• Proglašeni nagrađeni umjetnici/ice u sklopu 5. Međunarodnog trijenala autoportreta

    Proglašeni nagrađeni umjetnici/ice u sklopu 5. Međunarodnog trijenala autoportreta

     

    Nikola Albaneže - foto Marko Polonio

    U ponedjeljak 26. travnja 2021. stručni žiri u sastavu Nikolina Šimunović i Nikola Albaneže je između 81 autora koji su putem javnog natječaja izabrani te sudjeluju na izložbi 5. Međunarodni trijenale autoportreta odabrao i nagradio dvije umjetnice. Nagrađene su Diana Sokolić i Maruša Štibelj. Izabrane umjetnice će u naredne dvije godine samostalno izlagati u Galeriji Prica.

    Obrazloženje kustosa izložbe Nikole Albanežea:

    Diana Sokolić

    Diana Sokolic

    Koristeći tri fotografije svoga lica, nastale u tri različita razdoblja njena života, autorica Diana Sokolić je efektnim tehničkim postupkom uspostavila vremensko-prostornu relaciju. Naime, da bi promatrač mogao sagledati njen autoportret pod nazivom "Dianas" (čime ukazuje na množinu Diana) nužan je prostorni pomak kojim doživljavamo vremenske pomake - fotografski zabilježene trenutke.

    MARUŠA ŠTIBELJ

    MARUŠA ŠTIBELJ

    Autorica je u svojim radovima "Fed your thoughts" i "Selfreflection in a quicksand" - izvedenima u tehnici kolaža - iskazala fascinantnu imaginaciju i uvjerljivo oblikovanje popraćeno suptilnim kolorističkim usklađivanjem. U sadržajnom pogledu njene kompozicije ilustriraju koliku važnost imaju naši misaoni procesi - kako svjesni, tako i podsvjesni, odnosno njihova interakcija - u formiranju identiteta svakoga pojedinca.

    Biografije nagrađenih autorica:

    DIANA SOKOLIĆ

    Diana Sokolic

    Rođena 1959. godine u Rijeci. Diplomirala na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. godine. Suradnica majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera.Članica HZSU-a, HDLU-a Zagreb, HDLUR-a, INSE-e, ULUPUHA-a.

    MARUŠA ŠTIBELJ

    MARUŠA ŠTIBELJ

    Rođena 1986. godine u Kranju, Slovenija. Diplomirala je likovnu pedagogiju na Pedagoški fakulteti Univerze v Ljubljani.Članica Slovenian Association of Fine Arts Societies – ZDSLU and LDK.


    5. MEĐUNARODNI TRIJENALE AUTOPORTRETA

    JA – IZMEĐU ZBILJE I IMAGINACIJE

    Izložba je otvorena do 16. 5. 2021.

    Autor izložbe Nikola Albaneže, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar

  • Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak

    Samostalna izložba "Snovitost" akademske umjetnice Mateje Rusak



    vrijeme:10. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK u Karlovac.

    Samostalna izložba

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Mateja Rusak predstavit će se ambijentalnom instalacijom izvedenom u grafičkoj tehnici akvatinte. Izložbeni prostor galerije ZILIK transformirat će se u posve novi prostor ispunjen transparentnim trakama krhkog papira ispunjenog suptilnim prijelazima pastelnih tonova boja koje imaju za cilj potaknuti posjetitelja na sanjarenje. Riječ je o posve neobičnoj izložbi kojom umjetnica želi distancirati posjetitelje od svakodnevnih briga i stresova i omogućiti im boravak u nesvakidašnjem prostoru u kojem se mogu opustiti i posvetiti se sebi i svojim mislima.

    O umjetnici:

    Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije. Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu. Članica je Hrvatskog društva likovnog društva Varaždin od 2015. godine.

    Do sada je imala pet samostalnih izložbi te je sudjelovala na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. 2012. godine dobila je nagradu Viktor Hreljanović na međunarodnoj izložbi fotografije pod nazivom Treći element za seriju fotografija naziva Vodena igra. Iste je godine primila Zahvalnicu riječkog Sveučilišta za ostvarena postignuća u 2012. godini.

    2016. i 2017. godine sudjelovala je na 15. i 16. Međunarodnoj radionice grafike na temu Arhitektura i povijest Celja te je za isto dobila Priznanje za promicanje likovne kulture mladih. Na zimskoj likovnoj koloniji u Karlovcu (ZILIK), u Centru za pružanje usluga vodila je likovnu radionicu naziva „Floralni kalendar“ 22.1.2019.

    2017., 2018., 2019. mentorica je nagrađenih radova učenika na hrvatskim likovnim natječajima i Međunarodnim likovnim natječajima u Sloveniji, Litvi, Češkoj, Rumunjskoj, Indiji, Bjelorusiji, Bugarskoj.

    SNOVITOST

    San… toliko nestvaran, čudesan, onostran…. a opet sveprisutan. Ono što svjesno potiskuje, nesvjesno oslobađa kada sanjamo. San je, kao nosilac simbola, odraz našeg unutarnjeg stanja. On skriva višestruka značenja. Od snova koje sanjamo dok spavamo, preko snova o kojima sanjarimo dok smo budni i koji predstavljaju naše želje, nade i ciljeve, pa sve do pojma snovitosti koji podrazumijeva ono što se krije iza sna, ono izmaštano i neuhvatljivo. No, kako vizualizirati nešto što postoji izvan okvira prostora i vremena? Kako prikazati san?

    Lakoća, krhkost, transparentnost, slojevitost, ispreplitanje i preklapanje nit su osnova ambijentalne instalacije autorice Mateje Rusak. Poluproziran i tanak, ali istovremeno snažan kineski papir preuzima ulogu podloge za grafički otisak u tehnici akvatinte kojom umjetnica stvara apstraktni uzorak obuhvaćajući cijeli spektar nježnih pastelnih tonova žute, narančaste, ružičaste, plave i zelene boje koje se izmjenjuju s područjima bjeline. Grafičke trake lebde isprepletene u prostoru, dok zidove ispunjavaju manji formati istih boja i uzoraka. Izložbeni prostor transformiran je u gotovo nestvarno područje kreirano u mislima autorice. Suptilnost, profinjenost i nježnost upotrijebljenih materijala i boja oblikuje tankoćutan ambijent koji predstavlja materijalizirani ekvivalent nedokučivom svijetu snova. Ulaskom u galeriju posjetitelj ulazi u izmaštani prostor kojemu je cilj distancirati pojedinca od svakodnevnice, stresa i briga, te mu omogućiti opuštanje i prepuštanje sanjarenju. Apstraktni govor grafika poput Rorschachovih mrlja kroz oblike i boje potencira određene emocije i asocijacije. Prijelazi između boja su blagi te odražavaju neodređenost snova, tj. nedokučivost njihova potpunog shvaćanja. Nenametljivo i krajnje suptilno oblikovanje ambijenta dopušta posjetitelju oslobađanje misli, snova i želja. Koncept lebdenja manifestira se kroz kontinuirane trake grafičkih otisaka smještene podno stropa koje najbolje doživimo kada legnemo na pod, što nas pak vraća u djetinjstvo kada smo satima ležali na travi promatrajući oblake u prolazu. Boravak u prirodi obično je popraćen cvrkutom ptica koji je sastavni element i ove ambijentalne instalacije. Zvučni efekti ispunjavaju prostor galerije i nadopunjuju doživljaj sna. Ptičji let simbolizira oslobađanje od tjelesnih ograničenja, kao što snovi podrazumijevaju oslobađanje od psihičkih i emocionalnih barijera. Materijalizirani prostor snova postaje područje koje se ne analizira, već osjeća svim osjetilima. Cjelokupnost ambijentalne instalacije izvedene u mediju grafike i upotpunjene zvučnim efektom cvrkuta ptica na više razina simbolizira snovitost. Transparentnost papira, ispreplitanje i preklapanje traka metafora je slojevitosti ljudskog života koji je isprepleten nitima različitih trenutaka, osoba, događaja i emocija što se posljedično preslikava i odražava u našim snovima. Cvrkut ptica simbolizira prisutnost duše koju ne vidimo, ali ju osjećamo. Ležeći na podu percipiramo prelijevajuće tonove nježnih boja što nas okružuju. I dok se postepeno opuštamo, u radovima zrcalimo sami sebe. Kroz kolektivnu memoriju poimamo nebo kao simbol svetog reda univerzuma, odnosno izravno očitovanje transcendencije, te pogledom prema gore ogledamo se u simbolu vlastite svijesti. Unutar snovitog ambijenta ništa nije nametnuto i nema konačnih odgovora, već je stvoren čudesan prostor koji nas relaksira i vodi u područje nesvjesnog i slobodnog. Jer tek kada smo opušteni i slobodni usudimo se sanjati.

    Fréderic Gaussen je rekao da nam se san, simbol osobne pustolovine, tako duboko zavučen u dubine svijesti da izmiče vlastitom tvorcu, ukazuje kao najtajanstveniji i najbestidniji izraz nas samih.[1]
    Stvarajući u stanju potpune opuštenosti i smirenosti Mateja Rusak prenijela je iskrenu emociju u svoj rad oblikujući ambijent satkan od vlastitih snova. Dajući sebe i svoju osobnost, osjećaje i doživljaje u svaki grafički otisak potaknula je proces oblikovanja svojevrsnog kolaža snova koji je rezultirao čudesnom ambijentalnom instalacijom. Novostvoreni prostor, kako sama autorica kaže, poziva posjetitelja da utone u vlastitu snovitost.

                                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

     

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića otvara se u srijedu 18. rujna 2019. godine u 20.30 sati, u Galeriji „Pet kula” u Motovunu. U službenom dijelu otvorenja izložbe govorit će predsjednik Udruge fotografa Fotovun David Matković, kustosica izložbe Sonja Švec Španjol i umjetnik Eugen Varzić, a nakon otvorenja slijedi nastup DJ Marca Grabbera. Riječ je o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova. Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba u Motovunu bit će najopsežnije i najkompletnije predstavljanje umjetnikovog recentnog rada do sada. Naime, premijerno će biti predstavljena tri posve nova rada, a ujedno će i raniji radovi istarskih urbanih veduta imati premijerno predstavljanje u Istri. Na izložbi će biti objedinjeno oko 25 radova nastalih u periodu od 2016. godine do danas. Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu, Šibeniku i u Slavonskom Brodu, a nakon Motovuna izložba svoje putovanje završava gostovanjem u Pakracu krajem godine. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe. Tako će Istrijani prvi imati priliku vidjeti posljednji rad "Hrvatska" koji čini dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Premijerno će biti predstavljen i izuzetno upečatljiv i snažan rad "F 20".

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O izložbi:

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    O autoru:

    Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima. Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.
    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska.

    web stranica: www.eugenvarzic.com

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    DJ Marc Grabber:

    poznatiji kao producent i suosnivač projekata poput Dalmatian Dub, Golem, Manouche, The Ufoslavians, Heron te vlastite produkcije koje potpisuje za razne međunarodne etikete poput Endangered (New York), Nightcolours (London), Manual Music (Amsterdam), 3000 Grad (Berlin), Wildfang (Basel).. Kao dj prošao je sve veće gradove u EU i Rusiji te uz produkciju organizirao i par većih festivala od kojih su najpoznatiji Valkana Beach i Heineken Thirst.Krajem 2018. u suradnji sa skladateljem Bastianom objavljuje album "Freedom" te stječe veće priznanje u regiji. Grabber najviše surađuje s kolegom i producentom Krešimirom Tomecom (Cubismo, Vještice itd.), mladim i perspektivnim dj-em Andreom Ljekajem (Get Physical),Berlinskim dj/producentom David Guzy-em te Ljubljanskim rapperom Fidžijem. Njegov glazbeni opus ide od klupske elektronike preko downtempa pa sve do reggaea i balkan beata. Iako rijetko, povremeno potpisuje i remixeve za kvalitetne regionalne izvođače poput The Chweger, Putokazi, Nina Badrić, Dzihan & Kamien, Headoneast, Maat...

    Samostalna izložba „Ludus” akademskog umjetnika Eugena Varzića

    Izložba ostaje otvorena do 23.10.2019. godine.

     

    LUDUS

    Postoje različite vrste ljubavi i strasti. One su najčešće usmjerene prema drugim živim bićima. No, emocionalno se možemo vezati i uz predmete i mjesta koji nas asociraju na određene ljude ili događaje, dok je strast često nit vodilja u radu, hobiju ili pozivu kojem smo posvetili svoj život. Ljubav može biti romantična, uzvišena ili opsesivna, no postoji i zabavna vrsta ljubavi – ludus. Takvu ljubav poimamo kao igru. Ona je oslobođena očekivanja i dodatnih opterećenja, te se u njoj istinski uživa. Duh ludusa pronalazimo i u novim radovima Eugena Varzića.  

    Slikarstvo kao način života. Život u kojem je slikanje kao disanje. Život u kojem se odgovor na vanjska i unutarnja, pozitivna i negativna iskustva stvarnosti uvijek pronalazi u slici. Eugen Varzić živi svoje slikarstvo. Ono je obilježeno kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem. Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus.Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava. Poučen iskustvima Antonia Lópeza Garcie i Eloya Moralesa, Eugen Varzić se nakon potpunog ovladavanja tehnikom fokusira na istraživanje psihološkog polja pojedinca. Ranija "poetika tišine" prisutna u urbanim vedutama i šumama poput "Forest Swords" u novim radovima zamijenjena je glasnim unutarnjim krikom. Uz perfekciju tehnike, u prvi plan izbija ekspresija lišena cenzure i suzdržavanja. Kao što su u ludusu važniji osjećaji koje pojedinac posjeduje od osobe koja potiče te osjećaje, tako je kod novih radova portret samo polazište za vlastitu interpretaciju, odnosno temelj za razradu i formiranje posve novog djela. Slika postaje područje slobode gdje je i dalje prisutna fizička sličnost s modelom, no dolazi do značajne transformacije u psihološkoj interpretaciji. Stapanje vizualno prepoznatljive vanjštine i posve nove utisnute nutrine stvara novi identitet čime započinje život slike. Transformacija postaje okidač za cijeli dijapazon reakcija i emocija – od oduševljenja do vidljive uznemirenosti.

    Portreti bliskih i poznatih osoba poput djela "Winter" i "Slavonia" s naglašenim toplim inkarnatom dodatno su istaknuti uhvaćenom svjetlošću koja oblikuje detalje dajući završni karakter licu lišenom tenzija i uznemirenosti. Raniji portreti postupno ustupaju mjesto gotovo akromatskim portretima "I woke up like this" i "Mirror" gdje tonska gradacija definira osobe koje asociraju na likove iz starih filmova, tj. one intrigantne ličnosti s pričom koju tek treba otkriti. U konačnici nastaju krajnje ekspresivni portreti skriveni iza maski, vrišteći iznutra u težnji da nam ispričaju priču jednog naroda, ideje, emocije ili ljubavi. Ključnu ulogu u transformaciji izraza imaju tzv. prijelazne slike koje nastaju između ciklusa. Riječ je o urbanim vedutama ili motivima šume koje terapeutski asistiraju u nepoznatom području traženja i stvaranja novog. Postoji nešto intrigantno i pomalo zastrašujuće u tim prijelaznim radovima, posebice u slici "Contia" i "Babina Greda". Dok ogoljuju dušu autora one istovremeno omogućuju direktnu spoznaju kroz ranjivo i procesualno. Igra je dovela do oslobađanja boja, motiva i simbolike u radovima nijemog krika, utapanja i portreta zatvorenih očiju, pa sve do motiva ruku koje jednako snažno pričaju priču i prenose poruku. Nazivi radova podjednako su važni kao i sama djela. Oni dolaze iz realnog života i prenose poruke koje daje sam model. Nikada nisu doslovni, već pričaju priču ili objedinjuju utisnuti sadržaj. Mogu biti prva ili konačna informacija o radu. Često neočekivani, provokativni ili simbolični, nazivi su ponekad i brutalni, no uvijek ostavljaju tračak nade.

    Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim. Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda. To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli. To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol.

    Prikazan u krupnom planu, kao i dva ranija autoportreta, rad "Night, my love" portret je slikareve supruge, no umjesto nijemog krika dolazi do koncentracije sadržaja unutar uma ženskog lika. Zatvaranjem očiju prekida se komunikacija s promatračem i dolazi do stanja kontemplacije unutar same duše, dok blago uzdignuta glava, niz sitnih, ali jasno vidljivih detalja iscrtanih po licu, snažno osjenčani kapci, te boja trule višnje na usnama i kosa u duginim bojama jasno izražavaju pritajeni bunt. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke.

    Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti. U procesu eksperimentiranja nastao je i rad "Mother" u kojem dominira intenzivno plava boja usmjeravajući pažnju promatrača na gestu koja je spontanim kretnjama dlanova i prstiju formirala znakovni izraz po kojem je rad i nazvan. Slika "Sunday" nagovijestila je zrelost i početak novog poglavlja. Lik starice izvire iz mraka dok tamna pozadina dodatno ističe prikaz ljudskosti. Meka sijeda kosa, lice obasjano suncem, ruka oslonjena na stol i zamišljen pogled u stranu. Svaki detalj na licu, tijelu i odjeći starice dio je slagalice proživljenog života. Riječi Paola Segnerija kako je lice prijestolje na kojem stoluje duša i očituje svima svoje dostojanstvo kao da su pisane za Eugenov prikaz none. Namreškana koža otkriva godine, a lice ispisano životom priča priču koja postaje dio kolektivne memorije. Nit poveznica svih recentnih radova je slojevitost prikaza kao odraz kompleksnosti čovjeka. Slojevitost i ekspresivnost utječu na promatrača, te se emocije i reakcije izmjenjuju ovisno o iskustvu i doživljaju pojedinca.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

                                                                                   Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

  • Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine"




    U utorak 6. ožujka 2018. u 19h otvara se samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom "Oblici ispod površine" u Salonu Galić u Splitu. Novi ciklus radova Dragana Šijačkog bio je predstavljen zagrebačkoj publici prošle godine u Galeriji Laval Nugent, dok će izložba u Splitu biti nadopunjena posve novim, do sada neizlaganim, radovima koje će umjetnik po prvi put predstaviti hrvatskoj javnosti.

    Pozivnica Dragan ijaki

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Akademski slikar Dragan ijaki i kustosica izlobe Sonja vec panjol

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Samostalna izložba akademskog slikara Dragana Šijačkog pod nazivom

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Biografija

    Dragan Šijački rođen je 1964. godine u Nadalju. Diplomirao je 1994. godine smjer slikarstvo na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2017. Zagreb, Galerija Ericsson
    2017. Zagreb, Galerija Laval Nugent

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija
    Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Sudionik više likovnih kolonija.


    Kontakt:
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. telefon +385 922118379

  • Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    Samostalna izložba Damira Facana-Grdiše "Konfrontacija prostora"

    vrijeme: 7. veljače u 19,00 sati
    mjesto: Galeriji Doma kulture, Nova Gradiška.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Autor će se na izložbi predstaviti s ukupno 12 radova na temu mora i urbanih veduta izvedenih u tehnici akvarela kao izbora iz recentnog opusa koji je stvarao posljednje četiri godine. Neki radovi će biti po prvi put predstavljeni u javnosti. O autorovom radu govorit će povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Matija Antun Relković Danijela Juranović.

    Konfrontacija prostora

     

    More kao elementarna sila prirode često svojim zastrašujućim razmjerima izaziva strahopoštovanje kod pojedinca. Mnogi umjetnici od samih početaka povijesti umjetnosti pa sve do danas uzimaju more kao polazište za studij, analizu i podlogu za ostvarenje određene vizije svjetlosti i atmosfere u pojedinom mediju. Bilo da je riječ o bonaci u suton, kada se prelijevajuće boje neba zrcale na uljanoj površini mora, ili o nepredvidivoj oluji nemjerljivih razmjera gdje je pojedinac prepušten čistoj milosti sudbine, sve mijene morske površine, ali i njezinih dubina interpretirane su u mnogim remek-djelima svjetske povijesti umjetnosti.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Damir Facan-Grdiša istražuje aspekte doživljaja tradicionalnih tema u slikarstvu uzimajući psihologizaciju mora s jedne strane i sociološki aspekt grada s druge strane. Dva likovno, karakterno i značenjski posve suprotna motiva umjetnik uzima kao polazište za razradu likovnih elemenata u području krajnje reducirane figurativnosti. Djela čiji je sadržaj oblikovan strukturama sazdanim od niza ponavljajućih elemenata realizirana su u tehnici akvarela, pri čemu svježina, sjaj i svjetlost definiraju atmosferu pojedinog rada. Svakoj slici prethodi skica neophodna za jasnu definiciju prostora i pomnu razradu planova unutar kompozicije. Istraživanje na površini papira odvija se paralelno u dva ključna područja: kompozicija i svjetlost. Matematičkom redukcijom ostvaruje se raster ponavljajućih planova i ritma koji je povremeno obogaćen "partističkim titrajem" odnosno uplivom druge boje ili linije drugačijeg karaktera. Akvarel kao tehnika obojane svjetlosti ne javlja se u potpunoj slobodi razlivene transparentne materije već prati karakter tankoćutne britkosti crteža, te preciznom kontrolom i beskrajnom strpljivošću autora nastaje pojedini val nizanjem i do 15 tonova jedne boje. Oblikovanjem formi principom nizanja tonova zadržava se intenzitet boje i oblika na velikim formatima, a kontrast najsvjetlijih i najtamnijih tonova omogućuje utjelovljenje metafizičke ljepote svjetlosti i sjajnosti koja izbija iznutra.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    More je simbol dinamike života, a njegovo prijelazno stanje između apstraktnih mogućnosti i određenih zbiljnosti stvara situaciju ambivalentnosti. Ona je idealna za transformaciju likovnog doživljaja i umjetničke artikulacije broda u oluji u krajnje reduciran niz repetitivnih elemenata čija centripetalna sila formira kompoziciju slike. Takav primjer pronalazimo u radu "More zubato" u čijem je središtu prikaz broda kao jedini preostali figurativni element slike koji čini prirodnu protutežu samom gibanju gradivnih segmenata. Nevjerojatna je svjetlost ostvarena u slici "Brod mali" i to pomnim, mirnim, preciznim i strpljivim nizanjem tonova od najsvjetlije, gotovo bijele nijanse, preko modre i indiga do duboke plave boje koja graniči s crnilom. Uzburkano more je povremeno dočarano složenim i kompleksnim izmjenama i kombinacijama većeg vala s nizom manjih vitičastih formi koje se akumuliraju u sljedeći veliki val. Slična igra oblika odvija se i u toplom zlaćanom nebu, no dominantan izraz više nije forma vala već spirale koje asociraju na školjke, te nizovi isprepletenih tonova iste boje, često puno gušći i razrađeniji od morske površine. Razrada motiva ide toliko daleko da na pojedinim slikama poput "Zastor morski" cijelu površinu papira ispunjava plavo more sazdano od krajnje sitnih repetativnih formi oštrih bridova s povremenim uplivima blago valovitog niza ili zelene boje što dodatno dinamizira, obogaćuje i razrađuje kompoziciju tvoreći svojevrsnu čipku krajnje usitnjenih i koloritski uslojenih gradivnih elemenata. Na pojedinim kompozicijama poput "More malo" forma broda je tek naznačena, te daje slici nužno potrebnu ravnotežu zadržavajući prikaz u sferi figuracije.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    U ciklusu radova s urbanom tematikom ostvarena je posve drugačija konfrontacija prostora. Primjerice, u slici "Grad smireni" okvir unutar okvira oblikovan je spletom gusto nanizanih zgrada koje izviru sa svih strana usmjeravajući se svojim vršcima prema središtu slike čime se dodatno stavlja fokus na grad u samom središtu kompozicije. Takav način nizanja planova sličan je principu gradnje u slici "More zubato", pri čemu gradivni elementi umjesto repetativnih plavičastih formi valova postaju same zgrade. Kompozicije sa snažnim centripetalnim gibanjem izmjenjuju se s kompozicijama grupacija nebodera koji imaju zajedničku točku rasta, tj. ujedinjenog su okomitog ili dijagonalnog usmjerenja. Zgrade su često prikazane poliperspektivno, a njihove uglaste forme ublažavaju zavojite, vitičaste formacije neba koje daju stanovitu mekoću i fluidnost, te kontriraju oštrini čvrstih arhitektonskih elemenata. Krivulje u toplim zemljanim tonovima povremeno se preslikavaju i na same fasade zgrada, povezujući tako dva nasuprotna elementa u jedan, čime se mijenja ritam silnica koje definiraju gibanje slike. Urbane vizure obogaćene su ljudskim elementom u formi intimnih kroki silueta smještenih u raznobojne okvire nasumično razmještenih prozora na pročeljima nebodera toplih zemljanih boja.

    Samostalna izložbe Damira Facana-Grdiše

    Paralelni ciklusi različite tematike obiluju suptilnim gradacijama tonova jedne boje, kontrastiranjem oštrih ravnih linija i mekih krivulja, spajanjem različitih perspektiva i zadržavanjem siluete ljudskog lika odnosno forme broda kao jedinih figurativnih elementa koji definiraju unutarnju dinamiku slike.

    Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

                                                                          

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje u Školi za primijenjenu umjetnost na Odjelu zidnih slikarskih tehnika, a 1990. godine diplomirao je na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Poslije studija nastavnik je likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga radi kao samostalni umjetnik, izlaže i surađuje s više izdavačkih kuća, koje objavljuju njegove ilustracije.
    Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002. godine i HZSU-a.
    Uz slikarstvo, koje mu je primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine i kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

  • Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

     

    vrijeme:27. rujna 2018. u 19 sati
    mjesto: Galerija Contra, Frankopanska 22, Zagreb



    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    U Galeriji Contra u Frankopanskoj 22 otvara se samostalna izložba njemačkog slikara Marcela Hüppauffa. Autor će biti prisutan otvorenju, a na izložbi će se predstaviti recentnim djelima u tehnici ulja, akvarela i gvaša.

    Marcel Hüppauff, rođen 1972. godine u Stuttgartu. Osnivač je Akademie Isotrop (1996-2000).

    Stojeći na ramenima divova poput Muncha, Tiziana i Pollocka, Marcel Hüppauff slijedi žutu ciglenu cestu. Prolazeći tri suvremene mrtve točke grotesknog, komičnog i akademizma, on skače preko duge i pomaže platnu da ispuni svoja tajna obećanja, nadilazeći ideju pukog predstavljanja. U zemlji oblika i boje gdje sve pršti od energije i kontinuirano mijenja svoj oblik i značenje pozivajući gledatelja da se pridruži putovanju i sâm otkrije figure koje se transformiraju u krajolike potom se mijenjajući u nešto treće i tako vas vodi u bezdan pogleda.

    Djela Marcela Hüppauffa možete vidjeti u galerijama u New Yorku, Hamburgu, Los Angelesu, Münchenu, Krefeldu i Berlinu.

    Samostalna izložba Marcela Hüppauffa

    Sonja Švec Španjol

  • Samostalna izložba Sunčane Simichen „DNEVNI UTISCI“

    Samostalna izložba Sunčane Simichen „DNEVNI UTISCI“


    Sunčana Simichen



    U petak 2. ožujka 2018. u 19 sati otvara se samostalna izložba akademske umjetnice Sunčane Simichen pod nazivom "Dnevni utisci" u Gradskoj galeriji Labin. Umjetnica Sunčana Simichen će predstaviti recentne produkcije iz tri ciklusa unutar kojih propituje ljudske vrijednosti, vrijednosti međuljudskih odnosa te vrijednost i percepciju umjetničkog djela u današnjem svijetu. O izložbi će govoriti povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    O izložbi:

    "Prepoznatljiv rukopis, neuobičajene i uvijek nove metode izvedbe, često u kombinaciji s klasičnim grafičkim tehnikama, te široko polje interesa krase opus Sunčane Simichen. Izložba objedinjuje nekoliko aktualnih tema koje umjetnica problematizira u zasebnim ciklusima, a koji se isprepliću u svojoj srži. Motivi su uvijek polazište za rad, dok je ključan sam proces izrade jer omogućuje slobodu, otvorenost i inovativnost, te eksperimentiranje u području grafike.

    Najosobniji radovi na izložbi proizlaze iz ciklusa "Ca je to traversa?" u kojem Sunčana Simichen dokumentira noninu pregaču kroz niz kolažiranih otisaka linoreza. Sam naziv radova otkriva porijeklo i čvrstu vezu sa Istrom. Izvorne dijalektalne riječi ukazuju na očuvanje labinjonske cakavice, dok motiv traverse, odnosno pregače, predstavlja zaštitni simbol snažne istarske žene – u ovom slučaju umjetničine none uz koju je provela djetinjstvo.

    I dok je u radovima s motivom traverse umjetnica sama otiskivala rad, u ciklusu na temu crvenog tepiha glavnu ulogu preuzima posjetitelj. Simbolika jednog posve jednostavnog predmeta poput crvenog tepiha nosi iznimno puno konotacija i značenja. Položaj, moć i bogatstvo osiguravaju poziciju na crvenom tepihu, no koja su zapravo postignuća tih osoba i jesu li one uistinu vrijedne naše pažnje ostaje na pojedincu da zaključi. Interaktivni rad "Poznati Riječani na crvenom tepihu" nastao je aktivnim sudjelovanjem posjetitelja koji su ulaskom u galeriju i prolaskom preko tepiha doprinijeli bogatstvu otiska tepiha na papiru. Naziv rada ironično propitkuje tko su danas poznati i slavni i koji je njihov doprinos društvu. Ključni dio interaktivnog rada je efekt iznenađenja koji publika doživljava kada otkrije da sudjeluje u stvaranju otiska, a možemo ga usporediti s elementom neizvjesnosti koji svaki grafičar doživljava prilikom otiskivanja rada.

    Uz preispitivanje pravih vrijednosti i uloge pojedinca u društvu, treći segment izložbe obrađuje ključno pitanje vrijednosti umjetničkog rada.

    U seriji radova pod nazivom "Nešto" Sunčana Simichen s određenom dozom ironije problematizira nametnute trendove, te interpretira degradirajući položaj umjetnosti stavljanjem grafičkog rada u funkciju bonus dodatka koji kupac ostvaruje prilikom kupovine "neophodnih" materijalnih potrepština.

    Sunčana Simichen utiske iz svakodnevnice pretvara u otiske na papiru analizirajući i propitkujući teme iz vlastitog života, života društva i života umjetnosti."

    (Sonja Švec Španjol...iz predgovora katalogu izložbe)

    O umjetnici:
    Sunčana Simichen rođena je u Rijeci 1988. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli upisala je Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Diplomirala je 2012. godine i stekla titulu magistra likovne pedagogije. Trenutno radi u Srednjoj školi Duga Resa kao profesorica grafičkih tehnika.

    Dobitnica je:

    - 2. nagrade na izložbi 21. Labinskog uzleta likovnosti 2017., u obliku samostalne izložbe u Gradskoj galeriji Labin,

    - nagrade "Red Carpet 2015.", koju je dodijelio Hrvatski muzej turizma u suradnji s "Roter Teppich für Junge Kunst" iz Beča, Austrija,

    - posebne nagrade HDLU-a Rijeka dodijeljene na manifestaciji „Mandrać 2014.“,

    - posebne pohvale žirija za rad "Sinergija" na izložbi Biennale mozaika Rijeka 2013. godine

    - treće nagrade u kategoriji najboljeg grafičara na izložbi 6. EX-YU konkursa za grafiku 2012. godine. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka od 2012. godine. Živi i djeluje u Kršanu, Rijeci i Karlovcu.

  • Samostalna izložba Tee Morić Šitum "Metamorfoze"

    Samostalna izložba Tee Morić Šitum "Metamorfoze"

    vrijeme: ponedjeljak 14. ožujka 2022. u 19 sati
    mjesto: Muzej grada Splita

    Samostalna izložba Tee Morić Šitum

    METAMORFOZA BOJE

    INTUICIJA OBLIKA

    Svako živo biće prolazi kroz proces preobrazbe tijekom svog života. Čovjek kao svjesno ljudsko biće kompleksnije doživljava vlastitu transformaciju. Ishodište nam daju naši geni i okruženje u kojem odrastamo, a svako individualno iskustvo obogaćuje nas, potiče, razvija i u konačnici definira kao pojedinca. Tijekom života susrećemo se s mnogim izazovima ispravnog i pogrešnog djelovanja te različitog poimanja svijeta u kojem živimo. No, da bismo spoznali i ponovno uspostavili vezu s univerzumom prvo moramo obnoviti odnos sami sa sobom.

    Samostalna izložba Tee Morić Šitum

    Tea Morić Šitum u novom ciklusu slika napušta očekivane i unaprijed zadane uzuse likovnog izražavanja te započinje svojstveno likovno istraživanje koje ujedno postaje i područje njezinog duhovnog traganja. Paralelizam istraživačkog procesa stvara jedinstvenu dinamiku izraženu na površini platna primarno govorom crte, plohe i boje. Motiv mrtve prirode, preciznije cvijeća, predstavlja tek polazište za gradnju likovne priče koja vrlo brzo nadilazi pojam polazišnog motiva i započinje vlastiti život. Stvaralački proces kreće od skice koju umjetnica intuitivno gradi i korigira sve dok ne postigne željenu kompoziciju. Potom rad poprima konkretne konture koje formiraju plohe obogaćene odabranim spektrom boja. Različite nijanse boja, varirajući od tamnih, snažnih i hladnih pa sve do svijetlih, toplih i nježnih, pulsiraju te slijede vlastite zakonitosti i mijenjaju se ovisno o međusobnoj komunikaciji i dinamici. Meditativni proces gradnje kompozicije likovnim elementima oslobađa ključan duhovni aspekt koji autorica utkiva u svaki rad. Moguće ga je osjetiti kroz bogatstvo i raznolikost formi i sadržaja unutar kojih se postepeno otkriva punina života i neprikosnoveni stvaralački nerv umjetnice. Forme preklapanjem i ispreplitanjem rađaju nove oblike koji se transformiraju tonovima različitih svjetlosnih vrijednosti unutar jednog dominantnog spektra boje. Specifična je i otvorenost kompozicije gdje oblici izlaze izvan okvira platna i misaono se nastavljaju u umu promatrača. Motiv cvijeća na putu od figuracije ka sadržajnoj biti razlaže se i postepeno transformira u posve apstraktnu misao. Naime, harmonija boja i oblika definirana je unutarnjim ritmom kompozicije koji ne nameće, ne definira, ne utvrđuje i ne zatvara već naznačuje, potiče i otvara um za spoznaju.

    Samostalna izložba Tee Morić Šitum

    Jedinstvenim likovnim govorom Tea Morić Šitum izražava sve ono što je neizrecivo riječju. Svijet linija, ploha i boja gradi likovnu priču – priču koja materijalizira osjećaje, izazove i traganja umjetnice. Forma koja je inicijalno krenula iz motiva vaze s cvijećem razložila se u osnovne oblike koji su se oslobodili kompaktnosti i objedinjenosti uvjetovane figurativnim izrazom. Slobodnim kretanjem oblika ostvarena je otvorenost i promjena suodnosa ne samo ploha već i boja – njihove dinamike i kontrasta. Pojedine kompozicije djeluju krajnje smirujuće, tiho i kontemplativno, no ne i statično i zamrznuto. Riječ je o energiji utjelovljenoj i izraženoj kroz boju, sklad oblika i uravnoteženost kompozicije.

    Specifična paleta boja jedan je od ključnih psihičkih kreatora djela u novom ciklusu slika Tee Morić Šitum. Ovisno o okruženju, boje se kontinuirano mijenjaju stvarajući pritom nove vrijednosti i mogućnosti percepcije djela. Primarna likovna ideja umjetnice počiva na intuitivnom osjećanju sklada i ravnoteže završne kompozicije. Pritom odabrana paleta boja i ostvareni odnosi oblika postižu jedinstveni ritam koji odaje karakter osjećaja i misli autorice.

    Metamorfozom cvijeća koje to nije, Tea Morić Šitum istražuje "kako ruka traži crtu ili oko idealnu plohu boje". Koliko se puta može nacrtati oblik da evocira predmet, a opet da bude slobodan u svojoj biti; koliko puta je previše za ponavljanje; kada ulazimo u rutinu i prestajemo biti svjesni oblikovne mogućnosti crteža; može li slika istodobno biti i ne biti opredmećena; postoji li suživot između apstraktnog i figurativnog… na ta i brojna druga pitanja autorica odgovor pronalazi u srži likovnosti. Raznolikost oblika, rasplinutost ploha i nebrojene varijacije boja rezultiraju uvijek novim međuodnosima likovnih elemenata koji dovode do posve drugačijih vizualnih senzacija čime se otvaraju nove mogućnosti percepcije i spoznaje likovnog djela.  

    Do spoznaje nas vodi intuicija, a intuicija se uvijek odvija u nutrini duha. Potreban je otvoren um neopterećen očekivanjima i teretima svijeta u kojem živimo kako bi se na neposredan način spoznala sama bît. Djela prezentirana na izložbi materijalizacija su umjetničinih osjećaja, istraživanja i previranja. Njezina traganja utjelovljena su u skiciranju, emocije u odabiru boje, a karakter u dinamici završne kompozicije. Intenzitet je izražen kroz zgusnutost ili raspršenost oblika, kroz tonsku, kontrastnu ili komplementarnu paletu boja te kroz osnovni ritam kompozicije. I upravo je ritam "najdirektnija podsvjesna projekcija umjetničine ličnosti" koju je nemoguće imitirati. Utoliko likovna intuicija autorice uvodi promatrača u svijet koji ne komunicira riječima već emocijama. Sve ono što se događa unutar pojedinca Tea Morić Šitum pretočila je u svoj stvaralački proces bilježeći tj. materijalizirajući misaone procese i mijene u plohe, boje, volumene i u konačnici završnu kompoziciju. Redukcijom vanjskih utjecaja i izvanjskih pojava poput početnog motiva dolazi do izražaja unutarnja bît slike. Autorica posjeduje slobodu da ono što slika u potpunosti preobrazi pri čemu se oblici i boje stalno izmjenjuju do točke kada slika biva oblikovana iz najdublje unutarnje stvarnosti.

    Samostalna izložba Tee Morić Šitum

    Tea Morić Šitum odlučila se za hrabar potez ulaska u posve nepoznato. Učenje i istraživanje dovelo ju je do realizacije novog ciklusa radova kroz koji je spoznala vlastite mogućnosti, ali i nove mogućnosti slike. Cilj umjetničinog stvaralačkog putovanja je od samog početka bio povratak izvoru tj. povratak samoj sebi. Misli su duši dale boju, a razgovor duše sa samom sobom ostvaren je slijeđenjem intuicije kao najvišeg oblika spoznaje. Tako je traženje reda i sklada unutar kompozicije postalo traženje smisla unutar našeg bića, a do njegovog otkrivenja možemo doći isključivo nadilazeći nametnute okvire i ponirući duboko u svoju bît.

                                                                                 

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Životopis

    Tea Morić Šitum (1987.) nalazi svoj slikarski izraz u bogatoj paleti boja i ekspresivnim potezima kista. Njezino slikarstvo odraz je višegodišnjeg umjetničkog eksperimenta koji je započeo s fotografijom tijekom srednje škole, a kroz studij se proširio na područje performansa i digitalne fotografije da bi se naposljetku pronašla u slikarstvu.

    Po završetku studija Likovne kulture pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. godine, posvetila se upravo slikarstvu (iz iskrene ljubavi, ali pomalo i iz razigranog dalmatinskog „dišpeta“) shvativši stajalište suvremenih umjetničkih struja – da je slikarstvo passé.

    Pristupajući slikarstvu kao svojevrsnom eksperimentu, ali ujedno i igri, produbila je svoj umjetnički izraz kroz ukupno 10 samostalnih izložbi, ali i sudjelovanjem na preko 20 žiriranih grupnih izložbi, što u Hrvatskoj, što u inozemstvu. Na ovoj putanji je pokazala kako se tradicionalne slikarske tehnike ipak mogu prilagoditi potrebama, estetici i duhu suvremenog društva, kako paletom boja, (pre)oblikovanjem tradicionalnih motiva i kroz poruke koje se skrivaju pod gustim nanosima boje.

    Izuzev slikarstva, njezina radoznalost joj je omogućila i ponešto kustoskog iskustva. Tea je idejna začetnica „Splitske tiramole“, manifestacije koju je organizirala 2006. i 2007. godine, a koja opstaje do danas. Nastavila je bogatiti svoje iskustvo u ulozi voditeljice Galerije Centra za kulturu Bol na Braču (2010. g.), ali i kasnije kroz suradnje u organizaciji više grupnih izložbi među kojima se ističe „Natura maris“ (Split, Hrvatska – Vannes, Francuska, 2015. g.).

    Svoje znanje nastavlja bogatiti sudjelovanjem na radionicama likovne kritike, likovnim kolonijama te angažmanom u likovnom i kulturnom životu grada Splita (primjerice, izradom godišnje nagrade „Vinka Luković“ Udruge Mi za promociju i razvoj volonterstva, 2016.-2018.,2020.-2022. g.).  Krajem 2021.g. započela je svoje obrazovanje „ekspresive art terapije za praktičare“ gdje nastoji produbiti svoja znanja u polju art terapije.

    Članica je  HDLU Split , kao i članica profesionalnog udruženja umjetnika; Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU)

    Tea trenutno živi u Kaštel Gomilici i uspješno balansira obiteljski život s dvoje male djece, rad u vlastitom ateljeu/galeriji (na adresi Sinjska ul. 7, Split) i svoju aktivnu, strastvenu slikarsku praksu.

    Studio:  Sinjska 7, Split

    Mob.:     (+385) 91 765 9066

    E-mail:   Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    Web:       instagram.com/teamoricsitum/

    facebook.com/teamoricsitum

    http://hulu-split.hr/str/artists/tmsitum.html

     

  • Samostalna izložba Tihane Karlović "Oblak"

    Samostalna izložba Tihane Karlović "Oblak"

     

    U četvrtak 21. studenoga u 19 sati u Galeriji ZILIK otvaramo samostalnu izložbu Tihane Karlović pod nazivom "Oblak". O izložbi će govoriti izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat.
    Samostalna izložba Tihane Karlović Riječ je o posljednjoj izložbi u ciklusu izložbi akademskih umjetnica koje su održale likovne radionice za djecu u sklopu 46. ZILIK-a. Tihani Karlović pripala je čast da otvori ovogodišnji Mali ZILIK, te je za male ZILIK-ovce osmislila radionicu pod nazivom "Skrivena livada". Umjetnica je prvo djeci pročitala pjesmu "Slap" Dobriše Cesarića i pitala ih koliko kapljica ima jedan slap? I kao što je svaka kapljica posebna, tako je i svako dijete posebno, te je svaki dječji crtež doprinio bogatstvu završnog zajedničkog rada. Svaki polaznik je imao određeno vrijeme za nacrtati jedan motiv, poput travke od linija, kamen od točkica i nakon svakog motiva pomaknuo bi se za nekoliko mjesta i nastavio crtati novi motiv na drugom dijelu papira. Dodavanjem novih elemenata i stalnim izmjenama svi zajedno su stvorili jednu veliku bujnu livadu.

    O izložbi:

    Na samostalnoj izložbi u Galeriji ZILIK Tihana Karlović predstavit će se izborom crteža, grafika i umjetničkih knjiga objedinjenih pod nazivom "Oblak". Sve ono nematerijalno, duhovno i inspirativno u ljudskom biću Tihana Karlović bilježi kroz transparentno, fluidno, eterično, transformirajuće i kontemplativno u prirodi. Promjenjiva, nejasna i poprilično neodređena priroda oblaka simbol je preobrazbe viđene ne samo u jednom od njegovih izraza, već u samom postojanju. Polazeći od crteža koji se ponekad razvija u mediju grafike ili umjetničke knjige Tihana Karlović svoje istraživanje bazira na odrazu prirode koja izravno korespondira s njezinim osobnim iskustvom. Bilježeći duhovno u likovnome Tihana Karlović oblikuje akromatske crteže tušem i perom.

    U mediju grafike umjetnica koristi tehniku japanskog drvoreza koji je poznat po svojoj iznimnoj umjetničkoj izražajnosti, kolorističkim kombinacijama i specifičnom ručnom tiskovnom procesu. Crteži i grafike objedinjuju se u zajedničkom radu posebne simbolike i značenja. Umjetnička knjiga likovno je djelo koje se za razliku od drugih radova može dotaknuti i prolistati. Osim bliskog kontakta s promatračem, ona omogućuje uvid u najintimniji sadržaj umjetnice – njezine misli, ideje, stavove i osobna razmišljanja o temama koje ju zanimaju, a koje su izražene vizualnim rječnikom. Tako svaka umjetnička knjiga u konačnici postaje, kako sama umjetnica kaže, intimni univerzum zasnovan na dijalogu likovnih elemenata koji, ovisno o percepciji promatrača, mogu biti vidljivi ili skriveni, odnosno u sjeni ili obasjani svjetlošću.

    O autorici:

    Tihana Karlović rođena je 1985. godine u Rijeci. Diplomirala je 2010. godine na KBF-u u Zagrebu, područnom studiju Teologiji u Rijeci s temom „Umjetnost i duhovnost“, a 2011. godine na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, smjeru Likovna pedagogija kod red. prof. Maje Franković na katedri za grafiku. 2014. godine završila je jednogodišnji poslijediplomski studij Interdisciplinarna grafika na Akademiji likovnih umjetnosti Eugeniusza Gepparta u Wroclawu.

    Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, te je za svoj rad dobila više zahvala i priznanja (W. Koshatsky kunst prize 2019. i 2013. u Beču, ExTempore Grožnjan 2019., ExTempore Piran 2019....). Bavi se intimnom problemima stvaralaštva, a izražava se u tradicionalnim grafičkim tehnikama, crtežu i oblikovanju umjetničkih knjiga-objekata. Bavi se edukacijom i znanstveno istraživačkim radom, a od 2019. godine ima i status samostalne umjetnice.

    OBLAK

     

    Koja je svrha života koji je u svojoj biti tako krhak? Prolaznost životnog vijeka pojedinca često potakne na razmišljanje o samom smislu života. No, iako je život prolazan, pronalazak iskonske radosti u malim stvarima i neponovljivim životnim trenucima omogućuje čovjeku da bude ono što jest u dubini svoga bića.

    Tihana Karlović smisao i radost života otkriva istražujući što se nalazi iza kreacije. Razum, emocija ili sjećanje pretaču se u svjetlost, sjenu i zrakoprazni prostor koje umjetnica utjelovljuje u mediju crteža, grafike ili umjetničke knjige. Svi segmenti koje na prvu najmanje percipiramo ili možda uopće ne zamjećujemo postaju najintrigantniji vizualni element rada.

    No, kako uistinu vizualizirati misao ili emociju, nešto toliko apstraktno, a istovremeno krajnje relevantno za svaki trenutak našeg života? Polazeći od crteža koji se ponekad razvija u mediju grafike ili umjetničke knjige Tihana Karlović svoje istraživanje bazira na odrazu prirode koja izravno korespondira s njezinim osobnim iskustvom. Sve ono nematerijalno, duhovno i inspirativno u ljudskom biću autorica bilježi kroz transparentno, fluidno, eterično, transformirajuće i kontemplativno u prirodi. Promjenjiva, nejasna i poprilično neodređena priroda oblaka simbol je preobrazbe viđene ne samo u jednom od njegovih izraza, već u samom postojanju. Oblaci kao nositelji kiše s očitovanjem nebeske djelatnosti povezuju se s plodnošću i simbolikom vode, dok ružičasti oblaci u pojedinim civilizacijama simboliziraju sreću i veselje. Kroz maglu i izmaglicu kao simbole neodređenosti ili stanja koje dolazi prije otkrivenja postepeno zalazimo u područje svjetlosti kao simbola života, slobode i sreće. I dok je voda izraz zemaljskih sila, svjetlost poimamo kao izraz nebeskih sila. Zrake svjetlosti rađaju prostranost i otvaraju bogatstvo duhovnog sadržaja. Bilježeći duhovno u likovnome Tihana Karlović oblikuje akromatske crteže tušem i perom. Krajnje pročišćene, minimalističke kompozicije počivaju na dijalogu između koncentriranih linijskih ili perforiranih skupina oblika i velikih površina zrakopraznog prostora definiranog bjelinom odnosno čistinom neprozirnog papira. Kontrast gustoće crnih linija i perforiranih oblika što lebde unutar kompozicije stvara polje nevjerojatnog mira i tišine. U mediju grafike umjetnica koristi tehniku japanskog drvoreza koji je poznat po svojoj iznimnoj umjetničkoj izražajnosti, kolorističkim kombinacijama i specifičnom ručnom tiskovnom procesu. Kao i crteže, Tihana Karlović svoje grafike perforira, reže i otiskuje koristeći više različitih matrica, boja i papira različite gustoće što joj omogućuje istraživanje i praćenje promjena koje se odvijaju unutar planova, perforacija, igre sjena i svjetla koje prodiru kroz transparentan papir i otvore, te tako utječu na cjelokupan doživljaj djela. Fragilni japanski papir postaje baza za otiske u više boja koji se kreću od krajnje zasićenih do vrlo transparentnih tonova ostavljajući pritom dojam akvarela. Prepoznatljive forme sada slobodno ispunjavaju cijelu površinu papira često se tek nazirući u oblicima koji nastaju i nestaju. Crteži i grafike objedinjuju se u zajedničkom radu posebne simbolike i značenja. Umjetnička knjiga likovno je djelo koje se za razliku od drugih radova može dotaknuti i prolistati. Osim bliskog kontakta s promatračem, ona omogućuje uvid u najintimniji sadržaj umjetnice – njezine misli, ideje, stavove i osobna razmišljanja o temama koje ju zanimaju, a koje su izražene vizualnim rječnikom. Tako svaka umjetnička knjiga u konačnici postaje, kako sama umjetnica kaže, intimni univerzum zasnovan na dijalogu likovnih elemenata koji, ovisno o percepciji promatrača, mogu biti vidljivi ili skriveni, odnosno u sjeni ili obasjani svjetlošću.

    Rad Tihane Karlović na visoko individualiziran i krajnje suptilan, ali upečatljiv način komunicira sve ono što je oku nevidljivo, ali srcu i umu blisko. Emocije, misli, sreća, duhovnost i energija utjelovljene u tri različita medija govore istim jezikom linije, plohe, boje i oblika kroz svjetlost, nebo i oblake. Njihov krajnji cilj jest potaknuti ideju etičke i vizualne ljepote koja omogućuje doživljaj istinske radosti života.

                                                                           Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     

  • Samostalna izložba Vjerana Čengića "Notitia Intuitiva"

    Samostalna izložba Vjerana Čengića "Notitia Intuitiva"

    U petak 13. travnja 2018. u 20:30 sati otvara se samostalna izložba Vjerana Čengića "Notitia Intuitiva" u Centru za mlade BUNKER, Ulica Savke Dabčević Kučar 8, Samobor.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    NOTITIA INTUITIVA

    Slikarstvo nastalo iz najdublje unutarnje stvarnosti omogućilo je apsolutnu slobodu izričaja u novom ciklusu radova Vjerana Čengića. Riječ je o slikarstvu koje karakterizira energičan potez, pikturalna snaga i izniman koloristički intenzitet. Ljepota i bogatstvo prirode nametnuli su se kao neiscrpan izvor motiva putem kojih autor ponire u medij slikarstva otvarajući ga emocijama i senzacijama boje.

    Svako je opisivanje ujedno i otkrivanje istaknuo je Heinrich Wölffin referirajući se na analitički opis djela. Slikar pritom ima potpunu slobodu preobraziti motiv koji slika, a da istovremeno predmet preobrazbe ostane u potpunosti prepoznatljiv, dok je naglasak stavljen na čistu energiju stvaranja i aktivnog sudjelovanja u procesu nastanka novog rada.

    Motivi koji istovremeno posjeduju visoku estetiku, ali i arhetipsku simboliku zadržavaju pažnju promatrača koji u njima prepoznaje nešto blisko i poznato. No, motiv u opusu Vjerana Čengića je samo polazište za rad, odnosno stvaralački proces koji karakterizira dinamika, životna energija i igra nebrojenih mogućnosti interpretacije motiva. Često pojedini, naizgled dovršeni, rad autor proširuje na veću kompoziciju sastavljenu od više dijelova, što mu pruža mogućnost da poput slagalice preslaguje pojedine segmente transformirajući figurativan motiv preko kvazikubističkog do apstraktnog. Preslagivanjem se može zadržati osnovna ideja, no, djelo je istovremeno lišeno opterećenja konačnim i apsolutnim odgovorom, kao i nametanjem jednoznačne interpretacije. I u sadržajnom kontekstu simbolika najčešće zastupljenih motiva poput riba, školjaka i smokvi je višestruka. Ribu poimamo kao simbol duše, rađanja i kružnog obnavljanja, simbol života i plodnosti, te čovjekovog unutarnjeg svijeta. Poput plave boje, koja je najviše zastupljena u funkciji definiranja pozadine na slikama novog ciklusa, ribe simboliziraju naše emocije i svijest o vrijednosti koja obuhvaća širi koncept od nas samih. Od prikaza ribe na stolu s naglašenim ritualnim karakterom, pa sve do riba u dubokom morskom plavetnilu, Vjeran Čengić u svoje radove unosi metafizičko značenje, te zbiljsko pretvara u imaginarno, dok se suštinski svijet slike na platnu nastavlja u umu promatrača. Neobični nazivi djela sadrže osobnu notu, no ujedno intrigiraju pojedinca i potiču na vlastito iščitavanje projekcije u naslikanim motivima i njihovim odnosima. Ovisno o iskustvu, porijeklu i sredini odrastanja pojedinca, nazivi poput "Molitva", "U vrtu" i "Ribarov san" kod promatrača mogu inicirati spajanje osjećaja sa željama, spoznaja sa snovima, svjesnog s nesvjesnim ili pak pobuditi sjećanja iz djetinjstva. Mnogi prisutni motivi poput riba, školjaka i smokvi asociraju na izobilje, plodnost, sreću i napredak, ali ako izuzmemo doslovnu interpretaciju, na višoj razini oni ujedno označavaju prosvjetljenje, kreativnu i stvaralačku plodnost i tako postaju osnovna nit poveznica umjetnikovog unutarnjeg "ja" s kozmološkim principom, što ih čini osnovnom sadržajnom podlogom za slikarstvo.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    Vjeran Čengić prilikom slikanja ulazi u svijet strukture, paste i boje nastojeći utjeloviti izvornu energiju na površini slike. Proces je brz, spontan, s mnogo detalja i bez naknadnih popravaka kako bi ostvario autentičan izraz. Slike su direktan odraz autorovog unutarnjeg stanja, te posjeduju dva ključna koda za čitanje. Odabir motiva iskazuje ne samo rad prema unutarnjem načelu i primordijalnoj želji za stvaranjem, već posjeduje i element dječjeg pogleda na svijet u kojem je sve nevino, čisto, živo, vedro i otvoreno, dok se zrelost i karakter umjetnika očituju kroz sam stvaralački proces i oblikovanje vizualno primamljive materije u koju autor utkiva višeslojna kompleksna značenja. Rad "Povratak majstora", uz osobnu metaforu povratka na likovnu umjetničku scenu, problematizira vječnu borbu umjetnika koji je razapet između hedonističkog načina života i stalne potrebe za kreacijom što podrazumijeva kontinuirani i predani rad.

    I dok motivi ostaju isti, široki raspon krajnosti u tretmanu slike, od lazurnih do pastuoznih nanosa, preko tonskog oblikovanja, pa sve do krajnje smjelih živih kontrasta boja, omogućuje umjetniku pronalazak oblika koji potom postaje esencija slike. "Periska" je djelo koje savršeno predočava koliko je sam proces izuzetno bitan u radu Vjerana Čengića. Krajnje koloristički razvedena, pulsirajuća, otvorena i bogato nataložena materija slike potvrđuje misao da je motiv samo polazište za rad. Bez naziva koji aludira na bogatstvo iz podmorja, promatrač bi mogao izvući brojne asocijacije na neke druge forme. Naglasak je na bogatstvu i materičnosti boje koju autor nanosi direktno na platno čineći od njega gradivnu paletu oblikovanja motiva. Krajnji rezultat je prikaz periske koja djeluje poput koncentriranog nukleusa energije koji treba implodirati. Neovisno o prepoznatljivosti, odnosno razlučivosti motiva, svako pojedino djelo čini svijet za sebe s mnoštvo detalja, kretanja i silnica koje utjelovljuju snažnu koncentraciju životne energije.

    Samostalna izložba Vjerana Čengića

    Živim čistim bojama, titravim površinama, pastuoznim nanosima, grebanjem, struganjem i urezivanjem Vjeran Čengić tumači vlastiti duhovni svijet kroz bogatstva svijeta prirode. U vrijeme kada je sve podređeno brzini, proizvodnji, brzoj zaradi i tržištu, pri čemu umjetnost vrlo često prva poklekne prilagođavajući se zahtjevima tržišta i aktualnih trendova, Vjeran djeluje mimo glavnih strujanja, slikajući prema vlastitom unutarnjem nahođenju. Povratak slikarstvu označen je pulsirajućom životnom energijom koju umjetnik unosi u svoja djela prepuštajući se impulsu aktivnog stvaranja. Uživanje u boji i njezinom bogatstvu, te potencijalu i svim njezinim vrijednostima dvosmjeran je proces u kojem umjetnik proniče u životne istine potičući pritom pojedinca na vlastitu interpretaciju djela, a u krajnjem slučaju i autorefleksiju.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    VJERAN ČENGIĆ

    (Zagreb, 22. 05. 1979.)
    CEO / akademski slikar
    Medvedgradska 38 A
    HR – 10000 ZAGREB
    + 385 (0) 98 18 70 364
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA