Ivo Rakuljić

Rođen 04.11.1958 u Splitu, slikarstvom i skulpturom se bavim dugo a u poslijednje vrijeme aktivnije.

Član sam Poljičke Likovne udruge Krug-Dugi Rat.

Uz desetak samostalnih izložbi , sudjelovao sam na osamdesetak skupnih te nekoliko likovnih kolonija.

U slikarstvu se upuštam u razne tehnike a motivi koji me privlaće su marine i ostali Dalmatinski motivi , kao sakralna tematika, portreti itd..

Jednostavno u svom hodu pod ovim nebeskim svodom inspiriran ljepotom , pokušavam na neki naćin prenijeti tu ljepotu na razne podloge!!

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

Terasa "Palmižana"
24. lipanj - 24. kolovoz 2019.

PALMIŽANSKI PAUNOVI

Svom impresivnom umjetničkom vrtu, drveća koza, mačaka, pivaca, ptica i gudina Ljubica D. Buble ove je godine uvrstila i paunove. Ne zaboravimo na brodove , slavne žene, rosarije i križeve.

„Kiparski svijet Ljubice Buble raste u području očaranosti, dirljivosti i neograničene fantazije, koja u istome i u sličnom naizgled minimalnim varijacijama prosijava uvijek iznova svježinu još nedočiotanoga... Ona rukopisom minimalne geste u svoj svojoj punoći iskazuje plastičku dimenziju medija, narav prirode, sudbinu, ludost i tugu božje pastve, svetost posvećenih.“ Margareta Sveštarov Banov
Ljubica Buble vrsna je Hrvatska kiparica koja na žalost nije dovoljno eksponirana u Hrvatskoj likovnosti. Kao mladu umjetnicu uvelike ju je hvalio njen mentor, slavni kipar Branko Ružić i proricao joj značajnu ulogu u hrvatskom kiparstvu. Potvrđivali su to i najbolji od povjesničara umjetnosti koji su s hvalospjevima dočekivali njene izložbe u značajnim hrvatskim izložbenim prostorima Zbog obitelji Ljubica Buble napustila je Zagreb i preselila se u miran, izolirani vrt malog gradića Trogira. Živjeti život majke i supruge i biti razapet umjetničkim stvaranjem koje je tražilo mnogo vremena, / kojeg nije imala/ bilo je problematično i teško. Ni okolina učmalog gradića koji se rascvjetava samo u žiži ljeta berući turističku žetvu, nije joj bila sklona. / „Nisam više mogla zadržati atelje u gradu, zbog najamnine kiparu koji nije komercijalan, koji ne živi od bižuterija“ /
Zbog toga je prolazila različite ovisnosti, zaluđenosti crkvom, veganstvom, vlastito kažnjavanje odricanjem rada, sve većim zatvaranjem u svom mirisnom ali vrlo usamljenom vrtu. Kad bi se ipak prepustila radu, prepustila se i vlastitoj grižnji savjesti da djeci i obiteljskom životu oduzima ono što oni od nje s pravom očekuju. A opet - ako si umjetnik ne možeš prestatii biti umjetnik - unatoč tim teškim dilemama u trideset godina, Ljubica Buble je stvorila impresivnu kiparsku ostavštinu koja nije u kulturnoj javnosti adekvatno poznata i priznata. U stalnom istraživanju novih oblika tražeći u svemu svoj modus vivendi koji naš kratkotrajni ovozemaljski život prepun ograničenja povezuje s beskonačnom slobodom i svrhovitošću onog drugoga svijeta onkraj granica kozmosa i naše krhosti.

"Kad sam radila “Mačke”, one su prezentirale probleme sredine u kojoj živim i zato su ostale u pamćenju kao “gorke” i neljubazne, te moje mace, “Stabla” su bila ekološka poruka i apel za očuvanje prirode. Ja sam podrijetlom iz Kaštela i uvijek me boljela devastacija toga prostora, kulture. “Koze” su ostale nostalgično naslanjanje na ekoapele, sličice iz vremena koje je odbjeglo. Slavne žene” bile moj tihi bunt zbog položaja i uloge žena u društvu...; Rosariji su hortus conclusus same umjetnice,“ti si vrt zatvoren,... a pun biranih plodova“. A križevi su Križevi. Teški. Bolni, u nebo slani vapaji.

Bez ateljea kojeg si sama nije mogla priuštiti u skupom turističkom centru, a sredina je nije spoznala i pomogla, , punio se njen dom , vrt, kuća... „ Moje kiparstvo je priča o samoj meni „- kaže umjetnica prisiljena da stvara, kao što smo prisiljeni da dišemo i živimo.
“.Jednom mi je puklo u glavi“ - pričao nam je sam od sebe njezin muž vozeći nas iz Trogira u Split. “Ušao sam u prostor u kojem se zatvarala danima a koji je bio prepun njenih djela i jednostavno sam jedan dio odvezao u kontejnere, razbivši ih, kako bih je vratio u obitelj“.
Nisam se usudila pitati je li umjetnica otišla vidjeti ostatke svog stvaranja, i kako je to preživjela. Da li je ikad oprostila taj destruktivni čin ili je sama sebi stvorila veo krivnje i smatrala da se dogodilo samo neophodno.

Ljubica Buble se bavi umjetnošću kad za nju pronalazi vremena na periferiji kulturnih događanja.. I tako unatoč respektabilnom opusu koji je stvorila kroz 30 godina , izolacija ju je zakinula za status velike kiparice u javnom raspoznavanju. Vatra tinja, duša vene, križevi se gomilaju na polici, rosariji i dalje cvatu ali dobijaju vremensku sivu patinu, brodovi ukazuju na neizvršena putovanja i neispunjene želje.
Njeno animalističko stado buja, mačke i koze dopunjuju kokoši, pivci, gudini, ptice. „O mojoj pomirbi sa situacijom i okružjem, one su miroljubivi stvorovi, komični i simpatični, sugeriraju svojevrstan dogovor sa samom sobom i svijetom u kojem živim. Više nisam opeterećena time da okrug nije onakav kakav bih ga željela vidjeti, ali mu nastojim dati najbolje što mogu. Nekada sam preko životinja slala poruke, sada su tu da mi čine dobro, da me simpatičnošću, a ne mrzovoljom, učine još boljom. Veselje je stvar intime, a ne angažmana.“

Odjednom dom je opustio, djeca su otišla svojim putem, muž kao i uvijek predan svojim maslinama i vinu uživa u svom polju - a njoj je najednom bilo vremena previše kojeg je uvijek imala premalo.
"Želim pauna , sjećaš ih se sa Palmižane "- poziv od kćeri koja se udala u metropoli nekako je došao u isto vrijeme kao i poziv s Palmižane : „ Bili bismo sretni ukoliko želite i dođete uljepšati škojarsku galeriju, otvorenu terasu u velikom vrtu. Vaši radovi sigurno će naići na veliko zanimanje brojnih svjetskih morskih lutalica željnih da upoznaju kulturu kraja koji ih ljepotom prirode oduševljava i vabi na stalne povratke“.

Tako je Ljubica Buble započela 2019. intenzivno kipariti svoje „Palmižanske paunove“ koje je sretala prilikom kratkog boravka na otočiću „da pomogne kćeri oko djece“. Ponovno se vratila svojevrsnom načinu kiparenja, gipsu uz potporu žice, kudjelje, novinskog papira te različitih pigmenata u pojedinim radovima. Premda je gips u osnovi amorfan, lomljiv i osjetljiv, ponajviše skroman, „gluv i beživotan“ materijal, kako ga autorica znade jezgrovito opisati, u pravim je rukama vrlo zahvalan. „ Radila sam i imala izložbe u svim materijalima, u kamenu, bronci, pa u keramici... Najradosnije su mi ipak izložbe u toj, kombiniranoj tehnici jer kroz njih se vjerodostojno oslikava moja narav, karakter i nerv. U gipsu dograđujem kao da je u pitanju glina, ali i oduzimam kao da se radi o kamenu“ . Tom “gluvom i beživotnom gipsu" ta iznimno darovita umjetnica snagom svoga nadahnuća i umjetničke vizije udahnjuje život i oblikuje ga u maštovite ambijentalne skulpture. Razlike u prikazivačkim koncepcijama unutar opusa razvidne su već na epidermi kipa. Drugim riječima, karakter fakture u direktnoj je vezi s interpretacijom djela u cjelini. Ljubica Buble se našla ponovno u tisuću pitanja i dubioza koje prati stvaranje likovnog dijela. Umjetnica je još mlada i snažna žena i pred njom su godine sada slobodnog stvaranja koje mogu oploditi ovaj već dosad impresivni opus.. Nakon dugih perioda u kojim se stalno morala obuzdavati , sada mora pustiti ponovno taj kiparski plamen da bukne.

Ljubica Dragojević Buble rođena je 1960, 1984 diplomirala je kiparstvo na Akdemiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imala je preko 30 samostalnih i veliki broj grupnih izložbi u velikim muzejima i galerijama Hrvatske.

LINK: https://www.facebook.com/notes/galerija-remek-djela/izlo%C5%BEba-skulptura-na-palmi%C5%BEani-ljubica-d-buble/2568393969839483/

Maja Raleva-Miladinovski

Rođena je 02.05.1982 u Kavadarcima u Makedoniji.
Sklonost prema umjetnosti pokazuje od ranoga djetinjstva.
Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti na Sveučilištu Ćirila i Metoda u Skopju u klasi prof. Stanko Pavleski.
Godine 2014. završila je postdiplomski studij Akademije likovnih umjetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Tomislava Todorovika u odjelu za oblikovanje.
Radila je u Ministarstvu kulture Republike Makedonije, Ured za zaštitu kulturne baštine.
Od 2003. do danas sudjelovala je na mnogim skupnim nacionalnim i međunarodnim izložbama i umjetničkim sajmovima

Kontakt: Facebook

Mob: mob: +389 78/ 288 - 037

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Slike

Skulpture

Membership / Associations:

2006 -Member of the Society of  Fine Artist of Kavadarci Macedonia

2008 -Member of the Society of  Fine Artist of Macedonia - Skopje

Group exhibitions:

2003-Artists of Vatasa – Museum of Kavadarci

2004  -Macedonian Ntional Theatare

2005- Gallery Drugarce – Skopje.

2005 - Group exhibitions – F.Fine arts - Skopje

2005  - S. I. A. M. Bienale students from around the world - Museum  City of

            Skopje

2008– Art house salon army Skopje  

2009 -Member of the Society of  Fine Artist of Macedonia - Skopje –

1. Bulgaria - Sofia

2009 -. M.S.F.A.- Kavadarci – Cifte bath - Skopje

2009 - Group exhibitions  -  J. Osogovski

2009 -Gallery Kumanovo

2010 - Watercolor – Ecka - Serbia

2010- International Art Caravan - Ohrid

2010- International Art Caravan - Veles

2011-  Gallery Kumanovo 13 April

2011- Gallery 73 Beograd  22 May

2011– Gallery Bridge – Novi Sad

2011- Rio de Žaneiro,

2011- Gallery Macedonian Chrch - Detroit

2011- Gallery Tazo art center New York

2011– Biennale of watercolor –Belgrade - Serbia

2011- Biennale of  drawing – Belgrade- Serbia

2011-Museum of R. Srpska

2011-Museum of Kozara -R.Serbia

2012- International Art Caravan - Museum of Kavadarci

2012-Museum of Zrenjanin - Serbia

2012-MacedonianAmbasad of Pariz Franch

2012-MacedonianAmbasad of Slovenia

2012 House of King Petar Ι Performance art project "Ariadina Nit" - Belgrade - R. Serbia

2012 Women artists from Kavadarci - City Gallery Kavadarci

2013 Artists Association of Kavadarci - Gallery "SOKOL ART"

2016 International exhibition by mail at the ERGO LAB Lugano Switzerland

Soloexhibitions:

2006 ”My city  without essentiallybut with reason„ – Museum of Contemporary Art – Skopje

2007– Strumica  ”Conversation with Vincent Van Gogh„

2007– ”Conversation with Vincent Van Gogh„ -Prilep  

2009– ”Conversation with Vincent Van Gogh„ -Kumanovo  

2010 -”Conversation with Vincent Van Gogh„ – Blok gallry - Belgrade

2010 – Feat (love, sex and money) – Skopje

2014 – Coded shadows – Novi Sad Serbia

2017 „ART CODE“Smederevska Palanka R. Serbia

2018 „ART CODE“Belgrade R. Serbia

Awards:

2003   Won II- prize for creativity –Projety AN-BLOK – Krusevo

2004Humanitarian organization "Big and small" for children with disabilities (psychological workshops - art therapy).

Projekt:

2009- Projekt sculture Wars – Rapid Deployment Unit -  Skopje  

Written crticism

2014 г. Text-exhibition - Coded shadows R. Serbia

2016 Text-critique, opening exhibition "Remains Fragments, Shadows" - author Dragica Ristovska Dimitrovska - gallery NLB-Skopje

2017/2018 year. Text exhibition "ART CODE" Smederevska Palanka and "Blok Galerija" – Belgrade

2018 Text-critique, opening exhibition "Fragments" - author Dragica Ristovska Dimitrovska - gallery NLB-Skopje

Mirjana Marenić

...rođena u Zagrebu 1949 g. gdje se školovala i odradila svoj radni vijek.
Keramiku je izučila u centru za kulturu Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu pod vodstvom umjetnice gđe. Mirjane Rajković.
Izlaže na žiriranim grupnim i samostalnim izložbama.
Živi i stvara u Velikoj Gorici.

Kontakt:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Facebook 

Petar Hranuelli

Revni klesar i nevjerne Venere

Kako prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske aktove, konvencionalno nazvane Venerama?

Osim na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću. Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.

Doista,koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Oblik je svakako podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.

Stilizacijom statue poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa. Njihove tipske značajke neizbježno ih povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “ Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom ( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani plesni pokret juvenilne napetosti.

Nikola Albaneže

Galerija Arho, Zagreb, 1.12.2005.

Skulpture raširenog dlana

Anđeli, meleki, leptirice, namiguše, krilate majke, žene, ljepotice, ljubavnice i nevjernice, putene magijske figurice plodnosti i obilja iz pradavne prošlosti, oblikovane u kamenu plemenite strukture, kipara Petra Hranuellija zaokupljaju na više razina i načina. Hranuelli, prije svega, kao kipar zaokupljen je ljepotom oblika, putenošću i podatnošću materijala i materije. S druge strane uživa u negiranju tvrdoće kamena, spoznaji i duhovnosti nevelikih ženskih figurica koje ispunjavaju rašireni dlan i pozivaju nas na dijalog s kamenom, kao što nas i sam Hranuelli poziva da zajedno s njim putujemo njegovim kiparskim iskustvom. Poziva nas da osjetimo težinu i dodir obrađenog hladnog kamena, držimo ga u raširenim dlanovima, dodirujemo sjajne i napete zatvorene površine koje osjetljivim jagodicama prstiju pružaju zadovoljstvo i uživanje pri dodirima kamene površine, uranjanje u dubinu intuitivnog i emocionalnog svijeta spoznaje.

Prije svega, studije su to nagih ženskih tijela, male kamene plastike u kojima Petar Hranuelli u kamenu oblikuje figuru, zaustavlja pokret i iskorak u prostor. Stilizirani ženski akt kao vječna kiparska tema i inspiracija Hranuelliju je istovremeno izazov i izgovor. Izazov oblikovanja jasnih, zatvorenih kiparskih oblika u kojima se smjenjuju fina stilizacija apstrahirajućih formi svedenih na razinu arhetipa, prastari antropomorfni simboli i suvremena duhovitost namjeno zaustavljenog netipičnog i nespretnog pokreta u trenutku u kojem igra oblicima i volumenima zaigranog umjetnika čine sretnim i zabavljaju ga. Zaobljene i senzualne, pune i debele, oble i putene, bujnih bokova i velikih grudi, prignute i propete, zaustavljene u koraku, pokretu ili plesu, sa krilima umjesto glave i lica, vesele i vedre, pune snage i života, Hranuellijeve su namiguše njegovi mali anđeli s dlana koji poput riječnih oblutaka nose svoje zapise pisane u kamenu, ispunjene poštovanjem umjetnika prema materijalu. Proces klesanja, brušenja i poliranja svojih malih bokatih golih teta Petar Hranuelli pretvorio je u igru umjetnika koja je istovremeno i ritual, pradavni sveti čin u kojem iz kamena oslobađa mistična mala bića koja su u njemu bila zarobljena sve do susreta s rukom kipara. U tom trenutku Hranuelli se igra stvoritelja, no istovremeno ostaje bogobojazno biće puno strahopoštovanja prema energiji zemlje zatočenoj u srcu kamena.

Istovremeno, Hranuellijeve male kiparske forme izgovor su za krajnje osobne, intimne razgovore između umjetnika i materijala, jer kamen Petru Hranuelliju nije samo slučajno odabrana materija u kojoj ostvaruje vlastitu ideju. Hranuelli oblikuje u bračkom kamenu, najfinijem crnom granitu i bijelom bračkom mramoru, u plemenitom mramoru iz Carrare traži nježno sive niti vodilje i žile u kojima pronalazi otkucaje bila, kojeg isto tako pronalazi u slučajno nađenom kamenju sa velebitskih gora i ličkih gudura, gustom velebitskom vapnencu smeđesive boje prošaranom bjeličastim i crvenkastim žilicama ili ličkom kamenu sivcu, ali i u litotamnijskom vapnencu litavcu iz kamenoloma Bizek sa obližnje Medvednice. Kiparski majstor Petar Hranuelli u kamenu traži dušu, osluškuje duh i dušu kamena te vodi nijeme i duge razgovore u kojima kamen progovara praiskonskim jezikom Majke Zemlje, najstarijim jezikom stvaranja i oblikovanja, jezikom kojim su u pradavna vremena govorili stari bogovi i demijurzi. Hranuelli je nadasve uspješno oslobodio oblik zarobljen i utopljen u kamen, pri čemu parafraziranje Aristotela nije bogohulno pretjerivanje, zato što je Hranuelli doista, uzastopnim udarcima u površinu kamena, čas snažnim i jakim, a potom opreznim, mekim i laganim, oslobodio svoje male krilate bucke odstranivši suvišnu vanjsku kamenu oblogu. Klesanjem kamena, odlamanjem i oduzimanjem ostvario je volumen i prostor koji su u svom prožimanju i sažimanju na površinu izvukli davno zarobljene oblike, što samom procesu stvaranja daje vid obrednog plesa s kamenom, igru oslobađanja oblika, pokreta i priča zatočenih u samo srce kamena. Figurice Petra Hranuellija mogu se osjetiti, odvagati, odmjeriti i pročitati dodirom ruke, a svakim pomakom motrišta mijenjaju nebrojeno mnogo kompozicija i pokreta. Ovisno o kutu gledanja figurice osvajaju nevelik prostor oko sebe i igraju vilinsku igru zavođenja.

Kiparska duša Petra Hranuellija je stara. Drevna i puna mudrosti i poštovanja prema materijalu i materiji. Umijeću i znanju. Obliku i ideji preuzetoj iz nasljeđa predaka što su na samom početku stvaranja antropomorfnih oblika zaustavljali vrijeme i pokret. Strpljivošću prvih srednjeeuropskih hominida i paleolitskih umjetnika Hranuelli u šamanskom ritualu lomljenja, brušenja i poliranja kamene površine oslobađa figurice svjetlosti pune snage i života što prkose novim tehnologijama i brzim rješenjima. U nesvjesnom mehanizmu preživljavanja Hranuelli poseže za kamenom, živom materijom koja progovara, sluša i poput Duha svetog govori svim jezicima svijeta, najstarijim jezikom Majke Zemlje, titrajima i zračenjima atoma i subatoma što umjetnika čine prvim do demijurga, izvlače na površinu i spašavaju ga od utapanja u osrednjosti, dosjetkama, umjetnosti trenutka i destrukcije, čineći ga tako umjetnikom svijetle strane stvaranja dobre (i vječne) umjetnosti.

Petar Hranuelli još uvijek traga za kamenom mudrosti, oslobađa tragove života zarobljene u kamenu, njegov duh i dušu, individualnost i besmrtnost, naglašava važnost misterija stvaranja, oblikovanja i nastajanja, vezu između zemlje i neba, materije i duha, što u sinergiji stvaranja kamenu udišu misterij života.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 03.05.2014.

Venere!

Da li nam sam naziv skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti?
Da li nam time umjetnik određuje viđeno ili nam samo daje određene asocijacije? Zašto Venera, zašto ne ljubavnica ili naprosto žena?

Sama skulpturanastaje oblikovanjem volumena. Volumen skulpture doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.

Tematski se okreće vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled statične kompozicije pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran. Glave kao neodvojivi vid jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje, umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se približimo, dotaknemo i saznamo što nam nude.

Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj liniji i osjeća najugodnije. Ono što je svojstveno Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Ponekad je upravo to najteže postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.

Nikolina Mahović
GALERIJA PRICA, Samobor, 2008.

Kameni anđeli Petra Hranuellija

U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti. Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo. Anđele molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli, serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja, našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.

Hranuellijevi anđelisu puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.

Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost. Hranuellijeve anđeoske figuricesu bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija, uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.

Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta. Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.

Draženka Jalšić Ernečić,

Koprivnica, 07.02.2015.

PETAR HRANUELLI

rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 82 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

SAMOSTALNO IZLAGAO U :

Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

SKUPNO IZLAGAO U :

Antalya ( Turska ), Bale, Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sarajevo, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI :

Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park skulptura, Venera 2015.)

LIKOVNE KOLONIJE :

Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE :

Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)

PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

vrijeme: 21. ožujka 2019. u 19.00 sati – 8. travnja 2019.
mjesto: Trg Republike 3, 40 000 Čakovec

Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Iva Körbler

Skulpture i crteži Petra Hranuellija

Što razmišljam gledajući skulpture Petra Hranuellija? Gledam li najprije volumen, elemente forme, materijal iz kojeg su izrađene, površinu, morfologiju, utjecaje… ili me neodoljivo privlači njihova poruka, simbolizam i kontekst u koji umjetnik pozicionira ženu kao vječnu temu? Događa se upravo ovo drugo.
Te dimenzijama male, ali iznimno moćno oblikovane skulpture žena, u punoći volumena i snazi s kojom je u njima zatočena energija oblikovanja, emaniraju na promatrača poruku o ženi kao ne samo vječnom vitalističkom principu, već otkrivaju Petra Hranuellija kao feminista u najčišćem značenju pojma, bez suvišnih ideoloških natruha. Mogli bismo reći kako autor motivu žene prilazi arhetipski, a mogli bismo jednako tako istaknuti kako je vrlo zanimljivo da u današnje vrijeme – kada svi drže dijetu ili imaju iskrivljene standarde o izgledu ženskog tijela – jedan umjetnik ponovno želi staviti u prvi plan arhetipski simbol plodnosti, obnavljanja života, ali i žene koja je postojana, stamena i otporna na sve životne nedaće i bure. Hranuellijeve skulpture žena ne može otpuhati niti velebitska bura, a kamoli da im može nauditi neki frustrirani pripadnik muškog roda.

No, ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak - Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.

Mramor i kamen iz kojeg izlaze Hranuellijeve žene iznimno je dinamiziranih površina i ploha, kao da ih je zaista oblikovala tisućljetna erozija vjetra i vode. One postoje još od prije svijeta – što bi se reklo – prije ove naše civilizacije, a toliko će trajati i u budućnosti nakon nas. U oblikovanju površine, kao i specifičnoj atemporalnoj morfologiji poput totema i simbola plodnosti, umjetnik iznimno pazi da ih pretjerano ne dorađuje, odnosno, pomno ih usavršava, ali pazi da svaka mala forma ostane sačuvana kao da je dio prirode ili svojevrsni u prirodi pronađeni objekt (objet trouvé) ma koliko to nekomu u interpretaciji i kontekstualizaciji zvučalo pomalo bizarno. U ideji kako su žene dio prirode, i često po mnogim parametrima bliže njoj od muškaraca, Hranuelli ne pretjeruje, već ju odlično balansira kao poruku svojih skulptura.

Crteži u tušu na bijelom papiru mogu biti shvaćeni kao predlošci za skulpture, ali jednako tako kao samostalna likovna slika i artefakt. Oni su jednostavni, čisti i nepretenciozni, i u svojoj voluminoznosti izazivaju tiho poštovanje. No, uvijek ćemo u Hranuellijevim crtežima ženskog tijela zapaziti nježnost i određeno strahopoštovanje pred time koliko je žensko tijelo zapravo vrlo moćan stroj. Ponekad smo zaista bliže vodama, zemlji, vjetru i fazama Mjeseca, nego ostatku naših muških polovica, a taj fenomen Petar Hranuelli iznimno senzibilno prepoznaje i utiskuje u svoje crteže i skulpture.

Iva Körbler

Izvor: https://czk-cakovec.hr

Verica Kovač

Živim u Zagrebu.
Dok sam radila bila sam statističar, bavila se brojkama i od njih radila zaključke, izvješća, slike... Iako svi misle kako je statistika dosadna meni je bila zanimljiva i kreativna. Iz beskrajnog niza brojaka statističar napravi sliku, zaključke i priču.

Još prije mirovine počinjem se školovati u likovnom smislu. Prvo učim slikati u Likovnoj školi Palainovka kod prof. Miloša Popovića i Ozrena Fellera a poslije toga učim sve o keramici kroz pet tečajeva u Tapikeru kod Mile Tapavičkog.

Odlaskom u mirovinu bavim se unukama (imam ih četiri) te uz njih i počinje moj kreativni rad s keramikom, slikanjem, čipkanjem, pletenjem i čime sve ne... Na pitanje, zar nikada ne odmaram, odgovaram da se odmaram i opuštam uz kreativno stvaranje i rijetki su trenutci da mi ruke miruju....

Do sada sam imala 30-tak samostalnih i 80-tak zajedničkih izložbi diljem Hrvatske.

Kreativnost povezuje ljude, potiče prijateljstva i povezivanja pa je tako i stvorena Hrvatska udruga kreativnih amatera kroz koju je prošlo oko 800 članova u 14 godina postojanja.
Godišnje aktivnih 200 do 250 ljudi također zahtijeva angažman i puno, puno raznih oblika druženja....Osim toga sam aktivna članica Društva prijatelja glagoljice, Društva prijatelja hrvatskih božićnih jaslica, Matice hrvatske, Foto kluba...

Kreativan rad stvara zalihe radova koji kupe prašinu, zauzimaju prostor, i odlaze u zaborav ako ih ne podijelimo s nekim. Ovo je način da ih dijelimo....

Verica Kovač
091 76 39 557
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Keramika

1. i 2. Anđelica, iz velike serije preko 600 anđelica, od kojih nema dvije iste, 6 x 10 cm, cijena 80 km

3. Gagoljska ploča, izrađena od bijele keramičke ploče s treakotom za reljef slova, jedna takva ploča je poklonjena Tiflološkom muzeju, 18 x 28 cm, 200 kn

4. – 12. Glagoljska slova, iz velike srije glagoljskih slova, svih veličina i boja, 6 x 10 cm, 80 kn

13. Bijela vaza, kao zgužvani škanicl, bijela glina, glazirana prozirnom glazurom, veličina 14 x 14 c, 80 kn

14. Vaza s makovima, glazirana terakota, s reljefom cvijeta i lista maka, veličina 14 x 20 cm, 120 kn

15. Bijela vazica s ružicama, mala vazica i ružice od bijele gline, vel 15 x 8 cm, 90 kn

16. Vazica s visibabama, bijela glazirana glina, veličina 15 x 15 cm, cijena 100 kn

17. Pletena vazica s visibabama, bijela glina, veličina 20 x 15 cm, cijena 140 kn

18. Pletena vazica sa šumaricama, veličina 15 x 15 cm, cijena 120 kn

19. Šumarice, bijela glina, komad 15 kn

20. Tulipani, glazirana terakota, komad 25 kn

21. Sunovrati, bijela glina, komad 25 kn

22. Narcise, bijela glina, komad 25 kn

23. Visibabe, bijela glina, komad 20 kn

24. Zdjela, glazirana terakota, ruža s doadtkom listera, 12 x 18 cm, 100 kn

25. Zdjela s ručkama, glazirana terakota, 9 x 17 cm 80 kn

26. Zdjela s makovima, glazirana terakota 10 x 20 cm, 100 kn

27. Anđeo čuvar, bijela glina, ljevano iz kalupa, 80 km

28. Kutija srce, bijela glina, 10 x 20 cm, 140 kn

29. Ćup s poklopcem – „Mara“ – 20 c.m 30 cm, cijena 300 kn

30. Ćup s poklopcem – „Jula“ – 20 c.m 30cm, cijena 300 kn

31. Ćup s ružama – „Beharli Mata“ – 40 cm x 40 cm, 800 kn

Ćupovi „Mara“ i „Jula“ su od terakote djelomično glazirane bijelom glazurom, prošle nekoliko izložbi

Željko Ježek

...rođen 7.1.1974. u Varaždinu po zanimanju strojarski tehničar.

Likovnim izražavanjem bavi se u slobodno vrijeme. Bavi se izradom skulptura, karikatura i slika tehnikom ulja na platnu.

Kontakt:

Braće Radića 40, Lepoglava
mobitel: 098 184 8430
Facebook: https://www.facebook.com/z.jezek/​

Željko Ježek

...rođen 7.1.1974. u Varaždinu po zanimanju strojarski tehničar.

Likovnim izražavanjem bavi se u slobodno vrijeme. Bavi se izradom skulptura, karikatura i slika tehnikom ulja na platnu.

Kontakt:

Braće Radića 40, Lepoglava
mobitel: 098 184 8430
Facebook: https://www.facebook.com/z.jezek/​