Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Mercedes Bratoš - "Slučajni prolaznici"

    vrijeme: utorak 18. listopada 2016 u 19.00

    mjesto: Zavičajni muzej Buzet

    Izložba ostaje otvorena do 3. studenog 2016. i može se pogledati radnim danom od 10 do 15h.

    Izložba Mercedes Bratoš -

    SLUČAJNI PROLAZNICI

    Dosadašnji opus dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš prati izmjena ciklusa sadržajno različitih, ali karakterno povezanih odrednica. Stvaralački proces definiran je intuitivnim i spontanim oblikovanjem skica čiji uži izbor postaje temelj za gradnju slike. Inspirirana svijetom oko sebe i vođena svojim unutarnjim psihološkim ustrojem Mercedes Bratoš stvara cikluse definirane kolažno razrađenim kompozicijama s naglašenim vizualnim redom.

    Izložba Mercedes Bratoš -

    Izložbu "Slučajni prolaznici" čini izbor djela iz recentnog opusa koji zorno prikazuje mijene unutar umjetničinog stvaralaštva. Lajtmotiv odabranih radova slučajni su prolaznici transformirani u glavne aktere pojedinog ciklusa, dok je sadržaj baziran na međuljudskim odnosima glavnih likova.

    Zlatni Hollywood

    Holivudski glamur i elegancija 50-tih godina prošlog stoljeća prezentirani su fotografijama poznatih filmskih scena koje čine središte kompozicije. Akrilnim bojama, kredom, ugljenom ili tušem umjetnica niže gradivne elemente koji slikarski nadopunjuju, zaokružuju, te u konačnici definiraju kompoziciju pritom dajući završni pečat u formi autorskog komentara odabrane scene. Tako je dramatičnost u radu "Ich bin" postignuta oštrim sjenama na licima glumaca postavljenih u središte dubinski oblikovane pozadine geometrijskih formi s naglašenim oštricama, dok je djelo "Forever Neighbors" definirano nježnim florealnim motivima koji ističu ljubavnu notu prizora.

     Mercedes Bratoš

    Pop-art junaci

    Romantični odnosi iz zlatnih godina Hollywooda u pop-artovskom ciklusu zamijenjeni su dinamičnim odnosom anonimnih glavnih aktera. Protagonisti uobličeni u formi crnih silueta dominiraju kolažem urbanog pejzaža ispunjenog ciglenim zidovima, išaranim fasadama, mračnim uličicama ili pak vizurama monumentalnih nebodera. Radnja stripovski podijeljena na sekvence tematizira ulogu super junaka ili spektakl izvođača koji pod okriljem noći izvode svoje tajne akcije. Unatoč mnoštvu kolorističnog sadržaja i nizu detalja, simbolični nazivi radova poput "Elmoli u akciji", "Noćna dama", "Bacač kugle" i "Spokoj" dodatno naglašavaju zagonetnost djela i promatrača potiču da započne s otkrivanjem identiteta glavnih likova.

    Iz dekorativnog u angažirano

    "Flower", "Žena s pticama" i "Garbage" predstavljaju prijelaznu fazu ciklusa na zalasku, no sadrže i naznake nekih novih promišljanja. Dominantni ružičasti cvjetovi u radu "Žena s pticama" ispunjavaju plohu unutar obrisa ženske figure i dokidaju njezin volumen pretvarajući je u ornamentalni znak u prostoru. Dekorativnost se nastavlja i u stiliziranom radu "Flower" na kojem jarki kolorit ispunjava plohe predimenzioniranog cvijeta, dok "Garbage" nagoviješta ciklus u nastajanju. Tonsko, prigušeno i gotovo akromatsko oblikovani elementi otpada naznačuju radikalni zaokret u likovnom i sadržajnom aspektu rada.

    Slučajni prolaznici

    Povratak Shakespearea

    Paralelno s novim promišljanjima nastaje ciklus čiju osnovu čine fotografije poznatog hrvatskog fotografa Mie Vesovića nastale prošle godine tijekom predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama. Potaknuta emocijom izabranog kadra Mercedes Bratoš gradi sliku elementima koji čine estetski i likovni sklad s odabranim središnjim motivom dodatno potencirajući uhvaćenu kretnju, emociju ili psihološko stanje glumaca na pozornici. Sklad nije nužno ostvaren primjenom sličnih boja, linija ili tekstura, već može biti baziran i na izrazitom kontrastu, komplementarnosti elemenata i boja ili različitoj dinamici izraženih osjećaja.

    Središnji prizor čini print fotografije, ključna scena iz predstave na temelju koje umjetnica gradi priču. Mercedes Bratoš intervenira u fotografiju povezujući prizor s ostatkom slike koji funkcionira kao nadogradnja scenografije i sadržaja. Fotografija je ponekad prenesena u manjem formatu, pa slikarski definiran prostor dobiva veću funkciju ili pak fotografija dominira platnom čime je okolni prostor sveden na dekorativni okvir. Interveniranje unutar fotografije poput obogaćivanja scene raskošnim lusterom u radu "Kod Capuletija" otvara posve novu dimenziju percepcije viđenog prizora. Slikarski pridodani element postaje integralni dio kadra, te se čini gotovo nezamislivo vizualizirati istu scenu bez njega.

    Dok pojedine intervencije doprinose ostvarenju kompozicijskog sklada kroz ravnotežu elemenata, figura i scenografije, preostali slikarski uplivi imaju čisto simboličku narav. U djelima "Galeb" i "Gavran" motivi predimenzioniranih ptica umetnuti u središnju scenu dominiraju cijelim prikazom potencirajući atmosferu definiranu položajem i odnosom likova. Vrhunac simbolike pronalazimo u radu "Srodne duše" gdje autorica scenu glavnih aktera u intimnom činu pozicioniranih na motiv kompasa dodatno postavlja na dlan ljudske ruke. Simbolika je okrunjena nazivom rada koji možemo protumačiti kao važnost ispravnog izbora u životu, jer nas samo on na našem sudbinskom putovanju može dovesti do srodne duše.

    Autoričina ljubav prema kolažu ponajviše se očituje u radu "Madame Bovary" u kojem je središnja fotografija povećana slikarski nadodanim rubom i smještena na bogatu ornamentalnu pozadinu zidnih tapeta. Kolažni postupak prisutan je i u radu "Kralj Lear". Umjesto okvira ili obogaćene scenografije platno je "izlomljeno" na nekoliko istovremenih kadrova naglašene simbolike i kolorita. Fokus je na liku sklupčanom u fetusni položaj dok sjena rešetki simbolizira pitanje fizičke slobode, ali i slobode čovjekovog duha.

    Sloboda interpretacije

    Najrecentniji radovi osebujna su reinterpretacija Dubrovačkih ljetnih igara. Polazeći od fotografija koje su poslužile kao okidač za stvaranje, autorica na temelju vlastite intuicije gradi neke nove priče utkivajući u njih vlastito viđenje, osjećaje i slutnje. Nazivi radova ne oslanjaju se na preuzetu scenu već su rezultat slobodne asocijacije umjetnice prilikom transformacije odabranog motiva. Spoj slike i fotografije obojen je autoričinim emocijama, doživljajima i promišljanjima o radu unutar nekog šireg konteksta, a ispreplitanje književnog i likovnog omogućuje slojevito čitanje viđenja, značenja i interpretiranja emocija sadržanih u djelu.

    Presjek novijih radova pruža uvid u slojevit i kompleksan karakter Mercedes Bratoš, dubrovačke umjetnice sa zagrebačkom adresom, čije stvaralaštvo ne podilazi trendovima u hrvatskoj likovnoj umjetnosti već dosljednim i nepretencioznim izražavanjem svoje nutrine pronalazi put do publike.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Nik Titanika "Nik Titanik i Štefica Jambriščak stali su u Karlovcu"

    vrijeme: 9. studenoga 2017. u 19h

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Na izložbi neobičnog postava posjetitelji će moći razgledati izbor od čak 160 karikatura nastalih u posljednje tri godine. Nikola Plečko poznat kao Nik Titanik jedan je od rijetkih karikaturista koji i dalje dnevno objavljuje dvije karikature, te u suradnji s jednim dnevnim novinama pronicljivo komentira aktualna događanja i pojave u društvu. U svojim karikaturama Nik Titanik ne štedi nikoga. Likovi iz političkog, estradnog i sportskog života podložni su njegovoj britkoj oštrici, dok u kolorističnim crtežima glavnu ulogu igra jedina ženska protagonistica hrvatske karikature – Štefica Jambriščak.

    Izložba Nik Titanika

    NIK TITANIK I ŠTEFICA JAMBRIŠČAK STALI SU U KARLOVCU

    Karikatura je područje umjetnosti koje zahtjeva pronicljivo opažanje i aktivno promišljanje svijeta oko sebe. Ona se poigrava sa životnim činjenicama ukazujući pritom na ključne probleme u društvu, dok humor istovremeno ublažuje i potencira težinu istine. U svijetu karikature nema licemjerja i lažnog morala, već ilustracija tumači ponekad okrutnu realnost zaodjevenu u britki humor.

    Izložba Nik Titanika

    U svojim počecima karikatura je bila oblik zabave za umjetnike i elitu, da bi razvojem tiska tijekom XIX. stoljeća postala dostupna širokim slojevima društva ismijavajući i razobličujući političke, socijalne i moralne iskvarenosti i slabosti pojedinaca, slojeva ili društva u cjelini. U Hrvatskoj danas karikatura polako, ali sigurno nestaje iz tiskovina, a zamjenjuju je reklame i oglasi kao profitabilniji i učinkovitiji aspekti novina i časopisa.

    Izložba Nik TitanikaNikola Plečko poznat kao Nik Titanik jedan je od rijetkih karikaturista koji i dalje dnevno objavljuje dvije karikature, te u suradnji s jednim dnevnim novinama pronicljivo komentira aktualna događanja i pojave u društvu. U svojim karikaturama Nik Titanik ne štedi nikoga. Likovi iz političkog, estradnog i sportskog života podložni su njegovoj britkoj oštrici, dok u kolorističnim crtežima glavnu ulogu igra jedina ženska protagonistica hrvatske karikature – Štefica Jambriščak. Pozamašnog volumena, osebujnog karaktera, bujne kose i još bujnijeg dekoltea, Štefica savršeno interpretira probleme napaćenog hrvatskog naroda. S pregršt šminke i nakita, te često odjevena u poprilično oskudnu odjeću, Štefica svojim napadnim modnim izričajima bez iznimke konkurira najvećim "zvijezdama" subotnje špice. Ona postaje nit vodilja u interakciji s političarima, estradnjacima i sportašima potencirajući tako ključne probleme u društvu. Živimo u vremenu u kojem su moralne vrijednosti zamijenjene sitnim strastima, lažnom ambicijom i žudnjom za pozicijama moći. Akteri hrvatske estrade odnosno kvazi-zvijezde koje su izrodili reality showovi i ostalo medijsko žutilo Nik Titaniku ne ostavljaju puno slobode u dodatnom pretjerivanju pojedinih fizičkih karakteristika, što je jedna od glavnih odlika karikature, već svojim vlastitim natjecanjima u količini ugrađenih silikona, što tamnije iskvarcane kože, ugrađivanjem umjetnih trepavica, noktiju i ekstenzija sami po sebi postaju karikature u stvarnom životu… Ništa bolja situacija nije ni u političkoj karikaturi. Država koja se urušava sama po sebi postaje paradoks, a političari svojim potezima karikaturistima pružaju neiscrpno vrelo inspiracije. I dok je takvo okruženje povoljno za karikaturiste, istovremeno je tragično za narod koji u takvoj državi mora živjeti.

    S ciljem distanciranja od aktualne politike, koja je u potpunosti preplavila svakodnevnicu običnog čovjeka, Nik Titanik za izložbu u Karlovcu odabire karikature koje problematiziraju svima bliske situacije u životu poput obiteljskih i muško-ženskih odnosa, obrazovanja, turizma, tehnološkog napretka itd. Pregledom 160 izloženih karikatura nastalih u prethodne tri godine možemo se prisjetiti svih aktualnosti i trendova koji su posljednjih godina obilježili hrvatsku realnost. Razvidno je kako djela Nik Titanika posjeduju sve odlike kvalitetne karikature. Sadržaj je lako razumljiv, a istovremeno duhovit i društveno angažiran crtež pogađa u srž problema. Teme su bliske široj javnosti, te se promatrač može poistovjetiti s interpretiranim situacijama, dok je ilustracija jasna i vizualno zanimljiva.

    Izložba Nik Titanika

    U ulozi lucidnog kroničara aktualnog vremena Nik Titanik britkim humorom ukazuje na neuralgične točke društva i države provocirajući reakciju, odnosno ne dopuštajući pojedincu da se uljuljka u izopačeno stanje današnjice akceptirajući ga kao normalno. Živim bojama, osebujnim likovima i s mnoštvo detalja Nik Titanik karikaturama ilustrira, problematizira i propitkuje probleme u društvu, potičući promatrača na aktivno promišljanje društva i vremena u kojem živi. Karikatura, unatoč postupnom nestajanju iz tiskanih medija, i dalje ostaje prijeko potrebno sredstvo kritike koje utječe na javno mišljenje i upozorava na aktualne probleme.

    Izložba Nik Titanika

    Kada nestane humora, nestat će civilizacije rekla je američka humoristkinja Erma Bombeck, stoga smijmo se, propitujmo sebe i svijet oko sebe i cijenimo vidove umjetnosti koji čine isto.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    BIOGRAFIJA

    Nikola Plečko (Nik Titanik) počeo je crtati s tri godine života, sudeći prema pričama starijih (i sačuvanim žvrljotinama). Pod velikim utjecajem stripovske scene, 80-tih godina XX. stoljeća, počinje crtati stripove upijajući stil Magnusa & Bunkera te stvara solidnu kolekciju amaterskih home-made serijala koji nisu bili za objavljivanje, ali su poslužili kao kvalitetna podloga za daljnje crtačko usavršavanje. 1993. godine počinje se baviti portret karikaturom, koje počinje objavljivati 1994. u studentskom listu Puls. Slijedi suradnja s tjednicima Danas, Panorama, NET itd. Početkom 2000. godine otkriva unutarnju strast za geg karikaturom, te postaje punopravnim članom Hrvatskog društva karikaturista i počinje redovno slati karikature na festivale. Iste godine počinje objavljivati u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na stranicama jednog od najstarijih hrvatskih web portala Internet Monitor www.monitor.hr, pod pseudonimom Nik Titanik. Krajem godine postaje suradnikom u Hrvatskom Slovu gdje objavljuje portretne karikature političara. Početkom 2001. objavljuje 1. hrvatski internet animirani film "Šatro” na portalu Internet Monitor. U veljači 2001. pokreće službenu web stranicu Hrvatskog društva karikaturista (www.hdk.hr). Od 2001. do 2003. obnašao je funkciju tajnika Hrvatskog društva karikaturista. U istom razdoblju, karikature su mu redovno objavljivane u Nedjeljnom Vjesniku. Trenutno obnaša funkciju predsjednika hrvatskog ogranka FECO-a (Europske federacije karikaturističkih organizacija) i član je Izvršnog odbora HDK-a. Sredinom 2005. godine preuzeo je funkciju glavnog urednika internog glasila Hrvatskog društva karikaturista Karika koju je obnašao 2 godine. U svibnju 2006. osniva Nik Titanik Studio d.o.o. U veljači 2008. primljen je u članstvo ULUPUH-a. Od ožujka 2005. svakodnevno crta dvije karikature za dnevni list 24 sata.

  • Izložba Nikoline Knežević "Smallville"

    vrijeme: 1. lipnja 2017. u 19h

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Minijatura u Hrvatskoj danas je nedovoljno cijenjena i pomalo zaboravljena forma iako postavlja iste zakonitosti i pravila kao i veći formati, s time da često zahtjeva veću koncentraciju, konkretno promišljanje i koncizniji pristup oblikovanju.

    Nikolina Knežević je jedna od rijetkih mladih autorica koja je u moru dominacije velikih formata, posebice u sferi slikarstva, odabrala minijaturu.

    Cilj njezinog rada je prikazati ljepotu i raznolikost svijeta koji nas okružuje u najmanjem mogućem mjerilu bez upotrebe povećala. Fokus je na motivu dočaranom nizom realističnih detalja u delikatnoj i suptilnoj tehnici akvarela koja u potpunosti ističe nevjerojatnu lirsku ljepotu svijeta. U bespućima dominantnog crnila i negativnosti, Nikolina Knežević odlučila se za posvetu neopisivoj ljepoti prirode.

    Izložba Nikoline Knežević

    SMALLVILLE

    "Gledao je oko sebe kao da prvi put vidi svijet. Lijep je bio svijet, bio je šaren, neobičan i zagonetan, bio je svijet! Tu je bilo modro, tu žuto, tu zeleno, plovilo je nebo i rijeka, stajala šuma i gorje, sve lijepo, sve zagonetno i magično, i usred toga on, probuđeni, na putu k samome sebi."

    Herman Hesse

    Izložba Nikoline Knežević

    Priroda je od samih početaka čovječanstva inspirirala mnoge. I dan danas ona predstavlja neiscrpno vrelo inspiracije brojnim piscima, glazbenicima, slikarima, kiparima, filmskim i kazališnim autorima, te drugim umjetnicima. U užurbanom ritmu svakodnevnice uživanje u prirodi i njezinim ljepotama postala je privilegija. Zastati na trenutak i dopustiti ljepoti flore i faune da nas obogati, inspirira i distancira od svakodnevne rutine zahtjeva vrijeme – element koji nam svima izmiče.

    Izložba Nikoline Knežević

    Vrijeme posvećeno promatranju, bilježenju i promišljanju o ljepoti prirode prethodilo je stvaranju svojevrsne ode prirodi u opusu akademske umjetnice Nikoline Knežević. Smallville je naziv izložbe koja objedinjuje niz ciklusa nastalih od 2014. godine do danas, a karakterizira ih tehnika akvarela i mali format radova, te dominantni motivi iz životinjskog svijeta. Naziv izložbe zapravo je složenica koju čine dvije glavne karakteristike rada Nikoline Knežević: engleska riječ "small" označava nešto maleno ili minijaturno, a francuska riječ latinskog porijekla "ville" u srednjem je vijeku označavala farmu, odnosno mjesto gdje možemo pronaći mnoge životinje koje je Nikolina interpretirala u svojim ciklusima.

    Godine 2014. autorica je počela otkrivati i istraživati tehniku akvarela napravivši ciklus autoportreta u malom formatu. Kao predloške za slike koristila je jarko kolorirane fotografije svog prijatelja koji je zabilježio dijelove njezinog lika. Fragmenti fizičkog obličja istovremeno otkrivaju i sakrivaju oslikanu ličnost. Iako ne vidimo cijeli lik, prikazi dijela lica i fragmenta stopala sadrže mnoštvo kolorističkih akcenata poput nakita i obuće koji govore o karakteru ilustrirane osobe.

    Tijekom ljeta 2015. godine Nikolina napušta formu ljudskog lika i započinje novi ciklus minijatura inspiriran morskim životinjama. Kombinirajući akvarel i drvene bojice ona oblikuje morski svijet koji obiluje raznovrsnim životinjama od tonski nijansiranog kita, preko šarenog raka do snažno kolorirane kornjače. Nizom precizno oblikovanih detalja umjetnica gradi prepoznatljive karakteristike pojedine životinje.

    Izložba Nikoline Knežević

    Svaki sljedeći ciklus daljnji je korak k minijaturnijem i još detaljnijem prikazu odabranih motiva. Tijekom 2016. i 2017. godine nastaje ciklus "Šumske životinje". Nikolina odabire životinje koje su i u realnom svijetu manje veličine poput sove, zeca, miša i lisice, što rezultira fascinantnom interpretacijom u minijaturnoj formi u kojoj je uhvaćena njihova draž, životnost i ljepota. Promatrajući pojedini rad doslovce možemo osjetiti mekoću zečjeg krzna, različitost između tekstura kože i krzna kod miša, te bogatstvo kitnjastog repa vjeverice. Nevjerojatna je oštrina pandži sove, suptilne naznake gotovo nevidljivih brkova zeca i miša, kao i zrcaljenje svjetlosti u nadasve živim očima svih oslikanih životinja.

    Tijekom 2016. godine Nikolina Knežević stvara ciklus "Gemstones". To je jedini ciklus koji nije inspiriran živim bićima, već prirodnim dragim kamenjem. Opčinjena ljepotom i raznolikošću dragog kamenja umjetnica istražuje njihove vrste i svojstva, te ih paralelno ilustrira. Ovaj odmak od figuracije i životinjskog svijeta pruža uvid u drugačiji tretman motiva. Riječ je o radovima koji su na granici apstrakcije, gdje nazivi definiraju motiv, dok je naglasak na bogatstvu boja i tekstura pojedinog kamena.

    U povijesti umjetnosti minijaturne su slike od samih početaka bile ograničene na portret malog formata, te se upravo tom motivu Nikolina vraća u svom posljednjem ciklusu. Započet početkom 2017. godine ciklus objedinjuje portrete njezine obitelji i prijatelja. Nakon interpretacije raznolikih životinja i prirodnih ruda, Nikolina se posvetila istraživanju dubinskog i karakternog u čovjeku. Fokusirajući se na detalje ljudskog lica oslikala je karaktere bliskih osoba u minijaturnom formatu.

    Izložba Nikoline Knežević

    Minijatura u Hrvatskoj danas je nedovoljno cijenjena i pomalo zaboravljena forma iako postavlja iste zakonitosti i pravila kao i veći formati, s time da često zahtjeva veću koncentraciju, konkretno promišljanje i koncizniji pristup oblikovanju. Nikolina Knežević je jedna od rijetkih mladih autorica koja je u moru dominacije velikih formata, posebice u sferi slikarstva, odabrala minijaturu. Cilj njezinog rada je prikazati ljepotu i raznolikost svijeta koji nas okružuje u najmanjem mogućem mjerilu bez upotrebe povećala. Fokus je na motivu dočaranom nizom realističnih detalja u delikatnoj i suptilnoj tehnici akvarela koja u potpunosti ističe nevjerojatnu lirsku ljepotu svijeta. U bespućima dominantnog crnila i negativnosti, Nikolina Knežević odlučila se za posvetu neopisivoj ljepoti prirode.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O autorici:

    Nikolina Knežević rođena je 1986. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je 2005. godine maturirala na tekstilnom odjelu, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek gdje je diplomirala 2012. godine u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić.
    Do sada je radila kao profesor likovne kulture i likovne grupe predmeta u osnovnim i srednjim školama. Osnovala je vlastiti modni brand ženskih torbica 2012. godine.
    Trenutno radi kao freelance kostimograf na filmskim i reklamnim produkcijama. Bavi se crtanjem i slikanjem.
    Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

  • Izložba staklenih objekata Antona Vrlića „Ostakljeni Držić“

    Dom Marina Držića, petak 14. srpnja 2017. u 21 sat

     

    Samostalna izložba zagrebačkog likovnog umjetnika Antona Vrlića otvorit će se u Domu Marina Držića u petak 14. srpnja 2017. u 21 sat. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

     

    Izložbu čini tridesetak staklenih skulptura, objekata i kompozicija unutar kojih su inkorporirani  faksimili publikacija i književnih djela izravno ili posredno vezanih uz život i djelovanje Marina Držića. Samostalna izložba Antona Vrlića povodom obilježavanja 450. obljetnice smrti Marina Držića (1567.-2017.) nudi nov, svjež i inovativan pogled na opus Marina Držića. Kao učenik najdosljednijeg obrađivača stakla u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti profesora Raoula Goldonija akademski umjetnik Anton Vrlić osmislio je izložbu koja kroz tajne stakla i mogućnosti njegove obrade likovno interpretira i stavlja u fokus Držićevo djelo. Dodatna vrijednost ciklusa leži u neobičnosti izložbe koja se ne svodi na puko izlaganje gotovih primjeraka umjetničkih radova, već elementi stakla funkcioniraju samo i isključivo u direktnoj komunikaciji i suodnosu s Držićevim djelom prezentiranim u Domu Marina Držića. Staklo, svjetlo, voda i sol ključni su likovni elementi pomoću kojih Anton Vrlić na posve nov i neočekivan način povezuje karakteristike života i djela Marina Držića i renesansnog Dubrovnika ujedinjujući pritom likovnost, književnost i simboliku života. Cjelovitost ambijenta obogaćenog različitim svjetlosnim efektima i staklenim instalacijama ima za cilj usmjeravanje pažnje promatrača na Držićevo djelo doživljeno na posve nov način kroz suvremeni likovni izričaj neuobičajenog kiparskog medija stakla.

     

    Iz predgovora katalogu kustosice Sonje Švec Španjol: „Izložba Ostakljeni Držić djeluje poput znanstvenog laboratorija u kojem je Marin Držić predmet istraživanja, staklo medij kojim se istražuje, a likovnost područje u kojem se manifestiraju rezultati istraživanja. Proučavajući Držićev opus i koristeći faksimile vlastoručno pisanih i potpisanih tekstova, izvornih rukopisa i publikacija Držićevih djela Anton Vrlić pristupa staklu kao sredstvu za otvaranje posve nove dimenzije pogleda na Držićevo djelo. Tekstovi, slova, slogovi i rečenice za Vrlića imaju posebno simboličko značenje, kao i mogućnost vlastitog sagledavanja sadržaja različitih umjetničkih disciplina. Klasična percepcija pisane riječi biva izmještena iz svojeg uobičajenog oblika u novi vid "čitanja" – staklo postaje osnovni medij putem kojeg promatrač spoznaje tekst. Doživljaj gledanja i čitanja teksta oplemenjen je prostorom transparentnosti, čistoće i loma svjetlosti kroz jedinstvene staklene oblike – ploče, kocke, grumenja, štapiće i stakleni krš.“

     

    Anton Vrlić rođen je 1957. godine u Splitu. Na ALU u Zagrebu diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, a posljednja dva desetljeća osobito istražuje medij stakla, u kojem je ostvario niz zapaženih izložbi i autorskih radova u različitim tehnikama izražavanja. Od 2007. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci gdje predaje kolegije Slikarstvo i Staklo. Od 2002. godine vanjski je suradnik Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu gdje je nositelj izbornog kolegija Tehnike i umjetnost stakla. Do sada je izlagao na 66 samostalnih i više od stotinu i pedeset grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Za svoj je rad više puta bio nagrađivan. Godine 2009. izdana je monografija Anton Vrlić autora Borivoja Popovčaka u izdanju NSK i Knjigre iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

     

  •  

    Izložba Teruyo Sato ”Magija litografije”

    U srijedu 11. listopada 2017. u 18 sati u Medijateci Francuskog instituta (Preradovićeva 5, Zagreb) otvara se izložba japanske slikarice Teruyo Sato pod nazivom ”Magija litografije”. Izložba će biti otvorena u nazočnosti veleposlanice Francuske u Hrvatskoj gđe. Corinne Menier i veleposlanika Japana u Hrvatskoj g. Keiji Takiguchija.

    Teruyo Sato

    Teruyo Sato – Litografije

    Diplomirana slikarica Teruyo Sato od samog početka karijere aktivna je u području grafike. Članica je prestižnog Japan Print Association, organizacije koja okuplja vodeće grafičke umjetnike u Japanu, a u svom likovnom djelovanju posvetila se propitivanju unutarnjeg značaja čovjeka. U svijetu grafike upravo se litografija nametnula kao tehnika u kojoj Teruyo Sato najbolje interpretira željeni motiv ili temu.

    Litografija je od samih početaka dobro prihvaćena od strane likovnih umjetnika, a usavršavanjem višebojne litografije krajem XIX. stoljeća mnogi poznati umjetnici poput Henrija de Toulouse-Lautreca, Edvarda Muncha i Henrija Matissea prepoznali su njezine specifične mogućnosti izražavanja. Litografija omogućuje postizanje velikog raspona tonova od najprozirnijih svijetlih nijansi do zasićenih tamnih boja. Zasnovana na kemijskim reakcijama, litografija se odlikuje mogućnošću bilježenja svježine poteza litografskim tušem ili litografskom kredom, a ujedno omogućava vjerno prenošenje crteža sa svim detaljima i tonskim gradacijama.

    Teruyo Sato

    Bogat litografski opus Teruyo Sato predstavlja spoj nasljeđa japanske kulture i umjetnosti, te usvojene povijesti umjetnosti Zapadnog svijeta tijekom stipendijskog boravka u Parizu. Kombinacijom klasičnog i suvremenog pristupa litografiji Teruyo Sato je razvila jedinstven i prepoznatljiv likovni jezik. Originalan rukopis i sadržajni aspekt rada temelje se na tradiciji unutar koje je autorica pronašla vlastitu slobodu izražavanja usavršavajući pritom tehniku litografije. Naime, Teruyo se fokusira na postizanje željene boje kontroliranjem svjetline kroz kombiniranje osnovnih boja pri čemu kontrolira svjetlinu ili tamnoću crteža na kamenu. Svaki ton u njezinom radu je crtež za sebe i svaki se crtež tiska u svojoj boji. Takvim pristupom izradi litografije Teruyo dobiva bogatstvo boja i tonova u prelascima boje preko boje. Uz vrhunsko vladanje tehnikom radovi Teruyo Sato tematski zalaze u područje promišljanja o ljudskoj naravi kroz motive ženskog lika i prirode. Strast kao trajno usmjerenje čitave čovjekove duše i energija kao djelotvorna sila koja nas potiče na djelovanje glavne su niti vodilje u cjelokupnom likovnom opusu Teruyo Sato.

    Sadržajni aspekt litografija ponajbolje artikulira misao Francisa Bacona koji kaže kako je "ljudska priroda često skrivena, ponekad svladana, rijetko kad ugušena. Sila prirodu čini samo silovitijom; pouka i razgovor čine je manje nametljivom, samo navika mijenja i pokorava prirodu". Teruyo iskušava različite pristupe interpretaciji naše nutrine, dok je njezina životna strast za istraživanjem u području likovnosti pretočena u snažne kolorističke kompozicije kojima nastoji prodrijeti do unutarnjeg ja. Strast, kao unutarnji pogon koji nas pokreće da slijedimo ono što volimo, potiče Teruyo da zaroni ispod površine interpretirajući dubine ljudske prirode. Predstavljene radove odlikuju nadrealne forme nutrine prožete emocijama koje nas definiraju. Asimetrične kompozicije građene primarno snažnim bojama i linijama povremeno graniče s apstrakcijom podsjećajući nas kako je ljudski um ponekad velika nepoznanica. Mnoštvo boja određuje dinamiku rada, bilo da je riječ o kontrastima dubokog crnila s čistim bojama koje definiraju oblike i motive ili pak tonskim ostvarenjima prelijevajućih nastajućih i nestajućih oblika. Ispreplitanje svjesnih prepoznatljivih motiva i podsvjesnih, na prvu neprepoznatljivih, elemenata koje kolektivno nesvjesno potom priziva i prepoznaje, rezultira kompozicijama začudnog karaktera. Sanjive ženske figure linijski naglašenih obrisa i tonski definiranih formi najdraži su autoričin motiv unutar kojeg pronalazi slobodu izražavanja cijelog spektra emocija i bavljenja životnim situacijama. Uskovitlala energija unutarnjih zbivanja interpretirana motivima u prvom planu obavijena je mističnim prostorom prepunim simbolike koji povremeno uravnotežuju arhetipski motivi iz prirode poput planina i šuma u daljini.

    Teruyo Sato

    Upoznajući svijet litografija Teruyo Sato promatrač ne može ostati ravnodušan. Emocije i reakcije koje izazivaju osebujni radovi vrsne japanske umjetnice svakako potvrđuju Hegelovu tezu kako bez strasti ništa veliko nije stvoreno nit se bez nje može stvoriti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Mercedes Bratoš - Anatomija

    vrijeme: 29. listopada 2019. u 19:00 – 22:00
    mjesto: Galerija Kaj, Ilica 34, Zagreb
    Izložba ostaje otvorena do 19. studenoga 2019.

    Mercedes Bratoš - Anatomija

    Mercedes Bratoš akademska je slikarica čiji smo rad do sada upoznavali kroz njezine likovno i sadržajno zaokružene cikluse koji se međusobno uvelike razlikuju kako tematski, tako i izričajno. Od geometrijske apstrakcije preko slika-objekata i audio-vizualnih instalacija, pa sve do fotografije, nit poveznica uvijek je bila kolaž. Kroz opus Mercedes Bratoš pratimo varijacije na temu s kontinuiranim uvođenjem novina prilikom čega se stvaraju originalne kompozicije, kombiniranjem već izrečenog i tek artikuliranog. Stalne mijene u opusu odraz su mijena unutarnjih stanja autorice. Dosljednost izričaja potvrđena je kroz vjernost kolažnoj tehnici i predanost stalnom traženju ravnoteže i sklada unutar djela.

    Mercedes Bratoš svjesnom digresijom u sklopu aktualne izložbe "Anatomija" publiku upoznaje sa samim počecima svog umjetničkog djelovanja kroz prezentaciju radova na temu anatomije nastalih za vrijeme studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Firenci.....

    (iz predgovora izložbe kustosice Sonje Švec Španjol)

  • Otvorenje 10. godišnje izložbe članova ULUS-a

    vrijeme: 22. rujna 2017. u 19 sati

    mjesto: Samoborski muzej, Ulica Ferde Livadića 7, Samobor

    Udruga likovnih umjetnika Samobora ove godine slavi 10. obljetnicu postojanja koju prati i jubilarna godišnja izložba članova ULUS-a. Od samog početka ULUS pokreće značajne umjetničke projekte poput likovne kolonije "Akvareli na skeli", a već 2008. godine na prijedlog Branimira Dorotića organizira prvi trijenale autoportreta. Iste godine nastaje projekt godišnje izložbe članova koja se organizira svake godine prezentirajući recentnu likovnu produkciju članova ULUS-a. Nakon prve godišnje izložbe, sve naredne su imale zadanu temu, dok se ovogodišnja, deseta po redu, vraća korijenima prve izložbe, te pruža autorima potpunu slobodu u odabiru i prezentaciji svojih recentnih radova. Ovogodišnja izložba okuplja djela četrnaest članova ULUS-a prezentiranih u izložbenom prostoru Samoborskog muzeja. Izlaganjem u istom prostoru ostvaruje se suodnos predstavljenih umjetnika, te naglašava bogatstvo i raznolikost promišljanja zastupljenih autora.

    ULUS

    Na 10. godišnjoj izložbi članova ULUS-a izlažu: Ruža Barbarić Librić, Maja Cipek, Mihovil Dorotić, Iva Gluhinić, Ivan Tibor Grujić, Marina Ivančić, Nevenka Miklenić, Bruno Nježić, Irena Podvorac, Ana Sladetić, Miran Šabić, Iva Šintić, Kornelija Turić Dorotić i Sunčana Vran

    Izložba ostaje otvorena do 17. listopada 2017.

    ULUS

    Udruga likovnih umjetnika Samobora ove godine slavi 10. obljetnicu postojanja koju prati i jubilarna godišnja izložba članova ULUS-a. Od samog početka ULUS pokreće značajne umjetničke projekte poput likovne kolonije "Akvareli na skeli", a već 2008. godine na prijedlog Branimira Dorotića organizira prvi trijenale autoportreta. Iste godine nastaje projekt godišnje izložbe članova koja se organizira svake godine prezentirajući recentnu likovnu produkciju članova ULUS-a. Nakon prve godišnje izložbe, sve naredne su imale zadanu temu, dok se ovogodišnja, deseta po redu, vraća korijenima prve izložbe, te pruža autorima potpunu slobodu u odabiru i prezentaciji svojih recentnih radova.

    Ovogodišnja izložba okuplja djela četrnaest članova ULUS-a prezentiranih u izložbenom prostoru Samoborskog muzeja. Izlaganjem u istom prostoru ostvaruje se suodnos predstavljenih umjetnika, te naglašava bogatstvo i raznolikost promišljanja zastupljenih autora.

    Iva Gluhinić izlaže rad dominantne mirnoće u kojem vertikala biljke definira prostor dajući mu figurativni sadržaj. Atmosfera oslikanog dana postignuta je primarno različitim tretmanom površine i uplivima boje koja izvire iz dominantnog crnila. Ozračje je ključni element i u recentnim radovima Mihovila Dorotića koji u tehnici pastela oblikuje tri različite vizure: urbani pejzaž, motiv priobalnog grada i isječak prirode lišene prisustva čovjeka. Dinamika je ostvarena titravim površinama neba i/ili vode, dok karakter prizora uvelike ovisi o izboru boja i prisutnosti svjetla u slici. Priroda je lajtmotiv suptilnih akvarela malih dimenzija Ane Sladetić. Umjetnica je uhvatila svu delikatnost i tankoćutnost prirode oblikujući male kompozicije koncentriranog sadržaja. U mediju akvarela Kornelija Turić Dorotić pažnju posvećuje apstrahiranju motiva izdvojenog iz veće kompozicije i fokusira se na likovne elemente boje, te nestajuće i nastajuće kružne oblike. Slične forme, ali drugačijeg ritma i dinamike, definiraju rad Ruže Barbarić Librić. Kompozicija djeluje poput notnog zapisa u kojem umjesto nota koncentrični krugovi na razigranom crtovlju stvaraju likovnu melodiju. Radovi Nevenke Miklenić prate razvoj ideje od crteža do materijalizacije u skulpturama, te zadržavaju pažnju promatrača bogatstvom boja i neobičnih oblika koji pojedinca uvode u svijet neograničene imaginacije. Iz svijeta naše pojavnosti u svijet kolektivne svijesti vode nas slike/objekti Brune Nježića. Na drvenoj površini pigmentima osnovnih boja Bruno oblikuje arhetipske forme koje istovremeno djeluju poznato i blisko, no ujedno daleko i strano, zadirući u sferu kolektivnog nesvjesnog. Arhetipski karakter posjeduju i radovi Irene Podvorac čije skulpture naglašenog volumena i istaknute fizionomije ženskog tijela izražavaju unutarnju snagu žene. Autorica tumači priču oblikom, pokretom i položajem tijela, te zanimljivim vizurama koje se mijenjaju ovisno o kretanju promatrača. Miran Šabić izlaže crteže s motivima predmeta koji su dokaz priča ispričanih od strane njegovih prijatelja i rodbine, a simboliziraju proživljeni trenutak kojeg sugovornici navode kao ključan u definiranju njihovog odnosa. Na promatraču ostaje da putem viđenih predmeta vizualizira ispričani trenutak ili zađe u područje vlastitih iskustava koje je percipirani predmet inicirao. Područjem osobnog bavi se Marina Ivančić u ciklusu portreta koji se naziru na površini papira. Njihova prisutnost, odnosno odsutnost interpretirana jedva vidljivim otiskom, direktni je odraz psihofizičkog stanja portretiranih osoba. Mapping animacija "The consequence of drawing" umjetnice Ive Šintić tumači jedan od primarnih područja likovnog stvaralaštva – prostor između ideje i njezine izvedbe. Animirano i stvarno podjednako participiraju i interveniraju u proces nastajanja rada čime se gubi granica između dviju realnosti. Sunčana Vran ostaje u istom semantičkom polju gdje kritički propituje fazu idejnog procesa u ciklusu fotografija "Polje ugaslih ideja" i valorizaciju realiziranog rada u seriji crteža "Možda mi se i ne sviđaju". Slikarica i dizajnerica tekstila i odjeće Maja Cipek svoju sklonost istraživanju i eksperimentima predstavlja zvonolikom suknjom s krugovima, prenoseći geometrijske forme s platna na tkaninu i oblikujući prepoznatljiv vizualni identitet svojih radova. Ivan Tibor Grujić izlaže video rad "Las Calaveras" koji glazbom, pomno odabranim kadrovima i dinamičnom montažom maksimalno ističe atraktivnost dokumentiranog performansa, dok estetska uravnoteženost predstavljene kaligrafije svjedoči o usvojenoj vještini i ukazuje kako kaligrafija kao oblik umjetnosti još uvijek živi i pobuđuje interes javnosti.

    Okupljanje članova ULUS-a različitih generacija i umjetničkih izričaja na jubilarnoj desetoj godišnjoj izložbi stvorilo je mikrokozmos radova ističući njihovo bogatstvo, raznovrsnost i osebujnost. Umjetničke produkcije lišene tematske određenosti svedene su na zajednički nazivnik supostojanja u istom prostoru, čime je omogućeno stavljanje naglaska na duhovnu i vizualnu različitost izloženih radova.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Otvorenje 2. Samoborskog salona - Granice



    Srdačno Vas pozivamo da svojim dolaskom uveličate otvorenje 2. Samoborskog salona na temu "Granice" koje će se održati u utorak 20. kolovoza 2019. u Galeriji Prica u Samoboru s početkom u 19 sati. Žirirana izložba u organizaciji Udruge likovnih umjetnika Samobora (ULUS) predstavit će ukupno 25 autora koji su na različite načine interpretirali temu granica u svojim radovima.

    Otvorenje 2. Samoborskog salona  - Granice

    Pojam granice možemo shvatiti višestruko. U najširem smislu, granica je crta koja nešto omeđuje odnosno razdvaja linijom. Granice mogu biti prirodne u vidu rijeka, planina, jezera, mogu biti političke, etničke, religijske. One dijele države, republike, pokrajine, regije, okruge, općine, sela, a ponekad i ljude. Osim fizičkih teritorijalnih granica, postoje i one mentalne. One predstavljaju fiktivne crte razgraničenja, a označavaju mogućnost do koje je nešto dopustivo, poput granice strpljivosti ili granice tolerancije. Granice mogu imati i pozitivne konotacije u kontekstu rušenja ili pomicanja granica – kada rušimo vlastite barijere, oslobađamo se i napredujemo. Činimo sebe ili društvo boljim i kvalitetnijim, te na taj način oplemenjujemo zajednicu i svijet ovisno dokle seže naš utjecaj i koliko hrabrosti imamo u rušenju društveno uvriježenih i prihvaćenih granica.

    U samom pozivu umjetnicima naznačena su tek neka od mogućih tumačenja pojma "granice", dok su prijavljeni autori u svojim radovima nadišli same primjere, te ponudili daleko širi dijapazon interpretacija pojma granice, što je samo potvrdilo aktualnost, ali i dugovječnost ove slojevite, kompleksne, duboke i višeznačenjske teme. Ove godine se na 2. samoborski salon s temom Granice prijavilo ukupno 66 umjetnika od kojih je stručni žiri u sastavu: Marina Ivančić (predsjednica ULUS-a), Nikolina Šimunović (voditeljica Galerije Prica) i Sonja Švec Španjol (povjesničarka umjetnosti i nezavisna kustosica) izabrao 25 autora za izlaganje u Galeriji Prica u Samoboru. Organizatori su zadovoljni odličnim odazivom kvalitetnih autora iz svih područja likovne umjetnosti. Za izložbu su izabrani radovi iz područja crteža, grafike, ilustracije, fotografije, slikarstva, kiparstva, objekta, instalacije, video radova te performans koji su se referirali na zadanu temu.

    Umjetnici koji izlažu na 2. Samoborskom salonu:

    Andrea Pavetić
    Andrej Beštak
    Anton Vrlić
    Davor Schunk
    Gorana Težak
    Irena Gayatri Horvat
    Irena Podvorac
    Iva Šintić
    Ivana Mrčela
    Karla Čurčinski
    Krešimir Katušić
    Lora Elezović
    Lucija Žuti
    Maja Cipek
    Marta Živičnjak
    Nevenka Miklenić
    Nikica Jurković
    Nikolina Žabčić
    Nina Bešlić
    Noa Geras
    Robert Erdelji
    Sabina Gašparac
    Svebor Vidmar
    Tena Pavletić
    Vanda Čižmek

     

    Izložba ostaje otvorena do 8. rujna 2019. godine.

     

    Sve novosti vezane uz izložbu možete pratiti i na FB eventu: https://www.facebook.com/events/222961301951086/



    Crta koja omeđuje, razdvaja, dijeli… to je ona krajnja crta prostorne cjeline koju definiramo kao granicu. Iako pri spomenu granice najčešće pomislimo na razdvajanje, granica zapravo istovremeno razdvaja i spaja… ono unutarnje i vanjsko, vlastito i tuđe, privatno i javno, potrebno i nepotrebno, vidljivo i nevidljivo…. Granice mogu biti čvrste, promjenjive ili nejasne….

    Kada govorimo o temi granica zanimljivo viđenje pronalazimo u izjavi nizozemske redateljice i glumice Karine Holla koja se bavila temom granica u jednoj kazališnoj predstavi definiravši pojam granice intrigantnom mišlju: "Granice izazivaju osjećaj nezaštićenosti i nestabilnosti, međutim, istovremeno svi trebamo granice zbog sigurnosti i privatnosti. Granica je barijera, ali može biti i most prema različitim mogućnostima." Tema granica prirodno se nametnula kao osnovni koncept 2. Samoborskog salona prvenstveno zbog iznimno širokog spektra mogućnosti interpretacije teme, ali i zbog aktualnosti samog pitanja granica u kontekstu trenutnih geopolitičkih previranja, što je potvrdio i iznimno velik broj prijava pristiglih na ovogodišnji Samoborski salon. Od ukupno 66-ero prijavljenih umjetnica i umjetnika, stručni žiri je odabrao 25 autorica i autora koji su se istaknuli kvalitetom, originalnošću i raznovrsnošću prijavljenih radova u okviru zadane teme. Završni izbor rezultirao je kvalitetnim djelima u najraznovrsnijim medijima uključujući crteže, ilustracije, grafike, slike, objekte, skulpture, knjige umjetnika, svjetlosne i video instalacije, te performans.

    U samom pozivu umjetnicima naznačena su tek neka od mogućih tumačenja pojma "granice",   dok su prijavljeni autori u svojim radovima nadišli same primjere, te ponudili daleko širi dijapazon interpretacija pojma granice, što je samo potvrdilo aktualnost, ali i dugovječnost ove slojevite, kompleksne, duboke i višeznačenjske teme.

    O različitim aspektima granica u području likovnosti progovaraju umjetnici Andrej Beštak, Anton Vrlić, Irena Podvorac, Marta Živičnjak i Robert Erdelji. Andrej Beštak u radu "Konci" problematizira mogućnost dokidanja ili postupnog nestajanja granica poigravajući se sa sadržajem unutar knjige umjetnika. Autor namjernim izostavljanjem vrhunca priče dokida kontinuitet gradnje sadržaja, te stavlja srž knjige u stalnu mijenu podložnu novim interpretacijama. Težište sa sadržaja prelazi na percepciju u radu "Svjetlosni međuprostori" autora Antona Vrlića. U podnožju staklene skulpture nalaze se urezane linije koje se kontinuirano mijenjaju ovisno o kretanju promatrača. Titraj oka i pokušaj definiranja granica pod varljivim efektom snopova svjetlosti koji se križaju unutar staklenog objekta simbolički ukazuje kako su granice podložne promjenama, pa čak i rušenju ovisno o našoj percepciji, volji i mogućnostima. Granicama u području materije bavi se Marta Živičnjak u radu "Mimikrija" kojim istražuje mogućnosti površina papirnatih tekstura tako da papir perforira i uslojava pri čemu rad ostvaruje direktnu komunikaciju s prostorom u kojem se nalazi. Irena Podvorac propitujući granice skulpture pomiče vlastite granice u djelu "Kap". Izlazeći iz vlastite zone komfora oblikovanja animalističkih skulptura, autorica šibicama oblikuje simbolički motiv kapi koji fluidno klizi niz postament i postaje sastavni dio lokve u podnožju skulpture. Hoće li kap pratiti fizičku granicu podloge ili će ju ista upiti i učiniti svojim integralnim dijelom ovisi o svojstvima podloge na kojoj se kap nalazi, što metaforički možemo preslikati u svijet stvaralaštva: propitujući sposobnosti i potencijale materijala, medija i mogućnosti oblikovanja umjetničkog djela autori paralelno pomiču vlastite granice osobnosti, rada i mogućnosti izričaja. U propitivanju mogućnosti stvaralaštva najdalje je otišao Robert Erdeljiu radu "Rođenje skulpture". Umjetnik stvara početnu formu skulpture koju potom uranja u vodenu otopinu i ostavlja skulpturu da sama raste i razvija se, pri čemu nasumični razvoj kristala mijenja prvobitni oblik skulpture. Autor je eksperimentalnim radom nastojao ustanoviti granicu kada završava ljudsko oblikovanje rada, a kada nastupa područje slobode u kojem su moguće transformacije i nakon autorovog dovršetka djela.

    Zadržavajući se u polju likovnog djelovanja, ali prebacujući naglasak na pomicanje granica u području koncepta izložbe, percepcije publike i prostora Nikica Jurković već nekoliko godina kontinuirano razrađuje ciklus video radova pod nazivom "Sve je moguće". Umjetnik propitkuje, a pritom i prelazi granice ustaljenih normi izlaganja nizom akcija poput ulaska i interveniranja u tuđi autorski izložbeni prostor, uključivanjem u izložbu mimo žiriranja i konačne selekcije autora, organizacijom lažnog otvorenja, te u konačnici izlaganjem rada koji preuzima ulogu promatrača. Na iznimno inteligentan i subverzivan način autor svojim djelovanjem bilježi novonastale situacije, čime omogućuje spoznaju ljudskih reakcija koje se javljaju kada prijeđemo ustaljene granice. U aktualnom vremenu otvorenja 2. Samoborskog salona umjetnica Nevenka Miklenićkroz performans postavlja nove neočekivane granice unutar izložbenog prostora, te testira, ali i uključuje posjetitelje u sukreiranje novih granica. Eksperiment direktno komunicira temu Salona ukazujući na licu mjesta tko poštuje i tko se kreće unutar novostvorenih granica, a tko ih nadilazi, ruši ili dokida.

    Granice često predstavljaju one zamišljene linije koje označavaju stupanj do kojeg nešto toleriramo. Psihološkim granicama bave se autorice Nikolina Žabčić, Karla Čurčinski, Vanda Čižmek i Andrea Pavetić. Rad "To, ne" Nikoline Žabčić prikazuje predimenzioniran naglašeno linijski oblikovan lik bake koja simbolički ukazuje na događaj, posljedice i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Snažan upliv crvene boje, koja je ujedno boja ljubavi i patnje, definira karakter emotivnog motiva iz djetinjstva kojim autorica ilustrira definiranje granica u ponašanju i oblikovanje osobnosti prilikom odrastanja. Također kroz motiv djetinjstva Karla Čurčinskii Vanda Čižmek propitkuju granice sna i jave, svjesnog i nesvjesnog kao i granice vremena. I dok se Karla Čurčinski fokusira na osobna iskustva u djelima "Noćni vlak" i "Tu sam na kratko" pri čemu nestajanje granica vizualizira preklapanjem motiva i prožimanjem gradivnog elementa s podlogom kroz čin vezenja, Vanda Čižmek ilustracijama prati inspirativnu alegorijsku priču "Kumarov san" u kojoj se susreću različite životne filozofije i civilizacije, ali i isprepliću san i java, te prošlost, sadašnjost i budućnost. Objekt "Granica tolerancije" Andree Pavetić vrlo slikovito problematizira niz pitanja koja se nameću prilikom analiziranja osobnih psiholoških granica kao što su: što, koliko i zašto trpimo; o čemu ovisi naša granica tolerancije; te pod kolikim i kakvim pritiskom pucamo i kako u tom trenutku reagiramo?

    Psihološke granice proširujemo i na pitanje religijskih, kulturoloških i političkih granica u ilustraciji "Bolesnik/fratri" Davora Schunka. Živimo unutar zadanih okvira zajednice, kulture i naroda koji nas je oblikovalo, no kako doživljavamo susrete s drugačijim od našeg? Podižemo li zidove još više ili spuštamo oklope kako bismo spoznali nešto novo? Globalno pitanje rasnih, nacionalnih i vjerskih podjela te teritorijalnih granica Ivana Mrčela rješava utopističkom idejom o svijetu u kojem ne postoje ratovi. U radu "Pink up your gun:" autorica bojenjem vojnika u ružičastu boju poništava njihovu primarnu ulogu i pruža mogućnost svijeta u kojem nema državnih granica, ljudske pohlepe za materijalnom dobiti i pozicijama moći. Sve navedene podjele Lucija Žuti sumira na primjeru vlastite zemlje u radu "Volim Hrvatsku". Izuzetno aktualan ciklus govori o sve jačim i izraženijim ideološkim podjelama koje hrane i uzgajaju sve naglašenije granice unutar samog naroda. Još jednim aktualnim problemom hrvatskog naroda bave se umjetnice Gorana Težak i Sabina Gašparac. U kolorističkoj šumi Gorana Težak minucioznim crtačkim elementima oblikuje ruševinu nekadašnjeg doma. Niz sitnih gradivnih linija i izostanak boje pojačavaju karakter i snagu ključnog motiva u radu "Djedovina nekom drugom" koji utjelovljuje dolazak do jedne granice (unutarnje, psihološke) kako bismo prešli onu drugu granicu (fizičku, državnu). Tragičnu priču o iseljavanju Sabina Gašparac interpretira simboličkim bijegom iz crnila kroz animalistički skok životinje preko ograde u radu "Trava je zelenija s druge strane plota".

     

    Od globalnih, preko nacionalnih dolazimo do granica na društvenoj i intimnoj razini u crtežu Ive Šintić pod nazivom "Četkica za dvoje". Simbolički rad zorno prikazuje slojevitost i kompleksnost promjene u području privatnih granica do kojih dolazi kada se odlučimo na zajednički život. Period adaptacije često je popraćen tolerancijom i razumijevanjem, ali i uspostavljanjem novih granica i diobe što je "naše", a što ostaje "moje", tj. gdje osoba podvlači crtu i zadržava vlastiti psihički i fizički prostor. Zadiranjem u privatni prostor bavi se i rad Nine Bešlić "Cross disslolve II – Pretapanja". Umjetnica bilježi slučajne prolaznike u javnom prostoru i transformira bilješke u umjetnički rad čime se dokida granica realnosti i prelazi u virtualnu stvarnost. Rad svojom formom koja podsjeća na skrivenu kameru otvara pitanje kada vlastitom slobodom u javnom prostoru zadiremo u tuđu privatnost. Promatranje rada virenjem u kutiju kroz kružni otvor asocira na špijunku, dalekozor ili teleskop – elemente koji omogućuju špijuniranje ili praćenje aktivnosti drugih ljudi bez njihovog znanja.

    Jedini fotografski rad na izložbi propitkuje granice emocija, intime i privatnosti. Čistim i naglašeno simboličkim kadrom Tena Pavletiću radu "Dom 1" priča priču o životu. Dijagonala kompozicije unosi dinamiku u inače statičan sadržaj fotografije naglašavajući pritom direktnu korelaciju slike koja visi na zidu (s prikazom idilične kuće – simbolom doma i obitelji), te starice koja spava s glavom okrenutom u suprotnu stranu što je posredni simbol vremena – čimbenika koji ju sve više odmiče od lijepih uspomena koje možda točno u tom trenutku sanja.

    Pojam rušenja granica često nosi pozitivne konotacije kada govorimo u kontekstu pomicanja vlastitih granica – rušimo barijere, oslobađamo se strahova i tereta, te tako napredujemo. Međutim, rušenje ili pomicanje granica može imati i vrlo negativne konotacije o čemu svjedoče radovi Svebora Vidmara, Krešimira Katušića, Lore Elezović i Noe Geras. Potpuno otuđenje čovjeka od svijeta u kojem živi i čije blagodati beskompromisno iskorištava i sustavno uništava Svebor Vidmar utjelovljuje u linijskom crtežu "Imaginarni krajolik 3". Autor gradi  "nedosanjanu Arkadiju" kako bi u promatraču pobudio duboko potisnute iskonske osjećaje strahopoštovanja spram prirodnih ljepota svijeta u kojem živimo. Krešimir Katušić u svom radu "Izgubljene riječi" ide korak dalje i kroz metaforu svitaka govori o nestanku izvornih ljudskih kvaliteta. Svici su izrađeni u terakoti – materijalu koji dodatno potencira fragilnost vrednota koje nestaju. Umjesto da njeguje prirodan život i svoju iskonsku povezanost s prirodom koja nas okružuje, čovjek se fokusirao na genetsku modifikaciju, manipulaciju i stvaranje umjetnog života u laboratoriju. Stvarni svijet zamjenjujemo virtualnim svijetom, ljudsku inteligenciju umjetnom, a izvorne riječi gube značenje i bivaju zamijenjene terminima namijenjenim umjetnom hibridnom svijetu u kojem živimo. Temu pomicanja etički upitnih granica s jednog posve drugačijeg aspekta interpretiraju radovi "Žaba" i "Žabica". Lora Elezović u tehnici bakropisa zorno prikazuje potencijalnu hibridnu vrstu nastalu laboratorijskim genetskim križanjem zlatne tropske otrovne žabe i kolibrića. Uplitanje u prirodni tijek života i igranje Boga već sada čovjeka skupo košta i tko zna kakve će razorne posljedice donijeti u budućnosti. Minuciozno izvedene grafike namjerno su naglašeno malih formata kako bi simbolički poručile da i male promjene mogu rezultirati nekontroliranim štetnim posljedicama nesagledivih razmjera. Priču o svijetu danas nastavlja Noa Geras u radu "Go West". Male brončane skulpture dio su veće cjeline ciklusa koji govori o putu civilizacije: kretanju s točke jedinstva da bismo se po putu razjedinili vođeni pohlepom i pozicijama moći, posve nesvjesni da granice koje smo postavili zapravo ne postoje i da smo svi međusobno povezani, te da uništavanjem prirode, kao i uništavanjem tuđeg i drugačijeg zapravo uništavamo sami sebe.

    Pregled izloženih radova završavamo s dva međusobno posve različita djela koja ponajbolje ilustriraju beskrajne mogućnosti poimanja teme granica. Slika "Zašto pred zdjelom čipsa nemam granicu, zašto?!" autorefleksivan je rad unutar kojeg autorica Maja Cipek propituje vlastite granice. Popartistički prikaz zdjele pune čipsa dodatno je potenciran snažnim komplementarnim kontrastom i različitim uzorcima stola i zida čime umjetnica likovno ilustrira  situaciju u kojoj nema granica, a koju duhovito opisuje u tekstu o radu nazivajući čips svojim kriptonitom. Kao odmak od velikih gesta, riječi i životnih borbi Maja Cipek nudi svakodnevno, iskreno i toplo ljudsko iskustvo malih osobnih iskušenja s kojim se svatko može poistovjetiti. Iz područja osobnog prelazimo u područje univerzalnog u radu Irene Gayatri Horvat. Ima li duša kao unutarnje načelo života i "samostalna bit u čovjeku" svoje granice i je li moguće odrediti njezin točan položaj? Odgovor na to pitanje autorica traži u radu "Mapiranje duše – Srce"  povezujući anatomiju čovjeka sa zemljopisnim koordinatama Zemlje, ali i planetima i galaksijama, čime se potencijalno vraćamo na sâm početak: ujedinjavanjem čovjekove fizičke pojavnosti s prirodom, svijetom i svemirom oplemenjujemo dušu koja nas čini jedinstvenom individuom.

    Iako je natječaj za sudjelovanje na 2. Samoborskom salonu postavio određene granice kroz propozicije tko se sve može prijaviti, izložba je u konačnici objedinila radove visoke likovne kakvoće koji problematiziraju, te proširuju polje percepcije i poimanja teme granica. Izabrani radovi predstavljeni u istom prostoru potenciraju međusobne vrijednosti i širinu pojedinačnih izričaja djelujući tako u polju granica koje razdvajajući spajaju.

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Priznanja članovima HDLU Zagreb za 2016. godinu

    Od ove godine u HDLU Zagreb donijeli smo odluku da ćemo dodjeljivati Godišnja priznanja HDLU Zagreb onim članovima udruge, koji su svojim umjetničkim djelovanjem doprinosili razvoju udruge, ali i hrvatske likovne, vizualne i medijske kulture u cjelini. Tako će za 2016. godinu Priznanje HDLU Zagreb dobiti Petar Hranuelli, Alfred Freddy Krupa, Boris Pecigoš i Sonja Švec Španjol. Priznanja će umjetnicima biti uručena na redovnoj Godišnjoj skupštini HDLU Zagreb 2017.

    Priznanja članovima HDLU Zagreb za 2016. godinu

    Obrazloženje

    Petar Hranuelli razvojem svojih stranica Remek-djela.com doprinosio je razvoju hrvatske likovne, vizualne i medijske kulture i edukaciji kulturne publike, predstavljajući veliki broj hrvatskih likovnih umjetnika, te je tijekom 2016. aktivno sudjelovao na brojnim izložbama i likovnim kolonijama, organizirao nekoliko zapaženih izložbi hrvatskih likovnih umjetnika i 3. kiparsku koloniju Velebit-Lovinac.

    Sonji Švec Španjol priznanje HDLU Zagreb će se dodjeliti, jer je u čitavoj 2016. godini razvijala portal PerceiveArt.com, te je na njemu pisala kvalitetne likovne recenzije o izložbama pretežno mladih hrvatskih umjetnika, a koje je organizirala u različitim galerijama u Zagrebu i šire, te je također kao stalna suradnica sudjelovala i u razvoju portala ”Zagrebački likovni umjetnici”.

    Alfred Freddy Krupa priznanje HDLU Zagreb će dobiti jer je u 2016. godini bio vrlo aktivan na međunarodnoj likovnoj sceni, sudjelovao je na nekoliko zapaženih likovnih izložbi u Sarajevu, Budimpešti, Tirani i Parizu, dobio je ove godine više međunarodnih priznanja za svoj umjetnički rad, a čime je doprinosio i promociji hrvatske kulture u svijetu.

    Borisu Pecigošu priznanje će se dodjeliti za njegov opsežan projekt Land Art staze Stražica – Sapaćica na Učki, a koji predstavlja originalan spoj ekološko-umjetničkih instalacija u prirodi i kulturnog turizma, značajnog i potrebnog u Hrvatskoj.

    Čestitamo svim umjetnicima, našim članovima i želimo im puno sreće u daljnjem radu !

    Izvor: hdlu-zagreb

  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

     

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    DJ Marc Grabber:

    poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

     

    LUDUS

    Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

    Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

    Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

    Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                                   Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

  • Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"




    U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Pozivnica Dragan ijaki

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Akademski slikar Dragan ijaki i kustosica izlobe Sonja vec panjol

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Biografija

    Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2017. Zagreb, Galerija Ericsson
    2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
    Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Sudionik više likovnih kolonija.


    Kontakt:
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

  • Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje"

    vrijeme: 22. studenog 2016. u 19h

    mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb

    Ivan Listeš je do sada svoj slikarski opus većinom izlagao u Splitu i okolici, dok je u Zagrebu sudjelovao na nekoliko grupnih projekata. Ovo je njegova prva samostalna izložba u Zagrebu na kojoj će se predstaviti svojim recentnim djelima iz slikarskog opusa.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Smiraj… zvuk mora…. tišina koja govori tisuću riječi. Svijet koji se izvana čini toliko savršenim da niti ne naslućujemo što se događa unutar njega.

    Lebdeće brodice, autohtone životinje, plodna polja i ribari čine unutarnji svijet akademskog slikara Ivana Listeša. Tradicija, običaji i način života u Dalmaciji utemeljen na blagodatima prirode polako nestaje i pada u zaborav. Transformiran u daleko sjećanje taj idilični svijet mora i plodnih polja obasjanih suncem povremeno navire iz podsvijesti unoseći nemir i sjetu u naš svakodnevni život.

    Samostalna izložba Ivana Listeša ''Kad zaroniš do dna, zaroni još dublje

    Poentilističkim načinom gradnje snažno dinamiziranih kolorističkih površina, te pastuoznim nanosima boje Ivan Listeš stvara nadrealnu sliku realnog svijeta. Brodovi koji ne plove, već lebde, plodna polja predočena kao svjetovi za sebe i tovari u žarko crvenoj nijansi čine sastavne dijelove svemira ispunjenog otocima. Dalmacija prije modernizacije, kapitalizacije i agresivne turističke devastacije čini se kao dalek i nedokučiv svijet… Svijet za kojeg smo svjesni da je nekada postojao, ali danas je nejasan i suviše dalek da bismo ga prizvali u jasno sjećanje.

    Rad Blagoslov prikaz je nekadašnjeg načina života kad su muškarci ribareći privređivali za obitelj, dok su ih supruge dočekivale ispred prepoznatljivih kamenih kuća sa škurama na prozorima, a dalmatinski psi lunjali mjestom. Naziv djela, kao i sam sadržaj, iskaz je zahvalnosti na iskonskim vrijednostima koje u pojedinca utkiva rodno mjesto, zavičaj i sigurnost odrastanja pod okriljem obitelji, a koje danas vrlo često uzimamo zdravo za gotovo.

    Djelo Gornje i Donje selo ikoničnim prikazima arhetipskih vrijednosti nastavlja interpretaciju identiteta u nestajanju. Muškarci odjeveni u narodnu nošnju s tradicionalnim glazbalima stoje na plodnoj zemlji kojom jure tovari i iz koje isijavaju snažne zrake sunca aludirajući na neophodnu sunčevu energiju bez koje nema života. Jedrilice i barke lebde u zrakopraznom prostoru dok se na udaljenoj planeti nazire klapa. Dalmatinska inačica antičkog motiva arkadijske idile tumači istinu o realnom stanju današnjice kada autohtono stanovništvo napušta otoke, što rezultira neobrađenom zemljom kojom lutaju divlje životinje, a tovari na čijim je leđima izgrađena gotovo cijela Dalmacija postaju rijedak prizor.

    Tišina

    Ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, te mogućeg i željenog doveden je do krajnjih granica u radu Naopako. Plavičaste brodice lebde na krvavo crvenoj materičnoj pozadini približavajući se otoku posve iskrivljenih proporcija i perspektive. No, unatoč svim tim nelogičnostima promatrač i dalje s lakoćom prati zbivanja na slici.

    Učestali Listešov motiv, uz plutajuće brodice, zemaljska je kugla koja preuzima ulogu simbola pojedinog otoka. Na slici Napušteni planet površinu planeta ispunjavaju polja sa suhozidom koja se u obrnutoj perspektivi protežu duž gornjeg dijela slike, dok su brodice tek minorno naznačene u podnožju slike. Autor ističe motiv plodne autohtone zemlje stavljajući je u poziciju sunca koje svojom energijom napaja cijeli svijet, ukazujući pritom na ljudsko zanemarivanje i nepoštivanje blagodati Majke Prirode.

    Iako i u radu Priprema za bijeg brodice lebde, po prvi put je prisutna linearna perspektiva i konkretno tlo pod nogama. Toplina zemljanih tonova i ribe koje plivaju oko napuštene barke daju naslutiti kako je riječ o metaforički potopljenoj crkvi koju pronalazimo na dnu mora poput olupine starog broda obrasle morskim travama. Snažno je prisutna simbolika napuštanja starog i vrijednog zbog novonametnutih poriva i načela suvremenog društva uslijed čega nismo ni svjesni što ostavljamo za sobom. Intrigantan je i rad Prolaz čija arhitektura nalikuje na spoj arhetipskih oblika babilonske kule ili zigurata i pročelja suvremenih nebodera, dok simboličan prolaz kroz njih možemo dvojako shvatiti: poput ljuštura drevne prošlosti ili pak prolaznosti i potrošnosti suvremenog doba.

    Ciklus recentnih radova Ivana Listeša ponajbolje objedinjuje rad Tišina, ujedno odabran i za naslovnicu kataloga. Usidrene brodice ukazuju na trenutak mira i tišine gdje duboko modro plavetnilo osigurava osjećaj spokoja. Izoliranost od vanjskog užurbanog i glasnog svijeta dopušta pojedincu da zastane na tren i suoči se sa samim sobom, sa svojim životom, sa svojom prošlošću, sadašnjim trenutkom, te odluči o koracima koji će definirati njegovu budućnost. Zaron ispod mora omogućuje nam susret s našim brodicama koje lebde u našem svemiru i ukazuju na naše, ponekad duboko zakopane i zaboravljene, ali i dalje prisutne vrijednosti u životu.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Samostalna izložba Ivana Listeša "Hoću ljeto"

    vrijeme: 25. siječnja 2017. u 19h

    mjesto: Galerija Zvonimir, Bauerova 33, Zagreb

    "More kada jednom baci svoje čini, onda zauvijek drži čovjeka u mreži čuđenja"

    Jacques Yves Cousteau

    Poniranjem u duboko plavetnilo Ivan Listeš zaranja u osebujnost vlastite slikarske ekspedicije. Koristeći boje kao živu materiju te motive ribara, tovara i psa kao arhetipske simbole dalmatinskog kraja Listeš stvara vlastiti mikrokozmos ispunjen nadrealnim prizorima izgubljenih dalmatinskih gradova. Otoci, polja i gradovi percipirani su kao planete, dok je beskrajnost svemira zamijenjena beskrajnošću dubokog morskog plavetnila. Uobičajena aktivnost i žustrina današnjeg načina života zamijenjene su kompozicijama kojima dominira mir, tišina i spokoj. Motivi lebde i plutaju po materičnoj površini slike. Naglašena simbolika svakog prizora podložna je interpretaciji nekadašnjeg i sadašnjeg načina života u Dalmaciji.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Ispreplitanjem sjećanja, realnosti i potencijalne budućnosti Ivan Listeš prikazuje potopljeni stari-novi svijet. Ono što je nekada bilo realno danas je postalo nadrealno. Reminiscencija na tradicionalni dalmatinski način života budi se u prikazima ljudi i tovara pomoću kojih su izgrađene kamene kuće i ribara koji su privređivali i brinuli se za obitelj. S vremenom oni gube svoju relevantnu funkciju i postaju artefakti minulog doba. Sve što je nekada predstavljalo osnovno sredstvo življenja danas je izgubljeno u vremenu, zaboravljeno, potopljeno i nataloženo na dnu podmorja.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Dalmatinski svemir unutar mora Ivan Listeš ispunjava plutajućim brodicama, ribarima, tovarima, dalmatinskim psima i beskrajnim poljima na površinama planeta-otoka. Prizore karakterizira duhovit i ironičan prizvuk blizak autoru koji ujedno poprima i angažiranu notu interpretacije rodnog kraja.

    Snažnim komplementarnim kontrastom rad Vau, vau, vau, vau, vau ukazuje na problematiku dokazivanja autentičnosti porijekla tipičnih dalmatinskih proizvoda, sorti i pasmina poput psa dalmatinca koji stoji na provi barke i laje u znak prepoznavanja planeta s kojeg je otuđen. Uz vjerne pratitelje ribari se vraćaju kući s ostima u rukama sugerirajući uspješnost današnjeg ulova. Umjesto dubokog plavetnila snažna crvena boja poentilistički gradi materiju svemira te u kontrastu s komplementarnom zelenom dodatno naglašava bujnost i bogatstvo otoka-planeta isprepletenog suhozidima i ogradama za stoku te kamenim kućicama.

    Samostalna izložba Ivana Listeša

    Sličnom tematikom bavi se i rad Sukob gdje strukture suhozida na površini planeta-otoka oštro razdvajaju polja lavande od pšenice, a njihov sukob i pitanje što će prevladati metaforički je interpretirano kroz sraz dviju sila čije su posljedice lebdeće krhotine u svemiru. Dok pšenica osigurava osnovno sredstvo za život mještana, lavanda je odličan potencijal za zaradu i izvoz u inozemstvo, te se postavlja pitanje što su nam prioriteti u životu.

    Kroz vlastiti opus Ivan Listeš propituje i mentalitet svog naroda. Rad Boj se lisice, boj se vuka interpretira staru narodnu poslovicu o donošenju životnih odluka. Dekorativni prikaz planeta s kojeg se radijalno šire stabla u pravilnom ritmu izmjenjujućih mladica i zrelog drveća stvara titravu ekspandirajuću energiju dodatno pojačanu kolorističkim kružnim gibanjima oko jezgre planeta. Stabla simboliziraju šumu kao element nepoznatog i tajanstvenog, potencijalno opasnog, no ukoliko ne prihvatimo izazov nikad nećemo otkriti vlastite potencijale i mogućnosti.

     izložba Ivana Listeša

    U nizu radova svojim komornim formatom ističe se djelo Polje. Gusti, gotovo reljefni nanosi boje najdubljeg plavetnila interpretiraju dolazak jedrenjaka na planet-polje. Jedrenjak se približava površini planeta te kroz modru točkastu koprenu dolazi do samog polja. Poput ulaska u atmosferu iz dubine svemira. Prizor lišen ljudi i kuća akcentuira dug i ponekad mukotrpan put na malo polje koje se često nalazilo pred vrh brda ili otoka jer je ondje zemlja najbolje rađala.

    Značajan segment tradicionalnog načina života predstavlja bijeg od svakodnevnice ilustriran u radu Vikend planet. Ovaj put zrakoprazni prostor svemira nije poentilistički ispunjen bojom već glatka površina modre boje istovremeno asocira na vedro nebo i more budeći pozitivan relaksirajući osjećaj. Točkasti način gradnje prebačen je na oblikovanje površine vikend planete. Pozitivna atmosfera i osjećaj vedrine asociraju na odmor, osamu i obnovu kontakta s prirodom.

    Doček je rad koji se sadržajno i stilski najviše razlikuje od ostalih u ovom ciklusu. Nema očekivanih kontrasta toplih i hladnih tonova koji bi ujednačili kompoziciju već dominantni hladni plavičasti tonovi stvaraju osjećaj polarne hladnoće. Materična gustoća svemira u ptičjoj perspektivi ispunjava zvjezdano nebo. Mještani dočekuju strance koji s brodovima pristaju u luku. Egzotičan prikaz zaleđenih palmi upozorava na štete i opasnosti koje donose ekstremne hladnoće u Dalmaciji. Upravo je stvaranje u iznimno hladnim uvjetima rodnog grada uvjetovalo nastanak rada koji je poslužio i kao inspiracija naziva same izložbe kojom autor priziva ljeto.

    Naglašenom simbolikom tradicionalnih motiva Ivan Listeš na angažiran i duhovit način interpretira rodni kraj kroz nadrealni svijet svemirskog podmorja. Pritom suptilno potiče promatrača na vlastito promišljanje o prioritetima: sačuvati staro ili izgraditi novo, očuvati svoje ili privući tuđe, cijeniti duhovno ili iskoristiti materijalno. Odgovor na svako od tih pitanja individualan je odraz karaktera pojedinca.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Sa otvorenja izložbe Ivana Listeša "Hoću ljeto"

    • img_20170125_184158
    • img_20170125_184129
    • img_20170125_184121
    • img_20170125_184147
    • img_20170125_184141
    • img_20170125_184208
    • img_20170125_184309
    • img_20170125_184246
    • img_20170125_184256
    • img_20170125_184233
    • img_20170125_184216
    • img_20170125_184223
    • img_20170125_184433
    • img_20170125_184328
    • img_20170125_184324
    • img_20170125_184315
    • img_20170125_184340
    • img_20170125_184357
    • img_20170125_184350
    • img_20170125_185539
    • img_20170125_185553
    • img_20170125_185548
    • img_20170125_185559
  • Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

     

    vrijeme:27. rujna 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb



    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    U Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 otvara se samostalna izložba njemačkog slikara Marcela Hüppauffa. Autor će biti prisutan otvorenju, a na izložbi će se predstaviti recentnim djelima u tehnici ulja, akvarela i gvaša.

    Marcel Hüppauff, rođen 1972. godine u Stuttgartu. Osnivač je Akademie Isotrop (1996-2000).

    Stojeći na ramenima divova poput Muncha, Tiziana i Pollocka, Marcel Hüppauff slijedi žutu ciglenu cestu. Prolazeći tri suvremene mrtve točke grotesknog, komičnog i akademizma, on skače preko duge i pomaže platnu da ispuni svoja tajna obećanja, nadilazeći ideju pukog predstavljanja. U zemlji oblika i boje gdje sve pršti od energije i kontinuirano mijenja svoj oblik i značenje pozivajući gledatelja da se pridruži putovanju i sâm otkrije figure koje se transformiraju u krajolike potom se mijenjajući u nešto treće i tako vas vodi u bezdan pogleda.

    Djela Marcela Hüppauffa možete vidjeti u galerijama u New Yorku, Hamburgu, Los Angelesu, Münchenu, Krefeldu i Berlinu.

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Sonja Švec Španjol

  • Samostalna izložba Nine Iris Bešlić "Cross-dissolve kozmološki svjetovi"

    vrijeme: 01.12.2016.

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Srdačno Vas pozivamo da najavite i svojim dolaskom uveličate otvorenje samostalne izložbe akademske umjetnice Nine Iris Bešlić pod nazivom "Cross-dissolve kozmološki svjetovi" u četvrtak 1. prosinca u 19h u Galeriji ZILIK, Radićeva 13, Karlovac. Na otvorenju izložbe će Goran Gatalica čitati poeziju iz svoje zbirke pjesama "Kozmolom".

    Samostalna izložba Nine Iris Bešlić

    Nina Iris Bešlić

    ..završila je Srednju školu likovnih umjetnosti u Splitu, a 2004. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (akademska slikarica). Imala je četrnaest samostalnih i trideset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Sudjeluje na umjetničkim i profesionalnim radionicama. Dobitnica je jedne nagrade i nekoliko potpora za umjetničko stvaralaštvo. Od 2006. godine pored umjetničke djelatnosti bavi se socio-pedagoškim radom kroz likovno edukativne programe u partnerstvu s nevladinim organizacijama, učilištima i umjetničkim udrugama. Godine 2008. uvrštena je u Zbirku moderne i suvremene umjetnosti Muzeja grada Kaštela. Koristeći principe reciklaže 2010. godine pokreće svoj samostalni projekt „Recycle&Wear“ koji se prezentira kroz umjetnost, dizajn i kreativne radionice. Član je HDLU, HZSU i RADIONE.

    Aldebaran

    e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    web: www.ninabeslic.com

    Zbirka pjesama „Kozmolom“ - Goran Gatalica

    Goran Gatalica završio je Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, nakon čega upisuje doktorski studij. Piše poeziju i prozu na kajkavskom dijalektu i hrvatskom standardnom jeziku. Za knjigu pjesama „Krucijalni test“ nagrađen je književnom nagradom Dana hrvatske knjige - Slavić za najbolji objavljeni prvijenac u 2014. godine, dok je za svoj književni rad višekratno nagrađivan u domovini i inozemstvu. Član je Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

    Provale

    CROSS – DISSOLVE KOZMOLOŠKI SVJETOVI

    Suradnja započeta na zbirci pjesama "Kozmolom" autora Gorana Gatalice koju prate ilustracije akademske umjetnice Nine Iris Bešlić rezultirala je interdisciplinarnom suradnjom na izložbi dvaju jednakovrijednih umjetničkih izražaja – poezije i vizualne umjetnosti. Započet kao odnos gdje je jedno djelo u službi drugoga, prirodno se razvio u jednakopravan iskaz doživljenog. Slikovitost poezije Gorana Gatalice u polju ideje savršeno interpretira umjetnički rad Nine Iris Bešlić, dok se istovremeno njezina likovna interpretacija suodnosa duhovnih i kozmičkih silnica prirodno nadovezuje na Goranovu poeziju.

    Nina Iris Bešlić slikarica je poznata po radu unutar kojeg objedinjuje različite tehnike i izričaje. Istraživački karakter doveo ju je do stvaranja ciklusa Cross Dissolve unutar kojeg spojem fotokolaža, akrilnog stakla i rasvjete stvara vlastite mikrosvjetove. Elementima složenim u mrežu presjeka autorica ostvaruje različite perspektivne planove. Prozirnost primijenjenog materijala omogućuje slojevitost, fluidnost i lakoću, te pritom stvara privid jedinstvene atmosfere pojedinog mikrosvijeta. Upravo je rad Cross Dissolve II, u kojem se vizure gradova i ljudi razlamaju i pretapaju jedni u drugima, poslužio kao polazišna točka ove izložbe.

    Goranova poetička interpretacija svemira kao prostora najteže dosezljivosti u radu Nine Iris Bešlić transformira se u istraživanje dihotomije realnog i apstraktnog, duhovnog i fizičkog, velikog i malog, konkretnog i nedokučivog. Polaritet je dodatno naglašen tematskom podjelom fotokolaža smještenih unutar deset kutija raspoređenih u prostoru galerije. Dio radova prikazuje presjeke vizura Karlovca i Zagreba, dokidajući pritom identitet pojedinog grada i istovremeno stvarajući novi, (ne)postojeći grad. Realan prikaz nasumičnih scena javnih prostora i ljudi primjenom različitih perspektivnih planova, lomljenjem svjetlosti i ispreplitanjem prepoznatljivih veduta dvaju gradova postaje nešto jednako strano i nedokučivo poput svemira, intrigirajući ljudski um i otvarajući mogućnosti novog pogleda na svijet koji nas okružuje. Druga grupa fotokolaža izravno se nadovezuje na zbirku pjesama "Kozmolom" interpretirajući beskonačnost svemira kroz prikaz galaksija, Perzeide, Kasiopeje, Aldebarana i mnogih drugih astroloških pojava. Scene se dodatno umnažaju, lome, presijecaju i pretapaju jedna u drugoj integriranjem kaleidoskopa na otvor kutije, ponavljajući se pritom u pravilnom matematičkom nizu. Doživljajnost, emocionalni i refleksivni odnos prema životu ostvaren vizualnim doživljajem Nine Iris Bešlić u poeziji Gorana Gatalice manifestira se pjesničkim figurama: "Svjetlost razdvaja vid i nevid na putu od zvijezde do zemlje". Nameće se pitanje sveukupne zbilje: što je realnost, a što iluzija. Nešto što za jednoga predstavlja stvarnost, za drugoga može biti iskaz naslijeđa, kulture ili emocionalne subjektivnosti. Slojevitost i kompleksnost prikaza, njihovo ispreplitanje i umnožavanje ostvareno višestrukim perspektivnim planovima i pogledom kroz kaleidoskop izjednačuje iluziju i stvarnost čineći zbilju relativnom. Ogledala lome prikaze gradova, ljudi i svemira pretvarajući ih tek u simbole, znakove, toteme mjesta i vremena.

    Pretapanja

    Bitan aspekt izložbe predstavlja smještaj sadržaja u kutije što slučajnom prolazniku onemogućuje konzumaciju umjetničkog djela. Bijele sterilne kutije ničim ne nagovještaju što se unutar njih nalazi, te su namjernici pozvani da svjesno odluče doživjeti predstavljeni sadržaj pogledom kroz otvor kutije. Sam performativni čin koji započinje odlukom o konzumaciji umjetničkog sadržaja psihološki djeluje na konzumenta budeći asocijacije na mnoga iskustva iz kolektivne svijesti poput Pandorine kutije, svijeta zarobljenog u kutiji, te osjećajem da pogledom u unutrašnjost bijele kutije zavirujemo u nečiji um. Istovremeno se omogućuje potpuna koncentracija na umjetnički rad izolacijom ometajućih faktora iz neposredne blizine.

    Rad Nine Iris Bešlić reflektira se u pjesništvu Gorana Gatalice, dok se njegovo pjesništvo odražava u vizualnom radu Nine Iris Bešlić. Interdisciplinarnim pristupom ostvarena je sinergija dvaju različitih izričaja koji nisu jedan u službi drugog već se jednakovrijedno nadopunjuju i na taj način čine komplementarnu cjelinu našeg svijeta. Ili riječima Gorana Gatalice: "Sunce dotiče Zemlju, a uskovitlani oblak kvasi zamrle pustopoljine i ruže cvatu nadomak zvijezda."

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Samostalna izložba Sunčane Simichen „DNEVNI UTISCI“


    Sunčana Simichen



    U petak 2. ožujka 2018. u 19 sati otvara se samostalna izložba akademske umjetnice Sunčane Simichen pod nazivom "Dnevni utisci" u Gradskoj galeriji Labin. Umjetnica Sunčana Simichen će predstaviti recentne produkcije iz tri ciklusa unutar kojih propituje ljudske vrijednosti, vrijednosti međuljudskih odnosa te vrijednost i percepciju umjetničkog djela u današnjem svijetu. O izložbi će govoriti povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    O izložbi:

    "Prepoznatljiv rukopis, neuobičajene i uvijek nove metode izvedbe, često u kombinaciji s klasičnim grafičkim tehnikama, te široko polje interesa krase opus Sunčane Simichen. Izložba objedinjuje nekoliko aktualnih tema koje umjetnica problematizira u zasebnim ciklusima, a koji se isprepliću u svojoj srži. Motivi su uvijek polazište za rad, dok je ključan sam proces izrade jer omogućuje slobodu, otvorenost i inovativnost, te eksperimentiranje u području grafike.

    Najosobniji radovi na izložbi proizlaze iz ciklusa "Ca je to traversa?" u kojem Sunčana Simichen dokumentira noninu pregaču kroz niz kolažiranih otisaka linoreza. Sam naziv radova otkriva porijeklo i čvrstu vezu sa Istrom. Izvorne dijalektalne riječi ukazuju na očuvanje labinjonske cakavice, dok motiv traverse, odnosno pregače, predstavlja zaštitni simbol snažne istarske žene – u ovom slučaju umjetničine none uz koju je provela djetinjstvo.

    I dok je u radovima s motivom traverse umjetnica sama otiskivala rad, u ciklusu na temu crvenog tepiha glavnu ulogu preuzima posjetitelj. Simbolika jednog posve jednostavnog predmeta poput crvenog tepiha nosi iznimno puno konotacija i značenja. Položaj, moć i bogatstvo osiguravaju poziciju na crvenom tepihu, no koja su zapravo postignuća tih osoba i jesu li one uistinu vrijedne naše pažnje ostaje na pojedincu da zaključi. Interaktivni rad "Poznati Riječani na crvenom tepihu" nastao je aktivnim sudjelovanjem posjetitelja koji su ulaskom u galeriju i prolaskom preko tepiha doprinijeli bogatstvu otiska tepiha na papiru. Naziv rada ironično propitkuje tko su danas poznati i slavni i koji je njihov doprinos društvu. Ključni dio interaktivnog rada je efekt iznenađenja koji publika doživljava kada otkrije da sudjeluje u stvaranju otiska, a možemo ga usporediti s elementom neizvjesnosti koji svaki grafičar doživljava prilikom otiskivanja rada.

    Uz preispitivanje pravih vrijednosti i uloge pojedinca u društvu, treći segment izložbe obrađuje ključno pitanje vrijednosti umjetničkog rada.

    U seriji radova pod nazivom "Nešto" Sunčana Simichen s određenom dozom ironije problematizira nametnute trendove, te interpretira degradirajući položaj umjetnosti stavljanjem grafičkog rada u funkciju bonus dodatka koji kupac ostvaruje prilikom kupovine "neophodnih" materijalnih potrepština.

    Sunčana Simichen utiske iz svakodnevnice pretvara u otiske na papiru analizirajući i propitkujući teme iz vlastitog života, života društva i života umjetnosti."

    (Sonja Švec Španjol...iz predgovora katalogu izložbe)

    O umjetnici:
    Sunčana Simichen rođena je u Rijeci 1988. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli upisala je Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je 2012. godine i stekla titulu magistra likovne pedagogije. Trenutno radi u Srednjoj školi Duga Resa kao profesorica grafičkih tehnika.

    Dobitnica je:

    - 2. nagrade na izložbi 21. Labinskog uzleta likovnosti 2017., u obliku samostalne izložbe u Gradskoj galeriji Labin,

    - nagrade "Red Carpet 2015.", koju je dodijelio Hrvatski muzej turizma u suradnji s "Roter Teppich für Junge Kunst" iz Beča, Austrija,

    - posebne nagrade HDLU-a Rijeka dodijeljene na manifestaciji „Mandrać 2014.“,

    - posebne pohvale žirija za rad "Sinergija" na izložbi Biennale mozaika Rijeka 2013. godine

    - treće nagrade u kategoriji najboljeg grafičara na izložbi 6. EX-YU konkursa za grafiku 2012. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2012. godine. Živi i djeluje u Kršanu, Rijeci i Karlovcu.

  • Samostalna izložba Vjerana Čengića "Notitia Intuitiva"

    U petak 13. travnja 2018. u 20:30 sati otvara se samostalna izložba Vjerana Čengića "Notitia Intuitiva" u Centru za mlade BUNKER, Ulica Savke Dabčević Kučar 8, Samobor.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    NOTITIA INTUITIVA

    Slikarstvo nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti omogućilo je apsolutnu slobodu izričaja u novom ciklusu radova Vjerana Čengića. Riječ je o slikarstvu koje karakterizira energičan potez, pikturalna snaga i izniman koloristički intenzitet. Ljepota i bogatstvo prirode nametnuli su se kao neiscrpan izvor motiva putem kojih autor ponire u medij slikarstva otvarajući ga emocijama i senzacijama boje.

    Svako je opisivanje ujedno i otkrivanje istaknuo je Heinrich Wölffin referirajući se na analitički opis djela. Slikar pritom ima potpunu slobodu preobraziti motiv koji slika, a da istovremeno predmet preobrazbe ostane u potpunosti prepoznatljiv, dok je naglasak stavljen na čistu energiju stvaranja i aktivnog sudjelovanja u procesu nastanka novog rada.

    Motivi koji istovremeno posjeduju visoku estetiku, ali i arhetipsku simboliku zadržavaju pažnju promatrača koji u njima prepoznaje nešto blisko i poznato. No, motiv u opusu Vjerana Čengića je samo polazište za rad, odnosno stvaralački proces koji karakterizira dinamika, životna energija i igra nebrojenih mogućnosti interpretacije motiva. Često pojedini, naizgled dovršeni, rad autor proširuje na veću kompoziciju sastavljenu od više dijelova, što mu pruža mogućnost da poput slagalice preslaguje pojedine segmente transformirajući figurativan motiv preko kvazikubističkog do apstraktnog. Preslagivanjem se može zadržati osnovna ideja, no, djelo je istovremeno lišeno opterećenja konačnim i apsolutnim odgovorom, kao i nametanjem jednoznačne interpretacije. I u sadržajnom kontekstu simbolika najčešće zastupljenih motiva poput riba, školjaka i smokvi je višestruka. Ribu poimamo kao simbol duše, rađanja i kružnog obnavljanja, simbol života i plodnosti, te čovjekovog unutarnjeg svijeta. Poput plave boje, koja je najviše zastupljena u funkciji definiranja pozadine na slikama novog ciklusa, ribe simboliziraju naše emocije i svijest o vrijednosti koja obuhvaća širi koncept od nas samih. Od prikaza ribe na stolu s naglašenim ritualnim karakterom, pa sve do riba u dubokom morskom plavetnilu, Vjeran Čengić u svoje radove unosi metafizičko značenje, te zbiljsko pretvara u imaginarno, dok se suštinski svijet slike na platnu nastavlja u umu promatrača. Neobični nazivi djela sadrže osobnu notu, no ujedno intrigiraju pojedinca i potiču na vlastito iščitavanje projekcije u naslikanim motivima i njihovim odnosima. Ovisno o iskustvu, porijeklu i sredini odrastanja pojedinca, nazivi poput "Molitva", "U vrtu" i "Ribarov san" kod promatrača mogu inicirati spajanje osjećaja sa željama, spoznaja sa snovima, svjesnog s nesvjesnim ili pak pobuditi sjećanja iz djetinjstva. Mnogi prisutni motivi poput riba, školjaka i smokvi asociraju na izobilje, plodnost, sreću i napredak, ali ako izuzmemo doslovnu interpretaciju, na višoj razini oni ujedno označavaju prosvjetljenje, kreativnu i stvaralačku plodnost i tako postaju osnovna nit poveznica umjetnikovog unutarnjeg "ja" s kozmološkim principom, što ih čini osnovnom sadržajnom podlogom za slikarstvo.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    Vjeran Čengić prilikom slikanja ulazi u svijet strukture, paste i boje nastojeći utjeloviti izvornu energiju na površini slike. Proces je brz, spontan, s mnogo detalja i bez naknadnih popravaka kako bi ostvario autentičan izraz. Slike su direktan odraz autorovog unutarnjeg stanja, te posjeduju dva ključna koda za čitanje. Odabir motiva iskazuje ne samo rad prema unutarnjem načelu i primordijalnoj želji za stvaranjem, već posjeduje i element dječjeg pogleda na svijet u kojem je sve nevino, čisto, živo, vedro i otvoreno, dok se zrelost i karakter umjetnika očituju kroz sam stvaralački proces i oblikovanje vizualno primamljive materije u koju autor utkiva višeslojna kompleksna značenja. Rad "Povratak majstora", uz osobnu metaforu povratka na likovnu umjetničku scenu, problematizira vječnu borbu umjetnika koji je razapet između hedonističkog načina života i stalne potrebe za kreacijom što podrazumijeva kontinuirani i predani rad.

    I dok motivi ostaju isti, široki raspon krajnosti u tretmanu slike, od lazurnih do pastuoznih nanosa, preko tonskog oblikovanja, pa sve do krajnje smjelih živih kontrasta boja, omogućuje umjetniku pronalazak oblika koji potom postaje esencija slike. "Periska" je djelo koje savršeno predočava koliko je sam proces izuzetno bitan u radu Vjerana Čengića. Krajnje koloristički razvedena, pulsirajuća, otvorena i bogato nataložena materija slike potvrđuje misao da je motiv samo polazište za rad. Bez naziva koji aludira na bogatstvo iz podmorja, promatrač bi mogao izvući brojne asocijacije na neke druge forme. Naglasak je na bogatstvu i materičnosti boje koju autor nanosi direktno na platno čineći od njega gradivnu paletu oblikovanja motiva. Krajnji rezultat je prikaz periske koja djeluje poput koncentriranog nukleusa energije koji treba implodirati. Neovisno o prepoznatljivosti, odnosno razlučivosti motiva, svako pojedino djelo čini svijet za sebe s mnoštvo detalja, kretanja i silnica koje utjelovljuju snažnu koncentraciju životne energije.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    Živim čistim bojama, titravim površinama, pastuoznim nanosima, grebanjem, struganjem i urezivanjem Vjeran Čengić tumači vlastiti duhovni svijet kroz bogatstva svijeta prirode. U vrijeme kada je sve podređeno brzini, proizvodnji, brzoj zaradi i tržištu, pri čemu umjetnost vrlo često prva poklekne prilagođavajući se zahtjevima tržišta i aktualnih trendova, Vjeran djeluje mimo glavnih strujanja, slikajući prema vlastitom unutarnjem nahođenju. Povratak slikarstvu označen je pulsirajućom životnom energijom koju umjetnik unosi u svoja djela prepuštajući se impulsu aktivnog stvaranja. Uživanje u boji i njezinom bogatstvu, te potencijalu i svim njezinim vrijednostima dvosmjeran je proces u kojem umjetnik proniče u životne istine potičući pritom pojedinca na vlastitu interpretaciju djela, a u krajnjem slučaju i autorefleksiju.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    VJERAN ČENGIĆ

    (Zagreb, 22. 05. 1979.)
    CEO / akademski slikar
    Medvedgradska 38 A
    HR – 10000 ZAGREB
    + 385 (0) 98 18 70 364
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

  • Sketchbook Station - Sketching connections

    SKETCHBOOK STATION PROJEKT

    vrijeme: 15.09.-29.09.2017.

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4

    Sketchbook Station kreativni je projekt Udruge za poticanje razvoja ljudskih potencijala i kreativnosti Prizma nastao iz želje članova udruge za upoznavanjem i povezivanjem umjetnika iz različitih europskih zemalja. Projekt koji je nastao iz čiste znatiželje prometnuo se u kompleksnu i slojevitu platformu koja aktivno radi na pronalaženju, povezivanju i promoviranju europskih vizualnih umjetnika. Kao primarni medij povezivanja osmišljena je slikarska mapa koja je u proteklih godinu dana proputovala oko 8000 km. Mapa je krenula iz Hrvatske, a na svom putovanju posjetila je Švedsku, Švicarsku, Ujedinjeno kraljevstvo, Estoniju, Latviju, Mađarsku, Poljsku, Bugarsku, Srbiju, Sloveniju, te Bosnu i Hercegovinu.

    Sketchbook Station

    U Sketchbook Station projektu sudjeluje čak 23 umjetnika koji su birani putem natječaja. Svaki izabrani umjetnik napravio je jedan rad u slobodnoj tehnici (crtež, slika, kolaž, grafika) koji je potom priložio u mapu i poslao na adresu sljedećeg sudionika. Tako je Sketchbook Station umjetnička mapa proputovala Europom, te je na svakoj postaji obogaćena jednim novim autorskim radom. Početna i završna postaja ovog umjetničkog putovanja je Hrvatska kao matična zemlja projekta, a uspješni završetak putovanja umjetničke mape organizatori projekta obilježavaju otvorenjem međunarodne izložbe na kojoj će posjetitelji moći razgledati sve radove koji su u proteklih godinu dana priloženi u Sketchbook Station mapu.

    Tijekom putovanja umjetničke mape Udruga Prizma je aktivno radila na promociji i umrežavanju svih umjetnika sudionika, prezentirala je njihovo dosadašnje djelovanje, te najavljivala publici što mogu očekivati od završne izložbe objavljujući fragmente radova koje su autori napravili. No, tek će se na izložbi posjetitelji po prvi put moći vidjeti sve radove u jednom prostoru, te ujedno promotriti cijele radove, a ne samo fragmente koji su objavljivani u promotivnim člancima.

    IZLOŽBA

    Izložba Sketching connections otvara se 15. rujna 2017. u 20:00 sati u zagrebačkoj Galeriji Laval Nugent. Srdačno vas pozivamo da nam se pridružite, upoznate mlade domaće i inozemne umjetnike kroz njihove radove, te saznate u kojoj mjeri se pojedini autor otvorio prema publici i podijelio svoje tajne, emocije i promišljanja o životu. Izložba ostaje otvorena do 29. rujna 2017.

    Sketchbook Station - Sketching connections

    Izložbom Sketching connections udruga Prizma obilježava završetak putovanja umjetničke mape i početak novog poglavlja projekta. Sketchbook Station projekt osmišljen je kao platforma otvorena za razvoj ideja podložnih modulaciji i transformaciji kroz poticanje kreativnosti. Okupljanje autora različitih umjetničkih izričaja i različitih stupnjeva etabliranosti na međunarodnoj umjetničkoj sceni stvorilo je mikrokozmos radova u kojem dinamika okupljenih autora formira smislenu cjelinu koja funkcionira kao otvoreno djelo.

    POZIV NA SUDJELOVANJE

    Sljedeći korak je povezivanje s kulturnim institucijama i udrugama nezavisne kulturne scene. Udruga Prizma aktivno radi na dogovorima oko izlaganja umjetničkih radova Sketchbook Station projekta i u drugim hrvatskim gradovima, te poziva sve zainteresirane kulturne ustanove i udruge da se jave sa svojim prijedlozima. Ujedno, jedan od glavnih ciljeva udruge jest objediniti sve sudionike Sketchbook Station projekta i kroz formu tribine/okruglog stola/ciklusa predavanja potaknuti razmjenu iskustva, znanja i mogućnosti europskih vizualnih umjetnika. Nakon otvorenja zagrebačke izložbe udruga Prizma će pokrenuti crowdfunding kampanju i poziva sve zainteresirane da se pridruže, podrže kampanju, te aktivno prate aktivnosti na web stranici udruge i Sketchbook Station projekta.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.