Petar Hranuelli izlaže u Galeriji Kraluš – POU Zelina

U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 19.00 sati u Galeriji Kraluš (POU Zelina, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina) otvara se samostalna izložba skulptura i crteža kipara Petra Hranuellija. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Kraluš, prof. Danko Merin, a izložba se može pogledati do 13. 4. 2018. godine.

Petar Hranuelli, rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 46 samostalnih i 91 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić, Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Olivera Vukotić, Vesna Bunčić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama (Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,...).

Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekadi i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

Fotogalerija

Petar Ujević - skulpture i reljefi

vrijeme: 23. lipnja 2023. u 21 h
mjesto: Muzej grada Kaštela

Petar Ujević oblikuje portrete, animalistiku, višefiguralnu simboličko – narativnu plastiku (teatrazirajuća oprostorenja), pojedinačne skulpture, malu plastiku, javne spomenike, reljefe, crteže i slike. Okušava se u raznim materijalima iznalazeći stalno nove mogućnosti izraza iskušavajući razne kiparske discipline i zadatke i upravo je taj stvaralački nemir i raznovrsnost jedna od njegovih ključnih odlika. Unatoč toj raznovrsnosti, u jezgri njegovih djela, pisci se redom slažu, prepoznatljivo je identitetsko, misaono ishodište i emocija, koje povezuju raznolikosti izričaja bilo da se radi o sažetim, lapidarnim volumenima ili formama koje dramatično zasjecaju u prostor, ekspresivnim nakupinama kiparske mase ili pak o konstruktivno rascjepkanim i prošupljenim formama koje propuštaju, omeđuju i zakriljuju prostore.

Odlučili smo se na pregledni izlagački pristup da bismo pokazali i neke rane, ali zrele radove, svu raznovrsnost Ujevićevih kiparskih realizacija, ali i njihovu unutrašnju poveznicu.
(iz predgovora Mirela Vujević Duvnjak)

Retrospektivna izložba slikarice Janice Šterc

mjesto: Knjižnica Knežija, Albaharijeva 7, Zagreb
vrijeme: 18:00 sati.

Izbor likovnih radova slikarice Janice Šterc za ovu izložbu zasnovan je na motivima. Mada se neki od motiva tijekom vremena ponavljaju, pristup likovnim pitanjima i odgovorima je drukčiji. Iako raznorodni, motivi su koloristički snažni i ujedinjeni autoričinim osebujnim likovnim izrazom.

Slikarica Janica Šterc Školu primijenjene umjetnosti završila je u Zagrebu 1977.g., Odsjek grafički dizajn, u klasi prof. Zdenka Gradiša, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Izlaže od 1982. godine zapažena likovna ostvarenja u različitim tehnikama: ulje na platnu, akvarel, ugljen, tuš, gvaš i pastela. Do sada je imala 89 izložbi slika od kojih 36 samostalne. Njezine pjesme i likovni radovi međusobno se isprepliću, nadopunjujući se pričaju zajedničku priču koja, iako u dva različita čina, živi jedinstveni život.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i drugih likovnih udruženja.

Izvor: kgz.hr

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Robert Pauletta: "Veruda Boogie – Woogie"

vrijeme: 25.09.2020. - 15.11.2020.
mjesto: MSU Istre
Izvor: http://www.msu-istre.hr/

U petak, 25. 09. 2020. u 20.00 sati u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, održat će se otvorenje samostalne izložbe jednog od najistaknutijih istarskih umjetnika, Roberta Paulette. Pod nazivom Veruda Boogie – Woogie umjetnik predstavlja
recentnu produkciju, šezdesetak radova nastalih 2019. te u većoj mjeri 2020. godine koju, kako i sam naziv izložbe daje naslutiti, posvećuje upravo Verudi, pulskoj gradskoj četvrti u kojoj živi i stvara gotovo puna četiri desetljeća.

O IZLOŽBI...

IKONOGRAFIJA SVAKODNEVICE...
Ketrin Milićević Mijošek
iz teksta

Posljednja samostalna izložba Roberta Paulette u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d'arte contemporanea dell'Istria, održana je potkraj 2011. godine (Nebo/Il Cielo, 2. 12. – 23. 12. 2011.) te je s vremenskim odmakom iznova nastala potreba i u slijedu stvorena mogućnost ponovnog predstavljanja autorove recentne produkcije upravo ovdje, u Puli, na istom mjestu... Radovi zastupljeni na izložbi nastali su s namjerom i u korelaciji sa potencijalom i gabaritima muzejskog prostora. Rezultat su umjetnikova istraživanja, propitivanja i introspekcije; procesa mapiranja mjesta i vremena, kretanja i „stajanja“, bilježenja kako će sam umjetnik reći „što gorkog – što slatkog života “ kojeg je „proveo unutar gotovo neprekinutog pravca ne duljeg od 2 km“ upravo na Verudi, pulskoj gradskoj četvrti kojoj posvećuje ovu izložbu.

Paralelno posežući za različitim medijima i formatima, različitim vokacijama i naoko oprečnim poetikama i njihovim dobro odmjerenim prisutnostima unutar cjeline izložbenog postava, u istom prostoru susreću se i sretno koegzistiraju suvremeno i tradicionalno, apstraktno i figurativno, fizičko i misaono, eterično i taktilno koje umjetnik dovodi do savršene ravnoteže izmjenjujući i mireći područja napetosti i fluidnosti postižući time dinamičnu cjelinu, vizualni organizam koji progovara istovremeno o intimnosti i ritualnosti vlastitoga života koliko i o univerzalnosti ljudskog bivanja u prostoru i vremenu.

Među radovima slikarske provenijencije naići ćemo i na geometrijsku apstrakciju (akrili na plastičnim stolnjacima sa prepoznatljivim pattern motivima) i na ulja na platnu većih formata koja odišu čistom slikarskom slobodom u kojoj oblici, geste i kolorit vode glavnu riječ, a svojevrsno su oživljavanje autorovog rukopisa iz 80 – ih. Naići ćemo i na probrane kolaže (tek otrgnute listove iz brojnih blokova i bilježnica) koji nastaju gotovo na dnevnoj bazi, a možemo ih tumačiti kao vizualne ekvivalente dnevničkih zapisa u kojima se autor osvrće na pojavnosti iz svoje bliže i dalje okoline, na osobe, zbivanja, događaje... kao umjetnički čin izražene meditativnosti i ritualnosti. U instalacijama i assamblage-ima koje zauzimaju posebno mjesto unutar postava, prepoznat ćemo autorovu inventivnost u opredmećivanju složenih metafora koje postiže koristeći predmete iz svakodnevne uporabe. Riječ je o svojevrsnoj ikonografiji svakodnevice, o preobražaju naoko običnih pa i odbačenih stvari koje, dovedene u nov kontekst, sa sobom donose i jake elemente naracije. Nazivi radova pomoću kojih gledatelj dobiva dodatnu mogućnost iščitavanja svih slojeva značenja tu su i da potvrde autorovu privrženost Verudi na kojoj se gotovo četiri desetljeća odvija njegovo „hodočašće“, život čovjeka - umjetnika koji je dodatno podcrtan za ovu prigodu nastalim video radovima, svjetlosnim instalacijama, tekstovima i nacrtima.

Veruda Boogie - Woogie (uz to što otvoreno priziva aluzije i odaje počast nizozemskom slikaru i teoretičaru Pietu Mondrianu i njegovim najpoznatijim, a ujedno i posljednjim djelima Broadway Boogie - Woogie, 1942./43. i Victory Boogie - Woogie, 1944.), u prvi plan postavlja sam proces nastajanja umjetničkog djela, pa i izložbe kao cjelovite forme prezentacije u kojoj je umjetnik ne samo generator i pokretač, već onaj koji nam upravo uživajući u tom procesu, prenosi priču... koliko njegovu... toliko našu...

KUSTOSICA IZLOŽBE: Ketrin Milićević Mijošek

BIOGRAFIJA

Robert Pauletta rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi.
Srednju umjetničku školu pod voditeljstvom Ivana Obrovca pohađa u Puli.
Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera.
Od 1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića.
1987. godine jedan je od osnivača HDLU Pule, kasnije HDLU Istre.
Od 1991. - 2003. radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli; jedan je od osnivača te škole.
2003. - 2009. godine, radi kao voditelj u novoosnovanom MMC LUKA gdje priređuje niz izložbi, predavanja i drugih kulturnih zbivanja.
2007. u izdanju HDLU-Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu.
2009. postaje član HZSU–a.
2013. - 2017. osniva Umjetničku organizaciju Robot, te u Puli s kolegama Bojanom Šumonjom i Teom Bičić pokreće rad galerije POOLA.
Od 2017. posvećuje se isključivo profesionalnom umjetničkom radu.

VAŽNA NAPOMENA: UPUTE POSJETITELJIMA

Sukladno epidemiološkim uvjetima usuglašenim sa Stožerom civilne zaštite Istarske županije u cilju sprječavanja širenja bolesti COVID-19, uzrokovane virusom SARS-CoV-2, te poduzimanja dodatnih mjera predostrožnosti, otvorenju izložbe može prisustvovati ograničen broj posjetitelja ( 22 osobe na 100 m2) te je definiran protokol prema sljedećem opisu kojeg je nužno slijediti;

Ulaskom u Muzej i nakon obavezne dezinfekcije ruku, posjetitelji ostavljaju osnovne podatke (ime i prezime, broj telefona) koje će djelatnici Muzeja upisati u Evidenciju posjetitelja nakon čega će im beskontaktno biti izmjerena tjelesna temperatura. Ukoliko mjerenje pokaže povišenu tjelesnu temperaturu, posjetitelj može u razmaku od petnaestak minuta (zbog eventualnog napora organizma uzrokovanog vrućinama) ponovno zatražiti mjerenje. Posjetitelj koji ima potvrđenu povišenu temperaturu neće moći prisustvovati otvorenju izložbe.

Uz obavezno i dobrodošlo održavanje fizičke distance od 2 metra i nošenje zaštitnih maski, preporučamo raniji dolazak na događanje kako bi izbjegli stvaranje gužve.

IZLOŽBA TRAJE DO 15. STUDENOG 2020. I BITI ĆE POPRAĆENA DODATNIM SADRŽAJIMA; SUSRETIMA S UMJETNIKOM - RAZGOVORIMA I STRUČNIM VODSTVIMA ORGANIZIRANIM ZA MANJE GRUPE POSJETITELJA.

RADNO VRIJEME MUZEJA:

rujan: 10.00 – 20.00
listopad/studeni: 10.00 – 19.00
svakim danom osim ponedjeljka i blagdana

Samostalna izložba "Klinci" akademske umjetnice Ivane Barišić Tomšić

U četvrtak 2. ožujka s početkom u 17:30h u Školskoj knjižnici Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar otvara se samostalna izložba „Klinci“ akademske umjetnice Ivane Barišić Tomšić. Autorica će se predstaviti selekcijom slika izvedenih u tradicionalnoj tehnici ulja na platnu i crteža u kombiniranoj tehnici. Izabrana djela dio su recentnog ciklusa koji umjetnica predano stvara i kontinuirano obogaćuje od 2018. godine do danas bilježeći pritom vlastiti život u kojem ulogu glavnih protagonista preuzimaju njezina djeca. U programu otvorenja sudjeluju učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog Bjelovar. Izložbu će predstaviti povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica Sonja Švec Španjol.

Kada sumiramo niz malih, naizgled posve običnih, crtica iz života shvatimo da upravo one čine sâm život. Umjetnica neposredno bilježi svakodnevnicu najmilijih kroz svoj životni poziv – slikarstvo. Obiteljski i umjetnički život se pritom sve više isprepliću i u konačnici postaju jedno: život kao inspiracija za slikarstvo, a slikarstvo medij za bilježenje života. Prezentacijom ciklusa „Klinci“ Ivana Barišić Tomšić podijelila je s nama intimu vlastitog života na nevjerojatno topao, srdačan i neposredan način ukazujući pritom na ono najvažnije – neponovljive trenutke kojima svjedočimo i koje provodimo sa svojom obitelji i najdražim ljudima, a koje nikada ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo, jer upravo su ti trenuci ono što će nas sasvim spontano i nesvjesno formirati u ono što smo danas. – o izložbi piše Sonja Švec Španjol

BIOGRAFIJA UMJETNICE:

Ivana Barišić Tomšić rođena je 9. kolovoza 1981. u Bjelovaru. Upisala je srednju školu Primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 1996. godine. Maturirala na slikarskom odjelu 2000. godine te iste godine upisala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je u klasi profesora Zlatka Kesera 2005. godine. Iste godine zapošljava se u Osnovnoj školi Čazma kao učiteljica likovne kulture. Sudjelovala je u više od 40 skupnih i 10 samostalnih izložbi. Članica HDLU-a.

Izložba ostaje otvorena do 31. ožujka 2023. u Školskoj knjižnici Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar.

Samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić

U okviru bogatog programa koji je Dom kulture Nova Gradiška pripremio povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, u petak 13. ožujka 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Skice iz Edena" akademske slikarice Edit Glavurtić. Umjetnica će se predstaviti izborom od 30-ak slika različitih formata izvedenih u tehnici ulja na platnu koji su nastali u posljednje dvije godine. Umjetnica je predano radila na ovom ciklusu od 2018. godine, a zadnji radovi nastali su u posljednjih nekoliko mjeseci te će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo u Domu kulture Nova Gradiška. Na otvorenju će govoriti: umjetnica Edit Glavurtić, povjesničarka umjetnosti i kustosica izložbe Sonja Švec Španjol, te ravnateljica Doma kulture Nova Gradiška Danijela Juranović.

Skice iz Edena

… jer što je život ako nije doživljen u svojoj punini i bogatstvu? Povratak prirodi nameće se kao jedan od prioriteta u 21. stoljeću, posebice nakon što se pojedinac, zanesen tehnološkim i znanstvenim napretkom, prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek. Odnos čovjeka i prirode jedan je od najkompleksnijih odnosa koji se kontinuirano mijenjao kroz povijest, a do ključnog urušavanja nepobitne spone došlo je u aktualnom stoljeću. Pojedinci koji su osvijestili otuđenje od vlastitih korijena iznova uče kako zastati na trenutak i dopustiti prirodi da ih očara, inspirira i podsjeti tko smo i zašto smo. Da bi se čovjek ponovno povezao s prirodom mora biti otvoren prema svim stvarnostima i ljepotama koje priroda pruža vodeći računa kako njezino bogatstvo počiva na neiscrpnom vrelu čudnovatih pojava. Povratak prirodi predstavlja povratak samome sebi, a to, između ostalog, prepoznajemo u opusu akademske slikarice Edit Glavurtić koja je unutarnju radost življenja pretočila u radost likovnog stvaralaštva.

Dva međusobno različita cvijeta suštinski su motivi iz prirode preuzeti kao podloga za gradnju jedne posve intrigantne likovne priče. Božur kao jedan od najraskošnijih cvjetova s velikim okruglastim pupoljcima prepunih latica nanizanih u slojevima u potpunoj je suprotnosti s perunikom, neobičnim i elegantnim cvijetom suptilnih boja kojeg krase izdužene latice jasno naznačenih bridova. No, cvijet je tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme. Božur je cvijet čija prirodna konstrukcija otvara nebrojene mogućnosti, u kojem se latice doslovce rađaju jedna iz druge gradeći pritom bogatstvo razvedenih formi koje djeluju krajnje meko i paperjasto. Kako sama umjetnica kaže, slikajući latice cvijeta koji je izdvojen i višestruko uvećan naglasak stavlja na dvije nematerijalne dimenzije: tišinu i svjetlost pri čemu se forma, zavisno od udaljenosti s koje se promatra, rastvara apstraktno što se u potpunosti uklapa u filozofiju "oslobađanja približavanjem". Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima poput linije, boje i volumena oslobađa krucijalan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo formi i sadržaja unutar kojeg se postepeno otkriva punina života, pulsirajući titraj prirode i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Forme se rađaju jedna iz druge i transformiraju tonovima različitih svjetlosnih vrijednosti unutar jedne dominantne boje, najčešće ružičaste. Posebno su intrigantne kompozicije sorte božura Maximov festival gdje ogromne snježnobijele površine latica akcentuiraju crvene mrlje na samim vrhovima te one bliže središtu pupoljka. Za razliku od ružičastih, krajnje tonski oblikovanih, božura ritam razvedenih formi bijelih pupoljaka determiniraju suptilni uplivi boje crvenog vina koji sporadično akcentuiraju pojedine rubove latica ostvarujući dojmljivu cjelinu koja počiva na kontrastu mekoće volumena i oštrine crvenog obrisa. U svim izvedenicama i interpretacijama božura, neopisiva ljepota punoće formi naprosto mami da ih dotaknete, te potiče iluziju opojnog mirisa. Te težnje ne javljaju se zato što su forme oblikovane realistično, već zato što je Edit Glavurtić u likovnu formu vješto utkala svu ljubav, radost, poštovanje spram prirode i ponajviše vlastito nepatvoreno osjećanje prirode koju ne preslikava već ju čini živom u svojoj primarnoj vokaciji – slikarstvu.

Za razliku od bogatstva i razvedenosti formi božura interpretiranih u različitim fazama zrelosti od zatvorenih pupoljaka do rascvalosti, cvijet perunika nudi posve drugačije mogućnosti u interpretaciji likovne forme. Krajnje elegantan cvijet izduljenog vretenastog oblika s fragilnim laticama oštrih bridova lišen je suvišnih detalja i prenatrpanosti. Nit poveznicu sa studijom božura pronalazimo u razvoju kompozicija različitih kretanja i usmjerenja pri čemu otvorenost kompozicije daje naznaku da niz možda nije dovršen već se potencijalno nastavlja u novoj interpretaciji na drugoj slici. No, božuri vrlo često ispunjavaju cijelu površinu slike dok je kod interpretacije perunike prostor čistine odnosno bjeline platna podjednako važan kao i prostor koji na slici zauzima motiv cvijeta. Nevjerojatna tankoćutnost velikih površina latica dočarana je bogatim rasponom tonova unutar jedne boje te količinom zastupljene svjetlosti, ali i suptilno naznačenom namreškanom teksturom površine. Zahvaljujući minuciozno izvedenim likovnim elementima možemo osjetiti lakoću, fragilnost i nevjerojatnu pojavnost cvijeta koji vlastitim unutarnjim gibanjem stvara kompoziciju najsuptilnijeg plesa prirode pri čemu svaka latica dosljedno igra svoju ulogu u službi utjelovljenja nadrealno očaravajuće kompozicije.

U svojim studijama likovnih formi Edit Glavurtić vješto koristi uljenu slikarsku tehniku koja se nametnula sama po sebi kao tehnika koja najviše odgovara karakteru umjetničinog osjećanja materije prilikom realizacije likovne ideje. Autorica potencira glavnu karakteristiku ulja odnosno njegovog nevjerojatnog raspona boje od najdublje sjene do najvišeg svjetla što ponajbolje vidimo na svjetlosnim akcentima latica cvijeća na kojima svjetlost titra u punini svoje blistavosti. Suverenim vladanjem likovnim elementima i unutarnjim osjećanjem materije, ali i interpretiranog sadržaja, Edit Glavurtić postiže likovnu zvučnost slikarstva koje je nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti – stvarnosti koja nikoga ne ostavlja imunim iz jednostavnog razloga – jer je iskrena.

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

O umjetnici:

Edit Glavurtić rođena je 1965. u Splitu, a u Zagrebu živi od 1970. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti, Odjel zidnih slikarskih tehnika. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za slikarstvo, diplomirala je 1988. godine u klasi prof. Đure Sedera. Dvije godine zaposlena je u Zagreb filmu, na odjelu scenografije kao asistent scenografa, i oslikava pozadine za crtanu seriju „Mali leteći medvjedići“. Odlazi u Beč 1990. godine, gdje se bavi likovnim radom i 1995. godine na „Schule fur Angewandte Kunst“ dobiva titulu magistra umjetnosti. Od 2003. godine ponovo živi u Zagrebu i radi kao samostalna likovna umjetnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.

Izložba ostaje otvorena do kraja ožujka.

Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak

vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

O umjetnici:

Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

SNOVITOST

San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                              Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Samostalna izložba „Dijagonalno“ akademskog umjetnika Damira Facana-Grdiše

vrijeme: 29. ožujka 2023. s početkom u 19 sati
mjesto: Galerija Idealni grad, Centar za kulturu Susedgrad

O autoru:

Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje na Školi za primijenjenu umjetnost, odjel zidnih slikarskih tehnika, da bi 1990. godine diplomirao na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Nakon studija radi kao nastavnik likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga djeluje kao samostalni umjetnik, izlaže te objavljuje ilustracije za više izdavačkih kuća. Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.

Uz slikarstvo kao primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi i kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

Nagrade:

2022. Velika nagrada 9. hrvatskog triennala akvarela, Karlovac, Slavonski Brod

2021. Nagradu grada Umaga za najbolji rad na izložbi HDLU-a Istre “Corpus Humanum”

2018. Nagrada 8. zagorskog likovnog salona, Krapina

FB event:  https://www.facebook.com/events/1351277185725828

Izložba ostaje otvorena do 18. travnja 2023.

DIJAGONALNO

Jer začudnosti mora biti… Damir Facan-Grdiša već godinama izaziva udivljenje oblikujući čudnovate kompozicije na površini papira velikih dimenzija u tradicionalnoj tehnici akvarela. Autor uzima dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva – more i grad – kao figurativna polazišta za oblikovanje vlastitog likovnog teksta.

More kao elementarna sila prirode koja svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca, te sociološki aspekt grada od početka 2000-ih predstavljaju tematsko polazište unutar kojeg Damir Facan-Grdiša predano traga za likovnim pokretom linije i boje. Autor polazi od jednostavne apstraktne skice malog formata unutar koje rješava osnovne silnice neophodne za jasnu definiciju prostora i kasniju razradu kompozicije. Valja naglasiti kako su motivi iz realnog svijeta tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život – život proizašao iz pomne studije likovne forme. Naime, elementi likovnog duha koje autor unosi u materiju izraženi su kroz osjećaj crte, boje i volumena dok akvarel u potpunosti odgovara karakteru likovne ideje koju umjetnik obrađuje.

Grad najčešće nosi asocijaciju hladnoće, dok ga umjetnik toplim spektrom boja želi učiniti prihvatljivijim. More pak izaziva fascinaciju kao najgrandioznija prirodna pojava koju umjetnik nastoji reducirati na geometrijske oblike i doći do vlastite teksture mora. Utoliko su obje teme polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Sadržaj djela oblikovan je strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost akvarela definiraju atmosferu pojedinog rada. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen uplivom druge boje ili linijom drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val, oblak ili neboder nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Sustavnim radom Damir Facan-Grdiša došao je do spoznaje kako preslagivanjem može ostvariti intenzitet boje koji akvarel posjeduje jer mu prosijavanje podloge daje neprikosnovenu snagu svjetlosti. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

Izložba „Dijagonalno“ prirodni je nastavak ranijih izložbi koje su pratile razvoj i mijene unutar ciklusa započevši s izložbom „Konfrontacija prostora“ tijekom 2019. i 2020. godine, pa izložbama „Izbjegavajući crnu“ 2021. godine i „Nagnuto“, „Nagnuto malo“ i „Nagnuto jače“ u 2022. godini. Svaka izložba izrazila je stanovitu likovnu i misaonu promjenu u ciklusu. Tako i izložba „Dijagonalno“, kao što joj samo ime kaže, ukazuje na uvođenje dijagonale kao kompozicijskog elementa koji, prema riječima autora, omogućava čvršću kompoziciju slike, ali uz mogućnost negiranja klasične perspektive. O relevantnosti kompozicije govorio je i Henri Matisse saževši kako je kompozicija umjetnost "raspoređivanja raznih elemenata kojima slikar raspolaže kako bi izrazio svoje osjećaje". I doista, kompozicija je doživljaj – doživljaj pri kojem zalazimo iza motiva i čitamo likovni tekst oblikovan crtom, bojom i volumenom. Pritom osjećamo ritam kao najdirektniju projekciju umjetnikove ličnosti kroz izmjenjivanje suprotnih dionica unutar strukture slike.

Recentni radovi predstavljeni na izložbi "Dijagonalno" dinamični su i još više „uskovitlani“ zahvaljujući dijagonalnim silnicama koje oblikuju jedinstvene strukturne cjeline. U djelima s temom mora, brod i dalje ostaje strukturalno i motivsko središte koje uravnotežuje kompoziciju, ali i zadržava cjelokupni prikaz u području figuracije. No, nebo i morska gibanja se u potpunosti isprepliću te ulaze u nove suodnose zahvaljujući dijagonalnim silnicama koje daju glavni ritam unutar manjih sekcija nastalih upravo ispresijecanjem dijagonala. Zanimljiv moment pronalazimo u radu „More razrezano“. Prisutnost akromatskih tonova sive boje uz bočne rubove slike igra višestruku ulogu. S jedne strane, akromatski nizovi predstavljaju element uravnoteženosti kompozicije, dok s druge strane naglašavaju kolorističko središte slike. Nekadašnje maksimalno usitnjene forme jasnih čistih boja („Zastor gradski“, 2020., „Mirno zeleno more“, 2021.) u novijim radovima zamjenjuje tendencija ka pročišćavanju gibanja („More zeleni“, 2022., „More žuti“, 2022.), ali i namjera dijagonalnog objedinjavanja različitih struktura u veće konglomeracije („More razrezano“, 2023., „Grad dijagonalni“, 2023.). Primjerice, u radu „More žuti“ cik-cak forme objedinjene su u trokutaste i piramidalne oblike dok tonsko nijansiranje tendira prema akromatskom spektru ledenih sivo-plavičastih tonova koji pak u narednim djelima, poput ranije spomenutog „More razrezano“, prelaze u čiste sive tonove. Posljednji dovršeni rad na izložbi „Grad dijagonalni“ simbolički objedinjuje misaoni i izvedbeni tok mijena unutar ciklusa koji je umjetnik započeo početkom 2000-ih.

Suverenim vladanjem likovnim elementima, ali i intuitivnim osjećanjem materije Damir Facan-Grdiša hrabro nastavlja istraživanje mogućnosti likovnosti kroz izmještanje gradivnih elemenata slike čime ujedno potiče promatrača da napusti očekivanja prepoznatljivog svijeta figuracije i spozna unutarnji ustroj slike. Zaključak nas vraća na početak teksta, jer je upravo začudnost glavna odlika ciklusa kojim autor uspijeva kroz dva tradicionalna motiva – more i grad – potaknuti posve novo viđenje slike.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

O izložbi:

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

O autoru:

Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

web stranica: www.eugenvarzic.com

DJ Marc Grabber:

poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

LUDUS

Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                               Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"

U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

OBLICI ISPOD POVRŠINE

Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Biografija

Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:
1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
1999. Novi Sad, Galerija ULUV
2001. Kikinda, Galerija Terra
2002. Novi Sad, Galerija Podrum
2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
2017. Zagreb, Galerija Ericsson
2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
Kulturnog centra Novog Sada
1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

Sudionik više likovnih kolonija.

Kontakt:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

Samostalna izložba Alfreda Freddya Krupe u Galeriji Kraluš

vrijeme: 28. svibnja 2020. u 19 sati.
mjesto: Galerija Kraluš, Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

Galerija Kraluš i POU Sv. Ivan Zelina (Vatrogasna 3, Sv. Ivan Zelina), pozivaju na otvorenje samostalne izložbe crteža i slika akademskog slikara Alfreda Freddya Krupe, kao i predstavljanje slikareve nove stručne knjige udžbeničkog tipa “Mislite! Think!”, u četvrtak, 28. svibnja 2020. u 19 sati. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 28. 6. 2020.

Na ovoj samostalnoj izložbi, nakon nepredviđene odgode otvorenja radi izbijanja pandemije COVID-19 u ožujku ove godine, posjetitelji će moći razgledati 23 nova slikareva rada nastala u razdoblju 2019. – 2020., većinom kombinirane tehnike – eksperimenti miješanja drugih slikarskih, crtačkih i grafičkih tehnika s temeljnom tehnikom tuša. Radi se o još jednoj realizaciji vlastitog programa napisanog 1996. godine, a koji se danas smatra manifestom međunarodnog slikarskog pokreta New Ink Art, tj. jednim od njegovih temeljnih dokumenata.

U predgovoru izložbe, povjesničar umjetnosti, arheolog i likovni kritičar Ante Vranković piše: Nakon dvije godine, u Galeriji ”Kraluš” opet imamo priliku vidjeti radove slikara Alfreda F. Krupe. U njegovu se stvaralaštvu, međutim, u međuvremenu mnogo toga dogodilo. Skupno je izlagao u zemlji i inozemstvu, i za svoja je umjetnička ostvarenja u Izraelu, Pakistanu i dva puta Sjedinjenim Američkim Državama primio zapažene nagrade.

O velikoj samostalnoj izložbi koju je tijekom studenog 2019. priredio u Galeriji Karas u Karlovcu, izvijestili su neki od vodećih svjetskih medija s područja likovne umjetnosti: Aestethica Magazine i WideWalls iz Velike Britanije, Hypebeast iz Hong Konga i ArtDaily iz Meksika. U veljači 2019. najmeritorniji svjetski portal, ArtFacts iz Berlina, svrstao ga je među 10 najvažnijih suvremenih slikara tušem, a sličnu je laskavu ocjenu u prosincu ponovila i najvažnija leksikografska institucija na području likovne umjetnosti, Allgemeines Künstlerlexikon.

Osim toga, u ljeto 2018. u Sjedinjenim Američkim Državama je objavio knjigu o vodenim slikarskim tehnikama, koju su na police svojih knjižnica odmah uvrstile neke od najuglednijih svjetskih institucija: Metropolitan Museum of Art (New York), British Library (London), Sackler Library (Oxford), Umjetnička biblioteka Državnih muzeja (Berlin) – da spomenem samo najvažnije – a prvo hrvatsko izdanje te knjige, znatno prošireno i grafički obogaćeno, izdalo je u siječnju ove godine Pučko otvoreno učilište Sveti Ivan Zelina.

Izloženi radovi u tušu, akrilu i kombiniranim tehnikama koji su pred nama, većinom su nastali nakon izložbe u Galeriji Karas, te do sada nisu bili izlagani. I za njih također vrijedi konstatacija koju je slikar iznio u intervjuu povodom te izložbe: ”Po motivima, to su krajolici, vedute, aktovi, radovi inspirirani japanskim drvorezima, trenutnom osobnom i društvenom situacijom…” Te riječi odaju da iza Krupinih prikaza pejzaža, gradskih vizura i ženskih aktova koji su pred nama, valja naslutiti dublje slojeve značenja, i da su ti, klasični slikarski motivi, zapravo tek ”izlike”, kroz koje umjetnik progovara o svojim životnim promišljanjima, te o svekolikoj (ne osobito vedroj) situaciji naše današnjice. U takvom, poetskome načinu slikovnoga izražavanja, ne bi nas zato dakle trebala iznenaditi okolnost da je slika ”Gajeva 20 na kraju svojega puta”, naslikana na listu dnevnih novina(!). Srodan motiv ”pretapanja” životnoga prostora i proživljene svakodnevice još neposrednije donosi monokromna veduta ”Karlovačka siva”, koja ipak radije predstavlja portret našeg ”olovnoga” vremena, nego li vjeran prikaz kutka slikareva grada.

U sličnom, metaforičkome ključu, umjetnik osjeća i samu Prirodu (slika ”Maskirana djevojka u providnom sivom kostimu” na naslovnici izložbenog kataloga). I ona se, kao i društvo u kojem živimo, nalazi u palom stanju, stegnuta – poput na slici prikazanih stabala i šipražja uz zaleđenu rijeku – magluštinom, injem i ledom, smetena pogleda, sklonjenog u stranu, u kojem se više ne osjeća nikakva nada. Ova neobična, spontana sinteza Krupina gotovo simbolističkog likovnog jezika (personifikacija Prirode) i ekspresivnog rukopisa kojim su u pravilu izvedena njegova recentna djela, ima svoje ikonografske korijene duboko u likovnoj povijesti.

Dovoljno je, primjerice, podsjetiti na srednjevjekovni fresko ciklus Dobre i Loše vladavine Ambrogia Lorenzettija u Gradskoj vijećnici u Sieni. Tu, među pratilicama Dobre vladavine vidimo Slogu, Pravdu i Mir: vrline koje donose životni boljitak na svim područjima, a koji se, kako u uređenom gradu koji raste, manifestira i u okolnom bonificiranom krajoliku (obrađena polja, uređeni maslinici). Lošu pak vladavinu predočuju scene nasilja, te personifikacije Podijeljenosti, Bijesa i Tiranije, zala koja društvo vode najprije u rasulo, a onda i u posvemašnju zapuštenost, koju uokolo prikazanoga grada predočuju pustopoljine, koje gotički slikar kao da je navirujući se kroz ”prozor vremena”, naslikao promatrajući zapuštena polja po Slavoniji i čitavoj Hrvatskoj, prekrivena trnjem, korovom, šikarom i dračem, što iz godine u godinu, pred našim nemoćnim očima, osvajaju nova i nova područja.

Stoga premda obilato natopljeni umjetnikovim osobnim viđenjima, recentni radovi Alfreda F. Krupe ipak manje predstavljaju ”intimnu ispovijed autora”, a više ”ispitivanje što je ljudski život u klopci u koju se pretvorio svijet” (Kundera).

POST SCRIPTUM: ”Pjesnici su čuđenje u svijetu” – napisao je još A. B. Šimić, a isto, mogli bismo reći, vrijedi i za slikare. Naime, nakon što su za ovu izložbu odabrani radovi, te dopremljeni u galeriju, i nakon što je ovaj predgovor već napisan (12. 3. 2020.), izbila je svjetska pandemija tzv. corona virusa 19, uzrokujući zatvaranje Hrvatske i cijelog svijeta u gotovo potpunu karantenu (21. 3. 2020.). Time je umjetnikovo viđenje svijeta u kome živimo kao klopke, koje sam spomenuo na kraju predgovora, u stvarnosti dobilo potvrdu koja doista zapanjuje!

Ante Vranković

Samostalna izložba Andree Stanić "Živjeti apstrakciju" u Hotelu Casino Paris u Opatiji

U subotu, 20. 5. 2023. u 19 sati u Hotelu Casino Paris (Ul. Vladimira Nazora 1, Opatija) otvara se samostalna izložba Andree Stanić pod nazivom "Živjeti apstrakciju" i ostaje postavljena do 1. 7. 2023. Samostalna izložba "Živjeti apstrakciju" ujedno se i nadovezuje na njene 4 putujuće samostalne izložbe, koje joj se ove godine održavaju u muzejima u Južnoj Koreji u organizaciji Haegeumgang Theme Muzeum, gdje izlaže 20 radova koji ostaju u trajnom vlasništvu muzeja.
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

Andrea Stanić rođena je 1974. godine u Rijeci gdje živi i radi. Sudjelovala je na mnogim grupnim i samostalnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Italia, Francuska, Turska, zemlje Južne Amerike, USA, Australia, i dr). Također je sudjelovala na bienalima suvremene umjetnosti (Arte Venezia, Bienal International de Arte CALI, BIARCO Armenia, Expolitanadearte Columbia, World Bienal of Visual Artist), a na svjetskom natjecanju Pop Art Bienale Negative force osvojila je 2. nagradu.

Samostalna izložba Anđelka Brkića "U potrazi za vremenom koje nestaje"

vrijeme: četvrtak, 12. 5. 2022. u 19 sati - 28. svibnja 2022.
mjesto: Galerija Zvonimir, Baureova 33, Zagreb

Izvor: https://likumzg.wordpress.com/

Iz predgovora Krešimire Gojanović: U potrazi za vremenom koje nestaje

Na slikama Anđelka Brkića prevladavaju tradicionalni podravski motivi žena u narodnim nošnjama, zatečenim u jesenskim berbama, pripremanju hrane, svakodnevnim kućanskim poslovima kroz godišnja doba koja se smjenjuju u slikarskoj paleti od zlaćenih tonova žitnog polja prema hladno plavim obrisima kasne zime, od djevojčica koje melankolično snatre okružene starinskim rustikalnim namještajem, do mladih žena koje veselo muziciraju nakon berbe, podsjećajući nas na vilinska bića iz narodnih bajki.

Kroz likove na slikama probija se i dojam tjelesnosti i povezanosti sa zemljom i prirodom u njezinim ritmovima, vrijeme rasta i cvata kada ljudi uživaju u zrelim plodovima, nakon kojega dolazi vrijeme opadanja, smirivanja i povlačenja u ozračju toplo smeđih interijera, u prigušenom sjaju svjetla koje ocrtava figure, ovlaš naglašavajući bjelinu ruku ili čela. Prolazeći kroz ove prizore, pratimo i cikluse čovjekovog življenja u njihovoj elementarnoj postojanosti, u odnosu djeteta i majke koja ga hrani na svojim prsima, također okružena prirodom, sa skrbnim izrazom na licu. Tu je i starica koja je mnoge godine ostavila iza sebe, promjene godišnjih doba, cikluse sadnje i žetve, a suho granje koje povlači po dolini zasutoj snijegom, simbol je prolaznosti, utonuća u dubokoj kontemplaciji staračkog iskustva.

Na tim slikama pratimo i lik žene koja se transformira u svojim ulogama, pa iako okružena tradicionalnim okvirom društvenih očekivanja naših predaka koji su živjeli po manjim gradovima ili selima, ta žena je ipak slojevita i izmiče jednostranim tumačenjima njezine prirode. U hladnim zimskim noćima, uz čašu domaćeg vina, sa rukama opuštenim u krilu, kroz ženska lica prosijavaju sjećanja koja vode misao unatrag prema generacijama žena iz prošlosti, prema majkama, bakama i seoskim učiteljicama koje su prenosile svoja znanja, okupljajući djecu u igri, poučnim pričama i tradicionalnim plesovima.

U vremenima kada nije bilo interneta, bez svih modernih komunikacijskih sredstava koja imamo danas, kroz živote ljudi probijalo se vrijeme samoće u kojemu su oni mogli osluškivati vlastite misli i osjećanja dok su se bavili svakodnevnim poslovima, nizom malih jednostavnih radnji usmjerenih ka tome da se održi toplina ognjišta, da se zaštite plodovi, obrađuje zemlja i vrtovi, da djeca budu čista u skromnim, ali i decentno izvezenim nošnjama, da se poštuju mali obiteljski rituali, praznici i slavlja, vrijeme rada, kao i vrijeme odmora i povezivanja između članova obitelji. Interijeri su pohranjivali tragove ljudi, ostatke hrane na živopisno oslikanom tanjuru i drvenoj dasci stola, čvrsto ispletene košare od pruća, vrč zagasito zemljane boje i staru šivaću mašinu uz pomoć koje su se protkale mnoge niti kroz bijele lanene odore, pregače domaćica, ali i svečanu haljinu djevojčice koja iza ručno rezbarenog stola i ukrasne kutije zagonetno posmatra svijet, razmišljajući o njegovim tajnama.

Dojam trajnosti isijava u ovim pričama kroz likove koji djeluju i pomalo arhetipski: mudra starica u potrazi za ljekovitim šumskim biljem u rano proljeće kad se snijeg otapa na brežuljcima ponad sela, jedra djevojka u berbi grožđa sa maramom na glavi koja nas podsjeća na neku mitsku Koru u svježini svoje mladenačke puti, no tu je i elegantna žena u crvenom, drevna Magdalena što posvećeno proučava stranice stare knjige, zaštićena u sjenama mekih pregiba baršunaste zavjese, sa kojom se zaokružuje doživljaj diskretne zavodljivosti.

Kroz plenerističke kompozicije prozračnih boja vidimo mirna i zamišljena lica ljudi, pažnju sa kojom oni proživljavaju trenutke u sadašnjosti, u intimi svojih domova, pored dvorišne česme i vrtnog cvijeća. Stari mornar još je jedan lik koji nas vraća u vrijeme prošlosti, kada su ljudi živjeli u kontaktu sa prirodnim elementima, od žitarica koje bi uzgojili ili riba koje su lovili, a vrijeme dnevnog obroka bilo je ujedno i prijelomnica dana, u kojoj su se obitelji okupljale, dok su se ljudi bez obitelji susretali sa vlastitim uspomenama podno kamenih zidova, u samoći koja je ujedno bila i vrijeme smiraja i slobode.

Priče Anđelka Brkića su i priče o boji i svjetlosti, onoj blistavoj što se preobražava u dodiru sa obrisima ženskih tijela i nježnom dječijom kožom, u poljima i dolinama, na staklu čaša i bjelini uštirkanog stolnjaka. Bjelina koja simbolizira čistoću često se rasprostire u prvom planu i kroz odjeću djevojaka, ženske marame, zdjele sa voćem, tradicionalne nošnje i snijeg kroz koji gazi bijelim šalom zaogrnuta starica sijede kose. U pozadini te bijele, u tonskoj skali zagasitih smeđih boja, zidovi kuća tvore zaklon od nevremena, mirne kutke u kojima se rad smjenjuje sa trenucima opuštanja uz voće, pjesmu i vino. Svjetlo ocrtava i lica ljudi, duboke ureze i bore na licu pogurenog starca, glatku čvrstinu obraza mlade djevojke, zarumenjene obraze žene u vrelini ljetnog polja.

Vrijeme koje prolazi, zaustavljeno na starim fotografijama iz obiteljskih albuma, zaboravljena mladost naših predaka, ali i podsjetnik na jednostavnost življenja koju smo izgubili ili bi je mogli ponovo pronaći kroz povratak u dane djetinjstva, u osunčana dvorišta i proljetne livade probuđene svake godine u cvatu i zelenilu, kada priroda putuje sa ljudima i ljudi sa njezinim mijenama, jednako nekad, kao i danas, a oko slikara je tu da uhvati sve te raznolike detalje i poveže ih u toku prizora, kad se mladost pretvara u iskustvo i život u ciklusima neprekidno se obnavlja u starim kućama, gdje su se obiteljske uspomene prenosile s koljena na koljeno, kroz generacije.

Upravo taj dojam prolaznosti, ali i stalnosti dočaran je na ovim slikama, suživot ljudi sa prirodom i njenim transformacijama kroz godišnja doba koja su povezana i sa ciklusima čovjekovog života, karakteristični su za pogled slikara, koji je kroz svoje likovne zapise zabilježio upečatljive motive iz svoga kraja, da bi nam približio punoću života njegovih stanovnika.

mr.art Krešimira Gojanović

Biografija autora

Anđelko Brkić živi i stvara u Koprivnici, gdje je odrastao i školovao se. Član je HDLU Zagreb od 2015. godine. Imao je više samostalnih izložbi u Koprivnici, Ludbregu i u Zagrebu, u galeriji Sunce. Sudjelovao je na više desetaka skupnih izložbi sa HDLU Zagreb i drugim likovnim udrugama, te redovno na izložbi sakralnih motiva u Križevcima. Također je sudjelovao i na više od šezdeset humanitarnih likovnih kolonija, te nekoliko međunarodnih.

Uz brojna priznanja i zahvalnice, dobitnik je i nekoliko priznanja Hrvatskog sabora kulture, pa su mu radovi izloženi u Karlovcu, Krapini, Otočcu, a 2019. i 2021., po dva rada na Profuturi, žiriranom natječaju u gradu Poreču. 2021. godine sudjeluje i na 9. zagorskom trienalu u Krapini.

Samostalna izložba Ane Bušalić ”U bezvremenom plavetnilu”

U ponedjeljak, 10. listopada 2022. u 18 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb) otvara se izložba slika Ane Bušalić, pod nazivom ”U bezvremenom plavetnilu”. Izložba se može pogledati do 3. studenoga 2022., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan
Izvor: https://hdlu-zagreb.hr

Iz predgovora: U bezvremenom plavetnilu

Ana Bušalić kroz svoje likovne impresije predstavila nam je svijet primorskog kolorita, skrivene uvale u kojima se namreškane strukture vode susreću sa bjeličastim stijenama u podnožju živopisnih otočića koje gledamo iz ptičje perspektive, zaokružene slojevima tirkizne prozirnosti. U tom podneblju more se transformira, ritmički protkano zrakama svjetlosti zatamnjuje se prema obzorju, ponire u mreži valova i mijenja nijanse od plićaka prema dubinama.

Meditativno je to slikarstvo, nastalo kroz uronjenost pažnje u atmosferi netaknute prirode, gdje se oblici postepeno rastvaraju u mrljama i nanosima boje, u pletivu morske pjene i svjetlosnih bljeskova na površini vode. Kao pažljivi posmatrač, Ana istražuje boje mora u različitim dobima dana, njegovo gibanje potaknuto vjetrom i podvodnim strujama, nagovještaje prostora u podmorju gdje se zgušnjavaju sjenoviti dijelovi protkani iskričavim nitima, nalik na brza jata ribljih tijela.

Tako primorski pejsaži na njezinim slikama nikad nisu isti, oni se mijenjaju kroz refleksije svjetlosti, u bogatoj skali modrine koja se sučeljava sa suhim raslinjem na obali, oštrim stijenama i bujnom vegetacijom u centru otoka. Strukture na slikama mijenjaju se od kružnih i vijugavih do ravnih i premreženih, njihov ritam dočarava snagu suprotstavljenih elemenata vode i kamena, vode i zraka, svjetlosti i mokrine. More ovdje postaje kao živo biće koje diše sa svojim posmatračem, u jutarnjoj svježini i kroz dan prema večeri, kad mrko plave sjene nagovješćuju smiraj vode na udaljenom horizontu.

Priroda u ovim slikarskim studijama ne teži dopadljivosti, već se ona raščlanjuje na pra-elemente, upija se kroz duboke doživljaje jednoličnih strujanja sa kojima valovi zapljuskuju obalu i povlače se od nje, kroz šum vjetra u raslinju, miris soli i zvuk cvrčaka. Slobodnim rukopisom i kroz pastuozne geste, autorica dočarava obrise samotnog žala, odmak od užurbanog vremena, povratak iskonskom biću koje se povezalo sa prirodom u želji da se vrati izvorima, opažajući gibanje ispod površine. Od cjelovitih kompozicija sa otocima u centru slike, do sitnih detalja sa kojima se opisuje strujanje vode, uvijek sa drugačijim fokusom i smjerovima, uočavamo istovremeno posvećenost i brzinu zapažanja, težnju da se izrazi slojevitost elemenata, ali i da se snažnim potezima naglase kontrasti na tim prizorima, da se ono čvrsto i zemljano odvoji od fluidnog.

Slikarica tako posmatra more i kroz godišnja doba, vraćajući mu se uvijek iznova sa drugačijim paletama i svježim pogledom, jer na tom putu samootkrivanja prirode u sebi nema ponovljenih koraka. Svaki zapis bilježi nove nijanse i tonove plavetnila i zelenila, u pokušajima da se od sjajne površine krene prema sve većim dubinama, da se ispita ono skriveno i nepoznato, da se naslute obrisi koji se pretvaraju u definirane oblike ili oblici koji se rastvaraju i pojednostavljuju prema bestežinskom stanju, lakoći postojanja u nama samima i moru koje nas okružuje i nadahnjuje.

Krešimira Gojanović

Biografija autorice

Ana Bušalić rođena je 1975. godine u Splitu, gdje se i školovala. Završila je Srednju trgovačku školu u Splitu, smjer dizajner-aranžer, 1994. godine. Potom je studirala na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, u klasi profesora Gorkog Žuvele, te diplomirala 1999. godine i stekla zvanje Profesor likovne kulture-restaurator. Tijekom studija radila je na rekonstrukciji salonitanskog mozaika u Solinu i kraće vrijeme volontirala u Arheološkom muzeju u Splitu. Godinu dana provela je volontirajući u osnovnoj školi Pojišan, te je položila stručni ispit za učitelja likovne kulture, 2002. godine. Od 2003. do 2010. godine bila je zaposlena kao restaurator u poduzeću Antique-Impex d.o.o. u Splitu. Članica je i osnivačica Udruge za očuvanje upotrebne vrijednosti umjetničkih predmeta ”Vis-à-Vis” u Splitu. Duži niz godina bavi se slikarstvom u različitim tehnikama ulja na platnu, kartonu, staklu, pleksiglasu…. Izlagala je na nekoliko samostalnih i više skupnih izložbi. Članica je HDLU Zagreb.

Samostalna izložba Ane Bušalić u Galeriji Sv. Jerolim u Starom Gradu na Hvaru

Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

U galeriji Sv. Jerolim (Stari Grad, Hvar), 25. lipnja 2023. u 20,30 sati otvara se samostalna izložba slika Ane Bušalić, pod nazivom ”U bezvremenom plavetnilu – svjetlucanja”. Izložba se može pogledati do 10. srpnja 2023.

Ana Bušalić rođena je 1975. godine u Splitu, gdje se i školovala. Završila je Srednju trgovačku školu u Splitu, smjer dizajner-aranžer, 1994. godine. Potom je studirala na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, u klasi profesora Gorkog Žuvele, te diplomirala 1999. godine i stekla zvanje Profesor likovne kulture-restaurator. Tijekom studija radila je na rekonstrukciji salonitanskog mozaika u Solinu i kraće vrijeme volontirala u Arheološkom muzeju u Splitu. Godinu dana provela je volontirajući u osnovnoj školi Pojišan, te je položila stručni ispit za učitelja likovne kulture, 2002. godine. Od 2003. do 2010. godine bila je zaposlena kao restaurator u poduzeću Antique-Impex d.o.o. u Splitu.

Članica je i osnivačica Udruge za očuvanje upotrebne vrijednosti umjetničkih predmeta ”Vis-à-Vis” u Splitu. Izlagala je na nekoliko samostalnih i više skupnih žiriranih izložbi. Članica je HDLU-a Zagreb.

Iz predgovora Krešimire Gojanović: U bezvremenom plavetnilu

Ana Bušalić kroz svoje likovne impresije predstavila nam je svijet primorskog kolorita, skrivene uvale u kojima se namreškane strukture vode susreću sa bjeličastim stijenama u podnožju živopisnih otočića koje gledamo iz ptičje perspektive, zaokružene slojevima tirkizne prozirnosti. U tom podneblju more se transformira, ritmički protkano zrakama svjetlosti zatamnjuje se prema obzorju, ponire u mreži valova i mijenja nijanse od plićaka prema dubinama.

Meditativno je to slikarstvo, nastalo kroz uronjenost pažnje u atmosferi netaknute prirode, gdje se oblici postepeno rastvaraju u mrljama i nanosima boje, u pletivu morske pjene i svjetlosnih bljeskova na površini vode. Kao pažljivi posmatrač, Ana istražuje boje mora u različitim dobima dana, njegovo gibanje potaknuto vjetrom i podvodnim strujama, nagovještaje prostora u podmorju gdje se zgušnjavaju sjenoviti dijelovi protkani iskričavim nitima, nalik na brza jata ribljih tijela.

Tako primorski pejsaži na njezinim slikama nikad nisu isti, oni se mijenjaju kroz refleksije svjetlosti, u bogatoj skali modrine koja se sučeljava sa suhim raslinjem na obali, oštrim stijenama i bujnom vegetacijom u centru otoka. Strukture na slikama mijenjaju se od kružnih i vijugavih do ravnih i premreženih, njihov ritam dočarava snagu suprotstavljenih elemenata vode i kamena, vode i zraka, svjetlosti i mokrine. More ovdje postaje kao živo biće koje diše sa svojim posmatračem, u jutarnjoj svježini i kroz dan prema večeri, kad mrko plave sjene nagovješćuju smiraj vode na udaljenom horizontu.

Priroda u ovim slikarskim studijama ne teži dopadljivosti, već se ona raščlanjuje na pra-elemente, upija se kroz duboke doživljaje jednoličnih strujanja sa kojima valovi zapljuskuju obalu i povlače se od nje, kroz šum vjetra u raslinju, miris soli i zvuk cvrčaka. Slobodnim rukopisom i kroz pastuozne geste, autorica dočarava obrise samotnog žala, odmak od užurbanog vremena, povratak iskonskom biću koje se povezalo sa prirodom u želji da se vrati izvorima, opažajući gibanje ispod površine. Od cjelovitih kompozicija sa otocima u centru slike, do sitnih detalja sa kojima se opisuje strujanje vode, uvijek sa drugačijim fokusom i smjerovima, uočavamo istovremeno posvećenost i brzinu zapažanja, težnju da se izrazi slojevitost elemenata, ali i da se snažnim potezima naglase kontrasti na tim prizorima, da se ono čvrsto i zemljano odvoji od fluidnog.

Slikarica tako posmatra more i kroz godišnja doba, vraćajući mu se uvijek iznova sa drugačijim paletama i svježim pogledom, jer na tom putu samootkrivanja prirode u sebi nema ponovljenih koraka. Svaki zapis bilježi nove nijanse i tonove plavetnila i zelenila, u pokušajima da se od sjajne površine krene prema sve većim dubinama, da se ispita ono skriveno i nepoznato, da se naslute obrisi koji se pretvaraju u definirane oblike ili oblici koji se rastvaraju i pojednostavljuju prema bestežinskom stanju, lakoći postojanja u nama samima i moru koje nas okružuje i nadahnjuje.

mr. art Krešimira Gojanović

Samostalna izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” u Galeriji InArt

U subotu, 31. listopada 2020. u 18 sati u Galeriji InArt (MO Trnsko, Trnsko 34 a, Zagreb), uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera, otvara se izložba crteža Krešimire Gojanović iz ciklusa ‘’Saturnova djeca’’ i ‘’Anima mundi’’. Izložba će se moći pogledati do 17. studenog 2020. godine. Izložba je realizirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, u okviru Javnog poziva za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika u 2020. godini.

U ciklusima crteža ”Saturnova djeca” i ”Anima mundi” koji su se razvijali tijekom nekoliko zadnjih godina, autorica u formi ‘crtačkih dnevnika’ predstavlja alegorijsko putovanje, unutar kojega sublimira osobno kreativno iskustvo, re-interpretirajući stare europske mitove u susretu sa suvremenom urbanom poetikom i simbolikom umjetničkog življenja u našem malom tranzicijskom društvu.

Izvor: https://hdlu-zagreb.hr/

Samostalna izložba Dalibora Rubida u Galeriji Događanja

U petak, 3. 3. 2023. u 19 sati u Galeriji Događanja (Centar kulture na Peščenici - KNAP, Ivanićgradska 41a, Zagreb), otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dalibora Rubida, pod nazivom ''Posidonija''.

Dalibor Rubido rođen je 1971. u Sisku, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo, u klasi profesora Đure Sedera 1994. godine.
U mladosti je bio regatni veslač HAVK Mladost, te aktivni sportaš. Ronjenje u sjevernom Jadranu, te planinarenje uz sljemenske potoke jednim dijelom utječu na njegovo slikarstvo.
Živi i radi u Zagrebu.

Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

vrijeme: 7. veljače u 19,00 sati
mjesto: Galeriji Doma kulture, Nova Gradiška.

Autor će se na izložbi predstaviti s ukupno 12 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela kao izbora iz recentnog opusa koji je stvarao posljednje četiri godine. Neki radovi će biti po prvi put predstavljeni u javnosti. O autorovom radu govorit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković Danijela Juranović.

Konfrontacija prostora

More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.

Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen "partističkim titrajem" odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu "More zubato" u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici "Brod mali" i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput "Zastor morski" cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput "More malo" forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.

U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici "Grad smireni" okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici "More zubato", pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.

Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.

Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost na Odjelu zidnih slikarskih tehnika, a 1990. godine diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Poslije studija nastavnik je likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća, koje objavljuju njegove ilustracije.
Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.
Uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

Samostalna izložba Domagoja Barića "Pejzaži"

vrijeme: 18. svibnja 2023.
mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

Umjetnik će se predstaviti s 15-ak radova različitih formata nastalih od 2008. godine do danas. Kao što sâm naziv izložbe kaže, djela povezuje motiv prirode kao iskonskog čovjekovog okruženja. Izmjenjuju se planinski, šumski, poljski i riječni pejzaži prikazani kroz različita godišnja doba i u različito doba dana. U tradicionalnoj tehnici ulja na platnu Domagoj Barić interpretira relevantnost i snažne učinke koje priroda ostavlja na pojedinca.

Izložba ostaje otvorena do 1. lipnja 2023. godine u Galeriji ZILIK.

O IZLOŽBI:

Domagoj Barić lišava vlastiti ciklus bilo kakvog autorskog koncepta koji bi bio preduvjet za shvaćanje njegovog rada. Procesom slikanja autor u sebi pronalazi urođenu povezanost s prirodom te izlaganjem nastalih djela nastoji to isto pobuditi u promatraču. Pogled na velebni kanjon, beskonačno zelenilo livade i neograničena prostranstva koja upijamo s vrha planine vraćaju nas u ono vrijeme kada su priroda i čovjek bili jednaki - u vrijeme prije negoli je čovjek preuzeo primat posve nesvjestan dalekosežnih i često nepovratnih posljedica svojih postupaka. Ciklus "Pejzaži" je poziv da se vratimo na početak i ogledamo u prirodi kako bi vidjeli svoj pravi odraz. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

O AUTORU:
Domagoj Barić rođen je 19.6.1988. u Rijeci, gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost. Školovanje je nastavio na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo. Diplomirao je 2012. godine, u klasi prof. Zoltana Novaka, čime je stekao titulu magistar slikarstva. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Rijeci je od 2014. do 2016. godine radio kao vanjski suradnik. Sudjelovao je u oslikavanju ashrama Shree Peetha Nilaya. Član je HDLU Rijeka te je tijekom godina sudjelovao u nizu skupnih i samostalnih izložbi.

Samostalna izložba Dore Bakek "Pripadati gradu"

U četvrtak 15. listopada 2020. s početkom u 19 sati otvara se samostalna izložba "Pripadati gradu" akademske umjetnice Dore Bakek u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Umjetnica će se predstaviti izborom radova iz dva ciklusa "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Riječ je o nizu radova različitih formata izvedenih u kombiniranoj tehnici.

Dora Bakek sudjelovala je na Malom ZILIK-u ove godine. Održala je maštovitu likovnu radionicu za djecu pod nazivom "Spoji-odvoji: čudnovate životinje". Nakon uvodnog razgovora o teksturi životinja i kako ju prikazati u crtežu, Dora Bakek je upitala djecu kakve su to čudnovate životinje, na što su djeca ponudila doista originalne odgovore i rekla kako među čudnovate životinje spada "nosorog s krilima", "svemirska životinja", ali i "svinja". Kada smo definirali kakve su to čudnovate životinje djeca su se podijelila u parove i svaki par je dobio dvije životinje koje je trebao spojiti u jednu i osmisliti joj naziv. Svaki sudionik je crtao jednu polovicu čudnovate životinje i ispunio joj površinu različitim teksturama, a na kraju je svaki par spojio dvije polovice životinje i izrezao završnu čudnovatu životinju po obrisnoj liniji. Na kraju su djeca svoje životinje zalijepila na veće papire u boji te je nastao cijeli životinjski svijet kojeg su činili Mišonosokoz, Jelguš, Klokorid, Pjetlomačak, Kokorog, Pasoklok, Majverica, Nobik, Puranska riba, Slondor, Sovokrav, Orlav, Zebrova sova, Žisorog, Krokogriz, Paunovuk, Kljunozub, Magolav, Kornjoni i mnogi drugi. Radionica je bila toliko popularna da su učiteljice na odlasku rekle kako će ponoviti ovu radionicu u svojoj školi, a djeca su odmah pitala "hoćemo to danas?''.

O izložbi:
Pripadati osobi, gradu, zajednici... pripadati sebi… Osjećaj pripadnosti jedna je od najvažnijih emocija koje čovjek može ostvariti. Kada osjećamo pripadnost ispunjava nas osjećaj smisla i životnog zadovoljstva tako da naše blagostanje izravno ovisi o našoj povezanosti s drugim ljudima i okruženjem u kojem obitavamo.

Dora Bakek odrasla je u Donjoj Stubici, studirala je u Rijeci, a trenutno živi i radi u Varaždinu. Svaki od navedenih gradova označio je ključno razdoblje u njezinom životu – vrijeme odrastanja, vrijeme studiranja i sazrijevanja te vrijeme samostalnog odraslog života. Različite faze života definirali su različiti prioriteti, a u skladu s time i različite percepcije okoline u kojoj je obitavala. Svoje emocije i doživljaje umjetnica je interpretirala kroz dva ciklusa radova "Hommage Rijeci" i "(De)konstrukcija grada". Dolazak u svaki novi grad definirao je proces novog početka, novog okruženja, novih spoznaja i novih iskustava. Nametnulo se pitanje "tko sam ja u kontekstu grada u kojem se nalazim te kako on utječe na mene i kako ja doprinosim svojim boravkom u njemu". I dok su polazišta bila ista, Dora Bakek je primijenila različit pristup u interpretaciji gradova. Naime, "Hommage Rijeci" nastao je s odmakom od pet godina, dok je ciklus inspiriran Varaždinom nastajao u aktualnom vremenu odnosno u periodu kada autorica živi i radi u Varaždinu.

O autorici:

Dora Bakek rođena je 1990. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću u Zaboku, upisuje studij likovne pedagogije, smjer grafika, na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Diplomirala je 2013. godine s temom „Slike podsvjesnog i nesvjesnog“.

Do sad bilježi tri samostalne izložbe: 2019. (De)konstrukcija grada, Varaždin; 2016. U potrazi za nesvjesnim, Zagreb; 2015. Slike podsvjesnog i nesvjesnog, Zabok. Sudjelovala je i na mnogim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2018. Hommage Rijeci, Varaždin; 2018. KAOS – festival slobodnega kolaža, Kranj; 2016. Izložba "PerceiveArt predstavlja", Zagreb; 2016. Izložba međunarodne likovne kolonije LindArt, Lendava; 2014. Izložba knjiga-objekata, Galerija La roggia, Pordenone; 2013. Izložba „GrafičaRi“, Mali Salon, Rijeka.

Provodi likovne radionice za odrasle i djecu, od kojih izdvaja: 2020. Spoji-odvoji: čudnovate životinje, 47. Mali ZILIK, Karlovac; 2017. Grafičke radionice, Dječja likovna kolonija „LindArt junior“, Lendava; 2017. Radionice izrade keramike i papira na projektu „PoKret – poduzetno i kreativno“, Varaždin. Također bavi se ilustracijom i fotografijom. Živi u Varaždinu, gdje radi kao nastavnica likovne kulture. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) Varaždin.

Izložba ostaje otvorena do 29. listopada 2020. i može se pogledati ponedjeljkom, srijedom i petkom od 10 do 12 sati te utorkom i četvrtkom od 17 do 19 sati.

Opširnije: https://www.facebook.com/events/1272726999741650