio tjelesnosti, to jest reflektira i vraća u opticaj primljenu energiju vitalnih poticaja.

    Tonko Maroević

    Paula Banić rođena je 6. kolovoza 1987. godine u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel „Dizajn metala“. Godine 2006. upisuje „Rudarsko - geološko - naftni fakultet“ u Zagrebu, te godinu poslije „Tekstilno-tehnološki fakultet“ u Zagrebu. Na „Akademiju primijenjenih umjetnosti“ u Rijeci upisuje se 2008. godine. Treću godinu studija nastavlja u Zagrebu na „Akademiji likovnih umjetnosti“, odjelu kiparstva - usmjerenje Mala plastika i medaljerstvo u klasi prof. Damira Mataušića, gdje je magistrirala 2014. godine. Počinje raditi u sklopu ateljea kipara Dušana Džamonje „Atelier Džamonja“ tri godine u radnom stalnom odnosu. Aktivno radi i sudjeluje na raznim projektima kao specijalizirani stručni suradnik na području zlatarstva, dizajna i restauracije metala, te tehnoloških specifičnosti unutar plemenitih kovina.

    Autor je nekoliko vizualnih identideta i brendova, kreativno djeluje unutar područja kipartva i ostale umjetničke prakse kroz vlastite projekte, te je voditelj međunarodnih kiparskih radionica i kulturno-umjetničkih projekata poput „Zbogom XX Stoljeće“ u Vrsaru, Festivala Skulptura u pijesku na otoku Rabu. Izlaže od 2005 godine u Hrvatskoj i Europi. Autor je skulpture „Olympic Wheel“ naručene od Hrvatskog olimpijskog odbora za poseban poklon dodijeljen Talijanskom olimpijskom odboru povodom 100. obljetnice postojanja u Rimu, 2014, Procesijskog križa u Rami, te javne skulpture „Veli Jože“ u Berlinu.

  • PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

    PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

     

    vrijeme: 21. ožujka 2019. u 19.00 sati – 8. travnja 2019.
    mjesto: Trg Republike 3, 40 000 Čakovec

    Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Iva Körbler

    PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec


    Skulpture i crteži Petra Hranuellija

    Što razmišljam gledajući skulpture Petra Hranuellija? Gledam li najprije volumen, elemente forme, materijal iz kojeg su izrađene, površinu, morfologiju, utjecaje… ili me neodoljivo privlači njihova poruka, simbolizam i kontekst u koji umjetnik pozicionira ženu kao vječnu temu? Događa se upravo ovo drugo.
    Te dimenzijama male, ali iznimno moćno oblikovane skulpture žena, u punoći volumena i snazi s kojom je u njima zatočena energija oblikovanja, emaniraju na promatrača poruku o ženi kao ne samo vječnom vitalističkom principu, već otkrivaju Petra Hranuellija kao feminista u najčišćem značenju pojma, bez suvišnih ideoloških natruha. Mogli bismo reći kako autor motivu žene prilazi arhetipski, a mogli bismo jednako tako istaknuti kako je vrlo zanimljivo da u današnje vrijeme – kada svi drže dijetu ili imaju iskrivljene standarde o izgledu ženskog tijela – jedan umjetnik ponovno želi staviti u prvi plan arhetipski simbol plodnosti, obnavljanja života, ali i žene koja je postojana, stamena i otporna na sve životne nedaće i bure. Hranuellijeve skulpture žena ne može otpuhati niti velebitska bura, a kamoli da im može nauditi neki frustrirani pripadnik muškog roda.

    No, ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak - Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.

    Mramor i kamen iz kojeg izlaze Hranuellijeve žene iznimno je dinamiziranih površina i ploha, kao da ih je zaista oblikovala tisućljetna erozija vjetra i vode. One postoje još od prije svijeta – što bi se reklo – prije ove naše civilizacije, a toliko će trajati i u budućnosti nakon nas. U oblikovanju površine, kao i specifičnoj atemporalnoj morfologiji poput totema i simbola plodnosti, umjetnik iznimno pazi da ih pretjerano ne dorađuje, odnosno, pomno ih usavršava, ali pazi da svaka mala forma ostane sačuvana kao da je dio prirode ili svojevrsni u prirodi pronađeni objekt (objet trouvé) ma koliko to nekomu u interpretaciji i kontekstualizaciji zvučalo pomalo bizarno. U ideji kako su žene dio prirode, i često po mnogim parametrima bliže njoj od muškaraca, Hranuelli ne pretjeruje, već ju odlično balansira kao poruku svojih skulptura.

    Crteži u tušu na bijelom papiru mogu biti shvaćeni kao predlošci za skulpture, ali jednako tako kao samostalna likovna slika i artefakt. Oni su jednostavni, čisti i nepretenciozni, i u svojoj voluminoznosti izazivaju tiho poštovanje. No, uvijek ćemo u Hranuellijevim crtežima ženskog tijela zapaziti nježnost i određeno strahopoštovanje pred time koliko je žensko tijelo zapravo vrlo moćan stroj. Ponekad smo zaista bliže vodama, zemlji, vjetru i fazama Mjeseca, nego ostatku naših muških polovica, a taj fenomen Petar Hranuelli iznimno senzibilno prepoznaje i utiskuje u svoje crteže i skulpture.

    Iva Körbler



    Izvor: https://czk-cakovec.hr

  • Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina




    U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 19.00 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba skulptura i crteža kipara Petra Hranuellija. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 13. 4. 2018. godine.

    Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    Petar Hranuelli, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 46 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...).

    Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

    Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

    Fotogalerija

    • petar-hranuelli_zelina-(2)
    • petar-hranuelli-zelina-15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(5)
    • katalog_zelina_hranuelli
    • makovic_hranuelli_15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(25)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (8)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (9)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(6)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (7)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018-(1)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (22)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (4)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (21)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (17)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (20)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (19)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (16)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (15)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (18)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (12)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (14)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (10)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (11)
    • hranuelli_izlozba_zelina_otvorenje_15.3.2018 (13)
  • Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    mjesto: Knjižnica Knežija, Albaharijeva 7, Zagreb
    vrijeme: 18:00 sati.

    Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

    Izbor likovnih radova slikarice Janice Šterc za ovu izložbu zasnovan je na motivima. Mada se neki od motiva tijekom vremena ponavljaju, pristup likovnim pitanjima i odgovorima je drukčiji. Iako raznorodni, motivi su koloristički snažni i ujedinjeni autoričinim osebujnim likovnim izrazom.

    Slikarica Janica Šterc Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977.g., Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u različitim tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 89 izložbi slika od kojih 36 samostalne. Njezine pjesme i likovni radovi međusobno se isprepliću, nadopunjujući se pričaju zajedničku priču koja, iako u dva različita čina, živi jedinstveni život.
    Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i drugih likovnih udruženja.

    Izvor: kgz.hr

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • 41073944_708680319489471_8331061820555001856_n
    • 41034323_708679866156183_8775480744010055680_n
    • 41290308_708680322822804_508880124800663552_o
    • 41155368_708680549489448_7558615104875397120_o
    • 41193202_708680486156121_4032534649501646848_o
    • 41210588_708680652822771_4083032555685675008_o
    • img_20180906_181033
    • img_20180906_184642
    • img_20180906_182456
    • img_20180906_184649
    • img_20180906_184940
    • img_20180906_182510
    • img_20180906_181106
    • img_20180906_182501
    • img_20180906_180303
    • img_20180906_180307
    • img_20180906_181517
    • img_20180906_184653
    • img_20180906_184701
    • img_20180906_180313
    • img_20180906_183041
    • img_20180906_181525
    • img_20180906_180330
    • img_20180906_184702
    • img_20180906_183059
    • img_20180906_180321
    • img_20180906_181530
    • img_20180906_180849
    • img_20180906_181537
    • img_20180906_184705
    • img_20180906_183113
    • img_20180906_183156
    • img_20180906_181609
    • img_20180906_180853
    • img_20180906_184719
    • img_20180906_183509
    • img_20180906_181707
    • img_20180906_180935
    • img_20180906_184721
    • img_20180906_184724
    • img_20180906_184625
    • img_20180906_181731
    • img_20180906_180950
    • img_20180906_184636
    • img_20180906_184727
    • img_20180906_181027
    • img_20180906_182443
  • Samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić

    Samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić


    U okviru bogatog programa koji je Dom kulture Nova Gradiška pripremio povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, u petak 13. ožujka 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić. Umjetnica će se predstaviti izborom od 30-ak slika različitih formata izvedenih u tehnici ulja na platnu koji su nastali u posljednje dvije godine. Umjetnica je predano radila na ovom ciklusu od 2018. godine, a zadnji radovi nastali su u posljednjih nekoliko mjeseci te će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo u Domu kulture Nova Gradiška. Na otvorenju će govoriti: umjetnica Edit Glavurtić, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Sonja Švec Španjol, te ravnateljica Doma kulture Nova Gradiška Danijela Juranović.

    Samostalna izložba

    Skice iz Edena

    … jer što je život ako nije doživljen u svojoj punini i bogatstvu? Povratak prirodi nameće se kao jedan od prioriteta u 21. stoljeću, posebice nakon što se pojedinac, zanesen tehnološkim i znanstvenim napretkom, prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek. Odnos čovjeka i prirode jedan je od najkompleksnijih odnosa koji se kontinuirano mijenjao kroz povijest, a do ključnog urušavanja nepobitne spone došlo je u aktualnom stoljeću. Pojedinci koji su osvijestili otuđenje od vlastitih korijena iznova uče kako zastati na trenutak i dopustiti prirodi da ih očara, inspirira i podsjeti tko smo i zašto smo. Da bi se čovjek ponovno povezao s prirodom mora biti otvoren prema svim stvarnostima i ljepotama koje priroda pruža vodeći računa kako njezino bogatstvo počiva na neiscrpnom vrelu čudnovatih pojava. Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva.

    Dva međusobno različita cvijeta suštinski su motivi iz prirode preuzeti kao podloga za gradnju jedne posve intrigantne likovne priče. Božur kao jedan od najraskošnijih cvjetova s velikim okruglastim pupoljcima prepunih latica nanizanih u slojevima u potpunoj je suprotnosti s perunikom, neobičnim i elegantnim cvijetom suptilnih boja kojeg krase izdužene latice jasno naznačenih bridova. No, cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme. Božur je cvijet čija prirodna konstrukcija otvara nebrojene mogućnosti, u kojem se latice doslovce rađaju jedna iz druge gradeći pritom bogatstvo razvedenih formi koje djeluju krajnje meko i paperjasto. Kako sama umjetnica kaže, slikajući latice cvijeta koji je izdvojen i višestruko uvećan naglasak stavlja na dvije nematerijalne dimenzije: tišinu i svjetlost pri čemu se forma, zavisno od udaljenosti s koje se promatra, rastvara apstraktno što se u potpunosti uklapa u filozofiju "oslobađanja približavanjem". Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima poput linije, boje i volumena oslobađa krucijalan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo formi i sadržaja unutar kojeg se postepeno otkriva punina života, pulsirajući titraj prirode i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Forme se rađaju jedna iz druge i transformiraju tonovima različitih svjetlosnih vrijednosti unutar jedne dominantne boje, najčešće ružičaste. Posebno su intrigantne kompozicije sorte božura Maximov festival gdje ogromne snježnobijele površine latica akcentuiraju crvene mrlje na samim vrhovima te one bliže središtu pupoljka. Za razliku od ružičastih, krajnje tonski oblikovanih, božura ritam razvedenih formi bijelih pupoljaka determiniraju suptilni uplivi boje crvenog vina koji sporadično akcentuiraju pojedine rubove latica ostvarujući dojmljivu cjelinu koja počiva na kontrastu mekoće volumena i oštrine crvenog obrisa. U svim izvedenicama i interpretacijama božura, neopisiva ljepota punoće formi naprosto mami da ih dotaknete, te potiče iluziju opojnog mirisa. Te težnje ne javljaju se zato što su forme oblikovane realistično, već zato što je Edit Glavurtić u likovnu formu vješto utkala svu ljubav, radost, poštovanje spram prirode i ponajviše vlastito nepatvoreno osjećanje prirode koju ne preslikava već ju čini živom u svojoj primarnoj vokaciji – slikarstvu.

    Za razliku od bogatstva i razvedenosti formi božura interpretiranih u različitim fazama zrelosti od zatvorenih pupoljaka do rascvalosti, cvijet perunika nudi posve drugačije mogućnosti u interpretaciji likovne forme. Krajnje elegantan cvijet izduljenog vretenastog oblika s fragilnim laticama oštrih bridova lišen je suvišnih detalja i prenatrpanosti. Nit poveznicu sa studijom božura pronalazimo u razvoju kompozicija različitih kretanja i usmjerenja pri čemu otvorenost kompozicije daje naznaku da niz možda nije dovršen već se potencijalno nastavlja u novoj interpretaciji na drugoj slici. No, božuri vrlo često ispunjavaju cijelu površinu slike dok je kod interpretacije perunike prostor čistine odnosno bjeline platna podjednako važan kao i prostor koji na slici zauzima motiv cvijeta. Nevjerojatna tankoćutnost velikih površina latica dočarana je bogatim rasponom tonova unutar jedne boje te količinom zastupljene svjetlosti, ali i suptilno naznačenom namreškanom teksturom površine. Zahvaljujući minuciozno izvedenim likovnim elementima možemo osjetiti lakoću, fragilnost i nevjerojatnu pojavnost cvijeta koji vlastitim unutarnjim gibanjem stvara kompoziciju najsuptilnijeg plesa prirode pri čemu svaka latica dosljedno igra svoju ulogu u službi utjelovljenja nadrealno očaravajuće kompozicije.

    U svojim studijama likovnih formi Edit Glavurtić vješto koristi uljenu slikarsku tehniku koja se nametnula sama po sebi kao tehnika koja najviše odgovara karakteru umjetničinog osjećanja materije prilikom realizacije likovne ideje. Autorica potencira glavnu karakteristiku ulja odnosno njegovog nevjerojatnog raspona boje od najdublje sjene do najvišeg svjetla što ponajbolje vidimo na svjetlosnim akcentima latica cvijeća na kojima svjetlost titra u punini svoje blistavosti. Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena.

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O umjetnici:

    Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju „Mali leteći medvjedići“. Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na „Schule fur Angewandte Kunst“ dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

    Izložba ostaje otvorena do kraja ožujka.

  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak

    Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

     

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    DJ Marc Grabber:

    poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

     

    LUDUS

    Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

    Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

    Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

    Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                                   Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

  • Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"




    U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Pozivnica Dragan ijaki

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Akademski slikar Dragan ijaki i kustosica izlobe Sonja vec panjol

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Biografija

    Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2017. Zagreb, Galerija Ericsson
    2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
    Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Sudionik više likovnih kolonija.


    Kontakt:
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

  • Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    vrijeme: 28. svibnja 2020. u 19 sati.
    mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina
    Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

    Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

    Galerija Kraluš i POU Sv. Ivan Zelina (Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), pozivaju na otvorenje samostalne izložbe crteža i slika akademskog slikara Alfreda Freddya Krupe, kao i predstavljanje slikareve nove stručne knjige udžbeničkog tipa “Mislite! Think!”, u četvrtak, 28. svibnja 2020. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 28. 6. 2020.

    Na ovoj samostalnoj izložbi, nakon nepredviđene odgode otvorenja radi izbijanja pandemije COVID-19 u ožujku ove godine, posjetitelji će moći razgledati 23 nova slikareva rada nastala u razdoblju 2019. – 2020., većinom kombinirane tehnike – eksperimenti miješanja drugih slikarskih, crtačkih i grafičkih tehnika s temeljnom tehnikom tuša. Radi se o još jednoj realizaciji vlastitog programa napisanog 1996. godine, a koji se danas smatra manifestom međunarodnog slikarskog pokreta New Ink Art, tj. jednim od njegovih temeljnih dokumenata.

    U predgovoru izložbe, povjesničar umjetnosti, arheolog i likovni kritičar Ante Vranković piše: Nakon dvije godine, u Galeriji ”Kraluš” opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade.

    O velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10 najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon.

    Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama, koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art (New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina.

    Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u Galeriji Karas, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom te izložbe: ”Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i društvenom situacijom…” Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek ”izlike”, kroz koje umjetnik progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice. U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika ”Gajeva 20 na kraju svojega puta”, naslikana na listu dnevnih novina(!). Srodan motiv ”pretapanja” životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna veduta ”Karlovačka siva”, koja ipak radije predstavlja portret našeg ”olovnoga” vremena, nego li vjeran prikaz kutka slikareva grada.

    U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika ”Maskirana djevojka u providnom sivom kostimu” na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta – poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku – magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti.

    Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku (obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz ”prozor vremena”, naslikao promatrajući zapuštena polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.

    Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje predstavljaju ”intimnu ispovijed autora”, a više ”ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet” (Kundera).

    POST SCRIPTUM: ”Pjesnici su čuđenje u svijetu” – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare. Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3. 2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje!

    Ante Vranković

  • Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    vrijeme: 7. veljače u 19,00 sati
    mjesto: Galeriji Doma kulture, Nova Gradiška.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Autor će se na izložbi predstaviti s ukupno 12 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela kao izbora iz recentnog opusa koji je stvarao posljednje četiri godine. Neki radovi će biti po prvi put predstavljeni u javnosti. O autorovom radu govorit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković Danijela Juranović.

    Konfrontacija prostora

     

    More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen "partističkim titrajem" odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu "More zubato" u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici "Brod mali" i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput "Zastor morski" cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput "More malo" forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici "Grad smireni" okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici "More zubato", pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.

    Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

                                                                          

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost na Odjelu zidnih slikarskih tehnika, a 1990. godine diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Poslije studija nastavnik je likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća, koje objavljuju njegove ilustracije.
    Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.
    Uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.