Izložba udruge Lira "Lirska rapsodija"

vrijeme: 12.02.2020. u 19 sati
mjesto: Galerija specijalne policije, Trg žrtava fašizma 1, Zagreb

Galerija Specijalne policije otvorena je radnim danom od 11:00 do 15:00 sati te četvrtkom od 12:00 do 18:00 sati.

Izložba umjetničkih djela: "Novo otkrivena Arkadija"

vrijeme: 13. prosinca 2019. u 19:00
mjesto: Art galerija Makek, Trg kralja Tomislava 15, Zagreb

Likovna kolonija Paradiso obilježila je ove godine dvadeset ljeta uspješne organizatorske i izložbene djelatnosti apostrofirajući važnost umjetničkog djelovanja u predstavljanju i promociji vlastite zemlje. A već devet godina u galeriji Makek, u srcu Zagreba, upriličuje skupnu izložbu u kojoj uz promociju kataloga predstavlja dio bogate produkcije nastale na likovnim sazivima na Rabu. Art kolonija Paradiso svojim djelovanjem i mjestom u kojem se održava, uvijek iznova budi u nama i umjetnicima osjećaje „rajskog“, pomogne nam da barem nakratko zaustavimo vrijeme i uživamo u novo otkrivenoj Arkadiji. Što nam je to ove godine donijela otkrit će te posjetom galeriji Makek. Izložbom se predstavlja petnaest hrvatskih i inozemnih umjetnika dokazujući cilj i namjeru zadnjih okupljanja u primarnosti kvalitete nauštrb kvantiteti.
To su:
Saša Bezjak i Anka Krašna iz Slovenije, Krishna Luchoomun iz Mauriciusa, Krunoslav Jakobović iz Francuske, Petra Jovanovska iz Sj. Makedonije, Elisabeth Wedenig iz Austrije te Marija Vuletić, Petar Šalić, Mario Romoda, Dorijan Šikić, Fran Makek, Zlatko Modrić, Robert Budor, Mercedes Bratoš i Zlatko Kauzlarić Atač iz Hrvatske.

Djela ovih umjetnika mogu se pogledati do 1.travnja 2020.

Izložba: "Rekvijem za ljepotu - A requiem for beauty"

Riječ je o prvom tematskom projektu u 2023. godini. Kustos projekta je akademski slikar i povjesničar umjetnosti te predsjednik HDLU-a Istre Milan Marin. Natječaj za projekt bio je otvoren za sve zainteresirane umjetnike neovisno o pripadnosti likovnim udrugama.

Od 80 pristiglih prijava, kustos je selektirao 68 autora koji će svoj rad izložiti u galeriji HDLU-a Istre, a to su: Lena Kramarić, Snježana Novotny, Josipa Čamber, Mia Vučić, Andrej Zbašnik, Nevija Cvitko, Heda Gaertner, Marcus Fernando, Nini Cinotti, Elvis Berton, Vesna Špoljar, Bernard Teklić, Tin Dragutin Đuran, Igor Gustini, Vera Kos Paliska, Mariana Ban, Đurica Ciganović, Jasenka Smrekar, Dario Jurjević, Lada Luketić, Ljiljana Tršan, Mladen Milotić, Libero Kokotović, Adele Kokotović, Jadranka Štimac, Sanja Pribić, Ingrid Družeta, Ljiljana Vlačić, Ana-Marija Smoljanec, Slavica Marin, Marina Perković, Davor Kliman, Tanja Pećanić, Mirna Bartolić, Damir Facan-Grdiša, Nikola Ražov, Nenad Jalšovec, Emanuela Santini, Slađanko Dragojević, Mirta Savani Profeta, Sanja Pereša Macuka, Silvia Golja, Nataša Ač, Branka Dubovac, Mirjana Matić, Tomislav Brajnović, Doria Valković, Koraljka Jukić, Celestina Vičević, Lea Labrović, Denis Sardoz, Jelena Martinović, Sanda Anderlon, Mercedes Bratoš, Mirjana Tomašević Dančević, Marina Sršen, Ivanka Ruk, Silvana Konjevoda, Eugen Borkovsky, Davorka Borić, Saša Jantolek, Matilda Zanini, Jadranka Ostić, Branko Gulin, Branka Legović, Branko Kolarić, Breza Žižović i Ivna Bruck.
 
Postav i otvorenje izložbe bit će dostupni za pregled na internetskim platformama HDLU-a Istre, a postav u galeriji moći će se razgledati radnim danima od 9 do 15 sati, utorkom i četvrtkom i u poslijepodnevnim satima od 17 do 19 sati, do 15. ožujka.

Izložba: DANTE 700 – I u paklu može biti dobro?

tematska žirirana izložba posvećena obljetnici Danteove smrti
koju organizira Gradski muzej Križevci u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
15. 11. – 11. 12. 2021.

Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci, Trg Antuna Nemčića 6/I, Križevci
Otvorenje izložbe održat će se u atriju Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci 15. 11. 2021. u 18 sati. Zbog epidemioloških mjera ograničen je broj osoba koje mogu prisustvovati otvorenju, te Vas molimo za razumijevanje i strpljenje. Nošenje zaštitnih maski je obavezno.

Autorica koncepcije: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Kustosica izložbe: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Selektori: Josip Zanki, Danko Friščić, Zoran Homen, Tea Hatadi i Elizabeta Wagner

Autori: Janko Belaj, Antonija Belovari, Mercedes Bratoš, Marko Domazet, Marina Draženović, Zrinka Elkasović, Damir Facan-Grdiša, Marija Galić, Ana Gezi, Željka Gradski, Tatjana Grgurina Vučetić, Branko Gulin, Igor Gustini, Amira Hadžimejlić, Iva Haramina Milinković, Paolo Patrick Hrga, Valerija Jakuš, Verena Marija Jakuš, Lucija Jelić, Danijela Kasaić, Dalia Katavić, Marta Katavić, Petar Koši, Andreja Krušelj Pavličić, Lazer Rok Lumezi, Ivica Malčić, Nela Marušić, Zdravko Milić, Dunja Naerlović, Ivana Ožetski, Hrvoje Marko Peruzović, Ana Pintarić, Marijana Pišonić, Snježana Pokos-Vujec, Petar Popijač, Marina Popović, Tiana Pozaić, Katarina Radošević Galić, Kristina Rismondo, Vedran Ružić, Helena Schultheis Edgeler, Krunislav Stojanovski, Sanja Šebalj, Duško Šibl, Tomislav Šilipetar, Tea Švarić, Tea Teodorović, Sonja Turner Fegić, Alan Vlahov, Leo Vukelić i Saša Živković te pozvani umjetnici Tomislav Buntak, Sabina Kolonić, Danko Friščić, Grgur Akrap, Josip Zanki i Luka Tomić
Učenici Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci: Klara Grahova, Hana Komar, Ana Kopilović, Lucija Kovačić, Mika Krmpotić, Sofija Krnjak, Eva Ratković; mentorica: Tanja Valsted

Iz predgovora kataloga izložbe Elizabete Wagner, mag. hist. art.:
“UNESCO je 2021. proglasio godinom obilježavanja sedamstote obljetnice smrti Dantea Alighierija. Talijanski pjesnik, pisac, filozof i “otac” talijanskog jezika, u vrijeme kada su literati stvarali isključivo na latinskom, zapisivao je svoje stihove toskanskim dijalektom, govornim talijanskim jezikom, približio književnost običnom čovjeku i utabao staze velikim talijanskim renesansnim piscima, Petrarci i Boccacciu.
Iako je veliki Firentinac autor brojnih, znanih, manje znanih i opskurnih soneta, lirskih pjesama i proznih ogleda, narativna poezija koja je ugledala svjetlo dana krajem prve četvrtine četrnaestog stoljeća, učinila ga je književnim besmrtnikom. Danteova Commedia, La Divina ili Božanstvena, kako ju je doimenovao Giovanni Boccaccio, veličanstven je epski spjev koji se smatra posljednjim velikim književnim djelom srednjeg vijeka te prvim koje nagovješćuje novo vrijeme – renesansu.

Božanstvena komedija je, usudimo se reći, putopis izgubljene duše regijama zagrobnog svijeta iz ovozemaljske perspektive. Posrnulog smrtnika putem prema Bogu vode antički pjesnik Publije Vergilije Maron, Beatrice di Folco Portinari, Danteova muza iz “Novog života” (La Vita Nuova, 1294.) te svećenik, svetac i mistik, Bernard iz Clairvauxa. Tri dijela, tri poglavlja, putnika će provesti stadijima prepoznavanja grijeha (Pakao), putem pokajanja (Čistilište) te napokon, do praga vječnog života i uzašašća prema Bogu (Raj). Ta “summa u stihu” priznata je i prepoznata kao jedno od najvažnijih literarnih djela svih vremena te je sasvim razumljivo zašto predstavlja i centralno djelo izložbe posvećene Danteu Alighieriju.
U spomen obljetnice smrti velikog pjesnika Gradski muzej Križevci i Akademija likovne umjetnosti, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH, Grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije te uz podršku Gradske knjižnice “Franjo Marković” Križevci, Turističke zajednice Križevci, HDLU-a i ULUPUH-a, raspisali su javni natječaj i organizirali otvorenu i žiriranu izložbu.
Odabrani umjetnici, predstavljeni na izložbi, dolaze s područja cijele Hrvatske i izražavaju se širokim spektrom likovnih jezika. Slikarstvo je zastupljeno brojnim tehnikama, od ulja i akrila, akvarela, tuša i flomastera, sve do umjetničkih realizacija grafičkim tehnikama na raznim podlogama, te slika vidljivih u infracrvenom spektru. Prijavljene skulpture izvedene su u papier mâcheu, glini, drvu, metalu i staklu. Izloženo je i više konceptualnih radova i instalacija, asemblaža te djela koja tradicijski spadaju u primijenjenu umjetnost, izvedenih tehnikom tapiserije, obrade plemenitih metala, fotografije te dekorativne keramike.(…)”
Projekt je nastao u suradnji Gradskog muzeja Križevci i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca.

Istaknuta slika: Ivica Malčić: Imam slike da me zaštite", 2019.

Otvorenje 2. Samoborskog salona - Granice

Srdačno Vas pozivamo da svojim dolaskom uveličate otvorenje 2. Samoborskog salona na temu "Granice" koje će se održati u utorak 20. kolovoza 2019. u Galeriji Prica u Samoboru s početkom u 19 sati. Žirirana izložba u organizaciji Udruge likovnih umjetnika Samobora (ULUS) predstavit će ukupno 25 autora koji su na različite načine interpretirali temu granica u svojim radovima.

Pojam granice možemo shvatiti višestruko. U najširem smislu, granica je crta koja nešto omeđuje odnosno razdvaja linijom. Granice mogu biti prirodne u vidu rijeka, planina, jezera, mogu biti političke, etničke, religijske. One dijele države, republike, pokrajine, regije, okruge, općine, sela, a ponekad i ljude. Osim fizičkih teritorijalnih granica, postoje i one mentalne. One predstavljaju fiktivne crte razgraničenja, a označavaju mogućnost do koje je nešto dopustivo, poput granice strpljivosti ili granice tolerancije. Granice mogu imati i pozitivne konotacije u kontekstu rušenja ili pomicanja granica – kada rušimo vlastite barijere, oslobađamo se i napredujemo. Činimo sebe ili društvo boljim i kvalitetnijim, te na taj način oplemenjujemo zajednicu i svijet ovisno dokle seže naš utjecaj i koliko hrabrosti imamo u rušenju društveno uvriježenih i prihvaćenih granica.

U samom pozivu umjetnicima naznačena su tek neka od mogućih tumačenja pojma "granice", dok su prijavljeni autori u svojim radovima nadišli same primjere, te ponudili daleko širi dijapazon interpretacija pojma granice, što je samo potvrdilo aktualnost, ali i dugovječnost ove slojevite, kompleksne, duboke i višeznačenjske teme. Ove godine se na 2. samoborski salon s temom Granice prijavilo ukupno 66 umjetnika od kojih je stručni žiri u sastavu: Marina Ivančić (predsjednica ULUS-a), Nikolina Šimunović (voditeljica Galerije Prica) i Sonja Švec Španjol (povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica) izabrao 25 autora za izlaganje u Galeriji Prica u Samoboru. Organizatori su zadovoljni odličnim odazivom kvalitetnih autora iz svih područja likovne umjetnosti. Za izložbu su izabrani radovi iz područja crteža, grafike, ilustracije, fotografije, slikarstva, kiparstva, objekta, instalacije, video radova te performans koji su se referirali na zadanu temu.

Umjetnici koji izlažu na 2. Samoborskom salonu:

Andrea Pavetić
Andrej Beštak
Anton Vrlić
Davor Schunk
Gorana Težak
Irena Gayatri Horvat
Irena Podvorac
Iva Šintić
Ivana Mrčela
Karla Čurčinski
Krešimir Katušić
Lora Elezović
Lucija Žuti
Maja Cipek
Marta Živičnjak
Nevenka Miklenić
Nikica Jurković
Nikolina Žabčić
Nina Bešlić
Noa Geras
Robert Erdelji
Sabina Gašparac
Svebor Vidmar
Tena Pavletić
Vanda Čižmek

Izložba ostaje otvorena do 8. rujna 2019. godine.

Sve novosti vezane uz izložbu možete pratiti i na FB eventu: https://www.facebook.com/events/222961301951086/

Crta koja omeđuje, razdvaja, dijeli… to je ona krajnja crta prostorne cjeline koju definiramo kao granicu. Iako pri spomenu granice najčešće pomislimo na razdvajanje, granica zapravo istovremeno razdvaja i spaja… ono unutarnje i vanjsko, vlastito i tuđe, privatno i javno, potrebno i nepotrebno, vidljivo i nevidljivo…. Granice mogu biti čvrste, promjenjive ili nejasne….

Kada govorimo o temi granica zanimljivo viđenje pronalazimo u izjavi nizozemske redateljice i glumice Karine Holla koja se bavila temom granica u jednoj kazališnoj predstavi definiravši pojam granice intrigantnom mišlju: "Granice izazivaju osjećaj nezaštićenosti i nestabilnosti, međutim, istovremeno svi trebamo granice zbog sigurnosti i privatnosti. Granica je barijera, ali može biti i most prema različitim mogućnostima." Tema granica prirodno se nametnula kao osnovni koncept 2. Samoborskog salona prvenstveno zbog iznimno širokog spektra mogućnosti interpretacije teme, ali i zbog aktualnosti samog pitanja granica u kontekstu trenutnih geopolitičkih previranja, što je potvrdio i iznimno velik broj prijava pristiglih na ovogodišnji Samoborski salon. Od ukupno 66-ero prijavljenih umjetnica i umjetnika, stručni žiri je odabrao 25 autorica i autora koji su se istaknuli kvalitetom, originalnošću i raznovrsnošću prijavljenih radova u okviru zadane teme. Završni izbor rezultirao je kvalitetnim djelima u najraznovrsnijim medijima uključujući crteže, ilustracije, grafike, slike, objekte, skulpture, knjige umjetnika, svjetlosne i video instalacije, te performans.

U samom pozivu umjetnicima naznačena su tek neka od mogućih tumačenja pojma "granice",   dok su prijavljeni autori u svojim radovima nadišli same primjere, te ponudili daleko širi dijapazon interpretacija pojma granice, što je samo potvrdilo aktualnost, ali i dugovječnost ove slojevite, kompleksne, duboke i višeznačenjske teme.

O različitim aspektima granica u području likovnosti progovaraju umjetnici Andrej Beštak, Anton Vrlić, Irena Podvorac, Marta Živičnjak i Robert Erdelji. Andrej Beštak u radu "Konci" problematizira mogućnost dokidanja ili postupnog nestajanja granica poigravajući se sa sadržajem unutar knjige umjetnika. Autor namjernim izostavljanjem vrhunca priče dokida kontinuitet gradnje sadržaja, te stavlja srž knjige u stalnu mijenu podložnu novim interpretacijama. Težište sa sadržaja prelazi na percepciju u radu "Svjetlosni međuprostori" autora Antona Vrlića. U podnožju staklene skulpture nalaze se urezane linije koje se kontinuirano mijenjaju ovisno o kretanju promatrača. Titraj oka i pokušaj definiranja granica pod varljivim efektom snopova svjetlosti koji se križaju unutar staklenog objekta simbolički ukazuje kako su granice podložne promjenama, pa čak i rušenju ovisno o našoj percepciji, volji i mogućnostima. Granicama u području materije bavi se Marta Živičnjak u radu "Mimikrija" kojim istražuje mogućnosti površina papirnatih tekstura tako da papir perforira i uslojava pri čemu rad ostvaruje direktnu komunikaciju s prostorom u kojem se nalazi. Irena Podvorac propitujući granice skulpture pomiče vlastite granice u djelu "Kap". Izlazeći iz vlastite zone komfora oblikovanja animalističkih skulptura, autorica šibicama oblikuje simbolički motiv kapi koji fluidno klizi niz postament i postaje sastavni dio lokve u podnožju skulpture. Hoće li kap pratiti fizičku granicu podloge ili će ju ista upiti i učiniti svojim integralnim dijelom ovisi o svojstvima podloge na kojoj se kap nalazi, što metaforički možemo preslikati u svijet stvaralaštva: propitujući sposobnosti i potencijale materijala, medija i mogućnosti oblikovanja umjetničkog djela autori paralelno pomiču vlastite granice osobnosti, rada i mogućnosti izričaja. U propitivanju mogućnosti stvaralaštva najdalje je otišao Robert Erdeljiu radu "Rođenje skulpture". Umjetnik stvara početnu formu skulpture koju potom uranja u vodenu otopinu i ostavlja skulpturu da sama raste i razvija se, pri čemu nasumični razvoj kristala mijenja prvobitni oblik skulpture. Autor je eksperimentalnim radom nastojao ustanoviti granicu kada završava ljudsko oblikovanje rada, a kada nastupa područje slobode u kojem su moguće transformacije i nakon autorovog dovršetka djela.

Zadržavajući se u polju likovnog djelovanja, ali prebacujući naglasak na pomicanje granica u području koncepta izložbe, percepcije publike i prostora Nikica Jurković već nekoliko godina kontinuirano razrađuje ciklus video radova pod nazivom "Sve je moguće". Umjetnik propitkuje, a pritom i prelazi granice ustaljenih normi izlaganja nizom akcija poput ulaska i interveniranja u tuđi autorski izložbeni prostor, uključivanjem u izložbu mimo žiriranja i konačne selekcije autora, organizacijom lažnog otvorenja, te u konačnici izlaganjem rada koji preuzima ulogu promatrača. Na iznimno inteligentan i subverzivan način autor svojim djelovanjem bilježi novonastale situacije, čime omogućuje spoznaju ljudskih reakcija koje se javljaju kada prijeđemo ustaljene granice. U aktualnom vremenu otvorenja 2. Samoborskog salona umjetnica Nevenka Miklenićkroz performans postavlja nove neočekivane granice unutar izložbenog prostora, te testira, ali i uključuje posjetitelje u sukreiranje novih granica. Eksperiment direktno komunicira temu Salona ukazujući na licu mjesta tko poštuje i tko se kreće unutar novostvorenih granica, a tko ih nadilazi, ruši ili dokida.

Granice često predstavljaju one zamišljene linije koje označavaju stupanj do kojeg nešto toleriramo. Psihološkim granicama bave se autorice Nikolina Žabčić, Karla Čurčinski, Vanda Čižmek i Andrea Pavetić. Rad "To, ne" Nikoline Žabčić prikazuje predimenzioniran naglašeno linijski oblikovan lik bake koja simbolički ukazuje na događaj, posljedice i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Snažan upliv crvene boje, koja je ujedno boja ljubavi i patnje, definira karakter emotivnog motiva iz djetinjstva kojim autorica ilustrira definiranje granica u ponašanju i oblikovanje osobnosti prilikom odrastanja. Također kroz motiv djetinjstva Karla Čurčinskii Vanda Čižmek propitkuju granice sna i jave, svjesnog i nesvjesnog kao i granice vremena. I dok se Karla Čurčinski fokusira na osobna iskustva u djelima "Noćni vlak" i "Tu sam na kratko" pri čemu nestajanje granica vizualizira preklapanjem motiva i prožimanjem gradivnog elementa s podlogom kroz čin vezenja, Vanda Čižmek ilustracijama prati inspirativnu alegorijsku priču "Kumarov san" u kojoj se susreću različite životne filozofije i civilizacije, ali i isprepliću san i java, te prošlost, sadašnjost i budućnost. Objekt "Granica tolerancije" Andree Pavetić vrlo slikovito problematizira niz pitanja koja se nameću prilikom analiziranja osobnih psiholoških granica kao što su: što, koliko i zašto trpimo; o čemu ovisi naša granica tolerancije; te pod kolikim i kakvim pritiskom pucamo i kako u tom trenutku reagiramo?

Psihološke granice proširujemo i na pitanje religijskih, kulturoloških i političkih granica u ilustraciji "Bolesnik/fratri" Davora Schunka. Živimo unutar zadanih okvira zajednice, kulture i naroda koji nas je oblikovalo, no kako doživljavamo susrete s drugačijim od našeg? Podižemo li zidove još više ili spuštamo oklope kako bismo spoznali nešto novo? Globalno pitanje rasnih, nacionalnih i vjerskih podjela te teritorijalnih granica Ivana Mrčela rješava utopističkom idejom o svijetu u kojem ne postoje ratovi. U radu "Pink up your gun:" autorica bojenjem vojnika u ružičastu boju poništava njihovu primarnu ulogu i pruža mogućnost svijeta u kojem nema državnih granica, ljudske pohlepe za materijalnom dobiti i pozicijama moći. Sve navedene podjele Lucija Žuti sumira na primjeru vlastite zemlje u radu "Volim Hrvatsku". Izuzetno aktualan ciklus govori o sve jačim i izraženijim ideološkim podjelama koje hrane i uzgajaju sve naglašenije granice unutar samog naroda. Još jednim aktualnim problemom hrvatskog naroda bave se umjetnice Gorana Težak i Sabina Gašparac. U kolorističkoj šumi Gorana Težak minucioznim crtačkim elementima oblikuje ruševinu nekadašnjeg doma. Niz sitnih gradivnih linija i izostanak boje pojačavaju karakter i snagu ključnog motiva u radu "Djedovina nekom drugom" koji utjelovljuje dolazak do jedne granice (unutarnje, psihološke) kako bismo prešli onu drugu granicu (fizičku, državnu). Tragičnu priču o iseljavanju Sabina Gašparac interpretira simboličkim bijegom iz crnila kroz animalistički skok životinje preko ograde u radu "Trava je zelenija s druge strane plota".

Od globalnih, preko nacionalnih dolazimo do granica na društvenoj i intimnoj razini u crtežu Ive Šintić pod nazivom "Četkica za dvoje". Simbolički rad zorno prikazuje slojevitost i kompleksnost promjene u području privatnih granica do kojih dolazi kada se odlučimo na zajednički život. Period adaptacije često je popraćen tolerancijom i razumijevanjem, ali i uspostavljanjem novih granica i diobe što je "naše", a što ostaje "moje", tj. gdje osoba podvlači crtu i zadržava vlastiti psihički i fizički prostor. Zadiranjem u privatni prostor bavi se i rad Nine Bešlić "Cross disslolve II – Pretapanja". Umjetnica bilježi slučajne prolaznike u javnom prostoru i transformira bilješke u umjetnički rad čime se dokida granica realnosti i prelazi u virtualnu stvarnost. Rad svojom formom koja podsjeća na skrivenu kameru otvara pitanje kada vlastitom slobodom u javnom prostoru zadiremo u tuđu privatnost. Promatranje rada virenjem u kutiju kroz kružni otvor asocira na špijunku, dalekozor ili teleskop – elemente koji omogućuju špijuniranje ili praćenje aktivnosti drugih ljudi bez njihovog znanja.

Jedini fotografski rad na izložbi propitkuje granice emocija, intime i privatnosti. Čistim i naglašeno simboličkim kadrom Tena Pavletiću radu "Dom 1" priča priču o životu. Dijagonala kompozicije unosi dinamiku u inače statičan sadržaj fotografije naglašavajući pritom direktnu korelaciju slike koja visi na zidu (s prikazom idilične kuće – simbolom doma i obitelji), te starice koja spava s glavom okrenutom u suprotnu stranu što je posredni simbol vremena – čimbenika koji ju sve više odmiče od lijepih uspomena koje možda točno u tom trenutku sanja.

Pojam rušenja granica često nosi pozitivne konotacije kada govorimo u kontekstu pomicanja vlastitih granica – rušimo barijere, oslobađamo se strahova i tereta, te tako napredujemo. Međutim, rušenje ili pomicanje granica može imati i vrlo negativne konotacije o čemu svjedoče radovi Svebora Vidmara, Krešimira Katušića, Lore Elezović i Noe Geras. Potpuno otuđenje čovjeka od svijeta u kojem živi i čije blagodati beskompromisno iskorištava i sustavno uništava Svebor Vidmar utjelovljuje u linijskom crtežu "Imaginarni krajolik 3". Autor gradi  "nedosanjanu Arkadiju" kako bi u promatraču pobudio duboko potisnute iskonske osjećaje strahopoštovanja spram prirodnih ljepota svijeta u kojem živimo. Krešimir Katušić u svom radu "Izgubljene riječi" ide korak dalje i kroz metaforu svitaka govori o nestanku izvornih ljudskih kvaliteta. Svici su izrađeni u terakoti – materijalu koji dodatno potencira fragilnost vrednota koje nestaju. Umjesto da njeguje prirodan život i svoju iskonsku povezanost s prirodom koja nas okružuje, čovjek se fokusirao na genetsku modifikaciju, manipulaciju i stvaranje umjetnog života u laboratoriju. Stvarni svijet zamjenjujemo virtualnim svijetom, ljudsku inteligenciju umjetnom, a izvorne riječi gube značenje i bivaju zamijenjene terminima namijenjenim umjetnom hibridnom svijetu u kojem živimo. Temu pomicanja etički upitnih granica s jednog posve drugačijeg aspekta interpretiraju radovi "Žaba" i "Žabica". Lora Elezović u tehnici bakropisa zorno prikazuje potencijalnu hibridnu vrstu nastalu laboratorijskim genetskim križanjem zlatne tropske otrovne žabe i kolibrića. Uplitanje u prirodni tijek života i igranje Boga već sada čovjeka skupo košta i tko zna kakve će razorne posljedice donijeti u budućnosti. Minuciozno izvedene grafike namjerno su naglašeno malih formata kako bi simbolički poručile da i male promjene mogu rezultirati nekontroliranim štetnim posljedicama nesagledivih razmjera. Priču o svijetu danas nastavlja Noa Geras u radu "Go West". Male brončane skulpture dio su veće cjeline ciklusa koji govori o putu civilizacije: kretanju s točke jedinstva da bismo se po putu razjedinili vođeni pohlepom i pozicijama moći, posve nesvjesni da granice koje smo postavili zapravo ne postoje i da smo svi međusobno povezani, te da uništavanjem prirode, kao i uništavanjem tuđeg i drugačijeg zapravo uništavamo sami sebe.

Pregled izloženih radova završavamo s dva međusobno posve različita djela koja ponajbolje ilustriraju beskrajne mogućnosti poimanja teme granica. Slika "Zašto pred zdjelom čipsa nemam granicu, zašto?!" autorefleksivan je rad unutar kojeg autorica Maja Cipek propituje vlastite granice. Popartistički prikaz zdjele pune čipsa dodatno je potenciran snažnim komplementarnim kontrastom i različitim uzorcima stola i zida čime umjetnica likovno ilustrira  situaciju u kojoj nema granica, a koju duhovito opisuje u tekstu o radu nazivajući čips svojim kriptonitom. Kao odmak od velikih gesta, riječi i životnih borbi Maja Cipek nudi svakodnevno, iskreno i toplo ljudsko iskustvo malih osobnih iskušenja s kojim se svatko može poistovjetiti. Iz područja osobnog prelazimo u područje univerzalnog u radu Irene Gayatri Horvat. Ima li duša kao unutarnje načelo života i "samostalna bit u čovjeku" svoje granice i je li moguće odrediti njezin točan položaj? Odgovor na to pitanje autorica traži u radu "Mapiranje duše – Srce"  povezujući anatomiju čovjeka sa zemljopisnim koordinatama Zemlje, ali i planetima i galaksijama, čime se potencijalno vraćamo na sâm početak: ujedinjavanjem čovjekove fizičke pojavnosti s prirodom, svijetom i svemirom oplemenjujemo dušu koja nas čini jedinstvenom individuom.

Iako je natječaj za sudjelovanje na 2. Samoborskom salonu postavio određene granice kroz propozicije tko se sve može prijaviti, izložba je u konačnici objedinila radove visoke likovne kakvoće koji problematiziraju, te proširuju polje percepcije i poimanja teme granica. Izabrani radovi predstavljeni u istom prostoru potenciraju međusobne vrijednosti i širinu pojedinačnih izričaja djelujući tako u polju granica koje razdvajajući spajaju.

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Skupna izložba "Jesen u meni"

vrijeme: 10.10. u 19. sati – 24.10. 2018
mjesto: Slovenski dom, Masarykova 13, Zagreb

Izložbom „Jesen u meni“ dvadesetak slikara će prikazati svoje viđenje jeseni u raznim tehnikama slikarstva kroz razne motive prirode, apstrakcije...
Biti će to koloritno nabijena izložba sa prikazanom snažnom slikarskom emocijom.

Autori ove skupne izložbe zauzimaju izrazito tematsku točku u začetku nastanka djela, precizno tražeći „zlatni rez“ a kasnije sažimlju koloritno gamu boja ponekada oštro dajući nam do znanja dinamiku poteza i na kraju zatvaraju pozadinu slike blagim koloritom i tako dobivaju ispravnost prostornog čitanja slike.

Vjerodostojnost ovih radova dokazuje oformljeno slikarstvo koje privlači pažnju „njiše oko sa lijeve na desnu stranu slike“ i time tražeći modus poruke, ugođaj boja prirasta srcu, ostvaruje vrijednost življenja djela samog autora.
Ludvig dizajn

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Foto: Davorka Trbojević

Skupna izložba  slika “ Ples boja - Dance of colours“

mjesto:  galerija Slovenskog doma, Masarykova 13, Zagreb

vrijeme: 06.10.2021. u 17 sati

Zagrebačku jesen 2021. godine obilježiti ćemo sa zanimljivim likovnim događanjima, od kojih to svakako jeste i izložba ''Ples boja'' u galeriji Slovenskog doma u Zagrebu, gdje će se predstaviti umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn (https://www.ludvig-designe.com/) sa slikama različitih poetika, u kojima prevladavaju motivi iz prirode, uz urbane vedute i nešto apstraktnih slikarskih izričaja, unutar kojih se materijalna realnost transformira u odnosima čistih likovnih elemenata, boja, linija i ploha. Na prijelazu godišnjih doba kada krećemo prema tamnijoj polovici godine uz obilje jesenskih plodova, slikari/ice ponovo se vraćaju prirodi kao najdubljem izvorištu svoje inspiracije, da bi nas povezali sa rijekama, jezerima i morskim uvalama gdje se nebo odražava u vodi, a voda se poigrava sa svjetlošću, od dubokog plavetnila i bjeline raspršenih kapljica prema tamno ljubičastim tonovima mokrih ulica, kojima se vraćamo nakon ljetnih putovanja.

Neke autorice poput Alenke Tominac, Danice Kuštrak i Branke Toplek posvetile su se realističnim prikazima svojih motiva kroz mnoštvo precizno ocrtanih detalja: sjene na snježnoj površini što prekriva oranice uz vodu (Tominac), strukture biljaka i lišća u zlaćeno zelenoj dolini (Toplek), bjeličaste tipke na klaviru drugačije tonirane nego pregibi bijele haljine na slici Danice Kuštrak, koja teži tonskim definicijama jasno odjeljenih velikih ploha boje, uz kontrast tamne i hladne pozadine sa mekoćom ženske puti u prvom planu.

Gordana Marijić na svojoj slici prikazuje susret pjenušavog mora što se razbija o stijene, slikarska gesta je tu nemirnija, voda i kamene litice imaju svoj karakter koji prosijava kroz namaze boja u skladnom prožimanju, dok nam Ana Sušec prikazuje kišni sumrak u gradu u kojemu sve treperi i rastače se pod svjetlom uličnih svjetiljki. Andrea Stanić u zamršenom klupku točkastih poteza prepletenih sa mrežom tankih linija predstavlja nam unutarnje strujanje i emocionalni doživljaj olujnog elektriciteta, dok Biserka Biba Ladišić i Bosiljka Dajić u kubističkim apstrakcijama definiraju neki svoj imaginarni prostor, također zasićen bojama koje se prelamaju kroz geometrijske oblike.

Delikatni ples boja pronalazimo i u cvijetnim krunama Davorke Radočaj i Zvjezdane Žužić, u prikazu elegantne dame sa rukavicama, maramom i naočalama na slici Žarka Radovanovića, u fantazijskom prizoru grada koji se uzdiže iz blijedo narančaste izmaglice na slici Vere Antolić, u sjetnim vedutama Vesne Zvonarević i Snježane Bilandžić, gdje nam autori/ice, svaki sa svojom odabranom paletom približavaju različite emocije poput nostalgije, nejasne čežnje za dalekim prostorima i romansama koje blijede sa titravom svjetlošću kasnog ljeta.

Marija Tokić nas tako vraća i u vrijeme naše mladosti, kada smo prolazili starim Cvjetnim trgom na kojemu je mnoštvo šarenih buketa ispod crvenih suncobrana tvorilo živopisne kulise za naše susrete ispred kina, dok nas slap Doroteje Meštrović također podsjeća na neki stari bajkoviti prizor, kada zastajemo zadivljeni pred silama prirode i puštamo da nas obuzmu kroz hladnu koprenu vode. Boje se nalaze u elementima, zapljuskuju nas ritmom kroz rascvjetane obale riječice na slici Dušice Božić, u tmurnim sivoplavim oblacima koji natkriljuju zlatno ''Panonsko more'' Đurđice Pirkić, u kontrastu plave odjeće i žutih suncokreta na slici Irene Sare Mraz, "Moj Van Gogh", u maštovitoj kompoziciji Ivne Grgić sa malim otokom usred tirkiznog mora i detaljima naplavina, sipine kosti, pijeska, špage i oblutaka, uklopljenih u tkivo slike.

Paleta vibrira i u zagasitom tunelu na slici Marije Hečimović, ''Buđenje'', koji nam približava boje zemlje i uvelog lišća u prvom planu, dok se kružno kovitla prema svjetlijoj dubini, u spontanoj istraživačkoj gesti Nele Stamenović sa kojom autorica gradi udaljeni plavi most u centru kompozicije što povezuje planove i dimenzije imaginarnog pejzaža, u jesenjim impresijama Sonje Papuge, gdje se u tehnici enkaustike formiraju jezgre i obline crvenkastih plodova i lišća, u zarđalom lancu i njegovoj sjeni što pada preko glatke površine vode na slici Valentine Dujele, kao i na slici Zorana Hercigonje, na kojoj se kroz ekspresivan crtež ukazuje stilizirani grad, protkan crvenim, ljubičastim i crnim detaljima u konstrukcijama njegovih građevina.

Svečanost jeseni, svečanost boje ---- slikari su uvijek sami i slobodni u svom stvaralačkom procesu, a kada se sve te slike stave na okup, one nam pričaju priče o svakodnevici viđenoj iz drugačije perspektive, kada uočavamo čaroliju u malim detaljima, ali i u širini nebeskog prostranstva, tepihu od trave, poljima pšenice što talasaju na vjetru i pod uskovitlanim oblacima. Tada nam se čini da je svaka od tih slika neko intimno svetište njezinog autora/ice, gdje se slavi život, igra sjena i svjetlosti, raznolikog kolorističkog spektra iz kojega izranjaju oblici nijansirani jutarnjom svježinom, da bi se na kraju dana ponovo rasplinuli u svemirskim prostranstvima, između zbilje i snova, dok umjetnici dišu i postoje kroz svoje oslikane doživljaje.

mr. art Krešimira Gojanović

Autori:
Alenka Tominac, Ana Sušec, Andrea Stanić, Biserka Biba Ladišić, Bosiljka Dajić, Branka Toplek, Danica Kuštrak, Davorka Radočaj, Doroteja Meštrović, Dušica Božić, Đurđica Pirkić, Gordana Marijić, Irena Sara Mraz, Ivna Grgić, Marija Hečimović, Marija Tokić, Nela Stamenović, Snježana Bilandžić, Sonja Papuga, Tončica Mazić, Valentina Dujela, Vera Antolić, Vesna Zvonarević, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić, Žarko Radovanović

Nužne epidemiološke mjere i preporuke možete pročitati na:

https://www.koronavirus.hr/ogranicavanje-okupljanja-i-druge-nuzne-epidemioloske-mjere-i-preporuke/961

 
Galerija fotografija sa otvorenja

Skupna izložba - Ako u kamionu lete ptice, je li kamion lakši?

vrijeme: 11.04.2019. - 30.04.2019.
mjesto: Galerijski prostor Filodrammatice, Korzo 28/1, Rijeka

Izložba kustosa Klaudija Štefančića, koji je za ovu priliku okupio radove priznatih domaćih i stranih multimedijalnih umjetnika, propituje temu znanja u suvremenom dobu obilježenom znanstvenim i tehnološkim razvojem. Pritom se poseban fokus stavlja na znanje do kojega dolazi UMJETNOST.

IZLAŽU:
Aram Bartholl, Branka Cvjetičanin, Željko Kipke, Antun Maračić, Nika Radić i Erica Scourti

Premda svoju spoznajnu moć UMJETNOST može zasnivati na univerzalizmu znanosti i moći pozitivnog znanja, na ovoj su izložbi zastupljeni primjeri umjetničkih praksi koji gaje nepovjerenje prema osnovnim postavkama POZITIVIZMA - smjera u filozofiji i teoriji znanosti koji sve zasniva na činjenicama, a negira svaku metafiziku i izbjegava objašnjenje i stvaranje hipoteza.

Izložba svoje ime posuđuje iz jednog članka objavljenog u časopisu The New Scientist, u kojem se izvještava o eksperimentu koji je 2015. izvršen u laboratoriju američkog sveučilišta Stanford. Tamo su, naime, odlučili otkriti što se događa s težinom kamiona koji prevozi ptice u letu...
(i ne, kamion nije lakši ako u njemu lete ptice, što je provjereno i u popularnoj emisiji MYTHBUSTERS).

Izložbu posjetite do 30. travnja od 17 do 20 sati, ulaz je besplatan!

Saznajte više na http://drugo-more.hr/umjetnost-i-znanje/

Skupna izložba "Ljepota prirode"

vrijeme: 11.06. u 19 sati
11.06. do 25.06.2018
mjesto: Galerija KCM. Mesnička 12, Zagreb

Skupna izložba "Ljepota prirode" predstavlja Vam 19 slikara koji su, ograničeni temom ljepote prirode, svojom individualnošću uprizorili i ukrotili taj trenutak na svojim platnima i staklima. Kroz neke radove vidimo i eksploziju boja koje prirodu prikazuju  preko ljudskih osjećaja, pokreta i portreta.

Autori:
Anera Krznarić, Barbara Špiljak, Dagda Miletić, Dalija Penezić, Dijana Mlinarić, Đurđica Pirkić, Emina Jaić, Janica Šterc, Kristina Tot Kaša, Liba Peršinović, Marija Božić, Mercedes Bratoš, Nives Vrsaljko, Snježana Bilandžić, Veseljka Kos, Višnja Peter, Vlatka Bauer, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić

Izložbu otvara prof. Nedeljko Tintor

Nedeljko Tintor je rođen je 1942. u Koreničanima kraj Daruvara. Pedagošku akademiju kod prof.. Mladena Veže (1965.) i Akademiju likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi prof. Raula Goldoruja (1970.) završio je u Zagrebu. 1973/'74. kao stipendist francuske vlade pohađa ECOLE DES BEAUX-ARTS (atelje prof. Gustava Singiera) uz predavanje PARIS I (dio Sorbone) ARTS PLASTIQUES...

Galerija fotografija sa izložbe

Foto: Gordan Kos

Fotografije gostiju i sudionika izložbe

.be

Skupna izložba "Moj doživljaj muke"

vrijeme: 16.04.2019. - 27.04.2019.
mjesto:  Galerija Šira, Preradovićeva 13, Zagreb

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na otvorenje izložbe "Moj doživljaj muke" u okviru manifestacije "Pasionska baština", koje će se održati u utorak, 16. travnja 2019. godine u 18 h u Galeriji Šira, Preradovićeva 13 u Zagrebu.

Tradicionalna izložba studenata Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu unutar manifestacije "Pasionska baština" pokušaj je interpretacije zadnjih dana života Isusa Krista, pitanja koja se već dva miljenija vežu uz njegovu žrtvu i uskrsnuće kao radosnu vijest, posebno za one potlačene.
Studenti i studentice predstavlju radove koji govore o olovno sivom trenutku smrti, sv. Petru i pijetlu, srce koje kuca za drugog, otvaraju se pitanja stradanja i sudbine čovjeka, a posebno pravednika koji je nepravedno osuđen i kažnjen.
Čini se kao da opisuju i sadašnju sudbinu milijuna ljudi.

izv.prof.art. Tomislav Buntak

Izložbu možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet: 16-20 h, subotom: 11-16 h) do 27. travnja 2019.

Realizacija izložbe podržana je sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

Pratite nas i na stranicama Galerije Šira :

https://www.facebook.com/GalerijaShira/
http://www.shira.alu.hr

Veselimo se Vašem dolasku!

Skupna izložba "Slika mog svijeta"

vrijeme: 18.04. – 02.05. 2018 u 19. sati

mjesto: Slovenski dom Masarykova 13, Zagreb

Autori:

Angelina Đoković Janjušević, Barbara Špiljak, Branka Hržić, Branka Šinko, Denis Kaplan, Dijana Mlinarić Daić, Đurđica Pirkić, Emina Jaić, Janica Šterc, Josip Rubes, Karmela Bojić, Kristina Tot Kaša, Maja Perić, Marija Božić, Mercedes Bratoš, Miroslav Odavić, Neva Pavlin, Veseljka Kos, Zoran Hercigonja

Ova je izložba pregled individualnosti i osobnog pristupa slikarskom stvaranju različitih utjecaja, škola, ambicija, dobnih razlika i vlastitog umijeća.
Ima stvarno slika koje su rađene do visoke umjetničke perfekcije. Sistemetazacija ili razvrstavanje je gotovo onemogućeno zbog vrlo jakih i različitih individualnosti. Izložba se ne može imenovati po nekim povijesnim razdobljima, stilovima ili tehnikama. Koherentnost je prisutna pa smo tako i pristupili individualno ponaosob riječ dvije o svakom umjetniku.

Talijanski jezik ima fino razrađenu terminologiju za područje slikarstva npr.: maestria, freschezza, sfumato, primavista... vaghezza. Ovo potonje označava milinu i prijatnost, a ova izložba upravo tome doprinosi.

prof. Nedeljko Tintor

ANGELINA ĐOKOVIĆ JANJUŠEVIĆ Put kao prolaznost kroz pejzaž poznate i nepoznate krajeve, likovi u prolazu i nagibu i u iznenadnim situacijama svakog nam putovanja, i putešestvija.

BARBARA ŠPILJAK Prisutna vrlo smiona tehnika primjenom raznih materijala kao i aplikacija uspješno kolažirana što dopunjava materijalnost i autentičnost podneblja.

BRANKA HRŽIĆ Uhvaćen mediteranski kolorit uz osjećaj primorskih vjetrova, bure juga ili široka, akrilom uspješno zabilježeno.

BRANKA ŠINKO Do perfekcije dorađen pejzaž naročito u prikazu drveća i ostalog raslinja kompoziciju dopunjava stafažna figura ženskog lika.

DENIS KAPLAN Apstrakcija sa jakom individualnošću dopunjena aluzijama na Jackson Pollocka.
Dualitet je prisutan u ta dva plana.

DIJANA MLINARIĆ DAIĆ Bukolički prikaz idiličnog prizora uz uspješno kadriranje prvog, drugog i trećeg plana.

ĐURĐICA PIRKIĆ Dva su vrhunska majstora prikazivanja mora. Englez William Turner i armenac Ivan Ajvazovski. Približavanje njima samo je vrlo pohvalno.

EMINA JAIĆ Akrilikom vrlo pojednostavljeno rješenje ženskog lika modernizirano poput američkih stripova.

JANICA ŠTERC Monokromatsko sa komplementarnim akcentima u donjoj polovici slike; nježni senzibilitet što pokazuje ova slika šetnjom pod kišobranima.

JOSIP RUBES Kumulonimbusi onako kako ih uspješno pokazuju holanđani uz kompoziciju koja također liči na njihove slike pejzaža niskog horizonta. Bravo Josipe.

KARMELA BOJIĆ Žensko lice senzualno prikazano uz prisustvo orijentalnih atributa, turbana, sjaja, raskoši sa aluzijom na priče iz Šeherezade.

KRISTINA TOT KAŠA Kompozicija pokazuje dualitet, podijeljenost u dva dijela prikaz lica i neodređenosti uz izvjesna iznenađenja.

MAJA PERIĆ Vrlo kvalitetna izvedba do perfekcije postavljenih boja i odnosa istih suprostavljajući ili uravnotežujući uglate i amorfne oblike.

MARIJA BOŽIĆ Vrlo ugodan klasičan pejzaž u kojemu dinamiku daju dijagonalno nagnuta stabla nad vodom.

MERCEDES BRATOŠ Uspješnost kombinacije printa uz autorsku dorađenost kompozicije konkretno rukom doslikanog lustera kao i dekorativno kadriranje što se odnosi na okvir.

MIROSLAV ODAVIĆ Ekvilibriranje između ranog i prvog začetnika apstrakcije Vasilija Kandinskog (godina 1910.) i prve violine hrvatskog slikarstva Ede Murtića.

NEVA PAVLIN Sivilo kao neodređenost sa prizvukom plavetnila (nade) uz dva crvena (topla akcenta) koja možda donekle poznajemo u vječitom pitanju beskonačnosti.

VESELJKA KOS Meditativno dohvaćanje nedokučivih pojava u samoći na izmaku dana i sunca koje je netom zašlo.

ZORAN HERCIGONJA Hrabro primijenjena tehnika lakova sa usklađenošću crvene i crne kao i crne i bijele boje. Sve odiše jakim intenzitetom u ekspresiji.

Skupna izložba "Voyage,voyage"

vrijeme: 19.05.2021.
mjesto: Galerija Šira

Izvor: Facebook events

Skupna izložba članova "Križevački likovni krug"

vrijeme: 28.01.2018. u 18 sati
mjesto: Galerija Stepinac-Pastoralni centar, Selingerova 16, Koprivnica

Na poziv Župe bl.Alojzija Stepinca, iz Koprivnice KLK je prihvatio napraviti izložbu povodom Stepinčevih dana
Križevački likovni krug djeluje već 15. godna i prvi puta izlažu u Koprivnici.
Sudjeluje 24 slikara sa 48 radova.
Zastupljena tematika slika je od sakralnih, veduta pa do pejsaža

Skupna izložba fotografija "NA BREGU"

vrijeme: 15.02 sa početkom u 19 sati
mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Pozivamo Vas na otvorenje skupne izložbe fotografija na kojoj će se predstaviti 20 fotografa sa temom iz svojeg područja.
Kako je tema slobodna, odnosno, fotografije će biti ogledalo autora, njegovog rada i stvaralaštva, moći ćete uživati u radovima uhvaćenim i zarobljenim u fotografiju u trenutku snimanja...u prirodi, aktova, gradskih ulica....
Izložba se otvara 15.02 i traje do 01.03.2019.
Svi su dobrodošli.

Sudionici:
Tomislav Hajek, Rocco Zorić, Magdalena Rikanović, Željko Jovanović, Josip Biondić, Željko Plašč, Tomislav Tompa Zebić, Davorka Trbojević, Karmen Stošić, Gordan Kos, Đurđica Kocijančić , Zoran Kolarić, Željko Novaković,  Dražen Tirić, Božo Marijančić, Katica Pecigoš-Kljuković, Josip Grgurić, Snježana Požar, Sena Žutić, Ankica Rajačić, Stjepan Wershansky

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Skupna izložba fotografija “Trenutak opuštanja“

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

vrijeme: 19.studenog 2021 u 19 sati

Izožba traje do 10.12.2021.g

Autori:
Željko Novaković, Rocco Zorić, Ivana Zerovnik, Davorka Trbojević, Gordan Kos, Željko Jovanović, Kadija Blaženka, Kadija Miroslav, Karmen Stošić, Ivan Čagalj, Đurđa Petrišić, Tomislav Hajek, Kristina Matijas, Neno Mihovil Tica-Čelić, Liljana Šivak, Nenad Tica, Drazen Tiric,Stjepan Wershansky, Sena Zutic, Đurđica Kocijančić

"Trenutak opuštanja" je skupna izložba 20 autora sa predstavljanjem  20 fotografija  koje  odražavaju svu raznolikost promišljanja fotografije kao vizualnog izričaja. Izložene fotografije mogu se razaznati u fotografskim žanrovima portretne fotografije, ulične fotografije, dokumentarne fotografije, umjetničke fotografije,  fotografije prirode, akt fotografije... u crno-bijeloj i kolor izvedbi.  Široka tematika i različitost izvedbi  kojom  autori  ovisno o svom afinitetu i senzibilitetu  u potpunosti  iskazuju osobni fotografski izričaj te svojim "zaustavljenim trenutkom"  daju i  vizualni  dojam i poruku same fotografije.

Fotografije koje su izložene na ovoj izložbi obuhvačaju isječak i trenutak prostora i vremena. Fotografiran je ne bilo koji trenutak, već upravo onaj odlučujući  koji  autor u tom trenutku vidi a svojom fotografijom želi nešto reči ili ispričati.

U  "Trenutku  opuštanja" autori su sa samo jednom fotografijom, vlastitim izborom motiva, bojom, svjetlom ili sjenama, portretiranjem, dokumentiranjem ili kroz vlastitu kreativnost stvorili fotografski izričaj.

Monokromatski način snimanja filtrira boju, pomaže istaknuti svjetlo i sjenu te daje fotografijama određeni stil  i atmosferu.

Fotografije koje su izložene monokromatski, crno-bijele  su fotografije kojim se autori koriste sa svjetlom i sjenom uz oslobađanje boje:  Gordan  Kos - Trenutak opuštanja,  Ivan Čagalj - Samo nas dvoje,  Dražen Tirić - Eva,  i  Tomislav  Hajek - koji sa svojim vlastitim senzibilitetom i rafiniranom senzualnosti  nam vizualnom jasnoćom  prenose središnji motiv žene i prostor koji ga okružuje.

 Uličnom fotografijom  kao dokumentom jednog trenutka, vizualnim zapisom jednog vremena, isticanjem osjećajnosti fotografije, estetikom (Povratak s Dolca -Ivana Žerovnik),  kroz gradsku vežu propitkivanja suprotnosti dolaska ili odlaska, crnoga i bijeloga (Haustori vrani-haustori bijeli- Neno Mihovil Tica-Čelić),  uz bogatu teksturu naglašenih kontura  poput stare grafičke tehnike  koja daje  dokumentarističku patinu, ljepotu i posebnost (Prolaz između Bakačeve i Cesarčeve-Blaženke Kadija) dok nam urbana  scena grada djeluje  u  refleksiji  tramvaja "pomaknuto"  stvara se zabilježeni zapis  koji nas podsjeća na promjenjivost i nestalnost modernog života (TRAMIRROR-Željka Jovanović).

Fotografijama u boji predstavlja se dokumentarno ulična priča kao life fotografija  (Željko Novaković ),  istaknutim ritmom (Ni njemu nije lako-Ljiljana Šivak) sa elementima portretne fotografije (Miroslav Kadija) te crveno crne senzualnosti (Stjepan Wershansky).

U boji su predstavljene i fotografije prirode: naglašene nježnosti tonaliteta cvijeta i leptira  (Kristine Matijaš),  sive čaplje u dugoj  ekspoziciji vode  (Sene Žutić),  atmosferični pejzaži: zime - O smiraj (Nenad Tica) i vrlo ugođajne Bonace (Rocco Zoric) te  fotografija odraza-refleksije na vodi, kako sama autorica kaže: Kad priroda slika - Jesen na vodi (Davorka Trbojević).  Nezaobilazna boja u fotografiji koja nas uvodi u maštovitost i bajkovitost  (Đurđe Petrišić) sa osobnom interpretacijom,  korelacija fotrografije s autoričinim  viđenjem  sebe  nastala s namjerom (Đurđica Kocijančić) i fotografija Zima (Karmen Stošić)  kao osmišljeni koncept koji nosi autoričinu ideju, njezin otisak s porukom koju nam ostavlja.

Davorka Trbojević, prof

Pri posjetu izložbi obavezno je pridržavanje epidemioloških mjera koje je propisao HZJZ i odluka koje je donio Stožer civilne zaštite RH

''Jedno novo vrijeme'' – skupna izložba slika autora okupljenih oko portala Ludvig dizajn u Galeriji Zvonimir

Autori: Nada Katanec, Snježana Bilandžić, Andrea Stanić, Snježana Mayer, Ana Sušec, Katarina Sincic Rast, Branka Toplek, Marija Omazic,Vesna Mandić, Ankica Tomac, Danica Kuštrak, Vesna Zvonarević, Barbara Špiljak, Marija Tokić, Zoran Hercigonja, Vera Antolić, Zvjezdana Žužić, Snježana Šebalj, Veseljka Kos, Emina Jaić, Marija Šic, Marijana Vukovic, Branka Drenovac, Ruzica Skoko, Kamelija Salopek, Marija Hećimović, Nives Vrsaljko, Biserka Biba Ladišić, Ingrid Novak, Merima Popara, Dubravko Đurđek

''Jedno novo vrijeme''

Sa početkom 2021. godine, likovni umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn (https://www.ludvig-designe.com/) sastaju se u zajedničkoj izložbi slikarskih radova sa kojima predstavljaju svoje doživljaje iz prirode, gradske vedute, različite scenične prizore ljudi i njihova emocionalna stanja u trenucima dokolice i uronjenosti u intimi bića. Autori različitih izraza, ponegdje kroz poetski realizam, ali i lirsku apstrakciju ili nadrealne ekspresije boja približavaju nam svoje likovno umijeće, u posvećenosti stvaralačkom činu kroz koju prosijava težnja oblikovanja svijeta, kroz izdvajanje njima značajnih motiva.

''Jedno novo vrijeme'' tako predstavlja odmaknutost umjetnika od uzburkane svakodnevice i put traženja tihih inspirativnih trenutaka u kojima se sjećanja i snovi prožimaju sa unutarnjim slikama, kada se na platnu osmišljavaju kompozicijske igre, raščlanjuju boje i tonovi, pretapanje planova, definira se perspektiva i ravnoteža, tvore novi oblici ili se naprosto kroz igru sa kistom i špahtlama, u žarkoj paleti izljeva ritam umjetnikovih osjećanja.

U prozračnom zelenilu šume na slici Marije Hećimović, kroz dojmljivi kontrast dana i noći na slici ''Most'' Barbare Špiljak Presečki, u slici ''Zalazak na moru'' Vesne Zvonarević i slici "Neka nova svitanja" Andree Stanić, priroda nam nudi i dubine i udaljena obzorja, mikrokozmos za istraživanje, počinak između zbivanja i točku susreta sa samim sobom. Prirodi se slikari uvijek vraćaju u kruženjima godišnjih doba, shvaćajući da svaki dio godine zrači drugačijim svjetlom, ali i svaki autor kroz drugačiju lepezu boja izražava svoje impresije, pa tako i zima na slikama Marije Omazić i Branke Toplek biva viđena na različite načine, gdje nam Omazić dočarava obalu zaleđenog jezera pod žutom svjetlošću hladnog zimskog sunca, a Toplek je svoj prizor zime prikazala bjelkasto sivim, plavim i ljubičastim tonovima, koji se u dalekoj perspektivi zgušnjavaju u obrisima tamnih borova.

Marijana Vuković slika vatru kroz žustre crvene plamenove koji podsjećaju na tijela nekih vilinskih plesača kraj drevnog ognjišta, dok Snježana Bilandžić svoje eukaliptuse rastvara u mrežolikoj kompoziciji koja povezuje planove pješčanog tla i blijedoplavog neba, gdje i ta stabla djeluju kao da su oživljena i uzgibana u nekom egzotičnom plesu i susretu sa silama prirode.  

Danica Kuštrak, Emina Jaić, Nada Katanec, Marija Tokić, Marija Šic i Ankica Tomac slikaju ženske likove, djevojku uokvirenu iskričavom aurom svjetlosti iz prirode (Tomac), futuristički prikaz žene u kontemplaciji ispred crvenog oblaka kose (Šic), melankoličnu putnicu na željezničkom peronu u vješto izvedenom bogatstvu sivih tonova (Tokić), bajkovitom šumom uokvirenu djevojku u plavom (Katanec), lice žene koje izvire iz bjeline prošarane mrljama boje (Jaić) i elegantnu figuru žene sa knjigom u ruci u intimi svoje spavaonice (Kuštrak).

Svi ti likovi odašilju nam dojam mira, prigušenog snatrenja, blage sjete, ali i radoznalog iščekivanja što nam budućnost donosi. Vrijeme zime kada umirujemo svoje aktivnosti ujedno je i period klijanja skrivenih sjemena u zamrznutoj zemlji, rađanja i kristaliziranja novih ideja prema većoj jasnoći, dok u susretu sa tmurnim sivilom i hladnoćom svijeta oko nas okrećemo svoj pogled prema unutarnjoj svjetlosti, novim vizijama koje se stvaraju uz knjigu, glazbu, kultiviranje estetskih ukusa i osobnih kreativnih izražaja.

Gradske vedute predstavljaju nam Ana Sušec i Biserka Ladišić kroz delikatne detalje zagrebačke uspinjače (Ladišić) i samotnu, kamenom popločanu ulicu u predvečerje (Sušec), u kojima su ti prizori također zamrznuti u vremenu kroz nataložena sjećanja na urbane šetnje i grad koji se stišava prema kraju dana, kada i tamnoplava boja neba sugerira taj suton, protkan rijetkim svjetlom uličnih svjetiljki. Katarina Sinčić Rast sa figurom anđela podsjeća nas na priče koje smo slušali u djetinjstvu sjedeći pored naših baka, a na starinske basne o čarobnim ribama podsjeća nas i slika Vere Antolić, "Zeus Faber". Zvjezdana Žužić i Ružica Skoko predstavile su se sa apstraktnim stilom slikanja, kroz geometrijsku apstrakciju (Žužić) i lirsku apstrakciju (Skoko), gdje u igri primarnih oblika, linija i kolorita uočavamo strujanje emocija, bez potrebe da one budu definirane u nekom vidu poznate materijalne realnosti.

Veći dio tih autora/ica koji će izlagati na izložbi u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir bio je predstavljen i na portalu Ludvig dizajn, koji u svojoj programskoj koncepciji želi predstaviti kreativnost širokog kruga domaćih likovnih stvaralaca i na internetu, što nam je posebno bilo značajno i u 2020., tzv. pandemijskoj godini, kada su mnogi umjetnici kroz digitalnu prilagodbu kulturnih i umjetničkih sadržaja ipak očuvali kontakte sa svojom umjetničkom publikom, usprkos vremenima izolacije i smanjenih mogućnosti za rad i izlaganje. Tako smo ipak došli i do nekog 'novog vremena', u kojemu umjetnička aktivnost postaje jednako bitna i u 'virtualnim', kao i u onim 'realnim' prostorima, kroz multidimenzionalno povezivanje tradicionalnih i suvremenih pristupa u promociji umjetnosti i kulture, koja više nije vezana samo za jedan fizički prostor, već postaje dostupna širokom krugu pratitelja umjetničkih portala, iz raznih država svijeta.

Definitivno 'novo vrijeme' jeste i ono vrijeme, u kojemu se brišu barijere među različitim kreativcima i ljubiteljima umjetnosti, te se svakodnevno formiraju neke nove suradnje, kao i izložbe kojima je cilj predstaviti što veće bogatstvo različitosti i stilskih izraza domaćih autora, pa nam na tom tragu i izložba u Galeriji Zvonimir daje priliku da upoznamo nove autore i njihovo viđenje posvećenog ''slikarskog vremena'', sa kojim također oblikujemo i naše unutarnje svjetove i umjetničke senzibilitete.

mr. art Krešimira Gojanović

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Skupna izložba slika "Boje i emocije"

vrijeme: 17.06.2020. u 19 sati
mjesto: galerija Slovenskog doma, Masarykova 13/I, Zagreb

Veselimo se Vašem dolasku

Autori:

Dubravka Mijatović, Andrea Stanić, Danica Kuštrak, Vera Antolić, Zvjezdana Žužić, Davorka Radocaj, Irena Sara Mraz, Merima Popara, Kamelija Salopek, Doroteja Meštrović, Snježana Mayer, Emina Alagić, Snježana Bilandžić, Ingrid Novak, Jadranka Šarić, Verica Kovač, Vesna Zvonarević, Snježana Šebalj,Emina Jaić, Sonja Papuga, Ana Sušec, Tončica Mazić, Liba Peršinović, Marija Hećimović, Đurđica Pirkić, Bosiljka Dajić, Veseljka Kos, Dubravko Đurđek

Ponekad, u lošim trenutcima raspoloženja, čovjek sam sebe zapita: "A što bi me sada emocionalno razgolitilo, uzbudilo, dalo unutarnji osmijeh, a i zadovoljstvo..."

Rješenje je na trenutak pogledati novu sliku, unos energije i trud slikara koji sve donosi porukom, koloritima, opservacijom te uljepšati nam tu sekundu istine.

Nevjerojatno je koliko možemo naučiti od tih izloženih slikarskih djela, ali i razviti osobnu emociju što nam se sviđa, što nam je “leglo“ oku i duši s čim postajemo već emocionalno bliski.

Tada nam se javlja osjećaj osobne kritičnosti, podsvjesno procjenjujemo što je “dobro“, a što “loše“. Promišljeno smo tada upili emocije, zadovoljni smo osobnom kritikom, osjećamo se samosvjesnim kustosima.

Postigli smo vrhunac, čak nam i tamne boje nekako počinju grijati dušu.

Dubravko Đurđek, slikar

Skupna izložba slika "Liki od srca"

vrijeme: 19.12.2019 u 17.00 sati
mjesto: Kulturno informativni centar Korenica

Pod pokroviteljstvom Općine Plitvička Jezera sudjeluju autori: Željko Breka, Dijana Mlinarić Daić i Marija Božić

Skupna izložba slika "Maksimirski intermezzo"

vrijeme: postav izložbe otvara se 06.11.2020 sa početkom u 17 sati uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Autori:Andrea Stanić, Katarina Sinčić Rast, Vera Antolić,Kristina Šimon Starčević, Vesna Zubović, Zoran Hercigonja, Branka Toplek, Nives Vrsaljko, Zvjezdana Žužić, Ingrid Novak, Snježana Šebalj, Dubravko Đurđek, Nikica Jelić, Danica Kuštrak, Vesna Zvonarević, Angelina Đoković Janjušević, Barbara Špiljak Presečki, Veseljka Kos, Verica Kovač, Davorka Radočaj, Merima Popara, Ana Sušec, Branka Hržić

Izložba je otvorena od 06.11. do 20.11.2020. g. svakim danom osim vikenda od 17-19 sati.
Također uz prethodnu najavu na broj mobitela : 091 7206 882 može se organizirati otvaranje prostora u dogovorenom terminu.

„Maksimirski intermezzo“

„Odmah na početku ovoga predgovora ispričavam se svim umjetnicima koji nisu mogli sudjelovati  sa svojim radovima na ovoj izložbi radi ograničenog broja mjesta“

U ovo vrijeme pandemije Covid-a 19 i trauma izazvanih potresom u Zagrebu pokušao sam naći mali predah da našu svakodnevicu prekinem s jednom divnom stankom odlaskom u svijet boja, ljepote slika i osobnih osjećaja umjetnika.

Dvadesetak slikara dijametralno suprotnih sa svojim radovima sudjeluje sa svojim tehnikama, stilovima i osjećajima u ovoj divnoj eksploziji boja, emocija i postavlja nas u jednu pauzu od problema i bijega od svakodnevnih zbivanja i tempa.

Esencija izložbe je da se taj bijeg nađe u ovom malom intermezzu pred zimsko razdoblje u jednom okupljanju  s prijateljima, slikarima i posjetiteljima, štovateljima umjetnosti.

Svaki umjetnik, sa svojim umijećem, pokušava doprijeti do srca svakog  posjetitelja, sa svojim odabirom boja, temom koju je izabrao ili sa svojim emotivnim pristupom kojega  je premjestio na platno.

Sve slike na ovoj izložbi prenose osjećaj duše umjetnika kada je stvarana i rođena s ljubavlju, kako bi svaki dobronamjernik pronašao jednu malu nit koja bi ga povezala s tim bojama i ljepotom stvaranja tog umjetničkog djela te stavio na svoj zid.

Pogled na sliku koja Vam u današnjici može razgolititi misli i punoću duše, svakoga sudionika ove kulturne manifestacije učinit će sretnim i dati mu veliki poticaj za daljnji stvaralački rad.

U svim radovima osjeća se koloritno impulzivno građansko slikarstvo, svaki potez boje povlači se beskompromisno, oštro i hrabro, odaje prostranost kolorita i trećom dimenzijom postiže se konačna poruka svakog umjetničkog djela na ovoj izložbi.

U segmentima boja slike dišu kroz sve nijanse od pojedinih gdje se ističe bjelina na platnu do radova ispunjenih tonalitetom po cijeloj površini, a kod svih djela ostaje dobar prizor za životnu radost znatiželjnika - ljubitelja slikarstva.

Prepoznaje se ne brzopleto nego iskreno slikarstvo čak i kod nemuštih poteza na platnu koji su nepovratno iskreni.

Željko Bedić

Galerija fotografija sa izložbe

Skupna izložba slika "Platna koja govore"

Portal Ludvig dizajn obilježava dvanaest godina posvećenosti kulturi i umjetnosti, simbolično kroz izložbu pod nazivom „Platna koja govore“. Ovaj događaj nije samo prilika za predstavljanje izvanrednih likovnih djela, već i manifestacija trajne predanosti promicanju umjetničkog stvaralaštva te poticanju dijaloga između umjetnika i publike.

Tijekom dvanaest godina djelovanja, Ludvig dizajn postao je nezaobilazan oslonac suvremene umjetničke scene, okupljajući umjetnike različitih stilova i generacija. Portal ne samo da promiče umjetnost, već gradi mostove između stvaratelja i njihovih publika, stvarajući živuću zajednicu kreativaca i ljubitelja umjetnosti. Ova izložba, koja okuplja radove raznolikih umjetnika, svjedoči o bogatstvu talenata i vizija koje portal kontinuirano podržava.

„Platna koja govore“ donose bogatstvo stilova i tehnika. Svako djelo ima jedinstvenu priču, a umjetnici kroz svoje radove komuniciraju emocije, simboliku i univerzalne poruke. Djela evociraju različite osjećaje — od smirenosti i sklada pejzaža, preko dinamičnosti apstrakcije, do introspektivnih portreta.

Umjetnički izražaji na izložbi pokazuju hrabrost u eksperimentiranju s bojama, teksturama i kompozicijama. Rezultat su radovi koji plijene pažnju gledatelja, potaknuvši ga na razmišljanje i introspekciju. Svako izloženo platno poziva publiku na dijalog, što čini ovu izložbu više od pukog estetskog doživljaja.

LD portal izrastao je u dinamičnu platformu za susret umjetnika i publike. Kroz intervjue, recenzije, priče o umjetnicima te najave događaja, portal kontinuirano informira, educira i nadahnjuje svoju publiku. Izložba „Platna koja govore“ prirodni je produžetak te misije, omogućujući umjetnicima da predstave svoje radove u izravnom kontaktu s publikom.

Izložba također služi kao podsjetnik na ključnu ulogu umjetnosti u društvu. Umjetnost nije samo dekoracija — ona je oblik komunikacije i promišljanja koji nadilazi vremenske i prostorne okvire. Ona je izvor inspiracije i životne energije, a istovremeno i sredstvo za refleksiju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Posebna snaga umjetnosti leži u njezinoj sposobnosti da potakne promatrače na kritičko razmišljanje i otvaranje prema novim perspektivama. U vremenima brzih promjena, umjetnost pruža prijeko potrebnu stabilnost, utočište i inspiraciju.

Portal Ludvig dizajn prepoznaje tu moć umjetnosti i kontinuirano radi na širenju njezina dosega. Uz pomoć izložbi poput ove, portal osigurava da umjetnička djela dosegnu širu publiku te potaknu novu generaciju umjetnika i ljubitelja umjetnosti.

Naziv izložbe „Platna koja govore“ savršeno sažima njezinu bit. Platna nisu samo obojene površine; ona komuniciraju kroz svoje boje, oblike i teksture. Svako djelo ima vlastiti glas, vlastitu priču koja se otkriva svakom promatraču na jedinstven način. Ova univerzalnost čini umjetnost snažnim alatom za povezivanje ljudi bez obzira na njihove različite pozadine.

Izložba poziva publiku na interakciju, na razmjenu dojmova i misli. Kroz ovaj dijalog između umjetnosti i promatrača, stvara se prostor za osobne refleksije i nove interpretacije.

Osim umjetnika, portal zahvaljuje i svima koji su doprinijeli realizaciji ove izložbe — od suradnika do posjetitelja. Njihova podrška omogućila je da se ova izložba ostvari te da postane važan trenutak u povijesti portala.

Kroz „Platna koja govore“ LD portal ne samo da slavi proteklih dvanaest godina rada, već i postavlja temelje za buduće projekte i suradnje. S predanošću koja traje već dvanaest godina, portal će nastaviti podržavati umjetnike, promovirati umjetnost i osiguravati da umjetnička djela budu dostupna svima.

Umjetnost ima moć mijenjati društvo, inspirirati i povezivati ljude. Ova izložba, sa svim svojim bogatstvom izraza i poruka, svjedoči o snazi kreativnosti i njezinoj ulozi u našim životima. Svako djelo, svaki umjetnik i svaki promatrač dio su tog procesa.

Autori:

Ana Sušec, Andrea Stanić, Anica Gašpar, Anita Kunić, Branka Hržić, Branka Zobenica, Danica Kuštrak, Davorka Radočaj, Dijana Savić, Drazen Petrović, Gordana Vukasović, Ivanka Josipović, Jasenka Smrekar, Kristina Graff, Ljiljana Tršan, Marija Tokić, Milorad Vulin, Mira Čikardić, Mirjana Mirusch, Nadica Tomšić, Oste Erceg, Pina Perović, Suzana Pirtovsek, Tatjana Matešić Šimić, Tatjana Slavković, Vera Antolić, Vesna Zvonarević, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić, Žana Bašić-Zuccolo, Željka Podobnik, Željka Šebalj Koštić