Roman Žarić

...rođen u Osijeku, Hrvatska, 14.02.1969.

Vrlo mlad sam pokazao ambicije za umjetnost .
Što je prepoznao jedan član moje obitelji, te profesor u osnovnoj školi .Oni su mi dali poticaja i prenijeli mi znanje.
Sa svojih 12 godina sam počeo izučavat razne tehnike i stilove umjetnosti . Moj mentor stric me je uputio u tehničko znanje koje je on stekao od svog oca i dijeda, tako da je to izučavano generacijama u mojoj obitelji .
Ja sam godinama praktično upotrebljavao stečejno znanje. Jedan duži period sam bio onemogučen bavit se umjetnošču, zbog privatnog statusa te rata u domovini.

U zadnjih 10 godina sam napokon posložio svoj život , te se vratio umjetnosti. U zadnje 4 godine sam odradio preko 250 slika tehnikom ulja na platnu. Imao sam jednu samostalnu izložbu . Radio sam portret pape Franje koji se nalazi u Vatikanu. Nemogu reči da imam jednoliko slikanje pošto radim pejsaže, portrete, mrtvu prirodu, still life, ljude u punoj veličini, dijecu, cviječe i sve što se može pomislit i poželit.

Preferiram realizam i hyperealizam iako mi nije strano radit impresionizam.

Izučio sam sljedeče tehnike : uljane boje, akrilne boje, akvarel, tuš, grafitna olovka, ugljen, pastela, reljef u drvetu, reljef u zlatu, reljef u bakru, kiparske tehnike glinom te kamenom i drvetom, digitalno crtanje, 3d modeliranje.

Kontakt: mobitel 099 590 6456
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Alenka Tominac

Rođena 1971. godine u Karlovcu, Alenka Tominac nosi u sebi spoj stručnosti inženjerskog uma i kreativne duše umjetnice. Iako je po zanimanju inženjer strojarstva, njezina prava strast leži u svijetu crtanja i slikanja koji su postali središnji dio njezinog života.

Svoj umjetnički put započela je 2017. godine kada je odlučila upisati Radionicu crtanja i slikanja u NS Dubrava pod vodstvom profesora Svebora Vidmara. Od tada pa do danas, Alenka je stvorila impresivan opus s više od 500 radova u različitim tehnikama poput olovke, tuša, pastela, ulja, akrila i akvarela. Njezino stvaralaštvo obuhvaća raznolike teme i stilove, reflektirajući bogatstvo njezine mašte i osjećaja.

Aktivno sudjeluje u umjetničkim krugovima kao članica HDLU Zagreb, ULAK-a (Karlovac), HSK-a, Ludvig Designa te Udruge umjetnika August Šenoa, gdje svojim talentom obogaćuje lokalnu i nacionalnu umjetničku scenu. Njezina predanost umjetnosti i kontinuirani rad pokazatelji su njezine posvećenosti i ljubavi prema stvaranju.

Alenka Tominac nije samo umjetnica, već i vizionarka koja kroz svoje djelo povezuje tehniku i strast, stvarajući djela koja diraju dušu promatrača i ostavljaju neizbrisiv trag u svijetu umjetnosti. Njezina priča podsjeća nas da istinska strast i talent mogu procvjetati u bilo kojem trenutku života, te da umjetnost ima moć povezati nas i inspirirati na dubok i značajan način.

Do sada je imala osam samostalnih izložbi.

• - “Priča u priči” – Galerija Kontrast, Zagreb
• - 2. samostalna izložba – Galerija HUKA, Zagreb
• - 3. samostalna izložba – Galerija GK Ksaver Šandor Gjalski, Zabok
• - “Kistom pričana priča” – Galerija GK Dubrava, Zagreb
• - 5. samostalna izložba – GK Kajfešov brijeg, Zagreb
• - “Povratak” – Galerija ULAK-a, Karlovac
• - “Moji akvareli” – Galerija GK A. Cesarca, Zagreb
• – “Akvarelom kroz godišnja doba” – prostorije UHRV, Zagreb

Od 70-tak skupnih žiriranih izložbi mogu se izdvojiti značajnije:

• – Izložba “One s utu” – Galerija Slavko Kopač, Vinkovci – nagrada publike
• - “Otvoreni Pulski bijenale crteža 2021..” – Galerija HDLU Istre, Pula
• - “3. Zagrebački festival crteža” – HDLU Zagreb – InArt galerija, Zagreb
• - “Kaštelanske štorije 2022.” – velika dvorana dvorca Vitturi, Kaštel Lukšić – pohvala GKK
• – “15. Profutura” – Istarska sabornica, POU Poreč, Poreč – pohvala žirija
• – “9. Hrvatski trijenale akvarela” – Galerija Vjekoslav Karas,Karlovac, HDLU Meštrovićev paviljon, Zagreb, Galerija umjetnina grada S. Broda, Slavonski Brod.
• – “6. Zagrebački ljetni likovni salon 2022” – HDLU Zagreb – Galerija Kontrast, Zagreb
• - “4. Zagrebački festival crteža” – HDLU Zagreb – InArt galerija, Zagreb
• - “Kaštelanske štorije 2023.” – velika dvorana dvorca Vitturi, Kaštel Lukšić – pohvalnica povjerenstva
• – “16. Profutura” – Istarska sabornica, POU Poreč, Poreč
• – “Boje – Žuto” – Galerija HDLU Istre, Pula
• - “7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023” – HDLU Zagreb – Galerija Kontrast, Zagreb
• - 5. Međunarodni festival akvarela – CASTRA 2023. – Ajdovščina, Slovenija
• – “Bijenale crteža 2023” – HDLU Istre, Pula

Često sudjeluje na likovnim kolonijama.

Krajem 2021., u Časopisu za umjetnost i kulturu "The Split Mind" – 19. objavljuje rad “Maslina”.

Kontakt:

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Mob: 091/793 85 82

https://www.instagram.com/allly.art

https://www.facebook.com/alenka.tominac.9

(-predgovor za izložbu „Povratak“ studeni 2022.)

POVRATAK PRIRODI, POVRATAK ISKONU

Alenka Tominac stvorila je i uspostavila jedno zanimljivo, estetski sugestivno, individualno prepoznatljivo, stilski profilirano realističko, i vrlo ekspresivno slikarstvo. Prepoznatljiv likovni stil oblikuje i definira posljednjih pet godina otkada se aktivno bavi slikarstvom, premda slika odmalena. Slikati je učila od vrsnih likovnih pedagoga Svebora Vidmara i Ivane Vulić. Njezina likovna istraživanja iskazuju intenzivnu zrelost vlastitoga intimnog i poetskog svijeta u kojemu likovna kvaliteta i iznimno izražen senzibilitet uzlaze u sfere izvanredne sugestivnosti. U nekih autentičnih umjetničkih nerava poput njezina ljepota obitava u osjetilnome, pa i senzualnom iskustvu. Njezine slike, odnosno prizori pejzaža, mogu se smatrati mimetičkim odrazima stvarnosti. Svaki rad, svaki prizor, svaki pejzaž i svaka inscenacija nisu stvoreni direktnim promatranjem po principu zornosti, već su nastali  na poligonu ostrašćene memorije. Slikarica odbacuje plenerizam, slikanje direktno u prirodi po modelu, da bi krajolike slikala po sjećanju, dakle doživljavanju viđenoga i osjećanog, izjednačujući svjetlost s masom raslinja pretvorenih u slikarsku vještinu. Ti su krajolici platforma za izražajni iskaz univerzalne duše prirode, unutar jasne toponimske konkretne naznake. Efekti prelijevanja svjetlosti po površinama prirodnih formi i oblika istražuju bogatstvo kontrasta tamnijih i svijetlijih fenomena. Postaju intenzivnim simbolima traganja za izgubljenim rajem, za duhovnim zavičejem i u svojemu hermetičkom intimizmu zahtijevaju zadržavanje mentalnih i psiholoških korijena osjetljivog, i krajnje senzibiliziranog umjetničkog bića. Za umjetnicu umjetnost predstavlja vizualni spektakl ugrađen u svojevrsni dijalog oka, sjećanja i svijesti. Tema i motiv više je nego (neo)konzervativno tradicionalan: običan pejzaž, obična priroda, svakodnevno sveprisutna. No, u ovome se slučaju radi o promotrenom i doživljenom te interpretiranom prema jednoj gotovo nadrealnoj atmosferskoj inscenaciji koja ove slike čini ove naprosto čarobnim. Po riječima same autorice, slika ''iz glave'', po sjećanju koji joj se utisne u svijest, a slika u atelijeru. Dakle, nije pleneristica poput Barbizonaca i impresionista, koji izlaze van iz atelijera sa štafelajem i slikaju prirodu u prirodi samoj. Njezini su pejzaži - nazovimo ih portretima prirode - duboko usječeni u njezinu svijest i vizualnu percepciju, u njezin ''imaginarni muzej'' zapamćenih prizora i slika. Neke se vještine s vremenom izuče i usavrše, ali moć razlikovanja velikog tonskog spektra i talenta da se miješanjem različitih boja dobije baš jedna frekvencija, odlika je unutarnjeg oka, jako razvijene percepcije. Na slikama Alenke Tominac kompozicija je uvijek čvrsta, centrirana i fokusirana. I na onima slikanima uljem na platnu i u akvarelima, koji po nužnosti tehnike bivaju prozračnijima. Svaki detalj je na svojemu mjestu unutar kadra u dinamičnoj interakciji oblika i forme, simetričnost i proporcionalnost kompozicije dobro su uravnotežene, a registar čistih boja maksimalno je aktiviran, i predstavlja se kao vizualni užitak, užitak za promatračevu percepciju. U krajolicima je prisutan kaleidoskop supstanci okupljenih pokrenutim i snažnim impulsima zemlje, vode i svjetla. Premda polazi od poštivanja mimetičkoga, prepoznatljivog i stvarnosnog izgleda pejzažne matrice, kroz prizmu impulsa prirodnih elemenata zrcali se neugasla moć preobrazbe koja nadahnjuje unutarnjom percepcijom, i Alenku Tominac potvrđuje kao slikaricu definiranog likovnog ugođaja. U oazama riječnih, jezerskih i slapovskih smiraja i guste priobalne vegetacije iznalazi uvijek svjež svijet vizualnih senzacija. Posebna je vještina koja dokazuje kvalitetnoga slikara, slikanje vode, a u tome je Alenka Tominac izvrsna. Bilo da slika mirne vode stajačice ili pak, dinamične slapove koji padaju u kaskadama, čini to s naizglednom lakoćom i jednostavnošću da te vode izgledaju prirodno i logično.

Prelijepe i predivne slike Alenke Tominac pripadaju visokim estetskim mjerilima. Radi se o iznimno darovitoj umjetnici, koja je svoje slikarstvo podigla na razinu eseja o prirodi, lirskim i dramskim istodobno, a samu zagonetnost, mističnost ili enigmatičnost posredovanu sfumatoznim, magličastim ambijentima i atmosferom, uzdigla je na tron vrhunske, vrijedne, trajne i vječne, prave umjetnosti. Priroda, odnosno pejzaž uz potok, rijeku, jezero i slapove, listopadne i zimzelene šume i cvjetne livade uz staze, puteljke i vodu, kultne su vizure, a ovdje su semantička podloga. Znane je motive umjetnica predočila na neočekivani način, izmakom očekivanom stekla je samosvojnost. I mi se danomice susrećemo sa sličnim prizorima, usputnim slikama, koje se često pretaču u rutinirano stanje koje ni ne primjećujemo kao moguć poligon za umjetničko djelo. To usredotočeno fokusiranje zapažanja, pretvara obično u čistu ljepotu. Gotovo bismo rekli da se priroda u ovim slikama iskazuje ljepšom nego što u stvarnosti jest. Priroda je sama po sebi savršena, ništa joj se ne može dodati ni oduzeti. Doduše, ljudi joj oduzimaju i time je osiromašuju i ugrožavaju zemlju i čovječanstvo. Zagađenje mora i oceana, uništavanje prašuma, uništavanje ozonskog sloja, chemtrailovi na nebu, kemijsko smeće koje se iz aviona prosipa u zraku i koje pada na zemlju, akumulacija nuklearnog zračenja itd., primjeri su koliki je čovjek štetočina prirode.

Po Kantu, priroda je iznad umjetnosti, a po Hegelu umjetnost je iznad prirode, jer je stvar duha.^[1] Za pravoga umjetnika ništa nije objektivno nužno. Jedina objektivna nužnost umjetnikova je subjektivnost.

Ako netko ima autentičan odnos prema umjetnosti u koju sam uranja, onda on umjetnost više ne promatra kao objekt. Svoj raison d'être imaju samo ona umjetnička djela koja se mogu interpertirati kao način ponašanja. Na taj se način u mnogih umjetnika neriješeni antagonizmi realiteta vraćaju u umjetničko djelo kao imanentni problemi njihovih oblika. Oblici prirode u slikama Alenke Tominac bjelodan su dokaz i potvrda gore izrečenih teza. Njezine su slike predstave putovanja iza koprene realiteta prirode, pa time i subjektivna reciklaža vidljivoga realiteta, gdje umjetnička interpretacija lijepoga zastire prirodno lijepo. Priroda je sada pretvorena u enigmu racionalnoga i emotivnog, u vizionarsku sugestivnost sjećanja, zapretenu osjećajima. Slike Alenke Tominac neko su njezino vlastito prustovsko traganje, koje sakuplja silnice snoviđenja, instinktivne i intuitivne otkucaje, daleke ili bliže uspomene ili neostvarive, a iskušane čežnje za vječnim povratkom i stapanjem s prirodom, s iskonom. S prirodom je čovjek oduvijek bio asimiliran, njezin neodvojivi dio. Antropološki gledano, uvijek su Priroda i Čovjek bili stopljeni, jer Čovjek je imanentni dio Prirode. Pritom se ne možemo oteti dojmu da Alenkine slike odišu melankolijom, koliko god su dinamične i fluidne i pršte ditirampskom himnizacijom prirode. Alenkino slikarstvo bitno određuju dvije riječi: energija i modernost. Zato njezine slike naprosto treba doživljavati, jer i jesu rezultati unutarnjega doživljavanja svijeta i života, a ne u njima tražiti nalickanu ljepotu po ukusu svačijega empirijskog dopadanja. Ovo je slikarstvo prije svega direktan “prijenos” emocija i strasti, barem onoliko koliko je prijenos egzaktne, fotorealistički prenesene činjeničnosti izgleda prirode.

Slike Alenke Tominac su umjetnički relevantne, dakle onakve čija je trajnost vječna, jer u sebi nose auru umjetničkosti kao pravu umjetničku vrijednost (l'artificitá dell'arte, umjetničkost umjetnosti, kako je to definirao veliki talijanski povjesničar umjetnosti Giulio Carlo Argan, sveučilišni profesor i bivši gradonačelmik Rima).

Percepcija slike nikada nije bila slojevitija nego u drugoj polovini 20. stoljeća i prva dva desetljeća 21. stoljeća, no, čini se kako smo se svi – i kustosi i umjetnici podjednako – u današnjem trenutku izborili da se ipak postupno odmaknemo od teških teorijsko-filozofskih rasprava o biti slikarstva per se, jer je ono nekim nevoljenim vremenima usprkos opstalo. Prave, tradicionalne vrijednosti žilavog realističkog slikarstva uvijek su bile, jesu i bit će zalog istinski umjetnički vrijednog i lijepog.

Smatram da Alenka Tominac u svojemu slikarstvu ustoličuje osobni moral i humanost, posredujući koncept o idealu i pojmu savršenosti mikro i makrokozmosa prirode, svake prirodne pojave i čovjekova poimanja prirodnih pojava, danas bitno narušenih ljudskim nemarom i neosviještenošću zbog koje nagrđuje i ugrožava prirodu.

Doc. dr. sc. Enes Quien

 

^[1] Stoljećima je važan predmet teorijsko – estetskih diskusija  bio i ostao problem odnosa i razlikovanje prirodno lijepog od umjetnički lijepog. Svaka prirodna stvarnost posjeduje određeni stupanj ljepote u proporcionalnoj mjeri savršenosti koju u sebi nosi. Zbog toga je priroda vrutak emocija i estetičkih sugestija od pamtivijeka, pa tako i neiscrpni vrutak umjetničkih nadahnuća. Priroda je bila predmetom i filozofijskih misli, koje su nalazile plodno tlo u umjetnosti. Spomenuit ću samo dva bitna filozofska stava, u kontekstu utjecaja ma umjetnost, iz dva različita razdoblja. Sveti Toma Akvinski, filozof i teolog iz 13. stoljeća, nalazi u prirodno lijepome znak sudjelovanja božanske stvarnosti. Lijepo u Prirodi (s velikm slovom, jer je filozofski pojam) uzdiže se, po Tomi, u jasnoći, cjelovitosti, u proporcionalnosti dijelova, boja i naravi. Nekoliko stoljeća kasnije Immanuel Kant govorio je ukoliko je identitet umjetničkog jednak lijepom, utoliko je Priroda lijepa kada ima pojavnost u umjetnosti, te da se umjetnost ne može zvati lijepom ako je mi, koji smo svjesni umjetnosti, smatramo Prirodom.

 

(8. samostalna izložba: AKVARELOM KROZ GODIŠNJA DOBA)

"Bajkovito slikarstvo naše Alenke, pored motiva istovremeno pruža i njihovu duhovnu dimenziju, što je rijedak dar zapažanja. Slikarstvo naše Alenke svakako zauzima posebno mjesto u našoj likovnosti… Živjela."

Danica Vukelić, slikarica i poetesa, - predsjednica Udruge umjetnika August Šenoa, Zagreb

"Slikati vodu u akvarelu, to je vrhunac, voda na papiru, čarolija uspjeha, slikano lakoćom i to bez predloška, gledanja u stvarnosti.

Ima neka poveznica samnom kao akvarelisticom = Sloboda

Kod Alenke voda kao da teče i želi se izliti iz papira, platna, jedino je okvir zaustavlja. Znanje je to stečeno vježbom i lakoćom prezentiranja.

Čestitam!"

Ingeborg Crnogaj, slikarica – tajnica Udruge umjetnika August Šenoa

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Dragica Samardžija

Rođena 1956.g. u Kotlenicama, pored Splita. Završila srednju upravnu školu u Splitu i zapošljava se u KBC Split, kao administrativni djelatnik gdje radi do mirovine. Od malih nogu sanja da bude slikarica. Želja da to i ostvari u profesionalnom smislu nije joj uspjela zbog životnih okolnosti.

Spoznavši da je sebe dovoljno dala drugima, počinje slikati u zrelijoj dobi. Stječe diplomu za uspješno svladavanje zahtijevnog likovnog programa 2008. g. kod profesorice, akademske slikarice Vendi Borović.

Istraživajući sebe kroz umjetnost slikanja, postaje član ULKU "Vlaho Bukovac" iz Splita. Sudjeluje na skupnim izložbama. Iza nje su tri samostalne izložbe slika koje su popraćene njenim slikama i crtežima. Voli život, ljude, olovku i kist. Najčešće slika u ulju, ali se koristi i tehnikama pastela, akrila, olovke i ugljena.
Supruga je, majka dvoje djece i baka.

Kontakt: https://www.facebook.com/dragica.samardzija

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Marija Omazic - Marijanka Arts

 

Marija nosi u sebi bogatstvo iskustva, putujući kroz životne staze od Zagreba do Münchena, gdje već više od tri desetljeća stvara svoj slikarski svijet. Njezina priča započinje s korijenima u Zagrebu, gdje je provela godine školovanja i rane mladosti, hraneći svoju radoznalost i strast prema umjetnosti.

Već tada, u ranoj životnoj dobi, osjetila je zov boja i oblika, počevši istraživati svijet slikarstva. Njezina talenta nije ostao neopažen - već davne 1973. godine, njezine slike zauzele su počasno mjesto na izložbi u Varaždinu, nagradivši njezinu ruku vještinom i vizionarskim pristupom umjetnosti.

München postaje njezin novi dom, mjesto gdje će njezina kreativnost procvjetati u nevjerojatnom sjaju. Tijekom godina, Marija se razvila kao slobodna i samouka umjetnica, istražujući miješane tehnike poput akrila i ulja na platnu. Njezina slika postaje spoj apstrakcije i realnosti pejzaža, odražavajući bogatstvo njezinih putovanja i iskustava.

Njezina umjetnost nije ograničena granicama - mnogobrojna izlaganja diljem Njemačke i Italije svjedoče o njezinoj univerzalnoj privlačnosti i talentu. Ipak, najdraže joj je mjesto izlaganja njezinih djela njezin dragi grad Pag, na istoimenom otoku. Pag postaje poput platna na kojem Marija stvara svoje remek-djelo, mjesto gdje njezine boje dobivaju poseban sjaj i značenje.

Kroz svoje slike, Marijanka otvara prozore u svjetove gdje se spajaju stvarnost i mašta, gdje boje plešu s slobodom i izražavaju ljepotu koja se krije u svakom detalju života. Njezin slikarski put je poput rijeke koja teče kroz vrijeme, ostavljajući tragove ljepote i inspiracije za buduće generacije umjetnika koji će slijediti njezine stope.

Kontakt:
E-mail - Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Instagram: @marijanka_arts
Whats App: 0049 17671241703
Web: https://marijanka-arts.com/

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•