Senada Subašić

 

Senada Subašić, umjetnica rođena 9. travnja 1961. godine u mjestu Donja Međiđa, Gradačac u Bosni i Hercegovini, svoj umjetnički put gradi na raznolikim lokacijama. Nakon selidbe u Rašu šezdesetih godina, danas živi u Labinu, gdje je uspjela pronaći inspiraciju i prostor za svoj umjetnički izraz.

Posljednjih nekoliko godina, Senada je dio talijanske kulturne scene, povremeno boraveći u Italiji, gdje je aktivna kao članica Kulturno umjetničkog društva "M. Mazzini", ENDAS-a i MONFALCONE-a. Također, svoje umjetničko stvaralaštvo njeguje kao članica Udruženja likovnih i književnih stvaralaca u Puli, gdje sudjeluje u kulturnim događanjima i izložbama.

Iako je samouka slikarica, Senada se posljednjih godina posvetila slikanju s velikom strašću i predanošću. Njezino slikarstvo odiše osobnim pečatom i originalnošću, a upornost i trud koje ulaže u svoj rad rezultirali su brojnim izložbama.

Senada je imala priliku izlagati svoje radove na jednoj samostalnoj izložbi te na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u različitim gradovima Italije poput Monfalconea, Gorizije i Staranzano . Njezina umjetnost pronalazi put do publike diljem Italije, gdje njezine slike privlače pažnju svojom autentičnošću i izražajnošću.

Kontakt: Facebook

 

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Mercedes Bratoš

 

Mercedes Bratoš, rođena 1979. godine u Dubrovniku, razvila je svoj umjetnički stil kroz obrazovanje na prestižnoj Akademiji likovnih umjetnosti Accademi di Belle Arti u Firenci, pod mentorstvom profesora Umberta Borella. Njezin opus karakterizira jedinstven spoj apstrakcije i kolaža, s primjesama pop arta, što je vidljivo u načinu na koji kombinira fotografije i akrile, često dodajući teksturalne slojeve i vizualne elemente iz raznih izvora.

Bratoš se posebno ističe u svojoj vještini manipuliranja slikovnim sadržajem, stvarajući dinamične kompozicije koje uključuju ikonične figure iz popularne kulture, filmske klasike i vintage estetike. Ove reference unosi u suvremeni kontekst, često miješajući crno-bijelu fotografiju sa svijetlim, ekspresivnim bojama, čime postiže snažan kontrast između prošlosti i sadašnjosti.

Njezine slike odražavaju tehničku preciznost i estetsku promišljenost, dok tematski istražuju složene odnose između povijesti, identiteta i kolektivne svijesti. Bratoš koristi dekorativne elemente i teksture, spajajući različite medije na način koji privlači pozornost i potiče na promišljanje o slojevitosti značenja.

Mercedes Bratoš se može usporediti sa slikarima kao što su Richard Hamilton i Robert Rauschenberg, zahvaljujući njezinoj sposobnosti da koristi elemente kolaža i fotografije u kombinaciji sa slikarskim tehnikama. U njenim djelima osjeća se duh postmodernog izraza, gdje slike postaju više od običnih vizualnih prikaza – one postaju platforme za refleksiju o kulturi, vremenu i individualnim iskustvima.

Kontakt: Facebook

 

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Spajanjem različitih materijala Mercedes Bratoš stvara vizualne enigme koje simbolično ističu kompleksnost i slojevitost ljudskog života. Svako djelo odraz je emotivnog stanja umjetnice sazdanog od spleta vanjskih utjecaja, proživljenih situacija i unutarnjih previranja. Sam stvaralački proces karakterizira intuitivno i spontano oblikovanje koje započinje malim kolažnim skicama. Sadržajne kompozicije nastale nizanjem karakternih fragmenata sačinjenih od papira, novinskih isječaka, fotografija i drugih inspirativnih materijala temelj su svake nove slike. Rukovodeći se podsvjesnim Mercedes Bratoš oblikuje kolaže skladnih boja i kompozicija koje potom prenosi na platno.

Simbolika naziva u radovima Amen, Sjeta, Utopija, Zimska noć i Svjetlo u tami upotpunjena je simbolikom motiva svijeće, žarulje ili prazne fotelje koji snažno ukazuju na odsustvo čovjeka. Umjetnica gradi prazan prostor čija melankolična atmosfera odražava trenutačno stanje duha, dok pojedini elementi preuzimaju ulogu okidača sjećanja ili fragmenata jedne šire priče. Upravo o promatraču ovisi hoće li percipirati asocijativni niz u radovima kao subjektivne informacije o autorici djela ili će pak formirati vlastitu priču na temelju viđenog, pobuđenog i doživljenog.

Naglasak na praznom prostoru u djelima upotpunjen je dominacijom akromatskih boja, posebice tonovima sive i plohama jednolične crne boje koja doprinosi cjelokupnoj prigušenoj atmosferi, ali ujedno pruža mogućnost gradnje vlastitog sadržaja unutar zadanog okvira. Tako, primjerice, dominantno tamni tonovi postaju podloga za figurativne motive poput svijeće, žarulje, fotelje ili komode, ali i za kolorističke akcente koji poentiraju ključni sadržaj slike.

U novijim radovima melankoliju i pomalo statičnu dorečenost motiva zamjenjuje ekspresivniji potez i dinamična kompozicija ostvarena ponajprije uplivima snažne crvene, plave i žute boje. Pozadina glavnog motiva je razigranija s više detalja, dok su središnji figurativni elementi stilski uklopljeni u mnoštvo zbivanja na površini slike. U usporedbi s ranijim radovima dolazi do svojevrsne zamjene teza u oblikovanju – akromatske podloge s kolorističkim akcentima zamijenjene su kolorističkim podlogama na kojima se ističu akromatski figurativni motivi poput crne figure konja ili bijele fotelje. Dinamičnije radove prati i promjena u karakteru samih naziva djela, pa tako imena It, Lovina i Na tronu djeluju poput naziva poglavlja nekog kriminalističkog romana. Bilo da je riječ o kontemplativno-sjetnim ili potonjim istraživačko-avanturističkim radovima, nova djela Mercedes Bratoš objedinjuje zagonetka skrivena u simbolici cijelog ciklusa. Ne tražeći svoj direktni i doslovni odraz, Mercedes Bratoš sakupila je fragmente emocija i raspoloženja, te izgradila svojevrsnu kolažiranu stvarnost. Ta stvarnost određena je stalnim traženjem ravnoteže i sklada unutar same sebe i unutar svog likovnog djela. Utoliko naziv izložbe Ne tražim svoj odraz negira doslovnost i ukazuje na širi aspekt poimanja samog sebe i onoga što nas čini individuom. Kompleksnost karaktera Mercedes Bratoš očituje se u kompleksnosti izričaja, dok autentičnost i iskrenost krasi svako pojedino djelo.

Sonja Švec Španjol

Mercedes Bratoš

SAN LJETNE NOĆI

Ah, ljetna noć... Toliko je natopljena značenjima, sjećanjima, mirisima, bojama i zvukovima, toliko je u njoj života zgusnutog u vrijeme kojega kao da ima više nego ostatkom godine, a istovremeno i manje. Ljetne su noći sazdane od bezbrojnih trenutaka i žurbe da se svugdje stigne i lijene lakoće kasnih večera, slatkog voća, zrelih vina. Oteščali vlažni zrak vrućeg ljeta s pokojim noćnim povjetarcem donosi šapat davnih trenutaka, nesputanosti i spokoja.

Što je ljeto u Dubrovniku ako ne šušurLjetnih igara, kolektivni život na plažama i noću po betulama?! On je, međutim, i intima iščekivanog poljupca, oslobođene strasti, užitak bivanja s drugima i različitima. Negdje se u tome procjepu shvaćanja i življenja ljeta našao i novi ciklus Mercedes Bratoš. Nije joj strano slikarstvo koje zuri u hedonizam i upija njegove brojne manifestacije, udobnost i ljepotu življenja, lakoću neopterećenog postojanja, finoću predmeta koji nas okružuju, a bez kojih udobnosti ne bi ni bilo, te želju za tjelesnim užitkom i strašću. Njen je recentni ciklus Tapete iz haremapokazao upravo tu vještinu izrade, ornamentalne dekoracije i kolo­rističke dopadljivosti čije postojanje ne traži odobravanje promatrača, već opisuje i uzdržava udobnost kao konačnu kategoriju. Kada slika po fotografijama Mije Vesovića, stvarajući sasvim nova likovna djela, ona nastoji osvojiti prostor intime, zaokružiti ga i zatvoriti sa svih strana, kako bismo u njegovom središtu dobili prizore hedonističke igre, u ovom slučaju muško-ženskih intimnih trenutaka koji su nekada bili dijelovi kazališnih predstava (odnosno, upravo predstava Dubrovačkih ljetnih igara). Nema u njima ništa sablažnjivo – kao što je i predstava samo igra, tako je i njeno tematiziranje samo ludički moment u nepreglednom kretanju i bujanju likovnog stvaralaštva, misao u velikom korpusu sjećanja – na adaptaciju Bariccovog djela Ocean more, na brodsku kazališnu igru Ledeni mjeseckao scensko uprizorenje Brucknerovog romana Gorki mjesec ili na neobaroknu baletnu predstavu Opasne veze prema motivima iz romana Pierra Choderlosa de Laclosa. Naravno, sjećanja su to pomiješana s autogenim osjećajem estetskoga pa ona ni po čemu nisu objektivna niti tome teže, već sasvim suprotno – poigravajući se s našim sjećanjima na pogledane predstave i osobne (ne nužno svjesne) interpretacije uprizorenih situacija, ona provociraju neku sasvim novu sliku i s njom povezanu memoriju, kao naknadno ugrađeno sjećanje na nešto što kao takvo nikada nije niti postojalo. Kompozicije ovih slika slojevite su i složene. One istovremeno kombiniraju više očišta, više različitih ambijenata, od interijera (vrlo razrađen interijer nalazimo na slici Betlehem(e), koloristički sasvim srodan drugim slikama u autoričinom opusu, od apstrakcija do spomenutog ciklusa Tapete iz harema, otkuda nastavlja sa sličnim poluplošnim prostornim organizacijama) do sasvim neodređenih okruženja, unose florealne, ornamentalne, animalne motive koji naizgled nemaju logično opravdanje, kao i pojedine detalje koji, poput crvenih očiju iz Katunarićevih literarnih sjećanja na Kitaj, ne samo da mijenjaju i nadograđuju osnovnu misao koja se odvija oko promatranog prizora u središtu, nego sasvim mijenjaju i temeljno značenje centralnog motiva.

Koliko je takav pristup kadikad likovno i pojmovno heterogen, možemo uočiti, primjerice, na slici Mala Lotta, na kojoj se adiranjem takvih elemenata oblikuje „okvir“ oko krvavog prizora dvoje ljubavnika na plaži ispod Lovrjenca koji se, osim što ukazuje na činjenicu da je mjesto zbivanja povezano s morem, ne nameće zatvorenoj cjelini u središtu. Riječ je, dakle, o dva različita likovna polja, što možemo naći i na drugim slikama iz ovog ciklusa, a osobito je to naglašeno na djelu Kod Capuletija. Istovremeno, autorica slikomGavran kreira prizor koji odaje dojam da naknadno uneseni elementi ravnopravno sudjeluju u već postavljenom fotodokumentiranom trenutku sasvim neovisne dramske radnje. Tako dva suha debla flankiraju kompoziciju dvoje pognutih ljubavnika, a veliki gavran u središtu postavljen je kao da će svakog trenutka kljunom nasrnuti na ženu koja nešto dohvaća s poda. Tom se prilikom i takvim postupkom, vidljivim i na slikamaGaleb te donekle Betlehem(e), gube granice prvog fotografskog predloška i autorske intervencije te se postiže zaokruženi, jedinstveni prizor jednakovrijednih likovnih činitelja. Uz kolažiranje i slikanje, Mercedes Bratoš u ovom se ciklusu upustila i u crno-bijeli crtež olovkom koji, poput neke fragonardovske igre suptilne erotike, upotpunjuje dojam razdoblja kojeg nastoji rekonstruirati baletna predstava Opasne veze, samo što se ovdje ta slika zove Dvorac (naziv koji evocira radnju mučnog Kafkinog istoimenog romana).

Mercedes Bratoš u svome cjelokupnom slikarskom djelovanju gaji osobitu naklonost prema ornamentici; naizgled je sasvim opčinjena jednostavnošću, ritmičnošću i dekorativnošću takvih uzoraka koji su u njenim radovima postali prisutni kao prepoznatljivi
Mercedes Bratos
Mercedes Bratoš u svome cjelokupnom slikarskom djelovanju gaji osobitu naklonost prema ornamentici; naizgled je sasvim opčinjena jednostavnošću, ritmičnošću i dekorativnošću takvih uzoraka koji su u njenim radovima postali prisutni kao prepoznatljivi autorski znak. U njenim se slikama, baš kao i u ljetnim noćima, može naći podjednako mnogo fragmentiranoga, razlomljenoga i nedorečenoga, kao i sumiranoga, zgusnutoga, zasićenoga. Ovi su likovni snovi vješto ispričane priče o općemu koje je postalo osobno nekih ljetnih noći nekog dubrovačkog ljeta.

Marin Ivanović,
povjesničar umjetnosti

Noja Rajović

Umjetnica Noja Rajović, rođena 1957. godine u Beranama, već 27 godina živi i stvara u Danskoj. Po zanimanju nastavnik kemije i biologije, Noja je svoj umjetnički put započela relativno kasno, prije samo šest godina. Ipak, njen rad svjedoči o nevjerojatnoj strasti i talentu koji su procvjetali u ovom kratkom razdoblju.

Portreti koje stvara grafitnom olovkom predstavljaju srž njenog umjetničkog izraza. Njeni portreti nisu samo tehnički precizni; oni su prožeti emocijama i karakterom njenih subjekata. Fascinacija ljudskim licima i sposobnost prenošenja dubokih emocija kroz crtež čine njene portrete izvanrednim djelima koja komuniciraju s promatračem na intimnoj razini.

Uz portrete, Noja je počela istraživati prirodu kroz slikarski medij, koristeći akrilne boje. Njeni pejzaži su živopisni i puni života, odražavajući njenu ljubav prema prirodi i sposobnost da zabilježi njenu suštinu na platnu. Kroz ove radove, Noja prikazuje prirodu s istom pažnjom za detalje i emocionalnom dubinom kao i u svojim portretima.

Noja Rajović pokazuje nevjerojatnu sposobnost da se izrazi kroz različite umjetničke tehnike. Njen rad odražava njen životni put i bogato iskustvo, kombinirajući znanstvenu preciznost i umjetničku osjetljivost. Uspjela je u kratkom vremenu stvoriti jedinstveni umjetnički stil koji privlači i inspirira publiku.

Kao samouka umjetnica, Noja se oslanja na svoj instinkt i strast, stvarajući djela koja su istovremeno tehnički impresivna i emocionalno dirljiva. Njena umjetnost je odraz njene osobnosti, ljubavi prema prirodi i fascinacije ljudskim licem, čime doprinosi bogatstvu umjetničkog svijeta svojim jedinstvenim pogledom i talentom.

Kontakt:

Facebook

E-maill: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Darko Venus - Muppet

 

..bavi se slikarstvom 35 godina, radi u svim tehnikama i sa svim mogućim
materijalima.

Oslikava zidove javnih ustanova, škola, restaurira kipove i slike.

Do sada je imao 30- ak samostalnih izložbi i isto toliko skupnih.
Sudjelovao je na oko 200 likovnih kolonija širom RH

Kontakt: Darko Venus

E-maill: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

mob: 098 889 049

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•