PUTOPIS S POTPISOM
ADVENT U BEČU
Spoj tradicije i modernog, vrlo bogat izbor trgovina i velika hladnoća te gužvau vrijeme adventa. To je ukratko opis ovog predivnog mjesta kojeg sam posjetio jučer, a priču i dojmove kroz fotografije donosim vam u nastavku!
Putovanje je počelo u 4:30 sati ujutro. Vani je bio još je bio mrkli mrak, a prijateljcia Ivana i ja smo već sjedili u busu za Beč. Mom uzbuđenju nije bilo kraja. Uz usputna stajanja i bez dužih čekanja na granici u Beč smo stigli oko 10:30h. Krenuli smo s razgledom grada. Prvo smo obišli uži centar i došli do kraljevska palače Hofburg. Kasnije smo krenuli u samostalno razgledavanje i osobne programe!
Na svakom koraku pratio nas je zvuk kopita odnosno kočije, a to je ujedno i jedan od većih simbola Beča. Cijena je sama po sebi vrtoglava. Vožnja iznosi od 20 do 30 eura, ovisi kojim danom i u koje doba godine. Za te novce možete dobiti i sobu u bečkom hotelu, ali bome i ručak. Nakon prvog dijela šetnje oko 14 sati Ivana i ja smo ogladnili pa smo posjetili Božićni sajam. S obzirom da je ona bila već u Beču 2012. godine spomenula mi je da je vidjela kako na sajmu prodaju nešto slično varivu u kruhu. Kada smo došli odmah prvo što smo vidjeli je upravo to jelo koje se u originalu zove Bohnen Suppe u prijevozu s njemačkog juha od graha. Dakle, izrezano pevico ili kruh u sredini u koje dolazi grah u tekućem izdanju i gore odrezani dio koji ja zovem ''kapica''čine ovo jelo vrlo ukusnim i vrlo zasitnim za gotovo 8 eura. Možda za naše pojmove nije toliko jeftino, ali za Austrijance je itekako niska cijena.
Kako je oko 16 sati počela padati noć tako je i brojka ljudi na ulicama postala puuuno veća, a iako se tako ne čini Beč ima gotovo 2 milijuna stanovnika, a u centru nisam primjetio niti jednog siromašnog čovjeka niti beskućnika što znači da vrlo dobro brinu za njihove socijalne slučajeve (za razliku od Hrvatske nažalost). U hodu sam ulovio i par fotografija konjanika u sjeni te neke veće znamenitosti poput dvorca Schönbrunn, rezidenciju Hofburg i park Palmenhaus Schönbrunn. Inače interijer navedenog restorana i bara Palmenhause je upravo nazvan tako (kuća palmi) zato jer je pun stabala palmi i izgleda poput džungle u zatvorenom porostoru. Jako zanimljivo!
U cijelom Beču se ulazak u WC naplaćuje od 0,50 do 1 euro ovisno u kojem se dijelu grada, ali su jako čisti i uredni. U centrima je gužva malo manja nego na ulicama i trgovima, a najviše ljudi je u restoranima i kafićima. Kada sam već spomenuo kafiće, bili smo i u popularnom starbucks i oboje naručili toplo čokoladu jer bi od još jedne kave (nakon one jutarnje na odmorištu) bili prepuni kofeina i šećera i trčali kao ludi po Beču. Ovako smo bili samo sretni što nam je toplo jer je vanjska temperatura bili oko nule, a nakon 16 sati i niža. Brrr...
Sve ukupnoi gledajući Beč je grad po mojoj mjeri. S obzirom da sam živio u Njemačkoj kao dijete i učio jezik još tijekom cijele osnovne škole te kasnije slušao njemačke programe brzo bi se prilagodio njihovom mentalitetu, načinu rada i životu. Ono što me posebno oduševilo je koliko drže do čistoće grada, fasada i ulica, na sajmu obilaze čistačice koje za vama skupljaju prazne čaše i kartonske papire, kutije i ostalo smeće, a time se vidi i koliko brinu o ljudima i zaposlenosti.
Beč je jedan od onih gradova koje već dulje vrijeme gledam samo na fotografijama i planiram datum. Sada se poklopilo da sam nakon isteka ugovora o radu imao slobodan vikend i iskorristio priliku. Dojmovi se još nisu slegli, ali gledajući fotografije svaki dan poželim da živim tamo. Niti jedan negativan trenutak nisam doživio, niti sam osjetio da me netko pokušao prevariti prilikom plaćanja i slično. Bečani, odlični ste i nadam se da se vidimo uskoro!
Auf Wiedersehen!
Autor: Dominik Papić