Nedeljko Tintor - Vježba tehnike crtanja ugljenom i kredom na toniranom papiru

vrijeme: subota 23.03 2019. u 15 sati
mjesto: Mjesni ogranak August Šenoa, Pavla Hatza 8, Zagreb

Pozivamo Vas da dođete na vježbu crtanja ugljenom i kredom na toniranom papiru koju će voditi
akademski slikar Nedeljko Tintor.

Potrebno je imati:
-školska kreda
-crtači ugljen
-pair A-5 - tonirani papir za pastele
-lak za kosu (nije obavezno)

Kreda je crtački materijal i instrument, koja se po svojstvima nalazi između ugljena i olovke.

Po kemijskom sastavu, riječ je o relativno čistom kalcij-karbonatu (CaCO2) s primjesama raznih nečistoća kao što su željezni oksidi, gline i dr. U prirodi je nastala skamenjivanjem školjki morskih životinja. Dobiva se jednostavnim procesom mljevenja s vodom čime se oslobađa nečistoća i pretvara u fini bijeli prah koji se kasnije oblikuje u štapiće. U pravilu je vrlo otporna na učinke zraka i svjetlosti.

Nezašiljena ili položena postrance ostavlja trag kao ugljen, prašan i difuzan, a zašiljena iscrtava obrise predmeta jasno i oštro poput olovke, te je dakle njome, za razliku od crtačkog ugljena, moguće vući oštre i tanke linije.

Kreda se proizvodi u raznim bojama, no u slikarstvu se tradicionalno najviše koristi bijela, crna i crvena (sangvina), koje se u obliku sedimenta nalaze u prirodi. Riječ je o nataloženim sedimentima s morskog dna koje su geološke aktivnosti s dna mora izbacile na kopno. Dvije najglasovitije takve litice od krede nalaze se u blizini Dovera u Engleskoj i kod Dieppea na francuskoj strani La Manchea.

Krede korištene u slikarstvu su finije od onih koje se koriste u nastavi, za pisanje na školskoj ploči. Školske krede se proizvode u različitim bojama (npr. žuta, ljubičasta, plava), a mogu se koristiti i na asfaltu. Nekoć ih je u nas proizvodila tvrtka "Karbon" iz Zaprešića i ta proizvodnja je danas obnovljena.

Bijela kreda zapravo je kalcitni ili kalcijev karbonat, mek i sjajnobijel. U početku je bila upotrebljavana za podizanje plasticitete u drugim medijima. Kasnije joj je uporaba proširena na koloriranim papirima i papirima u boji (vidjeti ovdje primjer Degasova crteža).

Crna kreda, također zvana i "ugljena olovka", "carboncio", zapravo je po sastavu ugljeni škriljavac za kojeg Cennino Cennini u svojoj knjizi "Il libro dell'arte" početkom 15. stoljeća navodi da se dobavlja iz Pijemonta, dok Giorgio Vasari tvrdi da potječe iz francuskih brda. Čvrsto prijanja na papir. Gusti sastav koji je zapravo mješavina ugljena i gline, omogućuje rezanje u štapiće. Ostaje drobiva i fine teksture kako bi ostavila gust crni trag na papiru, kojim se postiže visoka preciznost opisa.Kao medij iznova je otkrivena u 16. stoljeću, te je postala široko korištena, zbog mogućnosti oblikovanja mekih tonskih prijelaza i preciznih linija.

Crvena kreda, također zvana i sangvina (sanguina), dobiva se miješanjem željeznog oksida (hematita) i gline. O količini hematita u kredi ovisi njezin ton, koji može varirati od svijetlocrvenog do narančastog ili smeđeg. Omogućava fine tonske prijelaze, linija joj je meka i precizna. Osobito je pogodna za crtanje ljudskog tijela, napose portreta. U tu svrhu naširoko su koristili francuski rokoko slikari 18. st.

Kreda se za pripremne studije koristi od 16. stoljeća, a kasnije i za samostalne crteže.

Slikari baroka osobito su često znali koristiti prednosti prašne strukture medija krede, koristeći crteže kredom, koje bi navlažili i protisnuli kroz tiskarsku prešu, za umnožavanje takvog crteža na drugi papir u formi zrcalne kopije.

Sve tri osnovne krede (bijela, crna i crvena) obilato su korištene za skice, te za tzv. podcrteže, tj. pred-skice na samom crtežu, primjerice crtežu tintom, iz razloga što bi se njezin trag relativno lako gotovo potpuno mogao izbrisati tj. otresti (kao i u slučaju krojačke krede), lavirati (osobito sanguinu) ili prekriti.

Kreda je vremenom do te mjere priznata ravnopravnom tehnikom da je npr. Academia San Luca u Rimu, za crtež crnom kredom, slikaru Antoniu Balestri 1694. dodijelila godišnju nagradu.

Kreda naime omogućava izrazito fine, stupnjevite tonske prijelaze, osobito sanguina.

Kredu su osobito voljeli slikari koji su se bavili i grafikom, i koji su u grafiku unosili slikarske elemente, ili obratno: koji su u svoje slike unosili elemente grafike, te slikari koji su u crtežu pokazivali težnju prema slikarskim tj. ne-linearnim, difuznom oblikovanju forme.

Najbolji primjer jednih i drugih, vjerojatno je Goya.

U 19. stoljeću osobito je kredu proslavio Edgar Degas.

Kod nas zapažene radove u kredi su izveli Slava Raškaj, Maksimilijan Vanka, Tomislav Krizman, Ljubo Babić i Alfred Krupa.

Po završetku crtanja na papiru, crteže kredom nužno je fiksirati posebnim sredstvima, kao i kod ugljena. Kao priručno sredstvo, može se koristiti običan lak za kosu.

Izvor: wikipedia.org

Škola slikanja u Umjetničkoj udruzi "Tonka"

Umjetnička udruga "Tonka" bazirala se na rad s djecom. U našim malenima kriju se talenti i potencijali koje tek treba otkriti i razvijati.

Našoj djeci treba dati priliku da se umjetnički izraze, da osjete slobodu kreativnog stvaranja i da steknu samopouzdanje.

U ateljeu- galeriji Kukurini (kraj Pićna) oni slikaju i sviraju, puni su kreativnih ideja i inspiracije...to su naši mladi umjetnici....

Tečaj slikanja

Voditelj
Akademski slikar, profesor
Nedeljko Tintor
Mob: 091 89 84 899

Održava se u prostoru DVD-a, Ilica 421, Zagreb
Svaki četvrtak od 18-20 sati
Novi polaznici dobivaju poklon akrilne ili uljene boje

Tečaj slikanja Nedeljka Tintora 2022/23 godina

Održava se u prostoru DVD-a, Ilica 421, Zagreb
Svaki četvrtak od 18-20 sati
Novi polaznici dobivaju poklon akrilne ili uljene boje

Voditelj
Akademski slikar, profesor Nedeljko Tintor (33 godine iskustva u slikarstvu)
Mob: 091 89 84 899

ŽIVOTOPIS:
Nedeljko Tintor rođen je 1942. u Koreničanima kraj Daruvara. Pedagošku akademiju kod prof.. Mladena Veže (1965.) i Akademiju likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi prof. Raula Goldoruja (1970.) završio je u Zagrebu. 1973/'74. kao stipendist francuske vlade pohađa ECOLE DES BEAUX-ARTS (atelje prof. Gustava Singiera) uz predavanje PARIS I (dio Sorbone) ARTS PLASTIQUES...
Profesor je likovne kulture u osnovnoj školi preko 30 godina. Povremeno se bavi scenografijom od amaterskih kazališta (1966. Selca na Braču), te u studentskom satiričnom glumištu (1966-70.) u Zagrebu, poslije prema potrebama Centra za kulturu Susedgrad i napose za Glazbeni atelier Angelus, u izvedbi opere "Jež mladoženja" sa premjerom u "Komediji" 21. X. 2000.
Sudionik je mnogih likovnih kolonija, kao i priznanja i zahvalnica za donatorska djela. Dobitnik je brončane medalje 1981. (Grubišno Polje).Do sada je izlagao na 42 samostalne i 78 skupnih izložbi, kod nas i u euroameričkim prostorima: Paris 1974., 1986.; Toronto 1990.; Konigswinter· Ittenbach (Njemačka) 1992.; Raciborz (Poljska) 1998.; San Felice i Cremona (Italija) 1999.; Den Haag (Holandija) 2000.; Buenos Aires (Argentina) 2000....