Objavljeno: 3. rujan 2013.
Rocco Zorić fotografijom se bavi od 2001. godine, kada se prvi put ozbiljnije susreo s analognim Minolta aparatima. Taj susret potaknuo je trajni interes za fotografiju kao tehnički i kreativni medij. Ubrzo nakon toga nabavio je svoj prvi aparat te upisao školu za odrasle, smjer fotografija, kako bi stekao temeljno znanje o radu s kamerom, filmom i laboratorijskom obradom.
Rani rad vezan je uz analogni proces. Koristio je različite aparate i filmove, a posebno ističe iskustvo rada s poluautomatskim Olympusom IS 5000, aparatom koji je imao pouzdan svjetlomjer i kvalitetan objektiv. Kombinacija s Fuji Velvia filmom davala je intenzivne i zasićene boje, što je imalo snažan utjecaj na njegovo razumijevanje kolor fotografije. U tom razdoblju nastaje niz negativa i fotografija koje i danas čuva. Analogno iskustvo za njega nije samo tehnički početak, nego temelj razumijevanja svjetla, ekspozicije i procesa nastanka slike.
Godine 2004. prelazi na digitalnu fotografiju i kupuje svoj prvi digitalni aparat, Olympus E-1. Taj model, u kombinaciji s objektivom 14-54 mm, postaje osnovni alat njegova rada. Naknadno proširuje opremu dodatnim objektivom 45-150 mm, filtrima, bljeskalicom i stativom. Digitalni sustav omogućio mu je brži rad i neposrednu kontrolu rezultata, ali bez napuštanja principa koje je usvojio u analognom razdoblju.
Nakon nekoliko godina rada s digitalnom opremom, ponovno se vraća analognom procesu. Danas koristi i Flexaret, dvooki aparat srednjeg formata 6×6, uz ručni svjetlomjer. Rad sa srednjim formatom zahtijeva sporiji i promišljeniji pristup. Svaki kadar podrazumijeva pažljivo mjerenje svjetla i precizno kadriranje, bez mogućnosti velikog broja ponavljanja. Upravo taj proces vraća ga osnovama fotografije i svjesnom radu s kompozicijom.
Uz standardne fotografske tehnike, bavi se i eksperimentiranjem s camerom obscurom. Rupica postavljena na poklopac analognog tijela omogućuje mu rad bez klasičnog objektiva, oslanjajući se na princip prolaska svjetlosti kroz mali otvor. Takav način rada vraća fotografiju njezinim osnovama i naglašava proces nastanka slike kao fizički i optički fenomen. U tom segmentu fotografija postaje istraživanje svjetla u najčišćem obliku.
U svom radu ne ističe određeni žanr kao jedini fokus. Fotografira motive koji ga okružuju, od urbanih scena do detalja iz svakodnevice. Smatra da se kvalitetan kadar može pronaći bilo gdje – na ulici, u blizini doma ili na putu do posla. Ključna je spremnost na opažanje i brza reakcija. Iz tog razloga često naglašava da bi aparat trebalo imati pri ruci, jer se zanimljiv prizor može pojaviti neočekivano.
Njegov pristup temelji se na promišljanju. Smatra da dobra fotografija ne nastaje slučajno, već zahtijeva vrijeme, analizu svjetla i odnosa elemenata u kadru. Iako tehnički dobro opremljen, naglasak stavlja na sadržaj i kompoziciju, a ne na samu opremu. Tehnologija je sredstvo, ali konačni rezultat ovisi o autoru.
Iskustvo rada u analognom i digitalnom mediju omogućilo mu je širu perspektivu. Analogna fotografija naučila ga je strpljenju i preciznosti, dok digitalna pruža fleksibilnost i mogućnost eksperimentiranja bez velikih troškova. Kombinacija ta dva pristupa oblikuje njegov način rada i odnos prema fotografiji kao kontinuiranom procesu učenja.
Rocco Zorić fotografiju doživljava kao stalno istraživanje svjetla i prostora. Bez obzira radi li s modernim digitalnim aparatom, srednjim formatom ili jednostavnom camerom obscurom, osnovni interes ostaje isti – bilježenje trenutka kroz svjetlo. U tom smislu fotografija za njega nije samo dokument, nego način promatranja i razumijevanja svijeta oko sebe.
