Dubravko Đurđek
S 55 godina posvećenog stvaralaštva, slikar Dubravko Đurđek ostavlja neizbrisiv trag u svijetu umjetnosti. Kroz svoju bogatu karijeru, Đurđek je održao nevjerojatnih 25 samostalnih izložbi širom Hrvatske i diljem svijeta, osvajajući srca ljubitelja umjetnosti svojim izvanrednim djelima.
Jedan od najistaknutijih trenutaka u karijeri ovog talentiranog slikara bio je kada je Vlada Republike Hrvatske odabrala jedno od njegovih remek-djela kao poklon uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj. Taj gest ne samo da svjedoči o kvaliteti Đurđekovog rada, već i o njegovom značaju kao umjetnika od nacionalnog i međunarodnog ugleda.
Dubravko pronalazi inspiraciju u raznolikim motivima, od prepoznatljivih vizura Zagreba do idiličnih pejzaža maslinika, morskih valova i cvijeća. Njegova tehnička vještina dolazi do izražaja posebice u tehnici ulja na platnu, gdje svaki potez četkice odražava duboku emotivnu povezanost s temom koju prikazuje.
Kroz svoj umjetnički izričaj, Đurđek donosi svježinu i živost u svijet umjetnosti, stvarajući djela koja osvajaju svojom autentičnošću i estetskom privlačnošću. Njegova sposobnost da prenese ljepotu i raznolikost svijeta oko nas na platno čini ga istinskim majstorom svog zanata.
Njegova strast prema slikarstvu i neprekidna potraga za novim izazovima osiguravaju da će Dubravko Đurđek i dalje biti značajno ime u svijetu likovne umjetnosti, inspirirajući i oduševljavajući publiku diljem svijeta svojim jedinstvenim vizijama i talentom.
O slikaru Dubravku Đurđeku i ostalome ...
U tridesetak godina druženja s Đurom i velikim dijelom njegova opusa, osjećao sam se kao na rođendanskom veselju koje će trajati beskonačno. Kao mladi autor naš se protagonist pojavljivao s radovima koji su anticipirali poznija dostignuća, tada prikazana tek u naznakama.
Po vlastitom priznanju, a vidio sam tek djelić, počeo je s intarzijama kojima je postupno dodavao elemente koji su toliko važni u njegovom današnjem slikarstvu: mijenjao je boje furnira, obrezivao u slobodnom stilu, te dobivao efekte koji su dokazivali njegovo trajno kretanje prema slobodnijem i neukrotivom osobnom stavu prema likovnoj plohi. Na vrijeme je spoznao ograničenost tog, u biti zanatskog medija i istodobno je slobodniji udah pronašao u akvarelističkoj tehnici iz koje sam primjetio prijenos tema u kasnije slikarske zahvate.
Valjalo bi pošteno reći da se radilo samo o primjeni kompozicije, dok će avantura s nanosima boje slijediti tek puno kasnije. Na prvoj izložbi koju smo zajedno ostvarili, negdje pred rat, naš se autor predstavio s tridesetak slika, uglavnom lirskog osjećaja od ubavih krajolika do stidljivih narova i jabuka na plohama ispranim kišom. Suma izložbe bila je za slikara super pozitvna jer je posljednju sliku prodao na dan zatvaranja izložbe. U okolju je u međuvremenu poraslo zanimanje za njegove slike i tim predstavljanjem bio je postao „in“, te je mogao pustiti ruci i oku na volju. To oslobođenje nije išlo naprasno, već sliku po sliku, kao kad šetač ide za svojim mislima korak po korak, no to je već naznaka Dubravka Đurđeka koji nam je vremenski i „odokativno“ bliži.
Prva velika i odista svečana izložba slika našeg autora, tada na prvom vrhuncu „potražnosti“ održana u „INA“ novoj zgradi i predstavila je Dubravka Đurđeka u najboljem svjetlu, slobodnog razmahanog i usmjerenog. Pojavio se s ozbiljnim formatima i svim, njemu interesantnim temama. Kad smo već kod tema, s vremenom se neke vraćaju, a neke su potonule na dulje vrijeme, nadajmo se povratku. I ovaj puta interes pokazan za slike bio je u skladu s prikazanim. Marine, jedra, šumske rijeke bile su prepoznati kao rad ozbiljnog autora s obilatom naklonošću financijske naravi.
Tom se prilikom Dubravko Đurđek nasmiješio na moju opasku o „građanskom slikarstvu“, koja je samo određivala put koji su slike same, svojom temom i tehnikom odabrale. No to je bilo istina, iz koje se je /ovo je u području vjerojatnosti/ razvila današnja koloristička vehementnost. U bezbrojnim premazima, pažljivo nadzirući likovne efekte, a puštajući svoj neobuzdani likovni ego Dubravko je Đurđek napokon pustio svoju vehemenciju. Razlog je tome i u životnoj dobi, gdje se iskustvo, naobrazba /u likovnom smislu/ i okolnosti sklapaju u amalgam koji njegovom slikarstvu čine čvrst i pouzdan oslonac. Danas više nema velikih izložbi, bogatih sponzora, a autori izvan koterija ili pak samostalci tavore sa svojom likovnom omamom, radujući sve bolja i samosvojnija djela.
Do trenutka u kojem će se opet moći izlagati u okvirima normalne investicije, ovakav multimedijalni pristup zainteresiranima za tradicionalno slikarstvo predstavlja prozor u svijet, dokazujući kako je slikarstvo osjetljiva biljčica koje u naše okoliše prodire kao najopakiji korov.
Zagreb, prosinac 2012.
Radoslav Bišćan
